Posljednjih mjeseci, ma vala i godina, nema napadanijeg političara od Elmedina Konakovića. Otkako je odlučio napustiti dinastiju i osnovati NiP, SDA mašinerija upregla je sve medijsko-obavještajno-botovske resurse kako bi ga diskreditirala.Među teškim optužbama koje neumorno sipaju na njegov račun spadaju i one da je član narkokartela, saradnik hrvatske obavještajne službe, izdajnik, munafik, strani plaćenik, a u trenucima posebne razdražljivosti ne libe se udarati na porodicu i najbliže.Ipak, niti jedna od ovih uvreda ili optužbi nije ni približno uvredljiva ili ponižavajuća kao ono što je Konakoviću u ponedjeljak priredio Jasmin Ademović, „odmetnuti“ šerif Općinskog odbora NiP-a Centar.Naime, Ademović je u stranačkim prostorijama ugostio (i tako indirektno podržao) kandidata DF-a, SDA i Stranke za BiH za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza. U društvu Gratza bila je i njegova desna ruka iz DF-a (a nekoć i Naše stranke) Albin Zuhrić, koji mjesecima unazad na društvenim mrežama Konakovića naziva šefom narkokartela i izdajnikom.Jalovi su bili pokušaji Konakovića da stvari skrene na humor, postavljajući pitanja DF-ovcima kako im odjednom ne smeta „saradnja s narkokartelom“.Na obraz i principe deeflija svakako ne treba trošiti lijepe, a kamoli ružne riječi. Njima je to stran pojam, a njihovim glasačima svakako nebitno, jer se zadovoljavaju time da povremeno opale nekoga „po prstima i nosu“, dakako, samo verbalno.Konakoviću je mnogo veći problem što mu osobe koje ga optužuju da je narkodiler sjede drito u centrali centralne općine njegove stranke, sve sa od uha do uha nasmijanim Jasminom Ademovićem, koji mu šalje jasnu poruku da ga ne šljivi ni dva posto te da će ga iznutra razoriti.Stoga, ako je dosad i mogao tolerirati sina odmetnutog i to pripisivati lokalnim općinskim razmiricama, poslije ove demonstracije sile postoje samo dvije mogućnosti - ili da postupi kao lider stranke i stvari dovede u red ili da ne učini ništa i potvrdi ono što se u čaršiji mjesecima unazad špekulira - da stranku ne vodi Dino, nego „otac“.

Niko Konakovića nije ponizio onako kako je to u ponedjeljak učinio Ademović junior

Boss ili hadžija

Milioni ljudi širom svijeta svake godine izražavaju želju za prestankom pušenja. No, to je teško ostvarivo preko noći, pa mnogi godinama bezuspješno pokušavaju da se riješe ove navike.Ali novi proizvodi bez sagorijevanja, odnosno e-cigarete, grijani duhanski proizvodi i nikotinske vrećice, mogli bi predstavljati idealno prijelazno rješenje do konačnog prestanka. Nažalost, šira javnost još nije dovoljno informirana o benefitima ovih proizvoda, kako u pogledu manje zdravstvene štete od njihove konzumacije u odnosu na cigarete tako i da se uz pomoć njih prestane pušiti.<h2>Švedska i Novi Zeland</h2>Učinkovitost ovih proizvoda potvrđuje i sve veći broj studija, naučnih istraživanja i konkretnih primjera zemalja koje su prilagodile svoje javnozdravstvene politike potrebama svojih građana.Švedska i Novi Zeland mogli bi postati prve smoke-free države na svijetu sa stopom pušenja nižom od pet posto. Prema posljednjim dostupnim podacima, u Švedskoj puši svega 5,6 posto stanovnika, dok je Novi Zeland trenutno na stopi od 6,8 posto. Obje države ulažu velike napore kako bi se te brojke što više smanjile.Tajna njihovog uspjeha je upravo u bezdimnim proizvodima, zbog čije je upotrebe drastično pao broj pušača. U Švedskoj se i dalje koristi snus, koji je jedino u ovoj evropskoj zemlji legalan. Međutim, građani koriste i nikotinske vrećice koje su sasvim drugi proizvod.Prema riječima Ognjena Brborovića, profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, jedan od razloga za ovakav uspjeh Švedske je i u većem korištenju snusa.- Švedska ima pet posto pušača, ali kod njih je znatno porastao broj korisnika snusa. Oni su prilikom ulaska u EU zaštitili svoje pravo na korištenje duhanskih vrećica. Doslovce, to je usitnjeni duhan u platnenim vrećicama koje onda drže u ustima između zuba i obraza i koje polako otpuštaju i nikotin i druge sastojke duhana. Taj proizvod se zove snus. Te snus vrećice s duhanom su zabranjene u cijeloj EU. Nigdje ih ne možete kupiti, samo u Švedskoj. Oni su prepoznali značaj tog pomaka s cigarete na proizvod manje štete i zapravo potaknuli svoje građane da više koriste snus - navodi Brborović.Ipak, iako ih mnogi miješaju, Brborović objašnjava da snus i nikotinske vrećice nisu isto.- Izraste biljka, onda se osuši, pripremi, nareže, stavi se u vrećicu. To postaje duhanska vrećica, znači snus. Nikotinska vrećica je proizvod koji praktički nema ništa u sebi. Ima nešto celuloze, malo vode. I te vrećice se zovu nikotinske vrećice - navodi Brborović.Direktorica „Considerate Pouchers Sweden“ Karisa Diring (Carissa Düring) navodi da je dostupnost bezdimnih proizvoda na tržištu potaknula promjenu i prijelaz s pušenja na korištenje sigurnijih alternativa.- I zbog toga se stopa pušenja kod nas smanjuje - kaže Diring.U posljednjih osam godina stopa pušenja na Novom Zelandu je među stanovništvom pala sa 16 posto na 6,8 posto, no ono što je zanimljivo spomenuti jeste da je taj pad krenuo tek nakon što je legalizirano konzumiranje e-cigareta.- Svi ti proizvodi su mnogo sigurniji od pušenja cigareta. Oni isporučuju nikotin, ali ne i dim. Sada znamo da je dim to što ubija ljude i čini ih bolesnima - ističe dr. Kolin Mendelson (Colin Mendelssohn) iz „Australian Tobacco Harm Reduction Association“.<h2>Velika neinformiranost</h2>No, uprkos posljednjim naučnim dokazima u vezi s efikasnošću i manjom štetom bezdimnih proizvoda u odnosu na cigarete, i dalje postoji visok nivo neinformiranosti i pogrešnih informacija o tim proizvodima na nivou čitave EU. To najbolje pokazuje podatak da tek 28 posto ispitanika koji su koristili ili i dalje koriste e-cigarete smatra da su one manje štetne od cigareta.Dr. Brborović pak ističe da nema nikakve sumnje da su ti proizvodi daleko manje štetni.- Kad kažem manje štete, ne mislim marginalno manje štete, periferno manje, ne, ozbiljno manje štete. Pričamo o pet, deset, pa čak i 100 puta manjoj šteti od cigarete. Cigareta je apsolutno najgora od svih duhanskih, ako hoćete, i nikotinskih proizvoda - navodi Brborović.Zanimljiv je podatak da je više od polovine korisnika e-cigareta te proizvode počelo koristiti kako bi smanjili ili prestali pušiti cigarete. Visoku uspješnost u prestanku pušenja potvrđuje podatak da je 21 posto izjavilo kako im je korištenje e-cigareta pomoglo da u potpunosti prestanu pušiti, dok je dodatnih skoro četvrtina njih izjavilo da su zahvaljujući e-cigaretama smanjili pušenje.- Imajte na umu da je smanjenje štete ljudsko pravo. Ovo se tiče ljudi. Ne radi se o novcu, ne radi se o politici, već o ljudskim bićima - zaključuje dr. Mareva Glover (Marewa), autorica studije „Quitting Strong: New Zealand's Smoking Cessation Success Story“.S obzirom na podatke o broju pokušaja ostavljanja cigareta, koji su nerijetko na kraju neuspješni, kao i na činjenicu da je duhanski dim u osnovi bolesti izazvanih pušenjem „srednji put”, oličen u nikotinskim i bezdimnim alternativama, dobiva sve više prostora za diskusiju, ali i podršku naučne zajednice kao efikasan put ka prestanku pušenja. No, o svemu je neophodno osvijestiti i širu javnost, posebno u državama poput BiH koje su u samom evropskom vrhu po broju pušača. <h2>Smanjenje pušenja</h2>Važno je podsjetiti da javnozdravstvene strategije širom svijeta žele ubrzati borbu protiv pušenja. EU i sve više zemalja stavlja kao cilj da svede stopu pušenja na pet posto do 2030. odnosno do 2040. godine. Međutim, postoje zemlje koje već sada dostižu taj cilj i daju primjer ostatku svijeta. <h2>Četvrtina pušača</h2>Većina građana EU se identificira kao nepušači (njih 56 posto), 20 posto kao bivši pušači, a oko četvrtine (24 posto) stanovnika Unije puši klasične cigarete, cigare, cigarilose ili lulu. Ugrubo su to posljednji rezultati ankete Evropske komisije o navikama i stavovima o pušenju u EU državama. Ovakvo ispitivanje Komisija redovno provodi u posljednjih dvadeset godina po modelu Eurobarometer te na način ličnog intervjua ispitanika. U prošlogodišnjem krugu ispitivanja ukupno je učestvovalo više od 26 hiljada građana iz EU (27 zemalja) te su rezultati pokazali značajne razlike među državama članicama.

U Švedskoj i na Novom Zelandu zbog bezdimnih proizvoda drastično pao broj pušača

Globalne strategije za smanjenje pušenja u fokusu, šta čeka BiH

Da u NiP-u ne cvjetaju ruže i sloga odveć je poznato, no nekoliko sedmica pred izbore ova stranka čini se da potresa puca po šavovima, a centar potresa je u Centru.Naime, u prostorijama općinskog odbora Centar ove stranke kojim pali i žari Jasmin Ademović, NiP je ugostio Dennisa Gratza, kandidata koalicije SDA, DF i SBiH za načelnika općine, koji je NiP posjetio u pratnji kolega iz DF-a. Ovo je jasna i nedvosmislena poruka podrške općinskog NiP-a Gratzu na predstojećim izborima.Podsjetimo, trojka u Općini Centar se praktično raspala, nakon što je NiP u centralnoj sarajevskoj općini otkazao podršku načelniku Srđanu Mandiću i bezuspješno mjesecima pokušavao da organizuje referendum za njegov opoziv.Ipak, unutar samog NiP-a došlo je do žestokog suprotstavljanja ugošćavanju Gratza, koje su Ademović i njegove pristalice očigledno (kao i mnoge ranije poteze), organizirali na svoju ruku.Mirza Konaković, koji je u ovoj općini kandidat NiP-a za Općinsko vijeće kao peti na listi, na Facebooku je kritikovao potez svog odbora.-	Mene nećete naći na grupnoj slici sa Denisom Gratzom i Albinom Zuhrićem. Sastanku sam, naravno, prisustvovao – poručio je Konaković.

Nakon toga, Konaković je podijelio i raniji status Albina Zuhrića, predsjednika Kantonalnog odbora DF-a u kojem NiP naziva „narko kartelom“.-	 Sinoć nam je u prostorijama NIP Centar, pored Denisa Gratza, kandidata za načelnika Centra bio i ovaj čovjek. On uživo šuti, nema izgrađen vokabular, provokativno vam se smješka, ali ne progovara. Jedan je od najneaktivnijih kantonalnih zastupnika. Na mrežama ovako nastupa. Ujeda bez pardona i skrupula – napisao je Konaković.

Jučerašnji sastanak ironično je prokomentirao i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.- Došao Gratz u narkokartel po glasove. Ne gadi mu se. "Odbacio optužbe" da je kandidat SDA, ali njihove glasove bi želio. NiP je narkokartel, ali glasovi ne smetaju. Za politiku je karakter važan faktor, kad to nemaš ništa nemaš - poručio je Konaković.

Od&nbsp; Ademovićevog poteza ogradio se i NiP-ov zastupnik u Skupštini KS Aljoša Čampara, koji je na svom Instagram profilu objavio sliku sa Srđanom Mandićem uz poruku:- Izbor moj i mojih prijatelja!

Iako se već mjesecima šuška da unutar NiP-a vlada sukob između oca i sina Ademović i njihovih pristalica s jedne te Elmedina Konakovića i njegovih istomišljenika s druge strane, posljednji potezi u kojima različiti rukovodioci unutar stranke podržavaju suprotstavljene kandidate na izborima, pokazuje da su stvari otišle do samog kraja, a o epilogu ovog rascjepa možemo samo nagađati.Ono što je pak izvjesno je da NiP sada definitivno više ne djeluje kao jedinstvena organizacija. Dvije stranke pod jednim krovom.

Jasmin Ademović podržao ljude koji njegovu stranku nazivaju narko kartelom

Potpuni raskol u NiP-u: Ademović ugostio kandidata DF-a i SDA, Konakovići i Čampara se ograđuju

Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. godine prekinuo je rad Bosanskog sabora te poništio rezultate koji su u kratkom periodu parlamentarnog života u našoj zemlji ostvareni. Stranke koje su formirane u našoj zemlji tokom rata su prestale s radom, a političke aktivnosti su zamrle. Političari i stranke ponovo će se aktivirati tek pred kraj Prvog svjetskog rata, kad se krenulo postavljati pitanje o budućnosti BiH u kontekstu raspleta Prvog svjetskog rata. Unutar same Austro-Ugarske došlo je do konflikta između Austrije i Ugarske zbog toga da li bi BiH trebala doći pod direktnu ingerenciju Austrije ili Ugarske. <h2>Između Austro-Ugarske i Jugoslavije</h2>U cilju lobiranja da BiH postane dio Ugarske, mađarski premijer Ištvan Tica (Istvan Tisza) u septembru je posjetio Sarajevo, gdje se sastao s nekim od najviših političara. Njegovu ideju podržao je Šerif Arnautović, jedan od vodećih bh. političara koji je smatrao da BiH treba dobiti status autonomne pokrajine u okviru Ugarske. Za ostanak u Austro-Ugarskoj zalagao se i Safvet-beg Bašagić, koji će vremenom biti spreman i jugoslavensku ideju, ali samo u obliku ujedinjenja Slovenije, Hrvatske i BiH, bez Srbije i Crne Gore.S druge strane, srpski političari u BiH odlučno su bili za južnoslavensko ujedinjenje. Protiv južnoslavenskog ujedinjenja oštro su bili i „štadlerovci“, koji su i pred kraj rata zagovarali koncept o prisajedinjenju BiH Hrvatskoj. Kao predvodnici jugoslavenske ideje među muslimanima tada su se nametnuli dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Mehmed Spaho koji prije rata nisu imali naročito visok politički položaj, ali su se nametnuli kao politička protuteža Arnautoviću i Bašagiću. Upravo će pobjeda Srbije u ratu i odluka o formiranju Jugoslavije Spahu zbog projugoslovenskog stava lansirati u lidera bh. muslimana.Ipak, prije nego što je nastalo sveopće ujedinjenje, 29. oktobra formirana je Država SHS (ujedinjenjem Slovenije, Hrvatske, BiH i Dalmacije), kao federalna država u kojoj je BiH bila jedna od ravnopravnih jedinica. Ta država nije bila u stanju dobiti međunarodno priznanje niti uspostaviti unutrašnji red i pored, pa nije ni potrajala dugo. Već krajem novembra predstavnici Države SHS otišli su u Beograd kako bi s vladom Srbije i regentom Aleksandrom Karađorđevićem pregovarali o ujedinjenju sa Srbijom, a prvog decembra 1918. Karađorđević je proglasio stvaranje nove države - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Dogovoreno je da će država biti organizirana kao parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića na čelu, dok će unutrašnje uređenje biti naknadno određeno u Ustavotvornoj skupštini koje će činiti zastupnici birani na direktnim izborima.BiH je tako postala dio nove države, te se otvorio prostor za ponovno političko organiziranje i uspostavu stranaka. <h2>Osnivanje stranaka</h2>Već 16. februara 1919. godine osnovana je Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO).&nbsp;Jugoslovenska muslimanska organizacija će od svoje prethodnice iz Austro-Ugarske preuzeti borbu za autonomiju BiH, sada u okviru nove države, ali i zastupanje interesa zemljoposjedničkog muslimanskog stanovništva kao okosnice stranke, gdje ne samo da je pozivala da im se omogući da zadrže svoje posjede nego čak i kmetove.&nbsp;Za prvog predsjednika JMO izabran je Ibrahim ef. Maglajlić, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Hamdija Karamehmedović, no stvarni lider bio je dr. Mehmed Spaho, koji će naknadno stranku i formalno preuzeti. Institucionalnu bazu stranke predstavljala je Islamska zajednica u BiH, preko koje je u relativno kratkom roku ostvarila dominantan utjecaj među muslimanskim stanovništvom u BiH.U Kraljevini SHS došlo je i do obnavljanja Hrvatske narodne zajednice, no stranka se ubrzo raspala na Hrvatsku težačku stranku i Hrvatsku pučku stranku. Obje stranke su, poput drugih hrvatskih stranaka, zagovarale federalističko uređenje Jugoslavije.Od srpskih stranaka koje su djelovale u BiH najznačajniji je svakako bio bh. ogranak Narodne radikalne stranke koji je vodio dr. Milan Srškić. Radikalna stranka je zagovarala unitarističko državno uređenje, ali je u ideološkom pogledu imala naglašeniju srpsku nacionalnu notu. U Sarajevu je u februaru 1919. godine osnovana Demokratska stranka pod vodstvom Ljubomira Davidovića. Iako je podršku prvenstveno uživala u srpskom narodu, imala je jugoslavensku orijentaciju i slijedila liberalnu političku ideologiju. U počecima svog djelovanja je, kao i Narodna radikalna stranka, zagovarala centralističko uređenje Jugoslavije, no ove će poglede bitno revidirati.Od srpskih stranaka u BiH je početkom 1920. godine osnovan još i Savez težaka, od dijela građanstva i bogatih seljaka. I ova stranka je bila izrazito centralistički i unitaristički orijentirana. Oni su, također, isticali srpstvo na prvom mjestu, ali su kao glavni cilj imali provođenje radikalne agrarne reforme.Od ostalih stranaka iz države u BiH je veliki utjecaj ostvarila i Hrvatska seljačka stranka, koja je vremenom potisnula lokalne hrvatske stranke. Značajna u političkom životu će postati i Komunistička partija Jugoslavije koja je nastala ujedinjavanjem prethodnih socijaldemokratskih stranaka s prostora Jugoslavije, među kojima i Socijaldemokratske stranke BiH.&nbsp;Potaknuti Boljševičkom revolucijom u Rusiji, na Drugom kongresu 1920. pobijedit će revolucionarna frakcija ove stranke koja je zagovarala provođenje socijalističke revolucije u zemlji, a u državnopravnom pogledu stvaranje sovjetske republike Jugoslavije koja će ući u&nbsp;sovjetsku federaciju balkansko-podunavskih zemalja.<h2>Rezultati izbora</h2>Na prvim izborima za Konstituantu Kraljevine SHS 1920. relativni pobjednik izbora bila je Demokratska stranka Ljubomira Davidovića (19,9%), ispred Narodne radikalne stranke (17,7%), Hrvatske pučke seljačke stranke (14,3%), Komunističke partije (12,4%) te Saveza zemljoradnika (9,4%). JMO je osvojila 6,9%.&nbsp;Na teritoriji BiH je pak JMO bio pojedinačno najjači, čemu kumuje i činjenica da su muslimani bili ujedinjeni oko podrške ovoj stranci. Bosni i Hercegovini pripadalo je 63 od ukupno 419 mjesta u Narodnoj skupštini. JMO je osvojio 24 mandata, Narodna radikalna stranka 11, Hrvatska težačka stranka 7, Savez zemljoradnika 12, Hrvatska pučka stranka 3, Demokratska stranka 2 i Komunistička partija Jugoslavije 4 poslanička mjesta.Srpske i hrvatske stranke koje su u počecima djelovale ekskluzivno na prostoru BiH vremenom su se stopile s većim srpskim i hrvatskim nacionalnim strankama sa sjedištem u Beogradu i Zagrebu. Srbi u BiH tako će vremenom postati dominantno okrenuti ka radikalima, a Hrvati ka Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci (kasnije samo Hrvatskoj seljačkoj stranci).<h2>Autonomističko uređenje</h2>Već 1920. godine JMO se jasno opredijelila za autonomistički stav po pitanju&nbsp;ređenja države.- Mi smo za jedinstvo države, ali u isto vrijeme i za široke autonomije. Mi smo za monarhiju i za narodnu dinastiju Karađorđevića, kako je to i u našem programu rečeno. Protivni smo plemenskim autonomijama; za autonomiju smo pokrajina po dosadašnjim geografskim granicama - navodilo se u stranačkoj deklaraciji.

Već 16. februara 1919. godine osnovana je Jugoslovenska muslimanska organizacija

Historija izbora u Bosni i Hercegovini: Godina u kojoj je Mehmed Spaho ustoličen za bh. lidera

Tačno 30 računa Stranke za Bosnu i Hercegovinu je blokirano. Ovo pokazuju podaci Centralne banke BiH u Sarajevu. Osim glavnih i računa centrala u Sarajevu, na spisku među blokiranim računima mogu se naći i oni odbora u Doboju, Varešu, Stocu, ali i Srebrenici. <h2>Bez odgovora</h2>Na adresu Stranke za BiH poslali smo upit u vezi s blokadom njihovih računa, ali do zaključenja ovog izdanja nismo dobili odgovor.Naravno, ovi blokirani računi otvaraju brojna pitanja. Naime, i pored ove blokade, Stranka za BiH nije imala problem prijaviti se i učestvovati na lokalnim izborima. Podsjetimo, zbog blokade računa usljed američkih sankcija bio je upitan izlazak na izbore Srpske demokratske stranke (SDS), zbog čega je konačnu riječ morao dati Ustavni sud BiH.S druge strane, postavlja se pitanje kako Stranka za BiH s blokiranim računima uopće sebi finansira kampanju na predstojećim izborima. Možda se u tome krije razlog zašto se u Sarajevu ne može vidjeti veći broj plakata ove stranke.

<h2>Sve znaju</h2>Upravo je Semir Efendić među najgrlatijim kritičarima poteza vlasti na višim nivoima, što često ispoljava na društvenim mrežama, a usto nikad nije prebolio ambiciju da bude premijer Kantona Sarajevo.U svojim posljednjim Facebook istupima Efendić je tako sasuo drvlje i kamenje na Vladu FBiH uoči otvaranja mosta Hercegovina kod Počitelja. Smetalo mu je što je odlučeno da most nosi naziv Hercegovina, što on tumači kao volju HDZ-a; smetalo mu je što je na otvorenju trebao govoriti premijer Hrvatske Andrej Plenković (koji je od toga odustao), kao i što trasa Koridora 5C BiH vodi u Evropsku uniju, do Luke Ploče, a ne do Neuma (jer bi, prema Efendiću, logično bilo da autoput izlazi nasred Jadranske obale, u more, a ne u luku za koju bismo autoput koristili radi lakšeg uvoza i izvoza roba).I njegovi stranački drugovi u Kantonu Sarajevo česti su kritičari vlasti i većine njenih politika, te samouvjereno demonstriraju da bi oni sami znali sve bolje voditi - od energetske politike, preko odvoza smeća, do javnog gradskog prijevoza.Što je vrlo zanimljivo, s obzirom na to da, prema podacima Centralne banke, očito nisu u stanju voditi ni vlastitu stranku i njene finansije.

<h2>Ne nedostaje ambicija</h2>No, ambicija u Stranci za BiH svakako ne nedostaje. Naime, na ovogodišnjim lokalnim izborima SDA je, nakon debakla na izborima prije četiri godine, bila vrlo velikodušna prema svom koalicionom partneru, pa je Stranci za BiH prepustila čak dvije načelničke kandidature - u Novom Sarajevu Muameru Bandiću, a u Novom Gradu dugogodišnjem načelniku i svom bivšem članu Semiru Efendiću.

Kako Semir Efendić s blokiranim računima stranke uopće finansira kampanju na predstojećim izborima

Efendić: Sve zna, ali mu s finansijama stranke ne ide

Kako Efendić finansira kampanju: Stranci za BiH blokirano 30 računa

Istinomjer je do kraja mandata lokalnih vlasti od 2020. do 2024. godine pratio ukupno 857 obećanja u 13 općina i gradova u BiH. Kada je u pitanju Sarajevo, praćene su četiri općine: Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad i Ilidža.

<h2>Ispunjeno jedno</h2>U Općini Centar, Istinomjer je pratio 28 obećanja načelnika Srđana Mandića, a od toga je utvrđeno da je ispunjeno samo jedno, dok je većim dijelom, iako ne u potpunosti, ispunjeno njih 10. Djelimično je ispunjeno sedam, manjim dijelom šest, a četiri obećanja ostala su neispunjena. Jedino obećanje koje je ocijenjeno ispunjenim tu ocjenu je dobilo odmah nakon stupanja Mandića na poziciju, a odnosi se na uvođenje prenosa sjednica Općinskog vijeća na YouTube kanalu općine. Od obećanja koja su ispunjena većim dijelom treba istaći uređenje parkova, olakšavanje pristupima grantovima za samozapošljavanje i pokretanje posla, te podrška porodicama djece s poteškoćama u razvoju. Od neispunjenih nije uspostavljen odjel za privlačenje direktnih investicija, niti je kompletirana mreža biciklističkih staza.

Od 69 obećanja načelnika Općine Novo Sarajevo Hasana Tanovića u potpunosti ih je ispunjeno 6, a većim dijelom 30. Djelimično je ispunjeno 19 obećanja, dok ih je 11 ispunjeno manjim dijelom.Tokom njegovog prvog i posljednjeg mandata, imajući u vidu da se nije kandidirao za reizbor, među ispunjenim obećanjima našlo se ono o pretvaranju dijela kasarne Maršal Tito u park, a vrijedi spomenuti da je omogućen uvid u javnu potrošnju općine. Većim dijelom ispunjena su obećanja poput rekonstrukcije ambulanti, sufinansiranja vještački potpomognute oplodnje te brojna budžetska izdvajanja. Među tri neispunjena obećanja našlo se ono koje se odnosilo na reviziju rada i potrošnje prethodne administracije, što nije napravljeno ili javno objavljeno.

Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić od 68 obećanja iz svog programa ispunio ih je 22 u potpunosti te još 28 većim dijelom. Sedam njegovih obećanja ostalo je djelimično ispunjeno, tri su ispunjena manjim dijelom, a osam ih je ostalo neispunjeno.<h2>Izgradnja žičare</h2>Tokom Efendićevog trećeg mandata na mjestu načelnika Općine Novi Grad Sarajevo ispunjenim su ocijenjena obećanja o izgradnji spomen-obilježja Krila slobode, stipendiranju učenika, uspostavi Centra za zdravo starenje i niz drugih. Nije ispunjeno obećanje o uspostavi zanatskog centra, zatim izgradnji garaža na postojećim parkinzima i niz drugih.

U Općini Ilidža načelnik Nermin Muzur potpuno je ispunio četiri, a većim dijelom 12 obećanja iz svog predizbornog programa 2020. godine u kojem je ukupno dao 87 obećanja. Djelimično ih je ispunjeno 35, 16 manjim dijelom, dok je 20 obećanja Nermina Muzura ostalo neispunjeno.Uspostavljanje Centra za zdravo starenje kao i usvajanje Strategije razvoja općine neka su od ispunjenih obećanja, dok od onih ispunjenih većim dijelom izdvajamo sanaciju sportskih igrališta, te uspostavu transparentnog i efikasnog sistema javnih nabavki.Među neispunjenim obećanjima našla se izgradnja žičare na relaciji Igman – Hrasnica, izgradnja nove sportske dvorane u Sokolović-Koloniji, otvorenje Centra za potrošače i druga.<h2>Efikasniji od viših nivoa</h2>Čelnici lokalnog nivoa vlasti i dalje su ostali učinkovitiji u ispunjavanju predizbornih obećanja ukoliko se porede s višim nivoima, pokazali su to finalni rezultati Istinomjerovog monitoringa ispunjenosti obećanja datih tokom predizborne kampanje uoči Lokalnih izbora 2020. godine.&nbsp;

Mandić u potpunosti ispunio samo jedno obećanje. Načelnik Općine Novo Sarajevo Hasan Tanović u potpunosti ispunio 6 obećanja

Analiza rada u četiri općine: Koji sarajevski načelnik je ispunio najviše obećanja?

Nekoliko mjeseci nakon neuspjelog pokušaja usvajanja Reformske agende, ključne za dobivanje novca iz Plana rasta Evropske unije za zapadni Balkan, cijelu tu priču više niko i ne spominje. A i sam evropski put izgleda da više nije aktuelna tema, iako su pojedini državni ministri davali neke nebulozne izjave, poput one da je „BiH šampion evropskih integracija“. <h2>Ljetni odmori</h2>Naime, zbog činjenice da u Brisel nije poslala Plan reformi, BiH je ostala bez 70 miliona eura, koliko je u prvoj tranši podrške bilo planirano za našu zemlju. Podsjetimo, nakon što stranke koje čine Vijeće ministara nisu uspjele usaglasiti sve tačke Reformske agende koje je zahtijevala Evropska unija, s obzirom na to da SNSD nije prihvatao tri tačke, među kojima je jedna, primjerice, bila uvođenje jedinstvenog bh. broja za hitne slučajeve, vlast je odlučila poslati nekompletan Plan rasta, nadajući se da će joj Brisel „progledati kroz prste“, ali iz četiri kantona u kojima vlada SDA nije stiglo odobrenje za predloženi program.U međuvremenu su došli i ljetni odmori, sad će i izbori, pa Plan reformi niko i ne spominje. Za to vrijeme novac ne stiže, a Evropska unija čini se sve daljom.<h2>Rok do 2027.</h2>No, stvari su potencijalno mnogo gore po BiH od tih 70 miliona eura (koji, da se razumijemo, nisu trajno izgubljeni). Naime, obaveze iz Reformske agende za BiH, koja je „na veresiju“ dobila kandidatski status, trebaju se provesti do 2027. godine. Ako ispuni sve svoje obaveze do date godine,&nbsp;BiH će dobiti sav novac koji joj je namijenjen ovim programom, odnosno svih milijardu KM. No, ukoliko ne ispuni obaveze, Bosna i Hercegovina će ostati bez tog novca koji bi svakako predstavljao ogroman vjetar u leđa za napredak i prosperitet.Kako sada stvari stoje, ovim tempom domaće političke snage neće maknuti s mjesta, a kamoli da će ispuniti sve obaveze do najavljene 2027. godine. Zato je neophodno izvršiti društveni pritisak i ultimativno zahtijevati da se političari posvete onome što je zapravo historijski i krucijalni izazov naše zemlje, kojem bi sve drugo trebalo biti podređeno – pridruživanje Evropskoj uniji. No, domaćim političarima, a i samoj javnosti, čini se da je mnogo zabavnije baviti se pitanjem ko će presjeći vrpcu na otvorenju novog mosta u Hercegovini nego milijardom maraka.<h2>Isključiti kantone</h2>Kao jedno od rješenja za lakše pregovaranje s Evropskom unijom, predlagalo se isključivanje kantona iz tog procesa.- Kakav god da je dokument, treba ga poslati, pa neka Evropska komisija kaže da ne valja. Mi ne znamo ni da li valja ili ne valja jer ga nismo ni poslali. Tu je rješenje - smatra Edin Forto, ministar komunikacija i prometa BiH (Naša stranka).

Obaveze iz Reformske agende za BiH, koja je „na veresiju“ dobila kandidatski status, trebaju se provesti do 2027. godine

Vremena sve manje, a političari se odmaraju: Hoće li BiH ostati bez evropskog puta?

Kada je u pitanju borba protiv šverca duhana i crnog tržišta, regionalne policijske i sigurnosne snage imaju pune ruke posla. U razmaku od samo tri dana hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova i Carinska uprava presreli su i uhapsili dvije grupe švercera rezanog duhana. U prvom slučaju pokrenuta je istraga protiv devetorice osumnjičenih da su u sastavu zločinačkog udruženja uvezli u Hrvatsku više od nevjerovatnih 80 tona duhana i oštetili državni budžet za više od devet miliona eura neplaćenih akciza. Policija precizira da su osumnjičenici, od januara do jula ove godine, uvezli iz Slovačke preko Mađarske u Hrvatsku najmanje 81.510 kilograma duhana, nakon čega su obradili i prodali najmanje 62.987 kilograma, čime su ostvarili protupravnu imovinsku korist od najmanje 1,2 miliona eura, koju su međusobno podijelili. U drugom slučaju zaplijenjeno je 245 kilograma sitno rezanog duhana. Pretragom automobila švercera pronađeno je i oduzeto 25 PVC vreća s ukupno 245 kilograma sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, stoji u policijskom saopćenju. Iz policije su dodali da je daljnjim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno kako je dvojac iz Virovitice u više navrata 56-godišnjaku neovlašteno preprodavao duhan.Očito je da crno tržište duhana nije samo problem unutar granica Bosne i Hercegovine, već i u drugim zemljama u regiji i zato je njegovo rješavanje još kompleksnije od onoga kako to može izgledati sa strane.

<h2>Brojne akcije</h2>U proteklim godinama agencije za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini, brojnim akcijama i zapljenama, napravile su značajne pomake koji se vide u borbi protiv šverca duhana i crnog tržišta.Iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) na upit „Dnevnog avaza“ odgovorili su da su u 2023. godini realizirali devet operativnih akcija i uhapsili 36 osoba, dok je u prvih osam mjeseci 2024. godine realizirala jednu operativnu akciju, kada je uhapšeno 13 osoba.- Osobe su uhapšene zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivična djela organizovani kriminal, nedozvoljen promet akciznih proizvoda, poreska utaja ili prevara, nedozvoljeno skladištenje robe, nedopuštena trgovina i pranje novca, propisana Krivičnim zakonom u BiH - navode iz SIPA-e.Osim toga, ističu da na polju borbe protiv nedozvoljene trgovine duhanom, u saradnji s drugim policijskim tijelima u BiH i Upravom za indirektno oporezivanje (UIO) i drugim nadležnim organima, redovno poduzimaju mjere i radnje na dokumentiranju i dokazivanju ovih krivičnih djela.Uprkos brojnim provedenim akcijama i pooštrenim mjerama državnih agencija poput SIPA-e i Granične policije po pitanju suzbijanja tržišta duhana, ono i dalje postoji te zauzima značajan dio tržišta.- U prvih šest mjeseci 2024. godine, Granična policija BiH zaplijenila je i privremeno oduzela 1.360 paklica cigareta bez akcizne markice, ukupne procijenjene vrijednosti 5.440 KM i 70 kilograma rezanog duhana - kažu iz Granične policije BiH, međutim, imajući u vidu rezultate susjednih zemalja, kao i ranije rezultate ove državne agencije, nemoguće je ne primijetiti da se radi o veoma malim zapljenama.Dakle, u našoj zemlji tržište duhana i duhanskih proizvoda se i dalje suočava s izazovima ilegalne trgovine. Prema istraživanju agencije IPSOS iz decembra 2023. godine, ilegalna potrošnja duhanskih proizvoda u Bosni i Hercegovini iznosi čak 35 posto. Volumen ilegalnih cigareta porastao je više od četiri puta u prethodnoj godini te su to najčešće cigarete koje dolaze s markicama s Kosova ili potpuno bez poreznih markica.Prosječna cijena ilegalnih cigareta približava se cijeni legalnih te za sada iznosi 4,3 KM po paklici, što nije drastična razlika u odnosu na proizvode u regularnom prometu. Potrošnja ilegalnog rezanog duhana također predstavlja veliki izazov, čineći 30,9 posto ukupne potrošnje duhanskih proizvoda. Iako je ukupna potrošnja ilegalnog rezanog duhana u 2023. godini smanjena za 11 posto u odnosu na 2022. godinu, i dalje je to značajno više u poređenju s prethodnim godinama. Prema udjelu među pušačima, čak 97 posto njih se odlučuje za ilegalni rezani duhan. Svi ovi proizvodi, naročito rezani duhan, najčešće se nabavljaju na pijacama, kod uličnih prodavača, "poznanika", ali i putem online kanala, što je posebno bilo izraženo tokom pandemije koronavirusa.<h2>Porezna opterećenja</h2>Iz UIOBiH na upit “Dnevnog avaza” navode da rast šverca i crnog tržišta duhana u BiH direktno pripisuju povećanju poreznog opterećenja na duhan i duhanske proizvode u BiH u periodu 2009. – 2019. godina.- To je rezultiralo stalnim rastom maloprodajnih cijena cigareta i duhana za motanje i pušenje. Tako je nagli rast cijena na tržištu doveo i do opredjeljenja pušača da potraže nelegalne proizvode - navode iz UIOBiH.Iz tablice se može zaključiti da je UIO tokom 2009. godine izdala nešto više od 534,8 miliona komada akciznih markica za obilježavanje duhana i duhanskih prerađevina, dok je 2020. godine ukupno izdala 184,9 miliona komada akciznih markica. To je podatak koji ukazuje na veliko smanjenje broja izdatih akciznih markica u spomenutom periodu, a da pri tome nije došlo do značajnog smanjenja broja pušača u BiH - navode iz UIOBiH.Činjenica je da, čim se u proteklih nekoliko godina zaustavio rast poreznog opterećenja na duhan i duhanske proizvode, došlo je do značajnog oporavka tržišta cigareta, što se vidi i po ponovnom rastu broja izdatih markica. Ne treba zanemariti da je na to utjecao i aktivni rad agencija za provedbu zakona u BiH.Borba protiv crnog tržišta duhana u Bosni i Hercegovini je kompleksan izazov koji zahtijeva koordinirane napore državnih agencija, zakonodavaca i građanske inicijative. Važno je naglasiti i da je od 2021., kada je UIOBiH prvi put pokrenula kampanju "Stop švercu", porastao i broj izdatih akciznih markica. Uključivanje građana proteklih je godina pokazalo značajne rezultate pa je tako porasla i svijest o problematici crnog tržišta duhana.<h2>Regionalna saradnja</h2>Podsjećanja radi, Regionalna konferencija o inovativnim pristupima za suzbijanje nelegalne trgovine održana je u periodu od 16. do 18. oktobra 2023. godine u Herceg-Novom. Tada su predstavnici Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije razgovarali o tome kako poboljšati saradnju s ciljem suzbijanja nezakonite trgovine. Kao cilj su istaknuli razmjenu informacija i najboljih praksi u provođenju i koordinaciji nadzora, dosadašnjim iskustvima međudržavne saradnje, kao i definiranje narednih koraka u zajedničkoj borbi protiv nelegalne trgovine u regiji.

Tokom 2023. zbog šverca duhanskih proizvoda SIPA uhapsila 36 osoba, a u 2024. godini 13

Zapljena duhana: Izazovi ilegalne trgovine

Crno tržište duhana noćna mora za nadležne institucije u BiH: Policija hapsi, ali šverc cigareta svejedno prisutan

Grandiozni i lijepi most Hercegovina kod Počitelja u BiH, koji je dio autoceste na Koridoru 5C između Budimpešte i Ploča, ipak nije svima po volji. Predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić često se oglašava i svaki put zada domaći zadatak novinarima i stručnjacima da demantiraju njegove nebuloze i promašene ocjene.Osim nacionalističkog snebivanja zašto će premijer Hrvatske Andrej Plenković biti na otvaranju mosta i zašto je on nazvan Hercegovina (jer je u Efendićevoj vizuri Hercegovina, valjda, postala neka neprijateljska hrvatska riječ), načelniku Novog Grada smeta i trasa, tj. zašto put vodi do Luke Ploče, što je, prema Efendiću, udovoljavanje interesima Hrvatske, a ne do „našeg mora“ u Neumu.Efendiću bi trebalo skrenuti pažnju na neke elementarne činjenice koje bi kao predsjednik stranke trebao znati, ali avaj.Pravac spomenutog koridora je definiran još 70-ih godina prošlog stoljeća.Druga stvar, posve je razumljivo da koridor vodi do jedne luke. Naime, Luku Ploče koristi i BiH za izvoz i uvoz robe i logično je imati autoput koji će BiH povezati s ostatkom EU i svijeta, kao što će na sjeveru biti „nakačen“ na autoput koji preko Hrvatske vodi u Mađarsku i ostatak Evrope.S druge strane, ne postoji apsolutno nikakva logika da autoput izlazi u Neumu, nasred jadranske obale. Posebno jer je do Neuma izgrađen sasvim dobar, funkcionalan i moderan put preko Stoca.A zašto, uz most i autoput do Luke Ploče (a i općenito), Federacija BiH nije izgradila modernu i funkcionalnu željeznicu, što bi ekonomiji naše zemlje uveliko koristilo, nego je dopušteno da ona godinama propada, nešto mu više o tome mogu reći njegove stranačke kolege.I bivše i sadašnje, pa nek se raspita. Možda čuje konačno priču zbog čijih kamiona to nije rađeno. I da, umjesto mostova i autoputeva, bolje neka se posveti rješavanju svojih lokalnih „morskih“ podvožnjaka u Buča Potoku i sličnih "megaprojekata".

Ne postoji apsolutno nikakva logika da autoput izlazi u Neumu, nasred jadranske obale

Efendić po diviziji

Četiri sedmice nakon ukrajinskog napredovanja u ruskoj pokrajini Kursk, zvučna slika rata se mijenja. Ukrajina nastavlja ići naprijed, koristeći elektroničko ratovanje i zelenilo ljeta, kako bi izbjegla najgori dio pažnje Rusije.&nbsp;Posebno se čini da su njihovi komandanti odlučni u probijanju na zapad prema prirodnim granicama rijeke Sejm. Ali tempo se usporava - i nova linija ratišta, koja se proteže stotinama kilometara, poprima oblik. <h2>Kulminacija ofanzive</h2>Magla rata i plašt ukrajinske operativne tajnosti znače da su detalji još nepoznati. Ali satelitske slike koje prikazuju ruske utvrde nude najočigledniju potvrdu stabilizacije.&nbsp;U početnoj fazi, ruski inžinjerski timovi štitili su se od najgoreg mogućeg scenarija, ukopavajući se oko ciljeva visoke vrijednosti poput nuklearne elektrane u blizini Kurčatova i duž glavne ceste koja vodi na sjever do glavnog grada regije, Kurska.&nbsp;Sada grade proširene utvrde na istoku i zapadu, mnogo bliže novim linijama ratišta - i na najbližoj tački, samo 16 km od pretpostavljenih ukrajinskih položaja. Brzina izgradnje odražava se u južnoj Ukrajini početkom 2023. Pojava takozvane "Surovikinove linije", nazvane po ruskom zapovjednom generalu u to vrijeme, odigrala je ključnu ulogu u zaustavljanju ukrajinske protuofanzive kasnije te godine.Ukrajinski vojno-obavještajni izvori kažu da ih ne brine vjerovatna kulminacija ofanzive na Kursk. Operacijom su već postignuti važni ciljev. Kursk je pokazao sposobnost Ukrajine da zaobiđe brojčanu prednost Rusije.&nbsp;Bio je sinhroniziran sa širom kampanjom "dubokih udara" na Rusiju, korištenjem oružja proizvedenog u Ukrajini za svakodnevno pogađanje aerodroma i energetske infrastrukture. Uspjeh je pokazao šta bi se moglo postići ako bi zapadni saveznici Ukrajine odustali od ograničenja upotrebe svog oružja. <h2>Ruski napredak</h2>Ali operacija Kursk nije uspjela postići svoj veliki cilj odvraćanja ruskih snaga od njihovog prodora prema Pokrovsku, vitalnom logističkom čvorištu za ukrajinske trupe. Rusija je premjestila neke trupe iz regije Herson na jugu i s linija Časiv Jar i Siversk na istoku. Ali kao što je ukrajinski vrhovni komandant Olesksandr Sitiski (Syrsky) priznao 27. avgusta, Rusija je samo pojačala svoju usredotočenost na grad raskrižja.&nbsp;Štaviše, čini se da se ukrajinska odbrana raspada, a Rusija brzo napreduje duž glavne željezničke pruge s istoka. Do kraja konferencije generala Sirskog, ruske snage su u potpunosti ušle u rudarski grad Novohrodivku, manje od devet kilometara od Pokrovska. Oleksandr, komandant bespilotnih letjelica u 110. brigadi, kaže da se Rusi ističu u vlastitim iznenadnim operacijama. "Skrivaju se u šumama, prikupljaju snage, a zatim jurnu naprijed."Ruski brzi napredak istaknuo je slabosti u redovima Ukrajine. U nekim su slučajevima ruske trupe koje su napredovale pretvorile ukrajinske betonske rovove u svoje. Jednostavno, nije bilo dovoljno ukrajinskih prepreka ili ljudi da drže linije. Rusi su mnogo bolje opremljeni u tom smislu, s deset posvećenih inžinjerijskih pukova protiv ukrajinskog jednog puka i dvije brigade. <h2>Problemi u Donbasu</h2>Problemi Ukrajine u regiji Donbas postavljaju pitanja o tome šta ona radi sa svojim rezervama, za koje ruski komentatori tvrde da nisu beznačajne. Proteklih nekoliko dana pojavili su se izvještaji o novom gomilanju trupa u blizini ruske granice u regiji Belgorod i na granici s Bjelorusijom na sjeveru.&nbsp;Puštaju se nagađanja o mogućem drugom upadu na jug. Ali nakon poniženja Kurska za Rusiju, jedno je jasno: spremni su. Neće biti novog elementa iznenađenja. Opasnost je da će Ukrajina, kako se situacija oko Pokrovska bude pogoršavala, biti prisiljena upotrijebiti sve što ima da zaustavi klizanje.&nbsp;

Ali operacija Kursk nije uspjela postići svoj veliki cilj odvraćanja ruskih snaga od njihovog prodora u Ukrajini

Ofanziva na Kursk nije poljuljala rusku akciju: Iako je ponizila Rusiju, Ukrajina nije zaustavila njen napredak

Kako je do ovoga došlo? Nakon pobjede u Hladnom ratu, američki model se činio nedodirljivim. Generaciju kasnije, sami Amerikanci gube povjerenje u njega. Bezobzirno ratovanje, finansijska kriza i institucionalna trulež pokrenuli su žestinu u američkoj politici koja je predsjedničkim izborima dala naizgled egzistencijalni ulog. Amerikanci su čuli svoje vođe kako osuđuju integritet njihove demokratije. Vidjeli su kako sugrađani pokušavaju blokirati prijenos vlasti s jedne uprave na drugu. Imaju dobar razlog da se zapitaju koliko im njihov sistem garantuje zaštitu od autoritarnih impulsa koji rastu diljem svijeta.<h2>Zaštita republike</h2>Odgovor je da, ako Amerikanci vjeruju da sam Ustav može zaštititi republiku od pojave Cezara, onda su previše optimistični. Očuvanje demokratije danas zavisi, kao što je uvijek bilo, od hrabrosti i uvjerenja nebrojenih ljudi diljem Amerike - posebno onih koji su zaduženi za pisanje i provođenje njenih zakona.Potencijalni diktator mogao bi započeti svoju diktaturu, a da ne prekrši slovo Ustava, jer su kasniji zakoni stvorili rupe dovoljno velike da kroz njih marširaju trupe. Kongres je predsjedniku dao vanredne ovlasti za održavanje reda u kriznim vremenima. Prema Zakonu o pobuni, predsjednik može angažirati vojsku ili mornaricu protiv domaće pobune ili kada se ignorira savezni zakon. Predsjednici su se pozivali na ovu ovlast 30 puta, kako bi prekinuli štrajkove, prevladali segregaciju i zaustavili nemire u Los Anđelesu 1992. godine.Pouka je da ono što održava američki projekt, kao i svaku demokratiju, nisu crnoslovni zakoni, već vrijednosti građana, sudija i javnih službenika. A dobra vijest je da bi se čak i najodlučniji, najinventivniji i najorganiziraniji budući despoti borili da ih nadvladaju.Vojska je i dalje jedna od najzdravijih američkih institucija, njeni redovi su ispunjeni ljudima koji su svjesni svoje zakletve na Ustav. Američke države imaju bogatstvo i ogromnu vlast nad svojim poslovima. Velika većina policajaca radi za državne i lokalne zvaničnike, a ne za predsjednika. Mediji su postali pristrasniji, ali također cijene svoju nezavisnost i ostaju previše difuzni da bi ih bilo koja stranka mogla kontrolirati. Sljedeći predsjednik mogao bi povećati svoju ovlast da otpusti desetke hiljada državnih službenika, ali to bi i dalje ostavilo "duboku državu" od blizu tri miliona radnika raspoređenih po stotinama agencija i 15 odjela.<h2>Stare politike</h2>Svaki kandidat za predsjednika ove godine optužio je drugog da pokušava uništiti američku demokraciju. Ali Bajden (Biden) je institucionalist, s poštovanjem prema starim načinima politike. No, Tramp, koji je razmišljao o tome da bude diktator, makar samo na jedan dan, jeste drugačiji. Njegovo odbijanje da prizna poraz 2020. dovelo je do napada na Kapitol 6. januara 2021. i potaknulo je rekordan broj zastupnika da se usprotive ovjeravanju glasanja na izborima.No, Tramp sigurno nije dorastao zadatku da se pretvori u diktatora, čak i kad bi to htio. Previše ga je lako omesti, rastresit je i tjeskoban da bi izbjegao odgovornost. Veća je opasnost da njegov prijezir prema normama i institucijama dodatno umanji vjeru Amerikanaca u njihovu vladu. To je važno, jer američki projekt ovisi o njegovim ljudima. A samo jedna četvrtina njih kaže da je zadovoljna demokratijom.<h2>22. amandman</h2>Među najvećim Ustavnim preprekama diktaturi je 22. amandman koji predsjednika ograničava na dva mandata. Ali šta bi se dogodilo da autokrat željezne volje natrpa Pentagon pristalicama i, s vojskom na ramenu, odbije otići? Sjedinjene Države imaju 247 godina dugu historiju, ali je Ustav SAD kopiralo nekoliko mladih latinoameričkih republika u 19. stoljeću i pokleknulo pred moćnicima.

Tramp sigurno nije dorastao zadatku da se pretvori u diktatora, čak i kad bi to htio

Koliko je demokratija u SAD zaista jaka: Može li Amerika postati diktatura?

Bosna i Hercegovina godinama je bila u svojevrsnoj izolaciji. U 12 godina, koliko su članovi SDA bili u Predsjedništvu BiH (osam Bakir Izetbegović, četiri Šefik Džaferović), zahvaljujući Izetbegovićevoj suludoj politici, koji se u vanjskim poslovima potpuno podredio turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan) i njegovim interesima, uz sve otvorenije konfrontiranje sa Zapadom, Bošnjaci su bili zatvorili vrata većini zapadnih saveznika.<h2>Maldivska diplomatija</h2>Kada se tome doda jasna ruska orijentacija rukovodstva RS i njenih članova Predsjedništva, te tradicionalna apsolutna neaktivnost Željka Komšića, dolazi se u situaciju u kojoj se BiH nalazila godinama, da je bila u svojevrsnoj međunarodnoj izolaciji, posebno kada su u pitanju naši najvažniji zapadni partneri.Mnogo nije pomoglo ni imenovanje ministrice Bisere Turković u prošlom mandatu, koja je vrijeme uglavnom provodila na turnejama po Bliskom istoku, ako nije već išla na Maldive da se odmori, pod izgovorom diplomatskih putovanja.Ako ništa, promjena vlasti 2022. godine donijela je neke pozitivne promjene po pitanju vanjske politike naše države. U tom smislu, ističu se, prije svega, bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović te ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković. U nešto manje od dvije godine mandata naši diplomati sastali su se brojnim važnim liderima i posjetili strateški važne zemlje za našu državu.<h2>Oživljavanje aktivnosti</h2>Upravo ovih dana član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u posjeti je Skandinaviji, a koliko je ovaj region bio zapostavljen od naše diplomatije, govori to da je Bećirović prvi funkcioner iz BiH koji je posjetio Finsku od uspostavljanja diplomatskih odnosa.<h2>Pod sankcijama</h2>I susreti s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron), ili s bivšim britanskim premijerom Rišijem Sunakom (Rishi Sunak), značajan su iskorak nakon godina izolacije. Aktivan na diplomatskom planu je i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je, s jedne strane, uspio održati dobre odnose BiH s Bliskim istokom (upravo je u posjeti Saudijskoj Arabiji), a s druge je pojačao bh. prisustvo i odnose sa zapadnim silama.Ipak, ove aktivnosti teško da su dostatne da se može reći da je BiH napravila preokret. Članica Predsjedništva iz RS Željka Cvijanović na crnoj je listi Sjedinjenih Američkih Država i uglavnom ne putuje nigdje.<h2>Nevidljivi predsjednik</h2>Iako, za razliku od svoje kolegice, hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić nema te tehničko-pravne zapreke da putuje po svijetu, on se rijetko oglašava. Gotovo nigdje i ne putuje, rijetko s kim se i susreće, a tek urijetko od njega ispliva poneka patriotsko-tenzična izjava, poput one iz Bužima prije nekoliko dana, kada je opleo po Sjedinjenim Državama i međunarodnoj zajednici u BiH, ili one od 7. oktobra prošle godine, kada je napad Hamasa na Izrael nazvao "potezom očajnika“.

Ako ništa, promjena vlasti 2022. godine donijela je neke pozitivne promjene po pitanju vanjske politike

Konaković i Bećirović: Najaktivniji među političarima

Saradnja BiH sa zapadnim saveznicima: Bećirović i Konaković oživili bh. diplomatiju

„Jest ćemo i korijenje ako treba, ali se nećemo odricati suvereniteta.“ Iako se ova izjava krivo pripisala Slobodanu Miloševiću, njen autor je zapravo Crnogorac Branko Kostić, bivši član Predsjedništva SFRJ pred njen raspad i veliki pobornik Miloševićeve politike i srpsko-crnogorskog zajedništva u vremenu raspada Jugoslavije.Riječi su, razumljivo, pripisane Miloševiću jer su postale svojevrstan lajtmotiv zločinačke politike koju je vodio prema susjedima, kao i autodestrukcije u koju je odveo vlastiti narod.Korijenje je gotovo postalo ono što su građani Srbije u devedesetima morali početi jesti. Usljed teških sankcija koje su ovoj zemlji nametnute nakon agresije na BiH i Hrvatsku, društvo se suočavalo s de facto kolapsom, a zemlja se do danas u potpunosti nije ekonomski i demografski oporavila.- Sve što je potrebno za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne čine ništa - zaključio je u 18. stoljeću irski filozof Edmund Berk (Burke).I dok je Milošević sve vrijeme imao donekle jak otpor u Srbiji, ali ni približno onome što je bilo potrebno, sulude Dodikove politike gotovo da nisu naišle ni na kakvo istinsko protivljenje. Opozicija koja ga je i napadala, to je najčešće činila s pozicije da njegovo srbovanje nije dovoljno principijelno i iskreno.To što je RS konfrontirao sa Zapadom, družio se s Putinom i Lukašenkom, vrijeđao strane ambasadore, završio na crnoj listi, donosio neustavne zakone, vrijeđao Bošnjake, najavljivao otcjepljenje, to mu se sve računalo kao općenacionalni plus.Zbog tog plusa i podrške takvih politika kompanije iz RS dospijevaju na crne liste, računi se blokiraju, krediti se ne odobravaju, investicija nema zglave, desetine kompanija su već propale, a sada i najviši dužnosnici manjeg entiteta priznaju da im prijeti ekonomska katastrofa.A zbog čega tačno? Je li vrijedilo šutjeti? Je li ukusno korijenje?

Kako su građani RS pokorno krenuli za Dodikom u ambis

Je li ukusno korijenje?

Na današnji dan, 29.08.1189. godine napisana je Povelja Kulina bana. Napisan na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.No, po svom samom sadržaju Povelja je zapravo ugovor o slobodnoj trgovini kojim bosanski vladar državljanima Dubrovnika garantuje slobodu trgovine na svojoj teritoriji. To govori da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori i da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa drugim državama.Povelja nam daje i lekciju koju, nažalost, mnogi pojedinci i vladari i danas ne razumiju, a Kulin je shvatao još krajem 12. stoljeća – slobodna trgovina i slobodno kretanje ljudi najbolji su način za osiguravanje trajnih prijateljskih odnosa između različitih zemalja i naroda u korist svih. Zato je važno ovaj princip zagovarati kako na regionalnom, tako i globalnom osnovu, ne samo radi većeg ekonomskog prosperiteta, nego i veće harmonije i uvažavanja među ljudima. Ove lekcije posebno moramo biti svjesni danas u jeku rasta raznih populista i s ljevice i desnice širom svijeta koji nam “spas” za radna mjesta i nejednakost nude u ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu. Tamo gdje robe ne prelaze granice, prelazi oružje.

Povelja nam daje i lekciju koju, nažalost, mnogi pojedinci i vladari i danas ne razumiju

Godišnjica povelje Kulina bana: Dokument koji svjedoči da je Bosna država skoro 1.000 godina

Šef Delegacije i specijalni predstavnik EU u BiH Johan Satler (Johann Sattler) jučer je održao oproštajni sastanak s nosiocima najviših funkcija u ovoj zemlji.I u posljednjim danima na funkciji Satler nastavlja pokazivati brigu za evropski put naše zemlje. Satler je upozorio da BiH još nije službeno otvorila pregovore, nego samo dobila zeleno svjetlo za to, da nije bilo pomaka od marta u smislu realizacije reformi, da nisu usvojeni zakoni potrebni za realizaciju narednih koraka, te da BiH nastavlja da zaostaje na evropskom putu, a samim tim i gubiti novac.I u ovakvim trenucima čini se da je do evropskog puta naše zemlje više stalo Satleru nego mnogim evropskim političarima. A upravo je Satler Delegaciju Evropske unije vodio u za našu državu važnom trenutku, kada su joj, usljed promijenjene geopolitičke situacije, odškrinuta vrata EU. Upravo je Satler bio jedan od najglasnijih lobista da se BiH podrži na evropskom putu i da joj se na neke stvari možda i progleda kroz prste, ne bi li se na taj način dala veća motivacija Bosni i Hercegovini, prije svega domaćim političkih snagama, da ozbiljno shvati historijsku priliku koja im se pruža.Nažalost, Satler odlazi, a mnogi među njima, izgleda, nisu naučili lekciju.

Nažalost, Satler odlazi, a mnogi domaći političari, izgleda, nisu naučili lekciju

Johan Satler: Evropski vjetar

Vlada RS se već mjesecima suočava s problemima u digitalnom prostoru, kao posljedicom američkih sankcija informacionim kompanijama. No, zvuči kao vijest iz rubrike „vjerovali ili ne“ da RS rješenje za ovaj problem pokušava pronaći tako što će poslove za uređivanje informacionog sistema dati kineskoj kompaniji koja je na listi američkih sankcija!? Dakle, iz katastrofe u katastrofu.<h2>Digitalna zaštita</h2>Tako je Vlada RS početkom juna s kineskom firmom “Elinc” potpisala ugovor za nabavku softvera za digitalnu zaštitu u svim institucijama.Na internet-stanici kompanije “Elinc China” navodi se da je to podružnica u stopostotnom vlasništvu “China Electronics Corporation” (CEC).CEC se od juna 2021. godine nalazi na američkoj listi sankcija, odnosno CMIC listi, kada je Ured za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija (OFAC) dodao propise za provedbu ranije izvršne naredbe koja se odnosi na ulaganja u vrijednosne papire kojima se finansiraju komunističke kineske vojne kompanije.Lista CMIC je ciljana sankcija koja ograničava osobe iz SAD da kupuju ili prodaju vrijednosne papire kojima se javno trguje kompanijama koje su određene kao operativne ili koje su djelovale u sektoru odbrane i srodnog materijala ili sektoru tehnologije nadzora privrede Kine. Naredba je dopunjena 3. juna 2021. godine i odnosi se na kineski vojno-industrijski kompleks i kineske tehnologije nadzora.Sankcije zabranjuju obavljanje transakcija vrijednosnim papirima između američkih državljana i kompanija na listi. S izmjenama i dopunama liste sankcija, zabranjena je svaka kupovina ili prodaja vrijednosnih papira kojima se javno trguje, ili bilo kojih vrijednosnih papira kojima se javno trguje.<h2>Kineska eksploatacija</h2>OFAC je u objašnjenju sankcija naveo da je utvrđeno da Kina sve više eksploatiše kapital SAD za resurse i za omogućavanje razvoja i modernizacije svojih vojnih, obavještajnih i drugih sigurnosnih aparata, što i dalje omogućava Kini da direktno prijeti SAD i američkim snagama u inozemstvu, uključujući razvoj i primjenu oružja za masovno uništenje, naprednog konvencionalnog oružja i zlonamjernih cyber akcija protiv SAD.Utvrđeno je da ove kompanije predstavljaju prijetnju, koja svoj izvor ima velikim dijelom izvan SAD, za nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i ekonomiju SAD i proglašena je nacionalna vanredna situacija u vezi s tom prijetnjom.<h2>Vojni artikli</h2>Kompanija s kojom je Vlada Republike Srpske potpisala ugovor na svojoj stranici navodi da su ovlašteni od kineske vlade za izvoz vojnih artikala i putokaz globalizacijskih napora kineske odbrambene elektronske industrije, te da je “Elinc” važna platforma za međunarodnu saradnju u IT industriji za Kinu.Prema informacijama dostupnim na internet-stranici, trenutno je “Elinc” prisutan u više od 160 zemalja i regiona širom svijeta i ima filijale u 23 zemlje.

Boss ili hadžija

Globalne strategije za smanjenje pušenja u fokusu, šta čeka BiH

Potpuni raskol u NiP-u: Ademović ugostio kandidata DF-a i SDA, Konakovići i Čampara se ograđuju

Historija izbora u Bosni i Hercegovini: Godina u kojoj je Mehmed Spaho ustoličen za bh. lidera

Kako Efendić finansira kampanju: Stranci za BiH blokirano 30 računa

Analiza rada u četiri općine: Koji sarajevski načelnik je ispunio najviše obećanja?

Vremena sve manje, a političari se odmaraju: Hoće li BiH ostati bez evropskog puta?

Crno tržište duhana noćna mora za nadležne institucije u BiH: Policija hapsi, ali šverc cigareta svejedno prisutan

Efendić po diviziji

Ofanziva na Kursk nije poljuljala rusku akciju: Iako je ponizila Rusiju, Ukrajina nije zaustavila njen napredak

Koliko je demokratija u SAD zaista jaka: Može li Amerika postati diktatura?

Saradnja BiH sa zapadnim saveznicima: Bećirović i Konaković oživili bh. diplomatiju

Je li ukusno korijenje?

Godišnjica povelje Kulina bana: Dokument koji svjedoči da je Bosna država skoro 1.000 godina

Johan Satler: Evropski vjetar

Kao način borbe protiv sankcija, vlasti u manjem entitetu srljaju još dublje: Vlada RS milionski ugovor dala sankcioniranoj kineskoj korporaciji

Boss ili hadžija

Globalne strategije za smanjenje pušenja u fokusu, šta čeka BiH

Potpuni raskol u NiP-u: Ademović ugostio kandidata DF-a i SDA, Konakovići i Čampara se ograđuju

Historija izbora u Bosni i Hercegovini: Godina u kojoj je Mehmed Spaho ustoličen za bh. lidera

Kako Efendić finansira kampanju: Stranci za BiH blokirano 30 računa

Analiza rada u četiri općine: Koji sarajevski načelnik je ispunio najviše obećanja?

Vremena sve manje, a političari se odmaraju: Hoće li BiH ostati bez evropskog puta?

Crno tržište duhana noćna mora za nadležne institucije u BiH: Policija hapsi, ali šverc cigareta svejedno prisutan

Efendić po diviziji

Ofanziva na Kursk nije poljuljala rusku akciju: Iako je ponizila Rusiju, Ukrajina nije zaustavila njen napredak

Koliko je demokratija u SAD zaista jaka: Može li Amerika postati diktatura?

Saradnja BiH sa zapadnim saveznicima: Bećirović i Konaković oživili bh. diplomatiju

Je li ukusno korijenje?

Godišnjica povelje Kulina bana: Dokument koji svjedoči da je Bosna država skoro 1.000 godina

Johan Satler: Evropski vjetar

Kao način borbe protiv sankcija, vlasti u manjem entitetu srljaju još dublje: Vlada RS milionski ugovor dala sankcioniranoj kineskoj korporaciji