Zbog dugotrajne nestabilnosti u Hormuškom moreuzu, veliki svjetski izvoznici i logističke kompanije počeli su masovno koristiti alternativne pravce. 

Umjesto isključivog oslanjanja na pomorski transport kroz ovaj uski prolaz, roba se sve češće prevozi kopnenim putem (kamionima i željeznicom) do luka koje se nalaze izvan krizne zone, odakle nastavlja put brodovima.

Ekonomski aspekt i novi koridori

Iako novi logistički modeli uključuju duže rute i dvostruki pretovar, što povećava troškove, visoka potražnja na globalnom tržištu čini ih isplativim. Ahmed El- Hoši (Ahmed El-Hoshy), direktor Fertiglobea, ističe da rast cijena gnojiva, koji je na indijskom tržištu skočio sa 500 na preko 900 dolara po toni – kompenzira veće troškove prijevoza. 

On zaključuje:

- Sve dok uspijevamo riješiti logistička uska grla, cijene to i više nego nadoknađuju. Tržište doslovno vapi za robom.

Ključne alternative i infrastrukturni projekti

Mnogi akteri već primjenjuju nova rješenja:

Saudi Aramco koristi naftovode prema Crvenom moru.

MSC uvodi rutu koja povezuje Europu s Bliskim istokom preko luka Džeda i King Abdullah, odakle se teret kamionima distribuira dalje.

Pakistan nudi svoje luke i kopnene puteve za tranzit prema Iranu.

Dugoročno, Saudijska Arabija, UAE i Turska ubrzavaju razvoj regionalne željezničke mreže koja bi povezala šest država Zaljeva.

Razmatra se i obnova povijesne željeznice Hidžaz prema Istanbulu, kao i širenje mreže naftovoda i plinovoda kako bi se smanjila ovisnost o tjesnacu.

Ograničenja i izazovi

Diverzifikacija nije podjednako dostupna svima. Dok Saudijska Arabija i UAE imaju alternativne naftovode, zemlje poput Kuvajta, Katara i Bahreina i dalje nemaju izlaz osim Hormuza.

Analitičari upozoravaju da će izgradnja nove infrastrukture trajati godinama, a uspjeh projekata ovisit će o usklađivanju nacionalnih interesa i prevladavanju tehničkih i političkih prepreka među državama regije.