„Šmit kritizirao reisa Kavazovića u svom posljednjem izvještaju UN-a“, zaurlali su mediji pod kontrolom bivšeg režima prije nekoliko dana nastojeći proizvesti novu kontroverzu i mržnju prema visokom predstavniku u BiH, a potom i zapadnim državama koje simbolizira. Šmit je, kažu, u izvještaju upozoravao da Kavazović svojom retorikom unosi podjele, pa se potpisivala i peticija protiv Šmita, a bivši reis Mustafa Cerić, znan kao Hižaslav, zaprijetio je njemačkoj državi da će joj vratiti nekakva priznanja - zbog čega u Berlinu, sigurno, danima nisu spavali.Vjerovatno prestravljeni ovom Hižaslavovom prijetnjom i svjesni dubinske ljage koju bi njegov potez mogao nanijeti Njemačkoj i poljuljati njen ugled u svijetu, ekonomsku snagu i vodstvo u Evropskoj uniji, Šmit je odlučio revidirati svoj izvještaj.A onda je pred Vijećem sigurnosti pročitao izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. Kao najveći remetilački faktor funkcionalnosti i napretka BiH Šmit je jasno i nedvosmisleno na nizu primjera označio lidera RS Milorada Dodika.

No, Šmit je zaista spomenuo i reisa Huseina ef. Kavazovića. Kazao je da, iako je tokom rata lično bio žrtva, sada je uključen u dijalog pomirenja između vjera i naroda.Kako će ovo sada objasniti kerberi bivšeg režima koji su nas danima upozoravali i nastojati „hajcati“ tvrdnjama da se pred UN-om sprema brutalni napad na reisa, pritom potpuno ignorirajući spominjanje Dodika i drugih vjerskih lidera kojima se spočitava unošenje podjela?Neće ni morati, jer već mjesecima unazad su dreka, histerija, teorije zavjere i beskrajna glupost postale osnovni manir djelovanja onih koji osjete da im se vlast izmiče za vijeke. Srećom, Bošnjaci su previše zreo i civiliziran narod da bi nasjedao na ove nebuloze, pa ova propaganda i kampanja već postaje krajnje dosadna.&nbsp;

Ova propaganda i kampanja već postaje krajnje dosadna

Šmit ljudožder

Ministar Elmedin Konaković na konferenciji povodom stotinu dana rada na čelu Ministarstva vanjskih poslova osvrnuo se i na "Otvoreni Balkan" te potencijalno članstvo BiH u ovoj zajednici.- Priča o "Otvorenom Balkanu" kao nekom „srpskom svetu“ je neka politička intriga u kojoj je to "srpski svet" – svi Srbi u jednoj državi. Koliko u toj potencijalnoj državi bez granica, regionalnoj saradnji imamo muslimana, Bošnjaka, da li je neko računao? Znate li koliko ima? Više od pet miliona - naglasio je Konaković.<h2>Negativne reakcije</h2>Iako Konaković nije eksplicitno kazao da želi BiH u „Otvorenom Balkanu“, sama ova izjava u kojoj se protivio ideji da je ova organizacija „srpski svet“ izazvala je lavinu negativnih reakcija i komentara političara iz SDA i DF-a, kao i medija bliskih ovim dvjema strankama. Među njima je bio i zastupnik DF-a Dennis Gratz, koji je Konakovića optužio za površnost u vezi s ovim pitanjem, dok ga je novinar Dragan Bursać optužio da zagovara "srpski svet".Iako je prvobitno bio plan da u njoj učestvuje svih šest država zapadnog Balkana, u projektu "Otvorenog Balkana", odnosno stvaranja zajedničke ekonomske zone zvanično su učešće uzele samo tri države: Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija. Iako su i druge tri države zapadnog Balkana učestvovale u početnim pregovorima o pristupanju "Otvorenom Balkanu", njemu se BiH, Crna Gora i Kosovo još nisu pridružili. U Crnoj Gori su se ovoj uniji oštro protivili Milo Đukanović i njegov DPS-a, no nakon pobjede Jakova Milatovića u utrci za predsjednika izvjesno je da će se i Crna Gora pridružiti. Kosovo je načelno, sporazumom između Aleksandra Vučića i Avdulaha Hotija, prihvatilo članstvo u "Otvorenom Balkanu", ali je njegov nasljednik Aljbin Kurti obustavio pristupne procese. Svi oni manje-više koriste iste argumente, a to je da Srbija preko "Otvorenog Balkana" pokušava ovladati ovim prostorima, pa čak i stvoriti neku verziju "velike Srbije".

<h2>Ekonomska unija</h2>Ovom argumentu pridružili su se SDA i DF te BiH odbija da se uključi u "Otvoreni Balkan", dok se stranke trojke zasad drže neutralno o ovom pitanju. No, osim dreke, za sada još nismo čuli uvjerljive argumente kako bi to stvaranje ekonomske unije između država regiona, u kojoj bi BiH bila druga najjača ekonomija po BDP-u, predstavljalo "srpski svet" i kako bi to našu državu ugrozilo. Uostalom, je li to i Albanija, također, želi biti dio "srpskog sveta"? A za "Otvoreni Balkan", nekoć "Mini Šengen", dobru ocjenu dao je i sam lider SDA Bakir Izetbegović, koji je kazao da je "Mali Šengen šansa za Bosnu i Hercegovinu". - To nije politička asocijacija, to nije ''velika Albanija'' ni ''velika Srbija''. To je ekonomska asocijacija i ne smijemo se bojati konkurencijskog pritiska Srbije. ''Mali Šengen'' će biti dobra vježba za EU - naveo je Izetbegović, no, onda su on i njegova stranka promijenili politiku procjenjujući da će im izazivanje stalnih sukoba i tenzija donositi veće benefite.<h2>Protok robe</h2>Svrha unije je brži protok robe i kapitala između država članica, a time bi svake godine samo tri države koje su sada članice unije uštedjele više od 30 miliona sati prelaskom granica. Procjena je&nbsp;Svjetske banke da će ove tri države&nbsp;uštedjeti 3,2 milijarde dolara, od čega bi Srbija, prema riječima njenog predsjednika Vučića, uštedjela najmanje 1,5 milijardi dolara.Cilj "Otvorenog Balkana" je da pruži veće mogućnosti za trgovinu, razmjenu studenata i potakne integraciju u EU u državama članicama. Građanima država članica potrebna bi bila samo lična karta za posjetu drugim državama članicama, štedeći vrijeme na graničnim prijelazima.

Još čekamo argumente kako bi to stvaranje ekonomske unije između država regiona, u kojoj bi BiH bila druga najjača ekonomija po BDP-u

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

„Šmit kritikovao reisa Kavazovića u svom posljednjem izvještaju UN-u“, zaurlali su mediji pod kontrolom bivšeg režima prije 3,4 dana, nastojeći proizvest novu kontroverzu i mržnju prema visokom predstavniku u BiH, a potom i zapadnim državama koje simbolizira.<h2>Jeftina propaganda</h2>Elem, Šmit je kažu upozoravao da je Kavazović svojom retorikom unosio podjele. To je, dakako, trebalo potvrditi propagandnu matricu da Šmitu posebno smetaju Bošnjaci u BiH, poglavito muslimani i da s posebnim guštom samo na njih udara. Nije ih omela činjenica da se u istom dokumentu koji su objavljivali po svojim poluobavještajnim portalima također kritikuje i mitropolit SPC Hrizostom (Rajko Jević) iz istog razloga.Na internetu je pokrenuta peticija podrške Kavazoviću, a bivši reis Mustafa ef. Cerić Hižaslav, simpatizer čečenskog diktatora Ramzana Kadirova, poručio je da će Njemačkoj vratiti priznanja koja je dobio od te države ukoliko Šmit ne povuče svoj izvještaj.A onda je došao i taj dan kada je Šmit pred Vijećem sigurnosti čitao izvještaj o stanju Bosni i Hercegovini. Kao najvećeg remetilačkog faktora funkcionalnosti i napretku BiH Šmit je jasno i nedvosmisleno na nizu primjera označio lidera RS Milorada Dodika.<h2>Laž kao sredstvo borbe</h2>No, Šmit je zaista i spomenuo i reisa Huseina ef. Kavazovića.-	Njegove izjave slušaju mnogi i želim reći da postoji mnogo nesigurnosti i mnogi ljudi se ne osjećaju sigurni. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je lično iskusio napade i poniženja tokom rata i sada je uključen u dijalog i pomirenje i ja to cijelim. Posebno uz postojeću potrebu za međureligijskim dijalogom koji trebamo mi kao međunarodna zajednica podržati. Mi u međunarodnoj zajednici moramo obnoviti obećanje koje smo dali BiH 1995: Nikada više - rekao je Šmit.Dakle, umjesto napada, Šmit je kazao zapravo da cijeni Kavazovića, spomenuo torture koje je prošao tokom rata i naglasio da radi za mir.Kako će ovo sada objasniti kerberi bivšeg režima koji su nas danima upozoravali i nastojati hajcati&nbsp; tvrdnjama da se pred UN-om sprema brutalni napad na reisa? Neće ni morati, jer već mjesecima unazad, laž je postala glavni manir njihove propagande. A laže se neumjereno i besramno, bez posljedica, s potpuno izgubljenim kriterijima za čast i zdrav razum. Srećom, Bošnjaci su i previše zreo i civiliziran narod da bi nasjedao na ove laži.

Šmit je kazao  da cijeni Kavazovića, spomenuo torture koje je prošao tokom rata i naglasio da radi za mir

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Turska se nalazi pred historijskim izborima, koji će biti održani 14. maja. Većina anketa pokazuje da Erdoan (Erdogan) zaostaje za protukandidatom Kiličdaroluom s malom razlikom. Kad bi izgubio, bio bi to zapanjujući politički preokret s globalnim posljedicama. Turski narod bi bio slobodniji, manje uplašen i – s vremenom – prosperitetniji. Nova bi vlada popravila narušene odnose sa Zapadom. (Turska je članica NATO-a, ali je pod vodstom Erdoana bila remetilački akter na Bliskom istoku i težila je bližim vezama s Rusijom.) Što je najvažnije, u eri kada je vladavina moćnika u porastu, od Mađarske do Indije, miroljubivo ozbacivanje Erdoana pokazalo bi demokratima širom svijeta da se moćnici mogu pobijediti.<h2>&nbsp;Galopirajuća inflacija</h2>Poput autokrata diljem svijeta, Erdoan se učvrstio na vlasti sistemskim slabljenjem institucija koje ograničavaju i ispravljaju lošu politiku – a koje njegovi protivnici, šestostranački savez s detaljnim planom za vladu, obećavaju obnoviti.Od mnogih loših posljedica jedva ograničene moći, Erdoanova ekonomska politika najviše šteti običnim Turcima. Smijenio je tri guvernera Centralne banke u dvije godine, svog nesposobnog zeta postavio za ministra finansija, i od tada je primorao banku da vodi apsurdno labavu monetarnu politiku. To je zadržalo rast prilično solidnim, ali je dovelo do inflacije koja je dosegla vrhunac od 86% prošle godine i još je znatno iznad 40%. Ako opozicioni kandidat, Kemal Kiličdarolu pobijedi na predsjedničkim izborima, obećao je obnoviti nezavisnost banke i svesti inflaciju na jednocifrenu vrijednost; to bi, uz malo sreće, također preokrenulo kolaps stranih ulaganja. Ali, nije samo ekonomija ono što bi trebalo popraviti.Demokratija je, također,&nbsp; na aparatima za održavanje života. Kao i mnogi drugi moćnici, Erdoan je kastrirao pravosuđe putem vladine komisije imenovanja. Ugušio je medije, dijelom kroz zastrašivanje, a dijelom kroz orkestriranu prodaju prodajnih mjesta prijateljima, što je još jedna uobičajena smicalica. Zaobišao je parlament ustavnim promjenama 2017., koje su mu dale diskrecijsko pravo da vlada dekretima. Kiličdarolu obećava da će to promijeniti. Erdoanovi tužitelji zastrašivali su aktiviste i političare izmišljenim optužbama za "terorizam". Turski politički zatvorenici uključuju vođu glavne kurdske stranke — treće po veličini u zemlji, kojoj prijeti zabrana. Gradonačelniku Istanbula prijeti zatvor i zabrana bavljenja politikom. Sve će se to pogoršati ako Erdoan bude ponovo izabran, ali brzo će se poboljšati ako on izgubi.<h2>&nbsp;Otuđenje od Evrope</h2>Pobjeda opozicije također bi bila dobra za turske susjede, a od ogromne geopolitičke vrijednosti za Zapad. Turska se ovih dana gotovo potpuno otuđila od ostatka Evrope, iako je nominalno još kandidat za ulazak u EU. To se možda nikada neće dogoditi, ali predsjednik Kiličdarolu obećava da će poštivati presude Evropskog suda za ljudska prava i početi oslobađati političke zatvorenike Erdoana. Evropa bi trebala odgovoriti oživljavanjem dugo zaustavljenog programa viza za Turke, poboljšanjem pristupa Turske jedinstvenom tržištu EU i tješnjom saradnjom u vanjskoj politici.S odlaskom moćnika, razdor između Turske i NATO-a trebao bi se početi popravljati. Njegova blokada pristupanju Švedske NATO-u bila bi ukinuta. Odnosi s Amerikom, zatrovani Erdoanovim ulagivanjem Vladimiru Putinu i napadima na kurdske snage u Siriji, bili bi poboljšani. Međutim, nova Turska bi zadržala Erdoanovu politiku hodanja po žici nad Ukrajinom. Nastavio bi opskrbljivati Ukrajinu dronovima, ali se ne bi pridružio sankcijama protiv Rusije; previše se oslanja na to za turiste i plin.<h2>Svjetionik potlačenima</h2>Ako Erdoan izgubi, to će pokazati da se erozija demokratije može preokrenuti – i pokazati kako. Demokratske opozicione stranke moraju prepoznati opasnost i ujediniti se prije nego što bude prekasno.&nbsp;

Nakon 20 godina autokratske vladavine, Redžep Tajip Erdoan bi mogao izgubiti vlast 

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Željko Komšić i njegov DF-a zalažu se za građansku BiH. To im je, maltene, suština postojanja. Znate ono, jedan čovjek – jedan glas, ukinimo konstitutivne narode, svi građani moraju biti jednaki bez obzira na etničku pripadnost, legitimitet predstavljanja treba da se crpi iz građanske, ne iz etničke pripadnosti, i tako dalje. <h2>Čović i Paja Patak</h2>Osim kada demokratska i građanska većina uspostavi novu većinu. Tada se Komšić i njegova stranka zalažu za pravo nekakvog Lende da blokira demokratsku većinu, dok njegovi najbliži politički saradnici govore o obespravljivanju Bošnjaka i gaženju njihove volje.Koliko je Željko Komšić odan ideji građanske BiH, pokazuje i činjenica da je u predizbornu kampanju krenuo sa sloganom „Milion potpisa za građansku BiH“. Pored slogana, Komšić i DF pokrenuli su peticiju „Za građansku BiH“.Komšić je govorio kako je cilj inicijative&nbsp; u roku od šest mjeseci nakon oktobarskih izbora sakupiti milion potpisa građana i građanki Bosne i Hercegovine.Prema njegovim riječima, ova inicijativa je trebala biti odgovor probosanskih političkih snaga na sve jače nasrtaje susjednih zemalja&nbsp; u pokušaju da zacementiraju etničko diskriminatorno uređenje zemlje.Šta će tačno uraditi s tih milion potpisa, sve i da ih skupi, kako će nas to tačno približiti građanskoj državi i zašto baš milion, Komšić nije objašnjavao.&nbsp;Ubrzo se, međutim, ispostavilo da je Komšićeva peticija puna rupa, pa je tako građanima bilo omogućeno da glasaju neograničen broj puta, a glas za Komšićevu građansku državu su između ostalog dali Džon Lenon, Betmen, Dragan Čović, Kristijano Ronaldo, Mini Maus, Rodžer Federer, Alberto Tomba, Paja Patak, Alan Ford…<h2>Piši propalo</h2>Povodom ove inicijative iz Demokratske fronte su se posljednji put oglasili krajem oktobra 2022. s informacijom da im je inicijativu potpisalo "300.000 ljudi". Ovaj podatak iz DF-a su bazirali na "jest, majke mi" i "vjerujte nam na riječ". A nakon toga su jednostavno prestali govoriti o svojoj peticiji i dokle su stigli s njom.Od tada, ni traga ni glasa o ovom projektu.Stoga, red bi bio da javnost podsjetimo na ovu nesvakidašnju borbu za građansku državu, a Komšića i DF priupitamo:Šta se desilo s peticijom o milion potpisa za građansku državu?Koliko je potpisa prikupljeno na kraju?Šta dalje namjeravate s tom inicijativom i potpisima?S obzirom na to da je ova inicijativa bila ključ predizborne kampanje DF-a, red je da građani saznaju dokle je došao njhov projekat.Nije valjda da je sve bila obična ubleha i podvala u cilju manipulisanja glasačkim masama.<h2>&nbsp;Tekbir građanski</h2>U međuvremenu, umjesto priče o građanskoj BiH, DF je postao nešto skloniji trčanju uz SDA-ov narativ o okupatorskim vlastima u BiH koje vrše obespravljivanje Bošnjaka i ostavljaju ih bez njihovih legitimnih predstavnika, bla, bla... Sve uz podršku protestima na kojima se tekbira i napadaju nerežimski novinari. Baš onako građanski.&nbsp;

Nije valjda da je sve bila obična ubleha i podvala u cilju manipulisanja glasačkim masama

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Zastupnik u Parlamentu FBiH Irfan Čengić za Prvi maj, Međunarodni praznik rada, najavio je da će ponovo uputiti zahtjev da se u cijelom entitetu uvede neradna nedjelja.<h2>Nema Novalića</h2>- Ponovit ću inicijativu o neradnoj nedjelji, sada kada više nema Novalićeve vlade, vjerujem da će je nova vlada prihvatiti - naveo je Čengić.Čengićevu ideju podržava i Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti, čija predsjednica Mersiha Beširović neradnu nedjelju ističe kao jedan od osnovnih zahtjeva kojima želi poboljšati položaj radnika.- Naš prvi zahtjev je da se konačno ukinu akcize, pa čak i PDV na određene namirnice. Drugo, želimo izaći na izbore i kazniti one koji ne rade u našem interesu. Također, naš treći zahtjev, koji je specifičan za ovaj sektor, jeste slobodni praznici i neradna nedjelja - rekla je Beširović.

Ipak, s Čengićevim stavom nije saglasan ekonomista Admir Čavalić, koji je ujedno i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.Čavalić smatra da je riječ o običnom populizmu i da od najavljene inicijative neće biti ništa. On je naveo da aktuelni ekonomski trendovi idu ka tome da se rad učini fleksibilnijim, odnosno da ljudi rade kad god hoće i odakle god hoće.<h2>Dugoročna šteta</h2>- Osim toga, na taj način bi se građanima onemogućio neradni dan tokom standardnih radnih dana. Šta bi to značilo u praksi? Da radnici ne mogu ostvarivati svoja prava u korespondenciji s javnim sektorom. Evo jedan primjer, ako radnik npr. želi koristiti slobodan dan tokom radne sedmice kako bi otišao ljekaru, izvadio neki papir u općini i slično, on bi se na ovaj način limitirao tako da bi za obavljanje ovih aktivnosti morao izlaziti s posla ili te aktivnosti ne bi mogao obavljati nikako. To dugoročno šteti radniku - istakao je Čavalić.

<h2>&nbsp;Profitirala bi RS</h2>Ipak, mnogi gradovi u BiH već su uveli neradnu nedjelju. Među njima su Bijeljina, Višegrad, Mrkonjić-Grad, Mostar, Čapljina, Livno, Sanski Most, Zvornik i Kiseljak. Čavalić smatra da su se efekti ove mjere vrlo loše odrazili po ekonomije ovih gradova.- Direktne posljedice su za potrošače koji sad idu u druge kantone. Iz nekih gradova u RS poput Bijeljene potrošači nedjeljom idu u kupovinu u druge gradove. Ukoliko bi se to desilo na nivou FBiH, automatski bi građani Federacije išli u kupovinu u RS i od toga bi najviše profitirala RS.

- Mislim da nema nikakve šanse da ovakav zakon prođe, mislim da se radi o običnom populizmu koji nije zasnovan ni na kakvim analizama. Nema objašnjenja ni zašto se traži nedjelja, a ne npr. petak. To čak ima i neke kršćanske religijske temelje, pojasnio je Čavalić.

Prijedlog Irfana Čengića ne donosi ništa dobro 

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

U dejtonskoj BiH ideološka podjela probosanskih stranaka, prilično banalizirano, vršila se uglavnom na građanske i nacionalne stranke. Iako se kako sami protagonisti stranaka tako ni analitičari uglavnom nisu trudili podrobnije analizirati i razvijati šta bi trebalo podrazumijevati jedno, a šta drugo, koji su krajnji ciljevi i kako bi to trebala izgledati BiH u konačnoj viziji jednih, a kako u viziji drugih, ipak, neke bazične postavke jedne i druge strane bile su prepoznatljive. Prvi su percipirani kao lijevi, a potonji kao desni. Za prve se podrazumijevalo da su liberalni u društvenim pitanjima, osjetljivi na manjine poput LGBT populacije, da ne favoriziraju nijedan narod u odnosu na drugi i da u političkom predstavljanju teže prevazilaženju etničkih razloga i traženju zajedničkog jezika.Negdje između svega spomenula bi se i činjenica da nisu zadovoljni što je sistem u BiH baziran na etničkom predstavljanju i da teže građanskom principu. Za potonje, koje je personificirala SDA, podrazumijevalo se da su uglavnom okrenuti Bošnjacima, islamskoj vjeri, sumnjičavi prema nadetničkim inicijativama i politikama, te, ne pretjerano, osjetljivi prema manjinskim grupama i njihovim zahtjevima za ravnopravnost, a koji su se uglavnom tumačili kao napad na tradiciju... Iako je SDA i čitava njena idejna klika svakako podržavala jačanje državnog nivoa vlasti i bez simpatija se odnosila prema RS i postojanju entiteta, pokazivala je vrlo malo simpatija prema građanskom modelu političkog predstavljanja, ističući u prvom redu prava bošnjačkog naroda.<h2>Apsurdna podvala</h2>S druge strane, od srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka i krugova građanska ideja s gnušanjem je odbacivana kao, u njihovoj interpretaciji, perfidni pokušaj da se uvođenjem načela „jedan čovjek - jedan glas“ i propagandom o navodnoj jednakosti svih građana, u konačnici, uspostavi bošnjačka dominacija na teritoriji cijele BiH i bošnjačko nametanje političke volje Srbima i Hrvatima.Naravno, zagovornici građanske ideje nekoć su odbacivali ovakve optužbe kao etnonacionalističke manipulacije i nastojali dokazati da su oni iskreni kada kažu da žele Bosnu i Hercegovinu kao zemlju jednakih građana, u kojoj neće niko ni nad kim dominirati niti će nacija uopće biti temelj političke borbe.A onda se u posljednjih pet-šest godina desilo upravo ono što su srpski i hrvatski nacionalisti mogli samo priželjkivati – da zagovornici građanske ideje s bošnjačke strane postanu oni koji će javno otkriti da im je glavni cilj upravo ono za šta ih srpski i hrvatski nacionalisti optužuju - da uspostave bošnjačku dominaciju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Iako su građanske stranke i snage nekoć SDA tretirale kao svog neprijatelja koji vodi etničke politike i doprinosi podjeli društva, ovi novi građanisti upravo će sa SDA odlučiti praviti ideološku simbiozu te građanski princip iskoristiti kao sredstvo za pokušaj ostvarivanja maksimalističkih ciljeva bošnjačkog nacionalizma. Za početak ove tragično-apsurdne priče važan je kraj 2016., ili početak 2017., kada se na političku scenu BiH, ili barem u njen medijski život, ugurao Građanski savez, samoprozvana stranka lijevog Centra (da, mislimo na općinu) koju su vodili Reuf Bajrović i Emir Suljagić. Obojica su bili bivši protagonisti DF-a, a spektakularno su izbačeni iz ove stranke nakon otvorenog pisma Željka Komšića u kojem je to zatražio od svoje stranke. Prethodno su bili i u SDP-u, gdje su, također, završili neslavno, motali su se po sijasetu nevladinih organizacija te političke funkcionere nastojali zavoditi pričama o svom golemom političkom znanju i međunarodnim vezama (u čemu se posebno isticao Bajrović). Iako će ova stranka od prvog dana igrati krajnje komičnu ulogu na političkoj sceni, ne uspjevši ni na jednom nivou vlasti prijeći cenzus, ona će u javnost unijeti posve novi moment. <h2>Marginalci u mainstreamu</h2>Oni će na sva zvona početi zagovarati građansku BiH, što samo po sebi ne bi bilo nešto novo da joj nisu istovremeno odlučili dodati ekstrakt bošnjačkog nacionalizma. U to vrijeme u Federaciji BiH je na vlasti bila nestabilna koalicija SDA i HDZ-a, obilježena brojnim međusobnim sukobima i tenzijama, uz sve otvorenije miješanje susjedne Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH i zahtijevanje novog izbornog zakona. I dok su se bošnjački faktori prema pitanju hrvatskih zahtjeva za novim izbornim zakonom i drugačijem načinu biranja članova Predsjedništva i Doma naroda odnosili s manje ili više razumijevanja, odbijanja ili najčešće servilnošću, ovaj dvojac će okrenuti pilu naopako - hrvatsko pitanje u BiH ne postoji, a Hrvatima ne da ne treba dati veća prava u pogledu biranja predstavnika u vlasti, nego im treba oduzeti i ova postojeća. Zašto? Pa zato što je krovni građanski princip „jedan čovjek-jedan glas“ superioran, prisutan je u većini zapadnih država i takav treba da se uspostavi i kod nas. A ako vlada taj princip, tada automatski ne ostaje prostora ni za kakva posebna etnička prava, a njihovo zagovaranje postaje udar na Bosnu i Hercegovinu kakva treba da bude.A kako? Pa tako što će, zagovarali su oni, stranke sa sjedištem u Sarajevu izabrati trećinu hrvatskih delegata u Domu naroda te formirati Vladu FBiH bez HDZ-a BiH, a tada će „demokratska većina“ uspostaviti vlast nad „demokratskom manjinom“, što treba čitati na način da će Bošnjaci uspostaviti vlast nad Hrvatima u FBiH. A onda u konačnici, namaštavali su autori, mogla bi se u FBiH osigurati i dvotrećinska većina koja će promijeniti i Ustav i skrojiti FBiH kao građanski entitet. Pritom su autori u zagovaranju tog koncepta malo ili nimalo pažnje posvećivali RS, svjesni da je ona već „građanska“ i da nema mehanizama da se srpska volja tamo pretjerano poremeti, kao ni na nivou BiH, gdje su postojali čvrsti mehanizmi entičkog predstavljanja.Građanska država, drugim riječima, trebala je imati svoje ostvarenje u FBiH na način da će preko zloupotrebe izbora vlasti Bošnjaci nametnuti Hrvatima svoju volju i tako ovladati barem jednim entitetom u BiH.Iako se Bajrović u početku pokušao prošvercati u ljevicu, njegove bezgranične ambicije i sirovi nacionalistički rječnik ipak su bili previše za SDP i Našu stranku. Saveznike će ipak naći u Željku Komšiću i njegovom DF-u, s kojima će se u međuvremenu pomiriti, ali i SDA koja će deintelektualizirana, s Izetbegovićem na čelu, prigrliti ove ideje. Bajrović je nudio ideju, DF je imao Željka Komšića, „građanskog“ člana Predsjedništva, a SDA infrastrukturu.Već 2018. SDA, prva nacionalna stranka u modernoj BiH, usvojit će nekakvu deklaraciju u kojoj će kao svoj cilj istaći „građansku državu“, a građanska BiH postat će i glavni ideološki kredo Demokratske fronte oko kojeg se, manje-više, vrti sva njihova retorika.Naravno, ta „građanska ideja“ bila je oslobođena svih istinskih sadržaja građanskih politika poput zagovaranja jednakih prava i sloboda za sve i u takvoj vulgarnoj interpretaciji svedena na jedan jedini aspekt političkog predstavljanja, princip „jedan čovjek-jedan glas“. Samo tada su oni zagovornici građanskih ideja. U drugim situacijama, poput onih kada pripadnici LGBT populacije traže jednaka prava s ostalim građanima, građanisti iz SDA će to javno osuđivati, a građanisti iz DF-a prešutjeti događaj. Mnogi bošnjački nacionalisti, koji su se do tada gnušali građanskih politika i vrijednosti, odjednom će, također, postati pristalice građanske države, prepoznajući u njoj mogućnost vlastite dominacije.<h2>Tekbir za građansku BiH</h2>Uporedo s tim, trabanti SDA i DF-a u naredne četiri godine neumorno će doprinositi sukobima i tenzijama s hrvatskom i srpskom politikom u BiH, svoje političke oponente i neistomišljenike proglašavat će izdajnicima i otpadnicima, a SDA će u sve dodati i ekstremistički vjerski element, gdje će svoju političku borbu maltene izjednačiti s islamskim džihadom u kojem se bore protiv munafika, zapadnih križara i stoljetnih srpskih i hrvatskih neprijatelja. Baš onako građanski.Svedena na taj vulgarni aspekt bošnjačkog nacionalizma, građanska ideja u BiH je postala potpuno kompromitirana. Srpski i hrvatski nacionalisti su mogli zadovoljno trljati ruke i reći „jesmo li vam rekli“, a predstavnici međunarodne zajednice sami su radikalno povukli ručnu po pitanju podrške građanskom konceptu i pristupili preferiranju međuetničkog balansa u vlasti i moći, uz eliminaciju SDfA ekstremista.Sve će to, pored Srba, Hrvata i „domaćih izdajnika“, stvoriti nove neprijatelje među SDfA građanistima: krenut će sada otvoreno udarati i na SAD, Evropu, Zapad, optužujući ih za mržnju prema muslimanima i križarske namjere, uz otvoreno simpatiziranje Erdoana ili čak zagovaranje okretanja ka Rusiji. Baš onako građanski.Ipak, stvari su im krenule po zlu. Gubitak Kantona Sarajevo, poraz Izetbegovića na izborima za Predsjedništvo, te formiranje Vijeća ministara BiH, pa potom Vlade FBiH bez SDA, ovo građanstvo, začinjeno širenjem mržnje, antizapadnim sentimentom i simpatijama prema Erdoanu, ostavilo je bez gaća.Umjesto Vlade FBiH bez HDZ-a i bez Hrvata koje Bošnjaci biraju, dobili smo Vladu FBiH sa HDZ-om, ali bez SDA i DF-a.U ime neizvjesne avanture izbacivanja HDZ-a, svog dugogodišnjeg partnera iz vlasti, pod krinkom borbe za građansku državu, SDA je došla u situaciju da je njih HDZ izbacio iz vlasti. Naravno, sve to na kraju dovodi do potpunog apsurda: pristalice SDfA pred Parlamentom FBiH koje protestuju protiv formiranja nove vlasti, uz transparent o smrti građanske BiH, istovremeno urlajući „tekbir“ i „Allahu ekber“.I to je upravo suština građanske podvale pod kojom na političkoj sceni nastupa Željko Komšić potpomognut SDA.Pred novom vlasti je težak zadatak relaksiranja međunacionalnih odnosa, smanjenja nacionalističkog ludila i amortiziranja napada od SDfA, koji, nakon što su pali u opoziciju, mogu biti samo još neobuzdaniji i radikalniji. <h2>’Kidnapiranje’ ideje</h2>Ovo ’kidnapiranje’ građanske ideje od radikalnog SDfA bošnjačkog nacionalizma plemenitoj vrijednosti i građanskoj ideji još dugo vremena držat će težak uteg oko vrata. Pa ko nakon ovog višegodišnjeg performansa nacionalističkog ludila može vjerovati da je građanski koncept išta drugo do perfidnog pokušaja uspostave bošnjačke etničke dominacije barem u FBiH, ako ne mogu već u cijeloj državi.

Došli smo do potpunog apsurda: pristalice SDfA pred Parlamentom koje protestiraju protiv formiranja nove vlasti uz transparent o smrti građanske BiH

Izetbegović i Komšić: Ubili građansku ideju pa usput ubili i sebe 

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Jaroslav Lindenberg, ambasador Poljske u BiH, za „Avaz“ je govorio o odnosima dvije zemlje, ali i geopolitičkim odnosima nakon agresije Rusije na Ukrajinu, stavu koji je zauzela Poljska, koja je godinama upozoravala na opasnost od politike Vladimira Putina, te mogućim scenarijama za završetak ovog rata.-&nbsp; Nakon agresije Rusije na Ukrajinu Poljska je preuzela možda i vodeću ulogu u poticanju Evrope na otpor. Izvršili ste pritisak na susjednu Njemačku da pošalje napredne borbene tenkove u Ukrajinu, što je Njemačka na kraju i učinila. Poljska veliki broj naoružanja i vojne opreme šalje Ukrajini. Kako Vi gledate na ovu ulogu svoje države?- To je tačno kao što ste rekli. Međutim, pomoć koju Poljska pruža Ukrajini od početka ruske agresije nije samo isporuka potrebne vojne opreme i municije. To je i ogromna humanitarna pomoć u koju je uključeno cijelo društvo: ne samo državne i lokalne vlasti već i društvene organizacije, Katolička crkva i stotine hiljada običnih građana. U Ukrajinu se neprestano šalju transporti neophodne hrane, odjeće, sanitetskog i higijenskog materijala, poljski medicinski volonteri – bolničari i ljekari rade u područjima borbenih djelovanja. Podsjetimo i da je u Poljsku od početka ruske agresije ušlo skoro 11 miliona ukrajinskih državljana. Naravno, većina njih se vratila u Ukrajinu ili je otišla dalje. Ipak, u Poljskoj stalno boravi 1,5 do 2 miliona ukrajinskih izbjeglica, uglavnom žena i djece. Većina živi s poljskim porodicama, neki u prilagođenim turističkim objektima. Pokriveni su punim socijalnim i zdravstvenim osiguranjem, kao poljski državljani. Primaju socijalnu pomoć, koriste pravo na besplatno liječenje, a njihova djeca pohađaju poljske škole. Odrasli imaju pravo na rad. Nakon traumatskih iskustava nekim izbjeglicama, posebno djeci, potrebna je psihološka pomoć. Sve je to težak teret za našu zemlju, ali, kao što sam spomenuo, u akciju pomoći Ukrajini, u tome izbjeglicama u Poljskoj, uključeno je praktično cijelo društvo i njegove brojne organizacije. <h2>Sljepilo elite</h2>- Poljska je godinama upozoravala na opasnost od Rusije i Putinove politike, međutim, čini se da su mnoge evropske države ignorirale upozorenja vaše države i primat davale ekonomskim interesima, pomalo i žmireći na agresivnu politiku Rusije prema susjedima. Na kraju se ispostavilo da su upozorenja Poljske i Poljaka bila opravdana. Zašto su mnogi evropski lideri to godinama odbijali vidjeti? - Postoji stara engleska poslovica: "Niko nije slijep kao onaj koji ne želi da vidi." Zašto lideri Evropske unije i njenih najvećih država članica nisu godinama htjeli da vide opresivnu prirodu Putinovog režima prema vlastitim građanima, progon opozicije i imperijalističke težnje u međunarodnoj politici? Mislim da su ekonomski interesi spomenuti u pitanju bili glavni faktor. Uostalom, uzastopne njemačke vlade promovirale su zavisnost cijele EU od ruskog plina i podržavale projekt plinovoda „Sjeverni tok 2” do samog kraja. Da nije bilo agresije od 24. februara prošle godine, ovaj plinovod bi odavno bio završen. Ni aneksija Krima ni ruska okupacija istočnih regiona Ukrajine 2014. godine nisu promijenili stav ovih političara. Otad je Rusija dobila milijarde eura za svoje energente. Veliki dio ovog novca otišao je za finansiranje ruske ratne mašinerije. Čak i kada je EU uvela embargo na prodaju oružja Rusiji nakon događaja iz 2014. godine, neke zemlje EU nastavile su prodavati modernu vojnu opremu Rusiji, uz objašnjenje da su ugovori potpisani ranije. Ali postoji još jedan razlog više za spomenuto sljepilo velikog dijela evropske političke elite. Uvjerenje je da će kroz ekonomsku saradnju i zajedničke interese biti moguće promijeniti i europeizirati Rusiju. Historija je pokazala da je ovo uvjerenje, prisutno u politici mnogih zapadnoevropskih zemalja i prije i nakon Drugog svjetskog rata, bilo potpuno pogrešno.- Na kraju, kako se, prema Vašem mišljenju, ovaj rat završava i da li je moguć mirovni sporazum s Putinom? Ili ga je moguće jedino poraziti?- Sigurno je da su se sve kalkulacije ruskih stratega prije agresije na Ukrajinu pokazale pogrešnima. Nije uspjela okupacija Ukrajine, nije uspio ni poraz ukrajinske vojske za nekoliko dana. Skeptičan sam u pogledu mogućnosti mirovnih pregovora s Putinom. On je odgovoran ne samo za ničim izazvanu agresiju na susjednu državu već i za sve monstruozne zločine koje je ruska vojska do sada počinila i čini svakodnevno u Ukrajini, za sve nevine žrtve, uključujući žene i djecu, za sistematsko uništavanje civilnih objekata, bolnica, škola i spomenika kulture. Putinovo mjesto je više na optuženičkoj klupi nego za pregovaračkim stolom. Osim toga, ne vidim mogućnost da Ukrajina pristane na zahtjeve da se odrekne dijela svoje teritorije ili da se odrekne dijela svog suvereniteta. Međutim, mirovni sporazum ne može se isključiti.<h2>Evropa bježi od korijena</h2><h2>- Zabrinjava li Vas činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje političari koji i dalje održavaju bliske odnose s Putinom, pa čak pružaju i otvorenu podršku Rusiji u agresiji?- Ne želim i ne bih trebao komentirati ponašanje političara u Bosni i Hercegovini. To bi bilo u suprotnosti s pravilima o diplomatskim odnosima i dobrim običajima u ovoj oblasti. Svaki ambasador treba zapamtiti da je gost u zemlji domaćinu i da se ponaša kao gost. Osim toga, smatram da su mnogo više štete nanijeli i prave oni evropski političari koji su od početka ruske agresije zauzeli dvosmislen stav prema Putinu. Javno su ga kritizirali, održavajući istovremeno direktan kontakt s njim. Naravno, objašnjavali su to tako da moraju, jer na kraju treba sjesti s Putinom za pregovarački sto. Ovi političari su zvanično osuđivali rusku agresiju, dok su u isto vrijeme mjesecima blokirali isporuku potrebne vojne opreme Ukrajini i pokušavali što više smanjiti sankcije Rusiji. Malo su promijenili stav pod utjecajem stranog pritiska i vlastitog javnog mnijenja, ali i dalje sanjaju o što skorijem okončanju rata kako bi mogli da nastave posao s Putinom i Rusijom, tj. vratiti se na „business as usual“.- Bosna i Hercegovina ima dugogodišnje dobre odnose s Poljskom. Koje zajedničke vrijednosti vidite između ove dvije zemlje?- Poljska i Bosna i Hercegovina dijele određenu sličnost u sudbini u 20. stoljeću. Bili smo žrtve njemačke agresije, preživjeli smo okupaciju, a potom i totalitarni komunistički sistem. Mislim da ono što povezuje Poljake i narode koji žive u Bosni i Hercegovini jeste ljubav prema slobodi, spremnost da se za nju žrtvuje život i veoma razvijen osjećaj društvene solidarnosti, posebno u vrijeme opasnosti. Osim toga, imamo zdrav osjećaj nacionalnog ponosa, privrženost svojoj kulturi i tradiciji. Naravno, svaki narod u BiH ima svoju kulturu, tradiciju i običaje, malo drugačije od ostalih, ali svako želi njegovati i razvijati vlastitu tradiciju i vrijednosti. Što se tiče Poljaka, za Bošnjake, Srbe i Hrvate vjeroispovijest igra važnu ulogu u očuvanju njihovog nacionalnog identiteta – baštine njihovih predaka. Mislim da je taj osjećaj nacionalnog ponosa i ljubavi prema tradiciji, sve dok je spojen s poštovanjem, a ne prezirom prema drugim narodima, nešto izuzetno vrijedno u savremenoj Evropi, koja promovira ideologiju multikulturalizma, distancira se od vlastitih historijskih korijena, sekularizirana je i bori se protiv tradicionalnih društvenih vrijednosti.- Možete li nam reći nešto o ključnim aktivnostima Ambasade Republike Poljske u BiH?- Na političkom planu imali smo dvije posjete: krajem maja zamjenika ministra vanjskih poslova Szymona Szynkowskog vel Seka, a u julu, ministra vanjskih poslova Zbigniewa Raua (u okviru poljskog predsjedavanja OSCE-a). Kada je u pitanju ekonomska saradnja, u junu smo gostili veliku misiju poljskih kompanija u oblasti "Zelenih tehnologija". Ova misija je organizirana u saradnji s ministarstvom za zaštitu klime i okoliša Republike Poljske i Vanjskotrgovinskom komorom BiH. U okviru poljske razvojne pomoći realizirali smo osam projekata u vrijednosti svakog od njih oko 50.000 KM. Riječ je o nabavci specijalizirane opreme za bolnice i domove zdravlja širom Bosne i Hercegovine. Ove godine planiramo realizaciju daljnjih projekata i čekamo dodjelu sredstava. U novembru ove godine planiramo spektakularan simfonijski koncert u Sarajevskoj filharmoniji pod dirigentskom palicom mlade poljske dirigentice Marte Kluczynske. Podržat ćemo i promociju poljske književnosti u BiH. U maju će se održati promocija avangardnog romana Witolda Gombrowiča "Trans-Atlantik" u prijevodu Tanje Miletić-Oručević, u organizaciji našeg počasnog konzula u Mostaru. - Naša ambasada obavlja redovne konzularne funkcije, odnosno pruža pomoć poljskim turistima (njih desetine hiljada svake godine dolaze u BiH), izdaje dugoročne vize za studiranje i rad u Poljskoj i na kraju podržavamo poljske organizacije u BiH, prvenstveno u Republici Srpskoj. Riječ je o potomcima Poljaka koji su u Bosnu došli krajem 19. stoljeća pod Austro-Ugarskom monarhijom.</h2>

Evropski lideri nisu htjeli vidjeti opasnu prirodu Putinovog režima , kaže Jaroslav Lindenberg

Lindenberg: Bosanci i Poljaci imaju razvijen osjećaj solidarnosti 

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

- Logično je i smatram da oni koji su u javnim preduzećima trebaju dijeliti sudbinu Vlade. Vlada treba da imenuje ekipe koje će provoditi politiku Vlade - kazao je Nikšić.<h2>&nbsp;Kupovina zastupnika</h2>Na taj način najavljena je smjena SDA-ovih, ali i DF-ovih direktora koji su godinama ordinirali ovim kompanijama. Još od prvog dana uspostave FBiH i njenih institucija državne kompanije tretirane su kao stranački plijen preko kojeg su ostvarivani politički interesi i koji su vođeni partijskom, a ne ekonomskom logikom. Ipak, niko se tako bezobzirno prema državnim kompanijama nije odnosio kao SDA u vrijeme vladavine Bakira Izetbegovića. U ovoj eri ljudi će iz stranačkih odbora direktno biti prekomandirani na pozicije direktora državnih kompanija, nerijetko će istovremeno biti na dvije funkcije – i direktorskoj i stranačkoj – a novac i resursi državnih kompanija sve će se otvorenije koristiti u privatne i stranačke svrhe.Upravo su Nikšić i lider NiP-a Elmedin Konaković na dan pred izglasavanje Vlade FBiH tvrdili da SDA novac javnih kompanija nudi zastupnicima nove većine da prijeđu na njihovu stranu i spriječe formiranje novih vlasti.Ne treba čuditi što se SDA tako grčevito borila da pod svaku cijenu opstane na čelu Federacije BiH i pokuša blokirati izbor nove vlade. Naime, upravo u vlasništvu entiteta nalaze se neke od najvećih kompanija u BiH koje zajedno generiraju milijarde maraka prihoda.Sve te firme suvereno su bile pod upravom SDA, koja na njihova čela ne da je postavljala lojalne ljude, nego vlastite stranačke kadrove.Tako je, primjerice, direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM, Admir Andelija, istaknuti član SDA, posebno blizak s Aburahmanom Hodžićem, najmoćnijim SDA-ovcem u Tuzlanskom kantonu. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA, ali i IZBiH. <h2>DF kadar</h2>Direktor “Željeznica FBiH” je Enis Džafić, također kadar SDA.Tu je i direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetine državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA. Iako je DF svojim partnerima iz SDA nerijetko prepuštao pozicije koje su mu pripadale po kvoti, i oni su se počastili nekim funkcijama, pa je tako 2021. za direktora Aerodroma u Sarajevu postavljen njihov kadar Alen Bajić, u čijem je mandatu došlo do zatvaranja niza linija prema svijetu.<h2>&nbsp;Pozvali na pobunu</h2>Nakon poziva Nermina Nikšića SDA je jučer svoje kadrove u državnim kompanijama pozvala na svojevrsnu pobunu nakon što ih je Nikšić poručio da stave mandate na raspolaganje.- SDA poziva članove upravnih struktura javnih preduzeća da ne podlegnu pritiscima i pozivima na nezakonito postupanje - pozvali su iz SDA.

Jasno da će nove vlasti čekati težak posao u depolitizaciji, restrukturiranju i profesionalizaciji državnih firmi

„Elektroprivreda BiH“: Revizori utvrdili  da su zapošljavali bez javnog oglašavanja

SDA ostaje bez kontrole nad državnim kompanijama

Nermin Nikšić danas je pozvao rukovodstva državnih kompanija koje je postavila bivša vlast da stave svoje mandate na raspolaganje.-	Pozvali smo članove uprave da mandate stave na raspolaganje Vladi. Tu otvaramo pitanje promjena. Logično je i smatram da oni koji su u javnim preduzećima trebaju dijeliti sudbinu vlade. Vlada, treba da imenuje ekipe koje će provoditi politiku vlade - kazao je Nikšić.<h2>Priznali da su porobili državne firme</h2>Ovaj poziv, odnosno jasna najava promjene upravne strukture u državnim kompanijama, naišla je na oštru reakciju iz Stranke demorkatske akcije (SDA) koja se oglasila saopštenjem. Iz ove stranke poručuju da je poziv upravama da se povuku, bez obzira na ostvarene rezultate, direktno kršenje zakona.-	Ovakvim najavama Nikšić je također u potpunosti demaskirao još jedno lažno obećanje vladajućih stranaka o namjeri depolitiziranja javnih preduzeća, s obzirom da u praksi očigledno planiraju raditi suprotno i time definitivno staviti javne resurse pod kontrolu političkih stranaka. SDA poziva članove upravnih struktura javnih preduzeća da ne podlegnu pritiscima i pozivima na nezakonito postupanje – poručuju.Šta nam otkriva ova reakcija SDA? Prvo je da oni i sami priznaju da su pod njihovim vodstvom državne firme potpuno politizirane. Jer, ako se nova vlast optužuje da je lagala kada je najavila da će politizirati javna preduzeća, to znači da SDA ne dovodi u pitanje samu najavu, to jeste prihvata da su ova preduzeća već politizirana.A kako i ne bi, kada je SDA na čelo najvažnijih preduzeća u FBiH postavila ne samo ljude koji su joj bliski, nego visoke stranačke funkcionera koji nerijetko istvoremeno obavljaju i stranačke funkcije.Admir Andelija, direktor Elektroprivrede, istaknuti je član SDA posebno blizak s Aburahmanom Hodžićem, najmoćnijim SDA-ovcem u Tuzlanskom kantonu. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA.Direktor “Željeznica FBiH” je Enis Džafić, također je kadar SDA. I direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder je direktno SDA-ovac, kao i direktori još desetine državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA. Iako je DF svojim partnerima iz SDA nerijetko prepuštala pozicije koje su joj pripadale po kvoti, i oni su se počastili nekim funkcijama, pa je tako 2021. za direktora Aerodroma u Sarajevu postavljen njihov kadar Alen Bajić u čijem je mandatu došlo do zatvaranja niza linija prema svijetu.<h2>Stranački plijen</h2>Još od prvog dana uspostave FBiH i njenih institucija, državne kompanije tretirane su kao stranački plijen preko kojeg su ostvarivani politički interesi i koji su vođeni partijskom, a ne ekonomskom logikom. Ipak, niko se tako bezobzirno prema državnim kompanijama kao svom privatnom posjedu nije odnosio kao SDA u vrijeme vladavine Bakira Izetbegovića. U ovoj eri ljudi će iz stranačkih odbora direktno biti prekomandirani na pozicije direktora državnih kompanija, nerijetko će istovremeno biti na dvije funkcije – i direktorskoj i stranačkoj – a novac i resursi državnih kompanija sve će se otvorenije koristiti u privatne i stranačke svrhe.Upravo su Nikšić i lider NiP-a Elmedin Konaković pred izglasavanje Vlade FBiH tvrdili da SDA novac javnih kompanija nudi zastupnicima nove većine da pređu na njihovu stranu i spriječe formiranje nove Vlade FBiH.S obzirom na ovakav tretman državnih firmi, nije ni čudo što se mnogi od njih nalaze u krajnje lošem stanju, s desetinama miliona maraka duga.Nakon što su priznali da su državne firme njihov stranački plijen, SDA je svoje saopštenje zaključila porukom koja još više zabrinjava. Naime, pozvali su članove upravnih struktura javnih preduzeća da „ne podlegnu pritiscima i pozivima na nezakonito postupanje“.<h2>Pobuna uhljeba</h2>S obzirom da Vlada FBiH kao vlasnik tih preduzeća ima pravo birati njihova rukovodstva, postavlja se pitanje je li SDA svoje kadrove u državnim preduzećima zapravo poziva da se ogluše o odluke Vlade, iskažu neposlušnost i pokrenu svojevrsnu pobunu protiv nove Vlade FBiH?Nemojte ni sumnjati da je upravo to cilj. Nešto slično se desilo, iako u mnogo manjem obimu i s mnogo manje novca u igri, kada je šestorka, a kasnije trojka preuzela vlast u Kantonu Sarajevu. Kadrovi SDA, kojima su kompanije i institucije kantona bile premrežene, pokrenuli su svojevrsnu pobunu protiv nove Vlade, otvoreno odbijajući poslušnost nadređenim i sabotirajući rad. Iako su stvari u međuvremenu donekle dovedene u red, javna je tajna da u institucijama u KS i danas postoji mnoštvo zelenih spavača koji prave probleme kad god im se pruži prilika.To znači da će nakon što je SDA na sve moguće načine preko kupovine i blokada pokušala silom da se održi na vlasti u FBiH, novu Vladu okupljenu oko trojke čekati lavovski posao u dovođenju u red institucija i kompanija kojima i dalje ordiniraju kadrovi SDA koji su sada od svoje stranke pozvani na pobunu.I pored tog teškog posla, potpuni promašaj bi bio ako se Trojka zadovoljila s tim da kadrove SDA zamijeni svojim i nastavi istom logikom upravljati državnim firmama kao stranačkim plijenom.Ono što građanima FBiH i ekonomiji uistinu treba jesu depolitizacija, restrukturiranje i profesionalizacija državnih kompanija te njihovo stavljanje u službu građana.

Novu Vladu okupljenu oko trojke čeka lavovski posao u dovođenju u red institucija i kompanija kojima i dalje haraju kadrovi SDA 

SDA pozvala svoje uhljebe na pobunu

Devetero ubijenih ljudi. Osmero učenika i domar. To je rezultat krvavog pohoda 14-godišnjeg Koste Kecmanovića. Poput priče iz američkih filmova, svoj zločin Kosta je punih mjesec dana planirao detaljno, hladnokrvno, s ucrtanim učionicama i spiskom učenika koje treba likvidirati.Očigledno da su mu se „zamjerili“. Šta ga je nagonilo na ubistvo, duboka unutrašnja frustracija, psihopatija, zločinački gen, obožavanje zločina, videoigre, filmovi, povrijeđena duša, ili sve to pomiješano, zna vjerovatno samo Kosta.Naravno, društvene mreže su zasute „analizama“ manje ili više poznatih autora o razlozima za Kostin zločin. Krivi su Holivud, filmovi, videoigre, rijaliti emisije, kriv je otac koji ga je vodio u lov, krivi su srpski ratni zločinci, krive su televizije koje ih promoviraju, kriv je nemoral s televizije, krivi su murali Ratka Mladića, kriva su skandiranja sa stadiona, kriva je Jovana Jeremić, kriva je vlast, krivo je urušavanje svih vrijednosti u društvu, kriv je nacionalizam, kriv je „Južni vetar“, kriv je Zapad, kriva je ruska agresija na Ukrajinu, kriva je srpska historija, kriva je kultura u kojoj je Kosta odrastao...Svako je, u skladu sa svojim sistemom vrijednosti i ličnim frustracijama, samouvjereno crtao krivca i upirao prstom u njega. Jer Kostin monstruozni zločin poslužio mu je kao savršen povod da on bude u centru pažnje i manipulira onim što njega najviše tišti, posebno kad procijeni da će mu to donijeti lajkove i popularnost.No, začepite, samo začepite! Nemate pojma šta je Kostu navelo na ovaj zločin i vaše moralističko izlijevanje žuči može samo biti dio problema, nikakvog rješenja.A protiv onoga što vidite kao zlo u društvu imate priliku da protestirate odlučnije i glasnije svaki drugi dan, no uglavnom ste zauzeti gledanjem Jovane Jeremić i veličanjem ratnih zločinaca. Svojih, dakako.

Protiv onoga što vidite kao zlo u društvu imate priliku da protestirate odlučnije i glasnije svaki drugi dan, no zauzeti ste gledanjem Jovane Jeremić

Samo začepite!

Treći maj u svijetu obilježava se kao Dan slobode medija. Ovaj dan u našoj zemlji obilježen je prilično mlako i nezainteresovano. Za to smo najodgovorniji mi novinari koji nismo našli za shodno da ovom danu posvetimo više pažnje. A da među nama postoji malo više razuma, solidarnosti i samopoštovanja, trebali bismo da vrištimo.Prema Svjetskom indeksu slobode medija za 2023. godinu, koji procjenjuje okruženje za novinarstvo u 180 zemalja i teritorija i koji se objavljuje na Svjetski dan slobode medija, BiH je po stanju medijskih sloboda ocijenjena kao „problematična“, što je nešto bolje od „teška“ ili „veoma ozbiljna“, a daleko od „zadovoljavajuća“, kamoli „dobra“.Po slobodi medija naša zemlja se nalazi na 64. mjestu te se popela za tri pozicije u odnosu na prošlu godinu. Ipak, uzmite u obzir da je u 2021. godini BiH bila plasirana na 58. mjestu u svijetu, a dugo vremena je smatrana državom s najvećim medijskim slobodama u regionu. Danas su ispred nas Crna Gora, Hrvatska, Kosovo i Sjeverna Makedonija.<h2>Zakonsko gaženje medija</h2>Ovaj pad posve je razumljiv ako se uzme u obzir da su novinari u BiH posljednjih godina pod direktnim i divljačkim udarom vlasti kojr u RS predvodi Milorad Dodik i njegov SNSD, a u Federaciji BiH SDfA konglomerat. HDZ je hrvatsku medijsku scenu u BiH uglavnom poklopio, a pluralizma mišljenja gotovo da i nema, pa nema ni potrebe za nekim naročitim represivnim mjerama prema medijima.Milorad Dodik, nakon što je godinama javno vrijeđao nerežimske novinare, prijetio im i finansijski ih ucjenjivao, svoj kabadahiluk odlučio je i da institcionalizira svrstavanjem klevete u krivično djelo za koje su predviđene kazne i do 50.000 KM. U boljem slučaju, ovo je svim „neposlušnim“ medijima znak da povuku ručnu ako misle da prežive, a ako ne, početak drakonskog kažnjavanja kojr bi ih vremenom moglo odvesti do potpunog gašenja.Ne zadržava se Dodik samo na stvaranju zakonskih preduslova da, po uzoru na svoje saveznike i ideološke istomišljenike iz Kremlja, smiri, umiri, zgazi novinare. On uzima i aktivno učešće u crtanju nepodobnim novinarima i građanima meta na čelo, pa je tako danima, potpomognut svojim odnedavnim saveznikom Draškom Stanivukovićem, davao homofobne izjave pred skup u Banjoj Luci koji je organizirala „Bh. povorka ponosa“, a čija je aktivnost bila projekcija najobičnijeg filma.

Nakon je što je policija u RS protupravno pokušala zabraniti skup, grupica huligana, uz asistenciju policije, poruke svog vođe shvatila je kako treba te fizički napala učesnike skupa. Među stradalim je novinarka Vanja Stokić.Prije koju godinu brutalno je pretučen Vladimir Kovačević, novinar BN televizije, najvećeg kritičara Dodikovog režima. Nastavak je to tradicionalnog odnosa prema medijima u ovom entitetu u kojem su nekoć novinari znali i u u zrak letjeti, poput pokojnog vlasnika i urednika Nezavisnih novina Željka Kopanje.

<h2>U botovima je snaga</h2>U Federaciji s druge strane je sistem puno komplikovaniji nego u unitarnoj RS. SDA nema komociju koju ima Dodik. Puno kantona, puno stranaka... Represiju je puno teže ozakoniti.Zato se SDA oslanjala na svoju dobru staru praksu paraobavještajnog i vanistitucionalnog djelovanja potpomognutog institucijama.Ako se kojim slučajem drznete kritikovati, raskrinkavati, na bilo koji način negativno izvještavati o dinastiji i njenoj lojalnoj družini, velike su šanse da ćete osvanuti na nekoj od naslovnica poluzvaničnih stranačkih medija koji će vas optuživati i montirati vam najmonstruoznije stvari: da pozivate na ubistvo njihovih šefova, da ste izdajnik, plaćenik ili strani špijun u gorem, a u boljem slučaju zasuti će vas morem najgnusnijim uvreda i kvalifikacijama.Taj posao će potom nastavi stranački botovi koji će vam, sakriveni iza lažnih profila, upućivati najmonstruoznije prijetnje.Oni nešto otvoreniji botovi, pod imenom i prezimenom, pravit će slikovne montaže s vašim likovima, bacat će vam kletve, dovit protiv vas, iživljavati se nad vašom porodicom, izmišljati najbolesnije laži o vama ili pozivati ljude da vas napadaju na ulice.

Naravno, konačni cilj je malo da vas prepadnu kako biste posustali u svom radu, malo da vas u očima javnosti kompromitiraju, a ponajprije da vas označe kao metu na koju će neki od njihovih radikala fizičkim nasiljem iskaliti svoj bijes. Baš kao što su na SDA-ovim protestima na dan izbora nove Vlade FBiH, pristalice SDA pred Parlamentom i pučisti u pokušaju, divljački vrijeđali i pokušavali napasti novinare Avaza, Facea i N1, koje je režim mjesecima označavao kao izdajničke.Da ne pomisli neko slučajno da ti botovi i ostali ludaci djeluju na svoju ruku, nego da znate da vas režim posmatra, pobrinut će se lično predsjednik prve stranke u Bošnjaka, koji će se tokom svoje dijasporske turneje na fotografiji zadovoljno kiberiti sa svojim dežurnim botom protiv kojeg se vodi nekoliko istraga.

Isti taj predsjednik prve stranke u Bošnjaka će se u ramazanskom programu svoje stranačke televizije požaliti kako je velika šteta što je bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) ukinuo klevetu kao krivično djelo, jer očito je da bi dinastija neposlušne novinare najradije u zatvor trpala, kao što to uostalom radi njihov mentor u Ankari.Ako ni to nije dovoljno, njegov bivši fikus u Predsjedništvu, bivši komunistički sudija, ponovo će se uživjeti u ulogu i tužioca i sudije i javno vam prijetiti da ćete krivično odgovarati „za širenje panike“, jer ste se usudili objaviti pismo ljekara u kojem upozoavaju na fatalne posljedice upotrebe Fadilovih „malina“ respiratora.I sve će to to prolaziti bez puno buke, bez solidarnosti, bez međusobne podrške samih novinara. Dapače, dobar dio njih, prodanih duša i besramnih sluga režima, bit će najčešće u prvim redovima za vođenje hajke protiv vas i crtanja meta, oduševljavajući se mrvicama koje im bacaju kazne.I sve će se to dešavati u državi koja je praktično protektorat zapadnih sila i danonoćno pod njihovom prismotrom. Ako vas zanima u kakvom biste tek položaju bili da nema te prismotre i tog pritiska, pogledajte kako vam kolege prolaze u Turskoj i Rusiji, tamo gdje stanuju njihovi mentori.Kolege, sretan vam dan Slobode medija u zemlji u kojoj ste odavno postali lovina.

Cilj je malo da vas prepadnu kako biste posustali u svom radu, malo da vas u očima javnosti kompromitiraju, a ponajprije da vas označe kao metu

Novinari u BiH su pod brutalnim udarom režima

Nakon što je Predstavnički dom Parlamenta FBiH prije nekoliko dana potvrdio novi sastav Vlade FBiH, ministri i premijer Nikšić danas su i zvanično preuzeli dužnost.Primopredaja dužnosti između novih i starih ministara izvršena je u zgradi Vlade FBiH u Sarajevu. Međutim, bivši premijer Fadil Novalić, koji je prvostepeno osuđen u predmetu "Respiratori" i nalazi se na crnoj listi SAD, nije viđen u zgradi Vlade niti je čestitao svom nasljedniku Nerminu Nikšiću.Tako je, nakon osam godina čekanja, Federacija BiH napokon dobila novu vladu koja će danas imati i prvi radni dan. Vlada FBiH, koju je predvodio Fadil Novalić, na čelu ovog bh. entiteta nalazila se od izbora 2014. godine od čega je duže od četiri godine provela u tehničkom mandatu s obzirom na to da se nakon izbora 2018. godine vlast nije uspjela formirati.U svom mandatu Novalić je uspio proizvesti brojne afere i u konačnici završiti i na optuženičkoj klupi.<h2>Blokiranje Vlade</h2>Novu Vladu čine predstavnici stranaka okupljenih oko trojke i HDZ-a, a izglasana je s 51 glasom za u Predstavničkom domu FBiH.Nakon što je SDA-ov potpredsjednik FBiH Refik Lendo blokirao formiranje nove Vlade, visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) svojom intervencijom omogućio je novoj većini u FBiH da imenuje Vladu.&nbsp;Nermin Nikšić je tokom čitanja ekspozea izjavio&nbsp; kako se ovaj bh. entitet suočava s velikim izazovima.- Ovo je vrijeme izazova s kojima se suočava BiH i svi nivoi vlasti. Inflacija, iseljavanja migranti neki su od ključnih izazova s kojima će se suprotstaviti nova vlada. Za efikasno suočavanje potrebna je saradnja svih i podrška međunarodne zajednice, EU, Velike Britanije i SAD. Primarno ćemo se oslanjati na vlastite resurse i kapacitete a međunarodna saradnja treba biti impuls koja će doprinijeti cijeloj BiH", kazao je Nikšić<h2>Ovo su imena svih ministara u novoj Vladi FBiH</h2>Ministar finansija: Toni Kraljević (HDZ) Ministar razvoja, poduzetništva i obrta: Vojin Mijatović (SDP), i on će biti zamjenik premijera.Ministar unutrašnjih poslova: Ramo Isak.Ministar energije, rudarstva i industrije i razvoja: Vedran Lakić (SDP).Ministrica kulture i sporta: Sanja Vlaisavljević (HDZ BiH).Ministrica prometa i komunikacija: Andrijana Katić (HDZ BiH).Ministar raseljenih osoba i izbjeglica: Nerin Dizdar (SDP).Ministar za pitanja boraca i invalida: Nedžad Lokmić (SDP).Ministar zdravstva: Nediljko Rimac (HDZ 1990)Ministrica obrazovanja i nauke: Jasna Duraković (SDP).Ministar trgovine: Amir Hasičević (Naša stranka)Ministar rada i socijalne politike: Adnan Delić (NiP)Ministrica okoliša i turizma: Nasiha Pozder (Naša stranka)Ministar prostornog uređenja: Željko Nedić (HDZ BiH)Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva: Kemal Hrnjić (NiP).

Novu Vladu čine predstavnici stranaka okupljenih oko trojke i HDZ-a

Novi ministri u Vladi FBiH preuzeli dužnost, Novalić se nije pojavio u zgradi

U petak, 28. aprila 2023., Predstavnički dom Parlamenta FBiH izglasao je novu Vladu FBiH, s Nerminom Nikšićem na čelu. Na taj način dovršen je proces izbacivanja SDA iz vlasti koji je započeo nakon izbora 2018. formiranje vlade šestorke u Kantonu Sarajevo, a nešto više od četiri godine poslije toga SDA ostaje bez svega. <h2>Milijarde KM resursa</h2>Ipak, u historiji evropskog kontinenta teško da su viđene tolika panika zbog izlaska iz vlasti i tolika ogorčena borba da se na sve moguće načine u njoj održi. Iz SDA su pokušali sve: od kupovine delegata, režiranja izbora Lende, pokušaja blokade izbora Vlade FBiH do pokušaja podmićivanja zastupnika da spriječe imenovanje?No, otkud tolika panika i čega se dinastija Izetbegović i njihovi saradnici toliko plaše u slučaju gubitka vlasti? Silazak SDA s vlasti znači i početak urušavanja političke, obavještajne, pravosudne i ekonomske piramide moći koja je građena tri decenije.Krenimo od ekonomije. Proteklih godina ova stranka nije ni krila da državnim preduzećima upravlja kao svojim stranačkim plijenom. U njima se na direktorska mjesta postavljaju stranački funkcioneri, a vlastito članstvo zapošljava kao radna snaga. Tako je, primjerice, direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM, Admir Andelija, istaknuti član SDA. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA i IZBiH. Direktor “Željeznica FBiH” je Enis Džafić, također kadar SDA.Tu je i direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetine državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA. Elmedin Konaković naveo je da su upravo višemilionska sredstva iz državnih kompanija nuđena za podmićivanje zastupnika nove većine.Ovoj stranci već je teško pao gubitak OSA-e, čiji je bivši direktor Osman Mehmedagić Osmica godinama odrađivao najprljavije poslove za Izetbegovića i SDA.<h2>Ugrožen opstanak</h2>Bez direktorskog mjesta izvjesno ostaje i čelnica dinastije Sebija Izetbegović, kojoj su prethodno poništene diplome magistra i doktora.Veliko je pitanje u kakvom će stanju SDA preživjeti opoziciju, s obzirom na to da tajna njene moći i vlasti leži upravo u toj kompleksnoj mreži međuzavisnih interesa koje održava kontrola resursa od ove stranke. Prebjezi, napuštanje „broda koji tone“, uz gubitak sigurnosti koju im trenutno pruža kontrola države, izvjestan je scenarij u slučaju da SDA izgubi vlast. No najveći strah zasigurno se krije u činjenici da su moguće krivične istrage glede brojnih nedjela koje je SDA mašinerija ostavila iza sebe tokom proteklih decenija - od političkih ubistava do najbrutalnijeg kriminala?<h2>Strah od pravde</h2>Nimalo manje bitan mehanizam te zaštite je politička kontrola nad pravosuđem koja se počela urušavati, a osuđujuća prvostepena presuda u slučaju „Novalić i ostali“ pokazuje da bi pravosuđe u BiH moglo slobodnije prodisati. Te vjetrove najavio je upravo sudija Branko Perić, koji je tokom izricanja presude prekršio zakon isticanjem izdvojenog mišljenja u kojem je tvrdio da Novalić i ostali nisu krivi. Perić je godinama bio simbol SDA-ovog dežurnog sudije, koji je redom dobivao slučajeve u kojima su bili upleteni kadrovi ove stranke i redom donosio oslobađajuće presude.

Najveći strah zasigurno se krije u činjenici da su moguće krivične istrage glede brojnih nedjela koje je SDA mašinerija ostavila iza sebe

Šta se krilo iza očajničkih pokušaja SDA da preživi na vlasti: Od čega strahuje dinastija?

Izborom Vlade FBiH u petak, okončan je proces zbacivanja dinastije i SDA s vlasti. Projekat koji je stidljivo započet 2018. godine, formiranje vlade šestorke u Kantonu Sarajevo, tako je u pet godina došao do svog konačnog cilja – zbacivanja SDA sa svih bitnih nivoa vlasti.Bakir Izetbegović će tako ući u historiju kao jedini lider pod čijim je vodstvom SDA pala s vlasti. A pad je brutalan. S izuzetkom jednog kratkog perioda (2000. – 2002.), ova stranka od prvih izbora 1990. kontinuirano je vladala u Bosni i Hercegovini, u zbiru ukupno 30 godina.Ipak, Izetbegović je pod svojim vodstvom u kratkom periodu uspio izgubiti sve. Na izborima 2018. izgubio je Kanton Sarajevo, 2020. općine u ovom gradu i sve urbane sredine u FBiH, dok je nakon općih izbora 2022. izgubio SVE.Bošnjaci u modernoj historiji možda i nisu imali sreće s liderima. Alija Izetbegović imao je brojne kadrovske i političke promašaje, no političku mudrost i činjenicu da je sačuvao BiH, kakvu-takvu, ostaju. Haris Silajdžić bio je ters i naštetio je zemlji rušenjem Aprilskog paketa, ali je bio i karizmatičan lider koji je uradio ogroman posao u skretanju pažnje svjetske javnosti na stradanje Bošnjake u ratu i njihovu herojsku borbu za opstanak i državu. Sulejmanu Tihiću upravo je te karizme, a često i političke odlučnosti nedostojalo u izobilju, no pod njegovim vodstvom desio se najveći broj prenosa nadležnosti na nivo BiH u historiji. Zlatka Lagumdžiju mnogi s pravom označavaju kao grobara ljevice u BiH, no niko mu ne može sporiti izvanredno obrazovanje i međunarodni utjecaj. Bakir Izetbegović, s druge strane, nakon više od deset godina svoje vladavine, proizveo je štetu gotovo na svakom polju - od kadrovske do međunarodne politike. No nije poznato da je u tih&nbsp; preko deset godina moguće izdvojiti i jedan veći pozitivan rezultat njegovog vodstva.<h2>Završno poglavlje</h2>U oktobru 2022. Bakir Izetbegović u utrci za Predsjedništvo pometen je od zajedničkog kandidata opozicije Denisa Bećirovića. Šest probosanskih stranaka potom je sa SNSD-om i HDZ-om formiralo novu vlast na državnom nivou. Na taj način Bakir je izgubio kontrolu nad OSA-om kojom je upravljao njegov kompromitirani i sramotni kućni kadar Osman Mehmedagić Osmica koji je tokom mandata uspio falsificirati nekoliko diploma i završiti na optuženičkoj klupi. Upravo je Osmica korišten kao glavna poluga vlasti preko koje je Izetbegović „odrađivao“ poslove i slamao političke protivnike.Posljednji slamka za koju se Izetbegović držao bila je Vlada Federacije BiH, nivo vlasti s najviše ovlasti koji pod kontrolom drži najveću količinu resursa i budžet koji iznosi blizu 7 milijardi KM.No, imao je jedan problem – s njim u koaliciju nije htio niko, a parlamentarna većina je već bila uspostavljena. Bakir i SDA su, međutim, uložili nadljudska sredstva da se silom održe na vlasti.Najprije je uslijedila operacija „delegati“ kojom je SDA nakon „lobiranja“, tri delegata u bošnjačkom klubu Domu naroda uspjela prevesti od osmorke na svoju stranu, a naklonjena im je bila i kuglica iz Livanjskog kantona, koja im je (uz DF) omogućila magičnu brojku od 13 delegata u bošnjačkom klubu od ukupno 23. Taj inženjering iskoristioje da u rukovodstvo FBiH ugura Refika Lendu koji je sedmicama blokirao Federaciju BiH, produžavajući tehnički mandat crnolistašu i osuđeniku Fadilu Novaliću te odbijajući novoj parlamentarnoj većini omogućiti da formira vlast.Osim što su ultimativno poručivali da se bez SDA ne može, iz ove stranke ulagali su nadljudske napore, ne libeći se nuditi i milionske iznose opozicionim zastupnicima da pređu u njihov tabor i tako spriječe novu većinu da bude većina.Čak su im na ruku na kraju otišli i njihovi derivati iz NES-a i Stranke za BIH koji su u posljednjem momentu pokušali spasiti dinastiju, objavivši, taman kada je visoki predstavnik trebao odblokirati FBiH, da neće pristati na nametanje odluke o formiranju nove vlasti, kao ni da budu u Vladi u kojoj je Vojin Mijatović.Ipak, uz sve uložene napore, većina je na kraju, uz podršku manjih hrvatskih stranaka, skupljena. I samoj međunarodnoj zajednici, na čelu sa OHR-om, na kraju je prekipjelo. Kristijan Šmit donio je odluke kojim je omogućio novoj demokratskoj većini da formira Vladu FBiH, ali je također odlučio da stane na kraj i preletačima uvodeći krivično djelo kupovine zastupnika. Također, kako bi poboljšao demokratski proces, uveo je i mogućnost vanrednih izbora.Podsjetimo da je visoki predstavnik i prošle izmjene Izbornog zakona donio nakon što domaći političari nikako nisu uspjevali da postignu dogovo. Najveći saboter dogovora bio je upravo Bakir Izetbegović koji je pregovore u Neume vidio kao dobru priliku za predizbornu kampanju, da svaki dogovor sruši i to predstavi kao svoju veliku pobjedu kojom se odupro pritisku međunarodne zajednice, susjedne Hrvatske, ali i „domaćih izdajnika“ koji su navodnoi sve htjeli da predaju Čoviću<h2>Izetbegović dolazi na čelo SDA: Horor priča</h2>Nije mu pomoglo. Izetbegović je u svega nekoliko mjeseci doživio niz žestokih poraza. Ostao je bez svega. Ali on poraz ne priznaje. Vidi ga kao veliku međunarodnu zavjeru. Svaki razuman pojedinac u kojem je ostalo barem i gram časti, u takvoj situaciji bi se povukao sa scene, shvatajući da nema kud.No, ne i Izetbegović. On očito živi u nekom svom paralelnom svijetu. U intervjuu na svojoj stranačkoj televiziji koji je dao isti dan kad je potvrđena nova Vlada FBiH, čovjek je, kao da govori o vremenskoj prognozi, prijetio ratom, kazavši da proces izbacivanja SDA iz vlasti može odvesti „do ponavljanja teških sukoba“, a po pitanju SDA, nakon svih poraza, rekao je da ne treba ništa mijenjati jer je to „tim koji pobjeđuje“.Dakle, tim koji nema s kim koaliriati i koji je izgubio vlast na svim bitnim nivoima je tim koji pobjeđuje?Pod njegovim vodstvom Bošnjaci imaju izgubljenu deceniju čije će fatalne posljedice morati još dugo sanirati.Kada je 2014. Bakir Izetbegović preuzeo SDA nakon smrti Sulejmana Tihića, mnogi su izražavali bojazan da bi strankom ponovo mogli početi ordinirati radikalni elementi koji su bili u vrhu u njenim samim počecima. Upravo će se to na kraju i desiti.Nakon vladavine Alije Izetbegovića ovom strankom, pod vodstvom Sulejmana Tihića kojem je Izetbegović lično dao podršku za promjenu kursa, SDA je doživjela radikalnu transformaciju. Radikalni krugovi su eliminirani iz stranke, SDA je okrenula proamerički i proevropski kurs, svoja vrata otvorila je i za nebošnjake, počela je sarađivati s građanskim strankama, a taj zaokret simbolično je bio najavljen na Kongresu 2003. kada je Tihić kazao da se&nbsp; „u SDA sada može i s pivom u ruci“.No, ova transformacija više je bila iznuđena, nego rezultat iskrenog opredjeljenja članstva ove stranke. Nakon 11. septembra 2001. i globalne borbe protiv terorizma, u državi koja je de facto protektorat Zapada, islamističke tendencije i politike više nisu mogle biti tolerirane. I uistinu, u godinama koje su uslijedile evropske vrijednosti i savezništvo sa zapadnim silama niti jedan ključni politički faktor među Bošnjacima nije dovodio u pitanje.Stvar se postepeno počela mijenjati kako je s jedne strane intervencionizam SAD nakon neuspjeha u ratovima u Iraku i Afganistanu počeo slabiti, a utjecaj Turske i Rusije se širiti u regionu. Bakir Izetbegović pak, u svom prvom mandatu u Predsjedništvu (2010. – 2014.) još nije davao naznake da bi radikalne politike i veze ponovo mogle dominirati u SDA. U kampanju pred izbore ušao je uz prilično pomirljivu retoriku, kritikujući tadašnjeg člana Predsjedništva Harisa Silajdžića da bespotrebno diže tenzije u zemlji i proizvodi političke sukobe. Nakon formiranja vlasti 2015. SDA je zagovarala smirivanje tenzija s Hrvatima i traženje zajedničkog rješenja za njihove zahtjeve glede izbornog zakona.Tada je Izetbegović čak bio i na pozicijama regionalne saradnje i pomiranja sa Srbijom, što je simbolično pokazivao i kroz partije šaha sa Vučićem i mnogezajedničke susrete.No, pet godina kasnije Izetbegović je izgubio sve poluge vlasti, stranka mu se osula, prethodno se rasula, njegovi medijski kerberi crtaju neistomišljenicima mete na čelo i&nbsp; pozivaju na linč, pristalice stranke mu fizički napadaju protivnike pred Parlamentom FBiH, susjedi se portretiraju kao permanentni neprijatelji, a sve to prati i antizapadna retorika i označavanje SAD i EU kao neprijatelja Bošnjaka.Šta se to desilo u međuvremenu što je izazvalo takav sunovrat?<h2>Tajib i Sebija</h2>Upućeni će tvrditi da su za politički pad Bakira na najzaslužnije dvije osobe – Sebija Izetbegović i Redžep Tajip Erdoan?Prva ga je upropastila svojom sujetom i nezajažljivom željom da vlada, drugi svojom ideologijom i geopolitikom.Iako je nepotizam uvijek bio jedna od najprepoznatljivijij karakteristika politike SDA, korištenje političkih veza i utjecaja da bi se vlastita supruga postavila na čelo KCUS-a, bio je pak novi korak u zloupotrebi vlasti za porodično porobljavanje društva kojeg bi se i u bliskoistočnim režimima postidjeli.Uslijedilo je vladanje zdravstvom u Kantonu Sarajevo „željeznom rukom“, kroz otpuštanje desetina „neposlušnih ljekara“, prijetnji da će im grkljane čupati, monstruoznih poruka da se bolesno dijete „neće liječiti u ovoj bolnici“, blokiranja glavne ulice u Sarajevu Mercedesom kako bi se šopingovalo i da ne nabrajamo sva manja ili veća nedjela. No, nije se Sebija zadovoljavala samo upravljanjem zdravstvom u Kantonu Sarajevu, nego je odlučila iskoristiti supruga i da žari i pali politikom u BiH, kadrovira po stranci i institucijama te postrojava članstvo. Nije dugo trebalo da sa takvim stavom (pr)otjera sijaset kadrova iz SDA, od Konakovića preko Čampare do Zvizdića. Postavljanje vlastite supruge za neformalnog bosa zdravstva i stranke bio je tek početak katastrofalnih kadrovskih rješenja. Polupismeni Osman Mehmedagić Osmica koji teško sklapa slova u riječi postavljen je za direktora OSA-e, koja se od državne obavještajne agencije transformisala u porodičnu mahalsku službu za obračun s neprijateljima Izetbegovića. Upravo ovaj kadar priredit će mu niz skandala, falsfikovanih diploma i sudskih procesa.Iz stranke su protjerani svi rijetki preostali intelektualci, a u vrh stranke ugurani su razni Zildžići, Zahiragići, Prevljaci, Sarajlići, ljudi čiji je intelektualni i ljudski kapacitet blizak šefovom.Proseljačenje stranke pratio je pad njene popularnosti u urbanim sredinama, pa će već do izbora 2020. SDA izgubtii sve urbane centra, sa Živinicama kao najvećim gradom kojim upravljaju.No, protjerivanje nepodobnih kadrova iz SDA neće proći bez cijene. Upravo će bivši kadrovi ove stranke koji su formirali NiP, presuditi da SDA najprije izgubi vlast u Kantonu Sarajevo nakon izbora 2018., a onda na kraju i u cijeloj BiH.Bez cijene neće proći ni kriminal, javašluk i korupcija, a jedan od njih, afera „respiratori“, konačno će ugledati i sudski epilog u kojem mu se premijer Fadil Novalić našao na optuženičkoj klupi.Da su državne firme resurs koji SDA tretira kao stranačko vlasništvo odavno je praksa, no niko to bezobzirnije neće demonstrirati od Izetbegovića koji će kadrove iz samog rukovodstva SDA početi postavljati na čelo državnih kompanija i njihove resurse poluotvoreno koristiti za finansijsko guranje sa strankom povezanih firmi i projekata.Radikali i KOS-ovci koje su za Tihićevog vakta bili maknuti u stranu, pod Izetbegovićem će opet biti vraćeni u vrh stranke, baš kako su mnogi analitičari upozoravali, te svu vremenom počeli postojati sve agresivniji i glasniji.<h2>Erdoanov podanik</h2>I dok je SDA sa Izetbegovićem kao lider stranke proizvodila razdor, osipanje, katastrofalnu kadrovsku politiku, korupciju i sukobe, dotle je po Bošnjake vjerovatno bio još i opasniji bio njegov ideološki put Erdoanovog podanika.Potpuno se podređujući predsjedniku Turske i njegovoj ideologiji, što je praćeno i zatvaranjem vrata u većini zapadnih država, pod Izetbegovićevom palicom počeo je izvoz AKP ideologije i infrastrukture u BiHOvaj potčinjavanje simbolično je obilježeno kada je 2018. na sastanku s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, upućeni tvrde, najveći dio vremena potrošio na branjenju Erdoanovih nedemokratskih politika, u to vrijeme već uveliko prezrenih u Evropi. Izetbegović će kao član Predsjedništva države BiH tada Erdoanu upriličiti i predizborni skup u Zetri na kojem će ga nazvati svojim liderom i kazati da ga je „sami Allah poslao“.Istovremeno strukture povezane s Erdoanom su pod vladavinom Izetbegovića po BiH počele otvarati medije bliske SDA za širenje propagande, svoje univerzitete i organizacije. Upravo ti mediji počet će primjenjivati do tada rijetko praksu u bošnjačkoj javnosti – da se političke protivnike SDA i na najmanje kritike redovno zasipa najgorim uvredama, klevatama, optužbama i montažama da su izdajnici, strani plaćenici, izrodi..Pored političkih neistomišljenika, započet će i napadi i crtanje meta na nerežimske novine, što će posebno upaliti alarm kod zapadnih ambasada.Stotine botovskih brigada bit će angažovana da vrši bjesomučne verbalne napade, prijeti i vrijeđa svakoga ko se usudi zucnuti nešto negativno o Izetbegoviću.Uporedo, kako je Erdoan sve više pogoršavao odnose sa Zapadom i sve više imao antiliberalnu retoriku te politike, isti recept počet će kopirati i Izetbegovićeve pristalice. Bošnjake je valjalo uvjeriti da je jedini prijatelj i zaštitnik Turska, a zapadne države „križariski“ (termin koji upravo koristi Erdoan i njegova propaganda) neprijatelj koji želi da porobi i obespravi Bošnjake.Pred izbore 2022. Erdoan će doći i lično da podrži Bakira Izetbegović i održi huškački govor u kojem će naglasiti da je smisao postojanja Zapada u tome da podijeli muslimane.Izetbegović će, kombinacijom suprugine sociopatije i biranja loših saveznika na kraju doći u situaciju da će ostati potpuno sam, u sukobu sa svima, osim možda Željkom Komšićem i Erdoanom – u sukobu sa svim političkim strankama, u sukobu sa zapadnim državama, u sukobu sa dojučerašnjim najbližim saradnicima i prije svega u sukobu sa samim sobom, bez jasnog puta, ideologije i principa, u očajničkom pokušaju da iskoriste sve raspoložive resurse da se nekako silom održi na vlasti.No, protivnika je imao previše i bili su prejaki. Nije imao kud.Njegov pokušaj da antizapadnjačkom retorikom&nbsp; nametanja visokog predstavnika&nbsp; prikaže kao pakleni križarski plan, napad na Bošnjake u cjelini i uvođenje aparthejda prema njima, a svoje političke protivnike kao plaćenike Zagreba i izdajnike bošnjačkog naroda, nije uspio.200-300 najfanatičnijih pristalica pred Parlamentom FBiH sva je podrška koju je Bakir uspio skupiti. Dinastiju nema ko brani. Za Bakira neće niko da gine. Malo mu je ruku ostalo, malena mu je i snaga. U deset godina proizveo nam je Fadila, Prevljaka, Zahiragića, Sebiju, respiratore, propale revizije presuda, unutarbošnjački sukob, međunarodnu izolaciju, sukob s prijateljima, huškačke medije i neuspješni pokušaj sukoba sa Zapadom. Odlazi u političku prošlost. Na čelu SDA se možda i dalje zadrži. No, s njim na čelu, to može biti jedino put u dodatno propadanje njegove stranke.

U deset godina proizveo nam je Fadila, Prevljaka, Zahiragića, Sebiju, respiratore, propale revizije presuda, unutarbošnjački sukob...

Odlazi najgori od najgorih

Formirana je nova Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Demokratska većina u Parlamentu FBiH konačno je omogućena da Nermina Nikšića imenuje za premijera FBiH. SDA uložila je ogromne napore da spriječi da se ostvari demokratska volja građana Federacije. I na posljednjim izborima zabilježene su brutalne krađe. Nakon što je čelnik ove stranke Bakir Izetbegović brutalno izgubio na izborima, SDA je počela ulagati ogromne napore, a i resurse, da izvrda demokratsku volju birača. Čak tri delegata u bošnjačkom klubu Doma naroda odlučila su naprasno promijeniti dres i prijeći u njihov tabor, a naklonjena im je bila u kuglica u Livanjskom kantonu kojom je SDA (potpomognuta DF-om) došla do magične brojke od 13 delegata u bošnjačkom klubu, dok je osmorka ostala na 10, što znači da je jedino ova stranka mogla predložiti potpredsjednika FBiH.<h2>&nbsp;Lendina blokada</h2>Na taj način u rukovodstvo Federacije utrpali su Refika Lendu sa zadatkom da blokira izbor nove Vlade FBiH, ako u njoj ne bude učestvovala SDA, što je on sedmicama i činio ultimativno zahtijevajući da ova stranka bude vlast. Tako je Federacija dospjela u zaista rijetko viđenu situaciju u svijetu, da član Predsjedništva blokira demokratsku volju onemogućavajući parlamentarnoj većini da imenuje novu vlast.Uporedo s ovom blokadom, postoje saznanja da je SDA nudila unosne novčane iznose članovima nove većine da prijeđu u njihove redove i spriječe izbacivanje ove stranke iz vlasti, a navodi se da su pojedinačno nuđeni višemilionski iznosi. Također, mnogim zastupnicima i delegatima je i direktno prijećeno, a sve je pratilo i medijsko-obavještajna mašinerija koja je predstavnike nove većine nastojala slomiti prijetnjama i optužbama da su izdajnici i sluge stranih interesa. U posljednji čas, u pomoć su im priskočili i Stranka za BiH i NES objavom da neće učestvovati u novoj vlasti.Visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) odlučio je ovom siledžijstvu stati ukraj te je donio odluke kojima je odblokirao uspostavu vlasti u FBiH. Osim toga, odlučio je stati ukraj i kupljenim političkim preletačima, namećući krivično djelo o kupovini zastupnika, kojima je zaprijećena kazna zatvora od 10 godina. Također je odlučio uvesti i mogućnost vanrednih izbora koji bi poboljšali demokratski proces u našoj zemlji u slučaju budućih blokada.<h2>Popravljanje situacije</h2>Ovo je nastavak Šmitovih intervencija iz izborne noći u oktobru prošle godine, kada je ukinuo mogućnost brojnih blokada, ali i promijenio broj delegata u Domu naroda FBiH.Osim toga, Šmit je u nekoliko drugih svrha koristio brojne ovlasti. Pooštrio je kazne za izborne krađe, suspendirao Dodikove neustavne zakone kojima je pokušao oteti nadležnosti i imovinu BiH te je nametnuo odluku o finansiranju izbora koja je omogućila da se izbori u BiH uopće i održe.Za razliku od svog prethodnika Valentina Incka (Inzko), koji je 10 godina „izražavao zabrinutost“, Šmit je od prvog dana jasno dao do znanja da će, ako se političari ne urazume i ne usaglase oko nekih od ključnih izazova bh. društva, koristiti bonske ovlasti i ispravljati greške iz našeg sistema.Iako je Šmit od prvog dana, pod žestokom propagandom SDA i DF-a, kao kočnica za njihove malverzacije i opstanak na vlasti pod svaku cijenu, Šmitove odluke, zapravo, omogućavaju istinske demokratske promjene u BiH. <h2>Rođen u Bavarskoj</h2>Kristijan Šmit rođen je 26. avgusta 1957. u Oberzenu u Bavarskoj. Član je&nbsp;Kršćansko-socijalne unije (CSU). Šmit je bio ministar hrane i poljoprivrede Savezne Republike Njemačke od 2014. do 2018.&nbsp;Na funkciju visokog predstavnika u BiH stupio je 1. avgusta 2021.

Šmit ljudožder

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

SDA ostaje bez kontrole nad državnim kompanijama

SDA pozvala svoje uhljebe na pobunu

Samo začepite!

Novinari u BiH su pod brutalnim udarom režima

Novi ministri u Vladi FBiH preuzeli dužnost, Novalić se nije pojavio u zgradi

Šta se krilo iza očajničkih pokušaja SDA da preživi na vlasti: Od čega strahuje dinastija?

Odlazi najgori od najgorih

Kristijan Šmit: "Dželat" izbornih kradljivaca

Šmit ljudožder

Šta stoji iza spinova protiv "Otvorenog Balkana": "Srpski svet" s pet miliona muslimana

Kerberi bivšeg režima najavljivali da će Šmit u UN-u napasti reisa: Pohvalio ga je

Poraz Erdoana bi vratio Tursku na staze demokratije

Komšiću ni Betmen nije pomogao

Neradna nedjelja bila bi katastrofalna po ekonomiju FBiH

Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

Ambasador Poljske u BiH, za "Avaz": Naše zemlje povezuje ljubav prema slobodi

SDA ostaje bez kontrole nad državnim kompanijama

SDA pozvala svoje uhljebe na pobunu

Samo začepite!

Novinari u BiH su pod brutalnim udarom režima

Novi ministri u Vladi FBiH preuzeli dužnost, Novalić se nije pojavio u zgradi

Šta se krilo iza očajničkih pokušaja SDA da preživi na vlasti: Od čega strahuje dinastija?

Odlazi najgori od najgorih

Kristijan Šmit: "Dželat" izbornih kradljivaca