<p>Na današnji dan 2006. godine, u Sarajevu je preminuo Zoran Bečić, bard bosanskohercegovačkog i regionalnog glumišta. Bio je jedan od onih glumaca čija se veličina nije mjerila samo brojem uloga, nego dubinom emocije koju je ostavljao iza sebe. Na sceni i pred kamerom djelovao je nenametljivo, ali upravo u tome se skrivala snaga autentičnog umjetnika koji je živio kroz svoje likove.</p><p>Rođen je 2. aprila 1939. godine u Čačku (Srbija), a diplomirao glumu na Beogradskoj dramskoj akademiji 1966. U Sarajevu je debitovao u nezaboravnoj predstavi Radoslava Dorića "Noć ubica", a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz zapaženih uloga u predstavama "Pljačka", "Mračna komedija", "Usamljena gomila", "Veleizdajnički proces", "Viktor ili djeca na vlasti" i "Idiot".</p><h2>Opsada Sarajeva</h2><p>Godine 1971., otišao je u Beograd, ali se nakon dvije sezone vratio u Narodno pozorište Sarajevo, gdje je godinama poslije igrao brojne zapažene uloge, od kojih treba izdvojiti one u predstavama "Priče iz Bečke šume", "Bašeskija", "Čežnja pod brestovima", "Nora", "Hrvatski Faust", "Na Božijem putu", "Omer-paša Latas"... Uporedo je igrao i u Kamernom teatru 55. </p><p>Tokom opsade Sarajeva i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.) Zoran Bečić je nastavio svoj glumački rad u Sarajevu i bio jedan od utemeljitelja Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) te akter kultne predstave "Sklonište". Debitovao je i kao reditelj remake-postavkom predstave "Nije čovjek ko ne umre" Velimira Stojanovića. Nakon toga režirao je i "Memoare Mine Hauzen", Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, kao i dvije predstave u Kamernom teatru 55: "Suton" Ive Vojnovića i "Smrt i djevojka" Ariela Dorl'mana, a u Narodnom pozorištu Mostar predstavu "Nije čovjek ko ne umre".</p><p>- Mnogi su me pitali jesam li ja, kao Srbin iz Čačka, požalio što sam ostao za vrijeme rata u Sarajevu. Nikada. I ne daj Bože da se to ponovi, učinio bih isto. Uz sve tuge, tragediju i užas kroz koji je prošao ovaj grad, bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja i lijepih riječi – kazao je jedne prilike Bečić.</p><h2>Oskar Prohaska</h2><p>Glumio je i u brojnim TV serijama, ali je ostao upamćen po ulozi Oskara Prohaske iz serije “Viza za budućnost”.</p><p>U Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je proveo svoje posljednje glumačke dane, obavljao je i funkciju direktora Drame. Bečić je do kraja života igrao svoju posljednju ulogu, dobivši i posljednji aplauz na otvorenoj sceni, tumačeći lik Alihodže u predstavi "Legenda o Ali-paši". </p><p>Publika je u njegovim ulogama prepoznavala iskrenost, onu rijetku sposobnost da glumac ne stoji između lika i gledatelja, nego da potpuno nestane u njemu. Kolege ga pamte kao čovjeka blage naravi, plemenitog duha i velikog profesionalizma. Njegov odlazak ostavio je prazninu u bosanskohercegovačkom teatru i filmu, ali i u srcima publike koja je u njegovim ulogama pronalazila dijelove vlastitog života. </p><p>U sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine "Mostarska liska 2006." posthumno mu je dodijeljena nagrada "Velika mostarska liska".</p><p>Zoran Bečić nije bio samo glumac. Bio je svjedok jednog vremena i čuvar dostojanstva pozorišne umjetnosti.&nbsp;</p>

<h2>Rođen ljekar Santorio Santorio, izumitelj termometra</h2><p>1561. - Rođen ljekar Santorio Santorio, izumitelj termometra. Promoviran je za doktora medicine u Padovi 1582. godine. Proslavio se djelom "De medicina statica". Uveo je u medicinsku praksu redovnu upotrebu vage. Dok je bio profesor u Padovi, stavio je mjernu skalu na Galilejev termoskop, u kojemu je temperatura mijenjala visinu stupca zraka i to je bio prvi termometar, kojim se služio za meteorološka mjerenja i određivanje jačine vrućice. Izumio je i poseban vlagomjer, pulsilogij (spravu za mjerenje frekvencije pulsa), te kateter za ekstrakciju mokraćnih kamenaca.</p><p> 1772. - Umro švedski filozof Emanuel Svedenborg (Swedenborg), autor mističko-teozofskog učenja o prirodi, posebno o ljudskoj prirodi. O njegovim vizijama pisao je Imanuel Kant (Immanuel) u spisu "Snovi jednog duhovnika". Djela: "Opera Filosofika et mineralia", "Arkana koelestika", "De nova Hierosolyma".</p><p>1891. - Preminuo francuski slikar Žorž-Pjer Sera (Georges-Pierre Seurat), osnivač i glavni predstavnik škole poentilista ili divizionista, koji se više oslanjao na nauku o svjetlosti nego na neposredno opažanje. Nanosio je na platno mnoštvo sitnih tačaka čistih boja spektra, koje se u oku posmatrača slivaju u određene šare i tonove. Najčešće je slikao pejzaže, prizore iz cirkusa i s kupališta.</p><p>1929. - U Mostaru rođen Sulejman Rebac, slavni fudbaler i trener. Karijeru je počeo u mostarskom Veležu, za koji je odigrao više od 500 utakmica u periodu od 1947. do 1957. godine, nakon čega je prešao u splitski Hajduk, gdje je bio dio najbolje navale u historiji kluba. S Hajdukom je osvojio prvenstvo 1955. godine. Poslije Hajduka prešao je u FK Sarajevo, gdje je završio igračku karijeru. U karijeri je odigrao više od 1000 utakmica i postigao više od 600 golova. Poslije igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Preminuo je 17. novembra 2006. godine.</p><p>1943. - Rođen Erik Ajdl (Eric Idle), britanski komičar, glumac, reditelj, ali i gitarist i tekstopisac. Pisao je i glumio kao član tima „Letećeg cirkusa Montija Pajtona“ (Monty Python). Uz skečeve, posebno se isticao pisanjem pjesama; neke o najpoznatijih pjesma su „The Philosophers Song“, „Galaxy Song“ (iz filma „Smisao života Montija Pajtona“ ) i popularna „Always Look on the Bright Side of Life“ (iz filma „Brajanov život“). </p><p>1956. - U Novom Sadu osnovane Jugoslavenske pozorišne igre "Sterijino pozorje", povodom 150 godina rođenja i stogodišnjice smrti komediografa Jovana Sterije Popovića. Od tada se u tom gradu svakog maja organizira "Sterijino pozorje".</p>

<h2>Rođen američki glumac Kristofer Lamber, junak filma “Gorštak”</h2><p>1957. - Rođen Kristofer Lamber (Christopher Lambert), američki glumac francuskog porijekla. Holivudsku slavu i bogatstvo stekao je filmskim hitom "Gorštak" koji je potom nastavljen u svojevrsni mini-serijal. Do sada je producirao nekoliko filmova, a jedan od njih je i "Devet mjeseci". </p><p>1974. - Prve fotografije Merkura snimio američki vještački satelit "Mariner 10".</p><p>1981. - Rođena hrvatska glumica Dolores Lambaša. Ostvarila je uloge u nizu televizijskih sapunica, kao što su "Odmori se, zaslužio si", "Dobre namjere", "Zauvijek susjedi" i "Zakon ljubavi" i ine, a posljednja uloga bila joj je uloga Tamare Marin u serijalu "Ruža vjetrova". Preminula je u 32. godini usljed teških povreda nakon saobraćajne nesreće na dionici autoceste A3 kod Sredanaca, 23. oktobra 2013. godine. </p><p>1982. - Umro njemački kompozitor Karl Orf (Carl Orff), autor scenske kantate "Karmina Burana". Napisao je djelo "Muzika za djecu", namijenjeno muzičkom obrazovanju djece, a za scenska djela "Antigona" i "Trionfo di Afrodite" uglavnom se koristio antičkom i srednjovjekovnom literaturom.</p><p>2008. - Preminuo Rajko Mitić, srbijanski fudbaler. Igrao je za beogradski BSK i Crvenu zvezdu, u kojoj se proslavio. Za „crveno-bijele“ odigrao je gotovo 580 utakmica, bio prvi kapiten tog tima i proglašen je za prvu „Zvezdinu zvijezdu“. Za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije odigrao je 59 utakmica i postigao 32 gola. Iz fudbala se povukao u 36. godini.</p><p>2019. - Umro Dobrica Erić, srbijanski književnik, pjesnik, prozni i dramski pisac. Prva zbirka pjesama "Svet u suncokretu" objavljena mu je 1959. godine. Od tada je objavio 40 knjiga za djecu, 23 zbirke pjesama, pet knjiga lirske proze i pet pozorišnih drama. </p><p>2025. – Preminuo Ričard Čemberlen (Richard Chamberlain), američki glumac i pjevač, najpoznatiji po televizijskim ulogama u 1960-im i 1980-im, koje su mu donijele status svjetske zvijezde. Čemberlen je rođen 31. marta 1934. u Beverly Hillsu. Glumio je u brojnim serijama i filmovima, a najpoznatiji su: "Dr. Kilder", "Šogun", "Ptice umiru pjevajući" i "Grof Monte Cristo".</p>

Danas je nedjelja, 29. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 277 dana

Zoran Bečić: 20. godišnjica smrti barda bh. i regionalnog glumišta

<p>Na današnji dan 1938. godine, preminuo je Džemaludin ef. Čaušević, četvrti reisu-l-ulema u periodu Kraljevine Jugoslavije, teolog, mislilac, prosvjetitelj, reformator, novinar, prevoditelj i jezikoslovac. Bio je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih ličnosti 20. stoljeća. Njegov mezar je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. </p><p>Efendija Čaušević je u Bihaću završio medresu, a Pravni fakultet (Mektebi Hukuk) 1887. godine u Istanbulu. Nakon što je diplomirao, vratio se u BiH, gdje je od 1903. do 1905. godine bio profesor arapskog jezika u Velikoj sarajevskoj gimnaziji, kada je izabran za člana Ulema-medžlisa (današnji Rijaset). Od 1907. do 1909. bio je profesor u Šerijatskoj sudačkoj školi.</p><h2>Reforma školstva</h2><p>Na inicijativu ef. Čauševića osnovano je Udruženje imama i muallima Bosne i Hercegovine, 1909. godine, a 1913. izabran je za reisu-l-ulemu, ostavši na tom položaju sve do 1930. godine. Odmah po dolasku na poziciju reisu-l-uleme započeo je reformu školstva. Za zaostalost je krivio konzervativne krugove, koji su distancirali stanovništvo od modernih škola, od evropskih običaja, tj. stanovništvo je bilo prepušteno samo sebi. Objelodanjujući svoje stavove i mišljenja o pitanju školstva, ef. Čaušević je bio žestoko napadan od konzervativne islamske uleme. </p><p>Uprkos teškoćama na koje je nailazio, on je postepeno provodio do kraja reformu mekteba, kasnije i medresa, te osnovao Okružnu medresu u Sarajevu. Njegovim nastojanjem osnovana je i Šerijatska gimnazija iz koje su svršenici prelazili u Šerijatsku sudačku školu, koja je podignuta u rang fakulteta. Zahvaljujući ef. Čauševiću, održana je Druga vjersko-prosvjetna anketa (1920. i 1921.) na kojoj su se našli programi za mektebe i medrese, osnovne i srednje škole, kao i dati okvirni planovi za izradu udžbenika za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama. Pokrenuo je i uvođenje latinice i ćirilice u vjerskoj štampi, nastojao modernizirati prezentaciju islama svim vjernicima. Davao je podršku izučavanju predmeta matematike, fizike, hemije i biologije, koje su neki vjernici u to vrijeme nazivali "nevjerničkim predmetima".</p><h2>Prvi prijevod Kur'ana na bosanski jezik</h2><p>Uz brojne govore većoj masi ljudi prilikom molitvi, ef. Čaušević je pokušavao probuditi bošnjačke mase iz letargije i putem tadašnjih medija, objavljujući svoje tekstove u novinama: “Biser” (1918), “Sarajevski list” (1918), “Gajret” (1925), “Novi behar” (1927–37), “Jugoslavenski list” (1929), “Islamski svijet” (1933–35), “Narodna uzdanica” (1933 –37) i dr. u kojima je pozivao na reforme cjelokupnog društva. Tokom pisanja služio se pseudonimima i šiframa kao što su: Dedin prijatelj, Mehmed Džemaluddin, Džemaludin, M. Dž.</p><p>Stupanjem na snagu Ustava Islamske zajednice 1930. godine, kojim je dokinuta samostalnost te institucije, efendija Čaušević je u aprilu te godine podnio ostavku na mjesto reisu-l-uleme, a ubrzo zatim je penzionisan ukazom kralja, nakon dva mandata reisu-l-uleme i 17 godina vođenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.</p><p>Nakon što se povukao s dužnosti reisu-l-uleme, ef. Čaušević je s Muhamedom Pandžom počeo raditi na prvom prijevodu Kur'ana na bosanski jezik, koji je objelodanio 1937. godine u Sarajevu sa sadržanim Uvodom, Tumačenjem i Bilješkama.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Branko Radičević, pjesnik mladosti, ljubavi i patriotskog zanosa</h2><p>1824. – Rođen Branko Radičević, srbijanski lirski pjesnik mladosti, ljubavi i patriotskog zanosa. Kao oduševljeni pristalica jezičke reforme Vuka Karadžića, prvi je počeo da piše pjesme na narodnom jeziku. Pjesničkim slobodama označio je prodor u novu epohu. U poemi "Đački rastanak" opjevao je Sremske Karlovce i đačke radosti, dubinu i misaonost je iskazao u pjesmi "Tuga i opomena", a u satiričnoj pjesmi "Put" ismijao je protivnike reforme Vuka Karadžića. Umro je u Beču 1853. godine. </p><p>1868. - Ruski pisac Aleksej Maksimovič Pješkov, poznat kao Maksim Gorki, utemeljitelj socijalističkog realizma, rođen je na današnji dan. Najčešća i najuspješnija tema njegovog stvaralaštva je “ljudsko dno” u kojem se kreću malograđani, pobunjenici svih vrsta, izgubljeni i prezreni ljudi. Djela: priče, pripovijetke i romani "Makar Čudra", "Starica Izergilj", "Maljva", "Konovalov", "Pjesma o sokolu", "Foma Gordejev", "Mati", "Pjesma o vjesniku oluje", "Ljeto", "Trojica", "Ispovijest", "Gradić Okurov", "Čelkaš", "Život Mateja Kožemjakina", "Supruzi Orlovi", "Artomonovi", "Život Klima Samgina", "autobiografska" trilogija - "Djetinjstvo", "Među ljudima", "Moji univerziteti", drame "Na dnu", "Malograđani", "Na ljetovanju", "Djeca Sunca"…</p><p>1929. - U Skoplju rođeni blizanci Predrag i Dragan Laković, filmski i pozorišni glumci. Predrag je bio pet minuta stariji, a glumačku karijeru je započeo u Beogradskom dramskom pozorištu, glumeći obične ljude, često boheme i one s margine društva. Među televizijskom publikom ostao je upamćen po liku ujka Koste u kultnoj seriji „Bolji život". Dragan Laković ostao je upamćen kao voditelj dječije emisije „Djeco, pjevajte s nama“, kojom je obilježio djetinjstva mnogim generacijama. Bio je član Pozorišta na Terazijama, gdje je ostavio značajan trag, posebno u mjuziklima: „Put oko svijeta“, „Cigani lete u nebo“, „Moja ljupka dama“.</p><p>1930. - Dva najveća turska grada - Konstantinopolj i Angora - preimenovani u Istanbul i Ankara.</p><p>1936. - Rođen Mario Vargas Ljosa, peruanski književnik, nobelovac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. i jedan od najistaknutijih predstavnika "hispanoameričkog booma".</p>

<h2>Ubila se engleska književnica Virdžinija Vulf</h2><p>1941. - Zgrožena ratom, ubila se engleska književnica Virdžinija Vulf (Virginia Woolf), koja je primjenjivala tehniku unutrašnjeg monologa i toka svijesti u romanima pisanim istančanim intelektualnim stilom. Ostvarila je majstorske portrete, posebno žena iz viših slojeva engleskog društva. Djela: romani "Izlet na svjetionik", "Gospođa Delovej", "Godine", "Talasi", "Orlando", eseji "Sopstvena soba", "Između činova", "Smrt moljca", "Običan čitalac".</p><p>1943. - Umro ruski kompozitor, dirigent i pijanista Sergej Vasiljevič Rahmanjinov, čija su djela sinteza evropskog duha i ruske narodne tradicije. Komponovao je opere, simfonijske kompozicije i druga djela, ali se najoriginalnije izrazio u klavirskim kompozicijama i solo pjesmama. Iz Rusije je emigrirao 1918. i potom je živio u SAD.</p><p>1944. - Rođen Krunoslav Kićo Slabinac, hrvatski pjevač, gitarist, kompozitor i aranžer. Nakon što je na Opatijskom festivalu 1970. godine pobijedio s pjesmom "Više nećeš biti moja", vrlo brzo je postao jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru regije, a njegove pjesme "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene", "Tri slatke riječi" postale su veliki hitovi i omogućile mu ogroman uspjeh na estradi. Postumno je dobio Porina za životno djelo. </p><p>1958. - Umro W. C. Hendi (Handy), američki kompozitor, poznat kao "otac bluesa". Od 1900. do 1902. je podučavao muziku na crnačkom Alabamskom poljoprivrednom i mehaničkom koledžu. Godine 1912., komponovao je “Memphis Blues”, kompoziciju koja se smatra jednim od prvih komercijalnih primjera žanra, a 1914. i “St. Louis Blues”, te izdao autobiografiju “Father of the Blues”.</p>

<h2>Rođen skijaš Jure Franko, osvajač srebrene medalje u veleslalomu na ZOI 84 u Sarajevu</h2><p>1962. - Rođen Jure Franko, slovenski alpski skijaš, najpoznatiji po osvajanju srebrene medalje u veleslalomu na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Tada je imao samo 21 godinu, a medalja koju je osvojio bila je prva olimpijska medalja u historiji za Jugoslaviju. I danas se pamti kako su Sarajlije tada uzvikivale: "Volimo Jureka više od bureka!" U Svjetskom skijaškom kupu Franko je osvojio tri postolja. Osim toga, 23 puta je bio među prvih deset skijaša, i 11 puta u top 15. Mjesec nakon Olimpijade u Sarajevu, u norveškom Opdalu bio je trećeplasirani, što je uspio dva puta uraditi i prije Olimpijade, a već naredne sezone zbog trajnih povreda kukova morao je završiti karijeru.</p><p>1986. - Američka pjevačica Stefani Džoana Andželina Džermanota (Joanne Angelina Germanotta), poznatija kao Lejdi Gaga (Lady Gaga), slavi 39. rođendan. Postala je poznata 2008. godine odmah nakon objavljivanja svog debitantskog albuma “The Fame” koji je ostvario zapažen komercijalni uspjeh. Gaga je prodala više od 30 miliona albuma i 150 miliona singlova širom svijeta, što je čini jednom od najprodavanijih muzičkih umjetnika svih vremena. Osvojila je i brojne nagrade među kojim je i šest Gremija, te 36 MTV nagrada. Uzastopno se dvaput pojavila i u časopisu “Billboard” kao "umjetnik godine", a “Forbes”  ju je 2013. godine proglasio drugom najmoćnijom slavnom osobom i najmoćnijom muzičarkom na svijetu. Pojavila se i na “Timesovoj” listi 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. </p><p>1994. - Umro francuski pisac rumunskog porijekla Ežen Jonesko (Eugene Ionesco), član Francuske akademije nauka, čije su tzv. antidrame preobrazile pozorište 20. stoljeća. Djela: drame "Ćelava pjevačica", "Žak ili pokornost", "Lekcija", "Stolice", "Žrtve dužnosti", "Pastirov kameleon ili pariska improvizacija", "Makbet", "Novi stanar", "Nosorog", "Ubica bez plate", "Kralj umire", "Leteći pješak", "Spavačica", "Igra pokolja", "Žeđ i glad", "Kuga", "Čovjek s koferima", "Crno i bijelo", radijska drama "Salon automobila", roman "Usamljenik".</p><p>1999. - Preminuo Jozo Leutar, zamjenik ministra FMUP-a, usljed teških tjelesnih povreda u atentatu počinjenom 16. marta 1999. godine, u Sarajevu, u Alipašinoj ulici, kada je eksplodirala eksplozivna naprava u Golfu Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH. Do danas niko nije odgovarao za ovo ubistvo.</p><p>2003. – Umro Slobodan Đurasović Đuras, književnik i profesor Treće gimnazije u Sarajevu. Osim brojnih knjiga i romana, među kojima i o Mirzi Delibašići Kinđetu, autor je i tekstova mnogih pjesama “Divljih Jagoda”, “Indexa”, “Koda”, Jadranke Stojaković, Nede Ukraden, “Ambasadora”, među kojima su mnoge postale evergrini poput "Ne mogu skriti svoju bol", koja se takmičila za pjesmu Evrovizije, "Pozdravi Sonju", "Zauvijek tvoj", "Ciganka", "Marija", "Let na drugi svijet", "Moja Hana", "Dođi u pet do pet", "Sve ove godine" itd.</p><p>2004. - Preminuo poznati britanski glumac, scenarist, pisac, reditelj i producent Piter Justinov  (Peter Ustinov), koji je najveći uspjeh postigao igrajući u filmovima "Kvo vadis" i "Mi nismo anđeli". Dobitnik je Oskara za epizodne uloge u filmovima "Spartak" i "Topkapi".</p><p>2013. - Umro Boris Strel, slovenski skijaš, evropski juniorski šampion u veleslalomu, osvajač prve medalje na svjetskim prvenstvima u skijanju za bivšu SFRJ.</p>

Danas je subota, 28. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 278 dana

Džemaludin ef. Čaušević: 88. godišnjica smrti čuvenog reisa

<p>Konja, glavni grad istoimene pokrajine smještene u centru divlje ravnice Anadolije, po površini najveće turske provincije, sedmi je grad u Turskoj po broju stanovnika. Iako je krajolik naizgled surov, sakriva nevjerovatno bogatu historiju i kulturu.</p><p>Historija Konje seže hiljadama godina unazad – još iz vremena Hetita, preko Frigijaca, Rimljana i Bizantinaca. Da je jedan od najstarijih gradova na svijetu, dokazuju arheološka iskopavanja na brdu Aladin u centru grada, koja ukazuju da naselje datira od najmanje tri milenija prije nove ere.  </p><p>Staro latinsko ime za grad je Ikonium, u kojem je, prema predaji, sahranjen grčki filozof Platon. Od 1097. do 1243. grad je bio prijestolnica Turaka Seldžuka i njihovog Rumskog sultanata. Svoj vrhunac Konja je dostigla između 1205. i 1239., kada je ovaj sultanat zauzimao cijelu Anadoliju, Armeniju, dio Bliskog istoka i Krim. Iz tog vremena je Ince Minareli medresa, koja je danas pretvorena u Muzej seldžučke umjetnosti. </p><p>Godine 1243., Konju su zauzeli Mongoli, nakon njih turkmenska dinastija Karamanidi, te, 1467., Osmanlije. Izgradnja željezničke pruge Istanbul - Bagdad, 1896., koja je prošla kroz grad, oživjela je Konju te je sve do 1923. bila najvažniji grad centralne Anadolije, mnogo veća od tadašnje Ankare.</p>

<h2>Muzej Mevlana&nbsp;</h2><p>U srcu starog dijela grada, u Muzeju Mevlana, u grobnici od tirkiznih pločica, sahranjen je Mevlana Dželaludin Rumi, “vječna duša Konje”.</p><p>Sufijski mistik, pjesnik i učitelj Rumi mnogo je utjecao na mističku misao i književnost širom svijeta. Njegova filozofija ljubavi, tolerancije i duhovnog jedinstva prožima Konju na svakom koraku. </p><p>Priča kaže da je Rumi, koji je bio voljena i cijenjena figura u islamskom svijetu, postao neizmjerno tužan nakon odlaska svog prijatelja Šemsija Tebrizija uz kojeg je otkrio dubine duhovnosti. Ovaj gubitak je uzrokovao veliku promjenu u njegovom životu. Odrekao se svega i napisao “Mesneviju”, koja je u svijetu priznata kao remek-djelo i predstavlja najveću sufijsku poemu svih vremena, a sastoji se od 25.000 stihova.</p><p>Mevlanin mauzolej i muzej nisu samo turistička atrakcija, već mjesto hodočašća, kako za vjernike, tako i za ljude koji tragaju za unutarnjim mirom.</p><p>Ulazak u kompleks Mevlaninog turbeta ostavlja snažan utisak: miris starog drveta, tihi žamor posjetilaca i osjećaj poštovanja koji vas odmah obuzme. Njegove riječi: „Dođi, dođi, ko god da si“ i danas odzvanjaju kao univerzalni poziv čovječanstvu.</p><p>Za Rumija istinska ljubav je bila ljubav prema Bogu, a smrt je predstavljala dan njihovog sjedinjenja. Zbog toga je dan njegove smrti, 17. decembar, poznat kao dan proslave, a ne dan žalosti, a Šeb-i Arus svečanosti koje se održavaju svake godine na ovaj dan simboliziraju "noć susreta sa Bogom" i "noć vjenčanja".</p><h2>Sema-ples</h2><p>Konja je kolijevka mevlevijskog derviškog reda i čuvenog sema-plesa, jednog od najvažnijih aspekata Muzeja Mevlana, rituala u kojem se derviši okreću u savršenoj ravnoteži, simbolizirajući put duše ka Bogu. Sema-ples nije predstava u klasičnom smislu, već duhovni čin. </p><p>Ovaj očaravajući ples, koji je UNESCO priznao kao nematerijalno kulturno naslijeđe, simbolizira duhovno putovanje derviša ka sjedinjenju s božanskim. Dok se vrte, obučeni u tradicionalnu nošnju, suprotno smjeru kretanja kazaljki na satu, s desnom rukom podignutom prema Bogu i lijevom spuštenom ka zemlji, oni se odvajaju od materijalnog svijeta, ostavljajući iza sebe svoje brige, želje i sve zemaljske veze. Ples se sastoji od tri faze, a u posljednjoj se dervišima, koji simboliziraju planete, pridružuje i njihov učitelj koji predstavlja Sunce ili reinkarnaciju Mevlane. </p><p>Koliko su ljudi u Konji posvećeni duhovnosti, kazuje podatak da je u gradu aktivno više od 3.000 džamija. Turci, za razliku od većine islamskog svijeta, ohrabruju posjetu džamijama. Jedna od najljepših je Selimija, džamija kupolastog oblika koju je naručio sultan Selim II, a koja se nalazi odmah pored Muzeja Mevlana. Treba spomenuti i neobičnu džamiju Aziziju, ali je svakako najpoznatija Aladinova, najstarija seldžučka džamija u celoj Turskoj, izgrađena 1220. godine na vrlo dobroj strateškoj lokaciji, na istoimenom brdu Aladin, s kog se pruža vjerovatno i najbolji pogled na cijeli grad.</p>

<h2>Hrana i leptiri</h2><p>Gastronomija Konje je jednostavna, ali izuzetno bogata. Hrana ovdje nije samo obrok, ona je dio tradicije i porodičnog okupljanja. Kako je bila tokom svoje burne historije pod vlašću Grka, Rimljana, Bizantinaca i na kraju Seldžuka i Osmanlija, to je doprinijelo bogatstvu različitosti koje karakterizira kuhinju Konje.</p><p>Ipak, zaštitni znak gastronomske ponude u ovom gradu svakako je izvrsna janjetina. Nemarinirano meso lagano se peče u glinenoj peći u svom soku pa blagi okus duguje samo sebi. Treba spomenuti još nekoliko specijaliteta tipičnih za ovu regiju kao što su etli-ekmek (duga, tanka rolat-pica namazana fino začinjenim mljevenim mesom), pikantna čorba od bamije i Konja kebab (janjeća koljenica, veoma sporo pečena i servirana na pita-hljebu sa slatkim crvenim lukom). Posebna su i razna jela od pšenice, jogurta i mahunarki.</p><p>U ovom gradu džamija i muzeja, osim Mevlaninog, veoma su posjećeni i Ataturkov, Arheološki i Etnografski muzej. Čuven je i Muzej leptira, odnosno Tropski vrt leptira, jedan od najvećih na svijetu i prvi u Turskoj. Otvoren je za posjetioce 2015. i izgrađen u obliku džinovskog leptira u skladu s prirodom, kako bi se, posebno djeci, usadila ljubav prema ovim divnim insektima.</p><h2>Čatal Hujuk</h2><p>Dokaz da je anadolijska stepa kolijevka civilizacije nalazi se na samo pedesetak kilometara jugoistočno od Konje. To je Čatal Hujuk, jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu, otkriveno šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ime ovog mjesta nastalo je kao kovanica dviju turskih riječi: čatal (viljuška) i hujuk (humka). Iskopavanja su otkrila gusto zbijeno naselje iz neolita koje je nastalo prije 9.000 godina. </p><p>Naselje je bilo smješteno između dva brda i imalo je više od 5.000 stanovnika, a vrhunac njegovog razvoja desio se u periodu između 6250. i 5400. godine prije nove ere. Kuće u kojima su ljudi živjeli bile su četvrtastog oblika bez vrata i prozora, i u njih se ulazilo s krovova. Još čudnije u odnosu na današnje koncepte naseobina jeste to što je naselje bilo bez ulica, pa su kuće zbijane jedna uz drugu, a zidovi i podovi su oblagani slojem ilovače. </p><p>Na zidovima su također pronađene slike i reljefi životinja i ljudskih bića, a otkriveni su i brojni drugi religijski simboli. Ispod samih kuća pronađeni su grobovi s ljudskim ostacima, ali i brojni predmeti od gline, bakra, drveta i tekstila. Lokalitet Čatal Hujuk nalazi se od 2012. godine na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine.</p><p>Iako je Konja danas i moderan grad s univerzitetima, širokim trgovima i savremenim kvartovima, tradicionalni duh je još snažno prisutan. Na bazarima se i dalje prodaju začini, suho voće, bakreno posuđe i rukotvorine. Ljudi su smireni, gostoljubivi, ali suzdržani. Ljepota tog grada ne može se prenijeti riječima, to možete osjetiti samo ako odete tamo i doživite svaki njegov ćošak.</p>

U srcu starog dijela grada, u Muzeju Mevlana, sahranjen je Mevlana Dželaludin Rumi, “vječna duša Konje” 

Novinarka „Dnevnog avaza“ u starom dijelu Konje

Novinarka “Dnevnog avaza” u Konji, centru islamske duhovnosti i seldžučke slave

<p>Na današnji dan 1984. godine, tragično je okončao život jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pisaca Branko Ćopić, izvršivši samoubistvo skokom s mosta na Savi u Beogradu. </p><p>Rođen je u selu Hašani kod Bosanske Krupe, 1. januara 1915. Bio je veoma mali kada je ostao bez oca, te su ga odgajali majka, stric i djed. Diplomirao je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je tokom studiranja počeo pisati za časopis „Politika“, a nakon Drugog svjetskog rata bio je urednik „Pionira“. Od 1951. godine svoj život je podredio isključivo književnom radu.</p><h2>Najpoznatija djela posvećena djeci</h2><p>Brankove prve priče objedinjene su u zbirkama "Pod Grmečom" i "Borci i bjegunci", a prvi roman "Prolom" svjedočanstvo je njegove vizije Drugog svjetskog rata. Nakon tog romana objavio je cijeli niz književnih djela koja govore o partizanima i ratu, kada su nastale i neke od i danas najljepših i najpotresnijih patriotskih pjesama poput: "Grob u žitu", "Pjesma mrtvih proletera", "Na petrovačkoj cesti".</p><p>Brankova najpoznatija djela posvećena su djeci i djetinjstvu. To su romani "Orlovi rano lete", "Slavno vojevanje", "Bitka u Zlatnoj dolini" i "Magareće godine"; zbirke priča "Priče partizanke", "Vratolomne priče", "Priče ispod zmajevih krila" i "Doživljaji mačka Toše"…</p><p>Zbirku priča "Bašta sljezove boje", koju je napisao 1970. godine, posvetio je svom velikom prijatelju, također našem velikanu, književniku Ziji Dizdareviću, koji je ubijen u logoru „Jasenovac“ u proljeće 1942. godine.</p>

<h2>Umro njemački kompozitor Ludvig van Betoven</h2><p>1827. - Umro njemački kompozitor Ludvig van Betoven (Ludwig van Beethoven), jedan od najvećih u historiji muzike, koju je usavršio novim sredstvima, obogatio i produbio, dovodeći do vrhunca klasičnu sonatnu formu. Univerzalnost njegovog genija ogleda se u poetskom i duboko proživljenom slikanju prirode, neposrednom izražavanju lirskih i ljubavnih osjećanja, potresnom i dramatskom crtanju životnog puta heroja. Betovenovo svaralaštvo je ujedinilo zreli klasični stil i nagovijestilo romantizam. Djela: devet simfonija, opera "Fidelio", klavirske sonate, sonate za violinu i klavir, gudački kvarteti, uvertire, pet koncerata za klavir i orkestar, "Koncert za violinu i orkestar u de-duru", ciklus pjesama "Dalekoj dragoj", mise, solo pjesme, kamerna muzika.</p><p>1859. - Rođen engleski pisac Alfred Edvard Hausman (Edward Housman), čija je pesimistična poezija izraz životne čežnje i promašenosti. Posebno su ga privlačile teme ubistva i samoubistva, ličnog nevjerstva i kosmičke nepravde. Djela: zbirke pjesama "Momak iz Šropšira", "Posljednje pjesme".</p><p>1874. - Američki pisac Robert Li Frost, četverostruki dobitnik Pulicerove nagrade za poeziju, rođen je na današnji dan. Najčešće je obrađivao teme ljudske usamljenosti, prolaznosti, te istovjetnosti čovjeka i prirode. Djela: zbirke pjesama "Dječakova volja", "Sjeverno od Bostona", "Potok što teče na Zapad", "Sabrane pjesme".</p><p>1892. - Umro američki pisac Volt Volter Vitmen (Walt Whitman), pjesnik slobode i demokratije. Osnovu njegovih pjesama, napisanih u nekonvencionalnoj formi slobodnog stiha, čini ljubav prema čovjeku. Snažno je utjecao na modernu liriku, posebno najvažnijom zbirkom pjesama "Vlati trave".</p><p>1911. - Rođen američki pisac Tomas Lenijer Vilijams, poznat kao Tenesi Vilijams (Tennessee Williams), dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, 1948. za „Tramvaj zvan čežnja“ te 1955. za „Mačka na vrućem limenom krovu“. Ostala djela: drame "Staklena menažerija", "Tetovirana ruža", "Nježna ptica mladosti", "Ljeto i dim", "Noć iguane", "Camino real ", "Vieuh Carre", "Odjeća za ljetni hotel", "Ne o slavujima", romani "Rimsko proljeće gospođe Ston", "Moize i svijet razuma", zbirke priča "Jedna ruka", "Tvrda šećerlema", zbirka pjesama "U zimu".</p>

<h2>Preminula francuska glumica Sara Bernar, najveća tragičarka svog doba</h2><p>1923. - Preminula francuska glumica Sara Bernar (Sarah Bernhardt), koja je obilježila pozorišnu epohu kao najveća tragičarka svog doba. Uživala je izuzetnu popularnost i savremenici su je nazivali "božanska Sara", a njenu uspješnu karijeru nije prekinula čak ni amputacija noge 1915. godine. Bila je i profesorica Konzervatorija u Parizu. Napisala je "Memoare".</p><p>1925. - Rođen francuski kompozitor i dirigent Pjer Bulez (Pierre Boulez), čije je stvaralaštvo obilježeno posebnim smislom za kolorističke, dinamičke i ritmičke nijanse i specifičnim pristupom ljudskom glasu. Djela: "Koncertna simfonija", "Polifonija X", kamerno djelo "Livre pour quatuor", "Strukture za dva klavira", "Čekić bez gospodara", "Vjereničko lice".</p><p>1931. - Američki glumac Lenard Nimoj (Leonard Nimoy), najpoznatiji po ulozi Spoka (Spock) iz serijala “Zvjezdanih staza”, rođen je na današnji dan. Godine 1965., Nimoj je odigrao svoju prvu ulogu u serijalu „Zvjezdane staze“, što je radio sve do 1969. godine. Zatim je nastavio da glumi istu ulogu u sedam igranih filmova. Uloga Spoka donijela je Nimoju tri nominacije za Emi nagradu.</p><p>1940. - Umro Spiridon Luis, grčki atletičar, prvi olimpijski šampion u maratonu.</p><p>1940. - Rođen Džejms Langston Edmund Kan (James Langston Edmund Caan), američki filmski, pozorišni i tv glumac. Najpoznatija uloga mu je Sonija Korleonea (Sonny Corleone) u kultnom filmu „Kum“ za koju je dobio i nominaciju za Oskara. Kasnije je glumio i u popularnoj TV seriji „Las Vegas“.</p><p>1942. - Erika Jong (Erica), popularna američka književnica, rođena je na današnji dan. Njen najpoznatiji roman je "Strah od letenja" iz 1973. godine. Prozvana je "ženskim Henryjem Millerom" zbog načina na koji opisuje žensku seksualnost.&nbsp;</p>

<h2>Rođena Dajana Ros, američka soul, R&amp;B i pop pjevačica</h2><p>1944. - Rođena Dajana Ros (Diana Ross), američka soul, R&amp;B i pop pjevačica, te glumica. Ros je deset godina bila prvi vokal grupe “The Supremes”, koja je zbog iznimne Dajanine popularnosti promijenila ime u “Diana Ross and the Supremes”. Godine 1969., Ros je počela solo karijeru. Nominaciju za Oskara donijela joj je glavna uloga u filmu "Lady Sings the Blues". Filmovi "Mahogany" i "Čarobnjak iz Oza" imali su manje uspjeha.</p><p>1953. - Američki mikrobiolog Džonas Edvard Salk (Jonas Edward Salk) objavio pronalazak vakcine protiv dječije paralize. Bio je profesor Univerziteta u Pitsburgu i direktor istraživačke laboratorije za epidemiološke i virusne bolesti. Godine 1949., počeo se baviti problemima poliomijelitisa (dječije paralize), a 1954. godine uspio je proizvesti vakcinu protiv virusa, uzročnika te bolesti. Dobitnik je Nehruove nagrade za međunarodno razumijevanje 1976. godine.</p><p>1969. - Umro Rene Gijo (René Guillot), francuski književnik koji se proslavio svojim romanima za mlade, među kojima je i roman "Bijela griva". Napisao je romane "Kralj mačaka", "Sirga, kraljica džungle", "Grška i medvjed", "Jahači vjetra", "Mali izgubljeni pas", "Putovanja balonom" i druge. Prema njegovim romanima "Lavić" i "Gospodar slonova", 1993. i 1995. godine, snimljeni su filmovi. Godine 1964., Gijo je dobio nagradu Hans Kristijan Andersen, najprestižniju književnu nagradu za dečiju i omladinsku književnost. </p><p>1973. - Preminuo engleski pisac, glumac i pjevač Noel Kauard (Coward), veoma popularan između Prvog i Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji i SAD. Pisao je i režirao drame, komedije i muzičke revije koje se odlikuju duhovitim dijalozima, neočekivanim obrtima i scenskim efektima i prema većini njegovih komedija snimljeni su filmovi. Djela: "Vrtlog", "Pali anđeli", "Laka vrlina", "Riječ i muzika", "Privatni život", "Nestašni duh".</p><p>1993. - Umro srbijanski pozorišni i filmski glumac Taško Načić, majstor komedije i groteske. Proslavio se u matičnom pozorištu "Atelje 212" sjajnim ulogama u "Kralju Ibiju", "Radovanu Trećem", "Čudu u Šarganu", "Kafanici, sudnici, ludnici" i u mnogim filmovima, među kojima je najzapaženija bila rola u "Davitelju protiv davitelja".</p><p>2015. - Preminuo švedski pjesnik Tomas Transtremer, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2011. godine, jedan od najznačajnijih skandinavskih pisaca poslije Drugog svjetskog rata.</p><p>2016. - Umro Marinko Madžgalj, srbijanski pozorišni, filmski i televizijski glumac, te pjevač benda "Flamingosi". Proslavio se ulogama u komedijama “Crni Gruja” i “Drug Crni u NOB-u”, ljubavnim dramama “Ranjeni orao” i “Grijeh njene majke”, a briljirao je i u pozorištu. Kada je imao 37 godina, dijagnosticiran mu je karcinom pankreasa, koji je bio u posljednjem stadiju, te su mu ljekari saopćili da su mu ostala još samo tri mjeseca života, koje je on, prema riječima prijatelja i porodice, proživio najbolje što je mogao.&nbsp;</p>

Danas je četvrtak, 26. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 280 dana

Branko Ćopić: 42. godišnjica smrti jednog od najboljih bh. pisaca

<p>Na današnji dan 2002. godine, na 74. dodjeli najprestižnije nagrade Američke filmske akademije - Oskar, u Kodak teatru u Holivudu, bosanskohercegovački film "Ničija zemlja" reditelja Danisa Tanovića dobio je Oskara za najbolji strani film u 2001. godini.</p><p>Film “Ničija zemlja” (No Man's Land) bio je u konkurenciji s filmovima “Amélie” (Francuska), “Elling” (Norveška), “Lagaan” (Indija) i “Son of the Bride” (Argentina). Oskara su našem reditelju uručili slavni glumci Šeron Ston (Sharon Stone) i Džon Travolta (John).</p><p>Danis Tanović je, osim režije, napisao i scenarij za film, producent je Čedomir Kolar, a igraju glumci Branko Đurić, Rene Bitorajac, Filip Šovagović i Ketrin Kartlidž (Katrin Cartlidge).</p><h2>Istraživanje besmislenosti rata</h2><p>U filmu se govori o Bosni i Hercegovini, ratne 1993. godine. U toku ratnih dešavanja na komadu ničije minirane zemlje susreću se dva Bošnjaka i Srbin. Dok jedan Bošnjak i Srbin verbalnim duelima rješavaju svoje lične frustracije, treći vojnik leži na mini koja će eksplodirati ukoliko se pomakne. U pomoć im priskače UNPROFOR, ugrožavajući svoj položaj. O cijelom slučaju ubrzo saznaju novinarske ekipe, te slučaj poprima dramatične razmjere.</p><p>- Između rata i mira, humora i mržnje, zarobljavanja i predaje, života i smrti - nalazi se “ničija zemlja”. Smješten u nezaboravnom rovu bosansko-srpskog sukoba ovaj "zapanjujući film pripovijeda priču o trojici vojnika uhvaćenih između dviju linija ratišta " – pisalo je, između ostalog, u časopisu “Chicago Tribune”…, a u magazinu “Movieline” – “’Ničija zemlja’ je snažno, potresno, iznimno zabavno istraživanje besmislenosti rata”.</p>

<h2>Umrla engleska kraljica Elizabeta I</h2><p>1603. - Umrla engleska kraljica Elizabeta I, koja je tokom 45 godina vladavine konsolidirala unutrašnje prilike i odlučujuće doprinijela da Engleska izađe na sva svjetska mora i postane prva kolonijalna sila svijeta. U vrijeme njene vladavine, 1566. godine, osnovana  je Londonska berza, a 1600. Istočnoindijska kompanija. </p><p>1795. - Rođen Ambroz Matić, bosanskohercegovački franjevac i pjesnik. Filozofiju i teologiju je završio u Slavonskoj Požegi. Predavao je latinski jezik u Kraljevoj Sutjesci, a zatim se posvetio pastoralnom radu. Pisao je pjesme, napisao je udžbenik iz matematike i latinsku gramatiku. Značajna je njegova zbirka pjesama „Isitrion“ (Doček). Nazivali su ga majstorom verisifikacije. Često je, kao i njegovi savremenici, pisao prigodnice istaknutijim članovima svoga reda. Smatran je najistaknutijim latinistom 19. stoljeća. Utopio se u rijeci Bosni 1849. godine.</p><p>1834. - Engleski socijalist, pisac i slikar Vilijam Moris (William Morris), koji je znatno utjecao na izgradnju umjetničkog ukusa i razvoj umjetničkog zanatstva u Engleskoj, rođen je na današnji dan. U saradnji s britanskim Pokretom umjetnosti i zanatstva, on je velikim dijelom zaslužan za oživljavanje tradicionalnih britanskih tekstilnih umjetnosti, kao i načina proizvodnje tekstila. Njegovo književno stvaralaštvo je pomoglo da se razvije moderna fantastika kao žanr, dok je sam Moris igrao glavnu ulogu u promovisanju ranih socijalističkih pokreta u Britaniji. Djela: "Život i smrt Jasonova", "Zemni raj", "Sigurd Volsung".</p><p>1882. - Njemački bakteriolog Robert Koh (Koch), jedan od osnivača medicinske mikrobiologije, objavio je da je izolovao bakteriju koja izaziva tuberkulozu. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća. Također je pronašao uzročnike kolere, ispitivao malariju i afričku bolest spavanja, te uveo liječenje kininom. Dokazao je da su uzročnici bolesti živi mikrobi. Godine 1905., dobio je Nobelovu nagradu za medicinu.</p><p>1882. - Umro američki pisac Henri Vodsvort Longfelou (Henry Wadsworth Longfellow), čija djela odlikuje veoma uglađen oblik, ali i konvencionalnost i naglašena didaktičnost i sentimentalnost, pod jakim utjecajem njemačkih romantičara. Djela: indijanski ep "Hijavata", poeme "Evangelina", "Poeme o ropstvu", soneti "Božanstvena komedija".</p><p>1884. - Rođen Piter Žozef Vilijam Debi (Peter Joseph William Debye), nizozemski fizičar i hemičar, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1936. godine. Bio je profesor na univerzitetima u Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, direktor Instituta „Kaiser Wilhelm“ u Berlinu. Godine 1940., otišao je u SAD, gdje je na Univerzitetu Cornell ostao profesor do penzionisanja (1950.). Razvio je teoriju o polarizirajućem djelovanju električnog polja na molekule i istraživao njihove dipolne momente, čime je unaprijedio spoznaje o međuatomskim udaljenostima i strukturi molekula.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Gabrijel Jurkić, jedan od najvećih likovnih umjetnika Balkana</h2><p>1886. - U Livnu je rođen Gabrijel Jurkić, jedan od najvećih likovnih umjetnika s prostora Balkana. Bio je najznačajniji impresionista u BiH. Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu, gdje je imao niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911.), koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.</p><p>1905. - Umro francuski pisac Žil Vern (Jules Verne), autor naučno-fantastičnih romana s naučnim predviđanjima, od kojih su mnoga ostvarena.  Najpoznatiji je po svom nizu romana “Neobična putovanja”. Vern je također pisao kratke priče, pozorišne komade, romane, eseje i poeziju. Napisao je 57 romana i mnogi su poslužili kao scenariji za filmove. Djela: romani "Put oko svijeta za 80 dana", "Dvadeset hiljada milja pod morem", "Put na Mjesec", "Put u središte Zemlje", "Carev glasnik", "Pet nedjelja u balonu". </p><p>1911. - Rođen Džozef Barbera (Joseph), američki autor crtanih filmova. Početkom 1920-ih crtao je stripove za različite časopise. Animacijom se počeo baviti 1931., a 1937. godine počeo je raditi za MGM, te ubrzo, u saradnji s Vilijamom Hanom (William Hann) stvarao slavne epizode crtanog serijala “Tom i Jerry”. Zajednički studio naziva "Hanna-Barbera-Studios" njih dvojica su otvorili 1955. godine.</p><p>1916. - Umro španski kompozitor i pijanist Enrike Granados i Kampinja (Campina), koji je stvarao u romantičarskom maniru, gotovo isključivo na osnovu španske narodne muzike. Uz Albeniza, jedan je od utemeljitelja nove španske umjetničke muzike, romantik i vrlo blizak folkloru svoje domovine. Djela: klavirska zbirka "Gojekas", "Španske igre" za klavir.</p><p>1930. - Rođen američki filmski glumac Stiv Mek Kvin (Steve McQueen), koji je najčešće igrao u avanturističkim filmovima, obilježivši ih snažnim temperamentom i ličnim šarmom. Filmovi: "Nikad ne voli stranca", "Sedmorica veličanstvenih", "Sinsinati Kid", "Šampion rodea", "Veliko bjekstvo", "Leptir", "Metak", "Tom Horn", "Lovac".</p>

<h2>Rođen prof. dr. Munib Maglajlić</h2><p>1945. - U Banjoj Luci rođen prof. dr. Munib Maglajlić. Akademsku i istraživačku karijeru profesor Maglajlić počeo je 1970. godine, kada se zaposlio u Institutu za izučavanje južnoslavenskih književnosti u Sarajevu. Fokus njegovog djelovanja bila je bošnjačka usmena književnost, a prvi zapaženi tekstovi govore o sevdalinci. Tokom svog četrdesetogodišnjeg bavljenja bošnjačkom usmenom baladom prof. Munib Maglajlić učinio je najviše od svih svojih savremenika, ali i prethodnika, na njenoj afirmaciji i promociji, utvrdivši da su usmene balade u BiH jedinstvene pojave u kontekstu cijelog južnoslavenskog usmenog pjesništva. Godine 1992., Maglajlić postaje redovni profesor na Odsjeku za južnoslavensku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1994. biva izabran za predsjednika Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“, a od 2001. godine do smrti obavlja funkciju direktora Instituta za bošnjačke studije BZK „Preporod“ te istovremeno urednika u Fondaciji „Mula Sadra“. Osim brojnih članaka i rasprava objavljivanih u publikacijama, te priređivanja velikog broja antologija i zbornika, Maglajlić je napisao i knjige: „Bibliografija radova o narodnoj književnosti“ (1979), „Od zbilje do pjesme: ogledi o usmenom pjesništvu“ (1983), „Muslimanska usmena balada“ (1985), „Usmeno pjesništvo od stvaralaca do sakupljača“ (1989), te „Usmena lirska pjesma, balada i romansa“ (1991). U knjizi „Muslimanska usmena balada“, koju je objavio 1985. godine, Maglajlić je dao pregled dotadašnjih sakupljačkih radova i bavljenja baladom, ističući naročito teme koje su dominantne u baladama: smrt rastavljenih voljenih, djevojke i nevjeste loše sreće, nesretni supružnici, ojađeni roditelji... Posebnu pažnju posvetio je i odnosu bošnjačke balade prema savremenoj književnosti. Od posljedica srčanog udara, 19. oktobra 2015. godine, Munib Maglajlić preselio je na bolji svijet.</p><p>1946. - Umro ruski velemajstor Aleksandar Aleksandrovič Aljehin, jedan od najvećih u historiji šaha, jedini koji je titulu svjetskog prvaka držao do smrti.</p><p>1962. - Preminuo švicarski fizičar, balonist i istraživač morskih dubina Ogist Pikar (Auguste Piccard), profesor Univerziteta u Briselu. Proučavao je radioaktivnost, atmosferski elektricitet i kosmičke zrake. Postao je, 1931. godine, prvi čovjek koji je dospio u stratosferu, popevši se balonom do 15.780 metara, a 1934. do 17.550 metara. Od 1938. spuštao se batiskafom 48 puta u okeanske dubine i do 4.000 metara.</p>

<h2>Preminuo Boris Dvornik, bard regionalnog glumišta </h2><p>2008. - Jedan od najpoznatijih glumaca bivše SFR Jugoslavije Boris Dvornik preminuo je u 69. godini. Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica “Deveti krug” nakon kojeg je stekao veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući savremene likove u komedijama “Martin u oblacima” (1961.) i “Prekobrojna” (1962.). Od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima “Most” (Hajrudin Krvavac, 1969.) i “Kad čuješ zvona” (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na Festivalu u Puli. Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija. Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji “Naše malo misto”, a potom i ulogom brijača Meštra u seriji “Velo misto”. </p><p>2010. - Preminuo Stevan Nikšić, novinar i urednik NIN-a, jedan od osnivača Novinske agencije BETA i Nezavisnog udruženja novinara Srbije.</p><p>2015. - Umro Zoran Kapetanović, bosanskohercegovački novinar. Novinarsku karijeru počeo je 1970. u omladinskom listu „Spektar“, a kasnije je bio dopisnik za sarajevske „Večernje novine“ te kruševačku „Borbu“. Veliki uspjeh stekao je radio-emisijom „Đerdan“ na RTV Sarajevo (TVSA). Vodio je poznati muzički program „Folk filigran“. Tokom agresije na RBiH živio je u Tuzli, gdje je obavljao funkciju direktora Radio Tuzle, a kasnije je zajedno sa suprugom radio na Televiziji Tuzlanskog kantona. Dao je veliki doprinos kao urednik kulturno-zabavnog programa kao i drugih projekata. Penzionisan je 2014. Nakon duže bolesti (rak grla) preminuo je 24. marta 2015. na Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla. Sahranjen je na tuzlanskom groblju Trnovac.</p><p>2016. - Preminuo Henrik Johanes Krojf (Hendrik Johannes Cruijff), nizozemski fudbaler Ajaksa, Barselone, Fejnorda i fudbalski reprezentativac i trener. Trostruki je osvajač Zlatne lopte te je po tome rekorder zajedno s Platinijem i Van Bastenom. Krojf je jedan od najboljih primjera filozofije totalnog nogometa te se smatra jednim od najboljih igrača svih vremena. Nakon penzionisanja, 1984., uspješno je vodio Ajaks i kasnije Barcelonu. Godine 1999., prema statistici IFFHS-a, proglašen je evropskim igračem 20. vijeka te drugim najboljim svjetskim igračem u istom vijeku nakon Pelea.&nbsp;</p>

Danas je utorak, 24. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 282 dana

Danis Tanović, reditelj “Ničije zemlje”, s nagradom

Prije 24 godine bh. film "Ničija zemlja" dobio Oskara

<p>Na današnji dan 2024. godine, preminuo je jedan od najvećih i najboljih bosanskohercegovačkih književnika svih vremena akademik Abdulah Sidran. Vijest o njegovoj smrti potresla je bh. građane, koji su se nadali da će njihov omiljeni pjesnik ipak dobiti bitku s teškom bolešću. Ali nije je uspio pobijediti. Dobru pjesničku bosansku dušu “oplakivala” je i jedna mačka, čuvajući njegov mezar danima. </p><p>Abdulah Sidran rođen je u Sarajevu 2. oktobra 1944. godine. U rodnom gradu se školovao i apsolvirao na Filozofskom fakultetu. Jedno vrijeme je radio kao urednik studentskog lista “Naši dani”, a potom kao dramaturg na Televiziji Sarajevo, do 1992. godine. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka počeo je objavljivati pjesme i prozu, u generaciji mladih književnika koja je nazvana "šezdesetosmaškom". </p><p>Zbirku poezije simboličnog naslova “Sarajevski tabut” napisao je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.), za koju je dobio priznanje "Nagrada slobode" francuskog PEN centra. Izbor Sidranove poezije koji je preveden na italijanski jezik osvojio je nagradu "Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo".</p><h2>Brojna djela</h2><p>Osim književnim djelima, Sidran se istakao i scenarijima za filmove "Sjećaš li se Dolly Bell", "Otac na službenom putu", "Kuduz", “Savršeni krug”... Bio je jedan od najznačajnijih filmskih scenarista, ne samo u bosanskohercegovačkoj, nego i u nekadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji. </p><p>Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje književnosti i umjetnosti (kasnije Odjeljenje umjetnosti) izabran je 1995., a za redovnog 2008. godine.</p><p>Prvo djelo “Šahbaza” Sidran je objavio 1970. godine, a potom su se nizala ostala: “Potukač”, “Kost i meso”, “Dječija bolest: Otac na službenom putu” (pozorišni komad), “Otac na službenom putu”, “Bolest od duše”, “Sarajevski tabut”, “Dvije grafike”, “Planeta Sarajevo”, “Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva” (putopis), “Zašto tone Venecija”, “Sarajevska zbirka i druge pjesme”, “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, “Kuduz”, “Sjećaš li se Doli Bel”, “Tvrđava Meše Selimovića” (dramatizacija i scenarij), “Morija”, “Dobročinitelj”, “Suze majki Srebrenice”, “Otkup sirove kože”, “Oranje mora”, “A Nurija veli”… </p><p>Neizbrisiv trag u našoj književnosti Sidran je naročito ostavio potresnom “Pjesmom o Srebrenici”.</p><h2>Nagrade i priznanja</h2><p>Koliko su Sidranova djela vrijedna i cijenjena, ne samo u BiH nego i u svijetu, dokazuju brojne važnije domaće i inozemne književne nagrade i priznanja koja je dobio, između ostalih: Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, 1979.; Godišnja nagrada izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, 1979.; Zmajeva nagrada – Matica srpska, Novi Sad, 1980.; Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 1986.; Nagrada za slobodu govora i izražavanja Fondacije za slobodu govora i izražavanja, SAD, 1993.; Nagrada Slobode PEN centra Francuske, 1994.; Premio letterario della Fondazione Laboratorio Mediterraneo 1996.; Nagrada Skender Kulenović, 2002.; Godišnja nagrada BZK “Preporod”, 2002.; Bosanski stećak – nagrada Društva pisaca BiH za životno djelo, 2004.; Premio letterario dedicato a Umberto Saba, Trst, 2005.; Velika plaketa Kantona Sarajevo, 2006.</p><p>Osim književnih, dobio je i mnoge filmske nagrade i priznanja, među kojima, Zlatne arene Filmskog festivala u Puli za scenarije filmova “Sjećaš li se Doli Bel”, “Otac na službenom putu” i  “Kuduz”; Felix, nagrada Evropske filmske akademije, za film “Kuduz”; Kaciga celjskog viteza za film “Savršeni krug”; Zlatni lav Filmskog festivala u Veneciji za film “Sjećaš li se Doli Bel”; Zlatna palma, Filmskog festivala u Kanu, za film “Otac na službenom putu”…</p><h2>Intelektualna gromada</h2><p>Teško je pobrojati sva djela koja je napisao, ali i nagrade koje je dobio, jer je Sidranov opus veoma bogat. Osim toga, pisao je tekstove i kolumne u mnogim bosanskohercegovačkim novinama, držao predavanja o književnosti i bosanskom jeziku. Bio je intelektualna gromada, a posebno se hvalio titulom majstorskog kandidata u šahu.</p><p>U znak sjećanja na našeg velikana Abdulaha Sidrana, prošle godine u avgustu, prije službenog otvorenja 30. izdanja Sarajevo Film Festivala, u Ljetnom kinu Coca-Cola održana je projekcija filma "Kuduz" Ademira Kenovića, za koji je Sidran napisao scenarij. Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović se na festivalskom trgu ispred Narodnog pozorišta tada pojavio u majici s likom Abdulaha Sidrana uz natpis "Babuka", odavši i na taj način počast jednom od najboljih bosanskohercegovačkih sinova.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Pjer-Simon, markiz de Laplas, francuski astronom, matematičar i fizičar</h2><p>1749. - Rođen Pjer-Simon, markiz de Laplas (Pierre-Simon, Laplace), francuski astronom, matematičar i fizičar. Poznat je po tome što je cjelokupni doprinos svih svojih prethodnika na polju matematičke astronomije sažeo u kapitalno djelo „Nebeska mehanika“. Tvorac je matematičke fizike i Laplasovih jednadžbi. Smatra se jednim od najutjecajnih naučnika u historiji.</p><p>1839. - Prvi put zabilježena upotreba izraza "OK" kao kratice za "oll korrect" u novinama “Boston Morning Post”.</p><p>1842. - Umro francuski pisac, oficir i diplomata Anri Stendal (Henri Stendhal), začetnik francuskog realizma i jedan od tvoraca realističkog i psihološkog romana. Kao pristalica Francuske revolucije borio se protiv rojalista, jezuita i bogataša, kritikujući građanski moral. Ostavio je u rukopisu dnevnike i uspomene, mnogo je pisao o slikarstvu i muzici. Djela: romani "Crveno i crno", "Parmski kartuzijanski manastir", "Lisjen Leven", "Armansa", studije "Rasin i Šekspir", "Život Hajdnov", "Historija slikarstva u Italiji", "Rim, Napulj i Firenca".</p><p>1881. - Rođen francuski pisac Rože Marten di Gar (Roger Martin du Gard), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1937. godine. Djela: romani "Žan Boroa", "Porodica Tibo" (11 knjiga, objavljenih između 1922. i 1940.), komedija "Testament čiča-Lelea", crtice iz seljačkog života "Stara Francuska".</p><p>1887. - Francuski slikar španskog porijekla Hose Viktorijano Gonsales (Jose Victoriano Gonzales), poznat kao Huan Gris (Juan), pionir stila poznatog kao sintetički kubizam, rođen je na današnji dan. U početku je stvarao pod utjecajem zemljaka Pabla Pikasa (Picasso), a kasnije je našao originalan izraz u kolažima i sažimanju formi, na granici apstrakcije.</p><p>1900. - Rođen njemački filozof Erih From (Erich Fromm), koji je, oživljavajući humanističku tradiciju marksizma, pokušao da je primijeni na sociološko-psihološke probleme. Emigrirao je iz Njemačke pred nacizmom. Djela: "Bjekstvo od slobode", "Čovjek za sebe", "Zdravo društvo", "Vještina voljeti", "Zen-budizam i psihoanaliza", "Anatomija ljudske destruktivnosti", "Misija Zigmunda Frojda", "Marksova koncepcija čovjeka", "Čovjekovo srce", "Bit ćete kao bogovi".</p>

<h2>Rođena slavna američka glumica Džoan Kraford </h2><p>1905. – Slavna američka glumica Lusil Lesier, poznata kao Džoan Kraford (Joan Crawford), jedna od najvećih holivudskih zvijezda tridesetih godina 20. vijeka, rođena je na današnji dan. Najpoznatiji filmovi su joj: "Mildred Pirs", "Lice jedne žene", "Humoreska", "Prokletnici ne plaču", "Strah", "Nježna pjesma", "Demonska žena", "Šta se dogodilo Bebi DŽejn". Godine 1945., dobiva Oskara za glavnu žensku ulogu u filmu "Mildred Pirs". Objavila je i dvije autobiografije: “Portret Joan” (1962.) i “Moj način života” (1971.), a 1969. uručena joj je prestižna Nagrada Cecil B. DeMille za životno djelo. Preminula je 10. maja 1977. u Njujorku. </p><p>1910. - Rođen japanski filmski režiser Akira Kurosava, koji je proslavio kinematografiju svoje zemlje, jedini režiser koji je dobio dva puta nagradu Oskar za najbolji inozemni film. Uspješno je spojio japansku tradiciju i kulturu s evropskim senzibilitetom, a kritičari su ga nazvali "teno (car) japanske kinematografije". Filmovi: "Rašomon", "Sedam samuraja", "Krvavi prijesto", "Idiot", "Živjeti", "Na dnu", "Dodeskaden", "Dersu Uzala", "Kagemuša", "Ran", "Madadajo".</p><p>1921. - Engleski vozač brzih automobila i čamaca Donald Kembel (Campbell), koji je 1964. postavio svjetski rekord u vožnji automobilom od 648,7 kilometara na sat, rođen je na današnji dan. Poginuo je 1967. vozeći čamac "Plava ptica" s mlaznim motorom na jezeru Koniston u Velikoj Britaniji kad je pokušao da još jednom pomjeri granicu brzine. Čamac je dostigao brzinu novog svjetskog rekorda na vodi od 527,9 kilometara na sat, ali je rekorder to platio životom.</p><p>1931. - Rođen Viktor Korčnoj, rusko-švicarski šahovski velemajstor, jedan od najboljih šahista 20. veka, koji je 1976. emigrirao iz tadašnjeg SSSR.</p><p>1948. - Umro ruski filozof Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, jedan od najvećih filozofa 20. vijeka, čije su ideje ključ za razumijevanje duhovne situacije savremenog čovjeka. Za njega je ljudska ličnost kao duhovni entitet najviša vrijednost. Djela: "Hrišćanstvo i klasna borba", "Smisao historije", "Filozofija slobode", "Čovjek i mašina", "Izvori i smisao ruskog komunizma", "O ropstvu i slobodi čovjeka".</p><p>1953. - Rođen Ivica Šurjak, bivši hrvatski fudbaler. Bio je dio velike generacije Hajduka koja je bilježila sjajne rezultate u nekadašnjoj jugoslavenskoj ligi. Počeo je kao lijevo krilo, ali je s vremenom postao univerzalac, prototip modernog fudbalera koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno. Vrlo brz i visok, izvanrednog driblinga i pokretljivosti pokrivao je gotovo tri četvrtine terena te bio glavna napadačka poluga tima. Do 1981. u "bilom" je dresu, brojeći evropske i sve domaće utakmice, nastupio 487 puta i postigao 127 golova. Karijeru je nastavio u Parizu, nakon što je prešao u redove PSG-a i Udinesea, ali će ostati upamćen po tome što je odbio basnoslovne ponude američkog Kosmosa i madridskog Reala. Od 1999. do 2003. bio je sportski direktor Hajduka, a od aprila 2007. generalni menadžer kluba. </p><p>1954. - Rođena Vesna Čipčić, srbijanska i jugoslavenska pozorišna, filmska i TV glumica. Veliku popularnost stekla je ulogom Vesne Šurdilović u TV seriji "Vruć vetar" iz 1980. godine. U svom matičnom pozorištu, BDP, igrala je u predstavama „Dugo putovanje u Jevropu“, „Vrag ne spava“, „Harold i Mod“, „Oskar i mama Roz“, „Frederiko“ i dr. Dobila je nagradu "Glumački par godine" s Ljubišom Samardžićem 1980. godine.</p>

<h2>Rođen Edo Mulahalilović, bh. gitarist, kompozitor, tekstopisac i producent</h2><p>1964. godine, u Sarajevu je rođen Edo Mulahalilović, bosanskohercegovački gitarist, kompozitor, tekstopisac i producent. Najpoznatiji je kao bivši gitarist i kompozitor u pop rok grupi „Hari Mata Hari“. Muzičku karijeru započeo je već kao dječak pobjedama na takmičenjima učenika muzičkih škola širom bivše SFR Jugoslavije. U trinaestoj godini je imao prvi solistički koncert na klasičnoj gitari. U ljeto 1983., zajedno s Pjerom Žalicom (basist i poznati reditelj) i Izudinom Kolečićem (bubnjar), osnovao je grupu "Baobab" u kojoj je bio i gitarist i pjevač. Ova trojka 1985., zajedno s Hajrudinom Varešanovićem, osniva grupu "Hari Mata Hari" koja je bila jedna od najpopularnijih na prostoru naše regije. Godine 1991., Edo je objavio kantautorski album "Jedna je pjesma cijelog života", ali agresija na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.) spriječila je širu promociju i turneju. Zajedno s bratom Adijem, autor je kompozicije "Ostani kraj mene" koja je 1994. u Dablinu na Eurosongu predstavljala Bosnu i Hercegovinu. Od 1996. do 2002. kao kompozitor i producent radio je u Finskoj na dvadesetak albuma s raznim skandinavskim izvođačima. Edo je bio član GRAMEX-a i TEOSTO-a (Finnish Composers Copyright Society), a posljednje godine života proveo je u Sarajevu, gdje je imao vlastiti studio i produkciju. Preminuo je 27. juna 2010. godine.</p><p>2011. - Umrla Elizabet Tejlor (Elizabeth Taylor), britansko-američka glumica i dvostruka dobitnica Oskara. Prvog Oskara dobila je 1960. godine za film „Butterfield 8“, a drugog 1966. za film "Ko se boji Virdžinije Vulf?". Bila je prekrasna Kleopatra, a osim dva osvojena Oskara, za tu nagradu nominirana je još četiri puta. Osim na filmu, glumila je i na televiziji, pojavivši se kao gošća u mnogim serijama.</p>

Danas je ponedjeljak, 23. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 283 dana

Abdulah Sidran: 2. godišnjica smrti bh. književnika

<p>Na današnji dan 1950. godine, u Sarajevu je rođen Goran Bregović, bosanskohercegovački kompozitor rok, etno-pop i filmske muzike, legendarni vođa „Bijelog dugmeta“ i jedan od najpopularnijih muzičara Balkana. </p><p>Popularni Brega gitaru je počeo svirati pri kraju osnovne škole, a u osamnaestoj godini pristupio je sarajevskoj grupi "Kodeksi". Nakon razlaza "Kodeksa", u jesen 1971. godine, s Ismetom Arnautalićem osniva grupu "Jutro" u koju se kasnije uključuje i Željko Bebek. Snimaju nekoliko pjesama, između ostalih i kultnu "Kad bih bio bijelo dugme". </p><p>Nakon što  je Arnautalić napustio "Jutro", krajem 1972. godine, grupa mijenja ime u "Bijelo dugme". Grupa “Bijelo dugme” s Goranom Bregovićem kao gitaristom, kompozitorom i neupitnim vođom bila je jedna od najpopularnijih u historiji muzike na prostoru Balkana. Zvanično je postojala od 1974. do 1989. godine.</p><h2>Orkestar za svadbe i sprovode </h2><p>Bregović je 1988. godine komponovao muziku za film “Dom za vješanje”, koji je zabilježio veliki uspjeh, kao i Bregovićeva muzika, naročito pjesma "Ederlezi”.</p><p>Godine 1998., Bregović je osnovao Orkestar za svadbe i sprovode s kojim je nastupao po čitavom svijetu, svirajući tradicionalnu narodnu muziku s Balkana, vlastite kompozicije utemeljene na balkanskom i romskom melosu te obrade starih pjesama “Bijelog dugmeta”. Liturgiju "Moje je srce postalo tolerantno" komponovao je 2002. godine i izveo je u bazilici St. Denis u Parizu. Godine 2004., komponuje operu "Karmen sa sretnim krajem", a 2005. godine nastupa na tri oproštajna koncerta “Bijelog dugmeta”. </p><p>Goran Bregović danas najviše vremena provodi u Parizu i Beogradu. U braku je s bivšom sarajevskom manekenkom Dženanom Sudžuka.&nbsp;</p>

<h2>Rođen flamanski slikar Anton Van Dajk</h2><p>1599. - Rođen flamanski slikar Anton Van Dajk (Anthonis van Dyck), istaknuti predstavnik Flamanske slikarske škole, na koga je snažno utjecao Paul Rubens, u čijem je ateljeu u mladosti radio. Potom je otišao u Italiju, pa u Francusku, a u London je došao 1632. i postao dvorski slikar kralja Čarlsa I (Charles) i portretist engleskog visokog društva. </p><p>1687. - Umro francuski kompozitor, violinist, dirigent, pjevač, glumac, scenograf i plesač italijanskog porijekla Žan Batist Lili (Jean-Baptiste Lully), tvorac klasične francuske opere, s baletima, horovima, arijama i scenskim efektima. Djela: opere "Tezej", "Persej", "Kadmis i Hermiona", "Alsesta", "Psiha", "Amadis od Galije", "Asmida", Asis i Galateja", "Prozefina", "Feton", komedije-baleti "Ženidba na silu", "Žorž Dandin", "Gospodin od Pursonjaka", "Građanin-plemić", crkvene kompozicije "Te deum", "De profundis", "Mizerere".</p><p>1832. - Preminuo njemački pisac Johan Volfgang Gete (Johann Wolfgang von Goethe), jedno od najvećih imena svjetske književnosti. Bio je obnovitelj lirike, drame, epa i romana, intenzivno se bavio filozofijom, prirodnim naukama, slikarstvom i državničkim poslovima u Vajmaru. Djela: romani "Faust", "Vilhelm Majster", "Jadi mladog Vertera", "Izbor po srodnosti", drame "Gec od Birlinhema", "Egmont", "Ifigenija na Tauridi", "Torkvato Taso", tragedije "Klaviho", "Vanbračna kći", ep "Herman i Doroteja", putopis "Putovanje po Italiji", autobiografsko djelo "Iz mog života", poezija "Marijenbadska elegija", "Rimske elegije", "Zapadno-istočni divan", epigrami "Ksenije", optičko djelo "Teorija boja".</p>

<h2>Rođen arhitekt Josip Vancaš, projektant Katedrale, Predsjedništva BiH, Pošte…</h2><p>1859. - Rođen Josip Vancaš, arhitekt mađarskog porijekla, tvorac kapitalnih djela širom BiH, od kojih su najpoznatije i najvrednije znamenitosti Sarajeva poput Katedrale, Predsjedništva BiH, Pošte, hotela “Central”... Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti "bosanski stil". Za vrijeme boravka i rada u Bosni (1883.-1921.) sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, šest hotela i kafana i izveo niz pregradnji. Za izgradnju Katedrale u Sarajevu odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I 1889. godine, dok ga je papa Lav XIII odlikovao viteškim križem Sv. Georga. Vancaš je bio i zastupnik u Saboru BiH, te je, 1911. godine, podnio rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini. Bio je veoma svestrana ličnost, čemu svjedoče podaci da je jedno vrijeme bio solista Muškog pjevačkog zbora u Sarajevu i povremeno dirigent. Osim toga, bio je zamjenik gradonačelnika Sarajeva i predsjednik Hrvatske katoličke udruge (HKU). Danas jedna od ulica u centru Sarajeva nosi Vancaševo ime.</p><p>1904. - U londonskom listu "Dejli ilustrejtid Miror" objavljena, na naslovnoj stranici, prva novinska fotografija u boji.</p><p>1913. - Rođen američki glumac Mladen Sekulović, poznat kao Karl Malden. Njegovo karakteristično lice omogućilo mu je da igra veoma različite uloge, od svećenika do gangsterskog šefa, ili generala. Filmovi: "Bumerang", "Tramvaj zvani čežnja"  - za koji je nagrađen Oskarom, "Poljubac smrti", "Jednooki Džek", "Paton", "Sinsinati Kid", "Nevada Smit", "Suton".</p><p>1928. - Veljko Bulajić, filmski reditelj i scenarist, rođen je na današnji dan. Dobitnik je UNESCO-ove nagrade Kalinga za "vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i nauke". Bulajić je djetinjstvo proveo u Sarajevu, kao i dio školovanja. Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima “Kamen i more” i “Brod lutalica” (1953.), a 1959. realizirao je prvi dugometražni igrani film “Vlak bez voznog reda” koji je prikazan na Filmskom festivalu u Kanu. Bulajićev legendarni film “Bitka na Neretvi” je daleko najskuplji filmski spektakl snimljen u bivšoj Jugoslaviji. U filmu su glumile holivudske zvijezde Orson Vels (Welles), Franko Nero (Franco), Jul Briner (Yul Brynner), Sergej Bondarčuk (Sergei Bondarchuk) uz jugoslavenske zvijezde, među kojima su bili Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Velimir Bata Živojinović. Film je bio nominiran za Oskara u Americi i osvojio je Zlatnu nagradu na Filmskom festivalu u Moskvi. Premijerama u Sarajevu i Beverli Hilsu prisustvovali su Sofija Loren (Sophia), Ronald Regan (Reagan), Josip Broz Tito i drugi. Promotivni plakat za film izradio je slavni slikar Pablo Pikaso (Picasso). </p><p>2002. - Vrhovni sud Velike Britanije uvažio je molbu žene kvadraplegičarke i dozvolio da se aparati koji je održavaju u životu isključe, čime je prvi put u Engleskoj neka osoba dobila pravo da umre.</p><p>2004. – Preminuo je Slobodan Bodo Kovačević gitarist čuvene sarajevske pop-rok grupe "Indexi". Diplomirao je arhitekturu u Sarajevu, ali je pobijedila ljubav prema muzici. Godine 1978., zajedno s ostalim članovima “Indexa”, dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, a iste godine i nagradu Jugoslavenske radio-televizije za album "Modra rijeka" koji je proglašen albumom godine. Nagradu “Davorin” za najboljeg instrumentalistu godine u Bosni i Hercegovini dobio je 2004. godine. Najslavije muzičke teme “Indexa” potpisao je upravo Bodo Kovačević samostalno (“Plima”, “Negdje na kraju u zatišju”, “Modra Rijeka”) ili u saradnji s Fadilom Redžićem (“Balada”, “Svijet u kome živim”). Radio je i za druge izvođače i različite projekte izvan pop i rok muzike, napisavši više od 300 kompozicija. Kovačević je komponirao i muzičke teme za ceremonije ZOI Sarajevo ’84, sarađivao je s Esadom Arnautalićem na njegovom projektu "Muzika raspoloženja", napisao muziku za predstavu "Mandragola" Kamernog teatra 55 u Sarajevu i "Posljednja potraga za zlatom" Narodnog pozorišta Sarajevo, a u posljednje dvije godine života bio je muzički producent BH Eurosonga. Nakon smrti Davorina Popovića, 2001. godine, posvetio se džez muzici i pridružio se ansamblu “Sinan Alimanović Quintet”, te svirao i u Plesnom orkestru JS BiH.</p>

Danas je nedjelja, 22. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 284 dana

Goran Bregović, bh. kompozitor i legendarni vođa “Bijelog dugmeta”, slavi 76. rođendan

<p>Danas se obilježava Međunarodni dan osoba s Down sindromom, kako bi se podigla svijest o ovoj genetskoj različitosti i njenom utjecaju na živote ljudi koji se s njom susreću. Ovaj dan se obilježava od 2006. godine, a prvi put je obilježen u Singapuru.</p><p>Sindrom je naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika, a ime Down potječe od imena engleskog ljekara Johna Langdona Downa koji je 1866. prvi opisao sindrom, skoro 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaju.</p><h2>Jedan hromosom viška</h2><p>Uzrok Down sindroma otkrio je 1959. godine francuski genetičar Jerome Lejeune. Na 21. paru hromosoma otkrio je još jedan hromosom viška, umjesto dva, tu su se nalazila tri hromosoma, a u cijeloj ćeliji umjesto 46, ukupno 47 hromosoma. </p><p>Homosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj ćeliji ljudskog organizma koje prenose sve nasljedne karakteristike. Na svakom hromosomu nalaze se hiljade gena u kojima su zapisane sve naše nasljedne osobine u obliku DNK. U svakom paru jedan hromosom potječe od majke, a jedan od oca.</p><p>Jedno od 650 novorođene djece u općoj populaciji rađa se s ovim sindromom.</p><h2>Omogućimo im inkluziju </h2><p>Uprkos tome, ljudi s Down sindromom mogu mnogo toga ponuditi zajednici u kojoj žive. Njihova jedinstvenost i osobnost često su izuzetno inspirativne za one koji ih poznaju. Međutim, zbog nedostatka razumijevanja i prihvatanja, osobe s Down sindromom često se suočavaju s predrasudama i diskriminacijom.</p><p>Zbog toga je veoma važno da se svi potrudimo da budemo svjesni i prihvatimo osobe s Down sindromom. Treba da se educiramo o njihovim specifičnim potrebama i učinimo sve što možemo kako bismo im omogućili puni razvoj i inkluziju. </p><p>Simbol Dana osoba s Down sindromom su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom da se integriraju u društvo.</p>

Jedno od 650 novorođene djece u općoj populaciji rađa se s ovim sindromom

Simbol Dana osoba s Down sindromom su šarene čarape

Međunarodni dan osoba s Down sindromom

<p>Na današnji dan 1930. godine, u Doboju je rođen Izet Sarajlić, jedan od najromantičnijih bosanskohercegovačkih pjesnika. </p><p>Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se doselio u Sarajevo, u kojem je ostao do kraja života.</p><p>U Sarajevu je Izet pohađao gimnaziju, a u književnost je ušao već kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije “U susretu”. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.</p><p>Sarajlić je bio član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je više od 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Za “Sarajevsku ratnu zbirku” pjesnik je rekao:</p><p>- Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao. </p><h2>Supruga Mikica vječna inspiracija</h2><p>Izet Sarajlić je živio za objavljivanje svojih zbirki poezije, od kojih su mnoge doživjele nekoliko izdanja. Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942., te susret s Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.</p><p>U “Volim puno” pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.</p><p>Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bosanskohercegovačkih pjesnika. Niko nije toliko utjecao na savremeno bh. pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. Široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha.</p><p>Izrazito romantičan, Sarajlić nije stvarao apstraktni romantičarski ideal ljubavi. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova poezija dostigla je upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću. Preminuo je 2. maja 2002. godine u Sarajevu.</p>

<h2>Umro italijanski kompozitor Đovani Batista Pergolezi</h2><p>1736. - Umro italijanski kompozitor Đovani Batista Pergolezi (Giovanni Battista Pergolesi), koji je komponovao u maniru napuljske bufo-opere, svježe, neposredne i vesele, sa životnim ličnostima, zanimljivim situacijama i melodikom bliskoj narodnoj. Djela: opera "Služavka gospodarica", crkvena muzika "Stabat mater".</p><p>1787. - Rođen njemački fizičar Georg Simon Om (Georg Simon Ohm), koji je otkrio odnos struje elektromotorne sile i otpora u električnom kolu, nazvan po njemu Omov zakon. Dao je znatan doprinos akustici, optici kristala i matematici. Jedinica za mjerenje električnog otpora u međunarodnom sistemu mjera njemu u čast nazvana je "om".</p><p>1799. - Ana Atkins (Anna), britanska botaničarka i fotografkinja, prva žena koja je objavila knjigu ilustrovanih fotografija, rođena je na današnji dan.</p><p>1839. - Rođen Rene Fransoa Arman Pridom (François Armand Prudhomme), francuski književnik iz doba parnasovstva, pokreta koji je htio obnoviti eleganciju romantizma u francuskoj poeziji. Godine 1901., bio je prvi čovjek koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.</p><p>1859. - Ruski fizičar i elektroinžinjer Aleksandar Stepanovič Popov, koji je pronašao i uspostavio prvu radio-telegrafsku vezu, rođen je na današnji dan.&nbsp;</p>

<h2>Rođena vajarka Ana Bešlić</h2><p>1912. - Rođena vajarka Ana Bešlić, jedna od hrvatskih velikanki iz Vojvodine. Osim nje, u tu grupu hrvatskih velikana iz Vojvodine svrstani su književnik i bibliograf Ivan Kujundžić, književnik i sakupljač narodne književnosti Balint Vujkov, književnik Ante Jakšić, franjevac Stjepan Beato Bukinac i pjesnik Ante Evetović Miroljub. Posljednje godine svog života Ana Bešlić  je provela u Beogradu, gdje je i umrla 2008. godine.</p><p>1925. - Umro njemački bakteriolog August fon Vaserman (August von Wassermann), koji je 1906. uveo metodu pregleda krvi (Vasermanova reakcija), pomoću koje je utvrđivano postojanje sifilisa. Proučavao je i strukturu ćelija, antitoksine, uzroke tuberkuloze i raka i bavio se izolacijom i identifikacijom zaraznih klica.</p><p>1926. - Rođen Džeri Luis (Jerry Lewis), pravog imena Džozef Levič (Joseph Levitch), američki komičar, glumac i reditelj. Najpoznatiji je po saradnji s pjevačem Dinom Martinom (Dean) s kojim je nastupao po američkim noćnim barovima od 1946. godine, a prvi put su se zajedno na velikom platnu pojavili 1949. u filmu “Moja prijateljica Irma”. Zajedno su snimili 16 filmova. Od 1957. Luis je radio kao samostalni glumac. Iako nije osvojio nijednog Oskara za glumu, 2009. godine mu je dodijeljen Oskar za humanitarni rad. Bio je vrlo popularan među francuskom publikom te je odlikovan i Legijom časti. </p><p>1935. - Umro Džon Džejms Ričard Meklod (John James Richard Macleod), škotski ljekar i fiziolog. Najveći doprinos nauci je njegov rad na metabolizmu ugljikohidrata, te je za svoje zasluge u otkriću inzulina 1923. godine dobio Nobelovu nagradu zajedno s Frederikom Bantingom (Frederick).&nbsp;</p>

<h2>Preminula Margaret Durand, borac za prava žena</h2><p>1936. - Preminula Margaret Durand (Marguerite), francuska pozorišna glumica, novinarka i borac za prava žena. Osnovala je svoje novine i kandidirala se za izbore. Poznata je i po tome što je imala ljubimca lava. Zbog doprinosa pokretu za pravo glasa žena u Francuskoj, „Bibliotheque Marguerite Durand“ je imenovana u njenu čast.</p><p>1940. - Umrla Selma Lagerlef, švedska književnica, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1909. godine, čime je postala prva žena koja je dobila ovo priznanje za svoj literarni rad. Godine 1914., postala je prva članica Švedske akademije, tijela koje dodjeljuje Nobelovu nagradu.</p><p>1941. - Rođen italijanski filmski režiser Bernardo Bertoluči (Bernardo Bertolucci), čije filmove odlikuje radikalno kritički odnos prema stvarnosti i nastojanje da protumači zakonitosti građanskog svijeta i psihološke probleme čovjeka u njemu. Filmovi: "Prije revolucije", "Partner", "Strategija pauka", "Konformista", "Posljednji tango u Parizu", "Dvadeseti vijek", "Mjesec", "Smiješan čovjek", "1900", "Posljednji kineski car".</p><p>1952. -  Alis Hofman (Alice Hoffman), američka književnica za mlade i djecu, rođena je na današnji dan. Najpoznatija je po romanu „Praktična magija“ iz 1995., koji je adaptiran za istoimeni film iz 1998. godine. Mnogi njeni radovi spadaju u žanr magičnog realizma i sadrže elemente magije, ironije i nestandardnih romansi i veza.</p><p>1953. - Rođen programer Ričard Metju Stolman (Richard Matthew Stallman), osnivač Pokreta za slobodni softver, projekta GNU i Zadužbine za slobodni softver. Njegova glavna dostignuća uključuju Emaks (kasnije GNU Emaks), GNU-ovu kolekciju kompajlera, te GNU-ov debager. Također je autor GNU-ove opće javne licence, najupotrebljavanije licence za slobodni softver, koja je započela koncept kopilefta.</p><p>1985. - Umro Milutin Tine Živković, harmonikaš. Sa suprugom Radojkom činio je nadaleko čuveni duo harmonika, a odsvirali su 11.500 koncerata u bivšoj SFR Jugoslaviji i više od 850 u inozemstvu.</p>

<h2>Umro Danilo Bata Stojković, srbijanski pozorišni, filmski i TV glumac </h2><p>2002. - Umro Danilo Bata Stojković, srbijanski pozorišni, filmski i TV glumac. Nakon uspješne pozorišne karijere, veliku popularnost su mu donijele uloge u TV serijama – Bubuleje u „Diplomcima“ i Sretena u „Grlom u jagode“. Ali najslavnije uloge ostvario je u 1980-im, kada je glumio u nekoliko kultnih komedija/satira na balkanski način života, od kojih se izdvajaju „Ko to tamo peva“, „Poseban tretman“ (koji je nominiran za Zlatni globus kao najbolji strani film), „Maratonci trče počasni krug“, „Balkanski špijun“. Ostali filmovi koji se izdvajaju su „Sabirni centar“, „Varljivo leto '68“, „Crni bombarder“, „Rane“, „Bure baruta“, „Kako sam sistematski uništen od idiota“, „Podzemlje“… Stojković je preminuo 2002. od raka.</p><p>2009. - Preminuo Boris Mutić, dugogodišnji sportski novinar, reporter i komentator, član sportske redakcije Hrvatske radiotelevizije punih 45 godina. Profesionalno se počeo baviti novinarstvom 1966., a od 1976. do 1986. bio je urednik sportske redakcije HRT-a. Izvještavao je s čak 16 olimpijskih igara, šest svjetskih nogometnih prvenstava, osam svjetskih prvenstava u gimnastici i skijanju, te još dvadesetak evropskih prvenstava raznih sportova. Dva mjeseca prije smrti učestvovao je u prijenosu slalomskih utrka za Svjetski kup sa Sljemena.</p>

Danas je ponedjeljak, 16. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 290 dana

Izet Sarajlić: 96. godišnjica rođenja najromantičnijeg bh. pjesnika

<p>Na današnji dan 1997., na bolji svijet preselio je Alija Isaković, bosanskohercegovački patriota i borac za afirmaciju i očuvanje identiteta svoga naroda i zemlje, a sahranjen je među bh. velikanima u haremu Ferhadije džamije u Sarajevu. Kao jednog od najvećih boraca za identitet bošnjačkog naroda, a naročito za afirmaciju bosanskog jezika, Isakovića s pravom nazivamo utemeljiteljem moderne bosanske jezičke kulture.</p><p>Alija Isaković rođen je 15. januara 1932. u Bitunji kod Stoca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Odsjek za južnoslavensku književnost i jezik, u Sarajevu. Bio je i geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“ te urednik edicije „Kulturno naslijeđe BiH“ u sarajevskoj izdavačkoj kući "Svjetlost".</p><h2>Isticao svoje bošnjaštvo</h2><p>Historijske studije navode da se početak kulturnog preporoda Bošnjaka desio krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina, kada su se pojavila kapitalna djela naših književnika: „Kameni spavač“ Maka Dizdara, „Derviš i smrt“ Meše Selimovića, „Soneti“ Skendera Kulenovića, te prva antologija bošnjačke (muslimanske) književnosti „Biserje“ Alije Isakovića. Tih godina vođena je i velika borba za bosanski jezik, koju su predvodili Alija Isaković i Mak Dizdar.</p><p>Isakovićeva djela, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“ (1993.) i „Rječnik bosanskoga jezika“ (1995.) prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Osim toga, jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih dramatičara, pisaca i historičara jezika i književnosti, koji je isticao svoje bošnjaštvo i principe kojih se čvrsto držao. Istraživao je i ponosio se historijom Bošnjaka, pa je jedne prilike svom prijatelju Huseinu Brkiću pokazao popisni listić iz 1962., kada se još kao student izjasnio imenom Bošnjak.</p><p>Osim rječnika i najpoznatijeg djela "Biserje - Izbor iz muslimanske književnosti", koje je objavio 1972. godine, a 1993. ga proširio i reizdao, napisao je i: „Sunce o desno rame“, „Semafor“, "O nacionaliziranju muslimana - 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana", "Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974", „Taj čovjek“, "Hasanaginica", "Hodoljublje - Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa (1842-1970)", „Krajnosti“, „Pobuna materije“, „Jednom“, „Neminovnosti“, „Lijeve priče“...</p><h2>Bošnjački sabor</h2><p>- Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude, beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja - rekao je Alija Isaković na Bošnjačkom saboru, održanom 27. septembra 1993. godine. </p><p>Prema mišljenju mnogih bh. intelektualaca, ovo je jedna od najboljih analiza bošnjačkog mentaliteta, aktuelna i danas, koja ujedno nosi poruku da njegujemo i jačamo naše pozitivne, a minimiziramo negativne osobine, da budemo jedinstveni i ponosimo se onim što jesmo i što baštinimo od svojih predaka.</p><p>Veoma emotivnim i vrijednim analizama naroda pogođenog ratom proglašeni su Isakovićevi zapisi o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. </p><p>- Rat je, teško nam je, ne znam da je nekome bilo ovako teško, ali - vrijeme je da se počnemo baviti sobom. Kao narod. I kao narod u svojoj državi. I da se bavimo državom, sa svim onim šta to podrazumijeva. Sve što u ovome ratu činimo, činimo jer smo prisiljeni na to. Nismo birali ni vrijeme, ni mjesto, ni način obračuna sa susjedima. Branimo se uspravno i do kraja, kako se brani onaj koji nema drugog izbora. Neće trebati mnogo vremena i mnogo riječi da se pokaže kako je ta naša borba bila začuđujuća u svojoj odlučnosti i istrajnosti. U našem heroizmu ima neke srdačnosti koja izvire iz naše epike o Budalini Tali, srdačnosti i netipičnosti koja stoji prema agresorskoj podmuklosti i kukavičluku. Možda stoga što u ovome oslobodilačkom ratu mi moramo biti pobjednici. Ili nas neće biti…</p><p>Naš velikan dobio je brojne nagrade za svoje prozno i dramsko stvaralaštvo, među kojima je isticao kao najdražu Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva iz 1976. godine. Mnogi književni kritičari upoređuju Isakovića s još jednim bh. velikanom Safvet-begom Bašagićem: „Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda – to je Isaković ponovio na kraju vijeka. Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora pomalo zanemareno“.</p><p>Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, 30. novembra 2020. godine, postavilo je spomen-ploču na njegovoj rodnoj kući u Bitunji kod Stoca, a Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" dodjeljuje godišnju nagradu "Alija Isaković" za najbolji dramski tekst.</p><h2>Musliman, Bošnjak i Bosanac</h2><p>Isaković je na najjednostavniji način objasnio značenja i razlikovanja termina (M)usliman, Bošnjak i Bosanac: </p><p>- Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. Savez komunista uveo je za nas termin Musliman (s velikim „M“), umjesto Bošnjak, da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije, jer označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime, a Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom.&nbsp;</p>

<h2>Rođen austrijski kompozitor Johan Štraus</h2><p>1804. - Austrijski kompozitor Johan Štraus Stariji (Johann Straus), otac popularnih kompozitora Johana Mlađeg, Jozefa i Eduarda, najzaslužniji za veliku rasprostranjenost bečkog lakog valcera, rođen je na današnji dan. Najprije je bio kapelnik više zabavnih orkestara, a zatim dvorskog plesnog orkestra u Beču. Komponovao je veliki broj marševa, uključujući "Marš Radecki", valcera, kadrila, polki, galopa.</p><p>1883. - Umro njemački filozof Karl Hajnrih Marks (Heinrich Marx), vođa Prve internacionale. Bio je najveći teoretičar socijalističke misli i istaknuti lider zapadnoevropskog radničkog pokreta u 19. vijeku. Od septembra 1844. do kraja života družio se i sarađivao s njemačkim filozofom Fridrihom Engelsom (Friedrich). S njim je 1847. u Londonu osnovao Savez komunista, prvu revolucionarnu radničku organizaciju. Drugi kongres Saveza komunista zadužio ga je da napiše sažet program organizacije i u saradnji s Engelsom 1848. izdao je brošuru "Manifest Komunističke partije". Pod njegovim utjecajem 1864. je osnovana Prva internacionala. Najpoznatija djela: "Prilog jevrejskom pitanju", "Prilog kritici Hegelove filozofije prava", "Kritika Hegelove filozofije državnog prava", "Ekonomsko-filozofski rukopisi", "Teze o Fojerbahu", "Bijeda filozofije"…</p><p>1879. - U njemačkom gradu Ulmu, rođen je jedan od najznačajnijih fizičara 20. vijeka Albert Ajnštajn (Einstein). Najpoznatiji je kao autor opće teorije relativiteta, zbog čega se smatra začetnikom novog doba u fizici. Zanimljivo je da nije progovorio do svoje treće godine, a u 12. godini je sam sebe naučio geometriju. U 15. godini otišao je u Švicarsku na studij matematike i fizike na Visokoj tehničkoj školi u Cirihu, na kojoj je 1905. godine doktorirao, a 1909. postao redovni profesor. Godine 1914., Ajnštajn je imenovan direktorom Kaiser-Wilhelmovog instituta u Berlinu i članom Pruske akademije nauka. U Berlinu je radio na teoriji gravitacije, koja je sadržana u općoj teoriji relativiteta, objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Nobelovu nagradu za fiziku, za radove na polju kvantne teorije, Ajnštajn je dobio 1921. godine. S dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj, 1933. godine, kada počinje progon Jevreja, naroda kojem je i on pripadao, Ajnštajnu se oduzimaju sve funkcije i konfiskuje imovina. U znak protesta on se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u SAD, gdje je do kraja života radio u Institutu za viša naučna istraživanja u Princetonu. Rasprave o osnovanosti teorije relativiteta još nisu zaključene, ali je nesumnjivo da je Ajnštajnov naučni rad izmijenio predstavu o svijetu i vasioni i postavio temelj novih nauka. Djela: "Osnovi opće teorije relativiteta", "O specijalnoj i općoj teoriji relativiteta", "Značenje relativiteta", "Teorija Braunovih kretanja", "Elektrodinamika tijela u kretanju", "Evolucija fizike", "Moja slika svijeta", "Ideje i mišljenja". Preminuo je 18. aprila 1955. godine.</p><p>1891. - Podmornica "Monarh" postavila telefonski kabl ispod kanala La Manš, što je omogućilo telefonsku vezu Velike Britanije i "ostatka" Evrope.</p>

<h2>Umro fizičar Pjotr Nikolajevič Lebedev</h2><p>1912. - Umro ruski fizičar Pjotr Nikolajevič Lebedev, profesor Moskovskog univerziteta. Proučavao je pritisak svjetlosti, dokazavši postojanje mehaničkog impulsa kod svjetlosnih zraka, što je od velikog značaja za razumijevanje kosmičkih pojava. Djela: "Sila pritiska svjetlosti na gasove", "Magnetometrijsko proučavanje obrtnih tijela".</p><p>1932. - Rođen srbijanski književnik, novinar i filmski radnik Miroslav Mika Antić, izuzetan liričar i inventivan dječiji pjesnik, koji je u pjesme unio kolorit jezika banaćanskih seljaka. Za 35 godina stvaralaštva objavio je više od 30 knjiga, a radio je i na filmovima "Sveti pijesak", "Doručak s đavolom". Djela: zbirke pjesama "Ispričano za proleća", "Plavo nebo", "Roždestvo tvoje", "Psovke nežnosti", "Garavi sokak", "Koncert za 1001 bubanj", "Kikinda", pjesme za djecu "Plavi čuperak", "Poslednja bajka", Nasmejani svet", "Šašava knjiga", "Prva ljubav", "Svašta umem", radio-drame "Otužni marš", "Povečerje".</p><p>1933. -  Ser Moris Džozef Miklvajt (Sir Maurice Joseph Micklewhite), poznatiji kao Majkl Kejn (Michael Caine), britanski glumac s ostvarenih više od 100 filmskih uloga i osvojenim svim najvažnijim filmskim nagradama, rođen je na današnji dan. Zbog svojih zasluga u filmskoj umjetnosti dobio je 1993. priznanje "Zapovjednika Britanskog reda", a kasnije i titulu Sir. Međunarodnu afirmaciju stekao je u špijunskom filmu “Strogo povjerljivo Ipcress” i tragikomediji “Alfie”. Osvojio je dva Oskara, tri Zlatna globusa, te još niz priznanja. Jedan je od samo dva glumca koji su za glumu (glavnih ili sporednih uloga) nominirani za Oskara u svakom desetljeću od 1960-ih. Drugi je Džek Nikolson (Jack Nicholson).</p><p>1947. - Rođen Dževdet Sarač, bosanskohercegovački književnik. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od 1972. godine profesionalno se bavio novinarstvom. Sarađivao je s više listova na prostoru bivše Jugoslavije i radio u redakcijama "Večernjih novina", "Oslobođenja" i "Zajednice." </p><p>1974. - Umro Mato Lovrak, hrvatski književnik koji je napisao više desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle. Prvi je u hrvatskoj dječijoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Najpoznatija djela su mu “Vlak u snijegu” (prvobitni naslov “Djeca velikog sela”) i “Družba Pere Kvržice”.</p><p>1997. - Preminuo američki filmski režiser austrijskog porijekla Fred Cineman (Zinnemann), autor filmova realističke opservacije i angažovanog tretmana socijalnih problema i unutrašnjih moralnih sukoba i dvostruki oskarovac. Filmovi: "Oči u noći", "Sedmi krst", "Ljudi", "Tereza", "Tačno u podne", "Svat", "Odavde do vječnosti" (Oskar), "Oklahoma", "Šešir pun kiše", "Starac i more", "Priča o kaluđerici", "Čovjek za sva vremena" (Oskar), "Operacija šakal".</p><p>2018. - Preminuo Stiven Hoking (Stephen Hawking), engleski fizičar i kosmolog, profesor Univerziteta u Kembridžu, član Kraljevskog društva, akademik, jedan od najvećih svjetskih umova. Svjetsku slavu stekao je radom na teoriji o crnim rupama i otkriću da one emituju takozvanu "Hokingovu radijaciju". Hoking je bio prvi svjetski naučnik koji je u svom radu kombinovao opću teoriju relativiteta i kvantnu mehaniku. Iza sebe je ostavio niz djela od kojih je najpoznatija knjiga "Kratka historija vremena". Razotkrio je neke od najzamršenijih tajni kosmosa, uprkos tome što mu je sa 22 godine otkrivena amiotrofna lateralna skleroza zbog koje je veći dio života proveo u kolicima, potpuno nepokretan, primoran da komunicira pomoću kompjutera i glasovnog sintisajzera.</p>

Danas je subota, 14. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 292 dana

Bh. književnik Alija Isaković preminuo prije 29 godina

<p>U galeriji Centra za kulturu Bijelo Polje, 11. marta 2026. godine, promovirana je knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ autora mr. Sahudina Kačara. </p><p>Promociju je otvorio domaćin Edin Smailović, direktor Centra za kulturu Bijelo Polje, koji je</p><p>naglasio značaj ove knjige, posebno imajući u vidu da pri Centru djeluje Kud “Tekstilac” Bijelo Polje, jedno od uspješnijih kulturno-umjetničkih društava u regionu.</p><h2>Priručnik od 9 poglavlja</h2><p>O knjizi su govorili akademik Faruk Dizdarević, prof. dr. Hazim Bašić, prof. Milko Kovačević i autor mr. Sahudin Kačar, dok je moderator večeri bio književnik Aleksandar Srdanović. </p><p>Akademik Dizdarević je istakao da autor u ovom priručniku, kroz devet poglavlja, obrađuje širok dijapazon tema vezanih za folklor, od formiranja ansambla i rukovođenja njime do izbora koreografija i organizacije rada. Dizdarević je zaključio da knjiga „Jedinstvo u raznolikosti - priručnik za rukovođenje folklornim ansamblom“ nije formalistička teorija o folklore, „ona se fokusira na veoma važna pitanja kada je riječ o folklornom ansamblu, njegovoj pripremi, stvaranju i rukovođenju. U tome je njena suštinska vrijednost“.</p><p>Prof. Milko Kovačević naglasio je da je značaj ovog priručnika veoma velik jer se bavi radom u kulturno-umjetničkim društvima, te da će zasigurno biti vrijedan alat svima koji se bave folklorom i očuvanjem kulturne baštine našeg regiona. Posebno je istakao segment koji govori o radu umjetničkih rukovodilaca i koreografa, koji su u suštini nosioci ukupnog rada.</p><p>U svom izlaganju prof. dr. Hazim Bašić govorio je o važnosti knjige, metodologiji rada u izvođenju folklorne nastave, pristupu i organizaciji rada, segmentaciji i drugim aspektima koji ne samo da profesionaliziraju rad u kulturno-umjetničkim društvima već ga podižu na potreban nivo, što je i krajnji cilj svih entuzijasta koji se bave ovim izuzetno važnim poslom.</p><h2>Promocija ideje zajedništva</h2><p>Autor knjige mr. Sahudin Kačar u svom obraćanju istakao je da se ovom prilikom ne promovira samo knjiga nego, zapravo, ideja zajedništva. </p><p>- Večeras promovišemo i jednu ideju. Promovišemo svijest da raznolikost nije slabost, već bogatstvo. Da različitosti ne dijele, nego oplemenjuju. I da jedinstvo, upravo kroz te raznolikosti, predstavlja jednu od najviših univerzalnih vrijednosti ljudskog društva. </p><p>Folklor nije samo igra. Folklor nije samo pjesma. Folklor nije samo nošnja. Folklor je identitet. On je oblik kolektivnog pamćenja jednog naroda i jedna od najčvršćih veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U folkloru žive sjećanja naših predaka, način na koji su živjeli, radili, slavili i tugovali. U njemu je sačuvana emocija jednog vremena i dostojanstvo jednog naroda. Zato folklor nije samo dio kulture. On je kulturna misija – kazao je, između ostalog, Kačar.</p><p>Bjelopoljsko druženje završio je moderator Aleksandar Srdanović, ističući simboliku autorovog 55. rođendana i „divnih 55 minuta“, koliko je trajala promocija, u atmosferi slavljeničkog raspoloženja bjelopoljske publike i autora koji je, kako je naglasio, Bjelopoljac sa sarajevskom adresom.</p>

U folkloru žive sjećanja naših predaka, način na koji su živjeli, radili, slavili i tugovali, kazao je autor mr. Sahudin Kačar

"Jedinstvo u raznolikosti" u Bijelom Polju

<p>Na današnji dan 1975. godine preminuo je Ivo Andrić, najveći i najkontroverzniji bosanskohercegovački pisac, čiji je samozatajni život i danas predmet brojnih polemika. </p><p>Andrić je rođen 9. oktobra 1892. u Travniku. Njegov otac Antun bio je sudski službenik, ali je preminuo od tuberkuloze kad su Ivi bile dvije godine, pa se Andrić s majkom Katarinom odselio prvo u Višegrad, a zatim u Sarajevo.</p><p>Završio je sarajevsku Veliku gimnaziju s najboljim uspjehom, zbog čega je dobio stipendiju HKD „Napredak“, te 1912. godine počeo studirati na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Studije je nastavio u Beču i Krakovu, ali ih je prekinuo početkom Prvog svjetskog rata. Tek 1923. godine završio je studije na Filozofskom fakultetu u Gracu, a naredne, 1924., doktorirao s temom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“. </p><h2>Ambasador u Berlinu</h2><p>Poslije rata Andrić je počeo raditi kao službenik u Ministarstvu vjera u Beogradu, nakon čega je, 1921. godine, postavljen za službenika u Generalnom konzulatu Kraljevine Jugoslavije u Bukureštu. Sljedeće godine prešao je u Konzulat u Trstu, da bi početkom 1923. bio imenovan vicekonzulom u Gracu. U aprilu 1939. otišao je u Berlin kao ambasador Kraljevine Jugoslavije i tu dužnost obavljao dvije godine, do početka Drugog svjetskog rata, kada se vratio u Beograd. </p><p>Mnogi su mu spočitavali saradnju s Trećim rajhom i Hitlerom, ali on je samo obavljao dužnost na koju ga je postavila njegova država, a da je bio zatečen dešavanjima u tadašnjoj Njemačkoj i da mu je zbog toga bilo vrlo teško, potvrđuju i stihovi koje je tada napisao:</p><p>„Dolje, gdje ove riječi pišem</p><p>Okužen vazduh grudi steže</p><p>Odmora nema budno oko</p><p>Sputan živim i teško dišem</p><p>Sve me je manje, sve sam niže.“</p><p>O tom periodu je malo i pisao i govorio, ali je jedne prilike, 1946. godine, kazao: "Nijemci i Njemačka! To je najveća muka moga života, slom koji može značiti u čovjekovoj sudbini ili prekretnicu ili smrt. To je problem od kojeg će bolovati Evropa još sto i pedeset godina. Pa ni tada ne vidim rješenje“. </p><h2>Nobelova nagrada</h2><p>Kao vječni zagovornik jedinstvene Jugoslavije, bio je i vijećnik Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog 26. aprila 1945. u Sarajevu, uoči samog kraja Drugog svjetskog rata. Godine 1950., izabran je za člana Predsjedništva Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine, iako je tek 1954. postao član Komunističke partije Jugoslavije.</p><p> </p><p>U Štokholmu, 10. decembra 1961. godine, uz zvuke sevdalinke "Kad ja pođoh na Bembašu", tadašnji švedski kralj Gustav VI uručio je Ivi Andriću nagradu Nobelovog komiteta Švedske akademije, koja mu je dodijeljena „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom historije svoje zemlje“ u romanu „Na drini ćuprija“. Prilikom dodjele, govorom „O priči i pričanju“ Andrić je zahvalio za priznanje, rekavši, između ostalog: </p><p>- Zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onog koji je stvorio neko umjetničko djelo, pored toga što nam je dao svoju kreaciju, dakle dio sebe, očekuje da kaže nešto i o sebi i o tom djelu? Ima nas koji smo više skloni da na tvorce umjetničkih djela gledamo bilo kao na nijeme, odsutne savremenike, bilo kao na slavne pokojnike, i koji smo mišljenja da je govor umjetničkih djela čistiji i jasniji ako se ne miješa sa živim glasom njegovog stvaratelja. Takvo shvaćanje nije ni usamljeno ni novo, još Monteskje je tvrdio da "pisci nisu dobri suci svojim djelima". S divljenjem i razumijevanjem sam nekad pročitao Geteovo načelo: "Umjetnikovo je stvarati, a ne govoriti!".</p><p>Osvajanjem Nobelove nagrade Andrić je dobio i novčani iznos od milion dolara, koji je poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini, a u istu svrhu je poklonio i novčane iznose kasnijih nagrada AVNOJ-a iz 1967. i Dvadesetsedmojulske iz 1970. godine.</p><h2>Remek-djela</h2><p>Iako je književnu karijeru počeo poezijom, objavivši prvu pjesmu „U sumrak“, 1911., u časopisu „Bosanska vila“, Andrić se proslavio prozom, odnosno romanima i pripovijetkama, od kojih „Prokletu avliju“ kritičari smatraju vrhuncem pripovjedačkog umijeća. Najpoznatije romane, remek-djela bosanskohercegovačke, regionalne pa i svjetske književnosti, „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“, napisao je tokom Drugog svjetskog rata, kada se povukao u samoizolaciju u okupiranom Beogradu. </p><p>Andrićeva najveća inspiracija bili su mostovi, koji su ga fascinirali simbolikom koju je u njima vidio: prevazilaženje nereda, provalije, praznine, prolaznosti života... Mostovi služe spajanju, komunikaciji i prelazu, teže ka „drugoj obali na kojoj dobijaju svoj pravi smisao“. Vidio je u njima čovjeka, graditelja koji živi vječno u svom djelu, kao što je i on težio da živi u svojim djelima:</p><p>- Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer su opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo – rekao je naš nobelovac.</p><p>Romanom „Na Drini ćuprija“ Andrić se želio odužiti zavičaju, ali i suprotstaviti surovoj stvarnosti i osjećaju lične ugroženosti pričom o vječnosti, ljepoti i skladu umjetničkog djela: </p><p>„Zavideći stvoritelju na ljepoti svijeta, šejtan je među ljudima stvorio provalije koje su odvajale kraj od kraja i dijelile ljude. Allahu bijaše žao pa pošalje svoje meleće (anđele) da ljudima pomognu. Kad vidješe da ljudi ne mogu preći haluge i dubine i obavljati svoje poslove, oni iznad provalija 'raširiše krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila'. Tako su ljudi od anđela naučili kako se grade ćuprije. ... E zato je, poslije česme, najveći sevap sagraditi ćupriju i najveća grehota dirati u nju, jer svaka ćuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmed-pašine građevine, ima svoga meleća koji je čuva i drži, dok joj je od Boga suđeno da stoji.“ </p><h2>Ženidba u 66. godini</h2><p>Andrićev ljubavni život dugo je bio tajna. Kada se oženio, tek u 66. godini, kostimografkinjom Narodnog pozorišta iz Beograda Milicom Babić, udovicom svog prijatelja Nenada Jovanovića, tajna je otkrivena. Naime, bio je cijelog života zaljubljen u Milicu, zabranjenu ljubav, jer je ona bila udata žena. </p><p>Pretpostavlja se da su se upoznali i prije nego što je Andrić kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu zaposlio njenog supruga Nenada u Ambasadi, a Milicu zamolio da mu bude domaćica na prijemima, jer je bio neženja. Ne mogavši joj javno izjavljivati ljubav, pisao joj je tajna pisma koja je završavao potpisom "Tvoj Mandarin, koji te nježno grli".</p><p>Kada je Nenad preminuo, 1957. godine, Milica i Ivo priznali su svima svoja osjećanja i naredne godine se vjenčali. Njihov brak, u kojem nisu imali djece, bio je skladan, ali, nažalost, trajao je kraće od čežnje i čekanja. Lijekovi koje je Milica uzimala zbog artritisa oslabili su joj srce i umrla je 16. marta 1968. u njihovoj porodičnoj kući u Herceg Novom. </p><p>U vrijeme dok je čeznuo za Milicom Ivo je napisao jednu od svojih najpoznatijih pripovjedaka „Jelena, žena koje nema", a dugo je nagađano da li postoji i ko je Jelena. Sam Andrić je razriješio tu misteriju, priznavši da je Jelena, ustvari, Milica, te da je njoj posvećena pripovijetka.</p><p>Nakon Milicine smrti Andrić se potpuno zatvorio u sebe, a i zdravlje ga nije služilo pa je često boravio u bolnicama i banjama na liječenju. Preminuo je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana, pored groba voljene Milice. </p><p>Brojne škole i ulice u BiH i našoj regiji nazvane po Andriću, mnogi spomenici i spomen-sobe, njegov lik i Višegradski most na novčanici od 200 KM, Memorijalni muzej u rodnoj kući u Travniku..., potvrđuju da je jedan od najvećih Bosanaca i da su njegova genijalna književna djela nadrasla sve kontroverze njegovog života. </p><h2>Rodna kuća </h2><p>U Travniku, u kući u kojoj je rođen Ivo Andrić, danas je Memorijalni muzej, gdje se čuvaju piščevi rukopisi i predmeti iz privatnog života, a sobe su restaurirane da budu što autentičnije vremenu kada je živio.</p>

<h2>Umro hvarski pisac i plemić Petar Hektorović</h2><p>1572. - Umro hvarski pisac i plemić Petar Hektorović, autor spjeva "Ribanje i ribarsko prigovaranje", jednog od najoriginalnijih djela renesansne književnosti. Preveo je spjev "Remedia amoris" rimskog pjesnika Ovidija. </p><p>1781. - Engleski astronom njemačkog porijekla Fridrih Vilhelm Heršel (Friedrich Wilhelm Herschel) otkrio je sedmu planetu Sunčevog sistema, koja je kasnije nazvana Uran.</p><p>1860. - Rođen austrijski kompozitor i muzički pisac Hugo Filip Jakob Volf (Hugo Philipp Jacob Wolf), poznat po poetskim djelima "Knjiga španskih pjesama" i "Knjiga Geteovih pjesama". Komponovao je solo pjesme na stihove Hajnriha Hajnea (Heinrich Heine), Johana Volfganga Getea (Johann Wolfgang Goethe), Jozefa fon Ajhendorfa (Josef von Eichendorff), španskih i italijanskih pjesnika.&nbsp;</p>

<h2>Rođen dr. Mehmed Spaho, jedan od najvećih i najznačajnijih bh. intelektualaca</h2><p>1883. - U Sarajevu je rođen dr. Mehmed Spaho, jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) u Kraljevini Jugoslaviji. Bio je prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, te jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Spaho je završio Pravni fakultet u Beču, gdje je i doktorirao pravne nauke 1908. godine. Od 1906. do 1908. godine bio je sudski tumač, a do 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog sekretara. Politički život počeo je učlanjivanjem u Muslimansku narodnu organizaciju (MNO), prvu bošnjačku političku stranku u doba Austro-Ugarske. Nakon sloma Austro-Ugarske 1918. godine postao je član tijela nazvanog Narodno vijeće Bosne i Hercegovine, koje je glasalo za udruživanje s Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom u jedinstvenu državu. Iako tek nakon članstva u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji, 1923. godine, Mehmed Spaho postaje istinski vođa bosanskih muslimana, u tome je pokazivao izniman politički talent. Godine 1924., postao je ministar finansija u Vladi Ljube Davidovića, a u Vladi Velimira Vukičevića, 1927. godine, ministar trgovine i industrije. Osnivanjem Jugoslovenske radikalne zajednice, 1935. godine, Mehmed Spaho je ušao u Vladu Milana Stojadinovića kao ministar saobraćaja. </p><h2>Atentati</h2><p>Prvi atentat na Mehmeda Spahu dogodio se 3. septembra 1921., kada je on kao ministar trgovine i industrije boravio u Sloveniji i tom prilikom otvorio Ljubljanski velesajam. Pokraj ceste između Celja i Ljubljane, kuda je trebao proći Spaho s kraljevskim namjesnikom za Sloveniju, bilo je postavljeno 14 kilograma eksploziva s paklenim strojem. To je otkrio jedan žandarmerijski narednik i tako spriječio ovaj atentat. Godinu poslije (1922.) u Višegradu, na Spahu je pucano iz tamošnjeg hotela. Nakon toga, 1923. godine dogodio se pokušaj njegovog ubistva u sarajevskom muslimanskom društvu El-Kamer, kada je bačena eksplozivna naprava. Godine 1925., u vrijeme predizborne kampanje i u vrijeme Spahinog savezništva s HRSS-om kroz djelovanje u Udruženoj oporbi, na Spahu je prilikom njegovog boravka u Zagrebu izvršen atentat od gradskih potplaćenih fakina, koji su uzvikivali razne parole protiv Spahe, a zatim se jedan od plaćenika zaletio za Spahinim fijakerom i htio da udari štapom Mehmeda Spahu. Također, 1927. godine na Spahu je pokušan atentat u sarajevskom naselju Vratnik, u vrijeme predizborne kampanje.</p><p>Mehmed Spaho je 29. juna 1939. godine nađen mrtav u apartmanu beogradskog hotela “Srpski kralj”. Članovi njegove porodice i najbliži saradnici smatrali da je otrovan. Prema jednoj od priča, Spaho je popio kafu u hotelu, nakon čega je preminuo. Sin Mehmeda Spahe, Avdo, pokušao je istražiti taj slučaj te je pronašao konobara koji je tvrdio kako je otrovao Mehmeda Spahu. Dženazi Mehmeda Spahe u Sarajevu prisustvovalo je više od 50.000 građana, a ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije.</p><p>1900. - Rođen Giorgos Seferis, grčki književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1963. godine. Temeljito je proučavao velike evropske književnosti i njihove pjesnike. Seferisova poezija je nadahnuti spoj intelektualnog i životnog s grčkom umjetnošću i pejzažem.</p><p>1929. - Boris Buzančić, hrvatski pozorišni, filmski i TV glumac, prvi gradonačelnik Zagreba nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, rođen je na današnji dan. Glumom se počeo baviti od rane mladosti, a 1957. dobio je glavnu ulogu u filmu “Nije bilo uzalud”. Proslavio se ulogom Dotura Vice, šaljivog splitskog gradonačelnika u TV seriji “Velo misto”. Postao je prvi potpuno demokratski (opće pravo glasa) i slobodno izabran gradonačelnik Zagreba nakon izbora u Hrvatskoj 1990. godine, ostavši na toj dužnosti do 1993. godine, a 1992. je izabran i u Sabor, gdje je ostao do 1995. godine (Drugi saziv Hrvatskog sabora). Krajem 1990-ih Buzančić se povukao iz politike i ponovo posvetio glumi. Imao je zapažene uloge u filmu “Maršal” i TV seriji “Obećana zemlja”.</p><p>1944. - Rođena Atina Bojadži, makedonska maratonska plivačica, nazivana i "Ohridski delfin". Ostala je upamćena po tome što je bila prva žena s područja nekadašnje Jugoslavije koja je preplivala kanal La Manš.</p><p>1965. - Vesna Trivalić, popularna srbijanska glumica, slavi 60. rođendan. Tokom karijere na filmu je ostvarila mnoštvo epizodnih, ali efektnih uloga. Na filmu je najčešće do sada sarađivala s rediteljem Srđanom Dragojevićem, a njeni najčešći partneri su Zoran Cvijanović i Dragan Bjelogrlić. Zoran Cvijanović joj je bio prvi partner i na filmu (“Dogodilo se na današnji dan”) i u pozorištu (“Totovi”), a 1991. godine je s Draganom Bjelogrlićem proglašena za glumački par godine na Festivalu u Nišu za par koji su tumačili u seriji "Bolji život".</p><p>1989. - Rođen Nemanja Košarac, bosanskohercegovački biatlonac i nordijski skijaš. Godine 2007., nastupio je prvi put na Svjetskom juniorskom prvenstvu u biatlonu u Italiji. Najbolji rezultat mu je 22. mjesto u pojedinačnoj trci na Svjetskom juniorskom prvenstvu u biatlonu 2008. godine u češkom Novem Mestu na Moravi. Prvo sudjelovanje u Svjetskom kupu u biatlonu, bilo je u slovenskoj Pokljuki 2007. godine, gdje je osvojio 92. mjesto. Najbolji rezultat u Svjetskom kupu u biatlonu mu je 32. mjesto u Osrblieu 2009. godine.</p><p>2022. - Umro Igor Mandić, jugoslavenski i hrvatski književni kritičar, esejist, kolumnist i polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji saradnik mnogih radijskih i televizijskih stanica. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005. godine.</p>

Danas je petak, 13. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 293 dana

Ivo Andrić:  51. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca

<p>Na današnji dan 1927. godine, u Mostaru je rođen Himzo Polovina, najsenzibilniji sevdalija,   tri godine nakon smrti čuvenog mostarskog pjesnika Alekse Šantića, čije je pjesme („Emina“, "Hasanagin sevdah","Gonđe ružo u zelenom sadu", „Što te nema“, "Laku noć"...), prema mišljenju mnogih, pjevao najljepše i najemotivnije. </p><p>Stihovi Šantićeve „Emine“ i danas su popularni i pjevani upravo zbog izuzetne vokalne izvedbe najsenzibilnijeg interpretatora sevdalinki Himze Polovine. Pjevačica sevdalinki iz Himzinog rodnog kraja Sevda Katica, koja je bila njegov uzor, na vijest o Emininoj smrti otpjevala je stihove: "Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini nikad umrijet' neće". Te stihove Himzo je dodao kao posljednju strofu Šantićeve „Emine“.</p><h2>Otac Mušan svirao šargiju</h2><p>Himzo Polovina pripada plejadi najistaknutijih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjevača sevdalinki svih vremena, a svojim predanim sakupljanjem sevdalinki, kako bi ih sačuvao od zaborava, ostavio je poseban pečat u bosanskohercegovačkoj tradiciji i kulturi.</p><p>Osim sakupljanja i maestralnih izvedbi sevdalinki, bio je i tekstopisac, kompozitor, pjesnik, ali i ljekar. Među kolegama sevdalijama isticao se, osim senzibilitetom, rafiniranim, sitnim vibratom specifičnih orijentalnih ukrasa. </p><p>Talent za muziku naslijedio od svog oca Mušana, koji je svirao šargiju, a prve pjesme učio je slušajući pjevače iz svog rodnog kraja. </p><p>- Otac je mnogo volio pjesmu, pa bi mene, braću i sestre poredao ispred sebe, a mi bismo mu pjevali uglas. Savjetovao nas je da se uključimo u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo „Itihad“ – govorio je Himzo, prisjećajući se oca i djetinjstva.</p><p>Poslušavši savjet svoga oca, Himzo se učlanio u dramsku sekciji MKD "Itihad", a uoči Drugog svjetskog rata pohađao je časove sviranja na violini kod profesora i maestra violine češkog porijekla Karla Malačeka.</p><p>Uporedo s pjevačkom karijerom Himzo je završio studij medicine, stekavši zvanje doktora - specijaliste neuropsihijatra. Objavio je brojne naučne medicinske radove u stručnim publikacijama. Radio je kao ljekar u Bolnici za mentalnu rehabilitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti. Pacijentima nije prilazio samo kao ljekar, nego kao prijatelj, sin, roditelj, zabavljač, uspješno primjenjujući metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Bio je prvi psihijatar koji je primjenjivao muzikoterapiju u liječenju bolesnika u BiH.</p>

<h2>Opjevao bh. gradove</h2><p>Na nagovor prijatelja, 1953. godine Himzo se prijavio na audiciju za pjevače Radio Sarajeva i od tada kreće njegova karijera vrhunskog umjetnika i interpretatora sevdalinki. Ponosno je promovirao svoju Bosnu i Hercegovinu i našu najljepšu baštinu – sevdalinku, pjevajući je širom svijeta. </p><p>- Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom „geologijom“ ili takvom „anatomijom“, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti" – kazivao je o svojoj ljubavi prema sevdalinci Himzo.</p><p>Još jedna karakteristika ovog doajena sevdaha jeste da je pjevao o gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine: lijepom gradu Višegradu, postanku Banje Luke, Saraj Bosni - Sarajevu divnom mjestu, Tuzli koju je opasala guja, hairima Mehmed-paše Sokolovića...</p><p>Himzine ploče i kasete prodavane su u milionskim tiražima, a vrlo rado se odazivao i nastupao na humanitarnim koncertima, po bolnicama, domovima penzionera, domovima za napuštenu djecu... Bio je i srcem i svojim ljekarskim pozivom veliki humanist.&nbsp;</p>

<h2>Šeretski duh</h2><p>Polovina je bio oženjen Fikretom Medošević, s kojom je dobio kćerku Rubinu i sina Edmira. Fikreta je bila po struci ekonomistica i radila je u Zavodu za planiranje pri Izvršnom vijeću BiH, a preminula je u 83. godini, o oktobru 2018. Ponosila se svojim suprugom i njegovim djelom.</p><p>- Himzo je volio muziku, sve, od seljačkih gangi do Šopena, a posebno je volio onu narodnu, izvornu muziku svih naroda svijeta. Osim muzike, volio je i svoju struku, medicinu i bio je vrlo uspješan kao neuropsihijatar. Imao je mnogo naučnih radova, koji su skoro uvijek bili protkani muzikom – govorila je Fikreta.</p><p>Himzo Polovina je bio veliki čovjek, umjetnik i intelektualac, koji je svojim blagim pogledom i milozvučnim glasom smirivao i najnervoznije ljude. A u njemu se krio i šeretski duh, pa bi svojim pacijentima pričao viceve i pjevao vesele pjesme, koje tješe i liječe dušu.</p><p>Oživio je tada zaboravljene sevdalinke, među kojima: "Čudna jada od Mostara grada", "Vino piju age Sarajlije", "Oj, devojko, džidžo moja", "Stade se cvijeće rosom kititi", "Mila majko, šalji me na vodu", "Na prijestolju sjedi sultan", "Ja zagrizoh šareniku jabuku", "Oj, devojko Anadolko", "Magla pala od pola Saraj'va", "Okladi se momče i devojče", "Omere, prvo gledanje", "Ali-paša na Hercegovini", "Nema ljepše cure od malene Đule", "Prošetala Suljagina Fata", "Čije je ono djevojče"...</p><p>Nakon svog posljednjeg koncerta preminuo je u Plavu (Crna Gora), 5. augusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara. Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.</p>

Otišao je uz stihove sevdalinke „Emina“ na svom posljednjem koncertu u Plavu, u pedeset devetoj godini

Himzo Polovina: 99. godišnjica rođenja najsenzibilnijeg sevdalije

<p>Na današnji dan 2020. godine, zauvijek je zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bosanskohercegovačke muzičke scene, istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović.</p><p>Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život.</p><p>Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječijem radio-horu nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom. </p><h2>Nestvarna ljepota</h2><p>Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija, te je kao petnaestogodišnjakinja postala vokalna solistica Radio Sarajeva.</p><p>Porodica je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je pravila pauze u svojoj muzičkoj karijeri. Udala se veoma mlada, u 19. godini, za inžinjera Sabriju Šečića, kojeg je upoznala u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta.  </p><p>Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo krunisana brakom. Tada je Beba nakratko prekinula svoju karijeru i posvetila se suprugu i porodici. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je porodica i dalje bila na prvom mjestu. </p><h2>Pogibija supruga</h2><p>Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao.  U oktobru 1971. godine Sabrija gine u saobraćajnoj nesreći. Ostavši mlada udovica, s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, beba je veoma teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je da li uopće da opet uzme mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da, ipak, nastavi pjevati bile presudne riječi njenog velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.</p><p>- Beba je morala da računa s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila da pripada publici, onda mora da joj se vrati – kazivao je Čkalja.</p><p>Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom, koja je suosjećala s njom. </p><p>- Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču... Ja ne znam da li sam jednu strofu otpjevala - kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa.</p><p>Ljubav je ponovo pronašla tek 25 godina nakon Sabrijine smrti, s drugim suprugom čuvenim violinistom Dževadom Šabanagićem.</p><h2>Svevremenske pjesme</h2><p>Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, Beba je udahnula posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.   </p><p>Snimala je i novokomponirane pjesme, vodivši računa da aranžmani njenih pjesama imaju isključivo odlike našeg podneblja, da u njima ne bude primjesa grčke, turske, šumadijske ili makedonske tradicije. Zato su Bebine pjesme, poput „Plačem ja, plačeš ti“, „O ćuti, ćuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“... ušle u anale bh. narodne muzike i postale svevremenske.  </p><p>Beba je dobila brojne nagrade i priznanja za muzički uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima, među kojima "Povelje Zlatne značke" RTVSA, "Oskara za životno djelo", Nagrade za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu. Međutim, isticala je da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva, 2013. godine, te proglašena počasnom građankom Sarajeva. Bila je i članica Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988., izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene. </p><p>Beba Selimović je bila i ostala upamćena kao najveća dama bosanskohercegovačkog estradnog neba. Dokazivala je to svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinki koje je pjevala širom svijeta, pokazujući ujedno ponos i snagu bosanskohercegovačke žene. Bila je istinska ambasadorica tradicije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iako više nije među nama, njene pjesme, svilenkasti glas kojima ih je interpretirala, njena osobnost i damsko ponašanje ostaju da žive u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.</p>

<h2>Umro Tvrtko I Kotromanić, prvi i najznačajniji bosanski kralj</h2><p>1391. - Umro Tvrtko I Kotromanić, posljednji bosanski ban (1353.-1377.), a zatim prvi i najznačajniji bosanski kralj (1377.-1391.). Tvrtkovim krunisanjem, 1377. godine, u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je bilo krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva, uspostavljena je nezavisna Kraljevina Bosna. Kada su nakon smrti ugarskog kralja, 1382. godine, izbili nemiri na područjima dalmatinske obale, kralj Tvrtko je iskoristio priliku da pošalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzme potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno s otocima. Na taj način pripojio je Bosni Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Korčulu i Hvar, proširivši Kraljevinu Bosnu na najveću teritoriju u njenoj historiji. Zahvaljujući Tvrtku I, Bosansko Kraljevstvo je tada bilo najmoćnija balkanska država. Cijeli period Tvrtkove vladavine obilježen je velikim razvitkom bosanskih gradova, trgovine i rudarstva, te prvim kovanim zlatnim novcem na našim prostorima. Nakon Tvrtkove smrti nastupila je nestabilna politička klima u Bosni, uzrokovana ugarsko-bizantskim rivalstvom koje je iznova zavadilo bosansko plemstvo. Sve to je rezultiralo čestom promjenom bosanskih kraljeva. </p><p>1628. - Rođen italijanski ljekar i botaničar Marčelo Malpigi (Marcello Malpighi), tvorac mikroskopske anatomije. Pronašao je veoma konveksna sočiva, jednostavan mikroskop koji uveličava do 180 puta.</p><p>1772. - Njemački pisac Karl Vilhem Fridrih fon Šlegel (Wilhelm Friedrich von Schlegel), najznačajniji teoretičar njemačkog romantizma i jedan od prvih evropskih modernista, rođen je na današnji dan. S bratom Augustom uređivao je glavni romantičarski časopis "Aneteum". Osim radova o antičkoj književnosti, eseja, pjesama i pripovijedaka, pisao je i aforizme. Djela: roman "Lucinda", "Historija stare i nove književnosti".</p><p>1856. - Preminuo srbijanski pisac Jovan Sterija Popović, prvi srpski komediograf, koji je u djelima ismijavao mane tadašnjeg društva, naročito pomodarstvo, pokondirenost i nadriučenost. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra koji je otvoren izvođenjem njegove tragedije "Smrt Stefana Dečanskog". Ostala djela: komedije "Laža i paralaža", "Pokondirena tikva", "Zla žena", "Tvrdica ili Kir-Janja", "Rodoljupci", zbirka pjesama "Davorje".</p><p>1861. - Umro ukrajinski pisac i slikar Taras Grigorjevič Ševčenko, najveći ukrajinski pjesnik 19. vijeka, osnivač nove ukrajinske književnosti, romantičar, revolucionar, vatreni borac za slobodu naroda. Poezijom inspiriranom narodnim stvaralaštvom utemeljio je književni ukrajinski jezik. Djela: zbirka pjesama i poema "Kobzar", poema "Hajdamaki", romani "Najamnica", "Kneginja", "Muzikant", "Blizanci", "Umjetnik".</p><p>1915. - Rođen Joža Horvat, hrvatski književnik, moreplovac i putopisac. Bio je urednik “Kola” i časopisa “Republika”. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Dva puta je, 1965. - 1967. i 1973. godine, brodovima “Besa” i “Modra lasta” putovao oko svijeta, što je postalo tema njegovih putopisa. Najznačajnija su mu djela putopisi - brodski dnevnik “Besa” (1973.) i “Molitva prije plovidbe” (1995.).</p>

<h2>Rođen Jozef Sep Blater, osmi predsjednik FIFA-e</h2><p>1936. - Rođen Jozef Sep Blater (Joseph Sepp Blatter), osmi predsjednik FIFA-e. Za predsjednika je izabran 8. juna 1998., a tu dužnost je obnašao do 26. februara 2016. godine. Sep Blater je 2007. godine uvršten u englesku fudbalsku Kuću slavnih, u posebnu kategoriju ambasadora fudbala. </p><p>1940. - Umro ruski pisac Mihail Afanasjevič Bulgakov, koji je zbog nepristajanja da se dodvorava vlastima i služi propagandi kao "inžinjer duša" - što se za sovjetske umjetnike podrazumijevalo poslije Oktobarske revolucije - bio u nemilosti čak i decenijama poslije smrti. Zbog romana s fabulom iz građanskog rata "Bijela garda", kao i "Majstor i Margarita", napao ga je tadašnji sovjetski vođa Staljin. Ostala djela: priče i pripovijetke "Bilješke mladog ljekara", "Đavolijada", "Kobna jaja", "Pseće srce", romani "Život gospodina de Molijera", "Pozorišni roman" (nedovršen), drame "Bjekstvo", "Zojkin stan", "Purpurno ostrvo", "Adam i Eva", "Blaženstvo", "Ivan Vasiljevič", "Bratstvo licemjera", "Posljednji dani", "Batum", scenariji "Revizor", "Mrtve duše", dramatizacije "Mrtve duše", "Rat i mir".</p><p>1940. - Rođen Karlos Rej Noris – Čak (Carlos Ray Norris Jr), američki televizijski i filmski glumac i majstor borilačkih vještina, najpoznatiji po ulozi Kordela Volkera (Cordell Walker) u TV-seriji “Walker, teksaški rendžer”. Serija je prikazivana osam godina, a uloga rendžera Volkera postala je Norisov zaštitni znak. Godine 1997., postao je tek treći zapadnjak koji je dobio crni pojas, 8. dan. Tri godine kasnije Svjetski karate savez mu je dodijelio nagradu za životno djelo.</p><p>1958. - Šeron Ivon Stoun (Sharon Yvonne Stone), američka glumica, rođena je na današnji dan. Prvu ulogu je dobila 1980. godine u filimu Vudija Alena „Stardast Memoris“. Najveći je uspeh postigla u filmu „Niske strasti“ 1992. godine. Nominovana je za Oskara 1994. godine za ulogu u filmu „Kasino“.</p>

<h2>Selma Alispahić, bh. pozorišna i filmska glumica, slavi 56. rođendan</h2><p>1970. - Rođena Selma Alispahić, bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica.  Akademiju scenskih umjetnosti završila je u Sarajevu. Članica je SARTR-a (Sarajevski ratni teatar). Profesorica je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Od 1992. do 1997. živjela je u Londonu i sarađivala s Kraljevskim nacionalnim teatrom, igrajući u predstavama “Women of Troy”, “Caucasian Chalk Circle”, kao i u ostalim londonskim teatrima. </p><p>1971. -  Almir Imširević, bosanskohercegovački dramski pisac, rođen je na današnji dan. Njegova drama "Kad bi ovo bila predstava..." uvrštena je u Antologiju BH drame XX vijeka. Ostale drame: "Balkanski đavo Sram", "Playback Sevdalinka", "Circus inferno", "Po istinitoj priči","Mousefuckers", "Kad bi ovo bio film..." i "Jedan je Muhamed Ali". Bio je jedan od scenarista TV serije "Crna hronika", a napisao je i nekoliko epizoda serije "Viza za budućnost". Drama "Balkanski đavo Sram", godine 2007., uvrštena je u francusku antologiju evropske drame "De Pinter a Muller" (Michel Corvin). Godine 2011., objavio je i prvu knjigu priča - "STRANA 212", 2020. knjigu "Najljepši od svih svjetova", a 2023., objavio je roman "Zlatni geler". Trenutno radi kao redovni profesor na ASU.</p><p>1975. - Rođen Bulend Biščević, proslavljeni bosanskohercegovački fudbaler. Već u omladinskom pogonu sarajevskog Željezničara s devet godina počeo je trenirati fudbal, a 1994. je uvršten u prvi tim. U Želji je proveo narednih 10 godina. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je 30 službenih utakmica.</p>

Danas je utorak, 10. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 296 dana

Beba Selimović: 6. godišnjica smrti dame sevdaha

<p>U organizaciji Ambasade Bosne i Hercegovine u Švedskoj, 3. marta, u veličanstvenoj Baroknoj sali Historijskog muzeja u Štokholmu održan je diplomatski prijem povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.</p><p>Svečanosti su prisustvovali predstavnici više od 40 ambasada, članovi švedskog parlamenta, predstavnici institucija Kraljevine Švedske, akademske i kulturne zajednice, kao i brojni građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žive i djeluju u Švedskoj.</p><h2>„Signa et Insignia Bosnae“</h2><p>Prisutnima se se obratili ambasador Bosne i Hercegovine u Švedskoj Bojan Šošić, te u ime Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Švedske Karl Mihael Grans (Carl Michael Gräns), zamjenik šefa Odjela za Evropu i Sjevernu Ameriku.</p><p>Posebnu simboličku dimenziju događaju dala je izložba „Signa et Insignia Bosnae“, autora Adisa Eliasa Fejzića i Danisa Lana Fejzića, koja kroz umjetnički izraz tematizira bogato historijsko i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine.</p><p>U kulturnom programu nastupili su Kanita Kahrimanović (flauta), Senad Kačar (gitara i vokal) i Mona Rosell (violina i vokal). Njihov pažljivo pripremljen i umjetnički snažan muzički program posebno osmišljen za ovu priliku oduševio je prisutne i dodatno obogatio svečanu atmosferu.</p><h2>„Jedinstvo u raznolikosti“</h2><p>Centralni dio programa bio je posvećen pisanoj riječi. Tokom svečanosti promovirana je knjiga snažnog simboličkog naslova „Jedinstvo u raznolikosti“, autora mr. Sahudina Kačara, koja je već samim naslovom privukla posebnu pažnju prisutnih.</p><p>O knjizi su nadahnuto govorili ambasador Bojan Šošić, prof. dr. Hazim Bašić, moderator promocije prof. Adnan Muratović, predsjednik Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj, kao i sam autor. U svojim obraćanjima istakli su važnost proučavanja, očuvanja i afirmacije bogate, hiljadugodišnje kulturne baštine i tradicije Bosne i Hercegovine.</p><p>Svečani program zaključen je nastupom folklornog ansambla KUD-a „Zlatni behar“, koji je svojim nastupom dodatno podsjetio na živu i raznoliku kulturnu tradiciju Bosne i Hercegovine.</p>

Posebnu simboličku dimenziju događaju dala je izložba „Signa et Insignia Bosnae“, autora Adisa Eliasa Fejzića i Danisa Lana Fejzića

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

<p>Jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, pripovjedača, hroničara i dramatičara, profesor Alija Nametak rođen je u Mostaru prije 120 godina, 6. marta 1906.&nbsp;</p><p>Odrastao je u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Alijina supruga Saliha bila je najmlađa kćerka Fehima ef. Spahe, reisu-l-uleme Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, u periodu od 1938. do 1942. godine i brata dr. Mehmeda ef. Spahe, nekadašnjeg ministra u Kraljevini SHS i velikog borca za prava bošnjačkog naroda. </p><p>Nametkovi romani, pripovijetke, drame, novele i tekstovi su, prije svega, hronike bošnjačkog naroda, zbog čega ga mnogi književni kritičari nazivaju novovjekim Bašeskijom. Pisao je autentično i dokumentaristički, ali i humoristično, ispreplićući saosjećajno i ironično svjedočenje o životu bošnjačkog stanovništva u vremenu velikih društvenih i političkih promjena u Bosni i Hercegovini.&nbsp;</p>

<h2>Sa 12 godina zapisivao pjesme</h2><p>Koliko je Alija Nametak već kao mladić bio poštovan i cijenjen od tadašnje bošnjačke uleme, svjedoči detalj iz njegove prošnje Salihe Spaho. Kako je tada bio običaj da se djevojka zaprosi od roditelja, jer ne bi moglo doći do braka ako oni ne daju pristanak, tako je i Alija od Fehima ef. Spahe otišao da zaprosi Salihu. </p><p>Fehim ef. mu je rekao da sačeka dok se konsultira sa svojim bratom Mehmedom ef., jer se njih dvojica, kako je kazao, konsultiraju o svakoj važnoj odluci. Nakon što je Fehim ef. upitao svog brata šta misli o toj udaji, Mehmed ef. mu je odgovorio: “Eto, da je Alija mene pitao za tvoju kćer, ja bih mu je dao bez da se konsultujem s tobom“. Saliha i Alija dobili su četvero djece, kćerke Suadu, Zejnebu i Fatimu, te sina Fehima.</p><p>Nametak je svoj književni, kulturni, društveni i javni rad počeo sa samo 12 godina, zapisivanjem narodnih pjesama od svoje majke. Bio je vrlo zainteresiran za svoju vjeru, za život i običaje Bošnjaka, te je, osim što je pisao, cijelog života sakupljao i objavljivao narodne umotvorine. U njegovom radu primjetan je veliki utjecaj tradicionalnog odgoja i odnosa prema islamu, što je najbolje i opisao sam Alija:</p><p>„Bilo ljeto, bila zima, on (otac) je dolazio barem pola sata prije zalaza sunca, provrtio se malo po dvorištu i po bašči, uviek raspoložen i razgovarao s nama, djecom, kao sa odraslima, a onda bi pošao u džamiju na akšam, večernju molitvu, i ja za njim, sam od sebe, bez ikakva nagonjenja, jer mi je nešto iz dna duše govorilo da mora dobro biti ono što radi moj babo.“</p>

<h2>Istinski vjernik</h2><p>Prve tekstove Nametak je objavio za vrijeme studija u zagrebačkim književnim časopisima „Književnik“, „Vijenac“, „Savremenik“, „Omladina“ i  „Hrvatsko kolo“. A u jednoj od novela, opisujući svoje studentske dane, ponosno ističe svoj vjerski odgoj i dočarava kako je ta religioznost djelovala na njegovog cimera u Đačkom domu u Zagrebu Ljudevita Jonkea Luju: </p><p>„Kako sam po prirodi i očevu odgoju uvijek bio religiozan, uzeo bih često Kur'an i za sebe čitao poneku stranicu. Lujo je to sa divljenjem gledao i morao sam mu nekada recitirati arapski tekst. Bio je zadivljen izgovorom arapskih riječi i pitao me kako se to može naučiti. Gotovo da nije vjerovao da sam ja u šestoj godini života znao čitati kur'ansko pismo s blizu tisuću tiskarskih znakova, a 28 glasova. Isto tako obavljao sam ritualne molitve (namaz) na posebnoj serdžadi, što je on ozbiljno pratio, a da se nije nikada smijao ili omalovažavao.“ </p><p>Da je Nametak i kasnije, do kraja života, bio istinski vjernik, na poseban način svjedoči njegova biografija zabilježena u knjizi „Sarajevski nekrologij“, objavljenoj posthumno  u Cirihu, 1994. godine.</p><h2>U zatvoru bio 9 godina </h2><p>Od 1929. godine živio je u Sarajevu i do 1945. godine radio kao urednik časopisa „Novi behar“ potom profesor književnosti u Gazi Husrev-begovoj medresi, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. Školsku 1934/35. godinu predavao je u Podgorici, a po povratku u Sarajevo radio je kao lektor i intendant u Narodnom pozorištu. Do 1945. godine objavio je knjige „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Ramazanske priče“, „Za obraz“, „Mladić u prirodi“, „Dan i sunce“ i „Abdullahpaša u kasabi“. </p><p>Zbog aktivnog učešća u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH osuđen je 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet.  </p><p>U arhivi KPZ Zenica sačuvan je dokument s podacima: “Alija Nametak, MB.1444/I: Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Kazna mu je smanjena na 10 godina. Početak kazne 8. 4. 1945. godine. Istek kazne 8. 4. 1955. godine. Dana 6. 5. 1954. godine uslovno pušten (broj. 5262/54). Osuđen je: zbog toga što je od 1941. godine pa za čitavo vrijeme okupacije, na dužnosti profesora i književnika, novinara, sekretara glavnog odbora ‘Narodne Uzdanice’, intendanta i lektora Narodnog pozorišta djelovao kao ustaški ideolog i agitator. Što je kroz svoje javne istupe, pripovijetke i novinske članke služio okupatoru i ustaškom pokretu. Učestvovao u pljački i rasprodaji otete imovine Srba i Jevreja, kao član nadzornog odbora.”</p><p>A istina o Nametkovom radu i djelovanju u periodu Drugog svjetskog rata je, ustvari, da on uopće nije služio ustaškom pokretu, niti bio politički angažiran, već je radio isključivo na afirmaciji kulture. O Alijinom radu u tom periodu prof. dr. Nadan Filipović, u tekstu „(T)ko je u Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak“, između ostalog, istakao je:</p><p>“Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije ‘partizanski osloboditelji’ su ga osudili na petnaest godina teške robije ne samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine”. </p><h2>Propadanje bošnjačkih plemićkih porodica</h2><p>U svojim ranim radovima Nametak je bio lirik, opijen ljepotom žene i doživljajem ljubavi. S jedne strane, ženu je doživljavao kao fikciju, a s druge, prikazivao je realnu sliku zapostavljene i podređene, ali odane žene, koja snagom svog karaktera nadrasta i sebe i svijet oko sebe. Iako su iz patrijarhalnog islamskog miljea, Nametkove junakinje nisu okovane tradicionalnim normama, nego su stvarne žene pune života.  </p><p>Ipak, najbrojnija Alijina djela su socijalne tematike, u kojima on prikazuje najprelomnija i najdramatičnija zbivanja u historiji Bošnjaka, uvjetovana događajima nakon Prvog svjetskog rata, stvaranja Kraljevine SHS i provođenja agrarne reforme. U tim pripovijetkama pisao je o materijalnom propadanju bošnjačkih plemićkih porodica i posljedicama tih zbivanja: nesnalaženju u novim uvjetima, njihovim padovima i borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed. </p><p>Nametak je bio sentimentalno vezan za vrijednosti patrijarhalnog života koje su se rušile s dolaskom novog vremena. Toplo i prisno pisao je o ljudima iz krša i njihovoj vezanosti za kamen i ono malo zemlje. Čovjekovu iskonsku povezanost sa zemljom i sredinom u kojoj je ponikao, Nametkov junak Ahmet u noveli „Kmet“ objašnjava ovako: </p><p>„Zašto li je ovo, Bože jedini? Šta je ovo? Kakva je ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne možemo ostaviti, a kad je ostavimo ne možemo je zaboraviti.“ </p><h2>Umjetnik našeg podneblja</h2><p>Nametak je bio umjeren i nenametljiv u svemu, pa je tako jedne prilike skromno izjavio da bi se iz njegovog opusa moglo izabrati desetak vrijednih novela, a svi koji poznaju njegovo djelo saglasit će se s mišljenjem hrvatskog književnika Ive Balentovića: “Nametak je pisac naš, sviju nas, umjetnik našeg podneblja... čije je književno djelo ugrađeno u našu književnost i u njoj trajno ostaje.”</p><p>Bio je dugo vremena izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, ali nikad nije, čak ni s najmanjom primjesom mržnje, govorio o ”državi” ili pojedincima koji su ga osudili na dugogodišnju robiju. Sve je podnosio mirno i dostojanstveno. Ponovo je počeo objavljivati 1966. godine, kada je izlašla njegova knjiga novela „Trava zaboravka“. </p><p>U predgovoru ove knjige rahmetli prof. dr. Muhsin Rizvić obradio je i novele iz zbirke „Dobri Bošnjani“, čime je bliže pojasnio stvaralački rad nepravedno zapostavljenog Alije Nametka, skrenuvši pažnju na veliku važnost njegovog lika i djela za bosanskohercegovačku historiju i književnost. </p><p>Alija Nametak napustio nas je 8. novembra 1987., ostavivši nam vrijedna književna djela koja su ujedno i kulturno-historijski dokumenti vremena u kojem je živio. U njima je dokumentaristički, ali i uz specifičan humor, kako bismo ih bolje razumjeli, sačuvan i oživljen jedan vijek naše historije. Njegova djela nesumnjivo spadaju među najznačajnija djela bh. kulturno-historijske baštine i uopće historije naše zemlje.</p>

Zoran Bečić: 20. godišnjica smrti barda bh. i regionalnog glumišta

Džemaludin ef. Čaušević: 88. godišnjica smrti čuvenog reisa

Novinarka “Dnevnog avaza” u Konji, centru islamske duhovnosti i seldžučke slave

Branko Ćopić: 42. godišnjica smrti jednog od najboljih bh. pisaca

Prije 24 godine bh. film "Ničija zemlja" dobio Oskara

Abdulah Sidran: 2. godišnjica smrti bh. književnika

Goran Bregović, bh. kompozitor i legendarni vođa “Bijelog dugmeta”, slavi 76. rođendan

Međunarodni dan osoba s Down sindromom

Izet Sarajlić: 96. godišnjica rođenja najromantičnijeg bh. pjesnika

Bh. književnik Alija Isaković preminuo prije 29 godina

"Jedinstvo u raznolikosti" u Bijelom Polju

Ivo Andrić: 51. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca

Himzo Polovina: 99. godišnjica rođenja najsenzibilnijeg sevdalije

Beba Selimović: 6. godišnjica smrti dame sevdaha

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Alija Nametak: 120. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Zoran Bečić: 20. godišnjica smrti barda bh. i regionalnog glumišta

Džemaludin ef. Čaušević: 88. godišnjica smrti čuvenog reisa

Novinarka “Dnevnog avaza” u Konji, centru islamske duhovnosti i seldžučke slave

Branko Ćopić: 42. godišnjica smrti jednog od najboljih bh. pisaca

Prije 24 godine bh. film "Ničija zemlja" dobio Oskara

Abdulah Sidran: 2. godišnjica smrti bh. književnika

Goran Bregović, bh. kompozitor i legendarni vođa “Bijelog dugmeta”, slavi 76. rođendan

Međunarodni dan osoba s Down sindromom

Izet Sarajlić: 96. godišnjica rođenja najromantičnijeg bh. pjesnika

Bh. književnik Alija Isaković preminuo prije 29 godina

"Jedinstvo u raznolikosti" u Bijelom Polju

Ivo Andrić: 51. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca

Himzo Polovina: 99. godišnjica rođenja najsenzibilnijeg sevdalije

Beba Selimović: 6. godišnjica smrti dame sevdaha

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Alija Nametak: 120. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca