Na pitanje novinara Face TV-a zašto ne želi doći u emisiju <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Senada%20Had%C5%BEifejzovi%C4%87a&amp;">Senada Hadžifejzovića</a>, Bakir Izetbegović je kao razlog naveo to što je Hadžifejzović navodno snishodljiv prema srpskim i srbijanskim gostima, a oštar prema bošnjačkim. 

Botovi su shvatili poruku - Senad Hadžifejzović postao je „srpski čovek“ i meta bjesomučnog linča. Montiraju mu šajkače i kokarde na glavi, optužuju ga da je saradnik KOS-a, čak i da je u ratu sarađivao s agresorom, a u erupciji krvožednog botovskog divljaštva nisu se libili omalovažavati ni njegove ratne dnevnike.
No, jednog dana, kada se bude podvlačila crta, rezultat će biti jasan - Senad Hadžifejzović u historiju će ući kao jedan od najutjecajnijih novinara svoga doba. 
Iza njega, u konačnici, ostaju hiljade i hiljade sati dnevnika, hiljade intervjua s najvećim bh., regionalnim i svjetskim liderima te veliko historijsko svjedočanstvo o jednom vremenu na ovom prostoru i njegovim ključnim protagonistima. 
I ostaju, svakako, ratni dnevnici, koji su bili moralni glas odbrane BiH i jasno načinili civilizacijsku razliku između napadnute zemlje i genocidnog divljaštva koje ju je napadalo. 
No, i njegov angažman u zlovremenu pandemije koronavirusa je, također, antologijski: kroz kriminalnu aferu “Respiratori” raskrinkao je svu bijedu mnogobrojnih izetbegovića, novalića, solaka i ogolio njihov kriminal, beskrupuloznost, nesposobnost i nedostatak elementarnog morala.
A šta će iza Bakira ostati? Ostat će historijski zapis o, vjerovatno, najgorem bošnjačkom lideru u historiji; babinom sinu koji je, udovoljavajući hirovima svoje ambiciozne i dominantne supruge, razorio i stranku i državu; koji je devastirao državne institucije stavljajući ih u funkciju svojih ličnih i porodičnih interesa i koji je državi BiH priređivao diplomatsku bruku podnoseći lažni pokušaj revizije presude za genocid protiv Srbije; koji je izvrgavao ruglu zakone ove države kako bi svoje kućne kadrove držao na najodgovornijim funkcijama; koji je raskinuo veze sa svim našim prijateljima na Zapadu i međunarodno izolirao ovu zemlju i koji je pod svojim vodstvom položaj Bošnjaka i Bosne i Hercegovine doveo na najniži nivo u posljednjih 30 godina.
Ko će iz te bitke na kraju izaći kao historijski pobjednik, već sada je kristalno jasno. Svjestan je toga i onaj koji ne smije da izađe na megdan Hadžifejzoviću.

Ko će iz ove bitke na kraju izaći kao historijski pobjednik, već sada je kristalno jasno

Senad Hadžifejzović i Bakir Izetbegović

Novinarski div i politički patuljak

<a href="https://avaz.ba/tag/64744/nebojsa-vukanovic">Zastupnik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Nebojša Vukanović u intervjuu za "Avaz" govori o svom nedavnom hapšenju, političkim planovima za budućnost, svojoj mogućoj kandidaturi za Predsjedništvo, vojnoj vježbi OS BiH i američke vojske na Manjači, te sve češćim verbalnim napadima vladajućih političkih stranaka na opozicione političare te novinare i intelektualce koji im se suprotstavljaju.</a>

Veliku pažnju javnosti izazvalo je Vaše privođenje nakon što ste u centru Trebinja kritikovali sudije zbog njihovog rada. No, danas se oglasio VSTV koji je u svemu osudio Vas zbog odnosa prema sudijama. Kako to komentirate?

- VSTV ima još veću odgovornost za kriminalizaciju ove države nego ove kadije od Trebinja. Vi znate da je predsjednik VSTV-a donedavno, Milan Tegeltija, imao niz afera, uključujući i aferu „Potkivanje“. I umjesto da svi članovi VSTV-a podnesu ostavku jer im je predsjednik učestvovao u aferi „Potkivanje“, a oni su ga za to amnestirali, uprkos jasnim dokazima za kriminal i nizom afera koji su potresali ključnu pravosudnu ustanovu, oni pokazuju kolegijalnost i solidarnost s dvojicom trebinjskih kolega. To je samo ogolilo sistem. Meni je vrlo drago što su tako reagovali, jer sam ja u više navrata ombudsmanu, VSTV-u, disciplinskom tužiocu, više ni sam ne znam kome slao prijave i žalbe, i reagovali su na isti ovakav način - štitili su sudije i tužioce. Umjesto da VSTV postavi pitanje kako je moguće da postoji svjedok koji je potvrdio da su postojale prijetnje upućene meni, da se spremala zavjera da me pretuku, a da policija, tužilaštvo i sudstvo ništa nisu uradili, jer sam ja podnio pet prijava za pozive na ubistvo, pokušaje ubistva, za teška krivična djela, nikad se ništa nije pokrenulo i oni su šutjeli. Ali su tu da brane dvojicu korumpiranih kadija koji misle da mogu raditi šta hoće, tako da sam sretan zbog takve reakcije VSTV-a koje je pokazalo ko je na vrhu ove mafijaške hobotnice - pravosudni sistem u BiH.Da li mislite da bi se funkcioneri u BiH drugačije ponašali da im više ljudi pristupa na način na koji ste Vi?- Veliki problem društva u kojem je živimo je što je većina ljudi, nažalost, svoljevoljno ostala zarobljena i svojevoljno je ušla u ovu mafijašku i korupcionašku hobotnicu. Dakle, ili je neko dobio posao, ili je dobio uputnicu za liječenje, ili je dobio pomoć, ili je dobio obećanje, ali 70-80% građana u ovoj državi je dio te klijentalističke mreže i jednog začaranog mafijaškog kruga koji su nametnuli političari na vlasti, u kome je država u stvari servis političkih stranaka, gdje oni zapošljavaju ljude po političkoj liniji ili sa onima koji nisu njihov dio se obračunavaju. Većina građana je na neki način zarobljena i u strahu, bojeći se da ako budu na strani istine i pravde, da će izgubiti posao ili ono što im je obećano. To je razlog zašto ovo sve prolazi ovako nekažnjeno, jer stara je poslovica „Strah životu kalja obraz često“. Zbog toga što su institucije zarobljene i što ne funkcionišu, vi morate koristiti ovakve gerilske metode, pritisak javnosti, aktivizam, kako biste spriječili negativne pojave ili ukazali na probleme u društvu.Zašto se građani tako lako prodaju? Zašto pristaju da za neke sitne protuusluge budu pokorni vladajućim strukturama, dok istovremeno sva tri naroda o sebi grade mitove kako su gordi, časni i nepotkupljivi?
- To je već ozbiljniji sociološki problem koji bi se trebao ozbiljno izučavati. Prosto je nevjerovatno da ljudi trpe toliko poniženja, mobinge, da su stalno pod pritiskom, a pristaju da kao rekviziti dolaze na stranačke skupove i aplaudiraju, itd... Pa pogledajte šta se radi na KCUS-u, da imate vrhunske ljekare i intelektualce koji su praktički nezamjenjivi jer imate deficit kadrova, a Sebija ih postrojava na press konferencijama i tjera ih da joj aplaudiraju. Ko s gramom dostojanstva može pristajati na to? Za to vrijeme šute na užasne stvari koje ona tamo radi.
A ako se tako ponašaju pojedini ljekari, inženjeri, profesori, šta onda možemo očekivati od ljudi koji žive na ivici egzistencije? Mi se možemo osloboditi jedino ako srušimo ove okove kojim su društvo porobile nacionalističke stranke SDA, SNDS i HDZ, i ja se nadam da će većina naroda da shvati napokon o čemu se radi, da to nisu nikakve patriote, nego izdajnici i okupatori. Dovoljno je da narod kaže „dosta je“ i da glasa protiv njih.

Vjerujete li da ste Vi ti koje će narod prepoznati kao alternativu na narednim izborima?

- Pa, reakcije u regionu, beogradskih, zagrebačkih, podgoričkih medija, zatim pozivi koje sam dobio od ljudi s prostora čitave bivše Jugoslavije koji mi daju podršku i kažu da bi i oni voljeli imati pravednika koji će ih osloboditi terora ovih koji misle da su nedodirljivi, daje mi nadu da mogu biti taj.
Svi narodi regiona osjetili su na svojoj koži nepravde ovih... ne mogu ih nazvati ni državica, protektorata koji su pod kontrolom međunarodne zajednice. U ovim zemljama vlada nepravda, progoni se običan narod, ljudi se hapse zato što ne plate RTV pretplatu ili se pogrešno parkiraju. S druge strane, oni koji su nas napravili sirotinjom ili su pokrali stotine miliona maraka, njima se pere biografija, oni se oslobađaju, postaju ugledni članovi društva i zbog toga toga što je većina ljudi osjetila na svojoj koži nepravdu, moj snimak je imao 2,3 miliona pregleda za samo jedan dan.Jeste li spremni da budete kandidat za Predsjedništvo BiH?
- Autoritet i ugled koji imam u ovoj državi ne počiva na funkciji nego na ličnom povjerenju koje sam u deset godina borbe uspio da izgradim. Ja ću biti kandidat za člana Predsjedništva ako dobijem podršku opozicije. Međutim, dogovorili smo se da se o imenima za ove dvije funkcije, predsjednika u RS i člana Predsjedništva, ne razgovara do kraja godine. Ali, ako budem imao podršku opozicije, ako priznaju činjenicu da sam čovjek koji ima najveću podršku u narodu, što pokazuju sve ankete i istraživanja, ja ću prihvatiti kandidaturu. Ako ljudi to ne budu htjeli, bit ću nosilac svoje liste i moj je cilj da moja lista u parlamentu ima 5 do 8 poslanika te da budemo garant da će se stvari iz korijena promijeniti. Šta bi bila Vaša politička platforma kao kandidata za Predsjedništvo?
- Ono što i sada radim. Ja radim na pomirenju, ponosan sam na činjenicu da sam prije sedam dana okupio na večeri u Mostaru tridesetak ljudi i da je to bilo prijatno druženje i Srba i Hrvata i Bošnjaka. Ja s jednim telefonom uradim više na pomirenju nego svi ministri Savjeta ministara i funkcioneri u državi, upravo na takav način, razgovorom s ljudima. Meni u Mostaru ne treba nijedan glas, ali to se ne može kupiti novcem kad dođem u Federaciju i budem dočekan kao Tito. Želim da vodim pristojne i kulturne razgovore i mislim da je to najbolji način da dođemo do pomirenja. I to će biti jedan od koncepta moje politike da napravimo zaokret i da umjesto da budemo zemlja mržnje, podjela i zla, budemo zemlja u kojoj će ljudi jedni druge da poštuju i gdje ćemo nekim novim diskursom i novim ponašanjem učiniti da ovo bude zemlja u kojoj će ljudi živjeti u miru.Ima li taj koncept podršku opozicije RS, posebno uzimajući u obzir Vaše nesuglasice s ostalim strankama?
- Moja podrška u narodu je neupitna. S druge strane, pojedinci žele da minimiziraju moj ugled u narodu i da me stave na marginu, zato što nisam dio stranačkih struktura i bukvalno sam sam. Neki misle da zbog toga što sam sam i što nemam puno novaca, treba da budem na marginama. Ali, mislim da bi opozicija u RS trebala shvatiti da sam ja možda i ključan da donesem prevagu za opoziciju, a ne neko ko treba da bude na margini.

Svega tridesetak kilometara od Banja Luke ovih dana se odvija velika vojna vježba američke vojske i OS BiH, i to nakon rezolucija Skupštine RS o vojnoj neutralnosti, pa čak i izjava Milorada Dodika da će spriječiti održavanje vježbe sa, kako je rekao, 30.000 dobrovoljaca. No, izgleda da je NATO ušao duboko u BiH, posebno RS.

- Ogoljeno je sve do srži. Milorad Dodik je jedan populista koji se poigrava emocijama ljudi samo da dobio poneki populistički poen i opstao na vlasti. Vrijeme je pokazalo da je on bio i ostao marioneta stranaca, najveća nesreća, najveća kob naroda. Ja uopšte nisam iznenađen činjenicom da je on potpisao tu vježbu, jer je potpisao i NATO. Sve ključne korake prema punopravnom članstvu BiH u NATO-u, napravili su Dodik i SNSD, prvo Špirić, pa Radmanović, pa na kraju i Dodik koji je potpisao program reformi koji nije ništa drugo nego preimenovani ANP. Jasno je svima poslije ove vojne vježbe da je samo pitanje dana kada će u Briselu biti donesena odluka da BiH postane članica NATO-a.

<h2>Podrška Topić i Hadžifejzoviću</h2>

Posljednjih mjeseci lideri vladajućih stranaka, što direktno, što preko svojih botova, vrše bjesomučne napade na novinare, intelektualce i javne ličnosti koji im se na bilo koji način suprostave i kritikuju njihov rad. Posljednji su slučajevi Dodikovog vrijeđanja Tanje Topić i brutalni napadi SDA-ovih botova na Senada Hadžifejzovića. Zašto dvije vladajuće stranke u BiH imaju potrebu provoditi javni linč nad neistomišljenicima?

- Dajem punu podršku svim ljudima koji slobodno govore. Dakle, ja sam javno istupio i pružio podršku gospođi Tanji Topić, koju ne samo da je Dodik lično izvrijeđao, nego je izvrijeđao i njenu porodicu tvrdeći da je ona autistična. Koliko je daleko išao da je čak rekao da je ona špijun njemačkog BND-a, a mi znamo šta su nam Nijemci radili ovdje, želeći reći da ona ima odgovornost i za zločine nacista koji su se ovdje dogodili od 1941. do 1945. To govori koliko taj čovjek nema zdravog razuma. To ne samo da je sramno i nedopustivo, nego zaslužuje sve sankcije. Ja sam tražio da se i Narodna skupština RS o tome izjasni i osudi ovaj jezik mržnje. Kad vi nekom stavite metu na čelo, označite stranim špijunom, saradnikom, kvislingom, koji je špijun nacista, vrlo je moguće da se sutra na ulici nađe neko pomućenog razuma ko će da ga pretuče, a to je zapravo i krajni cilj.
To govori koliko su i Dodik i njegov koalicioni partner Bakir izgubili razum. Senad Hadžifejzović je jedan od brendova novinarskih na ovim prostorima i osuđujem svaki napad na njega. To je nešto što je nedopustivo. Bakir i Dodik i svi političari moraju da shvate da je jedna od tekovina demokratije promjena vlasti i sloboda mišljenja. Ne možete progoniti, napadati one koji slobodno misle i govore zato što vam se ne dopada, jer to je put u totalitarizam.

Dodik i njegov koalicioni partner Bakir su izgubili razum

Nebojša Vukanović: Oni koji su nas napravili sirotinjom ili su pokrali stotine miliona maraka, njima se pere biografija

Nebojša Vukanović za "Avaz": Spreman sam za Predsjedništvo, u Federaciji me dočekuju kao Tita

NATO na poligonu za obuku Manjača, zajedno s Oružanim snagama BiH, provodi najveću vježbu američke vojske u historiji BiH - “<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Brzi%20odgovor%2021&amp;">Brzi odgovor 21</a>”. U ovoj vježbi učestvuje pozamašan broj vojnika, koji premašuje 1.700. Ova vježba odvija se na svega tridesetak kilometara od Banje Luke, prijestonice Milorada Dodika, neupitnog vladara Republike Srpske posljednjih petnaestak godina.
I dok je Dodik ovu golemu vojnu vježbu nastojao obezvrijediti komičnim izjavama da je to „online nastava“, dok je obećavao 30.000 pristalica koje će blokirati vojne vježbe na Manjači, dok je Skupština RS usvajala rezolucije o vojnoj neutralnosti ovog entiteta, dok je Lavrovu obećavao da BiH neće u NATO jer “RS u tome ne vidi interes”, NATO je, eto, pokazao da je on već tu. U BiH. I to pred Banjom Lukom.
U stanju je pružiti „brzi odgovor“ kad hoće i u kojem god kutku Bosne i Hercegovine hoće, a da ga Dodik u tome ne može spriječiti.
Jasna je to poruka srpskom članu Predsjedništva BiH koliku on ima stvarnu moć da spriječi bilo šta kada su u pitanju interesi NATO-a u ovoj zemlji. Ali ova vježba je istovremeno snažna poruka samoj Ruskoj Federaciji o tome ko je stvarni gazda u BiH.

Iako ruski utjecaj i destabiliziranje u BiH ne treba potcjenjivati, ruska politička moć uveliko se precjenjuje. Rusiju, vjerovatno, najbolje opisuje ocjena bivšeg američkog predsjednika Baraka Obama (Barack) da je to „država trećeg svijeta s atomskom bombom“.

BDP kompletne Rusije manji je od američkih država Kalifornije, Teksasa i Njujorka i tek nešto veći od onog Floride. No, Florida ima 22, a Rusija 150 miliona stanovnika. I za razliku od američke vojske, koja je tu, pred Banjom Lukom, daleko je od Bosne.
I sam Dodik je, dakako, toga svjestan, no nema kud dalje nakon što je zatvorio sva vrata na Zapadu. No, nisam siguran koliko je toga svjesna i diletantska bošnjačka politika, koja je, najprije pod vodstvom Harisa Silajdžića, Amerikancima gurnula prst u oko odbijanjem “aprilskog paketa”, a pod Bakirom Izetbegovićem počela blisko sarađivati s vođama i snagama direktno suprotstavljenim američkim geopolitičkim interesima.

Jasna je to poruka Dodiku koliku stvarnu moć on ima da spriječi bilo šta kada su u pitanju interesi NATO-a u BiH

NATO pod Banjom Lukom

<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Na današnjoj sjednici Vlade FBiH u Mostaru premijer Fadil Novalić je izjavio da BiH ima popriličan broj vakcina, ali da imamo krivi pristup u vakcinisanju.</a>-	 Mi smo do sada, ipak, uvezli oko 600.000 vakcina, samo smo manji dio, da tako kažem, dobili kroz donacije, dok smo ostalo platili i kupili. Malo je veći problem nesnalaženje na nižim razinama kad je u pitanju vakcinacija. Većina primijenjuje praksu da pola vakciniše, a pola čeka na revakcinaciju, što je pogrešno. Jer, pokazalo se da je bolje dejstvo što se više razvuče vrijeme između vakcinacije i revakcinacije, izjavio je Novalić.
Dakle, dok građani BiH ostaju pred Zetrom jer nestalo vakcina, dok vikendima u masama odlaze u susjednu Srbiju kako bi se vakcinisali, dok dobijamo donacije sa svih strana svijeta, a BiH je i dalje na evropskom začelju po umunizaciji, Novalić sada tvrdi da imamo sasvim dovoljno vakcina, ali eto, nije dobro organizovana vakcinacija, te za to krivi niže nivoe vlasti.
No, čak i broja od 600.000 vakcina s kojima se Novalić razmeće nije dovoljna za provođenje iole veće imunizacije. Naime, ako se uzme u obzir da BiH ima 3,5 miliona stanovnika i da je potrebno primiti po dvije doze, onda je jasno da nam je potreban desetorostruko veći broj vakcina. Naravno, treba imati na umu i da će određen broj vakcina morati "propasti".&nbsp;

U BiH je do sada sveukupno stiglo nešto više od 520.000 vakcine. Iako je i ovaj broj mal i nedostatan za masovnu vakcinaciju stanovništva, čak i u tom pogledu je Federacija BiH koju vodi Fadil Novalić znatno lošija od Republike Srpske. Prema podacima Ministarstva zdravstva FBiH, u ovaj entitet je do sada stiglo 148.400 doza vakcina protiv koronavirusa, u ključujući i 10.000 AstraZeneca vakcina koje su od Srbije donirane isključivo Kantonu Sarajevo. Za Sinofarm vakcine koje je Bosni i Hercegovini donirala Kina,za FBiH je od ukupno 50.000 izdvojeno 30.360 doza. Druge vrste kineske vakcine, Sinovaca, FBiH ima 28.380 doza, a u pitanju su donacije Turske za građane ovog entiteta. Najviše FBiH ima Pfizer vakcina (52.560) kada ubrojimo i 31.500 koje su kroz EU i COVAX mehanizam nedavno stigle isključivo za ovaj entitet. Ranije je iz istih izvora stiglo 21.060 doza AstraZeneca vakcina. U Federaciji BiH ih trenutno ima 37.100 od čega je 10.000 doza donacija Srbije za FBiH i to su prve vakcine koje su stigle za ovaj entitet. U Republiku Srpsku je do sada stiglo ukupno 250.490 doza vakcina protiv koronavirusa. Ovaj entitet najviše ima doza kineskih Sinofarm vakcina (98.600) koje je jednim dijelom samostalno nabavila, a drugi dio je donacija Kine za BiH, 74.000 doza Sputnika koje su nabavili direktnim putem, 47.970 doza Pfizer vakcine koje su stigle kroz EU i COVAX mehanizam, te kroz iste mehanizme su dobili i 18.600 doza AstraZeneca vakcina s tim da je jedan dio donacija Srbije.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil.

I dok je Novalić obmanjivao javnost lažnim obećanjima i najavom vakcina koje nikad nisu došle, zato se dešavao pravi pomor građana. U Bosni i Hercegovini je je od posljedica zaraze koronavirusom za godinu dana umrlo više od 9.000 ljudi. U prosjeku gledano BiH je treća u svijetu po broju umrlih od posljedica koronavirusa. Ova brojka je sasvim sigurno mogla biti daleko manja da se u Bosni i Hercegovini desio proces vakcinacija, a ne treba smetnuti s uma ni lošu opremljenost bolnica koje su bile nespremne obračunati se s ovom počasti. S te strane, posljednje Novalićeve izjave da u BiH eto kao, toobože, ima sasvim dovoljno vakcina, ali su krivi neki niži nivoi vlasti što one nisu bolje vakcinisani, u rangu su i njegovih ostalih sramtovnih izjava poput nekolicine lažnih najava da vakcine stižu... U ponedjeljak.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Iako je do općih izbora u BiH ostalo još godinu i po, u javnosti se već otkrivaju karte ko bi mogli biti kandidati za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda.

<a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Jedino za koga nema nikakve sumnje da će biti kandidat - osim ako ga neka viša sila ne spriječi - jeste Bakir Izetbegović.</a> Njegov čuvar fotelje u Predsjedništvu Šefik Džaferović u više navrata je jasno ponovio kako će Izetbegović biti kandidat te da se ne planira po drugi put kandidirati.

S druge strane, potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović zamolio je predsjednika stranke Nermina Nikšića da se on kandidira za Predsjedništvo. Iako nije javno obznanjeno, poznato je to da o kandidaturi za Predsjedništvo razmišlja i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković. Također, kandidaturu uveliko razmatra i Haris Silajdžić, u vezi s čim i postavljanje Semira Efendića na mjesto lidera Stranke za BiH mnogi tumače u kontekstu Silajdžićevog plana da na izbore izađe sa što jačom političkom platformom. Za kandidaturu za Predsjedništvo zainteresiran je i Denis Zvizdić, koji je na izlaznim vratima SDA, a kojem je bračni par Izetbegović spriječio nominaciju 2018. U stolici člana Predsjedništva sebe svakako vidi i SDP-ov Denis Bećirović.
Interes da se ponovo kandidira javno izražava i Mirsad Hadžikadić, a s uma ne treba smetnuti svakako ni Željka Komšića, za kojeg dominantno glasaju Bošnjaci.
Fahrudin Radončić jedan je od rijetkih koji su istakli da nije zainteresiran da se ponovo kandidira za Predsjedništvo.
Ono što dosadašnji rezultati izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva jasno ukazuju jeste to da postojanje mnoštva kandidata najveću korist donosi upravo SDA-ovim kandidatima.
Tako je na posljednjim izborima, u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, Džaferović pobijedio sa svega 18 hiljada glasova više od SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića, i to uz brojne pritužbe i svjedočenja o krađi glasova u korist Džaferovića.
Osim Džaferovića i Bećirovića, kandidati su bili još i Fahrudin Radončić, Mirsad Hadžikadić, Senad Šepić i Amer Jerlagić te Željko Komšić, kao kandidat Probosanske stranke za hrvatskog člana.
Slična priča bila je i 2014., kada je Izetbegović, uz ponovo brojne dokaze o krađi glasova, pobijedio ispred Radončića s 46 hiljada glasova razlike, a pored njih bilo je čak još i sedam kandidata, te 2010., kada je Izetbegović zvanično imao 20 hiljada glasova više od Radončića, uz ponovo brojne pritužbe i nepravilnosti, te učešće još čak sedam kandidata, od kojih je na trećem mjestu završio dotadašnji član Predsjedništva Haris Silajdžić.

Kao što iskustva prethodnih izbornih ciklusa jasno pokazuju, kandidat SDA mogao je maksimalno računati na oko 250.000 glasova. To ne predstavlja ni trećinu ukupne biračke volje, ali je upravo podijeljenost opozicije bila garant da SDA, sa svojom stranačkom mašinerijom i budžetskom klijentelom, osigura dovoljan broj glasova da uđe u Predsjedništvo. Stoga, umjesto ponavljanja grešaka iz prošlosti i rascjepkavanja glasačkog tijela, jedini razuman potez koji opozicija, koja jasno stoji nasuprot SDA, može napraviti jeste to da se usaglasi oko zajedničkog kandidata koji bi izašao na megdan Bakiru Izetbegoviću. U tom slučaju, poraz Izetbegovića, a pobjeda opozicionog kandidata bila bi gotovo sigurna.

Ono što dodatno pogoduje SDA je i činjenica da je BiH jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja na izborima čelnika države nema dva kruga. Poenta ovog mehanizma je upravo da se osigura to da lider zemlje vlada legitimitetom natpolovične većine građana, nakon što se u prvom krugu odvoje dva najbolje plasirana kandidata. Konačni izbori bošnjačkih članova Predsjedništva vjerovatno bi izgledali bitno drugačije da je građanima bilo omogućeno većinski izabrati jednog od dva najbolje plasirana kandidata iz prvog kruga.
Posljednji lokalni izbori u Sarajevu bili su dokaz da, kada joj se suprotstavi jedinstvena opozicija sa zajedničkim kandidatima za izvršne funkcije, SDA nema šanse.

Umjesto ponavljanja grešaka iz prošlosti i rascjepkavanja glasačkog tijela, jedini razuman potez koji opozicija, koja jasno stoji nasuprot SDA, može napraviti jeste to da se usaglasi oko zajedničkog kandidata

Podijeljenost opozicije Izetbegoviću jedina nada

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">„Prvi kontigent vakcina očekujemo do ponedjeljka“, izjavio je Fadil Novalić, premijer Federacije BiH... 17. marta 2021. godine. Danas je ponedjeljak, 17. maj 2021. Prošla su dva mjeseca. Vakcine, kako znate, Novalić nije nabavio, a kad će, još se ne zna.</a> 

No, nije da mu je nedostajalo obećanja. Tog 17. marta najavljivao je da nam od ponedjeljka dolazi čak 500.000 ruskih vakcina. Kada se pak ispostavilo da ruske vakcine neće stići, Novalić je 30. marta napokon priznao da ne zna raditi svoj posao, pa pred Parlamentom FBiH zavapio da mu predlože kako da nabavi vakcine. Sredinom aprila Novalić je pa pisao pisma namjere, čak njih četiri o nabavci vakcina. Ni to nije puno pomoglo. No, 29. aprila Novalić je napokon došao s lijepim vijestima najavivši da nabavlja opet 500.000 vakcina, ovaj put iz Kine. Naravno, ni ove vakcine nisu stigle.

Ove brojke bi bile još teže da barem nije bilo sadake sa različitih strana svijeta i doniranih vakcina za našu zemlju. Iako je ukupan broj vakcina koje su stigle u BiH sramotno mali i nedostatan za masovnu vakcinaciju stanovništva, čak i u tom pogledu je Federacija BiH koju vodi Fadil Novalić znatno lošija od Republike Srpske. Prema podacima Ministarstva zdravstva FBiH, u ovaj entitet je do sada stiglo 148.400 doza vakcina protiv koronavirusa, u ključujući i 10.000 AstraZeneca vakcina koje su od Srbije donirane isključivo Kantonu Sarajevo. Za Sinofarm vakcine koje je Bosni i Hercegovini donirala Kina,za FBiH je od ukupno 50.000 izdvojeno 30.360 doza. Druge vrste kineske vakcine, Sinovaca, FBiH ima 28.380 doza, a u pitanju su donacije Turske za građane ovog entiteta. Najviše FBiH ima Pfizer vakcina (52.560) kada ubrojimo i 31.500 koje su kroz EU i COVAX mehanizam nedavno stigle isključivo za ovaj entitet. Ranije je iz istih izvora stiglo 21.060 doza AstraZeneca vakcina. U Federaciji BiH ih trenutno ima 37.100 od čega je 10.000 doza donacija Srbije za FBiH i to su prve vakcine koje su stigle za ovaj entitet. U Republiku Srpsku je do sada stiglo ukupno 250.490 doza vakcina protiv koronavirusa. Ovaj entitet najviše ima doza kineskih Sinofarm vakcina (98.600) koje je jednim dijelom samostalno nabavila, a drugi dio je donacija Kine za BiH, 74.000 doza Sputnika koje su nabavili direktnim putem, 47.970 doza Pfizer vakcine koje su stigle kroz EU i COVAX mehanizam, te kroz iste mehanizme su dobili i 18.600 doza AstraZeneca vakcina s tim da je jedan dio donacija Srbije.

I letimičan pogled na ove podatke pokazuje da, iako su svi nivoi vlasti katastrofalno podbacili u nabavci vakcine, čak su i vlasti u RS bile daleko uspješnije u direktnoj nabavci vakcina u odnosu na Vladu FBiH koju predvodi Bakirov Fadil. I dok građani svaki mjesec kroz porez i doprinose 42% svoje plate daju državi, dok na sve što kupe daju još dodatno 17% na PDV i dok se konstatno podižu akcize, s druge strane za poreski novac koji uzima od njih, ovakva vlast koju predvode SDA i kadrovi poput Novalića nije u stanju građanima obezbijediti ni najosnovniju zaštitu života i zdravlja.
&nbsp;

I dok je Novalić obmanjivao javnost lažnim obećanjima i najavom vakcina koje nikad nisu došle, zato se dešavao pravi pomor građana. U Bosni i Hercegovini je je od posljedica zaraze koronavirusom za godinu dana umrlo više od 9.000 ljudi. U prosjeku gledano BiH je treća u svijetu po broju umrlih od posljedica koronavirusa. Ova brojka je sasvim sigurno mogla biti daleko manja da se u Bosni i Hercegovini desio proces vakcinacija, a ne treba smetnuti s uma ni lošu opremljenost bolnica koje su bile nespremne obračunati se s ovom počasti.

Novalić obećavao vakcine i pravio se da radi. RS nabavila više vakcina od Federacije. Država ne ispunjava ni svoje elementarne dužnosti

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković posljednjih dana učinio je nekoliko dobrih poteza.&nbsp;Za Ramazanski bajram posjetio je nekoliko bošnjačkih porodica u Banjoj Luci, poručivši da je to grad u kojem svi mogu živjeti zajedno.&nbsp;&nbsp;Jučer je imao još jedan lijep gest, kada je pozvao gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić u zvaničnu posjetu Banjoj Luci, najavljujući da mu je cilj jačati odnose između gradova u BiH. 
Iako bi u jednoj normalnoj državi ovo trebali biti uobičajeni potezi jednog političkog funkcionera, Bosna i Hercegovina je, kako znamo, daleko od normalne zemlje te ovakvi potezi predstavljaju dašak iznenađujućih, ali i prijeko potrebnih gestova dobre volje, posebno kada dolaze iz entiteta čiji lider godinama daje šovinističke izjave, tipa da mu „hodže arlauču“ ili da neko ko je bio udat za Bošnjaka ne može predstavljati Srbe. 
No, kada se govori o Drašku, treba ipak imati na umu da je riječ o osobi koja se obrazovala i rasla u atmosferi u kojoj su dominirale vrijednosti nacionalizma i netolerancije, dakle upravo onoga što prezentira Dodik. 
Ali u odnosu na Dodika, Stanivuković pokazuje jednu suštinsku razliku - nedostatak zle namjere prema drugim narodima i kulturama u BiH. Čak i slučajevi njegovih povremenih nacionalističkih ispada nisu posljedica netrpeljivosti prema bilo kome, nego zabluda uz koje je odrastao.
„Gruba riječ boli više od šamara“ jednako kao što i „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“. Upravo je ta „lijepa riječ“ neophodan i osnovni preduvjet za normalizaciju i unapređenje odnosa u BiH. 
A ne treba ni spominjati koliko je, usto, važno i da Sarajevo i Banja Luka, kao dva najveća grada u Bosni i Hercegovini, budu u prijateljskim i konstruktivnim odnosima. 
Stoga, pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera, onih koji će nacionalističko huškanje i sukobe zamijeniti tolerancijom i saradnjom. Pa čak i ako se ne budemo slagali u mnogim pitanjima, a toga će uvijek biti, to možemo činiti uz međusobno razumijevanje i bez teških riječi.

Pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom  zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera

Bravo, Draško

Pred sami Ramazanski bajram Palestinci su ponovo bili žrtve izraelskog siledžijstva. Nasilje nad vjernicima džamije El-Aksa rezultiralo je Hamasovim granatiranjem civilnih objekata u Jerusalemu, a na izraelsku reakciju se nije moralo dugo čekati - žestoki udari na Gazu rezultirali su s više od 20 mrtvih i više od 100 ranjenih Palestinaca.Posljednji sukobi dolaze u jeku još veće radikalizacije političke scene u Izraelu, što uključuje i učestale spontane napade na Palestince i intenziviranje gradnje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali. Na višedecijsko oduzimanje palestinske zemlje, aparthejd nad Palestincima i kršenje međunarodnog prava zapadni svijet uglavnom žmiri i prešutno daje zeleno svjetlo Izraelu. A na sve to, kao kec na desetku, sjeda i Hamas.Ova militantna islamistička organizacija svojim radikalizmom i terorističkim napadima Izraelu ne nanosi pretjeranu štetu, ali nanosi ogromnu samim Palestincima. S teroristima se, kako znamo, ne pregovara, što daje direktno opravdanje izraelskom vojnom djelovanju i daljem zauzimanju palestinske teritorije. No, težak položaj u koji su dospjeli Palestinci pokazuje zapravo koliko se visoka cijena plaća za historijske zablude. Držanje arapskih zemalja uz Sovjetski savez tokom Hladnog rata, pa potom i rast islamizma, za razliku od Izraela, koji se pametno držao uz SAD i trošio ogromnu energiju na lobiranje, doveli su do toga da Palestinci praktično ostanu bez istinskog saveznika u moćnom svijetu, tek s nešto malo lažne solidarnosti i ceremonijalne podrške drugih islamskih zemalja, za razliku od Izraela, koji izdašnu i novčanu i političku podršku dobiva od najmoćnije sile svijeta. Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno skupa. Da ne spominjemo tek da bi eventualni rast ideologije islamizma i vjerskog radikalizma upravo dao ultimativni argument i zeleno svjetlo za akciju njihovim neprijateljima koji žele raspačati BiH i marginalizirati Bošnjake. S te strane, opasna je i alarmantna glupost koju čine pojedini bošnjački lideri posljednjih godina da, dok s jedne strane Bošnjacima ostavljaju sve manje saveznika i veza na Zapadu, s druge pokazuju gotovo idolopoklonički odnos prema pojedinim liderima i zemljama s istoka.

Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno visoka

Bošnjaci i Palestinci

Rukovodstva Srbije i Republike Srpske u Donjoj Gradini jučer su položila vijence za Rome, Jevreje i Srbe koji su stradali u Jasenovcu. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je i sjećanje na jedan od najstrašnijih genocida na ovom prostoru zloupotrijebio za svoju dnevnopolitičku demagogiju i ispaljivanje nacionalističkih ubleha. Ponovio je da se Republika Srpska treba odvojiti, kazavši i kako se granice unutar BiH “mogu samo podebljati”. 

Ušli smo već u 16. godinu otkako je Dodik, u kampanji za izbore 2006., prvi put najavio referendum. Od tada, iz mjeseca u mjesec, trabunja o otcjepljenju RS i raspadu BiH, a jedino što smo od njegove priče do sada dobili jesu tenzije u zemlji i dodatna međunarodna izolacija. Katalonsko separatističko rukovodstvo se, primjerice, nije ponašalo tako. Karles Pudždemon (Carles Puigdemont), bivši predsjednik vlade Katalonije, svoje separatističke riječi pretvorio je u djela pa je, nakon neustavnog referenduma, u oktobru 2017. proglasio nezavisnost Katalonije. 
Zbog neustavnog djelovanja Pudždemon i njegovi saradnici osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne, a bivši lider Katalonije pobjegao je u egzil. Potez Pudždemona svakako je bio nepromišljen, sulud, ali i hrabar. A hrabrost je upravo ono što razlikuje Pudždemona od Dodika. Dakle, hajde, mangupe, kad već 15 godina prijetiš, stisni ono što već trebaš i raspiši referendum. Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin? 
Ali ne plašite se da će Dodik prihvatiti ovaj poziv. Osim što je kukavica, Dodik je i oportunista kojem su vlast i moć vrhovni interes i taj, svjestan posljedica antiustavnog djelovanja, neće učiniti apsolutno ništa što bi mu to moglo ugroziti. Separatistička retorika mu upravo i služi za to da dizanjem tenzija i nacionalističkim loženjem vlastitog naroda osigurava sebi vlast i moć, u nedostatku bilo kakvih drugih rezultata. 
No, ima to i svoju pozitivnu stranu. Jalove prijetnje otcjepljenjem više niko normalan ne uzima zaozbiljno, ponajprije Srbi u BiH. Dodik je riječi “referendum” i “otcjepljenje” toliko izlizao i obesmislio da one sada zvuče poput poštapalica “znači” i “ovaj”.

Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin?

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

<a href="https://avaz.ba/tag/51803/timothy-less">Priličnu buru u bh. javnosti izazvalo je gostovanje Timotija Lesa (Timothy Less), profesora i bivšeg britanskog diplomate u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića.</a>
Les je tom prilikom još jednom ponovio svoje poznate stavove da rješenje za Balkan vidi u zaokruživanju nacionalnih država, što bi značilo pripajanje RS Srbiji, zapadne Hercegovine Hrvatskoj, sjevernog Kosova Srbiji te ujedinjenje Kosova, Albanije i albanskog dijela Makedonije u „veliku Albaniju“. 
Bošnjaci bi, prema tom scenariju, dobili svoju državicu na prostorima koje većinski naseljavaju u BiH. Ovakva viđenja potpuno su u skladu s non-paperom koji se pojavio prije nekoliko sedmica, a za koji se tvrdi da iza njega lično stoji slovenski premijer Janez Janša.
&nbsp;

Les nije jedini teoretičar koji zagovara ovakav scenarij. Među najvažnijim pojedincima koji zagovaraju podjelu BiH su i bivši američki državni sekretar i nekada jedan od najutjecajnijih teoretičara međunarodnih odnosa, 98-godišnji Henri Kisindžer (Henry Kissinger) koji, iz svoje reapolitičke vizure, ističe da se narodi u BiH silom drže u državi koja nikada nije ni postojala. Tu su i bivši uposlenik CIA-e Stiven Mejer (Steven Meyer), koji tvrdi da BiH postoji samo na papiru, te bivši američki ambasador u Srbiji i Hrvatskoj Vilijam Montgomeri (William Montgomery) i još nekolicina njih. No za većinu navedenih postoje ozbiljne indicije i dokazi da navedene stavove zastupaju iz pukog ličnog interesa, odnosno da su plaćeni lobisti. Naime, u slučaju Montgomerija svojevremeno je otkriven ugovor koji je 2010. sklopio s bivšim srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Za usluge savjetovanja i lobiranja Montgomeri je dobivao 7.500 eura mjesečno.
U slučaju Stivena Mejera, riječ je o čovjeku koji vodi firmu „TSM Global Consultants“, zajedno s Obradom Kesićem i Drinom Vlastelić-Rajić. Kesić i Vlastelić-Rajić su u SAD registrirani kao lobisti Vlade Republike Srpske i oboje su uposlenici tzv. predstavništva Republike Srpske u SAD, čiji je zvanični naziv u SAD Kancelarija Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije.

Osvrnimo se sada i na Lesa. Radi se o bivšem nižerangiranom britanskom diplomati koji je služio kao konzul u Banjoj Luci. Upravo u ovoj banjalučkoj epizodi mnogi vide i razlog Lesovih stavova. Nakon diplomatske karijere, Les se posvetio „predavačkoj“ karijeri, gdje u Centru za geopolitike pri Univerzitetu „Cambridge“ vodi projekt „Studija dezintegracije“.

Kada se pogledaju pojedinci koji danas nastupaju kao najglasniji zagovornici podjele BiH, jasno je da je redom riječ o osobama bez većeg utjecaja na svjetske politike, mahom bivšim diplomatima i intelektualcima ograničenog dometa. S te strane, treba biti svjestan da ideje o promjeni granica na Balkanu, u zapadnim državama, mahom egzistiraju među marginalnim pojedincima, koji već odavno nemaju značajniji utjecaj na politike svojih zemalja, te su strahovi da bi politike ključnih zapadnih država prema Balkanu i BiH iz temelja mogle promijeniti svakako preuveličani.

Iako Les negira bilo kakve materijalne interese ili lobističke veze u vezi sa stavovima koje zastupa, mnogi sumnjaju da dio novca koji Milorad Dodik i Vlada RS intenzivno troše na lobiranje u svijetu završava upravo u njegovom džepu. Također, sam Les se na svojoj Linkedin stranici predstavlja kao „konsultant“.

Za većinu osoba koje su zagovarale podjelu Bosne i Hercegovine utvrđeno je da su na platnom spisku određenih srpskih grupa. Timoti Les služio je kao konzul u Banjoj Luci

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) u utorak je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda predstavio izvještaj o Bosni i Hercegovini.Zanimljivo je da je u izvještaju pred UN-om prvi put spomenut i rad Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), tačnije kompromitirajuće činjenice vezane uz njenog direktora <a href="https://avaz.ba/tag/4065/osman-mehmedagic">Osmana Mehmedagića Osmicu</a>.

Osim problema s novim imenovanjem vezanim uz nedostatak valjane fakultetske naobrazbe, spominju se i optužnice protiv Mehmedagića.-U oktobru je Tužilaštvo BiH optužilo generalnog direktora za zloupotrebu položaja, jer je pod lažnim izgovorom pribavio videozapis pošte, iz koje je krivična prijava protiv njega poslana tužiocima, kako bi se utvrdilo ko je podnio prijavu. U februaru je oslobođen, ali Tužilaštvo nastavlja s drugim predmetima protiv njega - navodi se u izvještaju.Činjenica da je pitanje Mehmedagićevog upravljanja OSA-om stiglo do Vijeća sigurnosti UN-a šalje jasan signal da je „kap prelila čašu“, odnosno da i međunarodna zajednica razmatra „pospremanje“ ove institucije. Mehmedagić je u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća radio na osiguranju Predsjedništva BiH, a kasnije kao pratilac prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića.Bliske veze s Izetbegovićima bile su i glavna referenca da 2015. bude postavljen na čelo OSA-e. Ubrzo je postalo jasno da je primarna uloga namijenjena Osmici obavljanje obavještajnih zadataka za lične i političke interese bračnog para Izetbegović, što je svojevremeno potvrdio i snimak iz afere “Asim“, na kome se tadašnji predsjednik Kadrovske komisije SDA Asim Sarajlić, u pokušaju podmićivanja člana stranke da glasa za Fikreta Prevljaka, a ne Semira Efendića, prilikom izbora za novog čelnika Kantonalnog odbora SDA, hvali kako Osmica radi za njih te spominje da „sve drži, Viber i druge društvene mreže“, što je aluzija na špijuniranje oponenata.Mehmedagić je, u međuvremenu, uspio doći i u probleme sa zakonom. Inspektorat RS je u novembru 2019. zvanično poništio Mehmedagićevu diplomu s Univerziteta za poslovne studije u Banjoj Luci, čime je izgubio kvalifikaciju neophodnu za obavljanje funkcije direktora.No, umjesto povlačenja s funkcije usljed nekvalificiranosti, Osmica je u julu 2020. uspio izvući diplomu „iz rukava“, odnosno dostaviti diplomu s master stepenom Američkog univerziteta. Ovaj univerzitet je krajem prošle godine ostao bez akreditacije, dok se protiv njegovog vlasnika Denisa Prcića vodi istraga. Tužilaštvo BiH, prema informacijama “Avaza”, ima neoborive dokaze da Mehmedagić nije na zakonit način došao do ove visokoškolske spreme na Američkom univerzitetu Sarajevo - Tuzla. U februaru ove godine potvrđena je i druga optužnica protiv Mehmedagića, gdje je, zajedno s ministrom sigurnosti BiH Selmom Cikotićem, optužen za zloupotrebu položaja, a vezano za imenovanje članova komisije za drugostepeni nivo odlučivanja o sigurnosnim provjerama za policijske i državne namještenike.

Ovo je samo dio kompromitirajućih činjenica vezanih uz trenutnog direktora OSA-e. Iako bi u svakoj normalnoj državi nedostatak kvalifikacija i opterećenost istragama i optužnicama u trenu podrazumijevali da Mehmedagić mora odstupiti s funkcije, SDA uporno blokira imenovanje novog direktora kako bi Osmica što duže ostao na ovoj funkciji. Istovremeno, blokiraju i rad Komisije za nadzor nad radom OSA-e Parlamenta BiH, zbog čega odavno nema civilnog nadzora nad radom obavještajne službe.Ovakvi potezi pokazuju da Izetbegović svoju političku sudbinu očigledno direktno veže uz položaj i usluge Mehmedagića, kojeg pod svaku cijenu pokušava održati na poziciji direktora. No, činjenica da se ovim pitanjima bavi i OHR te da je probleme vezano za Mehmedagića Incko prezentirao i UN-u pokazuje da je i međunarodna zajednica odlučila stati nakraj ovakvoj praksi privatiziranja državnih institucija.

<h2>(Ne)objašnjive veze s drogom i pranjem novca</h2>

Osman Mehmedagić našao se u više afera pranja novca prilikom bagatelnih kupovanja nekretnina kešom bez porijekla.Tako je kupljena veleljepna kuća u Sarajevu, a na isti način, kešom bez legalnog pokrića, njegova supruga je kupila automobil od političara Asima Sarajlića.Velike štete Osman Mehmedagić Osmica u međunarodnoj zajednici ima i zbog afere ukidanja sigurnosnih provjera za desetak sarajevskih policajaca.Kao što je javnosti poznato, Mehmedagić im je, kao direktor OSA-e, ukinuo sigurnosne dozvole. Njihov jedini grijeh je bio što su Tužilaštvu KS dostavili snimke presretenih razgovora kriminalaca i narkodilera, koji su se hvalisali kako su Mehmedagiću davali skupocjene poklone i korumpirali ga.Dodatno, nije nikakva tajna da borba protiv narkomafije u Sarajevu i drugdje nailazi na opstrukcije OSA-e, jer čim policajci dođu do pojedinih narkodilera, Mehmedagić ih štiti na način da policiju obavještava da su to njegovi tobožnji informanti.Međutim, od informanata koristi očigledno nema, jer ogromne količine droge ostaju neotkrivene.

Na kraju, i ne čudi da je Mehmedagić u nezahvalnoj poziciji prema pojedinim narkodilerima. Njegova supruga Amela Šehović, neuspješna kafanska pjevaljka, bila je poznata konzumentica droge i hapšena dilerka. U tom kontekstu uživanja u opijatima treba posmatrati i Jasminu Izetbegović, kćerku tzv. bračnog para Čaušesku, koja je konzumirala drogu i, kako tvrde pojedini izvori, bila na liječenju i odvikavanju. Dok korona traje, Amela Šehović ne nastupa, ali zato Jasmina Izetbegović radi odlične poslove za svoju firmu s kompanijama u državnom vlasništvu koje kontrolira SDA, odnosno njen otac Bakir. Ovi biografski podaci dviju najmoćnijih porodica u BiH - Izetbegović i Mehmedagić - žele se pod svaku cijenu ukloniti na način da njihovi režimski novinari, koji su na platnom spisku OSA-e, vezu s narkodilerima žele pripisati rivalskim političarima.&nbsp;(F. F.)

<h2>Historijat skandala u obavještajnim službama</h2>

Obavještajne službe BiH od prvog dana prati loš glas. Agencija za istrage i dokumentaciju (AID), koja je djelovala kao obavještajna agencija Republike BiH, povezivala se s brojnim političkim ubistvima, od kojih je najčuvenije ubistvo Nedžada Ugljena, bivšeg zamjenika direktora ove agencije.Osim toga, bila je povezana s međunarodnim skandalom - slučajem “Pogorelica”, odnosno kampom na istoimenoj planini koji je formalno služio za antiterorističku obuku. Dana 16. februara 1996. IFOR je napravio helikopterski i transporterski desant, a američki admiral Lejton Smit (Leighton Smith) iznio je teške optužbe, nazvavši to mjestom za obuku terorista. Bivši funkcioneri AID-a Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Enver Mujezinović u maju 2002. našli su se u pritvoru zbog ovog slučaja.Godine 2002. došlo je do ujedinjavanja AID-a i SNS-a, obavještajne službe „Herceg-Bosne“, i formirana je Federalna obavještajna sigurnosna služba (FOSS). Konačno, 2004. Parlament Bosne i Hercegovine usvojio je Zakon o osnivanju Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, kojim je formirana OSA, uz ukidanje entitetskih agencija.Direktor FOSS-a bio je Munir Alibabić Munja, kojeg je visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) smijenio 2002. zbog odavanja službene tajne, jer su pojedini tajni dokumenti ove službe dospjeli u javnost.

Činjenica da je pitanje Mehmedagićevog upravljanja OSA-om stiglo do Vijeća sigurnosti šalje jasan signal da i stranci razmatraju „pospremanje“ ove institucije

Mehmedagić i Izetbegović: Direktor OSA-e pod kontrolom predsjednika SDA

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Čak 13 anesteziologa dalo je otkaz u KCUS-u. Njihovoj odluci prethodila su pisma koja su isplivala u javnost, a u kojima se žale na katastrofalne uvjete u ovoj instituciji te, između ostalog, veliki broj smrtnih slučajeva direktno povezuju s Fadilovim „malina respiratorima“, koji nisu za intenzivnu njegu.
Porodice umrlih svjedoče o stravičnim iskustvima kroz koja su njihovi najmiliji prošli u ovoj instituciji, anesteziolozi bježe iz KCUS-a u najtežim trenucima, pridružujući se stotinama ljekara i osoblja koji su u mandatu Sebije Izetbegović napustili ovu instituciju. Ljekari odlaze, a Sebija i dalje ostaje, bahato poručujući da joj ne trebaju i da ćemo je još dugo gledati... Ako budemo živi.
Ovakva količina samozaljubljene bahatosti, siledžijstva i bezobrazluka viđena je jedino u autokratskim bantustanima i, uglavnom, u nekim prošlim vremenima. Tretiranje države kao privatnog feuda u kome institucije služe tek kao igračke i poluge moći vladajuće porodične oligarhije, preko kojih narodne mase drže u bijedi i nepravdi, u pravilu je završavalo u društvenom haosu i masovnom buntu, od Rumunije 1989. do Srbije 2000.
I zapravo to ponajbolje svjedoči o porazu bh. ili, ako hoćete, bošnjačkog društva. Trideset godina treniranja demokratije, uz sve milione i pritiske međunarodne zajednice, nije pomoglo da bitnije sazrimo kao demokratsko društvo.
Jedna goropadna supruga jednog političkog lidera pred našim očima godinama provodi destrukciju zdravstvenog sektora u našoj zemlji, po cijenu i ljudskog zdravlja i života, a mi kao društvo pokazujemo potpuno nesposobnost i nemoć zaustaviti silništvo jedne osobe i porodično-stranačke oligarhije koja stoji iza nje.
Kolika je cijena funkcije Sebije Izetbegović i šta tačno još treba da se desi da bi se zaustavilo i obustavilo ovo iživljavanje nad građanima ove zemlje i razaranje njenih institucija?
Bilo kakvo nasilje ni u kom slučaju ne smijemo prizivati. No, domaći silnici su kukavice, barem su to pokazivali i rijetki protesti kada su, suočeni s iole većom masom, u pravilu davali ostavke i bježali glavom bez obzira, kao primjerice 2014. U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje.

U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje

Sebija silna

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/649416/kod-hadzikadica-sastanak-o-ujedinjavanju-pzp-a-df-a-sd-a-spd-a-i-gs-a">Rijetke su situacije u BiH da se političke partije odluče ujediniti u jednu.</a> Obično stvar ide u suprotnom smjeru, da zbog ličnih sujeta i napoleonskih ambicija, funkcioneri jedne stranke formiraju mnoštvo novih kako bi bili glavni, ali uglavnom bez neke značajnije ideološke i programske razlike.

No, da će da ukinu postojeće i formiraju jedinstvenu novu stranku najavili su iz Demokratske fronte, Platforme za progres, Socijaldemokrata, Građanskog saveza i nečega što se zove SPD-om, pa su jučer u Sarajevu, u sjeidštu Hadžikadićevog PZP-a, održali sastanak na kojem su razgovarali o ujedinjenju. Šta je ove lidere nagnalo na ovakav potez, bit će jasnije ako analiziramo situaciju u kojoj se trenutno nalaze. Naime, na posljednjim izborima, ove stranke su zajedno imale četrdesetak hiljada glasova. No, kola su još drastičnije krenula nizbrdo nakon izbora.&nbsp;U Hadžikadićevom PZP-u izabrani vijećnici i članstvo počeli su redom istupati iz stranke. Još gora situacija je u DF-u u kojem kompletni odbori napuštaju stranku postepeno je pretvarajući u Komšićevo „društvo jednog lica“, dok u slučaju njihovog koalicionog partnera GS-a, na čije je čelo prevarno došao pjevač Muhamed Fazlagić Fazla, nije jasno da li uopće više i ima ikakve članove (glasače nikad nisu ni imali). SD kompromitovanog i optužnicom opterećenog Envera Bijedića, stranka je sa skromnom podrškom u ruralnim dijelovima Tuzlanskog kantona, dok SPD uopće i nije stranka, nego rezultat jedne poluozbiljne najave Zlatka Lagumdžije, Ive Komšića i kompanije od prije 2 godine da će oni da ujedine ljevicu u jedan politički subjekt imena SPD. No sve je ostalo na jednoj jedinoj press konferenciji, da bi danas Ivo Komšić i Miro Lazović nastupali ispred ovog famoznog političkog subjekta kao nečega što navodno zaista postoji. &nbsp;

Kada se ovi pokazatelji uzmu u obzir jasno je šta je glavni motiv navedenih "lidera", koji za sebe tvrde da pripadaju centru i lijevom centru. Naime, od njihovih strančica ostale su od članstva i glasača opustošene ruine koje samostalno teško da mogu više i cenzus igdje preći. Njihovo ujedinjavanje pokušaj je da, u želji za vlašću i uhljebljenjima, opstanu na političkoj sceni i ubuduće. Također, ne treba zaboraviti ni idejnu nit koja povezuje ove aktere. Ono što ih u tom smislu sve istinski ujedinjuje je spremnost da, ne samo koaliraju, nego pruže i narativnu podršku "slijeva" za vladavinu SDA. Tako je Enver Bijedić, prije izlaska iz SDP-a, bio vatreni pristalica koaliranja ove stranke sa SDA, Komšić je s njima ne samo pravio državnu i rušio kantonalnu vlast, nego preko svojih savjetnika i medijskih radnika srčano opravdavao i minorizirao nesposobnost, skandale i korupcijske afere SDA, dok su Ivo Komšić i Miro Lazović SDP-u i Našoj stranci javno spočitavali „nedostatak patriotske svijesti“ zbog odbijanja saradnje sa "zelenim".&nbsp;Hadžikadić iako, istina, do sada nije direktno pomagao SDA niti prema njoj pokazivao ideološke afinitete (da budemo precizni, nakon 2,5 godine od njega još čekamo da vidimo i čujemo bilo kakvu ideološku priču), na ovaj način potvrđuje da su špekulacije o njemu kao „trojanskom konju“ SDA koji je tu da otkida glasove od lijevog glasačkog tijela bile utemljene. Ostaje još jedino nejasno na koji način će Hadžikadić i Komšić pomiriti svoje sujete, s obzirom da obojica pod svaku cijenu žele da budu kandidati za Predsjedništvo, pa će biti zanimljivo pratiti kako će se u tom pogledu odnosi definisati.Nakon pompeznog preuzimanja Stranke za BiH od strane bivšeg SDA-ovaca i načelnika Novog Grada Semira Efendića, kristalno je jasno kome najviše odgovaraju ovakvi transferi i „politička okrupnjavanja“. To je svakako Stranka demokratska akcije kojoj, opterećenoj aferama i suočenoj s nikad većom i ujedinjenijom opozicijom protiv sebe, očajnički treba bilo kakav politički partner. S te strane, najprikladnije ime za novu stranku najvjerovatnije bi bilo Savez esdeaovih satelita (SSS).

SDA opterećenoj aferama i suočenoj s nikad većom i ujedinjenijom opozicijom protiv sebe, očajnički treba bilo kakav politički partner

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Ministar zdravstva Haris Vranić na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo potvrdio je informaciju da je čak 13 anesteziologa dalo otkaz na KCUS-u, te da će nakon isteka otkaznog roka prestati da rade na ovoj instituciji.

Objava pisama anesteziologa s KCUS-a u kojima javnost alarmiraju na katastrofalne uslove u ovoj instituciji, zakotrljala je grudu koja iz dana u dan otkriva nove uznemirujuće detalje. <a href="https://avaz.ba/tag/445/sebija-izetbegovic">Iako Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a i supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića već godinama autokratski i siledžijski upravlja ovom institucijom</a>, što se ogleda, između ostalog, i u protjerivanju desetina uglednih doktora, posljednjih sedmica ispostavlja se da razmjere potencijalnog kriminala na KCUS-u prevazilaze i fabule najpretencioznijih kriminalističkih romana.

Sve počinje aferom „Respiratori“. Rasipanje 10,5 miliona KM poreskog novca od Vlade FBiH na kupovinu kineskih respiratora preko malinara Fikreta Hodžića, dovelo je do toga da Tužilaštvo BiH podigne optužnicu protiv premijera FBiH Fadila Novalića i njegovih saradnika koji su bili uključeni u nabavku. Uporedo s tim, nakon višemjesečne trakavice, Institut za mjeriteljstvo BiH na čelu sa Zijadom Džemićem dao je mišljenje da su nabavljeni uređaji stacionarni respiratori, odnosno da nisu mobilni respiratori, iako su to stručnjaci redom tvrdili i iako to, uostalom, piše i u samom upustvu proizvođača za korištenje „malina“ respiratora.
Na osnovu Džemićevog mišljenja, odgovorni su požurili da instaliraju respiratore na KCUS, iako su to druge zdravstvene institucije, poput bolnice Mostaru, odbijale, a čak i oni koji su ih primili, poput Kliničkog centra u Tuzli, odbijali su ih da koriste.
Koji su motivi bili da se respiratori instaliraju na intenzivnu njegu KCUS-a i na njih priključuju pacijenti oboljeli od COVID-a, možda postaje jasnije ako se spomene da je na suđenju otkriveno kako su optuženi u prepiskama koje se tiču nabavke respiratora često spominjali ime „Sebija“ u kontekstu nekoga ko učestvuje u procesu nabavke.
Iako je direktorica tokom svjedočenja na suđenju tvrdila da se ona ničega ne sjeća i da ona nije ta Sebija iz poruka, nije potrebna naročita inteligencija da bi se shvatilo kome je bio poseban interes pod svaku cijenu dokazati da se „malina“ respiratori mogu koristiti na intenzivnoj njezi za teške slučajeve Covida, na ime čega su i kupljeni.

No, možda i najveći skandal u novijoj historiji BiH, tek je uslijedio, kada su početkom aprila u javnost isplivala dva pisma anesteziologa KCUS-a, u kojima otkrivaju zastrašujuće detalje o dešavanjima na ovoj instituciji uz direktne optužbe da su instalirani „malina“ respiratori ne samo upitne kvalitete, nego i da dovode do smrti pacijenata koji se priključuju na njih. Ovo je ohrabrilo desetine članova porodica čiji su najmiliji umrli od Covida da u javnost izađu sa potresnim i uznemirujućim svjedočenjima o iskustvima na KCUS-u. Mnogi od njih bez ustezanja tvrde da su članovi njihovih porodica ubijeni. Konačno, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su nakon ovih informacija ušli u prostorije KCUS-a, a istragu o cijelom skandalu vodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo.
S druge strane, anesteziolozi još uvijek se nisu usudili javno otkriti svoje identitete i pod imenom i prezimenom stati iza tvrdnji iz pisma, iako je potvrđena autentičnost jednog od dva. Kako saznaje „Avaz“, razlog je strah zbog direktnih prijetnji koje su navodno dobijali. Nezvanično, od anesteziologa je traženo i da potpišu akt da pismo u kojem su naveli nezadovoljstvo uslovima rada i liječenja COVID pacijenata nije istinito.
Činjenica i da je SDA odlučila mobilizirati svoju kompletnu obavještajno-medijsku strukturu da u odbrani respiratornog kriminala i direktorice KCUS-a prijetnjama i uvredama pokuša diskreditovati i uplašiti novinare koji su razotkrili cijelu aferu i izvještavaju o ovom slučaju, samo dodatno potvrđuje da unutar vladajućih struktura ove stranke očigledno vlada veliki i razložan strah.

Iako je na press konferenciji 5. aprila direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović (uz iznošenje brojnih nebuloznih tvrdnji, poput onih da će država morati plaćati odštetu Kini ukoliko ova institucija odbije koristiti Fadilove „malina“ respiratore), uvjeravala javnost da je sve u najboljem redu i da su u pitanju laži i podvale,&nbsp;odluka13 anesteziologa da usred pandemije koronavirusa i najveće zdravstvene krize u historiji ove države daju otkaz na KCUS-u, jasno pokazuje da je kap prelila čašu. Gruda je zakotrljana i stvorila je lavinu koja iz dana u dan koja potvrđuje stare i otkriva nove zastrašujuće informacije i dokaze o dešavanjima na KCUS-u.S te strane, začuđujue indolentnost opozicije koja na sva šokantna saznanja reagira prilično blago i neodlučno. Naime, i samo dio uznemirujućih informacija koje dolaze s KCUS-a u svakom iole normalnom društvu bio bi i više nego dovoljan ne samo da uprava ove institucije i njeni politički pokrovitelji niti jedan dan više ne ostanu na svojim funkcijama, nego i da odgovorni u što kraćem roku snose i zakonske posljedice.

Objava pisama anaestiologa s KCUS-a u kojima javnost alarmiraju na katastrofalne uslove u ovoj instituciji, zakotrljala je grudu koja iz dana u dan otkriva nove uznemirujuće detalje

Sebija Izetbegović: Supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) jučer je pred UN-om predstavio izvještaj o zabrinjavajućim trendovima u našoj zemlji, od Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, preko neformiranja vlasti u FBiH, korupcije, problema s vladavinom do kriminalne nabavke „malina respiratora“ i pogubnog liječenja teških Covid pacijenata njima. &nbsp;Ambasadori vodećih sila koji su komentirali izvještaj još jednom su izrazili svoju posvećenost cjelovitosti i suverenitetu BiH. Inckov izvještaj i rasprava o BiH pred najvišom svjetskom institucijom dolazi u jeku non-papera neimenovanih autora u kojem se predlaže disolucija naše države i zaokruživanje nacionalnih država na Balkanu, zbog čega se i prostor u bh. medijima počeo davati pojedinim teoretičarima sa Zapada koji podržavaju takva rješenja. Sve ovo u konačnici u mnogima budi strah da Dodikova petnaestogodišnja retorika o raspadu BiH sada dobiva i sve više saveznika u svijetu. Ipak, kada se pogleda utjecaj pojedinaca koji podržavaju takve politike, jasno je da se tu mahom radi o bivšim propalim diplomatima i pojedincima skromnog utjecaja za koje se redovno ispostavlja da su na platnom spisku određenih srpskih krugova, kao što je to utvrđeno za bivšeg američkog ambasadora u Srbiji i Hrvatskoj Vilijema Montgomerija (William Montgomery) ili Stiven Mejera (Steven Meyer), koji se lažno titulira kao bivši šef CIA-e za Balkan (a bio je samo obični uposlenik). Činjenica da te grupe ne uspijevaju naći ozbiljnije lobiste za ideju o disoluciji BiH najbolji je dokaz da taj koncept nema ozbiljniju podršku u svijetu. Za razliku od toga, problemi koje je Incko jučer predstavio u svom izvještaju stvarna su opasnost za BiH. To je ono što istinski razara našu zemlju i čini je nefunkcionalnim i sumornim mjestom. Ne razaraju je vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera. Dodik je razara iz zle namjere, želeći dokazati u praksi da je BiH nemoguća država. Bošnjačko rukovodstvo, pak, razara je malo zbog vlastite nesposobnosti, a malo zbog toga što lične i klijentističke interese redovno stavlja iznad svakog državnog i općeg interesa.

Bosnu i Hercegovinu ne razaraju vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera

Unutrašnji raspad BiH

Prvi izbori u historiji BiH održani su 1910. godine. Izborima je, kako smo u prethodnim brojevima feljtona naveli, prethodilo osnivanje prvih političkih stranaka u BiH - Muslimanske narodne organizacije (1906.), Srpske narodne organizacije (1907.), Socijaldemokratske stranke (1909.), Hrvatske narodne zajednice (1910.) i Hrvatske katoličke udruge (1910. godine).

Ipak, podređeni položaj koji je naša zemlja uživala u okviru Austro-Ugarske ogledao se i u samim nadležnostima Bosanskog sabora. Saboru je pripalo pravo nadzora nad upravom i pravo zakonodavstva i kontrole u svim predmetima koji se tiču uprave i sudstva samo u Bosni i Hercegovini. To područje nije bilo beznačajno, ali tadašnjem saboru ipak nije data puna zakonodavna vlast, jer njegov zaključak postaje zakon samo ako vrhovni vladar, odnosno car, to odobri. Nakon austrougarskog anektiranja Bosne i Hercegovine (1908.), započet je proces za uvođenje ustavnog stanja.
Zbog političkih nesuglasica i nedostatka konsenzusa, okončan je tek dvije godine kasnije, 20. februara 1910., kada su proglašeni ustav pod nazivom Zemaljski ustav (Štatut) i pet zakonskih akata: Izborni red, Saborski poslovni red, Zakon o društvima za BiH, Zakon o okupljanju za BiH i Zakon o kotarskim vijećima.
Samim tim, novouspostavljeni ustavni poredak je bio reguliran sa šest pravnih akata koji su predstavljali jednu cjelinu.
Bosna i Hercegovina dobila je sljedeće institucije: Zemaljski sabor, Zemaljski savjet i kotarska vijeća.

Proglasom ustavnosti 20. februara 1910. godine, otpočeo je s radom i <a href="https://avaz.ba/tag/114717/bosanski-sabor">Bosanski sabor</a>, koji je bio sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilističko-kurijalnog sistema (u sabor, osim izabranih članova, ulaze i virilni članovi, koji su, zbog svog položaja, automatski smatrani članovima sabora). Za razliku od drugih anahronih predstavničkih institucija u monarhiji, Bosanski sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaćoj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, građani su, prema konfesionalnoj pripadnosti, bili podijeljeni u tri kurije, tako da je svakoj etničko-vjerskoj grupi osiguravan određeni broj zastupničkih mjesta, što je bio dogovor na koji su pristale bh. stranke.
Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj osnovi:
1. Kurija veleposjednika i intelektualaca
2. Gradska kurija
3. Kurija seoskih općina

Zemaljska vlada je predložila da se na 25.000 stanovnika bira jedan zastupnik. Popis iz aprila 1895. godine govorio je da su u Bosni i Hercegovini tada ukupno bila 1.568.092 stanovnika, od čega 548.632 muslimana, 673.246 pravoslavaca te 334.142 katolika. U Bosanski sabor su, na osnovu ovih brojki, birana 72 zastupnika, a unaprijed je određeno da katolicima pripadne 16, muslimanima 24, pravoslavcima 31 mandat, dok je Jevrejima pripao samo jedan. Aktivno biračko pravo imali su svi bosanskohercegovački stanovnici muškog spola koji su na dan izbora navršili 24 godine, koji su slobodni i koji u zemlji žive barem jednu godinu.
Jedino su žene veleposjednice, ukoliko plaćaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno biračko pravo u veleposjedničkoj kuriji. Pasivno biračko pravo imali su muškarci s navršenih 30 godina, ukoliko uživaju sva građanska prava.
U stvarnosti je situacija bila potpuno drugačija i zavisila je od kurije i konfesije. U svakoj kuriji bila je favorizirana jedna od tri konfesije, ali uzeto sve zajedno, prosjek birača za sve konfesije bio je prilično uravnotežen: jedan pravoslavni mandat dolazio je na 33.714 stanovnika, muslimanski na 33.335, a katolički na 33.373 stanovnika.
Ovim su se željeli održati ravnoteža i paritet između etničko-konfesionalnih grupa, što je bio jedan od osnovnih principa austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je car bio obavezan paziti da na položaj predsjednika i potpredsjednika naizmjenično dolaze pripadnici sve tri konfesije.
Mandat zastupnika trajao je pet godina, bez prava birača na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika sabora nisu birali poslanici, nego ih je na početku svakog zasjedanja imenovao car, pazeći na konfesionalnu ravnotežu i redoslijed. Osim izabranih zastupnika, u sabor su ulazili već spomenuti virilisti.
Takvih je bilo ukupno dvadeset:
• Muslimani - reisu-l-ulema, direktor vakufsko-mearifske uprave, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija
• Pravoslavci - četiri mitropolita i predsjednik Pravoslavne zajednice
• Katolici - nadbiskup i dva provincijala franjevačkog reda
• Jevreji - sefardski nadrabin
• Predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Advokatske komore u Sarajevu, načelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu

Zemaljska vlada je prve saborske izbore raspisala za razdoblje od 18. do 28. maja 1910. godine. Tada su MNO i MSS pregovarali o zajedničkom istupanju na izborima te podjeli mandata. Rezultati izbora najviše su ličili na nacionalni popis - svaka grupa glasala je za svoju nacionalnu stranku. Na izborima je Srpska narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, njih ukupno 31, a Muslimanska narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od 16 katoličkih mandata, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12, a Hrvatska katolička udruga (pristalice nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je vodio stranku) samo 4 mandata.
Odziv birača bio je ogroman. Od ukupno 105.734 upisana Bošnjaka u seoskoj kuriji, glasalo je 88.205 ili 83 posto, Srba 85 posto, a najmanji odziv u seoskoj kuriji bio je među Hrvatima, gdje je glasalo samo 61 posto stanovnika. Bez mandata su ostali u Socijaldemokratskoj stranci, kao i u Muslimanskoj samostalnoj stranci (MSS), koja je bila prohrvatski i proaustrougarski orijentirana, kao i prosrpski demokrati, koji su isticali Osmana Đikića, kao kandidata u trećoj kuriji.

Prema Ustavu, Bosna i Hercegovina ostala je jedinstveno područje s jedinstvenim položajem u monarhiji i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu - corpus separatum (odvojeno tijelo), jer se dvije države koje čine monarhiju (Austrija i Ugarska) nisu mogle dogovoriti oko uprave. Ovakav pravni subjektivitet djelimično se izražavao i kroz sabor. BiH, ni poslije aneksije i ustavnosti, nije mogla neposredno sudjelovati u zajedničkim poslovima na nivou Austro-Ugarske. Zemaljski savjet je bio institucija koja je trebala u budućnosti osigurati bolji pravno-politički život BiH u okviru Austro-Ugarske monarhije.
Ali, bez obzira na sva ograničenja, Bosanski sabor je bio pozornica i okvir novih formi građanskog i političkog života u Bosni i Hercegovini.
(U narednom broju feljtona donosimo priču o radu Bosanskog sabora od 1910. do 1915.).

Novinarski div i politički patuljak

Nebojša Vukanović za "Avaz": Spreman sam za Predsjedništvo, u Federaciji me dočekuju kao Tita

NATO pod Banjom Lukom

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Bravo, Draško

Bošnjaci i Palestinci

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Sebija silna

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke

Novinarski div i politički patuljak

Nebojša Vukanović za "Avaz": Spreman sam za Predsjedništvo, u Federaciji me dočekuju kao Tita

NATO pod Banjom Lukom

Ima vakcina, samo ih ne vidimo: Do kada će Novalić vrijeđati inteligenciju građana?

Počinje utrka za Predsjedništvo BiH: Samo jedan kandidat sigurno pobjeđuje Bakira

Gdje je 500.000 doza koje je premijer FBiH obećao građanima: Dva mjeseca kako je Bakirov Fadil najavio da „u ponedjeljak stižu vakcine“

Bravo, Draško

Bošnjaci i Palestinci

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Ko su pojedinci sa Zapada koji se zalažu za promjenu granica: Zagovornici podjele BiH su propali diplomati bez utjecaja

Indikativan izvještaj Valentina Incka: Sprema se smjena Osmice?

Sebija silna

Izvana crveni, iznutra zeleni: Savez SDA-ovih satelita - SSS

Koliko Sebija Izetbegović još može preživjeti na čelu KCUS-a?

Unutrašnji raspad BiH

Na prvim izborima u BiH 1910. pobijedile su nacionalne stranke