<p>Naime, govornici bosanskog jezika svakodnevno koriste i oblik trenerka i trenirka. A da li znaju njihovo pravo značenje? Iako vas većina misli, a to potvrđuje praksa, da je ispravna imenica ženskog roda trenerka u značenju dvodijelna sportska odjeća koja se najčešće nosi na treninge, ali i druge neformalne prilike, niste u pravu.</p>

<p>U ovom značenju pravilno se kaže ili piše: trenirka, trenirci, trenirku, trenirke, trenirkom, trenirkama… Trenerka, s druge strane, ne označava odjevni predmet, nego žensku osobu&nbsp;koja trenira&nbsp;druge. U narednim primjerima rečenica pogledajte ispravnu upotrebu ovih imenica.</p>

Koji je tačan oblik od dva koja su u upotrebi?

Šta je ispravno: trenirka ili trenerka?

<p>Na današnji dan 2020. godine, zauvijek je zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bosanskohercegovačke muzičke scene, istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović.</p><p>Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život.</p><p>Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječijem radio-horu nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom. </p><h2>Nestvarna ljepota</h2><p>Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija, te je kao petnaestogodišnjakinja postala vokalna solistica Radio Sarajeva.</p><p>Porodica je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je pravila pauze u svojoj muzičkoj karijeri. Udala se veoma mlada, u 19. godini, za inžinjera Sabriju Šečića, kojeg je upoznala u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta.  </p><p>Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo krunisana brakom. Tada je Beba nakratko prekinula svoju karijeru i posvetila se suprugu i porodici. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je porodica i dalje bila na prvom mjestu. </p><h2>Pogibija supruga</h2><p>Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao.  U oktobru 1971. godine Sabrija gine u saobraćajnoj nesreći. Ostavši mlada udovica, s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, beba je veoma teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je da li uopće da opet uzme mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da, ipak, nastavi pjevati bile presudne riječi njenog velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.</p><p>- Beba je morala da računa s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila da pripada publici, onda mora da joj se vrati – kazivao je Čkalja.</p><p>Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom, koja je suosjećala s njom. </p><p>- Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču... Ja ne znam da li sam jednu strofu otpjevala - kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa.</p><p>Ljubav je ponovo pronašla tek 25 godina nakon Sabrijine smrti, s drugim suprugom čuvenim violinistom Dževadom Šabanagićem.</p><h2>Svevremenske pjesme</h2><p>Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, Beba je udahnula posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.   </p><p>Snimala je i novokomponirane pjesme, vodivši računa da aranžmani njenih pjesama imaju isključivo odlike našeg podneblja, da u njima ne bude primjesa grčke, turske, šumadijske ili makedonske tradicije. Zato su Bebine pjesme, poput „Plačem ja, plačeš ti“, „O ćuti, ćuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“... ušle u anale bh. narodne muzike i postale svevremenske.  </p><p>Beba je dobila brojne nagrade i priznanja za muzički uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima, među kojima "Povelje Zlatne značke" RTVSA, "Oskara za životno djelo", Nagrade za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu. Međutim, isticala je da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva, 2013. godine, te proglašena počasnom građankom Sarajeva. Bila je i članica Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988., izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene. </p><p>Beba Selimović je bila i ostala upamćena kao najveća dama bosanskohercegovačkog estradnog neba. Dokazivala je to svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinki koje je pjevala širom svijeta, pokazujući ujedno ponos i snagu bosanskohercegovačke žene. Bila je istinska ambasadorica tradicije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iako više nije među nama, njene pjesme, svilenkasti glas kojima ih je interpretirala, njena osobnost i damsko ponašanje ostaju da žive u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.</p>

<h2>Umro Tvrtko I Kotromanić, prvi i najznačajniji bosanski kralj</h2><p>1391. - Umro Tvrtko I Kotromanić, posljednji bosanski ban (1353.-1377.), a zatim prvi i najznačajniji bosanski kralj (1377.-1391.). Tvrtkovim krunisanjem, 1377. godine, u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je bilo krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva, uspostavljena je nezavisna Kraljevina Bosna. Kada su nakon smrti ugarskog kralja, 1382. godine, izbili nemiri na područjima dalmatinske obale, kralj Tvrtko je iskoristio priliku da pošalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzme potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno s otocima. Na taj način pripojio je Bosni Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Korčulu i Hvar, proširivši Kraljevinu Bosnu na najveću teritoriju u njenoj historiji. Zahvaljujući Tvrtku I, Bosansko kraljevstvo je tada bilo najmoćnija balkanska država. Cijeli period Tvrtkove vladavine obilježen je velikim razvitkom bosanskih gradova, trgovine i rudarstva, te prvim kovanim zlatnim novcem na našim prostorima. Nakon Tvrtkove smrti nastupila je nestabilna politička klima u Bosni, uzrokovana ugarsko-bizantskim rivalstvom koje je iznova zavadilo bosansko plemstvo. Sve to je rezultiralo čestom promjenom bosanskih kraljeva. </p><p>1628. - Rođen italijanski ljekar i botaničar Marčelo Malpigi (Marcello Malpighi), tvorac mikroskopske anatomije. Pronašao je veoma konveksna sočiva, jednostavan mikroskop koji uveličava do 180 puta.</p><p>1772. - Njemački pisac Karl Vilhem Fridrih fon Šlegel (Wilhelm Friedrich von Schlegel), najznačajniji teoretičar njemačkog romantizma i jedan od prvih evropskih modernista, rođen je na današnji dan. S bratom Augustom uređivao je glavni romantičarski časopis "Aneteum". Osim radova o antičkoj književnosti, eseja, pjesama i pripovijedaka, pisao je i aforizme. Djela: roman "Lucinda", "Historija stare i nove književnosti".</p><p>1856. - Preminuo srbijanski pisac Jovan Sterija Popović, prvi srpski komediograf, koji je u djelima ismijavao mane tadašnjeg društva, naročito pomodarstvo, pokondirenost i nadriučenost. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra koji je otvoren izvođenjem njegove tragedije "Smrt Stefana Dečanskog". Ostala djela: komedije "Laža i paralaža", "Pokondirena tikva", "Zla žena", "Tvrdica ili Kir-Janja", "Rodoljupci", zbirka pjesama "Davorje".</p><p>1861. - Umro ukrajinski pisac i slikar Taras Grigorjevič Ševčenko, najveći ukrajinski pjesnik 19. vijeka, osnivač nove ukrajinske književnosti, romantičar, revolucionar, vatreni borac za slobodu naroda. Poezijom inspiriranom narodnim stvaralaštvom utemeljio je književni ukrajinski jezik. Djela: zbirka pjesama i poema "Kobzar", poema "Hajdamaki", romani "Najamnica", "Kneginja", "Muzikant", "Blizanci", "Umjetnik".</p><p>1915. - Rođen Joža Horvat, hrvatski književnik, moreplovac i putopisac. Bio je urednik “Kola” i časopisa “Republika”. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Dva puta je, 1965. - 1967. i 1973. godine, brodovima “Besa” i “Modra lasta” putovao oko svijeta, što je postalo tema njegovih putopisa. Najznačajnija su mu djela putopisi - brodski dnevnik “Besa” (1973.) i “Molitva prije plovidbe” (1995.).</p>

<h2>Rođen Jozef Sep Blater, osmi predsjednik FIFA-e</h2><p>1936. - Rođen Jozef Sep Blater (Joseph Sepp Blatter), osmi predsjednik FIFA-e. Za predsjednika je izabran 8. juna 1998., a tu dužnost je obnašao do 26. februara 2016. godine. Sep Blater je 2007. godine uvršten u englesku fudbalsku Kuću slavnih, u posebnu kategoriju ambasadora fudbala. </p><p>1940. - Umro ruski pisac Mihail Afanasjevič Bulgakov, koji je zbog nepristajanja da se dodvorava vlastima i služi propagandi kao "inžinjer duša" - što se za sovjetske umjetnike podrazumijevalo poslije Oktobarske revolucije - bio u nemilosti čak i decenijama poslije smrti. Zbog romana s fabulom iz građanskog rata "Bijela garda", kao i "Majstor i Margarita", napao ga je tadašnji sovjetski vođa Staljin. Ostala djela: priče i pripovijetke "Bilješke mladog ljekara", "Đavolijada", "Kobna jaja", "Pseće srce", romani "Život gospodina de Molijera", "Pozorišni roman" (nedovršen), drame "Bjekstvo", "Zojkin stan", "Purpurno ostrvo", "Adam i Eva", "Blaženstvo", "Ivan Vasiljevič", "Bratstvo licemjera", "Posljednji dani", "Batum", scenariji "Revizor", "Mrtve duše", dramatizacije "Mrtve duše", "Rat i mir".</p><p>1940. - Rođen Karlos Rej Noris – Čak (Carlos Ray Norris Jr), američki televizijski i filmski glumac i majstor borilačkih vještina, najpoznatiji po ulozi Kordela Volkera (Cordell Walker) u TV-seriji “Walker, teksaški rendžer”. Serija je prikazivana osam godina, a uloga rendžera Volkera postala je Norisov zaštitni znak. Godine 1997., postao je tek treći zapadnjak koji je dobio crni pojas, 8. dan. Tri godine kasnije Svjetski karate savez mu je dodijelio nagradu za životno djelo.</p><p>1958. - Šeron Ivon Stoun (Sharon Yvonne Stone), američka glumica, rođena je na današnji dan. Prvu ulogu je dobila 1980. godine u filimu Vudija Alena „Stardast Memoris“. Najveći je uspeh postigla u filmu „Niske strasti“ 1992. godine. Nominovana je za Oskara 1994. godine za ulogu u filmu „Kasino“.</p>

<h2>Selma Alispahić, bh. glumica, slavi 55. rođendan</h2><p>1970. - Rođena Selma Alispahić, bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica.  Akademiju scenskih umjetnosti završila je u Sarajevu. Članica je SARTR-a (Sarajevski ratni teatar). Profesorica je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Od 1992. do 1997. živjela je u Londonu i sarađivala s Kraljevskim nacionalnim teatrom, igrajući u predstavama “Women of Troy”, “Caucasian Chalk Circle”, kao i u ostalim londonskim teatrima. </p><p>1971. -  Almir Imširević, bosanskohercegovački dramski pisac, rođen je na današnji dan. Njegova drama "Kad bi ovo bila predstava..." uvrštena je u Antologiju BH drame XX vijeka. Ostale drame: "Balkanski đavo Sram", "Playback Sevdalinka", "Circus inferno", "Po istinitoj priči","Mousefuckers", "Kad bi ovo bio film..." i "Jedan je Muhamed Ali". Bio je jedan od scenarista TV serije "Crna hronika", a napisao je i nekoliko epizoda serije "Viza za budućnost". Drama "Balkanski đavo Sram", godine 2007., uvrštena je u francusku antologiju evropske drame "De Pinter a Muller" (Michel Corvin). Godine 2011., objavio je i prvu knjigu priča - "STRANA 212", 2020. knjigu "Najljepši od svih svjetova", a 2023., objavio je roman "Zlatni geler". Trenutno radi kao redovni profesor na ASU.</p><p>1975. - Rođen Bulend Biščević, proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler. Već u omladinskom pogonu sarajevskog Željezničara s devet godina počeo je trenirati fudbal, a 1994. je uvršten u prvi tim. U Želji je proveo narednih 10 godina. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je 30 službenih utakmica.</p>

Danas je ponedjeljak, 10. mart/ožujak 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 296 dana 

Beba Selimović: 5. godišnjica smrti dame sevdaha

<p>Jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, pripovjedača, hroničara i dramatičara, profesor Alija Nametak rođen je u Mostaru prije 119 godina, 6. marta 1906. Odrastao je u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Alijina supruga Saliha bila je najmlađa kćerka Fehima ef. Spahe, reisu-l-uleme Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, u periodu od 1938. do 1942. godine i brata dr. Mehmeda ef. Spahe, nekadašnjeg ministra u Kraljevini SHS i velikog borca za prava bošnjačkog naroda. </p><p>Nametkovi romani, pripovijetke, drame, novele i tekstovi su, prije svega, hronike bošnjačkog naroda, zbog čega ga mnogi književni kritičari nazivaju novovjekim Bašeskijom. Pisao je autentično i dokumentaristički, ali i humoristično, ispreplićući saosjećajno i ironično svjedočenje o životu bošnjačkog stanovništva u vremenu velikih društvenih i političkih promjena u Bosni i Hercegovini. </p><h2>Sa 12 godina zapisivao pjesme</h2><p>Koliko je Alija Nametak već kao mladić bio poštovan i cijenjen od tadašnje bošnjačke uleme, svjedoči detalj iz njegove prošnje Salihe Spaho. Kako je tada bio običaj da se djevojka zaprosi od roditelja, jer ne bi moglo doći do braka ako oni ne daju pristanak, tako je i Alija od Fehima ef. Spahe otišao da zaprosi Salihu. </p><p>Fehim ef. mu je rekao da sačeka dok se konsultira sa svojim bratom Mehmedom ef., jer se njih dvojica, kako je kazao, konsultiraju o svakoj važnoj odluci. Nakon što je Fehim ef. upitao svog brata šta misli o toj udaji, Mehmed ef. mu je odgovorio: “Eto, da je Alija mene pitao za tvoju kćer, ja bih mu je dao bez da se konsultujem s tobom“. Saliha i Alija dobili su četvero djece, kćerke Suadu, Zejnebu i Fatimu, te sina Fehima.</p><p>Nametak je svoj književni, kulturni, društveni i javni rad počeo sa samo 12 godina, zapisivanjem narodnih pjesama od svoje majke. Bio je vrlo zainteresiran za svoju vjeru, za život i običaje Bošnjaka, te je, osim što je pisao, cijelog života sakupljao i objavljivao narodne umotvorine. U njegovom radu primjetan je veliki utjecaj tradicionalnog odgoja i odnosa prema islamu, što je najbolje i opisao sam Alija:</p><p>„Bilo ljeto, bila zima, on (otac) je dolazio barem pola sata prije zalaza sunca, provrtio se malo po dvorištu i po bašči, uviek raspoložen i razgovarao s nama, djecom, kao sa odraslima, a onda bi pošao u džamiju na akšam, večernju molitvu, i ja za njim, sam od sebe, bez ikakva nagonjenja, jer mi je nešto iz dna duše govorilo da mora dobro biti ono što radi moj babo.“</p>

<h2>Istinski vjernik</h2><p>Prve tekstove Nametak je objavio za vrijeme studija u zagrebačkim književnim časopisima „Književnik“, „Vijenac“, „Savremenik“, „Omladina“ i  „Hrvatsko kolo“. A u jednoj od novela, opisujući svoje studentske dane, ponosno ističe svoj vjerski odgoj i dočarava kako je ta religioznost djelovala na njegovog cimera u Đačkom domu u Zagrebu Ljudevita Jonkea Luju: </p><p>„Kako sam po prirodi i očevu odgoju uvijek bio religiozan, uzeo bih često Kur'an i za sebe čitao poneku stranicu. Lujo je to sa divljenjem gledao i morao sam mu nekada recitirati arapski tekst. Bio je zadivljen izgovorom arapskih riječi i pitao me kako se to može naučiti. Gotovo da nije vjerovao da sam ja u šestoj godini života znao čitati kur'ansko pismo s blizu tisuću tiskarskih znakova, a 28 glasova. Isto tako obavljao sam ritualne molitve (namaz) na posebnoj serdžadi, što je on ozbiljno pratio, a da se nije nikada smijao ili omalovažavao.“ </p><p>Da je Nametak i kasnije, do kraja života, bio istinski vjernik, na poseban način svjedoči njegova biografija zabilježena u knjizi „Sarajevski nekrologij“, objavljenoj posthumno  u Cirihu, 1994. godine.</p><h2>U zatvoru bio 9 godina </h2><p>Od 1929. godine živio je u Sarajevu i do 1945. godine radio kao urednik časopisa „Novi behar“ potom profesor književnosti u Gazi Husrev-begovoj medresi, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. Školsku 1934/35. godinu predavao je u Podgorici, a po povratku u Sarajevo radio je kao lektor i intendant u Narodnom pozorištu. Do 1945. godine objavio je knjige „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Ramazanske priče“, „Za obraz“, „Mladić u prirodi“, „Dan i sunce“ i „Abdullahpaša u kasabi“. </p><p>Zbog aktivnog učešća u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH osuđen je 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet.  </p><p>U arhivi KPZ Zenica sačuvan je dokument s podacima: “Alija Nametak, MB.1444/I: Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Kazna mu je smanjena na 10 godina. Početak kazne 8. 4. 1945. godine. Istek kazne 8. 4. 1955. godine. Dana 6. 5. 1954. godine uslovno pušten (broj. 5262/54). Osuđen je: zbog toga što je od 1941. godine pa za čitavo vrijeme okupacije, na dužnosti profesora i književnika, novinara, sekretara glavnog odbora ‘Narodne Uzdanice’, intendanta i lektora Narodnog pozorišta djelovao kao ustaški ideolog i agitator. Što je kroz svoje javne istupe, pripovijetke i novinske članke služio okupatoru i ustaškom pokretu. Učestvovao u pljački i rasprodaji otete imovine Srba i Jevreja, kao član nadzornog odbora.”</p><p>A istina o Nametkovom radu i djelovanju u periodu Drugog svjetskog rata je, ustvari, da on uopće nije služio ustaškom pokretu, niti bio politički angažiran, već je radio isključivo na afirmaciji kulture. O Alijinom radu u tom periodu prof. dr. Nadan Filipović, u tekstu „(T)ko je u Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak“, između ostalog, istakao je:</p><p>“Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije ‘partizanski osloboditelji’ su ga osudili na petnaest godina teške robije ne samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine”. </p><h2>Propadanje bošnjačkih plemićkih porodica</h2><p>U svojim ranim radovima Nametak je bio lirik, opijen ljepotom žene i doživljajem ljubavi. S jedne strane, ženu je doživljavao kao fikciju, a s druge, prikazivao je realnu sliku zapostavljene i podređene, ali odane žene, koja snagom svog karaktera nadrasta i sebe i svijet oko sebe. Iako su iz patrijarhalnog islamskog miljea, Nametkove junakinje nisu okovane tradicionalnim normama, nego su stvarne žene pune života.  </p><p>Ipak, najbrojnija Alijina djela su socijalne tematike, u kojima on prikazuje najprelomnija i najdramatičnija zbivanja u historiji Bošnjaka, uvjetovana događajima nakon Prvog svjetskog rata, stvaranja Kraljevine SHS i provođenja agrarne reforme. U tim pripovijetkama pisao je o materijalnom propadanju bošnjačkih plemićkih porodica i posljedicama tih zbivanja: nesnalaženju u novim uvjetima, njihovim padovima i borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed. </p><p>Nametak je bio sentimentalno vezan za vrijednosti patrijarhalnog života koje su se rušile s dolaskom novog vremena. Toplo i prisno pisao je o ljudima iz krša i njihovoj vezanosti za kamen i ono malo zemlje. Čovjekovu iskonsku povezanost sa zemljom i sredinom u kojoj je ponikao, Nametkov junak Ahmet u noveli „Kmet“ objašnjava ovako: </p><p>„Zašto li je ovo, Bože jedini? Šta je ovo? Kakva je ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne možemo ostaviti, a kad je ostavimo ne možemo je zaboraviti.“ </p><h2>Umjetnik našeg podneblja</h2><p>Nametak je bio umjeren i nenametljiv u svemu, pa je tako jedne prilike skromno izjavio da bi se iz njegovog opusa moglo izabrati desetak vrijednih novela, a svi koji poznaju njegovo djelo saglasit će se s mišljenjem hrvatskog književnika Ive Balentovića: “Nametak je pisac naš, sviju nas, umjetnik našeg podneblja... čije je književno djelo ugrađeno u našu književnost i u njoj trajno ostaje.”</p><p>Bio je dugo vremena izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, ali nikad nije, čak ni s najmanjom primjesom mržnje, govorio o ”državi” ili pojedincima koji su ga osudili na dugogodišnju robiju. Sve je podnosio mirno i dostojanstveno. Ponovo je počeo objavljivati 1966. godine, kada je izlašla njegova knjiga novela „Trava zaboravka“. </p><p>U predgovoru ove knjige rahmetli prof. dr. Muhsin Rizvić obradio je i novele iz zbirke „Dobri Bošnjani“, čime je bliže pojasnio stvaralački rad nepravedno zapostavljenog Alije Nametka, skrenuvši pažnju na veliku važnost njegovog lika i djela za bosanskohercegovačku historiju i književnost. </p><p>Alija Nametak napustio nas je 8. novembra 1987., ostavivši nam vrijedna književna djela koja su ujedno i kulturno-historijski dokumenti vremena u kojem je živio. U njima je dokumentaristički, ali i uz specifičan humor, kako bismo ih bolje razumjeli, sačuvan i oživljen jedan vijek naše historije. Njegova djela nesumnjivo spadaju među najznačajnija djela bh. kulturno-historijske baštine i uopće historije naše zemlje.</p>

Pisao je o padovima Bošnjaka i njihovoj borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed

Alija Nametak: 119. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

<p>Ova imenica muškog roda označava stručnjaka koji se profesionalno bavi ekonomijom kao društvenom naukom. Naglašena je kratkouzlaznim akcentom. U srpskom jeziku pravilno ju je pisati ekonomista, u hrvatskom ekonomist, a u bosanskom standardnom jeziku ispravna su oba oblika, s tim što naši jezički stručnjaci preporučuju ekonomist, bez vokala A.</p>

<p>Samo obratite pažnju da je u slučaju kad nominativ jednine glasi ekonomist, genitiv jednine – koji odgovara na pitanje koga, čega – ekonomista, a kad je nominativ jednine ekonomista, genitiv je ekonomiste.</p>

S vokalom A ili bez njega?

Kako se kaže ili piše: ekonomist ili ekonomista?

<p>Prema pravopisu bosanskog jezika, pravilno je i jedno i drugo, ali u različitim kontekstima.</p>

<p>Gledati televiziju znači da neko gleda televizijski program, dok gledati televizor znači da neko gleda uređaj, naprimjer, pri kupovini u prodavnici televizora.</p>

Pravilno je i jedno i drugo, ali...

Šta je pravilno: gledati televiziju ili gledati televizor?

<p>Kad je riječ o pravilnom pisanju glasovnih grupa IJE i JE, pravilo je jednostavno i kaže: ako je izgovor sloga dug, ispravno je pisati IJE, poput: bijel, cvijet, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet; a ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna grupa JE, kao u primjerima: savjet, čovjek, sjena, djed, razumjeti, vjera…</p>

<p>U našoj nedoumici: izliječiti ili izlječiti, riječ je o svršenom glagolu koji znači osloboditi nekoga neke bolesti. Naglašen je dugouzlaznim akcentom, odnosno slog je dug, pa je, prema pravilu koje sam spomenula, u bosanskom standardnom jeziku pravilno pisati izliječiti, izliječim, izliječiš… S vokalom I, odnosno glasovnom grupom IJE.</p>

S vokalom I ili bez njega, odnosno s glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

<p>Riječ je o imenici ženskog roda koja se najčešće koristi u stomatologiji, o označava zubnu ispunu koja se umeće u slučaju bolesnog zuba. Također, označava i pločicu kojom se pečate različite pošiljke ili predmeti. U našem primjeru, blomba ili plomba, važno je poznavati porijeklo riječi.</p>

<p>Naime, imenica dolazi iz njemačkog jezika, gdje glasi ‘Plombe’, a u njemački je došla iz latinskog jezika od riječi plumbum koja znači olovo. Analogno tome, i u bosanskom standardnom jeziku pravilno se kaže ili piše plomba, plombe, plombom, plombi, plombama… sa suglasnikom P.</p>

Sa suglasnikom P ili suglasnikom B?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

<p>U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, prema arheološkim dokazima, bilo je života još u prahistoriji. U&nbsp;srednjem vijeku&nbsp;Sarajevo je bilo dio srednjovjekovne bosanske&nbsp;župe&nbsp;Vrhbosna, čiji dokumenti bilježe da je na sarajevskom području postojalo mjesto&nbsp;Tornik, mali trg ili pazarište okuženo malim selima, te, prema zapisima&nbsp;dubrovačkih&nbsp;trgovaca, nije bio previše važno trgovačko mjesto. </p><p>Gradske, odnosno urbane temelje Sarajeva postavio je bosanski sandžak-beg Isa-beg Ishaković u 15. vijeku, pretvorivši tih nekoliko zaselaka u grad i centar države gradnjom ključnih objekata, uključujući&nbsp;džamije, zatvorenu tržnicu, javno kupatilo, hostel i vladarov dvor (Saraj). Godine 1462., između 1. februara i 3. marta, Isa-beg je izdao Vakufnamu, najstariji dokument prema kojem je Sarajevo postalo prepoznatljiva urbana cjelina, čiji razvoj u kontinuitetu traje i danas.&nbsp;</p>

<h2>Prvi objekti</h2><p>Vakufnama je isprava o zavještanju nekog dobra u&nbsp;vjerske,&nbsp;prosvjetne,&nbsp;zdravstvene, socijalne,&nbsp;saobraćajne&nbsp;i dobrotvorne svrhe. Svaka takva zadužbina zove se&nbsp;vakuf, a njen osnivač&nbsp;vakif. </p><p>Vakufnama Isa-bega Ishakovića nije samo prvi dokument o uspostavi urbanog Sarajeva, nego i najstariji osmanlijski dokument u Bosni i Hercegovini. Original se nalazio u rukama Mustajbega Fadilpašića, a on ga je posudio Kosti Hormanu otkad mu se više ne zna za sudbinu, ali je sačuvano više prepisa ovog veoma značajnog dokumenta za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine.</p><p>Godine 1457., Isa-beg je podigao džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu II Fatihu, po kojem je dobila ime Careva, a potom i upravno središte dvor – saray, po kome je grad dobio ime. Saraj je uništen još u vrijeme Osmanskog Carstva, a na njegovom mjestu podignuti su&nbsp;vojni logor i kasarna. Historijski izvori lociraju Saraj na mjesto gdje se danas nalazi zgrada Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.</p><p>I Careva džamija i Saraj nastali su prije 1462. godine, kada je napisana Vakufnama, u kojoj su pobrojani objekti koji će biti podignuti, kao i način na koji će oni biti održavani. Vakufnamom je Isa-beg prije 563 godine formirao osnove budućeg šehera, glavnog grada Bosanskog sandžaka, kasnije ejaleta, a danas države Bosne i Hercegovine.</p><h2>Izgradnja Baščaršije</h2><p>Nakon izdavanja Vakufname Isa-beg je izgradio tekiju, do nje musafirhanu, potom han na Baščaršiji (današnja „Kolobara“), Carevu ćupriju, hamam uz Carevu džamiju, nekoliko dućana i devet mlinova na Miljacki. Također, veliki broj zemljišnih parcela namijenio je isključivo za izdržavanje vakufa. </p><p>Dućani u Isa-begovom hanu su uglavnom prodavali tekstilnu robu, pa je han ujedno bio i prvi sarajevski bezistan. Oko njegovog glavnog ulaza formirala se čaršija bazerdžana, jedna od najstarijih u Sarajevu, a cijeli trg na kojem su nicali objekti pretvorio se u čaršiju i prozvao Baščaršijom (glavna, centralna čaršija). </p><p>Isa-begova tekija korištena je, ne samo u vjerske svrhe nego i kao svratište, prenoćište i kuća za siromašne, ali i putnike namjernike, što ju je činilo svojevrsnim društvenim centrom grada. Naselje od Isa-begove tekije do Baščaršije nazivano je Isa-begovom mahalom sve do 1526. godine, kada je u toj mahali džamiju sagradio Muslihidin Mustafa Čekrekčija, pa se od tada zove Čekrekčijina mahala.</p><p>Prije Sarajeva Isa-beg Ishaković je utemeljio&nbsp;i mnoge druge gradove na Balkanu, od kojih su najvažniji Skoplje i Novi Pazar, u kojima i danas postoje objekti koji su njegov&nbsp;vakuf.&nbsp;</p>

<h2>Trgovao s Dubrovčanima</h2><p>Ipak, Isa-beg Ishaković se najviše pamti i spominje po zadužbinama izgrađenim u Sarajevu, koje je proglašavano jednim od najljepših gradova na zapadnim granicama Osmanskog Carstva, a i Isa-beg ga je u jednoj od svojih vakufnama nazvao “cvijetom među gradovima”.</p><p>Isa-beg Ishaković&nbsp;je bio posljednji&nbsp;krajišnik&nbsp;Bosanskog krajišta&nbsp;i drugi&nbsp;sandžak-beg&nbsp;Bosanskog sandžaka. Njegova vladavina u Bosni je trajala od 1454. do 1463. godine. Bio je sin prvog bega Bosne&nbsp;Ishak-bega i otac šestog bosanskog sandžak-bega Mehmed-bega Čelebija, koji je zaslužan za urbani razvoj Rogatice, koja se po njemu zvala Čelebi Pazar. Osim Mehmed-bega, Isa-beg je imao još tri sina: Ali-bega, Ahmed-bega i Hasan-bega. </p><p>Poznato je i da je Isa-beg bio u veoma dobrim odnosima s Dubrovčanima, s kojima je trgovao, pa su njegovi trgovački poslovi često spominjani u tadašnjim dubrovačkim dokumentima, gdje je nazivan i „pravim gospodarom Bosne“. U dokumentima Dubrovačkog arhiva Isa-beg se posljednji put spominje 1470. godine, kada na mjesto sandžak-bega u Bosnu dolazi Ajas-beg.</p><h2>Isa-begov mezar</h2><p>Ne zna se pouzdano kada i gdje je Isa-beg Ishaković umro niti gdje je sahranjen. U Skoplju su mezari njegovog sina Mehmed-bega i unuka, ali nema njegovog mezara. Na natpisu džamije Gazi Isa-bega u Skoplju navodi se da je ona sagrađena 1475., a Isa-beg se spominje kao umrli, što znači da je džamija izgrađena poslije njegove smrti, a da je on umro između 1470. i 1475. godine.</p><p>Međutim, iza mihraba u haremu Careve džamije nalazi se jedan nišan velikih dimenzija s grubo izrađenim turbanom, bez ikakvih natpisa, pa mnogi historičari pretpostavljaju da bi to mogao biti mezar Isa-bega Ishakovića.</p>

<h2>Mjesto kao rajska bašča</h2><p>Čuveni osmanski putopisac iz 17. vijeka Evlija Čelebi je, prolazeći kroz Sarajevo, zapisao svoju očaranost ljepotama grada, ali i ostavio podatak da je Isa-begova tekija pripadala mevlevijskom derviškom redu.</p><p>- Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke Miljacke, na mjestu divnom kao rajska bašča. Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saray… ali ovaj bosanski kameni šeher Sarajevo je od svih ljepši, napredniji, življi… - zapisao je Čelebi.</p>

Dokument kojim je prije 563 godine utemeljeno urbano Sarajevo izdat je 1462. godine, između 1. februara i 3. marta 

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

<p>U ovom slučaju riječ je o različitim značenjima. A prema pravilu, rastavljeno uglavnom pišemo kad riječi imaju doslovno značenje, a sastavljeno kad je njihovo značenje preneseno.</p>

<p>Prema tome, kad pišemo rastavljeno za redom, riječ je o prijedlogu ZA koji dolazi uz imenicu REDOM, koja je u instrumentalu, a sastavljeno - ZAREDOM je prilog koji označava da je nešto išlo jedno za drugim, odnosno da se neki postupak ponavlja.</p>

Kako se piše pravilno zaredom - sastavljeno ili za redom - rastavljeno?

Kako se piše: zaredom ili za redom?

<p>U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, u nedjelju, 16. februara 2025., održano je Atletsko prvenstvo BiH u dvorani u disciplini 60 metara za kategorije od pionira/pionirki do juniora/juniorki. Prvenstvo je  organizirao Atletski savez Bosne i Hercegovine. </p><p>U izuzetno jakoj konkurenciji 2012. i 2013. godišta Bišćanin Dženan Nuspahić uspio je doći do titule viceprvaka BiH, pokazavši još jednom dominaciju u svom godištu te popravivši svoj lični rekord (8:58) kao i rekord matičnog Atletskog klub Bihać u spomenutoj disciplini. </p><p>Osim Dženana, Atletski klub Bihać su na Prvenstvu predstavljale i Najla Nuspahić, u kategoriji djevojčica, te Jasmina Nuspahić, u kategoriji mlađih juniorki, koja je, iako je nastupila s povredom noge, osvojila 4. mjesto. Za konstantne uspjehe mladih Bišćana zaslužan je i njihov trener Enver Hodžabegović.&nbsp;</p>

U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, 16. februara 2025., održano je Atletsko prvenstvo BiH u dvorani u disciplini 60 metara za pionire i juniore

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro 

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti, u kojoj, kada se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, prvi suglasnik zamjenjuje se svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom.</p>

<p>Glagolski pridjev trpni otključan označava nešto otvoreno ključem. U tvorbi ovog pridjeva zvučni glas D našao se ispred bezvučnog K, te se, prema pravilu, obezvučio i prešao u svoj bezvučni parnjak T. Stoga zaključujete da je pravilno reći ili napisati otključan.</p>

Glagolski pridjev trpni otključan označava nešto otvoreno ključem

Kako se piše: otključan ili odključan?

<p>Na današnji dan 1865., u Senju, u Hrvatskoj, rođen je književnik Silvije Strahimir Kranjčević. Za samo 43 godine, koliko je živio, Kranjčević je vječno opečatio regionalno pjesništvo s kraja XIX i početka XX vijeka kao začetnik novog perioda u književnosti naših prostora – realizma. I danas su aktuelne poruke koje nam je ostavio u svojim stihovima: da volimo ljude, domovinu i Boga, da nikad ne sumnjamo u sebe, jer nadom i vjerom u sebe jedino možemo postići zacrtane ciljeve.  </p><p>Nakon završenog školovanja Kranjčević se nije uspio zaposliti kao učitelj ni u Senju ni u Zagrebu, zbog čega je 1886. otišao u Bosnu i Hercegovinu i radio u školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini do 1893., kada je dobio posao u Sarajevu, gdje je proveo ostatak svog kratkog života. </p><h2>„Bugarkinje“ posvetio Šenoi</h2><p>Svoju prvu pjesmu „Zavjet“ Silvije je objavio u časopisu „Hrvatska vila“ još 1883., a prvi prozni tekst naslova „Prvi honorar“ izašao je u „Slobodi“ 1885. godine. Za života Kranjčević je objavio tri zbirke pjesama: „Bugarkinje“ (1885.), „Izabrane pjesme“ (1898.) i „Trzaji“ (1902.). Objavljivanje četvrte zbirke „Pjesme“ (1908.) pjesnik nije dočekao, jer ga je smrt preduhitrila.</p><p>Osim pisanja, Kranjčević je i prevodio brojna djela s njemačkog i engleskog jezika, a njegova djela prevedena su na bugarski, češki, esperanto, francuski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, ruski, slovački, slovenski i italijanski jezik.</p><p>Prvu zbirku pjesama „Bugarkinje“ posvetio je svom uzoru, pjesniku Augustu Šenoi, koji je poput Silvija umro u 44. godini.</p><h2>„Genij sputanih krila“</h2><p>U Sarajevu je devet godina, koliko je izlazila, Kranjčević bio urednik „Nade“ (1895. – 1903.), stvorivši najutjecajniji i najbolji južnoslavenski književni časopis na razmeđu vijekova.  </p><p>Nakon što se „Nada“ ugasila, Kranjčević je 1904. postavljen za direktora Trgovačke škole. Ubrzo obolijeva od kamenaca u mjehuru i biva tri puta operiran. Poslije neuspješnog liječenja u Sarajevu, 1906. godine odlazi na liječenje u Beč, odakle se, nakon operacije i oporavka, naredne godine vraća u Sarajevo i nastavlja obavljati direktorsku funkciju u Trgovačkoj školi. Te, 1907. godine napisao je i operu u tri čina “Prvi grijeh”, koju je komponirao Ivan Zajc.</p><p>Kranjčeviću se bolest, nažalost, vraća naredne, 1908. godine. Dok je ležao u sarajevskoj bolnici napisao je svoju posljednju pjesmu „Portret“, a preminuo je 29. oktobra 1908. godine te pokopan na sarajevskom groblju „Sveti Josip“. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ podiglo mu je nadgrobni spomenik na kojem je vajar Rudolf Valdec uradio reljef naziva „Genij sputanih krila“.</p>

<h2>Italijanski filozof, astronom i matematičar Đordano Bruno spaljen kao heretik</h2><p>1600. – Italijanski filozof, astronom i matematičar Đordano Bruno (Giordano) spaljen je u Rimu kao heretik, na osnovu presude rimokatoličke inkvizicije. Bio je materijalist, čije su teorije anticipirale modernu nauku, strastan propovjednik novih ideja o prirodi i propagator heliocentričnog učenja Nikole Kopernika. Djela: “O uzroku, principu i jednom”, “O beskrajnosti, univerzumu i svjetovima”, “O monadi, broju i figuri”.</p><p>1653. – Rođen italijanski kompozitor i violinist Arkanđelo Koreli (Arcangelo Corelli), osnivač bolonjske violinske škole. Djela: 12 končerta grosa, sonate za violinu, tri sonate.</p><p>1673. – Umro francuski književnik Žan Batist Molijer (Jean-Baptiste Moliere), jedan od najvećih svjetskih komediografa, iste večeri  nakon što je igrao u svojoj posljednjoj komediji “Uobraženi bolesnik”. Poslije krstarenja 14 godina s pozorišnom trupom u Parizu je do smrti vodio pozorište i pisao komedije, u kojima je obično igrao glavne uloge. Prvi veći uspjeh postigao je 1659. djelom “Smiješne precioze”. U više od 30 komada je genijalno ismijavao mane društva, staleške predrasude, pokvarenost aristokratije i gramzivost buržoazije. Ostala djela: “Škola za muževe”, “Škola za žene”, “Tartif”, “Don Žuan”, “Mizantrop”, “Žorž Danden”, “Tvrdica”, “Učene žene”, “Građanin-plemić”.</p><p>1856. – Preminuo njemački pisac Hajnrih Hajne (Heinrich Heine), jedan od najvećih pjesnika 19. vijeka, čija je poezija vrhunsko dostignuće romantizma. Zbog sukoba s reakcionarnim snagama napustio je Njemačku i otišao u Pariz, gdje je napisao čuvenu pjesmu “Tkači” i poemu “Njemačka, zimska bajka”, u kojoj je dosegao vrhunac satirične lirike. Ostala djela: zbirke “Nove pjesme”, “Romansero” i spjev “Ata Trol”.</p><p>1909. – Indijanski poglavica Goyathlay, poznatiji kao Geronimo, posljednji poglavica plemena Apache koji se predao američkoj vojsci, preminuo je na današnji dan. Neposredno pred smrt u tvrđavi Fort Sill u Oklahomi izdiktirao je autobiografiju “Geronimo: njegova lična priča”.</p><p>1939. – Prototip najlonskih čarapa prikazan na Svjetskoj izložbi 1939. zajedno s još nekim revolucionarnim proizvodima kao što su fotografija u boji, televizor i klima-uređaj.</p>

<h2>Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić </h2><p>2019. - Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić u saobraćajnoj nesreći na autoputu nedaleko od njemačkih gradova Bilefeld i Dortmund. Srbijanski pjevač, muzičar i producent folk muzike samo nekoliko sati prije nesreće održao je svoj posljednji koncert. Sa Šaulićem su u automobilu bili i muzičar Mirsad Kerić, koji je upravljao vozilom i također poginuo, te Šabanov kum Slobodan Stojadinović, koji je prošao s lakšim povredama. </p><p>Šaulić je sahranjen u "Aleji zaslužnih građana" na Novom groblju u Beogradu, uz zvuke njegove pjesme “Ne plači, dušo”.</p>

Danas je ponedjeljak, 17. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 317 dana 

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma 

<p>Ovih dana navršavaju se 154 godine rođenja bosanskohercegovačkog književnika Jovana Dučića, najvećeg filozofa među pjesnicima i najvećeg poete među filozofima u prvim decenijama 20. vijeka.</p><p>Tačan datum rođenja Jovana Dučića još je predmet rasprave. Prema jednima, rođen je 5. februara, a prema drugima 15. februara 1871. godine u Trebinju. Dučićev otac Andrija, koji je bio trgovac, poginuo je u Hercegovačkom ustanku 1875. godine. </p><h2>Pjesma majci</h2><p>Osnovnu školu Jovan je završio u Trebinju, ali se potom s majkom, zbog teških uslova za život u Trebinju, preselio u Mostar. </p><p>Majci je posvetio svoju prvu pjesmu „Samohrana majka”, a objavio ju je 1886. godine u somborskom listu „Golub”. Kada mu je umrla sestra Milena, 1887. godine, Jovan je napisao emotivnu pjesmu njoj posvećenu.</p><p>Dučić je, 1890., upisao Učiteljsku školu u Sarajevu, gdje je završio prvu godinu, da bi drugu i treću završio u Učiteljskoj školi u Somboru. Iste godine kada je dobio diplomu učitelja, postao je učitelj u Srpskoj osnovnoj školi u Bjeljini. Potom se zaposlio kao učitelj u Srpskoj pravoslavnoj školu u Manastiru Žitomislići kod Mostara, ali su mu vlasti zabranile rad, te je odlučio da napusti učiteljski poziv.</p>

<h2>“Carski soneti”</h2><p>U Mostaru je sa svojim prijateljem i sugrađaninom književnikom Aleksom Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis “Zora”, čiji je prvi broj izašao 15. aprila 1896. godine. Nedugo potom Dučić je otišao u Ženevu na studije na Filozofsko-sociološkom fakultetu, gdje je ujedno izučavao francusku književnost. Nakon studija je živio nekoliko mjeseci u Parizu. </p><p>Godine 1908., objavio je drugu zbirku pjesama, te dvije knjige – stihove i pjesme u prozi “Plave legende” i “Pjesme”. Dučićevi najpoznatiji pjesnički ciklusi su “Carski soneti”, “Dubrovačke pjesme”, “Jadranski soneti”, “Sjenke po vodi”, “Duša i noć”, “Jutarnje pjesme”, “Sunčane pjesme”, “Večernje pjesme”, “Pjesme ljubavi i smrti“... Posljednja knjiga „Lirika” izašla je mjesec nakon njegove smrti. </p><h2>Neostvarena ljubav</h2><p>Dučić je u jesen 1893. godine, kada je radio kao učitelj u Bijeljini, upoznao Magdalenu Magu Nikolić-Živanović, bh. pjesnikinju, koja je tada tek završila trgovačku školu. Ona je bila kćerka bogatog trgovca Jove Nikolića i Jelke, kćerke jednog od najpoznatijih i najbogatijih bijeljinskih gazda Pere Živanovića. Magdaleninu mladost i cijeli život obilježila je ljubav s Dučićem. Njih dvoje su se u novembru 1983. godine tajno vjerili, ali Magina porodica nije dozvolila da se ona uda za Dučića, jer im kao učitelj nije odgovarao, oni su tražili zeta sebi ravnog po bogatstvu i položaju. A Maga, zbog strogog patrijarhalnog odgoja, poslušala ih je i nije se udala za Jovana, povinovala se patrijarhalnoj tradiciji, ali je pokazala prkos i ponos, ne udavši se nikada i živjevši s tugom i čežnjom za neostvarenom ljubavi do svoje 80. godine, kada je napustila ovaj svijet, 2. januara 1956. </p><p>Magdalena je bila prva bijeljinska pjesnikinja, a pisala je ljubavnu i patriotsku poeziju. Svoje pjesme potpisivala je pseudonimom Maga Ž. Njena vječita inspiracija bio je Dučić, čovjek koga je voljela dušom i srcem. U vrijeme kada su Magine pjesme nastajale i objavljivane bile su okarakterizirane kao moderne, savremene, pa čak i avangardne, jer su prepune emocija, poetske energije i lirskog senzibiliteta, što je bilo neuobičajeno u tadašnjem književnom stvaralaštvu. Ni danas njene pjesme ne ostavljaju ravnodušnim nikoga ko ih s pažnjom pročita.&nbsp;</p>

<h2>Prvo nadahnuće</h2><p>Ne samo što su Magini otac i djed učinili sve da rastave zaljubljene, nego su uspjeli da Dučića protjeraju iz Bijeljine. Nakon Dučićevog odlaska iz Bijeljine njih dvoje su nastavili kontakt stalnim dopisivanjem, koje im je bilo jedina utjeha tokom cijelog života. </p><p>"Kad sam otišao iz Bijeljine i poljubio se s tobom, ja sam se zarekao Bogom i životom da moja usta neće poljubiti nikog više dok tebe ne poljube kao svoju. Od tog časa, tako mi Bog pomogao, moja usta ne dotakoše se ničega", pisao je Dučić svom „prvom nadahnuću“, svojoj Magi u jednom od pisama.</p><p>Jovan Dučić je preminuo 7. aprila 1943. godine od španske groznice i upale pluća, dok je boravio u Geriju, u Sjedinjenim Američkim Državama, a njegova posljednja želja – da bude sahranjen u Trebinju – ostvarena je tek 22. oktobra 2000. godine. Dučićev grob se nalazi u Crkvi Blagoveštenja u okviru spomen-kompleksa Hercegovačke Gračanice, koji sadrži i Dučićev amfiteatar, u kome se često održavaju i koncerti poznatih muzičkih umjetnika iz regiona.</p><h2>Bijeljinski Romeo i Julija</h2><p>U Bijeljini se i danas govori o velikoj i tragičnoj ljubavi Jovana i Mage, njihovom nasilnom rastanku, te ih nazivaju bijeljinski Romeo i Julija. Nakon odlaska iz Bijeljine Dučić se više nikada nije vratio svojoj Magi, a ona ga je čekala godinama, tumarajući po pustoj kući kao sjenka. Čekala ga je cijelog života i nije ga dočekala, niti je ikada preboljela rastanak s njim i nepravdu koju im je oboma nanijela njena porodica.&nbsp;</p>

U Mostaru je sa svojim prijateljem i sugrađaninom književnikom Aleksom Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis “Zora”

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

<p>Imenica označava osobu koja dolazi u posjetu, koja nije domaćin. Dolazi od staroslavenskog i praslavenskog oblika gostь. Javlja se i u frazeologiji, naprimjer u frazi “svakog gosta tri dana dosta”, u značenju da se u gostima ne valja previše zadržati, odnosno da treba biti pristojan gost.</p>

<p>Kad dođe do dileme gosti ili gostiju, valja provjeriti kako glasi pravilno mijenjanje kroz padeže imenice muškog roda gost. U nominativu jednine je gost, genitivu gosta, dativu gostu, akuzativu gosta, vokativu goste, lokativu gostu i instrumentalu gostom. U nominativu množine je ispravno gosti, genitivu i gosti i gostiju, dativu gostima, akuzativu goste, vokativu gosti, lokativu gostima, instrumentalu gostima. Kako ste čuli, u genitivu množine javlja se dualni oblik: gosti i gostiju, odnosno ispravno je koristiti oba oblika.</p>

Kako se kaže ili piše genitiv množine imenice muškog roda – gost: gosti ili gostiju?

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti, prema kojoj, kad se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, prvi suglasnik zamjenjuje se svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom. U našem primjeru riječ je o imenici ženskog roda u značenju “upijanje”. Dolazi od latinskog absorbere.</p>

<p>Kako je u bosanskom jeziku glas B zvučni, a glas S bezvučni, kad dođu u dodir, glas S obezvučuje prethodni glas B, te on prelazi u svoj bezvučni parnjak P. Dakle, pravilno se piše: apsorpcija, apsorpciji, apsorpcijom, apsorbirati, apsorbiran… s glasom P.</p>

Dilema koju danas rješavamo jeste kako se piše: apsorpcija ili absorpcija? Sa suglasnikom P ili suglasnikom B?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

<p>Na današnji dan 1941. godine, u Kozarcu je rođen Vehid Gunić, bosanskohercegovački  novinar, urednik, književnik i voditelj. </p><p>Bio je urednik i voditelj brojnih emisija na TVSA: Dnevnik, Nedjeljno popodne, Znanje-imanje, kviz „Olimpijski vremeplov“ uoči 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Uređivao je vikend program “Noćni džep”, “Nedjeljom zajedno”, zatim otvoreni (ratni) program BHRT-a. </p><p>Nakon agresije na BiH uređivao je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića” iz 135 zemalja koje je obišao. Radio je i kao specijalni izvještač s mnogih svjetskih događaja.</p><p>Također, uređivao je i vodio jednu od najpopularnijih emisija „Meraklije“, posvećenu očuvanju tradicionalne bosanske gradske lirske pjesme - sevdalinke. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim bh. tradicionalnim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek trajanja. Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, Gunić je uvrstio u svoje knjige – antologije sevdalinki.</p><h2>Razgovor s Alijem</h2><p>Vehid Gunić je jedini balkanski novinar koji je intervjuirao Muhameda Alija, najboljeg svjetskog boksera teške kategorije svih vremena i najboljeg sportiste 20. vijeka. U Lujsvilu, rodnom gradu Muhmeda Alija, u njegovom muzeju, na istaknutom mjestu nalazi i Gunićeva knjiga "On najveći - Muhamed Ali".</p><p>Naime, 1983. godine Vehid je na Televiziji Sarajevo vodio kviz “Olimpijski vremeplov”, koji je bio posvećen Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Velika popularnost tog kviza mu je donijela ponudu da o trošku Amerikanaca posjeti Los Anđeles, gdje su se održavale ljetne Olimpijske igre 1984. godine. Prilikom popunjavanja formulara za ulazak u SAD Gunić je napisao da bi volio uraditi intervju s, u to vrijeme, najboljim bokserom svijeta - Muhamedom Alijem. </p><p>Odmah nakon dolaska u SAD, Vehid je krenuo u ostvarenje svog velikog profesionalnog cilja: Intervju s najvećim sportistom svijeta svih vremena. A onda mu je iz štaba slavnog Alija poručeno da je cijena minute razgovora sa slavnim bokserom 2.500 dolara (otprilike 4500 KM).    </p><p> </p><p>Na svaki poziv Vehida Gunića sekretarice za medije Muhameda Alija bi se svakodnevno i strpljivo javljala, a onda i odgađala susret. </p><p>- Na moje stalne upite: “Šta je s Alijem?”, odgovorala je: “Činimo sve da se susretnete s gospodinom, ali uvijek iskrsnu neki problem”. Jednog dana sam gospođi ljubazno rekao: “Molim vas, zapišite i doslovno prenesite gospodinu Aliju ovakvu poruku: Uredniku Televizije Sarajevo Vehidu Guniću je poznato da gospodin Ali ima najblistaviju sportsku karijeru na svijetu. Toj biografiji nedostaje još samo jedan jedini podatak, a taj je da je slavnog boksera intervjuisao najveći i najznačajniji novinar današnjice – Vehid Gunić”. Bila je zbunjena. No, upalilo je. Pamtim da me je uskoro pozvala i rekla da požurim da razgovaram sa šampionom – opisivao je Vehid kako je došao do Alija.</p><p>Razgovor Vehida Gunića i Muhameda Alija trajao je duže od osam sati. </p><p>- Rekao mi je da mu je boks dao i oduzeo sve – kazao je, između ostalog, Vehid nakon razgovora, o kojem je kasnije napisao i knjigu. </p><p>I u svojoj knjizi „Putovanja radi povratka“ Vehid Gunić se prisjetio detalja čuvenog razgovora sa slavnim Alijem.</p><h2>Brojna djela</h2><p>Gunić je napisao 30-ak knjiga, putopisnih, dokumentarnih, intervjua… U njegova najznačajnijih djela svrstavaju se: “Doktor Eso”, “On, Najveći – Muhamed Ali”, “Moji savremenici”, “Strah od pušenja”, a naročito knjiga najboljih bosanskih izreka “Na nebu paučina” koja predstavlja neprocjenjivu zbirku narodnih izreka i izvornog jezika Bosne, oživljavajući bogatu kulturnu baštinu i jezičko naslijeđe kroz zbirku izraza koji opisuju mjesta, običaje i narodnu mudrost.</p><p>Veliku književnu i dokumentarističku vrijednost ima njegov sarajevski ratni dnevnik “Evropo, stidi se” (četiri izdanja), a antologijsku izbori sevdalinki s komentarima, “Meraklije”, “Meraklije I”, “Meraklije 11”, “Sevdalinke 1 i 2”, “Sevdalinke o gradovima”, “Sarajevo, divno mjesto” i “Najbolje sevdalinke”…</p><p>Vehid Gunić preminuo je 29. aprila 2017., u 77. godini. Dugo se borio s karcinomom koji se vratio nakon nekoliko godina. Svojim radom i djelima ovaj veliki bosanskohercegovački patriota ostavio je ogroman pečat u kulturi i historiji Bosne i Hercegovine.  </p><h2>Fatima Gunić</h2><p>Vehidova supruga učiteljica Fatima Gunić poginula je 9. novembra 1993. godine u Sarajevu, od četničke granate u improviziranoj školi. S njom su ubijeni i njeni učenici Adis Mujala (1984.) i Vedad Mujkanović (1984.) te Feđa Salkić (1987.), učenik prvog razreda koji je stajao čekajući nastavu. Teže i lakše su ranjena još 23 učenika. Danas ta osnovna škola nosi naziv “Fatima Gunić”, a kao podsjetnik na ubistvo učiteljice i njenih učenika otvorena je i spomen-soba u prostorijama škole.</p>

<h2>Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele</h2><p>1874. – Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele (Jules Michelet), izuzetan stilist, autor niza historijskih, filozofskih i lirskih spisa. Bio je protivnik monarhije, crkvene hijerarhije i komunizma, a s naklonošću je pisao o buržoaskim revolucijama. Smatra se jednim od osnivača moderne historiografije. Najpoznatiji je po svom višetomnom djelu “Historija Francuske”, koje prati historiju Francuske od najranijih vremena do Francuske revolucije. </p><p>1881. – Preminuo Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, prema mnogim kritičarima, najveći književnik svih vremena koji je na svjetsku literaturu utjecao više nego ijedan drugi pisac. Djela: romani i pripovijesti "Zločin i kazna", "Braća Karamazovi", "Zli dusi", "Mladić", "Kockar", "Idiot", "Dvojnik", "Bijele noći", "Netočka Nezvanova", "Zapisi iz mrtvog doma", "Selo Stepančikovo i njegovi žitelji", "Ujkin san", publicistika "Piščev dnevnik", "Politički zapisi".</p><p>1885. - Rođen Alban Berg, austrijski kompozitor. Pripadnik je Druge bečke škole. Stvorio je individualni ekspresivni muzički izraz. Njegovo najpoznatije djelo - opera „Wozzeck“ je remek-djelo ekspresionističkog muzičkog pozorišta. U novije vrijeme nazivan je klasikom moderne.</p><p>1900. – Dvajt Dejvis (Dwight Davis) osnovao tenisko takmičenje Dejvis kup (Davis Cup). Dvajt  je bio američki teniser i političar, te ministar rata SAD od 1925. do 1929. godine. </p><p>1931. – Tomas Bernhard (Thomas), austrijski pisac, jedan od vodećih i najplodnijih savremenih pisaca na njemačkom jeziku, rođen je na današnji dan. Djela: drame – „Praznik za Borisa“, „Ignorant i luđak“, „Moć navike“; romani – „Mraz“, „Smetnja“, „Korektura“, „Wittgensteinov nećak“, „Gubitnik“; zbirka priča „Imitator glasova“.</p>

<h2>Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni fudbalski trener</h2><p>1935. - Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske vrste, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. Blažević je preminuo 8. februara 2023. godine, samo dan prije 88. rođendana.</p><p>1947. - Karla del Ponte (Carla), švicarska pravnica, borac za pravdu i bivša glavna tužiteljica pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše SFR Jugoslavije (1999. - 2007.), rođena je na današnji dan. Bila je ambasadorica Švicarske Konfederacije u Argentinskoj Republici (2008. – 2011.), te članica Neovisne međunarodne istražne komisije za Sirijsku Arapsku Republiku pod pokroviteljstvom Visokog komesara UN-a za izbjeglice (2012. – 2017.). </p><p>2005. - Milovan Ilić Minimaks, poznati televizijski i radijski novinar, preminuo je u Padovi, gdje mu je godinu ranije izvršena transplantacija jetre. Objavio je sedam knjiga aforizama i dvije knjige poezije. Objavljivao je humoreske u “Politici” i satiričnom listu “Jež”, a svoju radio emisiju “Minimaks” - minimum govora, maksimum muzike, pokrenuo je 1967. godine na Radio Beogradu. Po toj emisiji je dobio čuveni nadimak. </p><p>2015. - Umro Boba Stefanović, srbijanski i regionalni pjevač i kompozitor domaće zabavne muzike. Karijeru je započeo 1962. godine u vokalno-instrumentalnom sastavu „Zlatni dječaci“ prvo kao gitarist, a kasnije i pjevač. „Čudna djevojka“, njegova prva zlatna ploča, oduševila je i nove generacije u filmu „Lajanje na zvijezde“, ali se proslavio šlagerskom pjesmom „Obriši suze, draga“. </p><p>2018. – U 49. godini života od raka pluća preminuo srbijanski glumac Nebojša Glogovac. Rođen je u Trebinju, ali mu se porodica rano preselila u Pančevo, a do smrti je živio u Beogradu. Ostvario je briljantne uloge u filmu “Bure baruta”, te serijama “Porodično blago” i “Južni vetar”.</p>

Šta je ispravno: trenirka ili trenerka?

Beba Selimović: 5. godišnjica smrti dame sevdaha

Alija Nametak: 119. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Kako se kaže ili piše: ekonomist ili ekonomista?

Šta je pravilno: gledati televiziju ili gledati televizor?

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

Kako se piše: zaredom ili za redom?

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro

Kako se piše: otključan ili odključan?

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

Vehid Gunić: 84. godišnjica rođenja istaknutog novinara, urednika i voditelja

Šta je ispravno: trenirka ili trenerka?

Beba Selimović: 5. godišnjica smrti dame sevdaha

Alija Nametak: 119. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Kako se kaže ili piše: ekonomist ili ekonomista?

Šta je pravilno: gledati televiziju ili gledati televizor?

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

Kako se piše: zaredom ili za redom?

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro

Kako se piše: otključan ili odključan?

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

Vehid Gunić: 84. godišnjica rođenja istaknutog novinara, urednika i voditelja