Milorad Dodik, očito, strahuje od optužnice zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt). Kako to znamo? Tako što Dodik, kad god strahuje, nastoji narod ispred sebe staviti kao živi štiti i - kao posljednja kukavica -kriti se iza siromašnih, neukih i izmanipuliranih ljudi. To je pokušao učiniti u petak, kada je, nakon što je MUP zabranio da svoje pristalice okupi ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH, pozvao pristalice da izađu na entitetsku liniju u znak protesta povodom odluke o podizanju optužnice protiv njega.Problem je što narod u RS to nije učinio. Naime, Dodika je u nekoliko mjesta podržalo tek nekoliko stotina pristalica. Posebno je teška bila blamaža u Istočnom Sarajevu, gdje se očekivalo da bude najveći broj ljudi. Naime, tu je broj Dodikovih pristalica bio na nivou jednog haustora. Uglavnom se radilo o članovima SNSD-a, koji su tu morali biti po zadatku.Mnogo više pristalica Dodik je pak imao na magistralnom putu Nevesinje – Mostar, gdje se sakupio solidan broj pristalica.

Kako objasniti ovu razliku? Vrlo jednostavno, riječ je o razlici urbanog i ruralnog. Nevesinje, kao i cijelo područje istočne Hercegovine, jedan je od najsiromašnijih i najzaostalijih krajeva, iz kojeg se stanovništvo masovno seli.Nakon rata se, s druge strane, Istočno Sarajevo razvilo u prilično urbano mjesto. Većina stanovnika radi u dijelu grada koji oni nazivaju "federalno". Životni standard stanovnika ovog dijela Sarajeva prilično je veći od ostatka RS i ne razlikuje se mnogo od standarda komšija s federalne strane grada. Također, na dnevnom osnovu, između stanovnika Istočnog Sarajeva i Sarajeva nema tenzija ni sukoba, iako ih razni Dodikovi provokatori, poput primitivnog gradonačelnika Ćosića, pokušavaju uporno provocirati.I posebno, rijetko je ko u Istočnom Sarajevu toliko lud da svoj posao i standard riskira zbog krivičnih budalaština Milorada Dodika.No, primjer Nevesinja, s druge strane, pokazuje da se manipulacija nacionalnim osjećanjima, strah i tenzije mnogo lakše proizvode kod ruralnog, neobrazovanog i siromašnog stanovništva, kojem su odlazak na more, pun frižider, dobra plaća, kino, pozorište i pun rezervoar, uglavnom, misaone imenice.

Rijetko je ko u Istočnom Sarajevu toliko lud da svoj posao i standard riskira zbog krivičnih budalaština Milorada Dodika

Istočno Sarajevo je Sarajevo

Visoki predstavnik Evropske unije Žozep Borelj (Josep Borrell) u petak je istakao važnost priprema za novo proširenje EU, koje bi podrazumijevalo pristupanje čak 10 novih država.On je pozvao na brze pregovore o vremenskom okviru za njihov ulazak, kako bi se ubrzale njihove pripreme za članstvo. Borelj je posebno istakao da bi na listi potencijalnih novih članica trebale biti zemlje zapadnog Balkana, kao i Ukrajina.<h2>Veliki izazov</h2>Prema pouzdanim izvorima „Dnevnog avaza“, najviši zvaničnici Evropske unije već uveliko razmišljaju o planu da do 2030. godine prime države zapadnog Balkana, zajedno s Ukrajinom, u Evropsku uniju.Ipak, ono što bi prethodilo tome jeste set velikih reformi, čije bi se provođenje zahtijevalo od svih država.U vezi s tim, kao što je najavio i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, uskoro bi trebali i zvanično početi pregovori između EU i Bosne i Hercegovine, nakon što je Parlament BiH usvojio pet proevropskih zakona koji se od naše zemlje zahtijevaju u okviru paketa EU.Posljednja članica koja je primljena u Evropsku uniju je Hrvatska, još 2013. godine. U međuvremenu je opao interes država EU za proširenje, u čemu su posebno prednjačile Nizozemska i Francuska, a francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) zagovarao je koncept rješavanja problema unutar same Unije, pri čemu nije vidio kako bi nove države, demokratski i ekonomski potkapacitirane, mogle doprinijeti.<h2>&nbsp;Crvene lampice</h2>Sve to je dovelo do smanjenja entuzijazma među državama kandidatima, ali i snažnijeg utjecaja drugih sila na prostoru zapadnog Balkana, u prvom redu Kine i Rusije. Ipak, agresija na Ukrajinu upalila je crvene lampice i u Briselu i u drugim evropskim centrima moći te je prepoznato da bi ostavljanje država kandidata i potencijalnih kandidata pred vratima moglo ujedno značiti i gubitak evropskog utjecaja.U svjetlu nedavnih događaja, posebno eskalacije sukoba u Ukrajini, sam Borelj je naglasio da je ovaj konflikt ubrzao proces proširenja EU. On je apelirao na članice EU da zajedno definiraju jasne političke ciljeve kako bi se proces proširenja dodatno ubrzao.- U tim uvjetima definiranje određenog horizonta, određenog vremenskog okvira, omogućit će državama članicama EU i kandidatima za članstvo da usmjere svoje napore - izjavio je Borelj nakon neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica EU u Toledu.Ova izjava predstavlja prekretnicu jer je prvi put da tako istaknuti zvaničnik iz Brisela direktno predlaže definiranje konkretnog vremenskog okvira za prijem novih članica u EU, a pred bh. zvaničnike, ali i cijeli zapadni Balkan stavlja veliku odgovornost da iskoriste jedinstvenu historijsku šansu. <h2>&nbsp;Integracija u hodu</h2>Očekuje se da će ova inicijativa pokrenuti dublje rasprave unutar Evropske unije o procesu pristupanja novih članica, kao i o koracima koji će biti potrebni da bi se taj proces olakšao i ubrzao. Jedna od ideja, koju je iznio Šarl Mišel (Charles Michel), predsjednik Evropskog vijeća, jeste da zemlje osjete dobrobiti pristupanja prije ulaska u EU. Trenutno kandidati godinama poduzimaju bolne reforme kako bi usvojili stroge standarde Unije o svemu, od zakona o tržišnom natjecanju do pasoša za kućne ljubimce. Većina pogodnosti dolazi tek nakon što postanu članice, mnogo godina kasnije. U budućnosti bi mogli postojati načini za bržu integraciju u hodu. Primjerice, zemlja koja je ispunila standarde EU na svojim tržištima rada mogla bi se pridružiti evropskim shemama slobodnog kretanja radnika.Posljednja članica koja je primljena u Evropsku uniju je Hrvatska, još 2013. godine.

Žozep Borelj apelirao na članice EU da zajedno definiraju jasne političke ciljeve kako bi se proces proširenja dodatno ubrzao

Visoki predstavnik Evropske unije objavio veliki plan: Bosna i Hercegovina ulazi u EU do 2030.?

Narod nije lud da glumi budalu u igrokazu svojih vladara. To je zaključak koji možemo izvesti nakon jučerašnjeg komičnog skupa Milorada Dodika na entitetskoj liniji povodom optužnice protiv njega. Dodik se, po običaju, kao „vođa naroda“, po ko zna koji put, pokušao sakriti iza tog istog naroda i strovali mu svoja nedjela. <h2>Kompletan cirkus</h2>Problem je što očito taj narod i nije previše zainteresiran da učestvuje u Dodikovim igrokazima. Milorad Dodik uspio je sakupiti svega nekoliko stotina ljudi na entitetskoj liniji Istočnog Sarajeva i Sarajeva, a očito je da više ne pomažu ni mašinerija SNSD-a ni političko uvjetovanje.Iz ovog ugla možemo zaključiti da je bio bespotreban potez ministra policije FBiH Rame Isaka da Dodiku zabrani skup ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH.Inače, podršku protestima pružili su premijer RS Radovan Višković, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac. Oni su tražili da se obustavi optužnica protiv predsjednika RS. Naime, sve to je moglo poslužiti Dodiku kao argument za „loženje“ naroda da su Srbi na neki način ugroženi i da im se onemogućava pravo na okupljanje. Njegovim pristalicama je, s druge strane, trebalo dozvoliti demokratsko pravo da se okupe pred Sudom i da, u svom skromnom broju, pokažu koliko Dodik ustvari podrške nema, tj. da ga narod neće spašavati od optužnice i odgovaranja za udar na ustavni poredak BiH.No, niti jedan cirkus ne bi bio kompletan bez ekvivalenta bošnjačkih radikala. Islamistički radikal i vehabija Sanjin Musa najavio je kontraskup s one druge, federalne strane entitetske granice, a podršku mu je pružio i Nihad Aličković, nekadašnji recepcioner, a današnji patriota po profesiji, koji će vam za svoj patriotizam poslati privatni žiroračun za dobrovoljne priloge i donacije. Naravno, ovakve prilike za dizanje tenzija jedini su put da dotične persone dospiju u javnost i učine svoje besmislene živote iole bitnim.<h2>"Pokemon" opozicija</h2>Njima je policija pak zabranila kontraproteste, pa su umjesto toga održali običan skup pred Fahdovom džamijom, gdje se okupilo svega nekoliko desetaka ljudi, vjerovatno pojedinaca koji su se tu našli na namazu.I, zapravo, jučerašnji cirkus najbolji je dokaz praktične propasti nacionalističkih politika Milorada Dodika. Niko više ne želi da bije njegove lične i interesne bitke koje skriva iza srpstva i Republike Srpske, a „pokemon“ likovi, poput Aličkovića i Muse, najbolja su mu moguća protuteža i nivo na koji treba svesti Milorada Dodika.Ostali se, dakako, trebaju posvetiti evropskom putu i pokušati da od Bosne i Hercegovine naprave pristojno i prosperitetno društvo.Mirno spavajte, BiH neće nigdje. Ali će Dodik morati na sud.

Niko više ne želi da bije Dodikove lične i interesne bitke koje skriva iza srpstva i Republike Srpske

Narod, očigledno, nije lud: Srbi neće "ginuti" za Dodika

Ako ste očekivali da ćete u ovom tekstu pronaći odgovor na pitanje iz naslova, morat ćemo vas razočarati. Ne znamo sa sigurnošću, a ni pitanje nema previše smisla. Naime, primjenjivati današnji pojam bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog identiteta (što će u ovoj formi nastati stoljećima kasnije na osnovi vjere, historije i jezika) jeste puki anahronizam, manipulacija ili pak samo potpuno neznanje.<h2>Draško vs. Benjamina</h2>No, sve nabrojano dominira u reakcijama političara i javnosti nakon što je u Sarajevu u utorak osvanuo spomenik bosanskom srednjovjekovnom kralju Tvrtku I Kotromaniću.Stoga, pravo je pitanje koliko je u samim spomenicima (a Tvrtko je tek jedan u nizu srednjovjekovnih vladara isklesanih u posljednjih 20-30 godina) iskrenog i istinskog odavanja počasti prošlosti kakva je bila, a koliko manipulacija njom za sasvim ovovremenske, dnevnopolitičke i nacionalističke potrebe. Naravno, samo idejno rješenje spomenika u Sarajevu sasvim je prilagođeno uzusima ovovremenskog bošnjačkog ukusa, s Tvrtkom bez kršćanskih obilježja (koji su neizostavni dio ikonografije srednjovjekovnih vladara), bez naziva kraljevske titule i s ispruženom desnom rukom, poznatim motivom sa stećka, a koji je jedno vrijeme korišten i kao pozdrav Armije RBiH.Odmah po postavljanju spomenika ljutito su reagirali političari iz RS, među kojima je prednjačio Draško Stanivuković, koji je Benjaminu Karić optužio da falsificira historiju te poručio da on u Banjoj Luci ima da napravi većeg i ljepšeg Tvrtka (a i Kulina bana), ali onog „pravog“ Tvrtka, Srbina, s pravom titulom „kralja Srba“.

<h2>Stvarni Tvrtko</h2>Onaj stvarni Tvrtko bio je tipični srednjovjekovni aristokrata, potomak vladarske dinastije Kotromanića. Zemlja nad kojom vlada njegova je država, oni koji žive na njoj njegovi su podanici. Kao i svaki vladar, težio je da svoju teritoriju povećava, jer više teritorije, veća moć, veća snaga i više ubranih poreza. To se postizalo stalnim ratovima, pametnim dinastičkim vjenčanjima ili diplomatijom, a Tvrtko je posebno bio poznat po dobroj diplomatiji. Po potrebi je bio sve što treba kako bi proširio svoju teritoriju, pa je raspadom Srpskog carstva, poslije smrti Uroša Nejakog, imao ambiciju uspostaviti vladavinu (u čemu nije uspio) nad svim područjima Srpskog carstva, pozivajući na srodstvo s Nemanjićima po liniji svoje bake, zbog čega je sebi i uzeo titulu „kralja Srbljem“ (poređenja radi, srpski car Dušan nazivao se kraljem Arbanasa - Albanaca).Na drugu baku, koja potječe iz kuće Šubića, pozivao se kada je želio da legitimira svoju vlast nad hrvatskim teritorijama te se povremeno nazivao i kraljem Hrvatske. Tvrtko je nastojao da se Srbima pokaže kao legitimni nasljednik njihovog trona, a ne kao strani podjarmljivač, a Hrvatima kao poželjniji vladar. No, činjenica da nikada nije vladao cijelom teritorijom ni Hrvatske ni Srbije, da je potjecao iz bosanske vladajuće porodice te da je vladao nad cjelokupnom Bosnom ga čini prvenstveno bosanskim vladarom. Identitet Tvrtka, kao i svakog srednjovjekovnog vladara, primarno je porodični i staleški, te u tom smislu koristi svoje porodične, a ne tada nepostojeće nacionalne temelje, za legitimiziranje, širenje i učvršćivanje vlasti.Dakle, kada govorite o srednjem vijeku, o našim i vašim državama, našim i vašim kraljevima, o tome da smo mi bili bolji od vas prije 1.000 godina, na šta vi tačno mislite?Naime, tada nisu postojale naše, postojale su samo njihove države - države feudalaca i njihovih porodica.„Naše“ države, tj. države u kojima će, barem formalno, svi građani biti jednaki pred zakonom i moći odlučivati o svojim vladarima počinju nastajati tek od kraja 18. stoljeća, kao direktan rezultat rušenja monarha i njihovog društvenog poretka.A sad se nastavite svađati oko toga je li Tvrtko Srbin ili Bošnjak i nastavite oblačiti srednjovjekovne vladare u runa modernih nacionalističkih bitki.<h2> Ustao iz groba</h2>I dok traje svađa čiji je Tvrtko i je li on Srbin ili Bošnjak, sam Tvrtko, kada bi ustao iz groba, teško da bi na spomeniku prepoznao samog sebe, a na svađe koje bi čuo na svoj račun, vjerovatno bi kazao: „Šta je ovim budalama?“

Konačno rješavamo ovu veliku historijsku misteriju

Je li kralj Tvrtko bio Srbin ili Bošnjak? 

Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar),&nbsp;zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država, posljednjih dana boravi u BiH. Tokom posjete Eskobar se sastao s bh. zvaničnicima te je izrazio punu podršku evropskom putu naše zemlje i zahtjevnim reformama koje stoje pred Bosnom i Hercegovinom. Posebno je značajan bio susret Eskobara s ministrom odbrane BiH Zukanom Helezom. SAD u velikoj mjeri pomažu jačanje odbrambenih kapaciteta OSBiH, posebno u oblastima obuke naših kadrova, u opremanju novim terenskim vozilima i helikopterima, podršku Bataljonskoj grupi lake pješadije.Eskobar je, zajedno s američkim ambasadorom u BiH Majklom Marfijem (Michael Murphy), posjetio i Memorijalni centar u Potočarima, gdje je odao počast za više od 8.000 ubijenih Bošnjaka u srebreničkom genocidu.Sjedinjene Američke Države ostaju privržene Srebrenici i njenim stanovnicima te pokazuju da će istina o genocidu u BiH biti čuvana i na najvišem međunarodnom nivou.Eskobarova posjeta značajna je i kao upozorenje snagama koje nasrću na Bosnu i Hercegovinu i njen ustavni poredak, te ističu podršku koju Sjedinjene Američke Države pružaju Bosni i Hercegovini, njenom teritorijalnom integritetu, suverenitetu i multietničkom karakteru, kao i putu ka euroatlantskim integracijama.Američke sankcije Miloradu Dodiku i podrška evropskom putu već daju rezultate ako se uzme u obzir da je Milorad Dodik dospio u svojevrsnu međunarodnu izolaciju, u kojoj za svoje politike i ciljeve više nema partnere, a čak i oni lideri koji bi mu bili spremni pomoći, poput mađarskog premijera Viktora Orbana (Victor), to više ne mogu učiniti.

Amerika ostaje privržena Srebrenici i njenim stanovnicima

Gabrijel Eskobar: SAD stoje uz BiH

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, prema apelaciji Slavena Kovačevića, donio je presudu kojom je utvrdio da su njegova prava u kontekstu glasanja za kandidate za državni Dom naroda i Predsjedništvo BiH prekršena zbog toga što nije u mogućnosti glasati za kandidate koji ne pripadaju konstitutivnim narodima i ne žive u određenom entitetu.<h2>"Sejdić-Finci"</h2>Ova presuda zapravo se velikim dijelom naslanja na presudu „Sejdić-Finci“, kojom je isti sud utvrdio da su Jakobu Finciju i Dervi Sejdiću prekršena ljudska prava jer im se onemogućava izbor u Predsjedništvo ili Dom naroda.No, opasnost je da bi ova presuda mogla završiti upravo kao presuda „Sejdić-Finci“, koja ni nakon 14 godina nije implementirana u praksi. Naime, bez obzira na to šta Evropski sud presudi, Bosna i Hercegovina će na sceni imati zakone i ustavna rješenja kakva ima, sve dok političari ne izglasaju suprotno.A prve reakcije pokazuju da se implementacija ove odluke, sa sadašnjom garniturom političara, teško može očekivati. Dok su probosanske stranke pozdravile ovu odluku, iz RS stižu osude. Tako je premijer RS Radovan Višković u startu poručio da je presuda „muzička želja“ i da od toga neće biti ništa, za Nešićev DNS je ona pokušaj majorizacije Srba, dok je lider HDZ-a Dragan Čović izrazio sumnju u njenu provedivost i umjesto toga najavio još snažniju borbu za legitimnost u predstavljanju konstitutivnih naroda. DF je, s druge strane, ovo proglasio još jednom velikom pobjedom u njihovoj borbi za „građansku BiH“, sam Kovačević tvrdi da nakon ovoga više ne može postojati „legitimno predstavljanje naroda“. Stranka za BiH ističe da presuda pokazuje da je Haris Silajdžić bio u pravu 2006. kad je odbio „aprilski paket“, dok je lider SDP-a Nermin Nikšić „povukao ručnu“ i kazao da sama presuda ne znači da će biti provedena.<h2>Dva zaključka</h2>Dva su ključna zaključka koja možemo izvući iz ove presude. Prvi je da je dejtonski ustav od starta bio loš sa stanovišta ljudskih prava i jednakosti kao najviših liberalno-demokratskih vrijednosti. On ne samo da diskriminira pripadnike nekonstitutivnih naroda tako što im oduzima ljudsko pravo da budu birani u mnoge institucije (poput Predsjedništva i Doma naroda BiH) nego uvodi i teritorijalnu diskriminaciju, gdje narodi samo s određene teritorije mogu ući u te institucije.No, drugi je zaključak da sistem skrojen na takvim diskriminatornim odlukama savršeno odgovara mnogim političkim akterima i da će njegove eventualne izmjene ostati mukotrpan proces.<h2>Konstitutivni narodi privilegirani</h2>Sud je utvrdio da su konstitutivni narodi u BiH privilegirani, da je etnička zastupljenost važnija od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugih pitanja te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora. Sudije su konstatirale da bi postojanje Doma naroda PSBiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona, te se navodi da bi delegati u Domu naroda morali predstavljati građane s teritorije cijele BiH, a ne samo s određenih područja.

Presuda potvrđuje da je dejtonski ustav od starta bio loš sa stanovišta ljudskih prava i jednakosti, ali njegovu izmjenu je teško očekivati

S potpisivanja Dejtonskog sporazuma: Prednost etničkom nad građanskim pitanjima

Evropski sud za ljudska prava presudio da je Ustav BiH diskriminatoran: I šta ćemo sad?

Evropski sud za ljudska prava donio je ko zna koju po redu presudu kojom potvrđuje da je Dejton diskriminatoran. Nakon što je presudom „Sejdić-Finci“ utvrđeno da su diskriminatorne odredbe Ustava, prema kojima pripadnici nekonstitutivnih naroda, u našem sistemu odurno nazvani „Ostali“, ne mogu biti birani ni u Predsjedništvo BiH ni u državni Dom naroda, presuda po apelaciji Slavena Kovačevića ide i dalje, pa utvrđuje da je diskriminatoran i način izbora, a prema kojem građani predstavnike konstitutivnih naroda u institucije mogu birati samo s određene teritorije (primjerice Bošnjake i Hrvate u Predsjedništvo i Dom naroda isključivo iz Federacije, a Srbe isključivo iz RS), te se preporučuje stvaranje jedne izborne jedinice. Iako u Demokratskoj fronti, te manjim dijelom SDA, ovu presudu nastoje prikazati kao svoju veliku pobjedu, male su šanse da će ova presuda u doglednoj budućnosti biti provedena u praksi, što su već stranke iz RS, ali i Dragan Čović, jasno dali do znanja.I dok je jasno zašto srpski i hrvatski predstavnici pod svaku cijenu žele očuvati i cementirati etnički način predstavljanja s više etničkih izbornih jedinica, mora se suočiti s činjenicom i da je bh. strana u Dejtonu buduće uređenje države vrlo loše ispregovarala.

Kada su svojevremeno tvorca Dejtona Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) upitali zašto tokom pregovora nije insistirao na građanskoj državi, jednostavno je odgovorio: „Niko je nije ni tražio.“I uistinu se bh. strana tokom pregovora, što stenogrami jasno pokazuju, jednako kao i srpska i hrvatska, primarno fokusirala na raspodjelu teritorija. Prethodno su u Vašingtonskom sporazumu pristali na konsocijacijsko rješenje i rigidni model etničkog predstavljanja u kojem sva vlast pripada Bošnjacima i Hrvatima, a oni vlast dijele napola.Možda i nije bilo previše izbora kada se radilo o prihvatanju dvoentitetske podjele zemlje. No, itekako se moglo insistirati da se u Ustav ne ugrađuje diskriminacija prema konstitutivnim narodima, znajući da je to suprotstavljeno zakonima o ljudskim pravima, da se država ne dijeli na dvije potpuno odvojene izborne jedinice, da se Dom naroda ne cementira kao potpuno ravnopravan u odlučivanju s Predstavničkim domom, da se traže institucije poput Vrhovnog suda BiH, itd...To sve u Dejtonu nismo dobili niti je tada neko previše i insistirao na tome. Posljedice sada kusamo.

Tokom pregovora sve tri strane su primarno bile fokusirale na raspodjelu teritorije

Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma

Dejton je loše ispregovaran

Političko-botovska mašinerija SDA našla je sebi novu metu - Sarajevo Film Festival (SFF). U skladu s tim, njihov pravedni, islamsko-bošnjački gnjev osjetio je i svako ko se na bilo koji način drzne braniti i hvaliti jednu od rijetkih manifestacija tokom kojih Sarajevo liči na ozbiljan evropski grad.<h2>Napad na SFF</h2>Propust, tj. najava za film „Heroji Halijarda“, koji govori o spašavanju američkih pilota od četnika Draže Mihailovića, a koja je podvaljena u okviru programa koji je sponzorirao „Telecom Srbije“, iskorišten je od političke, botovske i paradžamijske mašinerije SDA da se po SFF-u saspu hektolitri pljuvačke, odgovornost za propust spočita trojki u Sarajevu te ogavno i šovinistički, na etničkoj osnovi, izvrijeđa direktor SFF-a Jovan Marjanović.Hrakotinu javnog linča, uvreda i gnusnih optužbi osjetit će i proslavljena rediteljica Jasmila Žbanić, koja je stala u odbranu organizatora ovog festivala, ali i federalni ministar Vojin Mijatović, kojeg će, među ostalim, i serijski SDA-ov uhljeb i siva eminencija muderis&nbsp;Nezim Halilović&nbsp;optužiti da je agent BIA-e koji skreće pažnju s navodne promocije na etnički motivirane napade na Marjanovića.Naravno, jasno je da je sporni trejler ovdje samo povod, a da SFF radikalima smeta festival sam po sebi – tu „žene hodaju razgolićene, popiju se hektolitri alkohola, ne fali, bogami, ni droge, a odsvira se i cijeli niz sotonističkih koncerata rok i elektronske muzike“.Donekle se to i moralo podnositi dok je komandna palica SFF-a bila u rukama Mire Purivatre (inače rodbinski povezanog s porodicom Izetbegović), vrhunskog kulturnog menadžera koji je Sarajevu podario svjetski brend. No, s Jovanom na čelu i s vlašću bez njih, SDA-ovi radikalni krugovi nemaju više razloga susprezati se da SFF tretiraju kao ono što on za njih vrijednosno jeste - negacija svega što su oni godinama hinjski i planski provodili u većinski bošnjačkim sredinama.Svojevrsna je to šizofrenija SDA-ovske politike. Ona je uvijek imala dvojni karakter - jedan formalni, za međunarodnu javnost, a drugi suštinski. Spomenuti muderis savršena je personifikacija takve politike.<h2>Ideološko licemjerje</h2>Dok je SDA po osnivanju u svojim zvaničnim dokumentima proklamovala borbu za jedinstvenu, cjelovitu i multietničku BiH, predizborne skupove krasile su im slike Homeinija, trake Hamasa i naoštrene sablje (što je Adil Zulfikarpašić sa zgražanjem opisivao kao jedan od razloga razilaženja s Alijom Izetbegovićem). Dok se napadnuta i međunarodno priznata BiH od agresije branila sa sekularnom armijom općebosanskog karaktera, dotle je SDA po učvršćivanju vlasti provela čistku u toj vojsci i promijenila njen karakter, zamjenjujući „pozdrav domovini“ i „borimo se“ selamom, a bosanske jedinice „muslimanskim“ jedinicama. Jednom od takvih rukovodio je upravo spomenuti muderis, u bliskoistočnoj odori, s arapskim slovima na rukavu i mudžahedinskom bradom, baš onako multietnički, sekularno i evropski.I u mirnodopsko vrijeme, tokom posljednje dvije i po decenije, bošnjačkim sredinama nastavilo je vladati to ideološko licemjerje. Dok se SDA u svojim proglasima na sva usta kune u multietničku i cjelovitu BiH, dotle se u praksi sve činilo da se svoj komadić teritorije omeđi zelenim trotoarima i tablama s ulicama raznih Busuladžića, da preduvjet za ulazak u vlast bude dobivanje halal certifikata od Islamske zajednice, da se selam uvede kao uobičajen pozdrav u institucije, alkohol tiho protjera iz ugostiteljskih objekata, a kojekakvi vjerski učenjaci tretiraju kao polubožanstva čija riječ se ne dovodi u pitanje. Nebošnjaci, kao i ideološki nepodudarni Bošnjaci, u takvim sredinama poželjni su samo dotle dok daju za pravo dominantnom bošnjačkom nacionalističkom narativu i ličnim interesima njegove vladajuće elite. U slučaju da se usprotive takvim vrijednostima ili dovedu u pitanje „slavnu“ ulogu SDA u odbrani i izgradnji BiH, hitro će biti označeni kao ustaše, četnici, kjafiri, komunjare, munafici, izdajnici, strani špijuni.I to je, u suštini, vrlo kratak put, gdje, u zavisnosti od toga koliko vaše djelovanje podržava ili ugrožava interese vladajuće bošnjačke kleronacionalističke elite, možete preko noći od patriote postati četnik. Kada Vojin Mijatović pomaže SDA da preko zajedničke probosanske liste poveća svoj broj glasova, Bakir na skupu stranke za Vojina govori da je bosanski patriota. Kada Vojin, godinu kasnije, pomogne da se ta SDA sruši s vlasti, Vojin postaje agent BIA-e i neprijatelj države.Da stvar bude gora, SDA je sišla s vlasti, ali osnovni temelji njihovog ideološkog narativa su živi i zdravi, prošireni i na druge političke stranke i brižljivo čuvani u društvu. Eklatantan primjer za to je i sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, koja neće propuštati priliku da se kune u zajedništvo i multietničnost Sarajeva, a koju će u praksi pak iskazivati tako što će muslimanima svaki Bajram brižljivo dijeliti baklave na Baščaršiji, ali će zato katolicima umjesto Božića čestitati kalendar.Naravno, ni ona nije propustila priliku da se „nakači“ na antičetničku hajku na SFF, poručujući da će raskinuti saradnju i prekinuti finansiranje SFF-a (kao da su to njene pare, a ne građana Sarajeva), ako ne sankcioniraju odgovorne za takav propust.A ona je tek jedan u nizu mentalnih SDA-ovaca pozicioniranih u svim mogućim strankama u Sarajevu.Da je Bakiru Izetbegoviću ikad stalo do pobjede ideje, a ne gledanja smisla vlasti kao sredstva za ovladavanje društvenim resursima i feudalno gospodarenje društvom, mogao bi biti ponosan na sebe. Njihova ideja čini se da je pobijedila.A u takvom društvu SFF, Vojin, Jasmila i ostali poželjni su samo do mjere do koje su iskoristivi za vjersko-nacionalne interese klike.<h2>Bošnjačka prekretnica</h2>Bošnjaci sami moraju odlučiti za šta su i moraju to glasno i jasno reći. Ako su i dalje za održavanje spomenutog sistema vrijednosti koji je uspostavila SDA, onda nisu za multietničku, cjelovitu, građansku i posebno ne sekularnu BiH i toga moraju biti svjesni. Takva BiH, sa SDA, ali i njihovim raznim „derivatima“ po drugim stankama, moguća nije. Naprosto nije.

SFF radikalima smeta sam po sebi - ipak je to festival praćen hektolitrima alkohola, razgolićenim ženama, „šejtanskom“ muzikom

Kako je SFF još jednom razotkrio licemjernost SDA-ovske politike: Za građansku BiH, ali malo i islamsku

Mnoge bi možda mogao zapanjiti podatak da je Semiru Efendiću tek 40 godina, s obzirom na to da je već gotovo dvije decenije aktivni učesnik na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, dok je na čelu Novog Grada još od 2012. godine.<h2>Zlatni dečko SDA</h2>Ipak, Efendić bi, uz trenutne trendove, vrlo lako mogao postati i najmlađi politički penzioner u novijoj historiji BiH. Što je po njega najtragičnije, njegov ubrzani pad krenuo je upravo od trenutka kada je trebao biti na političkom vrhuncu, no on je odlučio da se strmoglavi.Kao „dečko koji obećava“, Efendić je bio favorit SDA za premijera Kantona Sarajevo 2018. godine. Tadašnja koalicija šestorke će to spriječiti, a Efendić nastaviti da vodi Općinu Novi Grad. No, ljubav sa SDA pući će kad će šef Bakir insistirati na tome da na čelo Kantonalnog odbora stranke instalira opskurnog Fikreta Prevljaka, zbog čega će i njegova desna ruka Asim Sarajlić postati akter čuvene afere „Asim“, tj. snimljenog pokušaja kupovine delegata radi Prevljakovog instaliranja.To će ga pred izbore odvesti iz SDA i dovesti u Stranku za BiH, nekoć jednu od tri najjače bošnjačke stranke, koja je, nakon povlačenja Harisa Silajdžića s čela, dospjela na političku marginu.&nbsp;Efendić je, koristeći infrastrukturu SDA, uspio SBiH na izborima prošle godine podići na nekih 35 hiljada glasova. Iako je i dalje riječ o krajnje skromnom rezultatu (3,7 posto na nivou FBiH), splet okolnosti Efendiću će savršeno ići naruku.&nbsp;Naime, ispostavit će se da će upravo ruke SBiH i njihovog partnera NES-a postati ključne HDZ-u i trojci za formiranje vlasti bez SDA na nivou FBiH. Efendić je te ruke planirao unosno naplatiti tražeći Ministarstvo energetike u FBiH i kontrolu nad “Elektroprivredom”, a špekuliralo se da cilja i na mjesto premijera KS.Iako je ušao u Vladu KS, od njegovog učešća u vlasti i unosnih pozicija neće biti ništa. Najprije je s predsjednikom NES-a Nerminom Ogreševićem objavio da izlaze iz vlasti na državnom nivou (za koju njihove ruke nisu bile ni potrebne), da bi, nakon što je potpredsjednik FBiH Refik Lendo sedmicama blokirao Parlament Federacije BiH da izabere novu Vladu FBiH, Efendić, zajedno s Ogreševićem, stao na stranu SDA i objavio da istupa iz parlamentarne većine.<h2>Ostaje bez svega</h2>Trebalo je to poslužiti kao savršen manevar SDA da, nakon kupovine delegata u Domu naroda FBiH i postavljanja Lende, spriječe uspostavu nove demokratske većine i u Zastupničkom domu.Kakvim kalkulacijama i pod čijim utjecajem su vukli ovakve političke poteze, zasad možemo samo nagađati. No, Efendić je ovom odlukom ispao epohalni glupan.Naime, i bez SBiH i NES-a, parlamentarna većina je ipak sakupljena. Efendiću se u međuvremenu osipa i kantonalna organizacija, a u Skupštini KS je već ostao bez dvije zastupnice Admele Hodžić i Elze Gaković.Jasno je da je to početak potpunog izbacivanja Stranke za BiH iz kantonalne vlasti. Nakon svega Efendiću će ostati još samo Novi Grad. Uzimajući u obzir da je kao kandidat SDA Efendić 2020. na jedvite jade pobijedio Adnana Delića sa svega nekoliko stotina glasova razlike, pitanje je da li će Efendić uspjeti opstati i na čelu Novog Grada ukoliko trojka ponovo izađe ujedinjeno.Tako bi Efendić, u svega nešto više od godinu, mogao proći put od lidera koji je mogao participirati na svim nivoima vlasti i kontrolirati važne poluge moći, do osobe koja je ostala bez ičega i može se spremiti za političku penziju.Posljedica bi to bila niza uistinu neviđeno glupih političkih poteza.<h2>Teško podnosi</h2>Da teško podnosi poraze, Efendić je pokazao svojom reakcijom nakon istupanja Gaković iz stranke.- Za njih je i broj od 2 hiljade ličnih glasova nedostižan i misaona imenica, a izborni prag za Skupštinu KS bio je oko 7 hiljada. Dakle, odnijele su mandate koji nisu njihovi i njima dalje trguju, na svoju sramotu - napisao je Efendić.

Efendić bi u svega godinu mogao proći put od nekoga ko je mogao biti jedan od najvažnijih političkih faktora u zemlji do osobe koja je ostala bez ičeg

Uspon i pad Semira Efendića: Politički penzioner u najavi, a tek mu je 40

Prije 18 mjeseci, pred samu invaziju Rusije na Ukrajinu, iz Ruske ambasade na adresu „Dnevnog avaza“ stigla je jeziva prijetnja. Odgovarajući na komentar našeg novinara Miralema Aščića, iz Ruske ambasade poručili su da će odgovoriti „udarcem na provokacije cinika, licemjera i manipulatora, to će biti udarac iz dubine ruske duše".<h2>BiH uz Ukrajinu</h2>Ruski udarac nekoliko dana poslije osjetit će susjedna Ukrajina, koju će početi kositi ruske bombe i rakete, ali će se ispostaviti da mač ima dvije oštrice te da će Rusija zaglaviti u mučnom ratu u kojem će, zahvaljujući herojskom ukrajinskom otporu, imati stravične gubitke te ujediniti kompletan zapadni i civilizirani svijet protiv sebe.Srećom, s izuzetkom vlasti u RS, na toj strani civilizacije nalazi se i Bosna i Hercegovina, čijih najmanje 70 posto građana podržava demokratsku i napadnutu Ukrajinu.Iskazano je to posjetom članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića Kijevu, u kojem su se sastali s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, koji je zahvalio našoj zemlji na podršci, te premijerom Denisom Šmigaljem.Naravno, kao što možete pretpostaviti, reagirala je Ambasada Rusije i opet zaprijetila. Zbog učešća na Krimskoj platformi u Kijevu iz ambasade su saopćili da ovo prisustvo smatraju otvorenim neprijateljskim činom te da svaki oblik pridruživanja spomenutoj inicijativi smatraju napadom na teritorijalni integritet Rusije. Naglasili su i kako zadržavaju pravo da odgovore na neprijateljske akcije. <h2>Jasna poruka</h2>Nisu precizirali na koji način, tj. je li možda i nas planiraju bombardirati, zasipati mecima i razarati nam gradove kao što to čine Ukrajini, a prije toga Gruziji, Čečeniji, Moldaviji.Na našu radost, a rusku žalost, Rusija je od nas daleko, a mi okruženi članicama NATO pakta i njihovim odbrambenim štitom. Čak su i njihove sluge poput Milorada Dodika sve nemoćnije, kao što i gospodari iz Kremlja imaju sve manje moći da im pomažu.A upravo ovakve gnusne prijetnje koje se uporno ponavljaju, ovakav jezik, ovakav kabadahijski pokušaj tretiranja ove države i pokazuje zašto većina bh. građana želi biti na Zapadu, a ne u Rusiji.I na svu sreću, zbog tog izbora nećemo morati plaćati istu cijenu koju plaća Ukrajina.<h2>Ustavni eksperti</h2>Iz Ambasade Rusije sebe izgleda smatraju i vrhovnim tumačima Ustava, pa su tako zaključili da je posjeta članova Predsjedništva Ukrajini bila „neustavna“.- Izjava jednog od članova Predsjedništva BiH da ''Bosna i Hercegovina time izražava podršku Ukrajini" nije samo manifestacija megalomanije već i grubo kršenje Ustava BiH, a samim tim i Dejtonskog mirovnog sporazuma - naveli su u saopćenju.

 Na našu radost, a rusku žalost, Rusija je od nas daleko, a mi okruženi članicama NATO pakta i njihovim odbrambenim štitom

BiH je na pravoj strani civilizacije – nasuprot Rusiji

Milorad Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova. A očekivao je mnogo. Brojni analitičari i posmatrači godinama u nevjerici postavljaju pitanja kako je moguće da se, pored svih destrukcija prema BiH, savezništva s Putinom i uvreda prema zapadnim zvaničnicima, s Dodikom niko ozbiljnije ne obračunava. Odgovor je – zato što je na globalnom planu on potpuno nebitan, mali, lokalni kabadahija kojim se ni ne vrijedi pretjerano baviti. Dovoljno mu je, recimo, zavrnuti pipu. Zapadnim silama je to ništa, a lokalnom vladarčiću može biti uvod u politički pakao i pad. Upravo se to dešava nakon što se RS našla pod nezvaničnim sankcijama zapadnih sila. Krediti se ne dobivaju, a dogovoreni projekti se otkazuju.Da zbog tihih sankcija RS već trpi, priznala je i ministrica finansija tog entiteta Zora Vidović kazavši da investitori ne dolaze u ovaj entitet.Stoga ne čudi to što se Dodik nadao u Budimpešti da bi mu kakva hedija mogla leći od vanzapadne družine s Mađarskom na čelu, koja odavno glumi nestašno dijete u EU. Na kraju se vraća kratkih rukava. Od Turske i Azerbejdžana Dodik neće dobiti ni marke. Ništa bolje neće proći ni s Orbanom, pa tako Dodik i sam razočarano zaključuje: „Oni (Mađari) objektivno tu, osim razumijevanja, ne mogu puno šta učiniti.“

Da stvar bude urnebesnija, Dodik je najavio da će se okrenuti Tatarstanu, državi u okviru Ruske Federacije, čiji je predstavnik, također, bio u Budimpešti.Svjedoči li očaju i bankrotu Dodikove politike išta bolje od ove izjave?A što se tiče prijetnji, uvreda, psovki i ostalih gadosti koje izlaze iz Dodikovih usta, na njih treba reagirati isto onako kako se reagira kada vam neka propalica na ulici počne dobacivati – ne osvrtati se i nastaviti dalje. Bezopasan je. Pudlica u tijelu medvjeda.Račun će svakako uskoro morati polagati građanima RS kad ga pitaju gdje su pare. A malo i Sudu BiH.

Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova pa posljednje nade polaže u pomoć Tatarstana

Tatarstan spašava Dodika

Prošlo je 18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu. Dijelovi Ukrajine postali su ruševine. Troškovi rekonstrukcije procjenjuju se na stotine milijardi dolara. Oko 11 miliona Ukrajinaca su ili izbjeglice ili "interno raseljene osobe" – oko četvrtina stanovništva zemlje. Više od 26.000 civila je ubijeno ili ranjeno – neke procjene govore da ih je puno više – a vojni gubici mogli bi biti četiri puta veći. Posljednje američke procjene govore da je poginulo više od 500.000 ljudi. Svako ko je posjetio ratnu Ukrajinu, potvrdit će da su na sceni ogromna razaranja na rubu neshvatljivog.<h2>Nuklearni rat</h2>Posebni strah je to što bi se rat mogao pretvoriti u sukob između Rusije i NATO-a koji bi spiralno prerastao u nuklearni rat. Blokada ukrajinskog izvoza žitarica mogla bi uzrokovati skok cijena hrane, pogoršavajući glad u najsiromašnijim zemljama svijeta.Iako je hitnost nastojanja da se okonča rat neosporna, za sada su prepreke uspjehu nepremostive. Započinjanje ratova može biti lako, okončati ih je vraški teško, bez obzira na razmjere pokolja i veće rizike.Ponekad se mogu okončati diplomatijom, nakon što je barem jedna od suprotstavljenih strana zaključila da je pobjeda nemoguća, da će borba proizvesti samo više smrti i razaranja i da je došlo vrijeme za dogovor, čak i onaj koji uključuje bolne ustupke.Ali ni Ukrajina ni Rusija nisu napustile nade u pobjedu, obje i dalje vjeruju da mogu prevladati. Autsajderi mogu tvrditi da njihov optimizam nema temelja, međutim, ono što je važno jesu uvjerenja zaraćenih strana. Niti jedan trag ne ukazuje na to da čelnici u Kijevu i Moskvi počinju shvatati da će se pobjeda pokazati nedostižnom, bez obzira na uloženi trud.<h2>Herojska borba</h2>Do mirovnih nagodbi također može doći kada jedna vojska porazi svog protivnika ili se sprema to učiniti. Međutim, stvari u Ukrajini ne stoje tako. Rusija sada zauzima dijelove ukrajinskih pokrajina Donjeck, Herson i Zaporožje te gotovo cijeli Lugansk. Do novembra Ukrajina je povratila područja na svom sjeveru, dio pokrajine Herson i cijelu pokrajinu Harkov. Od tada se, međutim, bojišta nisu bitno pomaknula. Nijedna strana nema dovoljno sredstava da zada nokautirajući udarac, bilo zauzimanjem velikih komada zemlje ili onesposobljavanjem vojnog stroja druge strane. Čak i ako ukrajinska protuofanziva, prkoseći prevladavajućim procjenama, proizvede veliki pomak, to neće biti dovoljno za postizanje cilja koji je Kijev zacrtao: povrat svih teritorija koje je Rusija okupirala od 2014. godine.Svi ratovi kad-tad prestanu, pa će tako i ovaj u Ukrajini. Ipak, da bi vješti posrednik posredovao u političkom dogovoru, čak i primirju, okolnosti na bojnom polju i političke kalkulacije u Kijevu i Moskvi morat će se iz temelja promijeniti. Nažalost, daleko smo od te tačke.<h2>Primirje nemoguće</h2>Priznajući da je sveobuhvatno rješenje trenutno nemoguće, neki su predložili primirje. Ova ideja nije privlačna za Ukrajince. Kako oni to vide, prekid vatre će ili zamrznuti sukob, ostavljajući velike dijelove njihove zemlje u rukama Rusije, možda trajno, ili će Putinu dati prostora da oživi svoju vojsku i ponovo napadne.Neki kritičari tvrde da se Zapad cinično "bori do posljednjeg Ukrajinca" kako bi oslabio Rusiju. Bez obzira na motive onih koji im pomažu, Ukrajinci sigurno nisu prisiljeni boriti se. Niti su varalice. Spremno se bore i ne pokazuju sklonost prestati.

Da bi se rat okončao, okolnosti na bojnom polju i političke kalkulacije u Kijevu i Moskvi morat će se iz temelja promijeniti

18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu: Rat koji je već odnio više od pola miliona života

Ubistvo Nizame Hećimović koje je uživo na Instagramu prenosio monstrum Nermin Sulejmanović zgrozilo je BiH i region. Nasilje nad ženama koje često završava ubistvom, i to najčešće od bračnih partnera, decenijama je jedan od gorućih problema bh. društva. Zbog toga mnogi smatraju da bi rješenje bilo uvođenje krivičnog djela femicid, koje bi posebno sankcioniralo zločine na spolnoj osnovi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, pri čemu su prije toga često prisutni zlostavljanje, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manju moć ili manje sredstava od svojih partnera.<h2>Nije jasno</h2>Prema globalnom izvještaju o ubistvima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) objavljenom 2019., koje iznosi podatke za 2017., te je godine širom svijeta s namjerom ubijeno 87.000 žena.Više od polovine njih (50.000) ubio je njihov intimni partner ili član porodice.U većini zemalja u krivičnom pravu femicid ne spada u neku posebnu kategoriju, već se svrstava u ubistvo. Samo nekoliko zemalja legalno priznaje femicid, od kojih je većina u Latinskoj Americi.Nijedna država članica EU nije definirala femicid u svom zakonodavstvu.Parlament Velike Britanije nedavno je odbacio peticiju u kojoj se traži da se femicid proglasi zločinom, navodeći: „Nije jasno šta peticija traži od britanske vlade ili parlamenta. Ubistvo se već smatra zločinom, pa nismo sigurni šta želite postići stvaranjem novog prekršaja.“<h2>Bolja zaštita</h2>Prema navodima nekih stručnjaka, uvrštavanjem femicida u krivični zakon priznala bi se mizogina priroda ovih zločina, ali i dobio pristup tačnijim podacima, što na kraju može rezultirati boljom zaštitom žena.Naprimjer, u Meksiku ne samo da je femicid priznat zakonom već je 2020. Kongres odobrio strožije kazne za femicid – od 45 do 65 godina zatvora.No, ove odredbe i kazne nisu dovele do viših stopa osuda ili smanjenja ovih zločina.<h2>&nbsp;Prevencija nasilja u porodici</h2>Postavlja se pitanje kako sniziti stope femicida. Vlada Perua se često navodi kao pozitivan primjer u zaštiti nasilja nad ženama. Peru ima „nekoliko agencija sa specijaliziranim radnim grupama za smanjenje broja femicida i procesuiranje zlostavljača, uključujući hitne centre za žene, hitnu liniju za žrtve nasilja nad ženama i specijalizirane policijske odjele za prevenciju nasilja u porodici“. Prema istraživanju Univerziteta “Bristol Presssugestes”, društva moraju pomno sagledati svoja stanovišta o „muževnosti i ženstvenosti, ravnopravnosti spolova, porodičnom nasilju i femicidima, patrijarhalnoj ideologiji, tradicionalnim vrijednostima, ulozi religije u društvu i medijskom izvještavanju o femicidima i nasilju nad ženama“.Zemlje u Latinskoj Americi usvojile su zakone koji kriminaliziraju femicid i gdje se on navodi kao posebno djelo u krivičnim zakonima. Ipak, nema naznaka smanjenja broja ubistava žena i djevojaka koja su povezana s njihovim spolom, piše UNODC.

Prema navodima nekih stručnjaka, uvrštavanjem femicida u krivični zakon priznala bi se mizogina priroda ovih zločina

Da li bi zakon o femicidu smanjio nasilje nad ženama?

Viktor Orban uspio je u Budimpešti ovaj vikend okupiti vrlo zanimljivo društvo. Sve ono što trenutno ne diše po zapadnim vrijednostima i politikama prema Ukrajini, a u Evropi je i nije Rusija ili Bjelorusija, sjatilo se u glavni grad Mađarske. Tako su se u društvu Orbana našli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) te predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kao svoju prvu pratilju poveo i Željku Cvijanović. Dodik se nalazi u vrlo delikatnoj političkoj situaciji. Tužilaštvo BiH je protiv njega podiglo optužnicu zbog neprovođenja odluke Šmita (Schmidt), na crnoj je listi Sjedinjenih Država, vrata većine zapadnih država su mu zatvorena, dok se entitet RS nalazi u finansijskoj dubiozi. Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija, neophodnih za pokrivanje budžetskih rupa, može još samo sanjati.Stoga ne treba čuditi što je Dodik tokom sastanka za vikend očekivao prije svega finansijsku pomoć, da se i ovaj put, naočigled zapadnih država, spasi.

Zanimljiva je tu uloga i turskog predsjednika Erdoana, koji, iako se voli predstavljati kao veliki prijatelj i samoprozvani zaštitnik Bošnjaka, i dalje održava odnose s Dodikom, i pored svih udara na državu i antidejtonske retorike.Naravno, interesi Erdoana su jasni, no oni su turski, ne i bošnjački. Naime, Erdoan zna da samo preko autokratskih antizapadnih političara poput Dodika Turska i svjetonazorski slične države i dalje mogu imati snažno prisustvo u Bosni i Hercegovini.Azerbejdžan je mali, Mađarska još manja, a Srbija najmanja da bi pomažući Dodiku mogli uspješno i bez posljedica konfrontirati zapadnim državama i zapadnim interesima u BiH te učiniti bilo šta bez njihovog znanja i dozvole. Ali je zato Turska velika, a bogami i Rusija.Dodika zapravo jedino još mogu spasiti Bošnjaci odbacivanjem Zapada i puštanjem da se, nakon RS, antizapadno ideološko opredjeljenje proširi cijelom državom. A ono je za političko preživljavanje nasušno potrebno, ne samo Dodiku nego i njegovom ideološkom partneru Izetbegoviću.Stoga, jasno je da su mnogi spremni na takav scenarij, a on bi uistinu predstavljao kraj za BiH.

Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija može još samo sanjati

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Odgovarajući na optužbe koje je Bakir Izetbegović u gostovanju iznio na račun njega i trojke, lider NiP-a Elmedin Konaković kazao je kako će uskoro otkriti milionske ugovore koje su državne firme koje su bile pod kontrolom SDA postizale s tajkunima bliskim Izetbegoviću i ovoj stranci.- U energetskom sektoru je izgubio samo njegov privatni tajkun iz Živinica, a u narednim sedmicama ćemo pokazati kakve su ugovore u posljednjim sedmicama mandata pravili u JP EP s tajkunima bliskim SDA, baš onima koji su kupovali ruke u Domu naroda kojim su željeli postati “legitimni predstavnici” Bošnjaka - naveo je Konaković.<h2>&nbsp;Pokušaj spašavanja</h2>Lider NiP-a je naveo i da će vrlo brzo objaviti informacije o tome koliko je višemilionskih ugovora s firmama koje su bile njegovo vlasništvo sve do stupanja na funkciju direktora potpisao i smijenjeni direktor JP “Autoceste FBiH” Elmedin Voloder.Očajnički pokušaji održavanja na vlasti, režiranje izbora potpredsjednika preko kupovine delegata, blokiranje parlamentarne većine i neviđena hajka u kojoj su promjenu vlasti predstavljali kao udar na Bošnjake i maltene kraj BiH iza sebe su imali puno prizemnije motive.Naime, sa silaskom s vlasti SDA otkriva se prostor za raščišćavanje višedecenijskih kriminalnih radnji, nepotizma, korupcije i namještaljki.A upravo su državne firme i kontrola nad milijardama maraka koje su prihodovale bile jedan od glavnih stubova moći ove stranke. U njima se na direktorska mjesta postavljaju stranački funkcioneri, a vlastito članstvo zapošljava kao radna snaga. Tako je, primjerice, bivši direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM, bio Admir Andelija, istaknuti član SDA. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno bio i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA i IZBiH.

<h2>Kupovina poslušnosti</h2>Tu su bili i spomenuti direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetina državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA.Osim navedenih, tu su još i doslovno stotine firmi pod kontrolom SDA. Osim desetina direktora, u njima su još bili brojni kadrovi na upravnim pozicijama i hiljade zaposlenih povezanih s ovom strankom.Konaković je naveo da su upravo višemilionska sredstva iz državnih kompanija nuđena za podmićivanje zastupnika nove većine.Naravno, kontrola nad ovim resursima davala je SDA i moć „oblikovanja“ ostatka društva, od kupovine poslušnosti medija i pojedinaca sponzorstvima državnih firmi, preko namještanja javnih nabavki, uhljebljivanja stranačke mašinerije, ličnog bogaćenja, do prodaje radnih mjesta.Tako je uspostavljena stranačka korporativistička „javno-privatna ekonomija“, kojom se stvorila nova vrsta feudalizma u našoj državi. Državne kompanije pod kontrolom kadrova SDA osiguravale su poslove privatnim kompanijama u vlasništvu tajkuna povezanih s ovom strankom. Na taj način osiguravalo se da blago ostane u vlasništvu i pod kontrolom ljudi povezanih s Bakirom Izetbegovićem i SDA, a tržišna ekonomija ostane samo slovo na papiru.

<h2>&nbsp;Bježanje s broda</h2>Silazak s vlasti za SDA znači, u doslovnom smislu, gubitak goleme piramidalne strukture moći koja broji milijarde KM i stotine hiljada ljudi. A s gubitkom te piramide pitanje je da li SDA kao interesni klan uopće i preživljava, odnosno koliko pojedinaca i interesnih grupa će ostati lojalno stranci, a koliko će se razbježati glavom bez obzira i staviti na raspolaganje novim vlastima.<h2>&nbsp;KOLIKO</h2>se tokom godina stotina miliona KM izvlačilo iz državnih firmi za privatna bogaćenja, očekivati je, na osnovu Konakovićeve najave, da građani u što skorijoj budućnosti saznaju. A sve bi, ako je pravde, moralo dobiti i sudski epilog.

 Da li će se, nakon silaska s vlasti, razotkriti i višedecenijska korupcija u upravljanju državnim kompanijama

Milioni iz državnih kompanija prebačeni stranačkim tajkunima

Predsjednik bh. entieta RS Milorad Dodik i član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović danas su stigli u Budimpeštu gdje bi se tokom sutrašnjeg dana trebali sastati s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Podsjetimo, Dodik i Cvijanović, kao i neki od njihovih najbližih saradnika, dospjeli su na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država, a vrata većine zapadnih država su im zatvorena. No, Dodik se odavno okrenuo „istočnoj strategiji“, tj. traženju savezništava i partnera među bjelosvjetskim autokratama koji se otvoreno suprotstavljaju zapadnim vrijednostima i liberalnim politikama. Pored „neposlušnog djeteta“ unutar EU Viktora Orbana koji je jedini evropski lider koji se otvoreno protivi uvođenju sankcija Rusiji i nedvosmislenoj podršci napadnutoj Ukrajini, Dodik i Cvijanović bi se još trebali sastati i sa sa predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, kao i turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom (Reccepom Tayyipom Erdoganom).<h2>Bošnjački, ali i Dodikov prijatelj</h2>Zanimljivo kako Erdoan, koji sebe već godinama pokušava predstaviti kao najvećeg zaštitnika i prijatelja Bošnjaka te uživa bezrezervnu podršku lidera SDA koja se spušta do podaništva, se nastavlja kontinuirano sastajati sa Miloradom Dodikom, predsjednikom jednog entiteta, po rangu daleko ispod njegove funkcije.

Ne treba smetnuti s uma da Erdoan također uporno odbija osuditi Dodikovo antidejtonsko djelovanje, nasrtaje na državu, vrijeđanje žrtava genocida, kamoli mu sankcije uvoditi, te da Turska i dalje zvanično nije priznala genocid u Srebrenici protiv čega je Erdoanova AK partija u Parlamentu Turske otvoreno i glasala. Zanimljivo je da će se Dodikom u Mađarskoj također susresti i Ilham Alijev, predsjednik Azerbejdžana vrlo blizak Erdoanu.Jasno je da je Dodikov interes u susretu s ovim državnicima prije svega egzistencijalni. Republici Srpskoj prijeti finansijski krah, zapadne države i finansijske institucije redom otkazuju projekte u ovom entitetu, a o dobijanju kredita od njih može još samo sanjati. Zato će Dodik tokom susreta u Mađarskoj, izvjesno je, prije svega tražiti finansijsku pomoć i kredite da RS i svoju političku kožu spasi od ekonomskog kolapsa.To bi se i moglo desiti, uzimajući u obzir da sve te države u Dodiku vide konkretan politički interes koji ide puno dalje od RS.U tome Erdoan prema svemu sudeći namjerava igrati ulogu spone između Dodika i drugog antizapadnog političara u BiH koji je pao u nemilost zapadnih država – Bakira Izetbegovića.Za razliku od Dodika, Izetbegović je nasuprot sebe imao snažnu bošnjačku prozapadnu opoziciju koja ga je uspjela skinuti s vlasti. Da je ovo Erdoanu jako teško palo, pokazuju i tvrdnje dobro upućenih izvora da je Erdoan lično intervenirao kod Dodika i pokušao ga nagovoriti da iskoristi mogućnosti blokade i spriječi formiranje Vijeća ministara bez SDA.

<h2>Šlauf za spašavanje</h2>Sada bi pak „istočna alternativa“ Dodiku, ali preko njega potencijalno i Bakiru Izetbegoviću, mogla baciti šlauf za spašavanje. Naime, u trenucima kada su Bošnjaci i Hrvati uspjeli poboljšati svoje odnose u FBiH u kojoj su planirana velika ulaganja i infrastrukturni projekti, a RS-u istovremeno prijeti ekonomski kolaps, Dodik bi mogao izbjeći kaznu zahvaljujući prijateljima s istoka. A to političko preživljavanje svakako bi mu dalo dodatni vjetar u leđa da nastavi potkopavati državu i provocirati stranke trojke, što bi propagandna i paraobavještajna mašinerija Bakira Izetbegovića spremno dočekalo da protagoniste iz SDP-a, NiP-a i Naše stranke nastavi prikazivati kao političke slabe i nedostojne da se suprotstave Dodiku.Izetbegović je već ranije u više navrata iznevjerio povjerenje zapadnih država te umjesto zapadnog puta za Bošnjake jasno birao podaništvo prema Erdoanu kojeg je, kao tada član Predsjedništva nazivao „svojim liderom“ i organizirao predizborne skupove u Sarajevu, uprkos upozorenjima zapadnih čelnika.Sada, nakon što su zapadne države podržale demokratske promjene unutar bošnjačkog korpusa, Izetbegović i nema kud nego se u potpunosti okrenuti ka istim onim saveznicima s kojima Dodik već uveliko sarađuje.U tom smislu, vraćanje Izetbegovića na vlast vodi preko Milroada Dodika, a osnovni preduslov za to je srušiti vlast trojke.Trojki se, nesumnjivo, mnogo toga može zamjeriti po pitanju sposobnosti da upravljaju procesima, ali njihova vlast ostaje posljednji stub odbrane zapadnog puta za Bošnjake.Jasno je da taj zapadni put ne odgovara Erdoanu koji je u predizbornoj kampanji u BiH 2022. došao u Sarajevu otvoreno podržati Izetbegovića i poručiti da Zapad radi na razbijanju muslimana. Trajno okretanje Bošnjaka ka Zapadu i njegovim vrijednostima, značilo bi i trajno slabljenje Erdoanove kontrole nad bošnjačkim društvom i bh. institucijama, kao i utjecaja njegove islamističke ideologije.

<h2>Opstanak trojke je vitalan</h2>Stoga, opstanak trojke na vlasti historijski je važan proces za ostanak Bošnjaka na putu prema Zapadu i evroatlatnskim integracijama gdje oni kulturološki i svjetonazorski svakako i pripadaju.Povratak Izetbegovića&nbsp; i savezništvo s Dodikom koje je i danas na sceni, samo je hinjeno, značilo bi i definitivno okretanje BiH ka Rusiji i Turskoj u ideološkom smislu, a vjerovatno i Kini ekonomski, te zatvaranje vrata Evropskoj uniji i Americi.Jasno je da se u tom dilu pristaje na sve ponude koje vjerovatno ne isključuju ni podjelu BiH. Dodik i Izetbegović otvoreno su konfontirati sa zapadnim državama i u golemom&nbsp; su strahu od istraga koje se trenutno vode. Jedini mogući spas za njih leži u protjerivanju Zapada iz BiH.Od cjelovite Bosne i Hercegovine opterećene kompleksnim međuetničkim odnosima, brojnim stranim utjecajima i ideološkim stremljenjima, Putinu kojeg Dodik bezrezervno podržava, ali i Erdoanu koji je preko Bakira duboko penetrirao u bošnjačko društvo, svakako bi mnogo više ležala Bosna i Hercegovina podijeljena na dva dijela – jedan srpski kojeg bi Putin nastojao nastaviti suvereno kontrolisati i jedan bošnjački čiji bi patron bila Turska.Simptomatično je da je prije nekoliko dana Stav, poluzvanično glasilo SDA koje uglavnom objavljuje ono što bračni par s Poljina i njihovo najbliže okruženje misle, ali ne smiju uvijek javno govoriti , objavio članak u kojem najavljuje mogući raspad BiH, uz poruku da Bošnjaci moraju biti spremni na formiranje vlastite fildžan države.

Istočno Sarajevo je Sarajevo

Visoki predstavnik Evropske unije objavio veliki plan: Bosna i Hercegovina ulazi u EU do 2030.?

Narod, očigledno, nije lud: Srbi neće "ginuti" za Dodika

Je li kralj Tvrtko bio Srbin ili Bošnjak?

Gabrijel Eskobar: SAD stoje uz BiH

Evropski sud za ljudska prava presudio da je Ustav BiH diskriminatoran: I šta ćemo sad?

Dejton je loše ispregovaran

Kako je SFF još jednom razotkrio licemjernost SDA-ovske politike: Za građansku BiH, ali malo i islamsku

Uspon i pad Semira Efendića: Politički penzioner u najavi, a tek mu je 40

BiH je na pravoj strani civilizacije – nasuprot Rusiji

Tatarstan spašava Dodika

18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu: Rat koji je već odnio više od pola miliona života

Da li bi zakon o femicidu smanjio nasilje nad ženama?

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Milioni iz državnih kompanija prebačeni stranačkim tajkunima

Hoće li Erdoan i Alijev spasiti Dodika: Plan za povratak Bakira i prodaju BiH

Istočno Sarajevo je Sarajevo

Visoki predstavnik Evropske unije objavio veliki plan: Bosna i Hercegovina ulazi u EU do 2030.?

Narod, očigledno, nije lud: Srbi neće "ginuti" za Dodika

Je li kralj Tvrtko bio Srbin ili Bošnjak?

Gabrijel Eskobar: SAD stoje uz BiH

Evropski sud za ljudska prava presudio da je Ustav BiH diskriminatoran: I šta ćemo sad?

Dejton je loše ispregovaran

Kako je SFF još jednom razotkrio licemjernost SDA-ovske politike: Za građansku BiH, ali malo i islamsku

Uspon i pad Semira Efendića: Politički penzioner u najavi, a tek mu je 40

BiH je na pravoj strani civilizacije – nasuprot Rusiji

Tatarstan spašava Dodika

18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu: Rat koji je već odnio više od pola miliona života

Da li bi zakon o femicidu smanjio nasilje nad ženama?

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Milioni iz državnih kompanija prebačeni stranačkim tajkunima

Hoće li Erdoan i Alijev spasiti Dodika: Plan za povratak Bakira i prodaju BiH