Odnos <a href="https://avaz.ba/tag/532/sad">SAD</a> i <a href="https://avaz.ba/tag/31/turska">Turske</a> ima dugu historiju složenosti, bez zlatne ere, na koju se treba ugledati. Međutim, čak i prema ovim standardima, posljednje godine bile su izuzetno loše. Nagomilani niz kriza, nefunkcionalni okvir odnosa i različita percepcija prijetnji mučili su njihove odnose.

Konkretno, pet kriza koje su testirale američko-turske odnose posljednjih godina vjerovatno će biti na dnevnom redu administracije <a href="https://avaz.ba/tag/6851/joe-biden">predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden):</a> Turska je kupila ruske raketne odbrambene sisteme S-400 i isprovocirala američke sankcije, pitanje Kurda, kriza na istočnom Mediteranu, sudski postupak protiv turske državne banke „Halkbank“ u vezi s američkim sankcijama Iranu i Bajdenovi jasni stavovi o turskoj demokratskoj regresiji. Uprkos ovoj dugačkoj listi sporova, bivši predsjednik Tramp (Trump) zaštitio je Tursku od mnogih mogućih kaznenih posljedica. U vezi s tim, njegov odlazak zabrinjava Ankaru. U svom saslušanju za potvrdu imenovanja 19. januara državni sekretar Entoni Blinken (Antony Blinken) Tursku je prozvao kao takozvanog strateškog partnera u odgovoru na pitanje o turskoj kupovini sistema S-400. ovo je indikativno za raspoloženje nove administracije prema Turskoj.
U istom smislu, u gotovo svim istraživanjima javnog mnijenja u Turskoj, Sjedinjene Američke Države su na vrhu liste zemalja koje građani smatraju prijetnjom za nacionalnu sigurnost Turske.
Uprkos nedavnim pozitivnim porukama iz Ankare, kriza u odnosima Turske sa širim Zapadom trebala bi se pogoršati. To će se očitovati u različitom pristupu međunarodnim poslovima, težnji Turske da smanji ovisnost od Zapada i različitim idejama kako bi trebao izgledati “reset” odnosa.

Za razliku od odnosa Turske s Evropom, odnosi između SAD i Turske u osnovi imaju jedno pitanje: sigurnosno partnerstvo uspostavljeno u kontekstu hladnog rata. Međutim, trenutno je geopolitičko razilaženje u percepciji prijetnji postalo dominantno obilježje američko-turskih odnosa. Jedno od ključnih pitanja je turska kupovina ruskih sistema PVO S-400, što, prema mnogima sa Zapada, ilustrira odmicanje Turske od NATO-a i SAD u odbrambenim nabavkama i geopolitičkoj orijentaciji. Za Tursku, S-400 nisu isključivo motivirani pitanjem odbrane, nego i geopolitičkom motivacijom.
Ova kupovina ojačala je odnose Turske i Rusije, posebno u Siriji, nakon njihovog udaljavanje 2016. godine, kada je Turska oborila ruski avion 2015. Iako se Rusija suzdržala od razmjene tehnologija s Turskom u vezi sa sistemima S-400, Turska je krenula dalje u kupovinu. Događaj je duboko zabrinjavajući za Vašington, koji brine da bi Turska ovom kupovinom mogla otvoriti put i ostalim partnerima, poput Indije, da učine isto.

Šire gledano, razlikuje se način na koji Vašington i Ankara gledaju na međunarodne odnose. U vrijeme kada SAD smatraju Kinu glavnim suparnikom, a odnosi s Rusijom postaju sve burniji, vladajuća koalicija u Turskoj - koju čini AKP <a href="https://avaz.ba/tag/30/recep-tayyip-erdogan">predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana</a>, krajnje desničarska Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) i euroazijske grupe i ličnosti (koje tvrde da bi se Turska trebala bliže uskladiti s Rusijom i Kinom) - čini se da vjeruju da današnji međunarodni sistem nije toliko zapadnocentričan kao nekada, pa bi stoga Turska trebala ostvariti svoj interes raznovrsnijim geopolitičkim djelovanjem.

Takvo čitanje međunarodnih odnosa u Turskoj moglo bi se u Vašingtonu smatrati neprihvatljivim, ali za vladajuću koaliciju u Ankari, smatra se prilagođavanjem novoj normalnoj situaciji u globalnoj politici. Ovakva orijentacija teško da će se promijeniti tokom Bajdenove administracije.

Strateška autonomija moderan je koncept u Turskoj. Mnogi analitičari i kreatori politike vide nezavisnost koju ovaj koncept insinuira kao osnovni cilj savremene turske vanjske politike. Međutim, u svojoj suštini ovaj koncept učinkovito znači smanjenje turske zavisnosti od Zapada, umjesto da Turska postane samostalni ili nezavisni akter u međunarodnim poslovima. Naprimjer, Turska je manje glasna i spremna za ostvarivanje svoje „strateške autonomije“ u odnosu na Kinu ili Rusiju.
Erdoanova vlada gotovo da je šutjela o kineskom progonu ujgurskih muslimana kako ne bi izazvala antagonizaciju Kine. Turska pokazuje sličan, krajnji oprez prema ruskim crvenim linijama. Ovaj koncept predstavlja turski paradoks u vanjskoj politici - nastojanje da se smanji ovisnost od Zapada kulminiralo je povećanom ovisnošću i ranjivošću Turske u odnosu na Kinu i Rusiju.
Još jedna ključna manifestacija temeljnih razlika vidi se u različitim američkim i turskim idejama o tome kako bi trebao izgledati “reset” u odnosima.

Za novu administraciju Bajdena - koja naglašava jačanje saveza, institucija i liberalnog međunarodnog poretka - čini se da resetiranje znači da bi Turska trebala preokrenuti kurs u svojim odnosima s Rusijom i Kinom, posebno odustajanjem od sistema S-400 i vraćanjem pod okrilje NATO-a i Zapada. Suprotno tome, za Erdoanovu vladu resetiranje znači da se SAD trebaju pomiriti s novom geopolitičkom stvarnošću u turskom susjedstvu, uključujući ulogu Turske u njoj, te širim promjenama u međunarodnim odnosima. To bi značilo da Ankara, na bilo koji značajan način, neće preokrenuti kurs prema Rusiji i Kini.
Drugim riječima, dok se velika konkurencija moći i dalje zahuktava, SAD bi očekivale više kohezije i solidarnosti unutar zapadnog bloka, dok Turska vjeruje da je najbolja solucija uspostavljanje ravnoteže između različitih sila.
Također, čini se da Turska u idejnom i geopolitičkom smislu odmiče od Zapada, ali institucionalno i dalje cijeni svoje mjesto u NATO-u i svoju carinsku uniju s Evropskom unijom. No, pokušaji da se članstvo u zapadnim institucijama razdvoji od njihove političke, normativne i geopolitičke osnove ono je što čini veliki izvor trvenja u tursko-zapadnim odnosima.

<h2>Tačke sporenja: ’Halkbank’, proces protiv lidera Kurda</h2>

Sve dok Erdoan bude ustrajavao na svojim dosadašnjim politikama, izgledi za radikalnije poboljšanje odnosa sa SAD su ograničeni. Bajdenova administracija vjerovatno će biti oštrija u reagiranju na politički motivirane procese, kao što je protiv bivšeg dopredsjedavajućeg prokurdske Demokratske stranke (HDP) Selahatina Demirtasa, filantropa Osmana Kavale i romanopisca Ahmeta Altana. Slično tome, slučaj „Halkbank“ i dalje će bacati sjenku na bilateralne veze. Sve ove svađe značit će krizu u američko-turskim odnosima. Ipak, Erdoan i Bajden još mogu sarađivati na područjima od zajedničkog interesa i brige, kao što je u crnomorskom regionu, gdje se interesi obje strane preklapaju.
U trenutnoj političkoj klimi, SAD i Turska vjerovatno neće moći razriješiti nijedan od svojih glavnih problema. To zauzvrat znači da trebaju ulagati vrijeme i energiju u upravljanje krizama, a ne u rješavanje krize, kako bi izbjegli prekid veze. Drugim riječima, SAD i Turska trebali bi definirati novi oblik bilateralnih odnosa.

Državni sekretar Entoni Blinken Tursku nazvao tzv. strateškim partnerom

Bajden i Erdoan: Turska optužila SAD da su pomogle državni udar 2016. godine

Turska na ledu u Vašingtonu

Zagrebački advokat Ozren Tatarac u razgovoru za „Avaz“ iznio je šokantnu tvrdnju: <a href="https://avaz.ba/tag/38392/ikona">ikona</a> koju je <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik" style="font-weight: bold;">Milorad Dodik</a>&nbsp;poklonio <a href="https://avaz.ba/tag/1671/sergej-lavrov">ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu</a>, a za koju Ukrajina tvrdi da je njena historijska baština, naslijeđena je s teritorije NDH! Tatarac tvrdi da je ikona, vjerovatno, bila dio umjetnina koje su nacisti opljačkali u Sovjetskom savezu tokom Drugog svjetskog rata te deponirali u Zagreb.
Partner u tome bio im je, tvrdi Tatarac, Ante Topić Mimara, sakupljač umjetnina, koji je, prema njegovim riječima, tokom Drugog svjetskog rata sarađivao s nacističkim okupatorima i ustaškom vlašću, a poslije rata bio blizak saradnik Brozovog režima.

No, ko je bio Mimara? Identitet Mimare misteriozan je i intrigantan skoro koliko i porijeklo njegove umjetničke kolekcije. U njegovom životu sve je misterija – od stvarnog identiteta do poslova kojima se bavio. Život Ante Topića Mimare je više okrenut pretpostavkama i pričama, nego konkretnim historijskim podacima. Zvanična biografija kaže da je rođen 7. aprila 1898. godine u dalmatinskom selu Korušce.
Međutim, pojedini izvori upućuju da je rođen 16. marta 1897. godine u Splitu, pod imenom Mirko Maratović, od čega, navodno, i potječe nadimak Mimara (“Mi” od Mirko, “mara” od Maratović). Prema nekim teorijama, njegovi maniri, govor i obrazovanje nikako nisu odgovarali osobi iz Dalmacije, nego prije čovjeku sa sjevera Hrvatske.

Borio se u Prvom svjetskom ratu kao austrougarski vojnik. Ranjen je u bici na Pijavi 1918. godine, kada je zarobljen i prebačen u Rim. Prema verziji u kojoj je Mimara zapravo Mirko Maratović, on je, nakon smrti pravog Ante Topića u vojnoj bolnici u Rimu, preuzeo njegov identitet. Tamo je postao učenik i saradnik italijanskog portretiste Antonija Mancinija (1852. – 1930.).

Mimarin život tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća obavijen je velom tajne i o tom periodu postoje svakakve priče. Živio je i obilazio galerije, muzeje i antikvarnice u Parizu, Amsterdamu, Berlinu i Minhenu. Navodno je tamo još 1927. godine upoznao Adolfa Hitlera, tada lidera Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije, s kojim je ostvario blisko poznanstvo.
Jedna priča navodi da je Mimara 1927. ili 1928. godine, zajedno s mladim komunističkim gradskim rukovodiocem Josipom Brozom Titom, organizirao krađu diptiha od slonovače iz Zagrebačke katedrale i prodao je muzeju u Klivlendu, a da je ona vraćena 1936. godine.

Svoju privatnu kolekciju umjetnina Mimara započinje sakupljati krajem tridesetih godina. Mnogi tu vide vezu između imovine jevrejskih porodica koja je prodata uoči rata ili oteta od nacista i Mimarine bliskosti s visokim nacističkim funkcionerima poput Hermana Geringa, naročito zainteresiranog za umjetnička djela.

Mimara je tvrdio da je, prema Geringovom zahtjevu 1943. godine, naslikao Hitlerov portret. Tu možda i leži mogućnost da se preko njega i sporna ukrajinska ikona našla na ovom prostoru.

Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je živjeti u Njemačkoj i Maroku. Navodno je 1946. godine bio savjetnik jugoslavenske vojne komisije za reparaciju, te je određivao koja će umjetnička djela biti predata Jugoslaviji na ime ratne štete. Tvrdi se i da je, u dogovoru s vlastima u Beogradu, dostavljao spisak vrijednih umjetnina, koje bi onda vlasti iz Beograda proslijedile Centralnom birou za vraćanje ukradenog umjetničkog blaga u Minhenu, kao spisak onoga što su nacisti oteli tokom okupacije. Šezdesetih godina kupio je dvorac kod Salcburga i počeo posjećivati Jugoslaviju, odnosno Hrvatsku. Od sedamdesetih godina živio je u Zagrebu, pa sve do svoje smrti 1987. Novinar Milomir Marić je prvi uradio intervju s Mimarom, nakon čega je rekao:
- Kad sam ga prvi put vidio, rekao je: „Imam tri slike - ja i Hitler, ja i Musolini, ja i Tito. Objavi koju hoćeš ili koju smiješ.“

Ante Topić Mimara je svoju privatnu kolekciju od oko 3.000 predmeta zavještao 1972. godine hrvatskom narodu. Muzej „Mimara“ na Ruzveltovom trgu u Zagrebu je svečano otvoren 17. jula 1987. godine. Do danas postoje optužbe i tvrdnje da je najveći dio njegove kolekcije zapravo ukraden.

Od 1948. Mimara je počeo darovati umjetnine Štrosmajerovoj galeriji u Zagrebu. Oženio se Viltrudom Merman-Topić (nem. Wiltrud Topić Mersmann), profesoricom historije umjetnosti na Univerzitetu u Salcburgu.

Navodno je Ante Topić Mimara, sakupljač umjetnina, još 1927. upoznao Hitlera, s kojim je ostvario blisko poznanstvo

Ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu naslijeđena je  s teritorije NDH

"Dodikova" ikona potječe od Mimare, koji je s Titom opljačkao Zagrebačku katedralu?

<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/629935/bocan-harcenko-rusija-protiv-imenovanja-novog-visokog-predstavnika-u-bih">Ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko rekao je da Rusija ne odobrava pokušaje imenovanja novog visokog predstavnika u BiH.</a> Ruski diplomata u intervjuu za Tanjug navodi da to nije u skladu sa stavom Odbora Vijeća za implementaciju mira i planom o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR).

Bocan Harčenko je naveo da je i u kontekstu <a href="https://avaz.ba/tag/79050/christian-schmidt">Kristijana Šmita (Christian Schmidt)</a>riječ o pokušaju da se kreira politika koja odgovara Zapadu, a što Rusija nikad neće prihvatiti. - Vjerovatno smatraju da će on na najbolji način vršiti funkciju visokog predstavnika i da će biti više pritisaka, kako kažu na Zapadu, u korist tzv. najbolje funkcionalnosti BiH. Ali, ustvari, misle na centralizaciju BiH, a prije svega na oduzimanje punomoći Republici Srpskoj - kaže ruski ambasador.
<a href="https://avaz.ba/tag/47493/zlatko-hadzidedic">Zlatko Hadžidedić</a>, vanjskopolitički analitičar, u svojoj izjavi za „Avaz” ističe kako ne smatra da će Rusija na kraju zaista blokirati proces imenovanja visokog predstavnika, ali da je svakako riječ o političkoj trgovini u kojoj pokušava što više izvući za sebe.
- Ukoliko Njemačka učestvuje u vršenju pritiska na Rusiju, i Rusija će negdje drugo pritisnuti. Ne mislim da je Rusija bilo kakav zaštitnik ili saveznik Rusije niti Republike Srpske, barem ne u nekom suštinskom smislu, njima je to poluga da Zapad mogu pritisnuti zbog nekih drugih regija kao što je Ukrajina, gdje je Zapad narušio ruske strateške interese - kaže Hadžidedić.

I vanjskopolitički analitičar <a href="https://avaz.ba/tag/56959/zlatko-dizdarevic">Zlatko Dizdarević</a> ističe da nije iznenađen ovakvim stavovima ruskih diplomata i da u određenih bh. krugovima posljednjih mjeseci traje nerealno optimistična atmosfera kada je u pitanju dolazak Džoa Bajdena (Joe Biden) na čelo SAD i imenovanje novog visokog predstavnika, dok se pri tome potpuno zanemaruje širi globalni kontekst. - Svi isti kočničari i u i van Bosne i Hercegovine postoje i dalje i ništa od svog stava nisu promijenili. Znamo da Rusija u OHR-u godinama igra ulogu kočničara i zaista ne znam na osnovu čega se očekivalo da će oni promijeniti stav.
Potpuno je deplasirana bila priča iz medija da su se oni dogovorili s Nijemcima, da je to njihov zajednički projekt prema Bosni i Hercegovini, prema tome, mislim da je krajnje vrijeme da postanemo koliko-toliko realni - napominje Dizdarević.
S ovim stavom saglasan je i Hadžidedić, koji, također, navodi da su u BiH preoptimistični kada je u pitanju saradnja s EU, a s druge strane preparanoični kada je u pitanju Rusija.

- Rusija je tu da se izbori za svoje interese, ali evropske zemlje su bile te koje su blokirale sve aktivnosti prema BiH od samog visokog predstavnika kada je u pitanju jačanje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Trebamo se prisjetiti ko nam je organizirao Lisabonsku konferenciju, kojom je zemlja podijeljena i ucrtane su mape za kasniju podjelu, ko je čitav rat provodio embargo na naoružanje - pojašnjava Hadžidedić.

<h2> Krajnje je vrijeme da se okrenemo sebi i unutrašnjem dogovoru</h2>

- Krajnje je vrijeme, ako zaista postoji dobra volja, a ja ne vjerujem da postoji, da se pravi ozbiljna država na principima na kojima postoje države u Evropi i svijetu, da se okrenemo sebi i našim unutrašnjim dogovorima i unutrašnjim kapacitetima, a očekivati da će kapitalne odluke donijeti Rusi, Bajden, EU, mislim da je potpuno deplasirano - navodi Zlatko Dizdarević.

Hoće li Rusija blokirati proces imenovanja novog visokog predstavnika u BiH. Vanjskopolitički analitičari Zlatko Dizdarević i Zlatko Hadžidedić upozoravaju da se u određenim krugovima stvara prevelika euforija po pitanju angažmana Zapada

Sad je jasno: Rusi i Nijemci nemaju dogovor za BiH

Prvi lokalni izbori poslije 12 godina u Mostaru grad su odveli u novu političku dramu. Nakon što je Gradsko vijeće Mostara javno glasalo za gradonačelnika, kada su u drugi krug prošli kandidati Mario Kordić iz HDZ-a BiH i Zlatko Guzin iz SDA, dok je iz utrke kao trećeplasirana ispala Irma Baralija iz NS-a, visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) poništio je glasanje u prvom krugu i donio odluku da se ponovo glasa, ali ovaj put tajno.

Pošto je bilo jasno da niti jedan kandidat neće dobiti dvotrećinsku većinu u drugom krugu, Stranka demokratske akcije i njeni mediji te aktivisti bili su pokrenuli žestoku kampanju „slamanja“ “Bh. bloka” - kroz višednevno sipanje optužbi da spremaju „izdaju“ time što, pretpostavljaju iz SDA, neće većinski glasati za Guzina.Pred “Bh. blok” ili, tačnije, i SDP i Našu stranku, tako se stavljala teška dilema - povući se pred pritiscima, podržati SDA-ovog kandidata i tako omogućiti da napokon jedan Bošnjak dođe na čelo grada ili ostati vjeran principu „nepodržavanja“ niti jedne nacionalne stranke, a tako omogućiti gradonačelničku poziciju HDZ-u.
Sada, međutim, stvari se restartuju i sva tri politička bloka dobivaju priliku da svoje redove poslože i pripreme nove strategije.
<a href="https://avaz.ba/vijesti/bih/629635/irma-baralija-nisam-osoba-koja-odustaje">Ono što na prvu sada izgleda kao najjednostavnije rješenje jeste da stranke “Koalicije za Mostar”, ukoliko im je, zaista, primarni interes spriječiti da HDZ dobije mjesto gradonačelnika, naprave dogovor s “Bh. blokom”, odustanu od Guzina kao kandidata i zajedno kao gradonačelnicu podrže Irmu Baraliju, koja je i najzaslužnija što su izbori uopće održani u Mostaru. Prosta većina bi na ovaj način bila lako osigurana.</a>
No, iz “Koalicije za Mostar” bi mogli ponovo tvrditi da Baralija, prema osvojenom broju preferencijalnih glasova, ne zaslužuje kandidaturu.
Zato je vjerovatnije da će i na tajnom glasanju u drugi krug ponovo proći Guzin i Kordić.

Iz ugla prosječnog sljedbenika nacionalnih politika, stvar je ovdje krajnje jasna - dvije nacionalne politike se bore za prevlast u jednom važnom gradu (a, također, i u državi). Bez obzira na ostala ideološka neslaganja, politika ''Koalicije za Mostar'' je probosanska, HDZ-ova je prohrvatska. Logično je da ''Bh. blok'', koji državu BiH ima kao primat, podrži ove prve. No, ulasci u takve vrste saveza kod građanskih stranaka degradiraju upravo ono „građansko“ u njima, s obzirom na to da se u očima druga dva naroda počinju percipirati kao tek još jedna nacionalna opcija.

Eventualna podrška ''Bh. bloka'' doktoru Guzinu možda bi ih privremeno spasila od spinovanih optužbi za izdaju. Možda bi im i otvorila vrata kod određenog procenta tvrđeg bošnjačkog glasačkog tijela.Ali, posljedično, time bi im se, vjerovatno i dugoročno, zatvorila vrata kod umjerenog, ljevičarskog i liberalnog glasačkog tijela druga dva naroda.

Nakon što je Incko poništio prvi krug glasanja, kombinatorika za izbor gradonačelnika kreće ispočetka. “Bh. blok” nalazi se u najtežoj poziciji

Gradsko vijeće Mostara ponovo bira gradonačelnika

Turska na ledu u Vašingtonu

"Dodikova" ikona potječe od Mimare, koji je s Titom opljačkao Zagrebačku katedralu?

Sad je jasno: Rusi i Nijemci nemaju dogovor za BiH

Ko će presjeći „mostarski čvor“

Turska na ledu u Vašingtonu

"Dodikova" ikona potječe od Mimare, koji je s Titom opljačkao Zagrebačku katedralu?

Sad je jasno: Rusi i Nijemci nemaju dogovor za BiH

Ko će presjeći „mostarski čvor“