U organizaciji Ambasade Bosne i Hercegovine u Švedskoj, 3. marta, u veličanstvenoj Baroknoj sali Historijskog muzeja u Štokholmu održan je diplomatski prijem povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.Svečanosti su prisustvovali predstavnici više od 40 ambasada, članovi švedskog parlamenta, predstavnici institucija Kraljevine Švedske, akademske i kulturne zajednice, kao i brojni građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žive i djeluju u Švedskoj.<h2>„Signa et Insignia Bosnae“</h2>Prisutnima se se obratili ambasador Bosne i Hercegovine u Švedskoj Bojan Šošić, te u ime Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Švedske Karl Mihael Grans (Carl Michael Gräns), zamjenik šefa Odjela za Evropu i Sjevernu Ameriku.Posebnu simboličku dimenziju događaju dala je izložba „Signa et Insignia Bosnae“, autora Adisa Eliasa Fejzića i Danisa Lana Fejzića, koja kroz umjetnički izraz tematizira bogato historijsko i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine.U kulturnom programu nastupili su Kanita Kahrimanović (flauta), Senad Kačar (gitara i vokal) i Mona Rosell (violina i vokal). Njihov pažljivo pripremljen i umjetnički snažan muzički program posebno osmišljen za ovu priliku oduševio je prisutne i dodatno obogatio svečanu atmosferu.<h2>„Jedinstvo u raznolikosti“</h2>Centralni dio programa bio je posvećen pisanoj riječi. Tokom svečanosti promovirana je knjiga snažnog simboličkog naslova „Jedinstvo u raznolikosti“, autora mr. Sahudina Kačara, koja je već samim naslovom privukla posebnu pažnju prisutnih.O knjizi su nadahnuto govorili ambasador Bojan Šošić, prof. dr. Hazim Bašić, moderator promocije prof. Adnan Muratović, predsjednik Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj, kao i sam autor. U svojim obraćanjima istakli su važnost proučavanja, očuvanja i afirmacije bogate, hiljadugodišnje kulturne baštine i tradicije Bosne i Hercegovine.Svečani program zaključen je nastupom folklornog ansambla KUD-a „Zlatni behar“, koji je svojim nastupom dodatno podsjetio na živu i raznoliku kulturnu tradiciju Bosne i Hercegovine.

Posebnu simboličku dimenziju događaju dala je izložba „Signa et Insignia Bosnae“, autora Adisa Eliasa Fejzića i Danisa Lana Fejzića

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, pripovjedača, hroničara i dramatičara, profesor Alija Nametak rođen je u Mostaru prije 120 godina, 6. marta 1906.&nbsp;Odrastao je u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Alijina supruga Saliha bila je najmlađa kćerka Fehima ef. Spahe, reisu-l-uleme Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, u periodu od 1938. do 1942. godine i brata dr. Mehmeda ef. Spahe, nekadašnjeg ministra u Kraljevini SHS i velikog borca za prava bošnjačkog naroda. Nametkovi romani, pripovijetke, drame, novele i tekstovi su, prije svega, hronike bošnjačkog naroda, zbog čega ga mnogi književni kritičari nazivaju novovjekim Bašeskijom. Pisao je autentično i dokumentaristički, ali i humoristično, ispreplićući saosjećajno i ironično svjedočenje o životu bošnjačkog stanovništva u vremenu velikih društvenih i političkih promjena u Bosni i Hercegovini.&nbsp;

<h2>Sa 12 godina zapisivao pjesme</h2>Koliko je Alija Nametak već kao mladić bio poštovan i cijenjen od tadašnje bošnjačke uleme, svjedoči detalj iz njegove prošnje Salihe Spaho. Kako je tada bio običaj da se djevojka zaprosi od roditelja, jer ne bi moglo doći do braka ako oni ne daju pristanak, tako je i Alija od Fehima ef. Spahe otišao da zaprosi Salihu. Fehim ef. mu je rekao da sačeka dok se konsultira sa svojim bratom Mehmedom ef., jer se njih dvojica, kako je kazao, konsultiraju o svakoj važnoj odluci. Nakon što je Fehim ef. upitao svog brata šta misli o toj udaji, Mehmed ef. mu je odgovorio: “Eto, da je Alija mene pitao za tvoju kćer, ja bih mu je dao bez da se konsultujem s tobom“. Saliha i Alija dobili su četvero djece, kćerke Suadu, Zejnebu i Fatimu, te sina Fehima.Nametak je svoj književni, kulturni, društveni i javni rad počeo sa samo 12 godina, zapisivanjem narodnih pjesama od svoje majke. Bio je vrlo zainteresiran za svoju vjeru, za život i običaje Bošnjaka, te je, osim što je pisao, cijelog života sakupljao i objavljivao narodne umotvorine. U njegovom radu primjetan je veliki utjecaj tradicionalnog odgoja i odnosa prema islamu, što je najbolje i opisao sam Alija:„Bilo ljeto, bila zima, on (otac) je dolazio barem pola sata prije zalaza sunca, provrtio se malo po dvorištu i po bašči, uviek raspoložen i razgovarao s nama, djecom, kao sa odraslima, a onda bi pošao u džamiju na akšam, večernju molitvu, i ja za njim, sam od sebe, bez ikakva nagonjenja, jer mi je nešto iz dna duše govorilo da mora dobro biti ono što radi moj babo.“

<h2>Istinski vjernik</h2>Prve tekstove Nametak je objavio za vrijeme studija u zagrebačkim književnim časopisima „Književnik“, „Vijenac“, „Savremenik“, „Omladina“ i „Hrvatsko kolo“. A u jednoj od novela, opisujući svoje studentske dane, ponosno ističe svoj vjerski odgoj i dočarava kako je ta religioznost djelovala na njegovog cimera u Đačkom domu u Zagrebu Ljudevita Jonkea Luju: „Kako sam po prirodi i očevu odgoju uvijek bio religiozan, uzeo bih često Kur'an i za sebe čitao poneku stranicu. Lujo je to sa divljenjem gledao i morao sam mu nekada recitirati arapski tekst. Bio je zadivljen izgovorom arapskih riječi i pitao me kako se to može naučiti. Gotovo da nije vjerovao da sam ja u šestoj godini života znao čitati kur'ansko pismo s blizu tisuću tiskarskih znakova, a 28 glasova. Isto tako obavljao sam ritualne molitve (namaz) na posebnoj serdžadi, što je on ozbiljno pratio, a da se nije nikada smijao ili omalovažavao.“ Da je Nametak i kasnije, do kraja života, bio istinski vjernik, na poseban način svjedoči njegova biografija zabilježena u knjizi „Sarajevski nekrologij“, objavljenoj posthumno u Cirihu, 1994. godine.<h2>U zatvoru bio 9 godina </h2>Od 1929. godine živio je u Sarajevu i do 1945. godine radio kao urednik časopisa „Novi behar“ potom profesor književnosti u Gazi Husrev-begovoj medresi, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. Školsku 1934/35. godinu predavao je u Podgorici, a po povratku u Sarajevo radio je kao lektor i intendant u Narodnom pozorištu. Do 1945. godine objavio je knjige „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Ramazanske priče“, „Za obraz“, „Mladić u prirodi“, „Dan i sunce“ i „Abdullahpaša u kasabi“. Zbog aktivnog učešća u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH osuđen je 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. U arhivi KPZ Zenica sačuvan je dokument s podacima: “Alija Nametak, MB.1444/I: Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Kazna mu je smanjena na 10 godina. Početak kazne 8. 4. 1945. godine. Istek kazne 8. 4. 1955. godine. Dana 6. 5. 1954. godine uslovno pušten (broj. 5262/54). Osuđen je: zbog toga što je od 1941. godine pa za čitavo vrijeme okupacije, na dužnosti profesora i književnika, novinara, sekretara glavnog odbora ‘Narodne Uzdanice’, intendanta i lektora Narodnog pozorišta djelovao kao ustaški ideolog i agitator. Što je kroz svoje javne istupe, pripovijetke i novinske članke služio okupatoru i ustaškom pokretu. Učestvovao u pljački i rasprodaji otete imovine Srba i Jevreja, kao član nadzornog odbora.”A istina o Nametkovom radu i djelovanju u periodu Drugog svjetskog rata je, ustvari, da on uopće nije služio ustaškom pokretu, niti bio politički angažiran, već je radio isključivo na afirmaciji kulture. O Alijinom radu u tom periodu prof. dr. Nadan Filipović, u tekstu „(T)ko je u Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak“, između ostalog, istakao je:“Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije ‘partizanski osloboditelji’ su ga osudili na petnaest godina teške robije ne samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine”. <h2>Propadanje bošnjačkih plemićkih porodica</h2>U svojim ranim radovima Nametak je bio lirik, opijen ljepotom žene i doživljajem ljubavi. S jedne strane, ženu je doživljavao kao fikciju, a s druge, prikazivao je realnu sliku zapostavljene i podređene, ali odane žene, koja snagom svog karaktera nadrasta i sebe i svijet oko sebe. Iako su iz patrijarhalnog islamskog miljea, Nametkove junakinje nisu okovane tradicionalnim normama, nego su stvarne žene pune života. Ipak, najbrojnija Alijina djela su socijalne tematike, u kojima on prikazuje najprelomnija i najdramatičnija zbivanja u historiji Bošnjaka, uvjetovana događajima nakon Prvog svjetskog rata, stvaranja Kraljevine SHS i provođenja agrarne reforme. U tim pripovijetkama pisao je o materijalnom propadanju bošnjačkih plemićkih porodica i posljedicama tih zbivanja: nesnalaženju u novim uvjetima, njihovim padovima i borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed. Nametak je bio sentimentalno vezan za vrijednosti patrijarhalnog života koje su se rušile s dolaskom novog vremena. Toplo i prisno pisao je o ljudima iz krša i njihovoj vezanosti za kamen i ono malo zemlje. Čovjekovu iskonsku povezanost sa zemljom i sredinom u kojoj je ponikao, Nametkov junak Ahmet u noveli „Kmet“ objašnjava ovako: „Zašto li je ovo, Bože jedini? Šta je ovo? Kakva je ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne možemo ostaviti, a kad je ostavimo ne možemo je zaboraviti.“ <h2>Umjetnik našeg podneblja</h2>Nametak je bio umjeren i nenametljiv u svemu, pa je tako jedne prilike skromno izjavio da bi se iz njegovog opusa moglo izabrati desetak vrijednih novela, a svi koji poznaju njegovo djelo saglasit će se s mišljenjem hrvatskog književnika Ive Balentovića: “Nametak je pisac naš, sviju nas, umjetnik našeg podneblja... čije je književno djelo ugrađeno u našu književnost i u njoj trajno ostaje.”Bio je dugo vremena izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, ali nikad nije, čak ni s najmanjom primjesom mržnje, govorio o ”državi” ili pojedincima koji su ga osudili na dugogodišnju robiju. Sve je podnosio mirno i dostojanstveno. Ponovo je počeo objavljivati 1966. godine, kada je izlašla njegova knjiga novela „Trava zaboravka“. U predgovoru ove knjige rahmetli prof. dr. Muhsin Rizvić obradio je i novele iz zbirke „Dobri Bošnjani“, čime je bliže pojasnio stvaralački rad nepravedno zapostavljenog Alije Nametka, skrenuvši pažnju na veliku važnost njegovog lika i djela za bosanskohercegovačku historiju i književnost. Alija Nametak napustio nas je 8. novembra 1987., ostavivši nam vrijedna književna djela koja su ujedno i kulturno-historijski dokumenti vremena u kojem je živio. U njima je dokumentaristički, ali i uz specifičan humor, kako bismo ih bolje razumjeli, sačuvan i oživljen jedan vijek naše historije. Njegova djela nesumnjivo spadaju među najznačajnija djela bh. kulturno-historijske baštine i uopće historije naše zemlje.

Pisao je o padovima Bošnjaka i njihovoj borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed

Alija Nametak: 120. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Na današnji dan 1927. godine, u Banjoj Luci je rođen Adem Čejvan, bosanskohercegovački filmski i pozorišni glumac, koji je pripadao onoj rijetkoj vrsti glumaca čije se prisustvo ne mjeri glasnoćom, nego dubinom. Njegove uloge su ostajale u gledatelju dugo nakon spuštanja zavjese ili završetka filma. Bio je glumac snažne unutarnje koncentracije.Školovan kao dramski umjetnik, vrlo brzo je pokazao izuzetnu sposobnost transformacije, od običnog, „malog“ čovjeka do snažnih, slojevitih likova koji nose teret vremena i sredine u kojoj žive.<h2>Skromni profesionalac</h2>Glumački opus Adema Čejvana obilježen je likovima snažne unutrašnje napetosti, moralne težine i ljudske ranjivosti. Iako je bio prepoznatljiv široj javnosti kroz televiziju i film, Čejvanova najvažnija umjetnička snaga dolazila je iz pozorišta. Na teatarskoj sceni tumačio je likove iz klasičnog i savremenog dramskog repertoara, često noseći predstave snažnom, ali nenametljivom igrom.Posebno su zapažene njegove uloge očeva i patrijarhalnih figura, u kojima je spajao autoritet i emotivnu krhkost intelektualaca i moralnih svjedoka vremena. Njegova pozorišna gluma bila je lišena teatralnosti, publika je imala osjećaj da gleda stvaran život, a ne interpretaciju, jer je na sceni bio uvjerljiv, smiren i istinit. Za publiku je bio glumac kojem se vjeruje. Njegovi likovi nisu „glumljeni“, već proživljeni.Ono što su kolege s kojima je sarađivao često isticale jeste njegova skromnost. Čejvan nije pripadao glumcima koji su tražili reflektore, on je tražio istinu u liku. Bio je profesionalac koji je poštovao tekst, reditelja i ansambl, ali iznad svega publiku.Šira publika pamti Adema Čejvana i po brojnim televizijskim i filmskim ulogama, u kojima je donosio autentičnost i prirodnost, zbog čega su obilježile decenije jugoslavenskog i postjugoslavenskog prostora. U vremenu kada su televizijski projekti često oblikovali kolektivno pamćenje, Čejvan je bio jedan od onih glumaca čija pojava daje težinu cijeloj priči, čak i kada nije u prvom planu.U TV serijama je često tumačio sporedne likove, ali upravo je u tome bila njegova snaga jer je znao i kratkoj ulozi dati puninu i značaj. Među najznačajnijim TV ulogama izdvajaju se one u serijama: „Tale“, „Osma ofanziva“ i „Velo misto“.<h2>Briljantne uloge</h2>Na filmu, Čejvan je uglavnom igrao likove koji nose iskustvo, pamćenje i moralnu dilemu, često predstavljajući savjest društva u kojem se radnja odvija.Njegovi filmski likovi rijetko su bili heroji u klasičnom smislu, a češće su predstavljali ljude između prošlosti i sadašnjosti.Briljantne uloge ostvario je u filmovima: „Lov na jelene“, „Seljačka buna“, „Pismo – Glava“, „Ljubav i bijes“, "Nepokoreni grad", "Odbornici", "Frontaš", "Pucanj u šljiviku", "Putevi i stranputice"... Adem Čejvan je bio osnivač manifestacije naziva "Susreti za glumce u maju" koji su se održavali u Banjoj Luci, a trajali su od 1981. do 1987. godine.Preminuo je 5. novembra 1989. godine, u Ljubljani, ali njegove uloge ostaju kao svjedočanstvo jednog vremena, jednog senzibiliteta i jednog načina glume koji se danas rijetko susreće.<h2>Monografija “Adem Čejvan”</h2>O Čejvanu su napisane brojne veoma pozitivne recenzentske bilješke, plijenio je taj dramski prvak scenskom robusnošću, ali prije svega preciznom zaokruženošću dramatskih replika kristalne čistoće, zbog čega su ga mnogi savremenici i kolege nazivali moćnikom dramske riječi.Njegov sugrađanin i prijatelj, hroničar Banje Luke Slavko Podgorelec napisao je monografiju "Adem Čejvan" u kojoj je sabrao sjećanja na veliko ime našeg glumišta kroz profesionalno i privatno druženje s umjetnikom.

<h2>Rođen češki kompozitor Bedžih Smetana</h2>1824. - Rođen češki kompozitor, dirigent i pijanist Bedžih Smetana, utemeljitelj češkog nacionalnog izraza u muzici i osnivač češke opere. Vodio je vlastitu muzičku školu u Pragu, a neko vrijeme bio je direktor i dirigent Filharmonijskog društva u Geteborgu (Švedska). Bio je muzički kritičar novina "Narodni listy". Godine 1874., napustio je javno djelovanje zbog gluhoće. U grandioznom ciklusu "Moja domovina", koji obuhvata šest simfonijskih pjesama, dao je jedinstvenu tonsku apoteozu češkog mita i historije. 1873. - Marija Jurić Zagorka, najčitanija hrvatska književnica, autorica “Gričke vještice” i prva hrvatska profesionalna novinarka, rođena je na današnji dan. Jedno vrijeme je uređivala novine „Obzor“. Pokrenula je i uređivala „Ženski list“, prvi hrvatski časopis za žene, te časopis „Hrvaticu“. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima se isprepliću ljubavne priče s elementima nacionalne historije. Neka njena djela su dramatizirana i ekranizirana. 1923. - Umrla Sara Bernar (Sarah Bernhardt), francuska pozorišna i filmska glumica slavljena kao najveća dramska umjetnica svog vremena. Na filmu se prvi put pojavila u "Hamletovu dvoboju" glumeći Hamleta. U svim svojim filmskim ulogama zadržala je patetiku mimike i pokreta svoje pozorišne glume, ali već sama njena pojava na platnu osiguravala je komercijalni uspjeh. To se naročito odnosi na film "Kraljica Elizabeta", snimljen 1912. u Engleskoj, jedan od prvih uspješnih dugometražnih filmova uopće.1930. - Preminuo Dejvid Herbert Ričard Lorens (David Richards Lawrence), poznatiji kao D. H. Lorens, britanski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, esejist, slikar, dramatičar i kritičar. Proslavio se svojim remek-djelom, romanom "Ljubavnik lady Chatterley".1949. - Američki kapetan Džejms Galager (James) spustio se u bazu Fort Vort u Teksasu, okončavši prvi neprekidni let oko Zemlje. On je za 94 sata i jedan minut avionom "B-50" preletio 37.742 kilometra.1951. - U Bostonu održan prvi američki košarkaški susret All-Star.1962. - Rođen Džon Bon Džovi (Jon Jovi), američki pjevač, kompozitor, tekstopisac, glumac, najpoznatiji kao vodeći vokal rok grupe “Bon Jovi” koja je nazvana po njemu. Izdao je dva samostalna i jedanaest studijskih albuma s grupom. Jedan je od vlasnika Philadelphia Soula, ekipe američkog nogometa.1962. - Američki košarkaš Vilt Čemberlen (Wilt Chamberlain) postigao rekord - 100 koševa na jednoj utakmici. Osim toga, jedini je igrač koji je u jednoj NBA sezoni ostvario prosjeke više od 40 i 50 poena po utakmici. Također, Čemberlen je osvojio sedam titula najboljeg strijelca lige, jedanaest titula najboljeg skakača lige, devet puta bio je najprecizniji u postignutim koševima, te je jednom čak predvodio ligu i u asistencijama. Koliko je bio dominantan u napadu i skokovima, govore podaci da je u svojoj karijeri postigao nevjerovatnih 31.419 poena i 23.924 skoka. Trinaesterostruki je NBA All-Star, te je deset puta izabran u All-NBA ekipu i dva puta u All-Defensive tim.

<h2>Rođen engleski glumac Danijel Krejg, šesti Džejms Bond </h2>1968. - Rođen Danijel Krejg (Daniel Craig), engleski glumac. Njegov filmski prvjenac bila je američka drama “Moć pojedinca”, a pažnju filmske javnosti privukao je izvedbama u dramama “Ljubav je đavo”, “Rov” i “Kako biti normalan?“ koja mu je donijela Britansku nezavisnu filmsku nagradu za najboljeg glumca u glavnoj ulozi. Svjetsku slavu stekao je kao šesti glumac kome je povjerena glavna uloga u popularnom serijalu filmova o britanskom špijunu Džejmsu Bondu.1998. - "Titanik" postao prvi film u svijetu koji je ostvario prihod od milijardu dolara.2019. - Umro Žores Ivanovič Alferov, ruski fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2000. godine zajedno s Herbertom Kroemerom za "za razvoj heterostruktura poluvodiča korištenih u elektronici visokih brzina i optoelektronici".&nbsp;

Danas je ponedjeljak, 2. mart/ožujak 2026. godine, do kraja godine preostala su još 304 dana

Adem Čejvan: 99. godišnjica rođenja glumačkog barda

Na današnji dan 1972. godine, u Zagrebu je preminuo Abdurezak Hifzi Bjelevac, bosanskohercegovački književnik, publicist i prevoditelj. Bjelevac se rodio u Mostaru 1886. godine, gdje je završio osnovnu i trgovačku školu, a potom je nastavio školovanje u Galata-saraju u Carigradu. Finansijsko-ekonomski kurs završio je u Grazu. Od 1909. do 1920. godine bio je porezni činovnik u Travniku, Mostaru, Stocu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu. Godine 1931., otišao je u Beograd, gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za tursku štampu, a potom kao ataše za štampu u Carigradu i Ankari. Uoči Prvog svjetskog rata, 1914. godine, u rodnom Mostaru, u izdavaštvu štamparije Mehmeda Bekira Kalajdžića, objavio je svoj prvi roman “Pod drugim suncem”, a za njim, redom, 1917. godine u Sarajevu roman “Minka”, u Zagrebu 1920. “Ana Zolotti”, iste godine ponovo u Sarajevu “Rene Logotetides”, zatim “Melika” u Zagrebu 1927., te “Zidanje srećnog doma” u Beogradu, 1934. Ali, i nakon kraće pauze, Bjelevcu je za rukom pošlo da u razmaku od samo dvije godine, 1942. i 1944. objavi nova dva djela, nešto drugačije forme i sadržaja, najprije rad pod naslovom “Muhamed (A.S)”, a potom i “Istanbul”, oba štampana i publikovana u Zagrebu.<h2>Bosanski Pjer Loti</h2>Bjelevac je sarađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dva svjetska rata te uređivao časopise “Novi vijek” i “Behar”.U Turskoj je sarađivao s listovima “Ulus”, “La Republique” i “Cumhuriyet”. Aprila 1942. godine, u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela domaćih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa “Dogu ve Bati” čiji je prvi i jedini urednik bio Bjelevac, od 6. aprila 1943. do 15. avgusta 1944. godine, kada je časopis prestao izlaziti. Njegov najbolji roman je “Minka”. U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku porodicu s kojom se bio povlačio po sudu. Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pjerom Lotijem (Pierre).

<h2>Rođen italijanski pisac Karlo Goldoni</h2>1707. - Rođen italijanski pisac Karlo Goldoni (Carlo), obnovitelj italijanske komedije koja je čamila u improvizacijama istrošene "komedije del arte". Djela: komedije "Mirandolina", "Ribarske svađe", "Tvrdica", "Kockar", "Laskavac", drama "Dalmatinka".1723. - Umro engleski arhitekt Kristofer Ren (Christopher Wren), osnivač Kraljevskog društva u Londonu i njegov prvi predsjednik od 1680. do 1682. Nakon požara, koji je opustošio London 1666., uključujući 53 crkve, projektovao je niz zdanja, među kojima monumentalnu Katedralu sv. Pavla.1841. - Rođen francuski slikar Pjer Ogist Renoar (Pierre-Auguste Renoir), jedan od najistaknutijih impresionista i najvećih evropskih slikara 19. stoljeća. Radio je portrete, aktove, kompozicije iz savremenog života, mrtvu prirodu, pejzaže, a posljednjih godina života fokusirao se na skulpture, pretežno aktove jedre forme i žive impresionističke fakture.1842. - Karl Maj (May), njemački književnik, rođen je na današnji dan. Njegovi romani su bili veoma popularni do polovine 20. stoljeća, naročito kod mladeži. U njima opisuje pustolovine s Balkana, Bliskog istoka i američkog Divljeg zapada. Jedan je od najprevođenijih njemačkih autora. Djela: “Sin lovca na medvjede”, “Sablast Llana Estacada”, “U balkanskim gudurama”, “Kroz pustinju”, “Winnetou”, “Blago u Srebrenom jezeru”, “Old Surehand”, “U carstvu srebrenog lava”.1873. - Italijanski operski pjevač Enriko Karuzo (Enrico Caruso), jedan od najvećih tenora u historiji opere, rođen je na današnji dan. Jedan je od prvih pjevača koji je snimio gramofonsku ploču. Djela: "Uspomene", "Metodi pjevanja".1899. - Umro osnivač britanske novinske agencije “Reuters” Paul Julijus fon Rojter (Paul Julius Freiherr von Reuter), po kojem je nazvana najstarija svjetska agencija. Godine 1848., iz Njemačke je otišao u Pariz, gdje je, nakon što je prekinuta telegrafska linija Ahen – Brisel, za prijenos informacija organizirao “golubiju poštu”, no to je završilo neuspjehom. Rojter se tada uputio u London i u centru grada otvorio telegrafski ured, gdje je dobro zarađivao prenoseći komercijalne informacije. Osmog oktobra 1858. objavljena je prva vijest s oznakom “Reuter”. Već sljedeće godine uslijedio je veliki uspjeh: agencija “Reuters” prenijela je govor Napoleona III istog dana kad ga je održao u tadašnjem francuskom parlamentu.1906. - Rođen Boris Papandopulo, hrvatski kompozitor i dirigent. Bio je zborovođa ŠPD "Kola" u Šibeniku i Hrvatskog pjevačkog društva “Zvonimir” u Splitu te direktor Opere HNK u Zagrebu i dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskog radija, direktor Opere u Rijeci, dirigent opera u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Jedno vrijeme je bio i stalni gost-dirigent Opere u Kairu. Komponirao je tridesetak orkestarskih, petnaestak koncertnih, četrdesetak komornih i tridesetak muzičko-scenskih djela, petnaestak svjetovnih kantata, desetak crkvenih melodija, niz popijevki…1917. - Umrla Draginja Draga Gavrilović, srbijanska učiteljica, književnica, pedagoginja i prevoditeljica. Ostala je upamćena kao prva žena romanopisac u srpskoj književnosti. Njeno djelo "Devojački roman" iz 1889. smatra se klasikom kasnog 19. stoljeća.

<h2>Rođen Džordž Harison, gitarist, pjevač i tekstopisac “The Beatlesa”.</h2>1943. - Rođen Džordž Harison (George Harrison), britanski gitarist, pjevač i tekstopisac legendarne rok grupe “The Beatles”. Iako su Pol Makartni (Paul McCartney) i Džon Lenon (John Lennon) bili glavni tekstopisci u grupi, mnogi njihovi albumi sadržavali su makar jednu Harisonovu kompoziciju, kao što su "While My Guitar Gently Weeps", "Here Comes the Sun", "Something"… Preminuo je 29. novembra 2001. godine.1950. - Umro Džordž Ričards Minot (George Richards), američki liječnik i nobelovac. Minot je podijelio 1934. godine Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu s Džordžom Hojtom Viplom (George Hoyt Whipple) i Vilijamom Perijem Marfijem (William Parry Murphy) "za njihova otkrića u vezi s terapijom jetre u slučajevima anemije".1968. - Rođen Nedžad Fazlija, bivši bh. reprezentativac u streljaštvu. Predstavljao je BiH na Olimpijskim igrama 2004. u Atini i 2008. u Pekingu.1972. - Sovjetski vasionski brod "Luna 20" vratio se na Zemlju s uzorcima Mjesečevog tla.1974. - Preminuo Gabrijel Jurkić, prvi školovani slikar iz Bosne i Hercegovine, koji je slikao pod utjecajima secesije i poentilizma. Rođen je 24. marta 1886. u Livnu, gdje je završio osnovnu školu. Potom je pohađao građevinski odjel Srednje tehničke škole u Sarajevu. U Beč je otišao na studij umjetnosti, a potom se vratio u Sarajevo, gdje je pripremao prve samostalne izložbe (1911.), u Sarajevu (Društveni dom) i Zagrebu (Umjetnički paviljon). Nakon skoro pola stoljeća provedenih u Sarajevu vratio se rodno u Livno, u skromni atelje franjevačkog samostana na Gorici. Umro je 25. maja 1974. i pokopan je na goričkom groblju.1983. - Umro američki pisac Tomas Lenijer Vilijams (Thomas Lanier Williams), poznat kao Tenesi Vilijams (Tennessee), koji je napadan zbog sklonosti ka šokantnom i senzacionalnom. Djela: drame "Staklena menažerija", "Tramvaj nazvan čežnja", "Mačka na usijanom limenom krovu", "Tetovirana ruža", "Nježna ptica mladosti", "Ljeto i dim", "Noć iguane", "Camino real", "Odjeća za ljetnji hotel", "Ne o slavujima", romani "Rimsko proljeće gospođe Ston", "Moize i svijet razuma", zbirke priča "Jedna ruka", "Tvrda šećerlema", zbirka pjesama "U zimu".2012. - Preminuo švedski glumac Erland Jozefson (Josephson), dugogodišnji saradnik reditelja Ingmara Bergmana u više od 40 filmova i predstava. Svjetsku slavu postigao je ulogom u Bergmanovom ostvarenju "Prizori iz bračnog života" 1973. Bio je direktor Kraljevskog pozorišta u Štokholmu. 2014. - Umro Pako de Lusija (Paco de Lucia), španski gitarist koji je, prije svega, djelovao unutar flamenko žanra i jedno od najvećih imena španske muzike 20. vijeka. Zajedno s Brajanom Adamsom (Bryan) snimio je, 1995. godine, pjesmu i video "Have You Ever Really Loved A Woman" na soundtracku za film „Don Juan DeMarco“. Dobio je naziv počasnog doktora na Univerzitetu u Kadizu 2007. godine.

Danas je srijeda, 25. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 309 dana

Abdurezak Hifzi Bjelevac: 54. godišnjica smrti bh. književnika

Ankara je glavni grad, srce moderne Turske, njen administrativni, politički i simbolički centar. Drugi najveći grad u Turskoj smješten je na anadolskoj visoravni, na više od 900 metara nadmorske visine, odiše suhom kontinentalnom klimom i arhitekturom koja spaja staro i novo, orijentalno i republikansko, tradicionalno i zapadnjačko.Već pri dolasku u ovaj grad kontrasta osjeti se da je ovo drugačija Turska. Nema raskošne palače poput Istanbula, ali ima dostojanstvo prijestonice. Nema obalu mora, ali ima širinu visoravni i otvoreno nebo. U njenim parkovima, poput Genčlik parka, porodice provode večeri, dok se u modernim galerijama i koncertnim dvoranama odvija bogat kulturni život.<h2>Tragovi civilizacija</h2>Historija Ankare seže hiljadama godina unazad. Još u antičko doba bila je poznata kao Ancyra, važna stanica na trgovačkim putevima Anadolije. Hetejci, Frigijci, Rimljani, Bizantinci, Seldžuci i Osmanlije, svi su ostavili svoj trag u kamenu, ulicama i legendama ovog grada.Posebno se ističu ostaci Augustovog hrama, jednog od najvažnijih rimskih spomenika u Turskoj, kao i rimskih banja, koji podsjećaju da je Ankara nekada bila važan centar Rimskog Carstva u Maloj Aziji. U srednjem vijeku grad su zauzeli Seldžuci, a potom Osmanlije. Ipak, prava transformacija dolazi početkom 20. stoljeća.Godine 1923., nakon osnivanja Republike Turske, Mustafa Kemal Ataturk, “otac Turaka”, proglasio je Ankaru glavnim gradom, umjesto Istanbula. Taj potez bio je simboličan: nova država trebala je novi centar, udaljen od osmanske prošlosti i okrenut budućnosti.U vrijeme kada je proglašena novim glavnim gradom Turske, Ankara je imala samo približno 35.000 stanovnika, što znači da je bila čak dva puta manja od tadašnjeg&nbsp;Sarajeva. Danas u Ankari živi više od pet miliona stanovnika. Grad je podijeljen na dva dijela: stari, sjeverni dio koji je sačuvao srednjovjekovni istočnjački izgled, i moderni, južni dio koji je podignut uglavnom nakon 1923. godine.&nbsp;<h2>Ataturkov mauzolej</h2>Današnja Ankara je, prije svega, administrativni centar. Ovdje se nalaze ministarstva, ambasade, Parlament i brojne državne institucije. Ali grad je i važno obrazovno središte. U kvartovima poput Kizilaja i Čankaja susreću se studenti, diplomate, novinari i državni službenici. Iznad svega, nad gradom bdije Antkabir, najimpresivnije mjesto u Ankari, monumentalni mauzolej Mustafe Kemala Ataturka. Ova predivna građevina dovršena je 1953. godine, a u njoj se mogu vidjeti brojni lični predmeti, pisma i fotografije koje dočaravaju kako je izgledao Ataturkov život. Smješten na brežuljku iznad grada, ovaj kompleks kombinira antičke motive s modernističkim stilom 20. stoljeća.Mauzolej je okružen parkom u kojem se nalazi više od&nbsp;50.000 stabala drveća,&nbsp;koji uljepšavaju kompleks, a koji dodatno doprinose imidžu Ankare kao zelenog grada. Duga ceremonijalna staza, Lavlja aleja, vodi do glavnog trga gdje se uzdiže masivna zgrada mauzoleja. Široke stepenice, kameni platoi i stroga simetrija prostora stvaraju osjećaj ozbiljnosti i poštovanja. U Počasnoj dvorani nalazi se Ataturkova grobnica smještena ispod sarkofaga teškog 40 tona. Posjetioci ovdje dolaze iz svih krajeva Planete da odaju počast osnivaču moderne Turske. Antkabir nije samo grobnica, to je simbol identiteta i državnosti, srce Ankare, mjesto gdje se politika pretvara u sjećanje, a historija u moralnu obavezu.U okviru Antkabira se nalazi i 10 kula koje simboliziraju ideale Republike Turske. Svaka kula nosi Ataturkove citate koji se odnose na oblast kojoj je kula posvećena.<h2>Duša grada</h2>Iako moderna Ankara ima široke bulevare i administrativne zgrade, njen najšarmantniji dio nalazi se u staroj četvrti oko tvrđave Ankara Kalesi. Stara Ankara nudi sasvim drugačiju sliku grada. Uske kaldrmisane ulice, stare kuće s drvenim erkerima, mali zanatski dućani i miris čaja iz kafanica vraćaju posjetioca u neko davno, sporije i ljepše vrijeme. S vrha tvrđave pruža se panoramski pogled na grad. Kontrast starog i novog jasno je vidljiv: tradicionalne kuće podno zidina i moderni poslovni blokovi u daljini.U blizini se nalazi i Muzej anadolijskih civilizacija, jedan od najznačajnijih muzeja u Turskoj, u kojem se čuva blago Hetita, Frigijaca i drugih drevnih naroda Anadolije. Ovdje se jasno vidi da Ankara nije samo politički centar, već i arheološko i kulturno središte izuzetne vrijednosti.Gledajući zbirke muzejskih eksponata prođete kroz hiljade godina historije. Ovdje artefakti pričaju priče o civilizacijama koje su oblikovale Anadoliju, od prahistorije do osmanskog perioda.Osim ovog, među više od 50 muzeja u Ankari, izdvajaju se i Tehnološki muzej i Muzej Rata za nezavisnost.&nbsp;Najpoznatija džamija u Ankari je Kodža Tepe, jedan od najznačajnijih vjerskih spomenika Turske. Riječ je o veličanstvenoj građevini koja je izgrađena u periodu od 1967. do 1987. godine i koja može da primi 24.000 vjernika, te se smatra jednom od najvećih džamija u cijeloj zemlji. Poznata je po svojoj impresivnoj arhitekturi, sjaji bijelim mramorom, a kupola i munare dodaju monumentalni izgled cijelom kompleksu. Ona simbolizira duhovnost i zajedništvo turskog naroda, a prepoznatljiv stil gradnje koji kombinira tradicionalnu osmansku arhitekturu s modernim elementima čini je pravim remek-djelom.&nbsp;Osim bogate kulturne baštine, brojni turisti posjećuju Ankaru i zbog dobrog šopinga, odnosno velikog broja trgovačkih centara kao što su Armada i Ankamall.<h2>Toranj Atakula</h2>Jedan od modernijih simbola Ankare je toranj Atakula, otvoren 1989. godine s&nbsp;visinom od 125 metara.&nbsp;Zanimljiv je i zbog otvorene terase s koje se pruža fascinantan pogled na cijeli grad.

Još u antičko doba bila je poznata kao Ancyra, važna stanica na trgovačkim putevima Anadolije

Novinarka “Dnevnog avaza” u prijestonici Turske: Ankara, spoj tradicije i modernog u srcu Anadolije

Na današnji dan 1907. godine, u Stocu je rođen bosanskohercegovački književnik Hamid Dizdar, jedna od važnijih figura bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture 20. stoljeća, stariji brat poznatijeg književnika Mehmedalije Maka Dizdara.Bio je službenik u Stocu, potom urednik sarajevskih listova "Slobodna riječ", "Jugoslavenska pošta", "Pravda" i "Gajret", a nakon Drugog svjetskog rata direktor Arhiva grada Sarajeva. Uređivao je časopise "Odjek", "Vidik" i "Život". Poeziju je počeo pisati kao socijalni pisac. U književnosti se javio još kao đak tuzlanske gimnazije 1925. godine pjesmom “Jesenja kiša” u “Zagrebačkom ilustriranom listu”. U sljedećoj godini objavio je dvadesetak pjesama u “Novom čovjeku, pet pjesama u prozi i dvije pjesme u časopisu “Zora”. Kasnije je svoje pjesme i proze objavljivao i u “Novom Beharu”, “Gajretu” i zagrebačkom “Vijencu”. Već se tada javio i kraćim prikazom “Grozdaninog kikota” Hamze Hume. <h2>Kuća u Sarajevu</h2>S nepune 22 godine, 1929., Dizdar je štampao “Arabeske”, svoju prvu zbirku poezije, koja je od književne kritike tada dobila pozitivne ocjene.Također su mu poznata djela: "Knjiga drugova", "Narodne pripovijetke iz BiH", "Ljubavne narodne pjesme iz BiH", "Šaljive narodne pjesme", "Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u BiH", "Bilješke o razvitku štampe u BiH", "Obasjane staze", "Proljeće u Hercegovini", "Arabeske", "Kasaba šapće", "Zapisi u kamenu" i "Niko se ne vraća". Hamid Dizdar preminuo je u Sarajevu 17. jula 1967. godine.U sarajevskoj ulici Hasana Kaimije, koja je dobila ime po znamenitom divanskom pjesniku iz 17. stoljeća, smještena je kuća ovog istaknutnog bosanskohercegovačkog kulturnog djelatnika 20. stoljeća. Kuću je podigao sam Hamid, a nekad je u njoj bio smješten i dio grandiozne biblioteke koja je brojala gotovo 20.000 naslova, jedne od najbogatijih privatnih biblioteka na Balkanu.

<h2>Umro italijanski moreplovac Amerigo Vespuči</h2>1512. - Umro italijanski moreplovac Amerigo Vespuči (Vespucci), prema čijoj je latinskoj verziji imena (Amerikus) njemački kartograf Martin Valdsemiler (Waldseemuller) Novi svijet nazvao Amerika. To je prihvaćeno uprkos činjenici da je novi kontinent 1492. otkrio Vespučijev zemljak Kristofor Kolumbo. Vespuči je u Novi svijet putovao 1499. kao član španske ekspedicije, a 1501. i 1502. predvodio je portugalsku ekspediciju.1732. - Rođen američki državnik Džordž Vašington (George Washington), prvi predsjednik SAD, vojskovođa u američkom ratu za nezavisnost. Komandovao je vojskom kolonista u pobjedonosnom ratu za nezavisnost od Engleske od 1775. do 1783. Za predsjednika SAD izabran je 1789. i na tom položaju je ostao osam godina. Kao šef države trudio se da uspostavi utjecaj i autoritet federacije te ukloni razlike između sjevernih i južnih država. Stav prema starom savezniku - Francuskoj (proglasio je neutralnost SAD u ratu Engleske i drugih država protiv revolucionarne Francuske) i unutrašnja politika (približavanje federalistima) stvorili su mu jaku opoziciju u zemlji. Iz političkog života povukao se razočaran 1797. i odbio je da se treći put kandidira za predsjednika, uputivši narodu poznatu oproštajnu besjedu.1788. - Njemački filozof Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer), čija je filozofija duboko pesimistična, rođen je na današnji dan. Sjedinio je kantovsku i pesimističko-budističku inspiraciju. Učio je da je svijet, kao čulno dostupni, empirijski poredak stvari - "moja predstava" i da je podložan četverostrukom značenju principa dovoljnog razloga, odnosno da svako biće ima razlog postojanja u "volji", motiv djelanja, uzrok nastajanja i razloge koji ga čine spoznajnim. U osnovi "svijeta kao predstave" bivstvuje volja za individualnim postojanjem i održanjem. Djela: "O četverostrukom korijenu principa dovoljnog razloga", "Svijet kao volja i predstava", "Parerga i paralipomena".1875. - Umro francuski slikar Kamij Koro (Camille Corot), jedan od tvoraca modernog lirskog intimnog pejzaža, s izuzetno finim osjećanjem za srebrenaste i sive tonove. Njegove ženske figure, obično u interijeru, odlikuju se rijetkom delikatnošću strukture. Uradio je gotovo 2.000 slika, 300 crteža i desetak grafika.1900. - Rođen španski filmski režiser Luis Bunjuel (Luis Bunuel), jedan od najvećih u svjetskoj kinematografiji. Snimio je 32 filma, a "Andalužanski pas" iz 1928. i "Zlatno doba" iz 1930. obrazac su nadrealističkog poetskog filma. Napisao je autobiografiju "Moj posljednji uzdah". Ostali filmovi: "Zemlja bez hljeba", "Los olvidados", "Uspon u nebo", "Zločinački život Arčibalda Krusa", "Robinson Kruso", "To se zove zora", "Nazaren", "Viridijana", "Taj mračni predmet želja", "Anđeo smrti", "Zvjezdani put", "Tristana", "Ljepotica dana", "Diskretni šarm buržoazije".1913. - Ranko Marinković, hrvatski književnik, rođen je na današnji dan. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u Nakladnom zavodu Hrvatske, a potom bio direktor Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Godine 1951., postao je profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje je radio do penzioniranja. Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Najznačajnija je Marinkovićeva prozna zbirka “Ruke”, štampana u tridesetak izdanja. U toj su zbirci objavljene antologijske Marinkovićeve novele. 1913. - Umro Ferdinand de Sosir (Saussure), švajcarski lingvist, koji je svojim postavkama utemeljio modernu lingvistiku i dao temelje evropskom strukturalizmu, lingvističkom pravcu koji se razvio dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.1935. - Rođen srbijanski pisac Danilo Kiš, izuzetan stilist širokog obrazovanja, u čijim je djelima sažeta sva gorčina surovog 20. stoljeća. Bio je dramaturg pozorišta "Atelje 212" u Beogradu i lektor u Strazburu, Bordou i Lilu. Djela: romani "Psalam 44", "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik", "Grobnica za Borisa Davidoviča", pripovijetke "Rani jadi", "Enciklopedija mrtvih", drama "Elektra 70", polemički spis "Čas anatomije".

<h2>Rođen Ivan Kordić, bh. književnik i novinar</h2>1945. - U Blizancima kod Čitluka rođen Ivan Kordić, bosanskohercegovački književnik i novinar. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Mostaru, a studij hrvatsko-srpskog jezika i književnosti diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. U njegovoj bibliografiji je dvanaest zbirki poezija i knjiga eseja nastalih u periodu od 1964. do 2004. godine. Dobitnik je prestižnih književnih nagrada, između ostalih: Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Za životno djelo Međunarodnog sajma knjiga u Sarajevu, Bosanski stećak, godišnje nagrade Društva pisaca BiH za najbolju knjigu, nagrada Skender Kulenović. Kordić je bio dugogodišnji novinar i urednik u redakciji kulture nekadašnje Televizije Sarajevo te potom Televizije BiH. 1949. - Rođen Andreas Nikolas „Niki“ Lauda, austrijski vozač Formule 1 i trostruki svjetski prvak, pilot i poduzetnik. Lauda se ozbiljno povrijedio prilikom sudara u utrci Formule 1 voženoj za VN Njemačke na stazi u Nurburgringu, 1976. godine. Njegov Ferrari je planuo, a Niki je bio blizu smrti zbog udisanja dimnih plinova i posljedica teških opekotina. Pretrpio je velike povrede u vidu ožiljaka od opekotina na glavi, izgubivši većinu svog desnog uha, kao i kosu na desnoj strani glave, obrve i kapke. Ti ožiljci bili su vidljivi na njegovom tijelu tokom ostatka života. Lauda je propustio samo dvije utrke, pojavivši se na konferenciji za novinare u Monci šest sedmica nakon nesreće. U prvoj utrci poslije nesreće, na VN Italije osvojio je treće mjesto. Prvu pobjedu u novoj sezoni ostvario je u trećoj utrci za VN Južnoafričke Republike. Tu sezonu završio je na prvom mjestu.1980. - Umro austrijski slikar i književnik Oskar Kokoška (Kokoschka), jedan od najistaknutijih predstavnika ekspresionističkog slikarstva. Njegove drame "Ubica, mada žena" i "Trnov žbun u plamenu", pisane ekstremnim ekspresionističkim stilom, s ekstatičnim i vizionarskim slikama koje razaraju logiku izlaganja, imaju još samo historijsku vrijednost.1998. - Preminuo vajar Jovan Kratohvil, profesor Univerziteta umjetnosti u Beogradu, rektor od 1971. do 1973. Autor je niza spomenika, uključujući spomenike palim borcima na Majevici i u Zemunu, spomenik na Avali sovjetskim ratnim veteranima poginulim u avionskoj nesreći, spomen-kosturnicu u Sansepolkru u Italiji. 2005. - Umro Mladen Delić, sportski novinar i komentator RTV Zagreb. Bio je novinar koji je prvi u historiji Hrvatske radiotelevizije direktno izvještavao s utakmice, a to je bilo 12. maja 1957. godine iz Zagreba. Njegov čuveni usklik "Ljudi moji, pa je li to moguće!" na kvalifikacijskoj fudbalskoj utakmici između reprezentacija bivšr SFR Jugoslavije i Bugarske, 22. decembra 1983. godine u Splitu, ubrzo je postao dio kolektivne memorije i svakodnevnog govora, a nerijetko ga koriste i današnji novinari.

Danas je nedjelja, 22. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 312 dana

Prije 119 godina rođen bh. književnik Hamid Dizdar

Od 2000. godine u svijetu se 21. februar obilježava kao Međunarodni dan maternjeg jezika. Ovaj dan odredio je UNESCO s ciljem promocije jezičke i kulturne raznolikosti te višejezičnosti. Međunarodni dan maternjeg jezika podsjeća da se treba posvetiti veća pažnja njegovanju jezičke kulture kao najznačajnijeg dijela opće kulture življenja.<h2>Ubijeni studenti</h2>Ovaj da se obilježava u sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), jer su demonstirali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim.Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem. U svijetu se govori približno 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. stoljeća više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti. <h2>Preživljavanje jezika</h2>Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, te da se njeguje u školama i medijima. Jezici su ključni i za obrazovanje i za održivi razvoj, oblikujući način na koji ljudi uče, komuniciraju i sarađuju s društvom.UNESCO vjeruje da svako ima pravo učiti na vlastitom jeziku i da je to važno sredstvo za poboljšanje učenja, ishoda učenja i socio-emocionalnog razvoja. Višejezičko obrazovanje, koje se temelji na maternjem jeziku, ključno je za poboljšanje pristupa kvalitetnom obrazovanju i učenju, posebno za grupe stanovništva koje govore nedominantnim, manjinskim i autohtonim jezicima.

Odredio ga je UNESCO s ciljem promocije jezičke i kulturne raznolikosti te višejezičnosti

Međunarodni dan maternjeg jezika

Na današnji dan 1942. godine, preminuo je Fehim ef. Spaho, šesti po redu bosanskohercegovački reisu-l-ulema, naučnik, književnik i prevoditelj. Bio je brat Mehmeda Spahe, vođe Jugoslavenske muslimanske organizacije.Fehim ef. Spaho je rođen u Sarajevu 1877. godine, gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i šerijatsko-sudačku visoku školu. Radio je u Zemaljskoj vladi BiH kao sekretar, a kasnije kao kadija – savjetnik pri Vladi. Bio je predsjednik Sarajevske oblasti u toku 1929. godine, a 1936. godine je postavljen za naiba Islamske vjerske zajednice i predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu. Za reisu-l-ulemu ustoličen je u junu 1938. godine u Carevoj džamiji u Sarajevu. <h2>Porodica alima</h2>Objavio je pedesetak originalnih historijskih radova. Kao reis dopustio je usklađivanje islamskog načina mjerenja vremena s astronomskim kalendarom, što je bitno za određivanje početka ramazana i bajrama. - Bio je dijete iz poznate sarajevske porodice alima. Fehim Spaho i njegov brat su shvatili da se javni, društveni, opći život realizuje kroz institucije. Značaj institucija, ustanova, organa, tijela, hijerarhije, razumjeli su to. Njegova parola je bila kur'anska poruka da čovjeku pripada ono što radi. Kada je nastupao za reisu-l-ulemu, poruka mu je bila rad za dobro Islamske zajednice i u korist najšire zajednice. Rad je garant na oba svijeta… Kad je izabran, nikada niko nije imao toliko protukandidata, niti protukandidate s takvim titulama. Spaho spada u red javnih, kulturnih, vjerskih misionara. Bio je poliglot, prosvjetitelj i klasični alim. Vladao je arapskim turskim, perzijskim, njemačkim, francuskim i engleskim jezikom. Autor je zapaženih analitičkih članaka i studija o temama iz naše historije, vrstan i plodan prevodilac - znakovito je opisao Fehima ef. Spahu prof. Mustafa Spahić u jednom TV intervjuu.<h2>Snijeg uoči dženaze</h2>Reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho živio je skromno, ali je iza sebe ostavio grandiozna djela.Kad je umro, kažu da je u Sarajevu pao snijeg do visine jednog metra. Gotovo 200 čistača razgrtalo je čitavu noć uoči dženaze sarajevske ulice kojim su se trebali kretati učesnici ispraćaja velikog čovjeka. Ukopan je u haremu Begove džamije, s lijeve strane, u neposrednoj blizini velikog vakifa Gazi Husrev-bega.

<h2>Umro Sveti Valentin, u čiju čast se danas obilježava Dan zaljubljenih - Valentinovo</h2>269. - Umro Sveti Valentin, rimski svećenik i ljekar, u čiju čast se danas obilježava Dan zaljubljenih - Vlentinovo. Povezanost sv. Valentina uz ljubav potječe iz legende o braku mlade kršćanke s rimskim legionarom, koji se iz ljubavi prema njoj preobratio na kršćanstvo. Tokom pripreme za brak oboje su teško oboljeli, a svetac je njihov brak blagoslovio dok su njih dvoje umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji. Prema drugoj prepričavanoj legendi, sv. Valentin je živio u doba kada je car Klaudije Gotski naredio je da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće srčano boriti u njegovim ratovima, već će radije gledati da sačuvaju život, kako bi ostali sa svojim porodicama. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vršiti obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, te mu 14. februara odrubili glavu. Sveti Valentin je ukopan na mjestu gdje je kasnije, u 14. stoljeću, podignuta crkva, a početkom 17. stoljeća tu je sagrađena Ternijska katedrala, gdje je i danas njegov grob. Iako su ove legende zapisane davno, prema mišljenju historičara, riječ je o životopisima svetaca bez historijske vrijednosti.869. – Preminuo slavenski prosvjetitelj Ćirilo, Grk iz Soluna, kome je rođeno ime bilo Konstantin, koji je sa starijim bratom Metodijem sastavio prvu slavensku azbuku – glagoljicu. On i njegov brat Metodije zauzimali su visoke položaje u Bizantiji: Ćirilo je bio učitelj filozofije i bibliotekar u carigradskoj crkvi Svete Sofije (Aja Sofija), a Metodije visoki državni funkcioner. Bizantijski car Mihailo III ih je, na molbu moravskog kneza Rastislava, poslao u Moravsku da pripovijedaju hrišćanstvo među moravskim Slavenima. Misija je trebalo da osigura bizantijski utjecaj u tom dijelu Evrope. 1404. - Rođen Leon Batista Alberti (Battista), italijanski humanist, pjesnik, slikar, vajar, muzičar, arhitekt, pravnik, matematičar i kriptograf. Alberti je najraniji primjer polihistora, svestranog čovjeka renesanse (homo universale) koji se pokušavao izraziti na raznim poljima, prije Leonarda da Vinčija (Vinci).1602. - Rođen Pjer Frančesko Kavali (Pier Francesco Cavalli), italijanski kompozitor, orguljaš i pjevač ranog baroknog perioda. Naslijedio je svog učitelja Klaudija Monteverdija (Claudio) kao dominantni i vodeći operski kompozitor sredine 17. stoljeća.1779. – Engleski moreplovac i istraživač Džejms Kuk (James Cook) ubijen je na Havajima u iznenadnom okršaju s otočanima. Na prvom putovanju od 1768. do 1771. riješio je tajnu Australije, oplovio Novi Zeland i utvrdio da je Nova Gvineja otok. Od 1772. do 1775. istraživao je ostrva u Tihom okeanu, a na trećem putovanju od 1776. do 1779. prvi je oplovio obale Aljaske, istražio Beringov moreuz i otkrio Havajska ostrva.1895. – Rođen je Maks Horkhajmer (Max Horkheimer), njemački filozof i sociolog, osnivač i vodeći mislilac Frankfurtske škole, kao i Kritičke teorije društva. U okviru društvenih istraživanja, Horkheimer se osvrnuo na autoritarizam, militarizam, ekonomske poremećaje, ekološku krizu i siromaštvo masovne kulture, koristeći se filozofijom historije.1923. – U Splitu je rođen Miljenko Smoje, hrvatski novinar, književnik, i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i savremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u “Slobodnoj Dalmaciji”, “Vjesniku” i “Feral Tribuneu”. 1930. – Rođen Relja Bašić, hrvatski pozorišni, filmski i televizijski glumac i reditelj. Bio je jedan od najboljih glumaca regije svih vremena. U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri Bašić je odigrao 3.766 predstava, snimio 137 što domaćih što inozemnih filmova, potpisao 26 režija, osnovao i trideset godina vodio putujuće pozorište “Teatar u gostima”, a regionalnoj javnosti najviše je ostao upamćen po ulozi šarmantnog gospodina Fulira iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”. Preminuo je 7. aprila 2017. godine. 1946. – Na Univerzitetu Pensilvanija u SAD počeo je da radi “elektronski mozak”, odnosno kompjuter, koji je označen skraćenicom ENIAC (Elektronski numerički integrator i kompjuter).

<h2>Rođena Josipa Lisac, jedna od najboljih pjevačica regije</h2>1950. - Rođena Josipa Lisac, jedna od najboljih pjevačica regije. Sudbinski susret, prijateljstvo i ljubav s popularnim kompozitorom i pjevačem rokenrola Karlom Metikošem odredili su i muzički i životni put Josipe Lisac. Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine “Dnevnik jedne ljubavi” ostao je do danas jedno od najboljih konceptualnih rok ostvarenja, antologija hrvatske i jugoslavenske diskografije. Zajedno su snimili 13 LP albuma i CD-ova, s hitovima koji žive i danas: “O jednoj mladosti”, “Magla”, “Hir, hir, hir”, “Danas sam luda”, “Dok razmišljam o nama”, “Na, na, na”, “Ja bolujem”... Tokom 1976. godine snimila je i džez album s velikanima svjetskog džeza naslova “Josipa Lisac &amp; B.P. Convention big band international”, a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša. Potom je s Metikošem otišla na tri godine u SAD, gdje je snimala i sarađivala s vrhunskim američkim muzičarima, a plod te saradnje je album “Made in USA”, snimljen 1979. na hrvatskom i engleskom jeziku u studiju 55 u Los Angelesu za “Sounds Good Recordings”. Josipa je višestruka dobitnica nagrade Vokal godine, diskografske nagrade Porin i brojnih drugih nagrada. Iznenadna smrt Karla Metikoša, 10. decembra 1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno su promijenili kontekst Josipinog rada. Kroz godine koje slijede priredila je niz koncerata posvećenih Karlu. Pjevala je i sevdalinke “Omer beže” i “Niz polje idu, babo, sejmeni”, koje je snimila uz ansambl Ratomira Petkovića, u Sarajevu 1974. godine. 1951. - Rođen Kevin Kigen (Keegan), bivši engleski fudbalski reprezentativac i trener. Kigen je jedan od najboljih engleskih fudbalera svih vremena. Posljednji klub koji je trenirao bio je Newcastle United 2008. godine.2015. - Umro Franjo Mihalić, jugoslavenski atletičar-dugoprugaš, reprezentativac, rekorder, trener. Najveći uspjeh ostvario je na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine, kada je osvojio srebrenu medalju u maratonu rezultatom 2:26:32.

Danas je subota, 14. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 320 dana

Fehim ef. Spaho: 84. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa 

U Kamernom teatru 55 večeras, u 20:00 sati, bit će upriličena urnebesna hit komedija "Ih, kako bih te ja".U predstavi igraju dva izvrsna glumca Vuk Marinić i Amar Selimović, te Jasna Ornela Bery, jedna od naših najpoznatijih i najpriznatijih glumica, u posljednje vrijeme široj publici prepozntljiva po legendarnoj ulozi Bahre u seriji "Dva smo svijeta različita". Predstavu je režirao Irfan Avdić. <h2>Veliki uspjeh</h2>- Hit komedija "Ih, kako bih te ja", čiji sam ja i producent, postigla je veliki uspjeh i naišla na odličan prijem i interakciju kod publike koja ju je svaki put nagrađivala salvama smijeha i učestalim aplauzima. U ovoj adaptaciji sve je na beskrajno duhovit način povezano sa scenama predstave u predstavi, inspirisanim mojom karijerom, tačnije slikom koju drugi imaju o meni.&nbsp;Zahvaljujući dramaturzima Vuku Mariniću i Vedrani Božinović, sve je oblikovano u konceptu proslave mog jubileja, mog odnosa prema teatru, glumi, karijeri, mlađim kolegama, muškarcima – kaže za “Avaz” glumica Jasna Bery.<h2>Karte na&nbsp;kupikartu.ba</h2>&nbsp;Predstava je namijenjena široj publici, odnosno građanima svih uzrasta, a naredno prikazivanje, također u Kamernom teatru 55, bit će upriličeno 19. marta u 20:00 sati.. Ulaznice se mogu kupiti putem sistema kupikartu.ba ili na njihovim prodajnim mjestima: BKC (Bosanski kulturni centar) i Plato Skenderija.&nbsp;

Sve je na beskrajno duhovit način povezano sa scenama predstave u predstavi, inspirisanim mojom karijerom, slikom koju drugi imaju o meni, kaže Bery

Večeras u Kamernom teatru 55 komedija "Ih, kako bih te ja"

Na današnji dan 1941. godine, u Kozarcu je rođen Vehid Gunić, bosanskohercegovački novinar, urednik, književnik i voditelj. Bio je urednik i voditelj brojnih emisija na TVSA: Dnevnik, Nedjeljno popodne, Znanje-imanje, kviz „Olimpijski vremeplov“ uoči 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Uređivao je vikend program “Noćni džep”, “Nedjeljom zajedno”, zatim otvoreni (ratni) program BHRT-a. Nakon agresije na RBiH uređivao je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića” iz 135 zemalja koje je obišao. Radio je i kao specijalni izvještač s mnogih svjetskih događaja.Također, uređivao je i vodio jednu od najpopularnijih emisija „Meraklije“, posvećenu očuvanju tradicionalne bosanske gradske lirske pjesme - sevdalinke. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim bh. tradicionalnim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek trajanja. Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, Gunić je uvrstio u svoje knjige – antologije sevdalinki.<h2>Razgovor s Alijem</h2>Vehid Gunić je jedini balkanski novinar koji je intervjuirao Muhameda Alija (Muhammad), najboljeg svjetskog boksera teške kategorije svih vremena i najboljeg sportiste 20. stoljeća. U Lujsvilu, rodnom gradu Muhmeda Alija, u njegovom muzeju, na istaknutom mjestu nalazi se i Gunićeva knjiga "On najveći - Muhamed Ali".Naime, 1983. godine Vehid je na Televiziji Sarajevo vodio kviz “Olimpijski vremeplov”, koji je bio posvećen Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Velika popularnost tog kviza mu je donijela ponudu da o trošku Amerikanaca posjeti Los Anđeles, gdje su se održavale ljetne Olimpijske igre 1984. godine. Prilikom popunjavanja formulara za ulazak u SAD Gunić je napisao da bi volio uraditi intervju sa, u to vrijeme, najboljim bokserom svijeta - Muhamedom Alijem. Odmah nakon dolaska u SAD, Vehid je krenuo u ostvarenje svog velikog profesionalnog cilja: Intervju s najvećim sportistom svijeta svih vremena. A onda mu je iz štaba slavnog Alija poručeno da je cijena minute razgovora sa slavnim bokserom 2.500 dolara (otprilike 4.500 KM). Na svaki poziv Vehida Gunića sekretarice za medije Muhameda Alija bi se svakodnevno i strpljivo javljala, a onda i odgađala susret. - Na moje stalne upite: “Šta je s Alijem?”, odgovorala je: “Činimo sve da se susretnete s gospodinom, ali uvijek iskrsnu neki problem”. Jednog dana sam gospođi ljubazno rekao: “Molim vas, zapišite i doslovno prenesite gospodinu Aliju ovakvu poruku: Uredniku Televizije Sarajevo Vehidu Guniću je poznato da gospodin Ali ima najblistaviju sportsku karijeru na svijetu. Toj biografiji nedostaje još samo jedan jedini podatak, a taj je da je slavnog boksera intervjuisao najveći i najznačajniji novinar današnjice – Vehid Gunić”. Bila je zbunjena. No, upalilo je. Pamtim da me je uskoro pozvala i rekla da požurim da razgovaram sa šampionom – opisivao je Vehid kako je došao do Alija.Razgovor Vehida Gunića i Muhameda Alija trajao je duže od osam sati. - Rekao mi je da mu je boks dao i oduzeo sve – kazao je, između ostalog, Vehid nakon razgovora, o kojem je kasnije napisao i knjigu. I u svojoj knjizi „Putovanja radi povratka“ Vehid Gunić se prisjetio detalja čuvenog razgovora sa slavnim Alijem.<h2>Brojna djela</h2>Gunić je napisao 30-ak knjiga, putopisnih, dokumentarnih, intervjua… U njegova najznačajnijih djela svrstavaju se: “Doktor Eso”, “On, Najveći – Muhamed Ali”, “Moji savremenici”, “Strah od pušenja”, a naročito knjiga najboljih bosanskih izreka “Na nebu paučina” koja predstavlja neprocjenjivu zbirku narodnih izreka i izvornog jezika Bosne, oživljavajući bogatu kulturnu baštinu i jezičko naslijeđe kroz zbirku izraza koji opisuju mjesta, običaje i narodnu mudrost.Veliku književnu i dokumentarističku vrijednost ima njegov sarajevski ratni dnevnik “Evropo, stidi se” (četiri izdanja), a antologijsku izbori sevdalinki s komentarima, “Meraklije”, “Meraklije I”, “Meraklije 11”, “Sevdalinke 1 i 2”, “Sevdalinke o gradovima”, “Sarajevo, divno mjesto” i “Najbolje sevdalinke”…Vehid Gunić preminuo je 29. aprila 2017., u 77. godini. Dugo se borio s karcinomom koji se vratio nakon nekoliko godina. Svojim radom i djelima ovaj veliki bosanskohercegovački patriota ostavio je ogroman pečat u kulturi i historiji Bosne i Hercegovine. <h2>Fatima Gunić</h2>Vehidova supruga učiteljica Fatima Gunić poginula je 9. novembra 1993. godine u Sarajevu, od četničke granate u improviziranoj školi. S njom su ubijeni i njeni učenici Adis Mujala (1984.) i Vedad Mujkanović (1984.) te Feđa Salkić (1987.), učenik prvog razreda koji je stajao čekajući nastavu. Teže i lakše su ranjena još 23 učenika. Danas ta osnovna škola nosi naziv “Fatima Gunić”, a kao podsjetnik na ubistvo učiteljice i njenih učenika otvorena je i spomen-soba u prostorijama škole.

<h2>Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele</h2>1874. – Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele (Jules Michelet), izuzetan stilist, autor niza historijskih, filozofskih i lirskih spisa. Bio je protivnik monarhije, crkvene hijerarhije i komunizma, a s naklonošću je pisao o buržoaskim revolucijama. Smatra se jednim od osnivača moderne historiografije. Najpoznatiji je po svom višetomnom djelu “Historija Francuske”, koje prati historiju Francuske od najranijih vremena do Francuske revolucije. 1881. – Preminuo Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, prema mnogim kritičarima, najveći književnik svih vremena koji je na svjetsku literaturu utjecao više nego ijedan drugi pisac. Djela: romani i pripovijesti "Zločin i kazna", "Braća Karamazovi", "Zli dusi", "Mladić", "Kockar", "Idiot", "Dvojnik", "Bijele noći", "Netočka Nezvanova", "Zapisi iz mrtvog doma", "Selo Stepančikovo i njegovi žitelji", "Ujkin san", publicistika "Piščev dnevnik", "Politički zapisi".1885. - Rođen Alban Berg, austrijski kompozitor. Pripadnik je Druge bečke škole. Stvorio je individualni ekspresivni muzički izraz. Njegovo najpoznatije djelo - opera „Wozzeck“ je remek-djelo ekspresionističkog muzičkog pozorišta. U novije vrijeme nazivan je klasikom moderne.1900. – Dvajt Dejvis (Dwight Davis) osnovao tenisko takmičenje Dejvis kup (Davis Cup). Dvajt je bio američki teniser i političar, te ministar rata SAD od 1925. do 1929. godine. 1931. – Tomas Bernhard (Thomas), austrijski pisac, jedan od vodećih i najplodnijih savremenih pisaca na njemačkom jeziku, rođen je na današnji dan. Djela: drame – „Praznik za Borisa“, „Ignorant i luđak“, „Moć navike“; romani – „Mraz“, „Smetnja“, „Korektura“, „Wittgensteinov nećak“, „Gubitnik“; zbirka priča „Imitator glasova“.

<h2>Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni fudbalski trener</h2>1935. - Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske vrste, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. Blažević je preminuo 8. februara 2023. godine, samo dan prije 88. rođendana.1947. - Karla del Ponte (Carla), švicarska pravnica, borac za pravdu i bivša glavna tužiteljica pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše SFR Jugoslavije (1999. - 2007.), rođena je na današnji dan. Bila je ambasadorica Švicarske Konfederacije u Argentinskoj Republici (2008. – 2011.), te članica Neovisne međunarodne istražne komisije za Sirijsku Arapsku Republiku pod pokroviteljstvom Visokog komesara UN-a za izbjeglice (2012. – 2017.). 2005. - Milovan Ilić Minimaks, poznati televizijski i radijski novinar, preminuo je u Padovi, gdje mu je godinu ranije izvršena transplantacija jetre. Objavio je sedam knjiga aforizama i dvije knjige poezije. Objavljivao je humoreske u “Politici” i satiričnom listu “Jež”, a svoju radio emisiju “Minimaks” - minimum govora, maksimum muzike, pokrenuo je 1967. godine na Radio Beogradu. Po toj emisiji je dobio čuveni nadimak. 2015. - Umro Boba Stefanović, srbijanski i regionalni pjevač i kompozitor domaće zabavne muzike. Karijeru je započeo 1962. godine u vokalno-instrumentalnom sastavu „Zlatni dječaci“ prvo kao gitarist, a kasnije i pjevač. „Čudna djevojka“, njegova prva zlatna ploča, oduševila je i nove generacije u filmu „Lajanje na zvijezde“, ali se proslavio šlagerskom pjesmom „Obriši suze, draga“. 2018. – U 49. godini od raka pluća preminuo srbijanski glumac Nebojša Glogovac. Rođen je u Trebinju, ali mu se porodica rano preselila u Pančevo, a do smrti je živio u Beogradu. Ostvario je briljantne uloge u filmu “Bure baruta”, te serijama “Porodično blago” i “Južni vetar”.

Danas je ponedjeljak, 9. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 325 dana

Vehid Gunić: 85. godišnjica rođenja bh. novinara, urednika i voditelja

Na današnji dan 1984., prije tačno 42 godine, paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu, na stadionu Koševo („Asim Ferhatović Hase“), na ceremoniji otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, pratilo je 60.000 ljudi, a više miliona širom svijeta. To je bila prva zimska olimpijada održana u nekoj komunističkoj državi, kakva je bila i bivša SFR Jugoslavija. Na Igrama, koje su trajale od 8. do 19. februara, nastupila su 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), uz praćenje više od 7.500 predstavnika medijskih kuća iz 41 zemlje.<h2>Čola kao Vučko </h2>Baklju ZOI '84., koja je stigla iz grčke Olimpije avionom do Dubrovnika, a kroz SFR Jugoslaviju ju je nosilo 1600 ruku, na stadion je donijela i upalila olimpijski plamen tadašnja najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić. - To je bio specifičan doživljaj. Ja mogu reći, gledajući mnoge olimpijade nakon Sarajeva, da je, zapravo, u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo dano u Sarajevu – kazala je za „Dnevni avaz“ Sanda Dubravčić prilikom prošlogodišnjeg boravka u Sarajevu na obilježavanju 40. godišnjice Olimpijade.Logo 14. zimskih olimpijskih igara izradio je sarajevski inžinjer Miroslav Antonić Roki, a maskotu, simpatičnog Vučka mangupskog osmijeha, slovenski strip-crtač Jože Trobec. U najavnim spotovima Vučku je glas posudio najbolji pop pjevač naše regije, Sarajlija Zdravko Čolić, završavajući ih čuvenim: „Sarajevooooo“.<h2>Frankova medalja</h2>Jugoslavenski heroj ZOI '84. bio je Jure Franko, 21-godišnji skijaš iz slovenske Nove Gorice, koji je u veleslalomskoj utrci na Bjelašnici osvojio prvu medalju na Zimskoj olimpijadi za tadašnju zajedničku državu. Na ceremoniji dodjele u Skenderiji Sarajlije su u svom prepoznatljivom maniru skandirale: "Volimo Jureka više od bureka!".Poseban praznik za oči i dušu priredili su umjetnički klizači u Zetri, a među najistaknutijim je bio britanski plesni par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean), koji su plesom uz Ravelov "Bolero" sve prisutne u ledenoj dvorani Zetre ostavili bez daha, te prvi i jedini put u historiji plesnih parova klizača od sudija dobili sve maksimalne ocjene (6) za umjetnički dojam.Na Igrama je zlatnu medalju u umjetničkom klizanju osvojila njemačka klizačica Katarina Vit (Witt), koju je upravo Sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Samo mjesec nakon zlata u Sarajevu Katarina je osvojila i Svjetsko prvenstvo 1984., a potom su uslijedila zlata na svjetskim prvenstvima 1985., 1987. i 1988., te Olimpijskim igrama u Kalgariju, u Kanadi, 1988. godine.Izvrsnim skokovima na skakaonici na Igmanu sve je oduševio osvajač zlatne medalje Finac Mati Nikonen (Matti Nykonen), koji je preminuo 2019., u svojoj 56. godini. Olimpijski duh nikad nije prestao da živi u Sarajevu i Sarajlijama, što dokazuje da su Zimske olimpijske igre zasigurno najbolji historijski događaj koji se desio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i našoj regiji.

<h2>Rođen francuski pisac Žil Vern </h2>1828. – Francuski pisac Žil Vern (Jules Verne), autor naučno-fantastičnih romana s predviđanjima, od kojih su mnoga ostvarena, rođen je na današnji dan. Napisao je 57 romana i mnogi su poslužili kao scenariji za filmove. Djela: “Put oko svijeta za 80 dana”, “20.000 milja pod morem”, “Put na Mjesec”, “Put u središte Zemlje”, “Carev glasnik”, “Pet sedmica u balonu”.1834. – Rođen ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su osobine hemijskih elemenata periodično zavisne od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulisao je “Periodični sistem elemenata” koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. “Periodični sistem elemenata” postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. 1849. – Umro France Prešeren, slovenski pjesnik i pravnik, najistaknutija ličnost slovenske književnosti 19. stoljeća. Studirao je i doktorirao pravo, te imao svoj advokatski ured u Kranju. Uporedo je pisao poeziju, a njegovo najpoznatije djelo "Sonetni vijenac" (1834.) s akrostihom Juliji, njegovoj neostvarenoj ljubavi, označava osjećajni i umjetnički vrhunac slovenske lirike. Završni sonet u vijencu je “Magistrale” u kojem pjesnik govori o temeljnom izvoru svog pjesničkog nadahnuća i svojoj nepoljuljanoj vjeri u ljubav.1921. - Rođena Lana Tarner (Turner), američka filmska i televizijska glumica. Bila je velika holivudska zvijezda za filmski studio „Metro-Goldwyn-Mayer“ tokom 1940-ih i 1950-ih godina, izgradivši karijeru na ulogama fatalnih žena u filmovima kao što su „Poštar uvijek zvoni dvaput“, „The Bad and the Beautiful“ i „Gradić Peyton“ .1925. - Džek Lemon (Jack Lemmon), slavni američki filmski glumac, rođen je na današnji dan. Lemon je dobitnik Oskara u kategoriji najbolji sporedni glumac za film „Gospodin Roberts“ i najbolji glavni glumac za film „Spasite tigra“, postavši tako prvi glumac koji je dobio te dvije nagrade. Godine 1988., Američki filmski institut mu je dodijelio nagradu za životno djelo.1926. - Rođena Radmila Savićević, srbijanska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Ostvarila je briljantne uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“, „Sabirni centar“ i „Poltron“. Televiziskoj publici ostat će upamćena po ulogama u tv serijama: “Kamiondžije”, “Pozorište u kući”, “Babino unuče”, “Vruć vetar”, “Bolji život” i “Srećni ljudi”.

<h2>Rođen američki filmski glumac Džejms Din</h2>1931. – Rođen američki filmski glumac Džejms Din (James Dean), simbol uznemirene i pobunjene mladosti nakon Drugog svjetskog rata, čiji je tragičan kraj u automobilskoj nesreći 1955., u 24. godini, doprinio da preraste u svojevrstan mit. Filmovi: “Istočno od raja”, “Buntovnik bez razloga”, “Div”.1935. – Umro njemački slikar i grafičar Maks Liberman (Max Liebermann), najznačajniji predstavnik njemačkog impresionizma. U početku je realistički obrađivao sentimentalne žanr-scene, a kasnije se priklonio nazorima francuskih impresionista, što je posebno uočljivo u slikama pejzaža.1938. - Rođena Lidija Pilipenko, primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu i koreografkinja. Srednju baletsku školu završila je u Beogradu, a usavršavala se u Londonu. Gostovala je u Tokiju, Londonu, Parizu, Lozani i Atini. Nagrađena na bijenalu u Ljubljani. Dobila je nagrade SIZ kulture Beograda i Novog Sada i pet nagrada Narodnog pozorišta. Igrala je i na filmu (“Kako su se voljeli Romeo i Julija?”, “Zvižduk u osam”, “Formula 1”). Bila je direktorica Baleta u Beogradu. Njen suprug je bio Muharem Pervić, esejista te književni i pozorišni kritičar.1939. – Rođena bosanskohercegovačka književnica Bisera Alikadić. Objavila je nekoliko knjiga poezije, a najznačajnije su: “Larva”, “Pjesme”, “Dok jesam Ciganka”, “Kraljica iz dvorišta”. Pet njenih priča snimljeno je i emitovano na FTV-u, u okviru Dječijeg programa. Na radiju su joj izvedene tri radio-drame: “Ljubavna priča”, “Gniježđenje” i “Malo zvono”. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski, makedonski, albanski, turski i italijanski.1957. - Umro Džon fon Nojman (Neumann), mađarski matematičar, fizičar i izumitelj, koji je dao osnovne principe arhitekture današnjih računara. Nojmanov doprinos u polju računarstva objavljen je u sad već veoma poznatom papiru „First Draft of a Report on the EDVAC“, koji opisuje računarsku arhitekturu u kojoj su podaci i programska memorija preslikani u isti adresni prostor (tzv. koncept "pohranjenog programa" – engl. stored-program concept). 2023. - U 88. godini preminuo Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca.&nbsp;

Danas je nedjelja, 8. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 326 dana 

Prije 42 godine otvorene ZOI '84 u Sarajevu

U Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ u općini Novi Grad Sarajevo sinoć je održana promocija stručne publikacije „Jedinstvo u raznolikosti – priručnik za rukovođenje folklornim ansamblom“, autora mr. sci. Sahudina Kačara.Pred velikim brojem posjetilaca i predstavnika kulturno-umjetničkih društava, u prostorijama Centra, publikaciju su predstavili promotori: akademik Faruk Dizdarević, prof. dr. Husein Zvrko, prof. dr. Hazim Bašić i mr. Enver Šadinlija.&nbsp;

<h2>Značaj u očuvanju bh. kulturne baštine</h2>U svojim izlaganjima promotori su govorili o konceptualnom okviru, metodološkoj strukturi i praktičnoj primjenjivosti ovog udžbenika, naglašavajući njegov značaj za sistematsko očuvanje nematerijalne kulturne baštine, kao i za unapređenje stručnog, pedagoškog i organizacijskog rada folklornih ansambala u Bosni i Hercegovini, regionu i dijaspori.- „Jedinstvo u raznolikosti“ predstavlja interdisciplinarni doprinos oblastima folkloristike, kulturne pedagogije i menadžmenta u kulturi. Kroz devet tematski jasno strukturiranih poglavlja, publikacija nudi teorijski utemeljene i praktično primjenjive metode rada, planiranja i realizacije folklorne nastave. Poseban akcent stavljen je na stručno vođenje folklornih grupa, postizanje održivih kvalitativnih standarda i razvoj kompetencija rukovodilaca, što se prepoznaje kao jedan od ključnih zadataka savremenih kulturnih institucija i kulturno-umjetničkih društava - kazao je za „Avaz“ autor publikacije mr. sci. Sahudin Kačar. <h2>Tamburaši doprinijeli atmosferi</h2>Veliki broj prisutnih, profesionalna organizacija uprave Centra za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ i stručno utemeljena izlaganja promotora, doprinijeli su da promocija protekne u skladu s visokim akademskim i institucionalnim standardima kulturno-edukativnih manifestacija.Poseban doprinos izuzetnoj atmosferi dali su članovi Tamburaškog sarajevskog orkestra Asocijacije „BH Folk Fest“, pod stručnim vodstvom maestra Vedrana Čičića, koji su ovu promociju obogatili izvedbama prepoznatljivih kompozicija i tradicionalnih melodija.

Publikacija nudi teorijski utemeljene i praktično primjenjive metode rada, planiranja i realizacije folklorne nastave

„Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Bosanskohercegovački legendarni sevdalija očaravajućeg glasa Zaim Imamović, vrsni interpretator, kompozitor, tekstopisac i veliki čovjek, preminuo je prije 32 godine, 2. februara 1994., ali se njegove interpretacije sevdalinki i danas slušaju s divljenjem. Rođen je u Mrkonjić-Gradu, 26. avgusta 1920. godine. Kada je imao samo godinu s roditeljima se preselio u Travnik, gdje je proveo petnaestak godina, a od 1936. Zaim je živio u Sarajevu. Uz brata Hadžu i sestru Đulu uključio se u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo “Gajret”, u kojem je pjevao, prateći sebe na harmonici.<h2>Milozvučni glas</h2>U aprilu 1945. godine počeo je raditi kao vokalni solist Radio Sarajeva, osvajajući svojim milozvučnim glasom i emotivnim pjevanjem slušaoce, pa je dugo prepričavana anegdota kako su mnogi ljudi tražili u prodavnicama da kupe radioaparat „u kojem pjeva Zaim“. Pjesmu „Evo ovu rumen ružu“ s kojom se proslavio, Zaim je čuo od jednog sarajevskog gospodina u kafani. Tekst ove pjesme bio je poznat, jer ga je napisao veliki bh. pjesnik Safvet-beg Bašagić, ali nije bilo poznato da postoji i muzika sve dok je Zaim nije snimio za Radio Sarajevo. Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović... Veliki Safet Isović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinki svih vremena, s ponosom i zahvalnošću isticao je da je Zaimov učenik.<h2>Autor pjesama</h2>Specifičnim glasom s urođenim ukrasima, majstorskom dinamikom te pjevanjem malo kroz nos Imamović je slikovito dočaravao pjesme koje je interpretirao. Njegova vrhunska izvedba sevdalinki, ali i starogradskih pjesama, svrstala ga je u sami vrh tadašnje jugoslavenske muzičke scene, te je predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim festivalima u inozemstvu, na kojima je uvijek osvajao nagrade i publike i žirija. Imamović je bio autor i muzike i tekstova mnogih pjesama, koje ni po čemu ne možemo razlikovati od izvornih sevdalinki, poput ”Sve behara i sve cvjeta”, ”Ne pitaj me, stara majko”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Oj, jeseni, tugo moja”, ”Nije zlato sve što sja”... Godine 1979., Skupština grada Sarajeva dodijelila mu je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.&nbsp;

Njegove interpretacije sevdalinki i danas se slušaju s divljenjem

Imamović: Vrsni interpretator i kompozitor sevdalinki   

Zaim Imamović: 32. godišnjica smrti legende sevdaha

Na današnji dan 1924. godine, preminuo je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih književnika i akademika Aleksa Šantić, melanholični sanjar i prkosni lirik. Šantić je živio kratko, samo 56 godina, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. Pisao ih je ispovjednim tonom, opisujući svoju intimu, usamljenost, neostvarenu ljubav, promašenost života... U njima je nalazio lijek i utjehu, blažio tugu, za njega su one bile „trunak raja“ i „slatko piće“. <h2>Talac rodoljublja</h2>Aleksa Šantić rođen je u Mostaru 27. maja 1868. godine, u trgovačkoj porodici, pa je logičan slijed bio da i on završi trgovačku školu, prvo u Trstu, a potom u Ljubljani. Nakon završene škole vratio se u svoj Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokrenuo je i uređivap časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“. U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac i optuživan zbog svojih patriotskih pjesama, poput: “O klasje moje”, “Hljeb”, “Moji očevi”, “Pjesma podzemna”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”, u kojima su jaki motivi saosjećanja s patnjom i stradanjem socijalno i nacionalno obespravljenog bosanskohercegovačkog naroda. „Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba,Neće vas grijat' kô što ovo grije;Grki su tamo zalogaji hljebaGdje svoga nema i gdje brata nije.“ (Ostajte ovdje)<h2>Utjecaj sevdalinke</h2>Prva Aleksina mladalačka, ali i najveća životna ljubav bila je Anka Tomlinović, kojoj je posvetio brojne pjesme, no, njihova ljubav nije bila moguća u to vrijeme, jer mu je njegova pravoslavna porodica zabranila da se oženi djevojkom katoličke vjere. Popustio je pod pritiskom porodice i rastao se od Anke, zbog čega je kasnije mnogo žalio i bio razočaran sobom, smatravši se velikim kukavicom. Šantić je kasnije zavolio Mostarku Zorku Šola, ali ga je i ona napustila, slomivši pjesnikovo već napuklo srce i pojačavši njegovu tugu. Nesretni ljubavni život postao mu je inspiracija iz koje su se rodili najljepši stihovi njegove ljubavne poezije, a u kojima se osjeća i veliki utjecaj sevdalinke, bosanskohercegovačke tradicionalne lirske pjesme, koju također karakterizira motiv ljubavne čežnje. „Sinoć, kad se vraćah iz topla hamama,Prođoh pokraj bašte staroga imama;Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,S ibrikom u ruci stajaše Emina.“ (Emina)Kada čitamo ove stihove, kao da čujemo melodični glas našeg poznatog sevdalije Himze Polovine, koji je svojom bravuroznom izvedbom „Eminu“ proslavio, pa je i danas popularna i često pjevana, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i cijeloj našoj regiji. Međutim, manje se zna da je ovu prelijepu pjesmu napisao Aleksa Šantić, jer, iako je riječ o pravom književnom tekstu, često je svrstavaju u sevdalinke. I druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“ pjevaju se kao sevdalinke.<h2>Mujezinova molitva</h2>Nesreća, samoća, bolest i tuga pratile su Šantića tokom cijelog života, a čitajući njegove stihove, osjetit ćemo svu pjesnikovu bol i patnju.„Moja noći, kada ćeš mi proći?— Nikad!Moja zoro, kada ćeš mi doći?— Nikad!Moja srećo, kad ćeš mi se javit?— Nikad!Moje nebo, kad ćeš Mi zaplavit?— Nikad!Moja draga, kad će naši svati?Nikad!Moja suzo, kada ćeš mi stati?— Nikad!“ (Moja noći)Dan Šantićeve sahrane opisan je u knjizi Josipa Lešića „Roman o pjesniku“, u kojoj je navedeno da su u Mostar stizale brojne delegacije iz svih krajeva Hercegovine, mnogi su pješačili i 50 kilometara da bi ispratili svog omiljenog pjesnika na vječni počinak.- Na kućama vise crni barjaci, fasada Opštinskog doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom ... A narod, bilo muslimani, pravoslavci ili katolici, podjednako je tugovao i oplakivao svog velikana i pjesnika. Svi su govornici istakli Aleksu Šantića kao pjesnika jedinstva i bratstva, ali kao da je to najdirljivije učinio mujezin, koji je pri prolasku sprovoda sa minareta Cerničke džamije toplim glasom otpjevao posljednju molitvu praštanja – napisao je Lešić.Prema Šantićevoj biografiji snimljen je film „Moj brat Aleksa“. Njegov lik se danas nalazi na novčanici od 10 konvertibilnih maraka. Brojne škole i ulice nose njegovo ime, a podignuto mu je i nekoliko spomenika, od kojih je najpoznatiji onaj u istoimenom parku u njegovom rodnom Mostaru.

<h2>Umro kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina</h2>1594. - Umro italijanski renesansni kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina (Giovanni Pierluigi). Imao je ogroman utjecaj na razvoj katoličke crkvene muzike, posebno renesansne polifonije. Komponirao je više od sto misa, 250 duhovnih i svjetovnih moteta, madrigale… Najpoznatija djela: "Misa pape Marcela" i "Stabat Mater".1709. - Škotski mornar Aleksander Selkrejg (Alexander Selcraig) spašen je s pustog pacifičkog ostrva, na koje je 1704. prispio poslije brodoloma. Njegova priča je inspirirala Danijela Defoa (Daniel Defoe) da napiše roman "Robinson Kruso".1865. - Rođen Ćiro Truhelka, bosanskohercegovački arheolog i historičar. Pisao je o prahistorijskim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim dokumentima, stećcima, rimskom i srednjovjekovnom novcu, bosančici, a bavio se i albanologijom. Godine 1886., postao je prvi kustos za arheološku, etografsku i numizmatičku zbirku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a kasnije i direktor Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu (1903.). Od 1926. do 1931. godine bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Preminuo je u Zagrebu, 18. septembra 1942. godine. 1882. - Irski pisac Džejms Džojs (James Joyce), jedan od najvećih u 20. vijeku, koji je utemeljio novi pravac moderne književnosti, rođen je na današnji dan. U najpoznatijem djelu - romanu "Uliks", na 700 strana je opisao jedan dablinski dan svog junaka. Taj roman označio je revoluciju epskog oblika i vjerovatno je utjecao jače od bilo kojeg djela na razvoj književnosti 20. vijeka. Ostala djela: romani "Portret umjetnika u mladosti", "Fineganovo bdijenje", pjesme "Kamerna muzika", pripovijetke "Dablinci", drama "Izgnanici".

<h2>Umro Mendeljejev, otac moderne hemije</h2>1907. - Umro ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su svojstva hemijskih elemenata periodično zavisna od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulirao je Periodični sistem elemenata, koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. Periodični sistem elemenata postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. Njegova knjiga "Osnovi hemije" prevedena je na mnoge jezike, a u više od 500 radova obrađivao je sva područja hemije, pitanja fizike, mineralogije, filozofije, pedagogije, čak i slikarstva. Prvi je preporučio podzemnu gasifikaciju uglja i hemijsku preradu nafte.1923. - Rođen Svetozar Gligorić Gliga, najpoznatiji srbijanski i jugoslavenski šahovski velemajstor i muzičar. Osvojio je šampionat bivše SFR Jugoslavije rekordnih dvanaest puta i važi za najboljeg igrača ikada iz Srbije. Godine 1958., proglašen je za najboljeg sportistu tadašnje Jugoslavije. U 1950-im i 1960-im Gligorić je bio jedan od najboljih igrača svijeta.1947. - Farah Foset (Farrah Fawcett), američka glumica i foto-model, koja se proslavila ulogom u mega hitu "Čarlijevi anđeli" u kojem je zarađivala tada basnoslovnih 10.000 dolara po epizodi, rođena je na današnji dan. Farah je ostala upamćena i po vezi s najvećom ljubavi svoga života Rajanom O'Nilom (Ryan O'Neal), s kojim je proživjela 17 turbulentnih godina i s kojim ima sina Redmonda. Oboljela je od raka debeloga crijeva 2006. godine, a godinu nakon toga je održala konferenciju za novinare na kojoj je objavila da se izliječila. No, rak se vratio te je glumica preminula 25. juna 2009., u 62. godini života. 1962. - Nenad Neno Belan, hrvatski kantautor, pjevač i kompozitor pop-rok i zabavne muzike mediteranskog izražaja, proslavlja 63. rođendan. Bio je frontmen nekadašnjeg popularnog splitskog sastava “Đavoli” s kojima je u kratkom roku postigao veliki uspjeh na području bivše SFR Jugoslavije te ostavio cijeli niz hitova kao što su „Pričaj mi o ljubavi”, „Stojin na kantunu”, „Bambina“, „Dani ljubavi”, „Ja volim je”, „Ostani uz mene”, „Dugo toplo ljeto” i drugi. Nakon raspada grupe nastavio je solo karijeru, te postizao i još postiže velike uspjehe, stvarajući brojne hitove. Godine 2020., kao kruna njegove pozorišne karijere i ostvarenje davnog sna, uradio je mjuzikl "Bambina".1969. - Preminuo američki filmski glumac engleskog porijekla Boris Karlof (Karloff), koji je igrao u prvim horor filmovima te četiri decenije bio zaštitni znak tog žanra, proslavivši se naročito interpretacijom čudovišta, posebno u seriji o doktoru Frankenštajnu (Frankenstein). Filmovi: "Zakon podzemlja", "Ludi genije", "Frankeštajn", "Lice sa ožiljkom", "Izgubljena patrola", "Mumija", "Maska Fu Mančua", "Stara mračna kuća", "Čudotvorac", "Crna mačka", "Frankeštajnova nevjesta", "Hodajuća smrt", "Frankeštajnov sin", "Teror", "Mete". 1970. - Umro engleski filozof, matematičar i pisac Bertrand Artur Vilijam Rasel (Arthur William Russell), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950., jedan od rodonačelnika analitičke filozofije. Djela: "Kritičko izlaganje Lajbnicove filozofije", "Historija zapadne filozofije", "Logički atomizam", "Analiza materije", "Skeptički eseji", "Naše saznanje spoljnog svijeta", "Ljudsko znanje", "Principi socijalne rekonstrukcije", "Putevi ka slobodi", "Ljudsko društvo u etici i politici"...

<h2>Rođena Šakira, "kraljica latinske muzike"</h2>1977. - Rođena Šakira Isabel Mebarak Ripolj (Shakira Ripoll), kolumbijska latino-pop pjevačica i kantautorica. Nazvana je "kraljicom latinske muzike". Prvi album je izdala s 14 godina. Dobila je brojne nagrade za mnoge hitove, a neki od njih su: "Estoy Aqui", "Ciega, Sordomuda", "Ojos Asi", "Whenever, Wherever", "Underneath Your Clothes", "La Tortura", "Hips Don't Lie", "Waka Waka (This Time for Africa)", "Loca". Poznata je i po svom provokativnom trbušnom plesu, ali i po braku sa španskim fudbalerom Žerardom Pikeom (Gerard Pique) od kojeg se rastala 2022., nakon 12 godina veze i dvoje zajedničke djece.1996. - Umro američki filmski glumac, režiser i baletski igrač Džin Keli (Gene Kelly), jedna od najznačajnijih figura u historiji mjuzikla. Briljantno je spojio klasični balet s modernim igračkim senzibilitetom. Filmovi: "Amerikanac u Parizu", "Ples na kiši", "Gusar", "U grad!", "Poziv na igru", "Helo, Doli!".2000. - Preminuo Dragan Zarić, srbijanski i jugoslavenski pozorišni, filmski i TV glumac. Prvi put u glumačke vode zakoračio je 1966. godine u filmu „Štićenik“, a slavu je stekao u TV seriji „Ljubav na seoski način“ (1970.). Bio je član Beogradskog dramskog pozorišta samo jednu sezonu, nakon diplomiranja, odakle je prešao u Narodno pozorište čiji je član ostao do kraja života.2005. - U 100. godini umro Maks Šmeling (Max Schmeling), njemački bokser, svjetski šampion u teškoj kategoriji. Karijeru je počeo 1923. godine, a sedam godina kasnije ušao u historiju kao prvi Nijemac i Evropljanin uopće koji je osvojio titulu prvaka svijeta. Njegovu karijeru obilježili su mečevi protiv legendarnog američkog šampiona Džoa Luisa (Joe Louis) koji je do tada bio nepobjediv. Šmeling je ušao u borbu kao apsolutni autsajder, ali je napravio jedno od najvećih iznenađenja u historiji ovog sporta.2014. - U 46. godini života umro Filip Simor Hofman (Philip Seymour Hoffman), američki glumac koji je za portret književnika Trumana Capotea u filmu „Capote“ iz 2005. godine osvojio brojna filmska priznanja i počasti, uključujući i prestižnu nagradu Oskar u kategoriji najbolje glavne muške uloge.2017. – U Zagrebu preminuo prof. dr. Predrag Matvejević, jedan od najvećih evropskih intelektualaca svoga doba, ugledni univerzitetski profesor, književnik, publicista i filozof, počasni član BHAAAS-a od 2012. godine. Rođen je 1932. godine u Mostaru. U Sarajevu je započeo studij romanistike. Ova dva multinacionalna i multikulturna grada značajno su odredila čitav njegov život. Studije je nastavio i diplomirao u Zagrebu. Doktorirao je na pariskoj Sorboni komparativnu književnost i estetiku. Od 1959. do 1991. godine bio je profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1991., odlazi iz Hrvatske „između azila i egzila“. Predavao je na univerzitetima u Parizu i Rimu, ali i na drugim svjetskim univerzitetima. Dobitnik je više od 50 svjetskih nagrada, medalja, priznanja, počasnih doktorata. 2022. – Umrla Monika Viti (Monica Vitti), italijanska filmska glumica, koja je stekla svetsku slavu 1960-ih nastupajući u filmovima Mikelanđela Antonionija (Michelangelo) u filmskim klasicima poput “Avantura” iz 1960-ih, a kasnije u komedijama Marija Moničelija (Monicelli). Viti je dugo godina bolovala od Alzheimerove bolesti i nije se pojavljivala u javnosti. Glumila je i Modesti Blejz 1966. godine u filmu na engleskom jeziku.

Danas je ponedjeljak, 2. februar/veljača 2026. godine, do kraja godine preostala su još 332 dana

Aleksa Šantić: 102. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Na današnji dan 1954. godine, preminuo je bosanskohercegovački književnik i prosvjetitelj Edhem Mulabdić. Njegovo ime danas nose četiri osnovne i jedna srednja škola u BiH, te ulice u Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Brčkom i Tešnju. U njegovom rodnom Maglaju svake godine u januaru se održava tradicionalna manifestacija “Mulabdićevi dani kulture”.Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine, gdje je završio mekteb i ruždiju. Mulabdićev otac Selim bio je porezni službenik, a majku Nur-hanumu su ubili pljačkaši nakon austrougarske okupacije Maglaja. U tim bitkama poginuo je i Edhemov stariji brat Mehmed, a mlađi brat Đulaga ranjen. <h2>Pisac i urednik</h2>Godine 1887., Mulabdić se upisao u Učiteljsku školu u Sarajevu, a nakon sticanja diplome prvi posao dobio je u Brčkom, da bi 1892. godine bio premješten u Sarajevo na Darul-muallimin, gdje je osam godina predavao bosanski jezik, historiju i zemljopis. U to vrijeme počeo je i saradnju s Mehmed-begom Kapetanovićem, pokrenuvši politički sedmičnik „Bošnjak“, čiji je bio glavni i odgovorni urednik od 1892. do 1894. godine. Također, bio je urednik muslimanskih kalendara „Bajraktar“ i „Mearif“, sekretar sarajevske Kiraethane, a potom s Bašagićem i Hadžićem pokretač muslimanskog časopisa „Behar“, čiji je bio prvi urednik, od 1900. do 1906. godine. Zajedno s reisu-l-ulemom Džemaludinom efendijom Čauševićem, Safvet-begom Bašagićem, Huseinom Đogom Dubravićem i drugima Mulabdić je, 1927. godine, pokrenuo kulturni časopis muslimana Bosne i Hercegovine „Novi Behar“, napisavši proglas o značaju i ulozi tog časopisa: “Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet našem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.”<h2>Amanet potomstvu</h2>Godine 1893., Mulabdić je izdao prvu knjigu, zbirku pripovijetki „Rukovjet šale“, a svoje najpoznatije djelo “Zeleno busenje” objavio je u izdanju Matice hrvatske 1898. godine. Iako mnogi književni kritičari i analitičari roman „Zeleno busenje“ proglašavaju prvim bh. romanom, treba reći da je to, ipak, roman „Bez nade“ Osmana Nuri Hadžića i Ivana Milićevića (Osman-Aziz), koji je objavljen tri godine prije Mulabdićevog. Oba romana tretiraju austrougarsku temu u našoj književnosti, ali činjenica je da je, za razliku od „Bez nade“, roman „Zeleno busenje“ mnogo više odmakao od dokumentarističkog u književno-umjetnički stil. Mulabdićev roman ”Nova vremena” je manjeg značaja, ali ipak vrijedan dokument za izučavanje tog perioda historije BiH. Zbirku novela ”Na obali Bosne” izdao je 1910. godine, upisavši se njome kao prvi bošnjački novelist. <h2>Kraj života u siromaštvu</h2>Svjestan da samo pisanjem neće moći mnogo učiniti za svoj narod, Mulabdić se i politički aktivirao, pa je kao kandidat na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) tri puta biran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS, 1923., 1925. i 1927. godine. Paralelno s politikom pokrenuo je i osnivanje Kulturno-prosvjetnog društva “Narodna uzdanica”, na čijoj je godišnjoj skupštini, 1929. godine, jednoglasno izabran za predsjednika. Od 1933. do 1945. godine “Narodna uzdanica” je izdavala kalendar čije je priloge uređivao Mulabdić. U tom periodu doživio je i veliku porodičnu tragediju, kada mu je u Bihaću umro sin jedinac Ešref.Pod optužbom za verbalni delikt tokom Drugog svjetskog rata s NDH (Nezavisna Država Hrvatska) Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu pušten krajem marta 1946. godine. Kako je zapisao još jedan bh. velikan riječi Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, posla i bilo kakvih prihoda. Do smrti je živio u siromaštvu, oviseći o milostinji nekolicine prijatelja, a najviše mu je pomagao naš istaknuti historičar i još jedan istaknuti Bošnjak Hamdija Kreševljaković.<h2>Iz džamije svak' mora otići ganut</h2>Znajući moć javno izgovorene riječi, Mulabdić je savjetovao imamima da njihove hutbe budu kvalitetne, poučne i korisne narodu:- Da je što više prilike da se narod pouči, u čemu je nauk, da se osvijesti, da se dozove k sebi. Stoga je ta pouka od velike neprocjenjive zamašitosti po narod, po njegov intelektualni, etični, narodni i religiozni razvitak… Dobar vaz može učiniti više nego iko u pogledu razvoja narodnog. Vaiz se obraća svim uzrastima, djeci, ali i zrelim osobama. Naprotiv, slab vaiz može štetno da djeluje na svoju okolinu, a onda uvidi da je kriv, kriv je da se izreći ne može. Nije svejedno kazivati vaz samo da se kaže, kad se već troši u to vrijeme i trud, a sami je predmet vaza tako uzvišen, iz džamije svak' mora otići ganut i dirnut slatkom riječi vaizovom.

<h2>Rođen švedski filozof Emanuel Svedenborj</h2>1688. - Rođen švedski filozof, naučnik, teolog i mistik Emanuel Svedenborj (Swedenborg), autor mističko-teozofskog učenja o prirodi, posebno o ljudskoj prirodi. O njegovim vizijama pisao je Imanuel Kant (Immanuel) u spisu "Snovi jednog duhovnika". Djela: "Opera filosofisa et mineralia", "Arkana koelestisa", "De nova Hierosolyma". 1782. - Francuski kompozitor Danijel Fransoa Espri Ober (Daniel-François-Esprit Auber), autor opera u kojima se smjenjuju govorne i pjevačke dionice, rođen je na današnji dan. Djela: opere "Fra Diavolo", "Crni Domino", "Bludni sin", "Nema iz Portičija". 1860. - Rođen Anton Pavlovič Čehov, jedan od najboljih pisaca u historiji ruske i svjetske književnosti. Svojim dramama je otvorio nove puteve pozorištu, stvorivši i novi dramski oblik "lirsku dramu" i izvršivši ogroman utjecaj na svjetsku literaturu, posebno dramu. Djela: drame "Galeb", "Tri sestre", "Ujka Vanja", "Višnjik", novele i pripovijetke "Čovjek u futroli", "Arhijerej", "Kuća na sprat", "Dušica", "Tri godine", "Ogrozd", "Paviljon broj 6", "Stepa", "Seljaci", "Činovnikova smrt", "U uvali", zbirke humoreski "Melpomenine bajke", "Šarene priče". 1814. - Umro njemački filozof Johan Gotlib Fihte (Johann Gottlieb Fichte), istaknuti predstavnik njemačke klasične idealističke filozofije, profesor univerziteta u Jeni i Eglangenu, rektor Berlinskog univerziteta. Djela: "Osnova cjelokupne teorije nauke", "Osnova prirodnog prava prema principima teorije nauke", "Sistem teorije morala prema principima teorije nauke"…1862. - Engleski kompozitor Frederik Dilijes (Frederick Delius), impresionist poznat po simfonijama "Pariz - pjesma velikog grada" i "Brig Fair", rođen je na današnji dan. Komponovao je i opere i koncerte, uključujući "Misu života", inspiriranu djelom njemačkog filozofa Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche) "Tako je govorio Zaratustra". 1866. - Rođen francuski pisac Romen Rolan (Romain Rolland), jedan od najvećih mistika francuske literature u 20. stoljeću, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1915. godine. Djela: romani "Žan Kristof" (deset knjiga), "Kola Brenjon", 12 drama pod zajedničkim nazivom "Pozorište revolucije", romansirane biografije Ludviga van Betovena (Ludwig van Beethoven), Mikelanđela Buonarotija (Michelangelo Buonarroti), Lava Nikolajeviča Tolstoja, Georga Fridriha Hendla (Georg Friedrich Handel)... 1896. - Američki ljekar Emil Grab prvi upotrijebio terapiju zračenjem u liječenju raka pluća, primijenivši je u Čikagu na pacijentkinji Rouz Li (Rose Lee).&nbsp;

<h2>Umro francuski slikar Alfred Sisle </h2>1899. - Umro francuski slikar engleskog porijekla Alfred Sisle (Sisley), jedan od osnivača impresionizma. Slikao je samo pejzaže, obično ulice pod snijegom i prizore iz prirode u lirskom intimističkom maniru, s naglašenom notom životnog optimizma. Posebno ga je privlačilo slikanje rijeka, pri čemu je najviše istraživao svjetlosne efekte. 1918. - Rođen Džon Forsajt (John Forsythe), američki glumac, najpoznatiji po ulozi Blejka Keringtona (Blake Carrington) u TV seriji "Dinastija", kao i po ulozi Čarlsa Taunsenda (Charles Townsend) u TV seriji i filmovima "Čarlijevi anđeli". Preminuo je 1. aprila 2010. godine.1948. - Zoran Redžić, bosanskohercegovački muzičar i član grupe “Bijelo dugme”, rođen je na današnji dan. Kao gimnazijalac, zajedno s bratom Fadilom Redžićem (“Indexi”) počeo je svirati u Aktivu saveza omladine općine Centar. Godine 1965., na sarajevskoj muzičkoj sceni pojavljuje se grupa “Čičak” sa Zoranom kao bas-gitaristom. Redžić kasnije prihvata ponudu i pridružuje se “Kodeksima” u Italiji, a po povratku u Sarajevo nastavlja s Bregovićem i Vukašinovićem u triju “Mića, Goran i Zoran”. Od proljeća 1974. godine, karijera Zorana Redžića nastavlja se u “Bijelom dugmetu” s kojim ostaje do raspada. Osim što je vodio računa o svom udjelu u ukupnom zvuku grupe, Redžić se brinuo o instrumentima i razglasu “Bijelog dugmeta”. 1954. - Rođena Opra Vinfri (Oprah Winfrey), američka TV voditeljica, glumica i filmska producentkinja, jedna od najutjecajnih žena u SAD. Doživjela je traumatično djetinjstvo, uključujući i silovanje u dobi od devet godina te trudnoću s 14 godina. Njen sin umro je u djetinjstvu. Tokom srednje škole radila je na radiju, a već s 19 godina uređivala lokalne večernje vijesti. Kada je počela voditi tok šou na lokalnoj televiziji u Čikagu, u januaru 1984., gledanost je rapidno porasla, te je dobila priliku za novi tok šou naziva "Oprah Show", koji je emitiran na cijelom prostoru SAD od 8. septemba 1986. godine. To je najdugovječniji tok šou u SAD, koji je u 24 sezone imao više od 5.000 emisija. Osim toga, Oprah izdaje svoj mjesečnik "O - Oprah Magazine", organizira dobrotvorne aktivnosti i "Oprah's Angel Network", ima klub knjiga "Oprah's Books", te produkcijsku kuću “Harpo Productions” koja proizvodi televizijske programe i filmove. Najbogatija je Afroamerikanka 20. stoljeća, jedina Afroamerikanka milijarderka. 1963. - Umro američki pisac Robert Frost, četverostruki dobitnik Pulicerove nagrade za poeziju, čije su najčešće teme ljudska usamljenost, prolaznost, istovjetnost čovjeka i prirode. Djela: zbirke pjesama "Dječakova volja", "Sjeverno od Bostona", "Potok što teče na zapad", "Sabrane pjesme". Javno čitanje poezije doprinijelo je da postane najpopularniji američki pjesnik 20. stoljeća. 1994. - Austrijanka Ulrike Majer (Mayer), dvostruka svjetska prvakinja u skijanju, umrla od povreda zadobijenih prilikom pada na takmičenju u spustu za Svjetski kup u Garmiš-Partenkirhenu.&nbsp;

<h2>Preminuo Nijaz Duraković, bh. političar</h2>2012. - U Sarajevu preminuo Nijaz Duraković, bosanskohercegovački političar, posljednji predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta SK BiH i prvi predsjednik SDP-a BiH. Studij sociologije na Fakultetu političkih nauka završio je u Sarajevu, zatim 1975. stekao titulu magistra, a doktorirao 1979. godine. Rad na istom fakultetu počeo je kao asistent 1976. godine, a 1986. godine postao je redovni profesor. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) bio je član Ratnog predsjedništva Republike BiH. Na čelu SDP-a BiH ostao je do 1997., nakon čega je stranku preuzeo Zlatko Lagumdžija s kojim je Duraković ušao u sukob te, 2002. godine, napustio SDP BiH, a kasnije se pridružio SDU-u BiH. Objavio je 16 knjiga i više od 200 naučnih i istraživačkih radova.2019. - Umro Zdravko Grebo, bh. pravnik i dugogodišnji profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Rođen je 1947. u Mostaru. U jeku agresije na RBiH, krajem 1992. godine, osnovao je gradski radio ZID i izdavačku kuću ZID. Također, osnivač je Fonda Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, a bio je i direktor Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Osnivač je i Helsinškog parlamenta građana za Bosnu i Hercegovinu, te autor četiriju knjiga i više od 150 članaka. Po njemu se danas naziva Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu.

Danas je četvrtak, 29. januar/siječanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 336 dana

Edhem Mulabdić: 72. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

U njemačkom gradu Mulheim an der Ruhr, 24. januara 2026. godine, u organizaciji Bošnjačkog kulturno-umjetničkog društva “Sebilj”, održana je promocija knjige „Jedinstvo u raznolikosti“, priručnika za rukovođenje folklornim ansamblom autora mr. sci. Sahudina Kačara.Promocija je upriličena u okviru seminara o temi „Uloga folklora u razvoju socijalnih vještina djece i mladih“, a knjigu je izdalo Udruženje „BH Folk Fest“.U prepunoj sali Centra za kulturu u Mulheim an der Ruhru, promotori knjige Alma Kačar, Nafija Višnjić i Sabina Kačar predstavili su ovo vrijedno djelo, ističući njegov značaj za očuvanje tradicije i unapređenje stručnog rada u folklornim ansamblima.

Autor knjige, mr. sci. Sahudin Kačar, naglasio je da knjiga ne predstavlja samo doprinos očuvanju tradicije i identiteta kroz folklor, već da kroz svojih devet poglavlja nudi jasno i precizno definirane metode rada i izvođenja nastave. Poseban akcent stavljen je na stručno vođenje folklornog ansambla i postizanje kvalitetnih rezultata, što predstavlja osnovni zadatak svakog centra za kulturu, kulturno-umjetničkog društva i svakog rukovodioca ansambla.Veliki broj prisutnih, izvanredna organizacija uprave BKUD-a “Sebilj”, kao i inspirativni nastupi promotora, doprinijeli su da promocija knjige protekne u izuzetno uspješnoj i svečanoj atmosferi.

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Alija Nametak: 120. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Adem Čejvan: 99. godišnjica rođenja glumačkog barda

Abdurezak Hifzi Bjelevac: 54. godišnjica smrti bh. književnika

Novinarka “Dnevnog avaza” u prijestonici Turske: Ankara, spoj tradicije i modernog u srcu Anadolije

Prije 119 godina rođen bh. književnik Hamid Dizdar

Međunarodni dan maternjeg jezika

Fehim ef. Spaho: 84. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa

Večeras u Kamernom teatru 55 komedija "Ih, kako bih te ja"

Vehid Gunić: 85. godišnjica rođenja bh. novinara, urednika i voditelja

Prije 42 godine otvorene ZOI '84 u Sarajevu

„Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Zaim Imamović: 32. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 102. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Edhem Mulabdić: 72. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

Promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. sci. Sahudina Kačara

U Švedskoj promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Alija Nametak: 120. godišnjica rođenja bh. književnika velikog srca

Adem Čejvan: 99. godišnjica rođenja glumačkog barda

Abdurezak Hifzi Bjelevac: 54. godišnjica smrti bh. književnika

Novinarka “Dnevnog avaza” u prijestonici Turske: Ankara, spoj tradicije i modernog u srcu Anadolije

Prije 119 godina rođen bh. književnik Hamid Dizdar

Međunarodni dan maternjeg jezika

Fehim ef. Spaho: 84. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa

Večeras u Kamernom teatru 55 komedija "Ih, kako bih te ja"

Vehid Gunić: 85. godišnjica rođenja bh. novinara, urednika i voditelja

Prije 42 godine otvorene ZOI '84 u Sarajevu

„Jedinstvo u raznolikosti“ mr. Sahudina Kačara

Zaim Imamović: 32. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 102. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Edhem Mulabdić: 72. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

Promovirana knjiga „Jedinstvo u raznolikosti“ mr. sci. Sahudina Kačara