<p>Na današnji dan 1975. godine, preminuo je Sulejman ef. Kemura, osmi po redu reisu-l-ulema u periodu bivše SFR Jugoslavije. Dženazu je predvodio njegov dugogodišni saradnik i nasljednik na mjestu reisu-l-uleme Naim ef. Hadžiabdić. Reis Kemura pokopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu uz mezar reisu-l-uleme Fehima ef. Spahe.</p><h2>Profesor i prosvjetitelj</h2><p>Sulejman ef. Kemura rođen je 1908. godine u Sarajevu, u uglednoj sarajevskoj porodici Kemura, iz koje je potjecao i šejh Sejfudin Kemura, poznati sarajevski hroničar, šejh u nakšibendijskom tarikatu. Po završetku mekteba i ruždije, Sulejman ef. Kemura nastavio je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, a potom u Šerijatskoj sudačkoj školi na kojoj je diplomirao 1930. godine. </p><p>Kao mladi šerijatski sudija, službovao je pri šerijatskim sudovima u Foči i Konjicu. U Foči se uključio u rad Muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva "Gajret", a radio je i na suzbijanju nepismenosti među muslimanima. Na prijedlog Ulema medžlisa, tadašnji reisu-l-ulema postavio ga je za sekretara Mostarskog muftijstva, gdje je, osim te dužnosti, predavao vjeronauku u Mostarskoj gimnaziji i Učiteljskoj školi.</p><p>Nakon ukidanja okružnih muftijstava, iz Mostara Sulejman ef. Kemura prelazi u Sarajevo na mjesto prosvjetnog referenta Ulema medžlisa, zatim u Vakufsku direkciju, prvo u svojstvu vjersko-prosvjetnog referenta, a zatim direktora ove značajne institucije. U 1949. godini Vrhovno islamsko starješinstvo u FNRJ povjerilo mu je dužnost direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i urednika "Glasnika", a osnivanjem Udruge ilmijje, 1950. godine, izabran je za sekretara, tako da je te dužnosti obavljao istovremeno. Na poziciji sekretara Udruge ilmijje  zadržao se sve do imenovanja na mjesto reisu-l-uleme, a bio je među potpisnicima inicijative za osnivanje Udruge. </p><h2>Reisu-l-ulema do smrti</h2><p>Po odlasku u mirovinu Ibrahima ef. Fejića, 15. novembra 1957. godine, imenovan je za reisu-l-ulemu Islamske zajednice. Svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su 8. decembra 1957. godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Bio je to period velikih teškoća za Islamsku zajednicu: oduzeta vakufska imovina, zatvoreni mektebI, brojne srušene ili oštećene džamije, u kojem je reisu-l-ulema Kemura učinio mnogo na oporavljanju IZ, obavljajući dužnost reisa sve do svoje smrti.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Džejms Vat, pronalazač parne mašine</h2><p>1736. - Škotski inžinjer i fizičar Džejms Vat (James Watt), pronalazač parne mašine, rođen je na današnji dan. Njegova parna mašina je pokrenula industrijsku revoluciju. Blizu Birmingema osnovao je prvu fabriku za izradu parnih mašina. Unaprijedio je nizom otkrića nauku o toploti. Njemu u čast, mjerna jedinica za snagu nazvana je vat, a instrument za mjerenje električne snage vat-metar.</p><p>1747. - Rođen njemački astronom Johan Elert Bode (Johann), koji je pomoću niza brojeva vrlo približno ustanovio srednju udaljenost prvih sedam planeta od Sunca. Bio je direktor Berlinske opservatorije i pokrenuo je, 1774. godine, "Berlinski astronomski godišnjak", koji je izlazio do 1957. godine.</p><p>1798. - Francuski filozof i matematičar Ogist Kont (Auguste Comte), jedan od osnivača filozofije pozitivizma i nauke o društvu – sociologije, rođen je na današnji dan. Želio je da reformira nauku, filozofiju i religiju tako da odgovaraju "pozitivnom stadiju" razvoja društva, jer je smatrao da su "teološki" i "metafizički" stadiji "historijski zastarjeli". Djela: "Kurs pozitivne filozofije", "Rasprava o cjelini pozitivizma", "Sistem pozitivne politike", "Pozitivistički katehizam".</p><p>1809. - Rođen američki pisac Edgar Alan Po (Allan Poe), tvorac kratke pripovijetke strave iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Djela: poezija "Gavran", "Anabel Li", "Pobjednik crv", "Zvona", "Pjesme", proza "Priče tajanstva i mašte", "Avanture Gordona Pima", "Filozofija kompozicije".</p><p>1813. - Pronalazač postupka prerade sirovog gvožđa u čelik, engleski inžinjer Henri Besemer (Henry Bessemer), rođen je na današnji dan. Njegov pronalazak je, 1855. godine, nazvan "Besemerov postupak". Čeličana koju je 1859. podigao u Šefildu i danas proizvodi čelik.</p><p>1839. - Rođen francuski slikar Pol Sezan (Paul Cezanne), čija su djela s revolucionarnim elementima umjetnosti preobrazila slikarstvo. Nastojao je da prirodu ne analizira i reproducira, već da stvori sintezu oblika u prirodi i izrazi šta pred njom osjeća, čime je jako utjecao na generacije slikara, posebno na sljedbenike fovizma, kubizma i apstraktnog slikarstva. Uradio je više stotina slika, uključujući remek-djela poput "Kuće obješenog", "Plave vaze", "Kartaša", "Autoportreta", "Zaliva pred Estakom", "Planine Sent-Viktoar", "Kupačice".</p><p>1865. - Umro francuski ekonomist i politički filozof Pjer Žozef Prudon (Pierre-Joseph Proudhon), čija je doktrina postala osnova kasnijih radikalnih i anarhističkih teorija. Rukovođen geslom "Svojina - to je krađa", u djelu "Šta je svojina" borio se za ukidanje svojine. Također je smatrao da komunizam guši nezavisnost ljudi. Sintezu jednakosti i nezavisnosti vidio je u slobodi kao "trećoj formi društva", što je teorijski razradio u djelu "Sistem ekonomskih protivrječnosti ili filozofija bijede".</p>

<h2>Preminuo Branislav Nušić, najveći srbijanski komediograf</h2><p>1938. - Preminuo Branislav Nušić, najveći srbijanski komediograf. Djela: komedije "Sumnjivo lice", "Gospođa ministarka", "Narodni poslanik", "Protekcija", "Ožalošćena porodica", "Pokojnik", "Put oko sveta", "Dr", "Svet", "Mister dolar", pripovijetke i romani "Pripovetke jednog kaplara", "Ramazanske večeri", "Opštinsko dete", "Ben-Akiba", "Autobiografija", tragedije "Knez Ivo od Semberije", "Hadži-Loja", "Nahod", drame "Tako je moralo biti", "Jesenja kiša", "Pučina", "Iza Božjih leđa".</p><p>1943. - Rođena američka pjevačica Dženis Džoplin (Janis Joplin), najpoznatija bijela pjevačica bluza šezdesetih godina 20. stoljeća. Dženis je u početku bila pjevačica grupe “Big Brother &amp; Holding Company”, a kasnije je radila samostalno. Njena pjesma "Me and my Boby Mcgee" posthumno je dospjela na prvo mjesto američke top-ljestvice singlova. Ubraja se u Klub 27, muzičare koji su preminuli napunivši 27 godina života.</p><p>1948. – U Banjoj Luci rođen Admiral Mahić, bosanskohercegovački književnik. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD "Napredak". Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik. Osim poezije, objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju “Republika poezije”. Bio je jedan od osnivača P.E.N. Centra BiH. Preminuo je 19. septembra 2015. godine. </p><p>1952. - U Sarajevu rođen Irfan Mensur kao Irfan Kurić, regionalni glumac, reditelj, scenarista i pedagog. Njegov otac Mensur Kurić, rodom iz Niša, potjecao je od begovske porodice iz Donjeg Vakufa, a njegova majka Nada je potomak grofovske prodice Alaupović. U Beogradu je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Tada je promijenio prezime Kurić u Mensur, po očevom imenu. U jednom intervjuu je izjavio da je to učinio kako bi iza sebe ostavio nešto, kako bi stvorio jednu novu malu porodičnu lozu, te dodao da su roditelji znali za njegovu namjeru i da se nisu tome protivili. Odglumio je maestralne uloge u gotovo svim najpoznatijim filmovima jugoslavenske kinematografije. </p><p>1960. - Rođen Žarko Laušević, crnogorski filmski glumac. Ogromnu popularnost donijela mu je uloga u TV seriji "Sivi dom" (1984.). Nakon toga uslijedile su Lauševićeve brojne zapažene uloge. U ljeto 1993. godine, Lauševića je napala grupa huligana ispred jednog kafića u Podgorici. U samoobrani je iz svog pištolja usmrtio dvojicu napadača, a trećeg teško ranio. Najprije je osuđen na 13 godina zatvora, a 1998. kazna mu je promijenjena na četiri godine zatvora. Pušten je nakon što je odslužio 4,5 godine. Odlukom Vrhovnog suda 2001. godine, ponovno je osuđen na 13 godina zatvora, a 2011. pomilovao ga je tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić. Preminuo je 15. novembra 2023. u Beogradu.</p><p>1969. - Umro Jan Palah (Jan Palach), češki student historije i političke ekonomije na Karlovom fakultetu u Pragu. Nakon invazije pet zemalja Varšavskog pakta na Čehoslovačku (1968.), Palach je 16. 1. 1969., usred Praga sam sebe zapalio i tako postao simbol savremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu.</p>

<h2>Umro Hamza Humo, autor prvog bh. modernog romana</h2><p>1970. – U Sarajevu preminuo Hamza Humo, autor prvog bh. modernog romana. Humo je rođen 30. decembra 1895. godine u Mostaru. Iz ugledne je porodice iz koje je bio i alhamijado pisac Omer ef. Humo. U Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. U periodu između dva svjetska rata objavio je više pjesničkih knjiga i svoje najčuvenije i najznačajnije djelo, lirski roman "Grozdanin kikot" (1927.), prvi bh. moderni roman, koji je doživio više izdanja i preveden na mnoge jezike.</p><p>2000. - Umrla Hedi Lamar (Hedy Lamarr), američka filmska glumica austrijskog porijekla, koja je u holivudskim filmovima, kao što su "Samson i Dalila" i "Alžir", igrala uloge fatalnih žena. Izazvala je 1933. senzaciju svlačenjem u filmu "Ekstaza". Napisala je autobiografsku knjigu "Ekstaza i ja". Lamar je bila inovatorica u području bežičnih komunikacija, pa se na današnji dan, prema datumu njenog rođenja, obilježava i Međunarodni dan izumitelja, jer bez njenog izuma danas bi bio nemoguć WiFi.</p><p>2006. - NASA lansirala najbržu svemirsku letjelicu u okviru misije Novi horizonti, što je prva misija posvećena Plutonu.</p><p>2016. - Umro Etore Skola (Ettore Scola), italijanski filmski režiser i scenarist. Tokom višegodišnje karijere, snimio je više od 40 igranih i dokumentarnih filmova. Dobio je Zlatni globus za film “Poseban dan” u kategoriji najbolji strani film 1978., a tokom svoje filmske karijere bio je nominovan za pet Oskara za najbolji film na stranom jeziku.</p>

Danas je ponedjeljak, 19. januar/siječanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 346 dana

Sulejman ef. Kemura: 51. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa

<p>Na današnji dan 1977. godine, u avionskoj nesreći koja se dogodila na letu iz Beograda prema Sarajevu, život je izgubio jedan od najistaknutijih Bošnjaka 20. stoljeća Džemal Bijedić zajedno sa svojom suprugom Razijom, od koje se nije odvajao gdje god da je išao. </p><p>U nesreći je poginulo još šest putnika i članova posade. Ni danas nije razriješena misterija o ovoj nesreći, jer su postojale osnovane sumnje da je namještena, a razlog je bio, prema mišljenju mnogih političkih analitičara, to što ga je Josip Broz Tito vidio kao svog nasljednika na čelu bivše SFR Jugoslavije.</p><p>Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru. Nakon Drugog svjetskog rata zbog velikih zasluga u odbrani zemlje od okupatora, kao i u Komunističkoj partiji Jugoslavije, u koju se uključio još kao student, obavljao je brojne visoke funkcije u bivšoj SFRJ, između ostalih, bio je predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju imenovan za predsjednika jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća, 1971. godine. </p><h2>Porodičan čovjek</h2><p>U vrijeme ustavnih promjena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Bijedić se zalagao za ravnopravnost republika u jugoslavenskoj federaciji, te ravnopravnost naroda unutar Bosne i Hercegovine. Borio se za integraciju Hrvata zapadne Hercegovine, afirmaciju nacionalnog identiteta Bošnjaka i integraciju Bosanske krajine u šire bosanskohercegovačke političke, ekonomske i kulturne tokove. Osim toga, organizator je tadašnje bh. privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija. </p><p>Bijedić je bio porodičan čovjek kojeg su svi voljeli i sigurno je jedan od najomiljenijih političara iz komunističkog vremena, pogotovo u našoj zemlji za koju se do posljednjeg daha borio svim srcem. Na sarajevskom groblju Bare, gdje je ukopan Džema, kako su ga zvali odmilja, svake godine na dan njegove pogibije okupe se poštovaoci njegovog lika i djela, kako bi odali počast ovom bh. velikanu.</p>

<h2>Osnovana Lima, glavni grad Perua</h2><p>1535. - Španski osvajač Fransisko Pisaro (Francisco Pizarro) osnovao Limu, danas glavni grad Perua.</p><p>1689. - Rođen Šarl Luj de Sekonda Monteskje (Charles-Louis de Secondat Montesquieu), francuski filozof, tvorac tzv. teorije o podjeli vlasti. Autor je kapitalnog djela „Duh zakona“ u kojem je razvio teoriju o podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, koje je postalo temelj parlamentarne demokratije.</p><p>1778. - Engleski moreplovac i istraživač Džejms Kuk (James Cook) otkrio Havaje, koje je nazvao Sendvička ostrva.</p><p>1882. - Rođen engleski pisac Alen Aleksander Miln (Alan Alexander Milne), autor veoma popularnih romana za djecu: "Kad smo bili vrlo mladi", "Vini Pu", "Kuća na Puovom uglu", "Sad nas je šestero".</p><p>1886. - Francuski vajar i slikar Antoan Pevzner (Antoine Pevsner), rođen je na današnji dan. Studirao je u Kijevu i Petrogradu, a u Francusku je emigrirao 1923. Stvarao je u maniru apstraktnog konstruktivizma, a kasnije je eksperimentisao s dinamičnim spiralnim konstrukcijama i ritmički razvijenim objektima. Smatrao je da umjetnost mora da počiva na osnovnim elementima: prostoru i vremenu.</p><p>1892. - Rođen američki filmski glumac, simpatični "debeljko" Oliver Norvel Hardi (Hardy), čiji su neponovljivi gegovi u paru sa Stenom Lorelom zasmijavali publiku širom svijeta. Najpoznatiji filmovi: "Mi iz Oksforda", "Dva dobra drugara", "Fra đavolo", "Veliki posao", "Udri brigu na veselje", "Naša žena", "Na Divljem zapadu".</p>

<h2>Rođen slavni američki glumac Keri Grant</h2><p>1904. - Arčibald Aleksander Lič (Archibald Alec Leach), poznatiji kao Keri Grant (Cary), rođen je na današnji dan. Slavni američki filmski glumac iskazao se kao sjajan komičar, ali i kao tumač karakternih uloga u filmovima Alfreda Hičkoka (Hitchcock). Filmovi: "Plava Venera", "Strašna istina", "Samo anđeli imaju krila", "Filadelfijska priča", "Osumnjičen", "Ozloglašena", "Dan i noć", "Majmunska posla", "Drž'te lopova!", "Sjever - sjeverozapad", "Šarada".</p><p>1909. - Rođen srbijanski pisac Oskar Davičo, koji je između dva svjetska rata pripadao grupi ljevičarskih pisaca nadrealista. Djela: zbirke pjesama "Višnja za zidom", "Nastanjene oči", "Flora", "Tropi", "Kairos", "Trema smrti", romani "Pesma", "Beton i svici", "Radni naslov beskraja", "Ćutnje", "Gladi", "Tajne", "Bekstva", "Zavičaji", "Gospodar zaborava".</p><p>1913. - Američki pozorišni i filmski glumac Dejvid Denijel Kaminski (David Daniel Kaminsky), poznat kao Deni Kej (Danny Kaye), rođen je na današnji dan. Bio je sjajan komičar, koji se angažirao i u UNICEF-u. Filmovi: "Čudo od čovjeka", "Momak iz Bruklina", "Pjesma se rodila", "Tajni život Voltera Mitija", "Revizor".</p><p>1936. - Umro engleski pisac Radjard Kipling (Rudyard Kipling), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1907. godine. Djela: "Knjiga o džungli", "Hrabri kapetan", "Kim", "U bijelom i crnom", "Priče za djecu", "Istinite priče".</p>

<h2>Rođen Dario Džamonja, bh. novinar i pisac</h2><p>1955. - Rođen Dario Džamonja, bosanskohercegovački novinar i pisac kratkih priča. Bio je kolumnist “Slobodne Bosne”, “Oslobođenja”, “Kolumniste” te radio kao urednik u časopisu “Lica”. "Priče iz moje ulice" bila je njegova prva debitantska knjižica od svega 50-ak stranica, koju je objavio 1979. godine. Uslijedila je "Zdravstvena knjižica", 1985., potom "Priručnik", 1988., te "These days" 1989. godine. Za svog života objavio je 10 knjiga koje su svojevrsne svjedodžbe o vremenu u kojem je stvarao. Preminuo je 15. oktobra 2001. u Sarajevu.</p><p>1955. - Kevin Kostner (Costner), američki filmski glumac i reditelj koji često sam producira svoje filmove, danas slavi 71. rođendan. Jedan od njegovih najuspješnijih filmova je „Ples s vukovima“ (1990.) koji je bio nominiran za 12 Oskara, a osvojio ih je sedam, među kojima je dva Oskara dobio i Kostner lično - u kategorijama za najbolji film i za najboljeg reditelja. Jedan od najvećih uspjeha postigao je s filmom „Tjelohranitelj“ (1992.), u kojem je glumio s pjevačicom Vitni Hjuston (Whitney Houston).</p><p>1968. - Rođena Dragana Mirković, srbijanska folk pjevačica, jedna od najvećih estradnih zvijezda 1990-ih na prostoru bivše SFR Jugoslavije. </p><p>2023. - Preminuo Ivan Kordić, bosanskohercegovački pjesnik, književni kritičar i novinar. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 2001. godine. Radio je na BHRT-u.</p>

Danas je nedjelja, 18. januar/siječanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 347 dana

Džemal Bijedić: 49. godišnjica smrti jednog je najistaknutijih Bošnjaka 20. stoljeća

<p>Na današnji dan 1955. godine, preminuo je bosanskohercegovački ljekar i pisac Isak Samokovlija. </p><p>Na Samokovlijino književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu, gdje je rođen 3. septembra 1889. godine, u trgovačkoj porodici, a otac Moša i majka Rifka dali su mu ime po djedu Isaku.  </p><p>Jedini bh. nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovjedač.</p><h2>Sunce nad Drinom</h2><p>Isak Samokovlija rastao je s četiri brata i jednom sestrom: Baruhom, Haimom, Jakobom, Leonom i Mirjam. Mirjam je umrla kao dijete u Goraždu, a Baruh i Leon stradali su u logorima 1941-1945. U pripovijetki “Sunce nad Drinom” Isak je opisao svoje mjesto rođenja s velikim emocijama: </p><p>- Rođen sam u Goraždu, u toj maloj varošici istočne Bosne kroz koju teče divna i plahovita Drina. Gotovo cijelo svoje djetinjstvo proveo sam na toj rijeci. Drina je za mene jedan od dubljih doživljaja. Zanosila me je kao neko živo, božanstveno biće. Njena bistra čarobna zelena boja, puna sunca, koja mi se tih godina redovno slijevala u dušu svakog ljeta, ispunila me za cijeli život vedrinom, čistotom i nekom čudesnom snagom…</p><p>U rodnom Goraždu Isak je završio osnovnu školu nakon koje je otišao u Sarajevo kod majčine rodbine, gdje je završio Prvu gimnaziju sa školskim drugom Ivom Andrićem, također našim velikim književnikom. Kako je volio kristalno čistu i zelenu boju Drine, tako je zavolio i „sarajevske mahale, krivudave sokake, male kućerke nakrivljenih krovova pokrivene uglavnom ćeramidom ili šindrom i okružene baštama u kojima gustu sjenu čini drveće dudova, lipa ili krušaka jerbasmi“.</p><h2>Sudbonosni Beč</h2><p>Medicinski fakultet u Beču upisao je 1910. godine, ali početkom Prvog svjetskog rata, 1914., biva mobiliziran i poslan na front, zbog čega studije završava tek 1917. godine. U Beču, na jednoj plesnoj večeri, upoznao je mladu Hedu Bruner (Hedda Brunner), svoju buduću suprugu, koju je njena majka poslala na krojački zanat. S Hedom je dobio troje djece: Mišu, Mirjanu i Rikicu.</p><p>Nakon rata Samokovlija se vratio u BiH i zaposlio kao ljekar u rodnom Goraždu, zatim u Fojnici, da bi 1925. počeo raditi u bolnici „Koševo“, današnjeg naziva Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Kako je sam često kazivao, imao je mnogo posla kao ljekar, pa je pisao noću, kada bi završio s poslom, jer je književnost bila njegova najveća ljubav.</p><p>- Vremena nisam imao mnogo, bio sam zauzet kao ljekar. Radio sam u ambulanti, a popodne u privatnoj ordinaciji. Zato sam uglavnom najviše pisao noću. Kada bih završio sve medicinske poslove, bacio bih se na književnost, a to je za mene bilo najveće uživanje. Volio sam da pišem i volio sam stvari koje pišem, doživljavao sam ih.</p><h2>Ustaški logor</h2><p>Godinama je Samokovlija svoje tekstove držao u ladici neobjavljene, jer je pisao za svoju dušu, o životu sunarodnjaka, sefardskih Jevreja, saosjećajući s patnjama siromašnih i obespravljenih, koji su bili glavni likovi njegovih lirski intoniranih pripovijedaka. U tome je, izgleda, i bila tajna velike čitanosti i uvažavanja njegovih djela, koju otkrivaju i brojni današnji čitatelji.</p><p>Uporedo s ljekarskim poslom bio je jedan od urednika sedmične novine „Jevrejski život“, gdje je, 1927., objavio svoju prvu pripovijetku „Rafina avlija“, a dvije godine poslije i prvu zbirku pripovijedaka "Od proljeća do proljeća", te 1936. „Pripovijetke“.</p><p>Međutim, početkom Drugog svjetskog rata Samokovlija je ostao bez posla i, kao i ostali njegovi sunarodnjaci, morao je nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali Jevreje. Ubrzo su ga ustaše odvele u logor u Sarajevu. </p><h2>Ukradena bista</h2><p>U proljeće 1945. godine, uspio je pobjeći od ustaša i krio se sve do oslobođenja zemlje. Po završetku Drugog svjetskog rata uređivao je književni časopis "Brazda", od 1948. do 1951. godine, a potom je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost". </p><p>Godine 1946., Samokovlija je objavio svoju najpoznatiju pripovijetku „Nosač Samuel“, koja je, prema mišljenju književnih kritičara, njegovo najbolje djelo. Napisavši drame „On je lud“ i „Fuzija“ okušao se i kao dramski pisac. Prema njegovim djelima realizirano je više pozorišnih i TV dramatizacija („Plava Jevrejka“, „Ženidba nosača Samuela“, „Simha“ i „Ratni hljebovi“). U režiji Slavka Vorkapića, prema djelu  “Hanka”, 1955. snimljen je istoimeni igrani film, koji je  godinu kasnije predstavljao jugoslavensku kinematografiju na Filmskom festivalu u Kanu.  </p><p>Prije tri godine, tačnije 18. januara 2021., ponovo je postavljena Samokovlijina bista na Trgu oslobođenja - Alija Izetbegović, koja je bila ukradena 2016. godine.</p><h2>Samokovlijin kutak</h2><p>Svake godine polovinom januara, u Goraždu se održava manifestacija „Dani Isaka Samokovlije – Sunce nad Drinom“, a u Domu pisaca u Sarajevu jedan kutak je posvećen ovom velikom književniku, što je, ustvari, minijaturni porodični muzej koji su formirali Isakova kćerka Mirjana i njen suprug Milutin. U tom kutku smješteni su radni sto za kojim je Isak pisao i stvarao, vitrina s njegovim knjigama, vaza za cvijeće koju je Isak dobio od svoje majke nakon što je položio maturu u sarajevskoj Prvoj gimnaziji, nalivpera i olovke, tabakera… Na zidu je nekoliko umjetničkih slika, među kojima dominira piščev portret, rad Marija Mikulića, slikara i Samokovlijinog velikog prijatelja.</p>

<h2>Rođen Molijer, najcjenjeniji književnik u zapadnoj kulturi uopće</h2><p>1622. – Rođen Žan Batist Poklen Molijer (Jean-Baptiste Poquelin Moliere), francuski komediograf i glumac, jedan od velikana humoristične satire te najcjenjenijih književnika u zapadnoj kulturi uopće. U Parizu je osnovao pozorišnu družinu "Slavno pozorište" ("L'Illustre Theatre") za koju je prerađivao italijanske komedije i s kojom je 12 godina obilazio provinciju. Ismijavao je tadašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost plemstva i gramzivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva. Molijer je razvio italijansku komediju intrige u društvenu komediju i komediju običaja s tragikomičnom pozadinom u kojima veličina komičnog doseže razmjere tragičnog. Godine 1660., preuzeo je Kraljevsko pozorište u Parizu.</p><p>1809. – Francuski ekonomist i politički filozof Pjer Žozef Prudon (Pierre Joseph Proudhon), osnivač modernog anarhizma, rođen je na današnji dan. Njegova doktrina postala je osnova kasnijih anarhističkih teorija. Rukovođen geslom “svojina – to je krađa”, u djelu “Šta je svojina” zalagao se za ukidanje svojine. Također je smatrao da komunizam guši nezavisnost ljudi. Sintezu jednakosti i nezavisnosti vidio je u slobodi kao “trećoj formi društva”, što je teorijski razradio u djelu “Sistem ekonomskih protivrječnosti ili filozofija bijede”. </p><p>1891. – Rođena Diana Budisavljević Obekser (Obexer), humanitarka austrijskog porijekla, koja je tokom Drugog svjetskog rata spasila 15.336 djece iz ustaških logora smrti u NDH. </p><p>1892. – Nurija Pozderac, bosanskohercegovački učitelj i političar, heroj Narodnooslobodilačke borbe, u kojoj je učestvovao od 1941. godine, rođen je na današnji dan. Godine 1942., izabran je za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora Narodnog oslobođenja u Cazinu, a potom i na mjesto potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a na Prvom zasjedanju, 26. novembra 1942. u Bihaću. Godine 1943., Nurija Pozderac je ranjen u blizini Sutjeske, a četiri dana kasnije je preminuo. </p><p>1908. - Edvard Teler (Edward Teller), američki fizičar mađarskog porijekla, koji se smatra izumiteljem američke hidrogenske bombe, pa je često nazivan "ocem H-bombe", rođen je na današnji dan. "Ono što smo trebali naučiti jeste da je svijet mali, da je mir važan i da saradnja u nauci može doprinijeti miru. Nuklearno oružje u mirnom svijetu će imati ograničen značaj", rekao je jedne prilike Teler u intervjuu CNN-u. </p><p>1919. - Rođen Mladen Delić, sportski novinar i komentator RTV Zagreb. Njegov čuveni usklik "Ljudi moji, pa je li to moguće!" na kvalifikacijskoj fudbalskoj utakmici između reprezentacija bivše SFR Jugoslavije i Bugarske, 22. decembra 1983. godine u Splitu, ubrzo je postao dio kolektivne memorije i svakodnevnog govora u cijeloj regiji, a nerijetko ga koriste i današnji novinari. Preminuo je 22. februara 2005. godine.</p>

<h2>Rođen Hamdija Pozderac, jedan od najutjecajnijih bh. političara 20. vijeka</h2><p>1924. - U Cazinu je rođen Hamdija Pozderac, jedan od najutjecajnijih bosanskohercegovačkih političara 20. vijeka. Bio je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Ustavne komisije SFRJ 1970-ih i 80-ih godina. Još u srednjoj školi Hamdija se uključio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. U 8. krajiškoj narodnooslobodilačkoj udarnoj brigadi bio je sekretar bataljonskog i brigadnog komiteta SKOJ-a, a zatim član Oblasnog komiteta USAOJ-a i SKOJ-a za Bosansku krajinu. Početkom 1944. godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ Bihać. Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1961. godine predavao je opću sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od 1965. godine je bio član Centralnog komiteta SKBiH, kasnije predsjednik CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971. do 1974. predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Na kraju svoje političke karijere bio je i član Predsjedništva bivše SFRJ, od 1986. do 1987. godine, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva, bio je prisiljen da da ostavku zbog umiješanosti u Aferu “Agrokomerc”. Nakon toga se povukao iz političkog života bivše SFR Jugoslavije. Preminuo je 7. aprila 1988. godine u Sarajevu. Danas se sjećanje na Hamdiju Pozderca čuva i u nazivu jedne sarajevske ulice s njegovim imenom.</p><p>1929. – Afroamerički baptistički svećenik Martin Luter King (Luther), vođa pokreta protiv rasizma, rođen je na današnji dan. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1964. godine. </p><p>1967. - Rođen bh. heroj Enver Šehović, legendarni komandant i jedan od najčuvenijih boraca sarajevskog ratišta. Proslavio se komandovanjem u Prvoj slavnoj motorizovanoj brigadi. Ostat će upamćeno da je zajedno sa svojim velikim prijateljem Safetom Zajkom (također legendarni komadant ARBiH) oslobodio brdo Žuč. Šehović je bio školovani kadar, bio je poručnik u JNA, radio je u Sarajevu u kasarni Maršal Tito. Uvijek je bio sa svojim saborcima, na prvim linijama, učestvovao u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice. Nikada se nije bojao smrti. Poginuo je 27. jula 1993. na Žuči pri komandovanju odbrane Golog brda. Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu pored svog prijatelja Safeta Zajke. Posthumno je odlikovan najvećim priznanjem "Zlatni ljilan" i "Herojem odbrambenog rata 92-95", te jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.</p><p>1971. – Otvorena grandiozna Asuanska brana u Egiptu na rijeci Nil. Izgradnja tog kapitalnog objekta hidroenergetskog i melioracionog sistema trajala je 11 godina.</p><p>1979. - Rođen Ivan Bosiljčić, jedan od najzačajnijih glumaca savremenog muzičkog teatra u Beogradu koji je i izvrstan pjevač i plesač. Sterijinu nagradu za glumačko ostvarenje za ulogu Maneta u mjuziklu „Zona Zamfirova“ dobio je 2013. godine. Od 2011. godine je u braku s regionalnom muzičkom zvijezdom Jelenom Tomašević. Imaju kćerku Ninu.</p><p>1982. – U Novom Pazaru rođena pjevačica Emina Jahović. Postala je poznata nakon objavljivanja debitantskog albuma „Osmi dan“ u 2002. godini. Učestvovala je na izboru za predstavnika Bosne i Hercegovine na Pjesmi Eurovizije 2002. s pjesmom "U, la, la". Godine 2003., pobijedila je na festivalu „Sunčane Skale“ s pjesmom „Uzalud se budim“. </p><p>2001. – Počeo projekt Wikipedia na engleskom jeziku, a dva mjeseca kasnije i na francuskom.</p><p>2007. – Euro postao valuta u Sloveniji.</p><p>2016. – U 73. godini umro američki filmski i televizijski glumac, producent, trener životinja i kaskader Den Hagerti (Dan Haggerty). Njegova najpoznatija uloga je trener životinja Grizli  Adams (Grizzly) u popularnom filmskom serijalu „Život i vrijeme Grizzly Adamsa“. </p><p>2018. – Umrla Dolores O’Riordan, irska muzičarka, pjevačica grupe „The Cranberries“. Bila je članica žirija „The Voice of Ireland“ sezone 2013./14. </p><p>2019. - Preminuo Miodrag Radovanović Mrgud, srbijanski i regionalni pozorišni, filmski i televizijski glumac. Od 1957. godine, kada je započeo karijeru, pojavio se u više od stotinu filmova. Dobitnik je Zlatne arene za najbolju sporednu mušku ulogu - Šicera u TV seriji „Salaš u Malom Ritu“.</p>

Danas je četvrtak, 15. januar/siječanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 350 dana

Isak Samokovlija: 71. godišnjica smrti ljekara i pisca

<p>Na današnji dan 1952. godine, u Skoplju je rođena Nada Đurevska, diva bosanskohercegovačkog i regionalnog glumišta i jedna od naših najboljih glumica svih vremena. U Sarajevo se s porodicom doselila kao šestogodišnja djevojčica, gdje je, 1979., diplomirala glumu na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta. </p><p>Prema mišljenju njenih kolega, ali i stručnjaka za sedmu umjetnost, Đurevska je bila najveća glumica koju je ova zemlja ikada imala, a tu titulu su joj dali i obični ljudi, oni koji su je voljeli i koji i danas tuguju za njom. Na sceni i pred kamerom nosila je onu rijetku vrstu istine koja se ne uči, već se živi. Njena gluma nije tražila pažnju; ona ju je prirodno osvajala, tiho i postojano, kao što se osvajaju najdublja ljudska povjerenja.</p><h2>Skrivala emocije</h2><p>Đurevska je i kolegama i javnosti ostala u sjećanju po vrhunskim ulogama na daskama koje život znače, brojnim filmovima i TV serijama, ali i kao glumica koja nikada nije žudjela za isticanjem. Nije bila skandalozna osoba, nikada o njoj nisu pisali tabloidi, niti je davala intrigantne, dvosmislene izjave. Svoje emocije čuvala je za sebe, a ispod suzdržanog garda koji je postavljala, krila se topla i emotivna osoba.</p><p>– Nisam mnogo griješila ni prema prijateljima ni prema drugima. Često sam se izvinjavala i onda kad se onaj drugi trebao meni izviniti. Obično ne volim reći “volim te”, nego to pokažem na neki način, jer ako je iskrena emocija, ljudi je lako prepoznaju. I uvijek sam ja, u svakom odnosu, više voljela. Možda je to dobro – izjavila je svojevremeno Đurevska u jednom od intervjua za “Dnevni avaz”.</p><p>Prva Nadina uloga bila je Varje u Čehovljevoj drami “Višnjik”. Od 1974. do 1979. bila je angažirana u Kamernom teatru, a od 1979. članica Narodnog pozorišta Sarajevo. Neprevaziđene pozorišne uloge odigrala je u predstavama: “Izgubljeni sin”, “Woyzeck”, “Hamlet”, “Medeja”, “Tartuffe”, “Legenda o Ali-paši”, “Derviš i smrt”... Bila je aktivna na pozorišnim daskama i u najtežim vremenima, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.). Ostala je vjerna sceni, Sarajevu i umjetnosti, svjedočeći da kultura nije luksuz, već potreba, način da se preživi i sačuva ljudskost. </p><p>Neka od filmskih ostvarenja, od 40 u kojima je tumačila razne karakterne uloge, pamte se po njenoj maestralnoj glumi, poput: “Igmanski marš”, “Miris dunja”, “Od zlata jabuka”, “Moj brat Aleksa”, “Kod amidže Idriza”, “Dobro uštimani mrtvaci”...</p><h2>Majka Mubera</h2><p>Pod rediteljskom palicom Sulejmana Kupusovića Đurevska je odigrala jednu od njenih najupečatljivijih uloga – majke Mubere u TV seriji “Viza za budućnost” po kojoj je naročito pamti publika u cijeloj regiji. I danas se prepričavaju skečevi Mubere i zeta Suada, kojeg je glumio Admir Glamočak koji kaže da su morali često prekidati snimanje tih scena jer su “umirali” od smijeha. </p><p>Nada Đurevska je u svojoj četrdesetogodišnjoj karijeri osvojila brojne nagrade. Prvu je dobila za ulogu šutljive, ali tajno zaljubljene žene u filmu „Od zlata jabuka”. Između ostalih, dobitnica je i Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra MESS 2002., te Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 2014. godine.</p><p>Posljednja predstava u kojoj je igrala prije nego što je otišla u penziju, u januaru 2014. godine, bila je “Kad bi ovo bio film” reditelja Dine Mustafića. </p><p>Najveća diva bosanskohercegovačkog glumišta preminula je u Sarajevu, 13. septembra 2017., u 65. godini. “Otišla je tiho kako je i živjela”, napisale su u posljednjoj poruci Nadine kolege iz Narodnog pozorišta u Sarajevu.</p>

<h2>Osnovana dinastija Grimaldi u Monaku</h2><p>1297. - Italijanski plemić Frančesko Grimaldi (Francesco), preobučen u kaluđera, ušunjao se u tvrđavu Monako, koja je bila pod vlašću Đenove, potom u nju pustio svoje vojnike i osvojio je. Osnovao je dinastiju Grimaldi, koja je i danas na vlasti u kneževini Monako, te kao Renije Prvi vladao do smrti 1314. godine.</p><p>1324. - Umro italijanski istraživač Marko Polo, najpoznatiji evropski srednjovjekovni putnik. Ka Dalekom istoku krenuo je iz Venecije 1271., u svojoj 17. godini. Proputovao je Mezopotamiju, Kurdistan, Perziju, Turan, Pamir, Kineski Turkestan i Mongoliju i stigao u Peking 1275. godine. Opisao je putovanja u "Knjizi o čudima svijeta", objavljenoj 1298., kasnije nazvanoj "Milion", koja je podstakla mnoga geografska otkrića.</p>

<h2>489. godišnjica osnivanja Gazi Husrev-begove medrese   </h2><p>1537. godine, u Sarajevu je osnovana Gazi Husrev-begova medresa, najstarija odgojno-obrazovna institucija u Bosni i Hercegovini i jedna od rijetkih u svijetu koja u kontinuitetu radi više od 480 godina. Njen osnivač je unuk osmanskog sultana Bajazida II, Gazi Husrev-beg, čija vakufnama čini trajnu organizacijsku i programsku osnovu rada ove škole. Poznata je pod imenom Kuršumli medresa po olovnim kupolama koje je prekrivaju. Danas Gazi Husrev-begova medresa djeluje kao srednja škola. Školovanje traje četiri godine. Svršenici Gazi Husrev-begove medrese mogu nastaviti školovanje na bilo kojem fakultetu u Bosni i Hercegovini i na mnogim fakultetima u inozemstvu, posebno u islamskom svijetu.</p><p>1589. - Rođen hrvatski barokni književnik Ivan Đivo Gundulić, najznačajniji pjesnik južnoslavenskog područja u 17. stoljeću. Pisao je mitološke drame i romantične tragikomedije, a najvrednija njegova djela su lirski ep “Suze sina razmetnoga”, junački ep “Osman” i pastirska igra “Dubravka” koja završava čuvenom himnom slobodi.</p><p>1642. - Umro italijanski astronom, fizičar i matematičar Galileo Galilej (Galilei), osnivač mehanike kao nauke, posebno dinamike i kinematike. Hidrostatsku vagu pronašao je 1585., a 1589. formulirao je zakone slobodnog pada tijela pod djejstvom sile teže i kretanja po kosoj ravni. Uveo je pojmove ubrzanja i inercije. Konstruirao je astronomski durbin, otkrio Orionovu maglinu, neravnine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita, Venerine faze, pjege na Suncu i konstatirao da je Mliječni put ogroman skup zvijezda. </p><p>1713. - Preminuo italijanski kompozitor i violinist Arkanđelo Koreli (Arcangelo Corelli), osnivač Bolonjske violinske škole. Jedinstvom emotivnosti i uravnotežene forme uspostavio je ravnotežu s obiljem baroknih ukrasa u svojoj muzici, postigavši klasičnu smirenost. Djela: 12 končerta grosa, sonate za violinu, tri sonate.</p><p>1896. - Umro francuski pisac Pol Verlen (Paul Verlaine), boem i pustolov, čija je poezija, puna lirizma i muzike, znatno utjecala na simboličku školu. Djela: zbirke pjesama "Romanse bez riječi", "Galantne svečanosti", "Elegije", "Mudrost".</p><p>1910. - Ruska balerina Galina Sergejevna Uljanova, vodeća balerina "Boljšoj teatra" poslije Drugog svjetskog rata, rođena je na današnji dan. Briljantno je tumačila glavne uloge u baletima "Labudovo jezero", "Uspavana ljepotica", "Krcko Oraščić", "Žizela", "Pepeljuga" i "Romeo i Julija". </p><p>1935. - Rođen američki muzičar Elvis Prisli (Presley), "kralj roka", izuzetno popularan pedesetih i šezdesetih godina 20. vijeka. Prodao je više od 150 miliona ploča i glumio u dvadesetak filmova. Umro je 1977. od prekomjerne upotrebe alkohola i droge. </p><p>1942. - Engleski fizičar Stiven Hoking (Stephen Hawking), jedan od vodećih svjetskih naučnika 20. vijeka, rođen je na današnji dan. Reputaciju vodećeg naučnika stekao je knjigom o porijeklu univerzuma "Kratka historija vremena", objavljenom 1988. godine. Preminuo je 14. marta 2018. godine.</p><p>1947. - Rođen Dejvid Bouvi (David Bowie), britanski rok muzičar, kompozitor, muzički producent, aranžer i glumac. Godine 2014., dijagnosticiran mu je rak jetre. Posljednji album “Blackstar” izdat mu je na 69. rođendan, 8. januara 2016., a dva dana poslije Bowie je preminuo.</p><p>1993. - Potpredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine Hakiju Turajlića, dok je u pratnji UN-a putovao za Sarajevski aerodrom, ubili pripadnici Vojske RS.</p><p>2005. – Preminuo Suvad Katana, bivši bh. fudbaler, od posljedica srčanog udara u 36. godini života. Rođen je 6. aprila 1969. u mjestu Delijaš blizu Trnova. Karijeru je počeo u Željezničaru 1987. godine, a 1992. je otišao u Belgiju, gdje je igrao za Genk (1992. – 1994.), Gent (1994. – 1996.) i Anderlecht (1996. -1998.). U Belgiji je bio jedan od najboljih igrača zadnje linije 1990-ih, gdje je dobio i mnoge nagrade. Također igrao je i u Turskoj za Adanaspor (1998. – 1999.), da bi karijeru završio u Lokerenu u Belgiji (1999. – 2004.). Za reprezentaciju BiH odigrao je 10 utakmica.</p>

Danas je četvrtak, 8. januar/siječanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 357 dana

Nada Đurevska: 74. godišnjica rođenja najveće bh. glumačke dive

<p>Na današnji dan 1940. godine, u Bosanskom Petrovcu je rođen Mersad Berber, bosanskohercegovački akademski likovni umjetnik, ilustrator, scenograf i kostimograf, slikar ljepote i magije života. Berber je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., gdje je završio i postdiplomski studij grafike, zadobivši simpatije svojih profesora, koji su bili oduševljeni njegovim talentom.</p><p>- Mersad Berber donio je već na Akademiju seriju neobičnih, prekrasnih crteža u stilu starih muslimanskih, perzijskih motiva… Berbera smatram svojim najdražim u najuspješnijim učenikom, značajnim i neobično velikim umjetnikom – napisao je o Berberu njegov profesor, slovenski slikar i grafičar, akademik Božidar Jakac.</p><h2>Stalna postavka slika u Londonu</h2><p>Berberovi crteži su već od 1961. bili zapaženi na kolektivnim izložbama, a prvu samostalnu izložbu imao je 1965. godine, u Gradskoj galeriji u Ljubljani. Od 1978. do 1982. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.</p><p>Osim brojnih slika, grafika, tapiserija, ilustracija mnogih značajnih knjiga, scenografija i kostimografija na pozornicama u Vašingtonu, Sarajevu i Zagrebu, 1985. završio je i crtani film „Tempo Secondo“. Održao je gotovo stotinu samostalnih i učestvovao u nizu kolektivnih izložbi u Evropi, SAD i Aziji. Godine 1984., Galerija „Tate“ u Londonu uvrstila je Berberove slike u svoju stalnu postavku. </p><p>Motivi po kojima je Berber poznat i jedinstven su: žena, konj i cvijet. Magija njegovog slikarstva je u kombiniranju svijetlog i tamnog, crtanju i oblikovanju ljepote ženskog lika, jarkom likovnom pečatu životinjskog torza u stalnom dinamičkom pokretu, jer konji na njegovim slikama oživljavaju, a cvjetovi mirišu.</p><h2>Pikaso kao uzor</h2><p>Berberov najveći slikarski uzor bio je Pablo Pikaso (Picasso), za kojeg je govorio da je najveći svjetski slikar ikad, a na upite zašto tako misli, odgovarao bi:</p><p>- Zato što je on sve ono što su umjetnici stvarali stoljećima, sve dotadašnje kanone obrnuo na glavu… napravio je svoj sistem i svoj svijet koji je bio sasvim drugačiji od svih ostalih. Samo njegov, neprocjenjiv.</p><p>Najznačajniji ciklusi Berberovih slika su “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu”, “Otomanske kronike”... a izlagao ih je u svim većim gradovima svijeta, od Istanbula, Londona, Madrida, preko Njujorka do Moskve i Nju Delhija. </p><p> </p><p>Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, '90-ih godina prošlog vijeka, sa suprugom Adom, sinovima Ensarom i Azerom, odselio je u Zagreb, gdje je i preminuo u 72. godini, 7. oktobra 2012. godine.</p>

<h2>Rođen Faust Vrančić, jedan od najznačajnĳih Hrvata svih vremena</h2><p>1551. - Rođen Faust Vrančić, hrvatski polihistor, jezikoslovac, pronalazač, diplomat, inžinjer, svećenik, biskup, jedan od najznačajnĳih Hrvata svih vremena. U javnosti se najčešće percipira kao izumitelj svjetskog glasa, jer najznačajnijim projektima, objavljenim u djelu „Machinae novae“, Vrančić nadilazi svoje vrijeme, a važnošću prelazi granice epoha.</p><p>1782. - Umro njemački kompozitor, pijanist i dirigent Johan Kristijan Bah (Johann Christian Bach), najmlađi sin slavnog Johana Sebastijana Baha (Sebastian). Kristijan je živio i u Milanu i Londonu, pa je nazivan "italijanski Bah" i "engleski Bah". Djela: 15 opera, više od 60 simfonija, 37 klavirskih koncerata, 13 uvertira, klavirske sonate, kamerna muzika.</p><p>1801. - Stupanjem na snagu akta o ujedinjenju Velike Britanije i Irske stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo.</p><p>1823. - Rođen mađarski pjesnik Šandor Petefi, reformator mađarske poezije. Prve pjesme napisao je kao gimnazijalac i ubrzo je postao najomiljeniji i najčitaniji mađarski pjesnik. Djela: roman "Krvnikovo uže", epska poezija "Vitez Janoš", "Apostol", lirska poezija "Izabrane pjesme", "Petefijeve pjesme".</p><p>1842. - U Kelnu pokrenut dnevnik "Rajnske novine", organ radikalne rajnske buržoazije koja je tražila liberalne reforme. U aprilu 1842. u listu je počeo da sarađuje Karl Marks (Marx), koji je oko sebe okupio širok krug saradnika, čime je radikalizovana uređivačka politika lista, koji je zabranjen u martu 1843. godine.</p><p>1863. - Rođen Pjer de Kuberten (Pierre de Coubertin), francuski pedagog i historičar, pokretač modernih Olimpijskih igara. Prvi predsjednik OI bio je Grk Demetrios Vikelas, a Kuberten generalni sekretar. U skladu sa starogrčkim nazom, prva Olimpijada modernog doba održana je u njihovoj domovini Grčkoj, u Atini. Nakon prvih Igara Vikelas je predao predsjednikovanje Kubertenu koji bio predsjednik do 1925. godine. </p><p>1879. - Engleski pisac Edvard Morgan Forster (Edward), jedan od najvažnijih engleskih romanopisaca 20. stoljeća, rođen je na današnji dan. Najpoznatije djelo mu je roman “Put do Indije” (1924.) - priča o civilizacijskom srazu kolonizatora s autentičnom indijskom sredinom. Ostala djela: romani "Gdje se anđeli plaše da kroče", "Soba s izgledom", "Najduže putovanje", priče "Nebeski omnibus", "Vječni trenutak", studija "Vidovi romana".</p><p>1894. - Umro Hajnrih Rudolf Herc (Heinrich Rudolf Hertz), njemački fizičar. Njegova otkrića dovela su do razvoja bežične telegrafije radiovalovima, koja je nadomjestila telegrafiju električnom energijom. Po njemu su nazvani mjerna jedinica za frekvenciju herc i krater na Mjesecu.</p>

<h2>Rođen bh. književnik Branko Ćopić</h2><p>1915. - Rođen bosanskohercegovački književnik Branko Ćopić, tvorac zanimljivih i upečatljivih likova i događaja. Počeo je da piše kao đak učiteljske škole i prije Drugog svjetskog rata je objavio zbirke pripovijedaka "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci" i "Planinci". Napisao je veći broj knjiga za djecu: "Bojna lira pionira", "Put u vedrinu", priče "U svijetu leptirova i medvjeda", "Bosonogo djetinjstvo", zbirke pjesama "Ognjeno rađanje domovine", "Ratnikovo proljeće". Za zbirku pripovijedaka "Bašta sljezove boje", koju je posvetio svom prijatelju književniku Ziji Dizdareviću, ubijenom 1942. u logoru u Aušvicu, dobio je Njegoševu nagradu. U tom djelu se vedri Ćopić, kako su ga mnogi doživljavali, predstavio kao razočarani čovjek obuzet melahnolijom i sumornim slutnjama, posebno u uvodu knjige. Prema mišljenju mnogih njegovih prijatelja i savremenika, kao da je nagovijestio svoje samoubistvo 1984. u Beogradu. Ostala djela: romani "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva", zbirke pripovijedaka "Rosa na bajonetima", "Surova škola", "Doživljaji Nikoletine Bursaća".</p><p>1928. - Mensur Memo Dervišević, bosanskohercegovački slikar, rođen je na današnji dan. Izlagao je u zemlji i inozemstvu, a imao je više od 20 samostalnih izložbi. Najznačajniji dio svog stvaralačkog opusa ostvario je u Tuzli. Zapaženo je i njegovo učešće u estetskom oblikovanju interijera tuzlanskog hotela "Bristol", kina "Mladost" i "Ekspres restorana", gdje je radio na mozaicima i zidnim slikama: "Donju Tuzlu opasala guja", "Kamena s ramena" i "Teferič". Niz njegovih djela ostao je u vlasništvu tadašnjih jugoslavenskih ambasada u zemljama Afrike, Bliskog Istoka i drugdje. U svom stvaralaštvu bio je na tragu bosanske tradicije, spajajući bosansko srednjovjekovlje sa savremenošću.</p><p>1939. - Prvi put održan Bečki novogodišnji koncert. Od tada se tradicionalni koncert klasične muzike  održava 1. januara svake godine u Zlatnoj dvorani Bečkog muzičkog društva (Wiener Musikverein). Bečki filharmoničari na koncertu sviraju odabrana djela kompozitora iz porodice Štraus (Strauss): oca i sina Johana (Johann), te Edvarda (Eduard) i Jozefa (Josef) Štrausa. Povremeno se na programu nađu i djela drugih kompozitora. </p><p>1941. - U Subotici rođena Eva Ras, srbijanska glumica, slikarica i književnica mađarskog porijekla. S mužem Radomirom Stevićem Rasom, slikarem i grafičarem, 1964. je osnovala Teatar nacionalne drame, gdje su izvođena djela isključivo domaćih pisaca. S filmom Dušana Makavejeva “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT “(1967.) proslavila se na svjetskoj filmskoj sceni. Prema mnogim filmskim kritičarima i teoretičarima, najbolju ulogu je ostvarila igrajući Gocu u filmu Aleksandra Saše Petrovića "Biće skoro propast sveta" (1968.). </p><p>1942. - Rođen Kornelije Kovač, regionalni kompozitor i muzičar. Nakon što je promijenio nekoliko grupa iz Bosne i Hercegovine, 1966. godine se pridružio tada najpopularnijem jugoslavenskom pop bendu sarajevskim “Indexima”. Stekavši popularnost kao kompozitor i instrumentalist, nakon odsluženja vojnog roka seli se u Beograd, gdje u septembru 1968. osniva “Korni grupu”, koja je 1974. predstavljala bivšu SFR Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije. Kovač je pisao i komponovao mnogo pjesama za najpopularnije pjevače naših prostora, a najpoznatiji je po dugogodišnjoj saradnji sa Zdravkom Čolićem, kojem je napisao neke od najvećih hitova poput “April u Beogradu”, “Živiš u oblacima”, “Zvao sam je Emili”, “Jedna zima sa Kristinom”, “Jedina”, “Mađarica”... Napisao je hitove i za Lepu Brenu – “Sanjam”, “Sitnije, Cile, sitnije”, “Janoš”. Osim toga, njegove pjesme su pjevali i Olivera Katarina, Bisera Veletanlić, Neda Ukraden, Miki Jevremović, Miša Marković... Preminuo je u Beogradu, 13. septembra 2022. godine, od posljedica koronavirusa.&nbsp;</p>

<h2>U Stocu rođen Nijaz Duraković, bh. političar </h2><p>1949. – U Stocu je rođen Nijaz Duraković, bosanskohercegovački političar, posljednji predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta SKBiH i prvi predsjednik SDP-a BiH. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je zajedno s Alijom Izetbegovićem član Ratnog predsjedništva Republike BiH iz reda bošnjačkog naroda. Na čelu SDP-a BiH ostao je do 1997., nakon čega stranku preuzima Zlatko Lagumdžija s kojim je Duraković ušao u sukob, te, 2002. godine, napustio SDP BiH, a kasnije se pridružio SDU-u BiH. Ponovno je izabran u Zastupnički dom PFBiH kao nositelj liste Patriotskog bloka Bosanske stranke i SDU-a BiH. U decembru 2007. godine izabran je za člana Predsjedništva SDU-a BiH. Na Općim izborima 2010. bio je nositelj liste SDU-a BiH za Parlamentarnu skupštinu BiH, no nije uspio dobiti mandat. Preminuo je u Sarajevu, 29. januara 2012. godine.</p><p>1949. - Rođen Čedomir Petrović, srbijanski reditelj i glumac. Sin je čuvenog glumca Miodraga Petrovića Čkalje, te otac glumice Jovane Petrović. Preminuo je 14, jula 2025. godine.</p><p>1952. - U Donjim Ceranima blizu Dervente, u Bosni i Hercegovini, rođen Mile Kitić, regionalni pjevač turbo-folk muzike.</p><p>1958. - Stupio na snagu ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EEZ), poznate kao Zajedničko tržište, koji su 25. marta 1957. u Rimu potpisale Belgija, Zapadna Njemačka, Italija, Luksemburg, Francuska i Holandija. Zajednici nazvanoj potom Evropska zajednica (EZ), sada Evropska unija (EU), 1973. su pristupile Velika Britanija, Irska i Danska, 1981. Grčka, 1986. Španija i Portugalija, a 1995. Švedska, Finska i Austrija.</p><p>1968. - Rođen Davor Šuker, bivši hrvatski fudbaler i bivši predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, član Izvršnog odbora UEFA-e. Najbolji je strijelac hrvatske fudbalske reprezentacije svih vremena. </p><p>1972. - Umro francuski pjevač i glumac Moris Ševalije (Maurice Chevalier), zaštitni znak francuske muzičke komedije. Osim brojnih hitova i uloga u mnogim filmovima, napisao je i autobiografiju "Moj put i moje pjesme".&nbsp;</p>

<h2>Hasan Salihamidžić, bivši bh. fudbaler, slavi 49. rođendan</h2><p>1977. - Rođen Hasan Braco Salihamidžić, bivši bosanskohercegovački fudbaler. Prve nogometne korake Salihamidžić je napravio u dresu Turbine, a potom u Veležu. Početkom agresije na BiH odlazi u Njemačku, gdje se u novembru 1992. godine nastanjuje u Hamburgu i uz pomoć rođaka Ahmeta Halilhodžića priključuje treninzima juniorskog tima HSV-a. U to vrijeme njegov trener je bio Feliks Magat (Felix Magath), koji je jedan je od najzaslužnijih za Hasanov veliki uspjeh. Nakon kratkog boravka u juniorskom timu, Salihamidžić je prebačen u prvi tim HSV-a, postavši ubrzo jedan od najboljih igrača. Poslije izvanrednih igara u Hamburgu, mnogi veliki klubovi su bili zainteresirani za njegove usluge, a Hasan se odlučio za Bajern s kojim je već u prvoj sezoni igranja postigao nekoliko ključnih pogodaka u Ligi prvaka, te odveo Bajern u finale najjačeg evropskog takmičenja. Osim toga, Salihamidžić je deset godina bio reprezentativac Bosne i Hercegovine.</p><p>1977. - Rođena Azra Kolaković, poznatija kao Donna Ares, bosanskohercegovačka pjevačica. Ostavila je velike hitove, albume i singlove iza sebe. Najveći uspjeh postigla je pjesmom “To mi nije trebalo”. Važila je za najtalentiraniju bosansku umjetnicu koja je pisala i muziku i tekstove za svoje pjesme, ali ju je teška bolest zaustavila, usljed koje je nakon trogodišnje borbe preminula, 1. oktobra 2017.</p><p>1995. - Umro Eugen Vigner, mađarski fizičar, najpoznatiji po teoriji simetrije u kvantnoj mehanici, kao i po istraživanju građe atomskog jezgra. Prvi je pronašao trovanje ksenonom-135 koji nastaje u nuklearnim reaktorima. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.</p><p>1999. - Zvanično puštena u promet jedinstvena evropska valuta euro i gotovo 300 miliona ljudi u 11 od 15 zemalja EU dobilo je istu valutu prvi put od vremena Rimskog carstva. Banke su počele da posluju s eurom tri dana kasnije.</p><p>2001. - U Zagrebu je preminuo Fabijan Šovagović, jedan od najvećih glumaca Hrvatske i bivše SFR Jugoslavije. Već kao srednjoškolac glumio je u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kočićevom „Jazavcu pred sudom“), a potom i u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku. Diplomirao je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu 1957. godine. Tokom godina bio je član pozorišta "Gavella", HNK u Zagrebu, učestvovao u radu "Teatra u gostima", djelovao kao slobodni umjetnik i nastupao na svim regionalnim najvećim festivalima. Njegov sin Filip Šovagović i kći Anja Šovagović-Despot također su glumci.&nbsp;</p>

<h2>Umro bh. književnik Ahmet Hromadžić, začetnik umjetničke bajke </h2><p>2003. - Umro bh. književnik Ahmet Hromadžić, začetnik i najistaknutiji predstavnik umjetničke bajke u bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu. U svoje priče prvi je uveo patuljke i povezao ih s najmlađim čitateljima, prikazavši ih kao tajanstvena, ali veoma pametna bića koja vole djecu i rado postaju njihovi prijatelji. Zbog tog specifičnog stila pisanja i prihvatljivosti djela kod čitatelja, a posebno djece, nazivaju ga bosanskohercegovačkim Andersenom. Osim pripovijetki i romana za djecu i odrasle, Hromadžić je pisao književne i pozorišne kritike, književne reportaže, crtice i članke. Prvo književno djelo, roman "Labudova poljana", objavio je 1952. godine u Sarajevu, ali su ga proslavile pripovijetke za djecu, među kojima su najpoznatije one objavljene u zbirkama: "Patuljak vam priča", "Okamenjeni vukovi" i "Patuljak iz Zaboravljene Zemlje". </p><p>2006. - Stupio na snagu Zakon o odbrani BiH, čime su ugašena entitetska ministarstva odbrane.</p><p>2006. – U Beogradu umro Dragan Lukić, srbijanski dječiji pisac. Pisao je pjesme, priče, romane, dramske tekstove, teorijske rasprave o literaturi, vodio emisije na radiju i televiziji. Uređivao je časopis „Zmaj“. Objavio je više od stotinu knjiga, među kojima su najpoznatije: „Kako se kome čini“, „Moj praded i ja“, „Vagon prve klase“, „Fifi“, „Kako rastu nogavice“, „Od kuće do škole“.</p><p>2014. - Umro Milan Horvat, hrvatski dirigent i muzički pedagog. Karijeru je započeo 1946. godine kao voditelj Simfonijskog orkestra Radio Zagreba. Pet godina je bio glavni dirigent Nacionalnog simfonijskog orkestra Irske u Dablinu. Od 1969. do 1975. bio je voditelj novoosnovanog Bečkog radijskog simfonijskog orkestra.</p><p>2015. - Preminuo Ulrih Bek (Ulrich Beck), njemački sociolog, tvorac teorije o rizičnom društvu, profesor univerziteta u Minsteru, Minhenu i Londonu. Najpoznatiji je po teoriji društva rizika te među prvima koji je globalizaciju počeo promatrati iz perspektive sociologije.</p>

Danas je četvrtak, 1. januar/siječanj, prvi dan 2026. godine

Mersad Berber: 86. godišnjica rođenja bh. slikara ljepote i magije života

<p>Na današnji dan 1895. godine, rođen je velikan pisane riječi Hamza Humo, autor prvog bosanskohercegovačkog modernog romana. U rodnom Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, a nakon Sarajevskog atentata, 1914. godine, kao gimnazijalac biva uhapšen i interniran u Mađarsku, da bi 1915. bio mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja Prvog svjetskog rata radio je kao prevoditelj i pisar u bolnici u Beču.</p><p>Nakon rata Humo se vraća u Mostar i maturira, potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, a kasnije u Beč i Beograd. Godine 1919., objavljuje prvu zbirku pjesama „Nutarnji život“, a 1924. „ Grad rima i ritmova“, u kojima se već prepoznaje njegov modernistički i ekspresivni izraz.</p><p>Osim toga, između dva svjetska rata Hamza je i redovno prevodio tekstove s njemačkog jezika za beogradski časopis “Politika”, a preveo je i knjigu “Muhamed: rađanje i uspon islama” azerbejdžanskog književnika Esada Beja (Essad Bey), koji je pisao na njemačkom jeziku.</p><h2>„Grozdanin kikot“</h2><p>U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“, 1927. godine, koji je napisao za samo sedam dana. Prema mišljenju mnogih književnih kritičara, „Grozdanin kikot“ je prvi moderni bosanskohercegovački roman koji ima elemente evropske avangarde pomiješane s tradicionalnim elementima našeg podneblja i kulturnog naslijeđa.</p><p>U mnogim svojim proznim djelima, poput zbirki pripovijetki ”Pod žrvnjem vremena”, ”Pripovijetke”, ”Ljubav na periferiji”, ”Hadžijin mač”; romana „Grozdanin kikot“, ”Zgrada na ruševinama” i  ”Adem Čabrić”, Humo je opisivao raslojavanje bosanskohercegovačkog društva u rodnoj Hercegovini, uz foklorne i bogumilske mitove. Boljela ga je socijalna nepravda u društvu.</p><p>U romanu „Adem Čabrić“, koji je napisao 1947. godine, a prema kojem je kasnije snimljena televizijska serija „Kože“, piše o siromašenju nekada bogatih porodica, kroz životnu priču kapitaliste u usponu i njegov odnos prema Narodnooslobodilačkoj borbi.</p><p>Osim književnog stvaralaštva, Hamza Humo je uređivao muslimanski list „Novo doba“, časopise „Gajret“ i „Zabavnik“, a radio je kao novinar, potom urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije BiH.</p><p>Humo je za svoj rad dobio mnogo priznanja, a koliko je značajan za kuturu i historiju naše zemlje, dovoljno potvrđuje činjenica da Humina djela danas predstavljaju mjerilo za vrednovanje književnih djela mlađih autora.&nbsp;</p>

<h2>Rođen srbijanski slikar Marko Murat</h2><p>1864. - Rođen srbijanski slikar Marko Murat, osnivač Umjetničke zanatske škole u Beogradu. Slikarsku akademiju završio je u Minhenu. U srpsko slikarstvo unio je nova umjetnička shvatanja i razvio interesovanje za probleme svjetlosti. Snažno je utjecao na stvaranje slikarske "Beogradske škole". Slikao je portrete, historijske kompozicije, predjele. U Narodnom muzeju u Beogradu su njegova glavna djela: "Doček cara Dušana u Dubrovniku", "Proljeće", "Cvijeti", "Konavoka", "Dum Ante", "Dubrovnik".</p><p>1865. - Engleski pisac Radjard Kipling (Rudyard), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1907., majstor kratkih priča u kojima su s mnogo efekata isprepleteni humor i užas, rođen je na današnji dan. Njegova proza slika život u Indiji, u kojoj je rođen, s izuzetnim smislom za svijet djece i životinja. Djela: "Knjiga o džungli", "Hrabri kapetan", "Kim", "U bijelom i crnom", "Priče za djecu", "Izistinske priče".</p><p>1869. - Rođen kanadski pisac Stiven Batler Likok (Stephen Butler Leacock), autor više od 30 knjiga humorističkih priča, u kojima humor izvire iz komičnog uočavanja društvenih slabosti i nesklada prividnog i stvarnog u ljudskom ponašanju. Djela: "Besmislene novele", "Vrt ludosti", "Književni promašaji", studije o humoru "Humor i čovječanstvo", "Humor: teorije i tehnika".</p><p>1906. - Engleski filmski reditelj Kerol Rid (Carol Reed), izvrstan poznavalac tehničkih aspekata rediteljskog zanata s izrazitim smislom za vizuelno pripovijedanje, rođen je na današnji dan. Filmovi: "Zvijezde gledaju s neba", "Noćni voz za Minhen", "Prava pobjeda", "Bjegunac", "Pali idol", "Treći čovjek", "Prognan na ostrva", "Jare za dvije pare", "Trapez", "Ključ", "Naš čovjek u Havani", "Agonija i ekstaza", "Oliver" (nagrada Oskar).</p>

<h2>Rođena Ljiljana Molnar-Talajić, bh. operska diva</h2><p>1938. – U Bosanskom Brodu rođena Ljiljana Molnar-Talajić, bosanskohercegovačka operska diva. Bila je zvijezda Bečke državne opere, u kojoj je ostvarila šest velikih uloga i imala 58 nastupa, slijedili su milanska Scala, londonski Covent Garden i njujorški Metropolitan. Debitirala je još za vrijeme studija, 1959., na Muzičkoj akademiji u Sarajevu kao Grofica u „Figarovom piru“. Od 1960. do 1975. bila je članica Sarajevske opere, a od 1975. do 1980. prvakinja Opere HNK u Zagrebu. Vrhunski muzikalna, s naglašenim osjećajem za interpretaciju, ostvarila je i veliku kreaciju Cio-Cio-San u „Madama Butterfly“ za koju je 1967. dobila nagradu u Tokiju. Zapažen je i njen pedagoški rad od 1980. godine na Zagrebačkoj glazbenoj akademiji, s kojim je se s velikom ljubavlju bavila sve do smrti. Umrla je 17. septembra 2007. u Zagrebu.</p><p>1944. - Umro francuski pisac Romen Rolan (Romain Rolland), jedan od najvećih mistika francuske literature u 20. stoljeću, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1915. Bio je duboko zainteresiran i aktivno uključen u sva bitna socijalna, politička i duhovna zbivanja svoje epohe, pa i u "aferu Drajfus", fenomen komunizma, borbu protiv fašizma, nastojanja da se postigne svjetski mir. Djela: romani "Žan Kristof" (deset knjiga), "Kola Brenjon", 12 drama pod zajedničkim nazivom "Pozorište revolucije", romansirane biografije Ludviga van Betovena, Mikelanđela Buonarotija, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Georga Fridriha Hendla, Mahatme Gandija, antiratni spis "Iznad meteža".</p><p>1947. - Preminuo engleski filozof Alfred Nort Vajthed (North Whitehead), jedan od najznačajnijih anglosaksonskih mislilaca 20. stoljeća. Najprije se bavio matematičkom logikom i zajedno s engleskim filozofom i matematičarom Bertrandom Raselom napisao je "Principia matematika". Potom je razvio originalnu metafiziku, kosmološko gledište o "vječnim objektima" i događajima i organizmičku filozofiju prirode. Smatrao je da filozofija ima sudbonosan socijalno-historijski značaj. Ostala djela: "Rasprava o univerzalnoj algebri", "Organizacija mišljenja", "Istraživanje principa prirodnog znanja", "Nauka i moderni svijet", "Proces i realnost", "Smjeli poduhvati ideja", "Religija u bitnim svojstvima".</p>

Danas je utorak, 30. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostao je još jedan dan

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

<p>Na današnji dan 1937., preminuo je Osman Nuri Hadžić, jedan od najznačajnijih bošnjačkih pisaca i intelektualaca s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u Mostaru, 1869. godine, gdje je završio mekteb, ruždiju i medresu. Šerijatsku sudačku školu završio je u Sarajevu, a diplomirao pravo u Zagrebu. </p><p>Godine 1892., dopušteno je da se nakon završetka Šerijatske sudačke škole bosanskogercegovački studenti upisuju na Pravni fakultet u Zagrebu, a prvi koji je to pravo iskoristio bio je Osman Nuri Hadžić. </p><h2>„Bez nade“</h2><p>Njegov književni rad obuhvata pripovijetke, eseje, feljtone i kritike. Poznatija Hadžićeva djela su: „Smail-aga Čengić i druge priče“, „Pripoviest iz prošlosti Mostara“, „Na pragu novoga doba“ (koautor s Ivanom Milićevićem), „Pripovijesti iz bosanskog života“, „Borba Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju“, romani „Bez nade“ i „Bez svrhe“ (koautor s Milićevićem).</p><p>Iako je sam objavio mnoga djela, najpoznatija su mu ona napisana zajedno s književnikom Ivanom Milićevićem, objavljena pod pseudonimom Osman-Aziz. Roman „Bez nade“, koji su pod tim pseudonimom objavili 1895. godine, prvi je bosanskohercegovački roman. </p><h2>Ugledna porodica</h2><p>Osim pisanjem, Nuri Hadžić se bavio kulturnom historijom i vjersko-prosvjetnim pitanjima, te je kao veliki poznavalac tih pitanja napisao i značajno djelo „Muhamed a.s. i Kur’an – kulturna istorija Islama“. U Sarajevu je, zajedno s književnicima Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem, osnovao list „Behar“, 1. maja 1900. godine, koji je imao veoma bitnu kulturnu ulogu u životu Bošnjaka. </p><p>Sa suprugom Almasom, koja je potjecala iz također ugledne mostarske porodice Sokolovića, Osman je imao četiri kćerke. Šemsa je mlada umrla, Bahrija je studirala u Beču na Akademiju za muziku i scensku umjetnost, postavši operska pjevačica svjetskog glasa, Nadžida je završila pravo i radila kao sutkinja u Mostaru, a Rabija je studirala njemački jezik u Beču i Beogradu te radila kao profesorica njemačkog u Mostarskoj gimnaziji, a poslije kao prevoditeljica u preduzeću „Soko“. </p><p>Osman Nuri Hadžić ostaje simbol jednog vremena u kojem su ideali prosvjete, književnosti i narodnog preporoda smatrani temeljem opstanka. Njegov rad podsjeća da književnost može biti i oruđe društvene svijesti i snaga koja spaja prošlost s modernošću.</p>

<h2>Đovani Domeniko Kasini otkrio Saturnov satelit Reju</h2><p>1672. - Đovani Domeniko Kasini (Giovanni Domenico Cassini), francuski astronom, matematičar, inžinjer i astrolog italijanskog porijekla, otkrio je Saturnov satelit Reju. Bio je profesor na Bolonjskom univerzitetu i direktor Pariske zvjezdarnice. U matematici su po njemu nazvani krivulja (Kasinijev oval) i identitet (Kasinijev identitet za Fibonačijeve brojeve). </p><p>1790. - Rođen francuski orijentalist Žan Fransoa Šampolion (Jean-Francois Champollion), osnivač egiptologije. Šampolion je, 1822. godine, dešifrirao hijeroglife s ploče pronađene 1799. u egipatskom mjestu Rešid, utvrdivši da oni nisu samo simboličko nego i fonetsko pismo. </p><p>1804. - Francuski pisac Šarl Ogisten Sent-Bev (Charles Augustin de Sainte-Beuve), najistaknutiji predstavnik francuske književne kritike, rođen je na današnji dan. Počeo je romantičarskim pjesmama i romanom "Naslada", ali se potom posvetio isključivo književnoj kritici i historiji. Ostala djela: pjesme "Život, poezija i misli Žozefa Delorma", kritike "Književni portreti", "Por-Roajal", "Razgovori ponedjeljkom".</p><p>1810. - Rođen njemački egiptolog Karl Ričard Lepsijus (Richard Lepsius), koga smatraju osnivačem moderne arheologije. Njegove "Egipatske hronologije" utemeljile su naučno izučavanje rane egipatske historije.</p><p>1876. - Stevan Aleksić, jedan od najznačajnijih srbijanskih slikara s početka dvadesetog stoljeća, rođen je na današnji dan. Poznat je po seriji autoportreta od 1895. do 1922. godine, koji ilustriraju evoluciju njegovog stila i tehnike, a najveća je takva zbirka u Srbiji.</p>

<h2>Adil-beg Zulfikarpašić: 104. godišnjica rođenja bh. dobročinitelja</h2><p>1921. - U Foči rođen Adil-beg Zulfikarpašić, bosanskohercegovački kulturni mecena, biznismen, vakif, političar i dobročinitelj. Adil je bio sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Studirao je u Grazu, Beču i Fribourgu, diplomiravši političke nauke i pravo. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH. Godine 1946., emigrirao je iz Bosne i Hercegovine, te postao predsjednik Bošnjačkog liberalnog saveza. Također je bio urednik „Bosanskih pogleda“, koji su izlazili u Beču i Fribourgu od 1960. do 1967. godine. Zulfikarpašić je, 1988. godine, osnovao Bošnjački institute u Cirihu, koji je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. U Bosnu i Hercegovinu se vratio u martu 1990. godine i zajedno s Alijom Izetbegovićem formirao Stranku demokratske akcije (SDA), čiji je bio potpredsjednik, ali se iste godine u septembru razišao sa SDA i zajedno s Muhamedom Filipovićem osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Bio je osnivač, izdavač i vlasnik sedmičnika “Bosanski pogledi” u Sarajevu (1991.). Godine 1991., Bošnjački institut je otvorio svoju podružnicu u Sarajevu, a u maju 2001. godine svečano je otvoren savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu. U tu zgradu su preneseni glavni fondovi iz Bošnjačkog instituta u Cirihu: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika. Zulfikarpašić je preminuo 21. jula 2008. godine u Sarajevu.</p><p>1925. - Rođen Janika Balaž, opjevani vojvođanski tamburaš i muzičar romskog porijekla. Bio je član Velikog tamburaškog orkestra Radija Novi Sad od njegovog osnivanja, 1958. godine. Svirao je prim tamburicu  (bisernica), a sa svojim malim tamburaškim sastavom od osam članova nastupao je širom svijeta. Janika je učestvovao u nekoliko dokumentarnih i igranih filmova. Pjesme "Osam tamburaša s Petrovaradina" i "Primaši" njemu su posvećene. Grad Novi Sad je, 12. novembra 1988., u Balaževu čast podigao spomenik na trgu nasuprot Petrovaradinske tvrđave.</p><p>1935. - Rođen Sead Fetahagić, bosanskohercegovački pisac i novinar. Njegova prva knjiga pripovjedaka ”Četvrtak poslije petka”, izdata 1960. godine, unijela je u bosanskohercegovačku literaturu moderan izraz. Slijedili su zbirka priča ”Go čovjek na krečnjaku” (1970) i eksperimentalni roman ”Drugo kraljevstvo smrti” (1990). Pisao je za radio, film i televiziju, a na pozorišnim scenama izvedene su mu komedije ”Kolo oko kaktusa”, ”Znam za jadac”, ”Velika rasprodaja” i ”Kako je počelo”. Preminuo je 28. decembra 2010. godine.</p><p>1948. - Šumarski fakultet u Sarajevu počeo s radom. Prvi diplomirani inžinjeri šumarstva u Sarajevu promovirani su 1953. godine, a prvo zvanje doktora nauka stekao je Vitomir Stefanović 1959. godine, odbranivši tezu naslova “Tipovi šuma bijelog bora na području krečnjaka istočne Bosne”.</p><p>1956. - Rođen Dejv Mari (Dave Murray), engleski muzičar i tekstopisac, najpoznatiji kao gitarist hevi metal benda “Iron Maiden”. Utjecao je na mnoge hevi metal gitariste od početka osamdesetih.</p><p>2022. - U Zagrebu je od raka pluća, u 60. godini života, preminuo legendarni hrvatski muzičar i pjevač Massimo Savić. Massimo je postao popularan 1980-ih sa svojim bendom "Dorian Gray", a potom je izgradio uspješnu solo karijeru, što je potvrdio dobijanjem pet Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu.</p>

Danas je utorak, 23. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još osam dana

Hadžić: Prvi Bošnjak koji je studirao pravo u Zagrebu  

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

<p>Vatikan, službeno Vatikan-Grad, najmanja je suverena država na svijetu. Ima tek 0,44 kvadratna kilometra i približno 1.000 stanovnika, ali je jedna od najutjecajnijih kulturnih i duhovnih tačaka na Planeti. Smješten usred Rima, okružen njegovim živim ritmom, Vatikan je zaseban mikrosvijet u kojem se isprepliću religija, umjetnost, historija i diplomatija.&nbsp;</p><p>Ovih dana i novinarka “Dnevnog avaza” se uvjerila zašto Vatikan mnogi doživljavaju ne samo kao državu, nego kao riznicu svjetskog naslijeđa.</p>

<h2>Trg svetog Petra i Vatikanski muzej</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Najpoznatiji prostor Vatikana je veličanstveni Trg svetog Petra, monumentalno djelo italijanskog vajara  Berninija, koje svakodnevno prima hiljade hodočasnika i turista. Trgom dominira Bazilika svetog Petra, jedno od najsvetijih katoličkih mjesta i remek-djelo renesansne arhitekture.</span></p><p>Središte vatikanskog života jeste Papa, poglavar Rimokatoličke crkve, čija se rezidencija i ured nalaze u Apostolskoj palači. Papa nije samo duhovna vođa, on je i državnik, glas koji se često čuje u svjetskim raspravama o miru, ljudskim pravima i socijalnoj pravdi.</p><p>Unutar Vatikana smješten je i Vatikanski muzej, jedna od najbogatijih svjetskih zbirki umjetnosti. Od antičkih skulptura do renesansnih freski, svaki korak vodi kroz stoljeća stvaralaštva. </p><p>Tri odaje u Vatikanu freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama oslikao je Rafaelo Santi (Raffaello), uz Mikelanđela (Michelangelo) i Leonarda da Vinčija (Vinci) najznačajniji renesanski umjetnik. Odaje su po njemu nazvane Rafaelove sobe.&nbsp;</p>

<h2>Sikstinska kapela </h2><p>Vrhunac obilaska ove fascinantne znamenitosti svakako je Sikstinska kapela, remek-djelo duhovnosti, umjetnosti i historije, smješteno unutar Apostolske palače u Vatikanu, jedno od najprepoznatljivijih i najvažnijih umjetničkih zdanja na svijetu. Iako je naizgled skromna izvana, unutrašnjost Sikstinske kapele pretvara je u duhovni i likovni epicentar renesansne Evrope. Ljepota ovog jedinstvenog mjesta, gdje se spajaju umjetnost, religija, politika i historija, nije samo u vizuelnoj spektakularnosti, već i u narativu koji povezuje čovječanstvo od njegovog početka do njegovog duhovnog cilja.</p><p>Kapelu je dao obnoviti papa Siksto IV, po kojem je i dobila ime, između 1473. i 1481. godine. Njena prvobitna svrha bila je dvojaka: služila je kao papinska privatna kapela i ceremonijalni prostor za najvažnije crkvene događaje. S vremenom je postala i mjesto gdje se održava konklava – tajni sastanak kardinala prilikom izbora novog pape.</p><p>Prije Mikelanđela, zidove kapele ukrasili su najveći slikari kasnog 15. stoljeća, među kojima se ističu: Sandro Botičeli (Botticelli), Domeniko Girlandajo (Domenico Ghirlandaio), koji je bio Mikelanđelov učitelj, te Pjetro Peruđino (Pietro Perugino) i Kozimo Roseli (Cosimo Rosselli). </p><p>Godine 1508., papa Julije II povjerio je Mikelanđelu oslikavanje svoda. Radovi su trajali četiri godine (1508. – 1512.) i pretvorili svod Sikstinske kapele u najvažnije slikarsko ostvarenje u historiji. Glavne scene prikazuju epizode iz Knjige Postanka: stvaranje svjetlosti, stvaranje Adama, stvaranje Eve, pad i izgon iz Raja te Potop.</p><p>Dvadesetak godina nakon što je završio oslikavanje svoda, Mikelanđelo se vratio u Sikstinsku kapelu na poziv pape Pavla III, da oslika čitav zid iza oltara. “Posljednji sud” (1536. – 1541.) predstavlja dramatičan, uzburkan prikaz Sudnjeg dana. Ovo djelo izazvalo je brojne polemike u 16. stoljeću zbog naglašene anatomije i dinamičnih, često nagih figura, ali je postalo ključna prekretnica u razvoju manirizma i zapadne umjetnosti općenito.</p>

<h2>Bazilika svetog Petra </h2><p>Bazilika svetog Petra jedno je od najimpozantnijih i najpoznatijih sakralnih zdanja na svijetu. Njena veličina, arhitektonska složenost i duhovni značaj čine je centralnim mjestom katoličke tradicije, ali i neiscrpnom inspiracijom za historiju umjetnosti i graditeljstva. Posjetiti je znači zakoračiti u prostor gdje se prepliću vjera, moć, estetika i nekoliko stoljeća ljudskog stvaralaštva.</p><p>Prema tradiciji, na mjestu gdje danas stoji Bazilika nalazi se grob svetog Petra, Isusovog apostola i prvog rimskog biskupa, odnosno prvog pape. Nakon njegove smrti, rana kršćanska zajednica čuvala je grob kao sveto mjesto. U 4. stoljeću, car Konstantin Veliki podigao je prvu monumentalnu baziliku iznad Petrovog groba. Ta konstantinovska crkva stajala je više od hiljadu godina, ali je s vremenom propadala, pa se početkom 16. stoljeća rodila ideja o izgradnji potpuno nove, još veličanstvenije crkve. Nova bazilika započeta je 1506., a završena 120 godina kasnije - 1626. godine.</p><p>Donato Bramante bio je prvi glavni arhitekt koji je zamislio monumentalni tlocrt u obliku grčkog križa, s velikom centralnom kupolom. Mikelanđelo je 1546. preuzeo projekt i preoblikovao Baziliku snažnom, skulpturalnom logikom karakterističnom za njegov rad. Njegov najveći doprinos jeste kupola, jedno od najprepoznatljivijih arhitektonskih djela svijeta, koja dominira Rimom i postala je simbol Vatikana. Mikelanđelova kupola iznutra je ukrašena mozaicima i natpisima koji naglašavaju božansku veličinu prostora. Posjetitelji se mogu popeti do njenog vrha, odakle se pruža nezaboravan pogled na Vatikan i cijeli Rim.</p><p>Početkom 17. stoljeća Karlo Maderno (Carlo) produžio je baziliku u obliku latinskog križa i izgradio današnje monumentalno pročelje. Pod njegovim vođstvom crkva je dobila konačnu formu. Đan Lorenco Bernini (Gian Lorenzo), genije baroka, oblikovao je Trg svetog Petra i unutrašnji baldahin iznad Petrovog groba. Berninijev trg, sa svojim polukružnim kolonadama, zamišljen je kao “ruke Crkve koje grle vjernike”.</p><p>Unutrašnjost Bazilike ostavlja snažan utisak svojom monumentalnom proporcijom. Bazilika može primiti više od 60.000 ljudi, a svaki dio prostora ispunjen je umjetničkim remek-djelima.</p><p>Nedaleko od ulaza stoji “Pieta”, jedno od najdirljivijih Mikelanđelovih vajarskih ostvarenja. Izradio ju je kada je imao samo 24 godine. Ljepota, nježnost i savršenstvo forme čine je jednim od najpoznatijih prikaza Marije i Krista.</p><p>U kriptama ispod bazilike nalaze se grobnice brojnih papa, svetaca i važnih crkvenih figura.&nbsp;</p>

<h2>Diplomatsko središte</h2><p>Vatikan je i važno diplomatsko središte: iako minijaturan, održava veze s brojnim državama i aktivan je u međunarodnim humanitarnim inicijativama. Unutar države djeluje i Švicarska garda, najstarija aktivna vojna jedinica na svijetu, prepoznatljiva po renesansnim uniformama.</p><p>Uprkos svojoj maloj površini, Vatikan ostavlja veliki trag. Svaka njegova ulica, fontana i dvorana nosi dio historije civilizacije.&nbsp;</p>

Novinarka “Dnevnog avaza” u najmanjoj državi na svijetu

Novinarka “Avaza” s grupom bh. turista u Vatikanu 

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

<p>Na današnji dan 2016. godine, u Skoplju je, u 74. godini, preminula Esma Redžepova, makedonska pjevačica romskog porijekla, humanitarka i počasna predsjednica Crvenog krsta Makedonije. Zbog doprinosa romskoj muzici i njenoj promociji prozvana je "kraljicom Roma", 1976. godine, na Prvom festivalu romske muzike i pjesme održanom u Chandrigaru, u Indiji, kada joj je priznanje uručila tadašnja indijska premijerka Indira Gandi (Gandhi).</p><p>Esma je rođena 8. avgusta 1943., u Skoplju, u porodici sa šestero djece, koju su roditelji, uprkos siromaštvu i teškom životu, uspjeli iškolovati. Već kao devetogodišnja djevojčica s bratom je bila članica folklornog društva, gdje je imala priliku naučiti pjevati i igrati komplicirane muzičke ritmove.</p><h2>Impresivna karijera</h2><p>Tokom svoje karijere duge 55 godina Redžepova je učestvovala na vrhunskim svjetskim muzičkim festivalima i manifestacijama, te objavila stotine muzičkih albuma. Održala je više od 22.000 solističkih koncerata u Makedoniji i svijetu, a često je sarađivala s utjecajnim i svjetski poznatim muzičkim imenima. Godine 1962., bila je prva umjetnica bivše SFR Jugoslavije koja je nastupila u koncertnoj dvorani Olimpija u Parizu. </p><p>Esminu muziku slušalo je više generacija poštovalaca romske narodne muzike, dva puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a s Vlatkom Lozanoskim predstavljala je Makedoniju na Eurosongu 2013. godine, u švedskom gradu Malmeu.  </p><p>U Sjedinjenim Američkim Državama je, 2010. godine, uvrštena među pedeset najboljih vokala svijeta. Dobitnica je brojnih nagrada kako za osobni doprinos muzici i kulturi, tako i za humanitarni rad. Odlikovana je i jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod.</p><h2>Velika humanitarka</h2><p>Sa suprugom Stevom Teodosievskim Esma je pomogla četrdeset sedam dječaka i jednoj djevojčici. Petoricu dječaka su udomili, dok su ostali boravili s njima u kraćim ili dužim periodima kada su se obrazovali kao muzičari.</p><p>Esma je često na svojim koncertima prikupljala novčana sredstva za pomoć bolnicama, sirotištima i žrtvama katastrofa, zbog čega je i bila počasna predsjednica Crvenog krsta Makedonije. </p><p>Novac i kuću od 750 kvadrata, koja je danas muzej, Esma Redžepova ostavila je svojoj domovini Makedoniji, jer je smatrala da je posvojenu djecu zbrinula.</p>

<h2>Rođen francuski kompozitor Hektor Berlioz</h2><p>1803. - Rođen francuski kompozitor Hektor Berlioz (Hector), tvorac romantičarske programske muzike, koji je stvorio djela izvanrednih tonskih boja. Djela: "Nauku o instrumentaciji", "Fantastična simfonija", "Romeo i Julija", "Faustovo prokletstvo", "Rekvijem”, "Trojanci"…</p><p>1810. - Francuski pisac Luj Šarl Alfred de Mise (Louis Charles Alfred de Musset), koga je nesretna ljubav s književnicom Žorž Sand (George) inspirirala za najljepše i najuzbudljivije lirske pjesme: "Noći", "Pismo Lamartinu" i "Ispovijest jednog djeteta ovog vijeka", rođen je na današnji dan. Ostala djela: stihovane "Priče iz Španije i Italije", pjesme "Namuna", "Rola", drama "Lorenćaco", komedije "S ljubavlju se ne igra", "Ne treba se ni u šta zakleti", "Marijanine ćudi".</p><p>1843. - Rođen njemački bakteriolog Robert Koh (Koch), jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Otkrio je bacil tuberkuloze (Kohov bacil), skinuvši veo tajne sa smrtonosne bolesti 19. stoljeća. Izolovao je i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere, epidemijske bolesti koja je u srednjem vijeku uništavala čitave gradove, ispitivao je afričku bolest spavanja, tifus, malariju i prvi primijenio liječenje kininom.</p><p>1882. - Maks Born (Max), njemački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, rođen je na današnji dan. Poznat je po radovima s područja kvantne mehanike, teorije relativnosti i teorije kristala. </p><p>1894. - U Parizu otvorena prva svjetska automobilska izložba, na kojoj se predstavilo devet proizvođača.</p><p>1911. - Rođen Nagib Mahfuz, egipatski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1988. godine. Mahfuz je objavio više od 40 novela i 30 scenarija. "Kairska trilogija" je njegovo remek-djelo.&nbsp;</p>

<h2>Umro Ivan Cankar, jedan od tvoraca slovenske moderne književnosti</h2><p>1918. - Umro Ivan Cankar, slovenski pisac, dramaturg i pjesnik. Jedan je od tvoraca slovenske moderne književnosti. U političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima, naročito u najpoznatijem "Sluga Jernej i njegovo pravo" (Hlapec Jernej in njegova pravica).</p><p>1918. - Rođen ruski pisac Aleksandar Isajevič Solženjicin, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970., čija je literatura obilježena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina nakon Drugog svjetskog rata. Pripovijetkom "Jedan dan Ivana Denisoviča" i romanom "Arhipelag Gulag" objelodanio je da je "komunizam spoj laži i nasilja nad ljudima: laži - da se sakrije nasilje i nasilja - da se održi laž". Ostala djela: pripovijetka "Matrjonini dani", romani "U krugu prvom", "Onkološka klinika", "Avgust četrnaeste", "Crveni točak", "Rusija u provaliji”...</p><p>1925. -  Paul Gringard (Paul Greengard), američki neuronaučnik, najpoznatiji po svom radu na molekularnoj i ćelijskoj funkciji neurona, rođen je na današnji dan. Godine 2000., dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, koju je podijelio s Arvidom Karlsonom (Carlsson) i Erikom Kandelom (Eric). </p><p>1946. - Generalna skupština Ujedinjenih nacija osnovala UNICEF, Međunarodni fond Ujedinjenih nacija za pomoć djeci u zemljama razorenim ratom.</p><p>1972. - Američki astronauti iz broda "Apolo 17" spustili se na Mjesec, u posljednjoj misiji u okviru programa "Apolo".</p><p>1999. - Preminuo Boris Nilević, bosanskohercegovački historičar srednjeg i ranog novog vijeka. Od 1974. do smrti radio je u Javnoj ustanovi Institut za historiju u Sarajevu. Bio je direktor Instituta za historiju i urednik časopisa „Prilozi“ Instituta za historiju. Povremeno je radio na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli.</p><p>2012. - Umro Ravi Šankar (Shankar), jedan od najpoznatijih indijskih muzičara 20. stoljeća, kompozitor i virtuoz na sitaru, ikona hipi pokreta. U periodu od 1986. do 1992. godine bio je član Gornjeg doma Parlamenta Indije. Šankar je 1999. godine za svoje zasluge dobio najviše indijsko odlikovanje Bharat Ratna. Također je osvojio i tri nagrade Gremi.&nbsp;</p>

Danas je četvrtak, 11. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 20 dana

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

<p>Na današnji dan 1938. godine, u Foči je rođena Zehra Deović, prema mišljenju mnogih muzičkih eksperata, najbolja bosanskohercegovačka, ali i regionalna interpretatorice sevdalinki svih vremena.</p><p>Zehrina profesionalna karijera počela je 1960. godine, dolaskom u Sarajevo na studij na Pedagoškoj akademiji, kada je i položila audiciju za vokalnog solistu Radio Sarajeva.</p><p>U ljeto 1968., kada ju je Zehra snimila, pa i kasnije, jedna od najviše emitiranih pjesama na radijskim talasima bila je pjesma “Da sam ptica i da imam krila”. Manje je poznato da to nije bila izvorna sevdalinka, jer je tekst napisao Mustafa Mujezinović. Ali, kao i mnoge druge pjesme, u izvedbi Zehre Deović je to postala, jer je srasla s tlom i dušom svih koji su je slušali. </p><h2>Snimala i ilahije</h2><p>Kao vrhunska interpretatorica sevdalinki čarobnog glasa predstavljala je bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim međunarodnim festivalima s etnomuzičkim sadržajima. Bila je redovna učesnica Ilidžanskog festivala, od njegovog pokretanja 1963. godine, te brojnih drugih festivala na prostoru regije i šire.</p><p>Zehra je, osim sevdalinki, snimala i interpretirala ilahije i kaside, te je uz pratnju hora Gazi-Husrev Begove medrese iz Sarajeva, godine 1990., snimila ploču i kasetu "Kad procvatu behari". Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. - 1995. godine, Zehra je aktivno učestvovala u sarajevskoj ratnoj estradi, kada je snimila pjesme "Bentbaša", "Kovači" i "Ranjena Foča".     </p><h2>Poklon Bosni</h2><p>U sedamdesetim godinama života, Zehra je odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: "Mirna Bosna", "Baščaršijske noći", "Čekmeđa" i "Safete, Sajo". Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma "Poklon Bosni", te druge stare sevdalinke, kasida "Došla voda" i ilahija "Kovači", nalaze se na albumu "Poklon Bosni", koji je izdat početkom 2014. godine.</p><p>Ova samozatajna diva baršunastog glasa preminula je 30. oktobra 2015., u 77. godini života, a njen posljednji javni nastup bio je 1. marta 2015. godine, kada je u emisiji BHRT-a „Opušteno nedjeljom“ premijerno izvela pjesmu „Safete, Sajo“, posvećenu rahmetli Safetu Isoviću.</p><p>Iza Zehre Deović ostao je veliki broj arhivskih snimaka sevdalinki. Mnogi su izjavljivali kako su njene izvedbe doživljavali kao jedan od najveličanstvenijih zvukova koji su ikada čuli i osjetili u životu. Ostale su upamćene njene riječi kako “pjevač ne smije da se pamti po pjesmama već isključivo po svome pjevanju”, te “bolje zlatan glas, nego zlatna ploča”.</p>

<h2>Rođen Džon Milton, najveći engleski pjesnik uz Šekspira</h2><p>1608. - Rođen Džon Milton (John) koji se smatra najvećim engleskim pesnikom uz Šekspira (Shakespeare). Svoja najbolja djela napisao je u vrijeme restauracije, kada je bio slijep, siromašan i razočaran u politiku i društvo ("Izgubljeni raj", "Ponovo zadobijeni raj", "Samson Borac").</p><p>1641. - Umro flamanski barokni slikar Anton van Dajk (Anthony Dyck) koji je postao vodeći engleski dvorski umjetnik. Najslavniji su njegovi brojni portreti kralja Čarlsa I (Charles) i njegove porodice, kojima je snažno utjecao na englesko portretno slikarstvo narednih 150 godina.  </p><p>1886. - Rođen Amerikanac Klarens Birdsej (Clarence Birdseye), pronalazač dubokog zamrzavanja za održavanje namirnica. Pretpostavlja se da je za svoj pronalazak koristio iskustvo domorodaca s Aljaske.</p><p>1916. - Kirk Daglas (Kirk Douglas), legendarni američki glumac, scenarist i producent, rođen je na današnji dan. Iako je bio više puta nominovan, tek s 80 godina dobio je počasnog Oskara za doprinos filmskoj umjetnosti. Ima svoju zvijezdu na Šetalištu slavnih. Godine 1996., doživio je moždani udar, koji je opisao u svojoj knjizi "Udar sreće". Preminuo je 5. februara 2020., u 104. godini. </p><p>1926. - Rođen Španac Luis Migel Lukas Domingin (Miguel Lucas Diminguin), jedan od najuspješnijih toreadora (borac s bikovima) u 20. vijeku. Njegova vještina inspirirala je američkog pisca Ernesta Hemingveja (Hemingway) koji je toreadore i matadore smatrao oličenjem hrabrosti i bio opčinjen borbama s bikovima.</p><p>1934. - Rođena Džudi Denč (Judi Dench), britanska glumica i dobitnica Oskara. Dobitnica je i brojnih drugih nagrada, od kojih 10 BAFTA, sedam nagrada „Laurence Olivier“, dvije Screen Actors Guild, dva Zlatna globusa...</p>

<h2>Rođen fra Petar Anđelović, provincijal Bosne Srebrene</h2><p>1937. - Rođen fra Petar Anđelović, bosanskohercegovački franjevac, publicist i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Od 2003. do smrti vršio je službu provincijskog asistenta Franjevačkog svjetovnog reda. Bio je član Glavnog odbora Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH. Obolivši od ciroze jetre, preminuo je 14. januara 2009. u samostanu na Bistriku, u Sarajevu.</p><p>1937. - Umro Gustaf Dalen, švedski fizičar, akademik i nobelovac. Poznat je po izumu sunčevog ventila i drugih regulacijskih uređaja za svjetionike. Izumio je acetilensku rasvjetu pomoću kalcijevog karbida. Za istraživanje automatskih regulatora plinskih akumulatora koji služe za rasvjetu svijetlećih plutača i svjetionika dobio je Nobelovu nagradu za fiziku, 1912. godine. </p><p>1953. - Rođen Džon Gavin Malkovič (John Malkovich), američki glumac, producent i reditelj hrvatskog, njemačkog i škotskog porijekla. Poznat je po nizu zapaženih uloga u filmovima, a nastupio je i u filmu „Biti John Malkovich“ koji je po njemu dobio ime.</p><p>1978. - Odigrana prva utakmica ženske profesionalne košarkaške lige (WBL). Igrala je ekipa Chicago Hustle protiv Milwaukee Doesa.</p><p>2002. - Američka avionska kompanija "United Airlines" podnijela je zahtjev za bankrot, što je bio najveći slučaj bankrotstva u historiji avioindustrije.</p>

<h2>Preminuo fudbaler Dražan Jerković, najbolji strijelac SP-a u Čileu </h2><p>2008. – Preminuo Dražan Jerković, hrvatski i jugoslavenski fudbaler, reprezentativac, trener, sportski direktor i selektor, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu. Od najmlađih dana bio je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958.) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965.). Na 315 utakmica postigao je čak 322 gola, u prosjeku više od jednog po utakmici, što ga čini najefikasnijim strijelcem Dinama svih vremena. Pred kraju igračke karijere otišao je belgijski klub FC Gantoise. Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslavenskom zastavom bio je četvrti, a s četiri gola dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača.</p><p>2009. - Otvorena Plava bolnica u Tuzli, u čiju izgradnju je uloženo 50,7 miliona KM. U objektu Plave bolnice smještene su klinike za neurologiju, neurohirurgiju, kardiovaskularnu hirurgiju, plastičnu i maksiofacijalnu hirurgiju, kao i Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.</p><p>2010. - Umro jedan od najistaknutijih italijanskih modnih kreatora Fausto Sarli, autor odjeće zvijezda italijanskog filma i televizije, a bio je čuven i po kolekciji vjenčanica. Jedan je od najkreativnijih stilista našeg doba i najuglednijih imena rimske visoke mode.</p><p>2010. - Preminuo džez saksofonist Džejms Mudi (James Moody) koji je snimio više od 50 solo-albuma i svirao s Dizijem Gilepsijem (Dizzy Gilepsy), Kvinsijem Džonsom (Quincy Jones) i Lajonelom Hamptonom (Lionel). Dobitnik je Gremija i brojnih drugih nagrada.</p><p>2020. – Umro italijanski fudbaler Paolo Rosi (Rossi). Na Svjetskom prvenstvu 1982. bio je najbolji igrač i strijelac, predvodeći Italiju do titule svjetskog šampiona. S Juventusom je, 1984., osvojio italijansko prvenstvo, kup, Kup UEFA-e i Superkup UEFA-e, a sljedeće godine Kup prvaka. Kasnije je igrao za Milan i Hellas Veronu, gdje je završio karijeru.</p>

Danas je utorak, 9. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostala su još 22 dana

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

<p>Najbolji bosanskohercegovački košarkaš svih vremena Mirza Delibašić Kinđe napustio nas je 8. decembra 2001., u 48. godini. Njegovo ime i danas, 24 godine od njegovog odlaska, u ljudima budi isti osjećaj topline, ponosa i blage tuge. Bio je više od košarkaša i sportskog genija, bio je čovjek čija je pojava ulijevala mir, plemenitost i onu rijetku vrstu skromnosti kakvu imaju samo najveći.</p><p>Ono što ga je činilo legendom nije bila samo preciznost šuta, inteligencija u igri ili trofeji koji i danas svijetle njegovim imenom. To je bio njegov karakter. Nikada nije želio biti iznad bilo koga, poštovao je ljude, grad, klub, prijatelje… i nikada nije zaboravio odakle dolazi.</p>

<h2>Prvak svijeta</h2><p>Rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli. Nadimak Kinđe dobio je kao mali jer se volio družiti sa starijima koji su ga odmilja tako zvali. Sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao član KK Sloboda iz Tuzle, a 1972. je prešao u sarajevsku Bosnu za koju je odigrao 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa. Kinđe je kao igrač predvodio Bosnu do titule šampiona Evrope 1979. godine. </p><p>S reprezentacijom bivše SFR Jugoslavije bio je prvak svijeta, te olimpijski prvak, a titulu najboljeg košarkaša SFRJ Kinđe je ponio 1980. godine. </p><p>Kinđe je bio prvi prototip visokog organizatora igre, ali i strijelca i asistenta. Uz perfektnu građu za modernog plejmejkera, s visinom 197 centimetara, krasili su ga žilavost, izdržljivost i nevjerovatna hladnokrvnost. Bio je i jedna od zvijezda španskog “kraljevskog kluba” Real iz Madrida, gdje je ostvario zapažene rezultate zbog kojih su ga Španci zvali El caballero de Bosnia (Bosanski vitez). S Realom je osvojio špansku ligu.</p><p>Godine 1991., Mirza Delibašić bio je proglašen jednim od 50 najboljih košarkaša FIBA-e, a 2008. godine dobio je priznanje kao jedna od 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi. Uz to, 2007. godine, Delibašić je uvršten u Kuću slavnih FIBA-e. Proglašen je bosanskohercegovačkim sportistom 20. stoljeća, 2000. godine.</p>

<h2>Prvi selektor reprezentacije BiH</h2><p>Nakon igračke karijere, kao prvi selektor reprezentacije BiH, Delibašić je u Njemačkoj, 1993. godine, ostvario dosad najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima, osvojivši osmo mjesto. Koliko je bio vjeran Bosni i Hercegovini i kakav je bio čovjek, najbolje govori činjenica da je ovdje ostao tokom agresije, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom, da se sa suprugom i sinom preseli u Španiju. Realov predsjednik Mendoza nudio je da po njega pošalje svoj privatni avion, a on se zahvalio i nije htio otići.</p><p>– Nisam ni pomislio na to. Zar da odem, pa da mi djeci govore da sam bio izdajnik, da ostanu bez domovine?! Nije bilo teorije – kazivao je Delibašić. A pamti se i njegova rečenica koju je govorio u tim najtežim vremenima za BiH: “Ovu će zemlju spasiti ljudi čistog srca, a ima nas dovoljno”.</p><p>Danas, u čast ovog velikana bh. košarke sportska dvorana u sarajevskoj Skenderiji nosi ime Dvorana "Mirza Delibašić", a na platou Skenderije, 31. maja 2022. godine, postavljen je spomenik-statua Kinđeta, koji je izradio vajar Adis Lukač. U Sarajevu postoji i spomen-park posvećen dvjema legendama, Mirzi Delibašiću i pjevaču “Indexa” Davorinu Popoviću. Od 2005. godine u Sarajevu se održava međunarodni košarkaški turnir koji nosi naziv Memorijal “Mirza Delibašić”. Upravni odbor Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, 25. decembra 2018., donio je odluku da od takmičarske sezone 2018/2019. Kup BiH nosi naziv Kup "Mirza Delibašić".&nbsp;</p>

Tokom agresije ostao je u BiH, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena 

<p>Na današnji dan 1989. godine, u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu život je izgubio Ćamil Sijarić, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih i crnogorskih pisaca, koji nam je u svojim djelima vjerodostojno dočarao život ljudi i događaje iz vremena u kojem je djelovao.</p><p>Iako je većinu života proveo u BiH i Sarajevu, njegove priče i romani uglavnom opisuju ljude, običaje i događaje iz rodnog Sandžaka. </p><p>Sijarić je rođen 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori, u bogatoj zemljoradničkoj porodici Šabana i Elmaze Sijarić. Ni oca ni majku nije upamtio, jer su umrli dok je bio vrlo mali, a brigu o njemu i njegovom bratu preuzeo je amidža Ilijaz. </p><p>U Godijevu je Ćamil završio osnovnu školu, a potom se upisao u Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Tada je počeo pisati svoje prve pjesme, objavljujući ih u školskom listu „Vesnik“, 1929. godine. Zbog političkog aktivizma Sijarića 1935. godine izbacuju iz Medrese, te on nastavlja školovanje u Gimnaziji u Vranju, a 1937. godine upisuje Pravni fakultet u Beogradu. Sve vrijeme je bio i politički aktivan, učestvovao u demonstracijama, štrajkovima i postao član Komunističke partije Jugoslavije.</p><p>Tokom Drugog svjetskog rata Sijarić je radio kao službenik u sudovima u Mostaru, Bosanskoj Gradišci, Banjoj Luci i Sarajevu, sarađujući sve vrijeme s Narodnooslobodilačkim pokretom Jugoslavije. Istovremeno je pisao  i objavljivao pjesme u beogradskim, ali i sarajevskim časopisima „Žena danas“ i „Gajret“, a poslije Drugog svjetskog rata i u „Zori“, „Novoj ženi“, „Brazdi“, „Oslobođenju“. 	</p><h2>„Ram bulja“</h2><p>Po završetku rata bio je sekretar Vijeća narodne časti i pomoćnik sekretara Sreskog narodnog suda u Banjoj Luci, te je među prvima, 1. maja 1945., ušao u logor Jasenovac. Sve što je tada vidio i doživio pretočio je u knjigu. Kazivao je da se skoro godinu oporavljao od onoga što je vidio u Jasenovcu.</p><p>Do 1948. godine Ćamil je radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci, a potom postaje službenik Ministarstva prosvjete Narodne republike Bosne i Hercegovine, radeći za izdavačko preduzeće „Svjetlost“, ali ubrzo prelazi u časopis „Zadrugar“. Godine 1951., zapošljava se u Radiju Sarajevo, gdje je radio sve do 1983., kada je penzioniran. </p><p>Prvu zbirku Ćamilovih pripovijetki „Ram bulja“ objavila je sarajevska „Svjetlost“ 1953. godine, koja je odmah nagrađena tek ustanovljenom godišnjom nagradom Udruženja književnika. Na konkursu „Narodne prosvjete“ Sijarić je osvojio prvu nagradu za roman „Bihorci“, a za drugu zbirku pripovijedaka „Zelen prsten na vodi“ godišnju nagradu Udruženja književnika. Drugi roman „Kuću kućom čine lastavice“ i treću zbirku pripovijedaka „Naša snaha i mi momci“ objavio je 1962. godine, a treći roman „Mojkovačka bitka“ 1968., za koji je nagrađen 27-julskom nagradom Bosne i Hercegovine. </p><h2>Volio putovanja</h2><p>Sijarić je bio član Akademije nauka i umjetnosti BiH i najplodniji bošnjački pisac svoga vremena, njegova djela prevedena su na više svjetskih jezika, a, osim pisanja, volio je putovanja i mnogo putovao.</p><p>U braku sa suprugom Sabinom, kojoj je posvetio pjesmu „Breza“, dobio je kćerku i sina. Osman-Faruk Sijarić, Ćamilov sin, preminuo je u 78. godini, 19. januara 2021., a bio je maestro violine, profesor i dekan Muzičke akademije u Sarajevu, koji je, poput svoga oca, također ostavio veliki trag i pečat u bosanskohercegovačkoj kulturi.</p><p>Tri škole nose ime Ćamila Sijarića – u Sarajevu, Novom Pazaru i Nemili kod Zenice. Nekoliko gradova – Novi Pazar, Podgorica, Tutin, Nova Varoš, Brčko… imaju ulice ovog bosanskohercegovačkog i crnogorskog pisca. U Novom Pazaru dodjeljuje se književna nagrada ''Pero Ćamila Sijarića'', a u Bijelom Polju postoji i Dan sjećanja na Ćamila Sijarića. Izgrađena je i česma u njegovom rodnom selu Šipovice u spomen na velikog pisca.&nbsp;</p>

<h2>Objavljena prva karta Amerike</h2><p>1507. - Njemački kartograf Martin Valdzemiler (Waldseemuller) objavio prvu geografsku kartu novog kontinenta kome je dao ime Amerika. Naime, u vrijeme izrade novog izdanja Ptolomejevog atlasa Martin je čitao pisma Ameriga Vespučija (Vespucci) iz Novog svijeta, u kojima je italijanski moreplovac tvrdio da put preko Atlantika ne vodi u Aziju već na, do tada, nepoznat kontinent, koji je na osnovu tih opisa nacrtao i na karti napisao riječ - Amerika. </p><p>1658. - Umro Baltazar Gracian Morales (Baltasar), španski pisac, profesor, mislilac i povremeno dvorski propovjednik. Pisao je moralističko-filozofske i političke rasprave, a najutjecajniji spis mu je „Oštroumnost i umijeće domišljatosti“, rasprava (i antologija) o osjećaju prolaznosti pisana baroknim književno-jezičnim izrazom.</p><p>1768. - Izašlo je prvo izdanje enciklopedije "Britanika", koje je tada imalo tri toma. </p><p>1779. - Umro Žan Batist Simon Šarden (Jean Baptiste Simeon Chardin), najznačajniji francuski slikar rokokoa 18. stoljeća, čuven po svojim poetičnim i realističnim slikama mrtve prirode, interijera, karakternih figura i portreta.</p>

<h2>Rođen srbijanski pisac Jovan Jovanović Zmaj</h2><p>1833. - Rođen srbijanski pisac Jovan Jovanović Zmaj, liričar bogate invencije, prema ocjeni književne kritike, "pjesnički izraz duhovnog i duševnog života srpskog naroda" u drugoj polovini 19. stoljeća. Najpoznatije su mu zbirke ljubavnih pjesama "Đulići" i "Đulići uveoci", potresne, elegične ispovijesti poslije smrti supruge i četvero djece. Kao dječiji pjesnik je neprevaziđen u srpskoj i regionalnoj književnosti. Osnovao je i uređivao književni list "Javor", satirične listove "Zmaj", "Žiža"i "Starmali" te dječiji list "Neven". </p><p>1882. - Umro engleski pisac Entoni Trolop (Anthony Trollope), jedan od najuspješnijih, najplodnijih i najuglednijih engleskih romanopisaca viktorijanske ere. U njegovim najboljim romanima iz ciklusa o imaginarnoj pokrajini Barsetšir, poput "Stražara", "Tornjeva Barčestra" i "Posljednje hronike Barseta", pojavljuju se isti likovi u različitom dobu života.</p><p>1892. - Preminuo Verner fon Simens (Werner von Siemens), njemački elektrotehničar i izumitelj. Osnovao je, 1847. godine, zajedno s J.C. Halskeom preduzeće „Siemens-Halske“, koje se s vremenom razvilo u veliku elektrotehničku kompaniju svjetskih razmjera „Siemens AG“.</p><p>Po njemu je nazvana mjerna jedinica električne vodljivosti - siemens.</p><p>1893. - Rođena Silvija Tauznt Varner (Sylvia Townsend Warner), engleska književnica i muzikologinja, poznata po djelima „Lolly Willowes“, „The Corner That Held Them“ i „Kingdoms of Elfin“.</p><p>1942. – Na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena u Bosanskom Petrovcu osnovan Antifašistički front žena (AFŽ), ženska društveno-politička organizacija. Na konferenciji je učestvovalo 166 izabranih delegatkinja iz svih krajeva tadašnje FNR Jugoslavije, osim iz Makedonije, jer se njihove predstavnice nisu mogle probiti kroz neprijateljske redove. Pozdravni govor održao je vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske (NOV) Josip Broz Tito.</p><p>1942. - Rođen Peter Handke, austrijski književnik i prevodilac. Najpoznatije njegovo djelo je “Golmanov strah od jedanesterca” koje je kasnije preradio u scenarij za zapaženi istoimeni film. Godine 2019., osvojio je Nobelovu nagradu za književnost.&nbsp;</p>

<h2>Rođen bh. muzičar Vlado Pravdić</h2><p>1949. - U Sarajevu je rođen bosanskohercegovački muzičar Vlado Pravdić, najpoznatiji po svom radu u slavnoj rok grupi “Bijelo dugme”. Potječe iz muzičke porodice, pa je već sa šest godina počeo učiti da svira klavir. Ali, nakon završene srednje muzičke škole nije nastavio muzičku akademiju, nego je studirao i diplomirao fiziku. Prvi Vladin ozbiljniji muzički angažman bio je u grupi “Ambasadori”, s kojom je svirao sedam mjeseci prije nego što je pristupio “Indexima”, u proljeće 1971. godine, zamjenjujući Ranka Rihtmana koji je napustio grupu. Nakon “Indexa”, 1973. godine, Vlado je prešao u grupu “Jutro”, kako se u to vrijeme zvala buduća grupa “Bijelo dugme”. Pauzu u “Bijelom dugmetu” Pravdić je imao tokom služenja vojnog roka, kada ga je mijenjao Laza Ristovski iz grupe “Smak”, koji će ponovo postati punopravni član grupe od 1984. i svirati zajedno s Pravdićem. Poslije turneje 1987. godine, Vlado je napustio “Bijelo dugme” i posvetio se poslu s računarima, a s grupom je nastupao još samo nekoliko puta na velikim koncertima. Vlado Pravdić preminuo je 4. decembra 2023. godine, u Splitu, od posljedica teške bolesti. </p><p>1954. - Održan prvi zagrebački festival zabavne muzike naziva “Izaberite najbolje plesne melodije 1953”. Prema glasovima publike u dvorani “Istra” za pobjedničku pjesmu izabrana je “Ta tvoja ruka mala” koju je otpjevao Ivo Robić. Uz Festival u San Remu, koji je osnovan dvije godine prije, Zagrebfest je najstarija evropska manifestacija zabavne muzike. </p><p>1959. - Rođen Satoru Ivata (Iwata), japanski poduzetnik i programer, koji je služio kao četvrti predsjednik i glavni izvršni direktor (CEO) “Nintenda”.</p><p>2020. – U 55. godini umro Džej Ramadanovski, srbijanski pjevač narodne muzike romskog i makedonskog porijekla, poznat po svojim baladama. Sredinom 2017., operisao je srce, a tri godine kasnije preminuo je upravo od zatajenja srca. Na sahrani mu je sviralo 50 violina.&nbsp;</p>

Danas je subota, 6. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 25 dana

Ćamil Sijarić: Najplodniji bošnjački pisac  

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

<p>Prije 118 godina, 2. decembra 1907., u Tuzli je rođen Ismet Mujezinović, genijalac, humanist, umjetnik, ratnik, boem, jedan od naših najboljih slikara svih vremena, koji je svojim djelom spojio snažan osjećaj društvene odgovornosti s izuzetnom likovnom prefinjenošću i upečatljivom ekspresivnom naracijom. Njegova djela su i svjedočanstva o vremenu u kojem su nastala. Svojom umjetnošću i aktivnim učešćem u borbi za odbranu domovine u najtežim momentima njene historije, poput Drugog svjetskog rata, doprinio je mnogo Bosni i Hercegovini i njenom narodu. Osim slikanja, Ismet je uređivao brojne novine i magazine, organizirao filmske sekcije, te dizajnirao plakate i naslovne stranice raznim kulturno-umjetničkim djelatnostima. </p><p>Mujezinovićeva umjetnost rasla je na tlu stvarnosti: radnici, rudari, žene iz naroda, borci, seljaci, obični ljudi uhvaćeni u trenutku napora, borbe ili kratkog predaha. Iako se često svrstava u okvir socijalnog realizma, njegovo slikarstvo nadilazilo je ideološke okvire. U njegovim figurama uvijek je bilo nečega univerzalnog: tvrdoća ruke koja drži alat, pogled koji traži svjetlost i ramena koja nose težinu vremena. Mujezinović je znao pronaći poeziju u zbilji, i upravo je ta poezija činila da njegovi likovi djeluju istovremeno snažno i krhko.</p>

<h2>Čudo od djeteta</h2><p>Ismet je bio prvo muško dijete majci Sadiji i ocu Salihu, tuzlanskom zlataru i sajdžiji. Već kao trogodišnjaku, primijetivši Ismetov dar za crtanje, otac Salih mu je poklonio tablicu sa spužvom i pisaljkom, te ga naučio kako se pisaljka oštri i kako se njome crta po tablici. Slikar se tog momenta sjećao i opisivao ga često: </p><p>- Dugo sam posmatrao taj poklon uz naizmjenično osjećanje straha i vruće želje da nešto nacrtam. Otac, primijetivši moju nedoumicu, najednom povika: „Hajde šaraj!“. Ne mogavši da se ohrabrim, obratih se ocu: „Babo, de ti nešto...“. „A šta bi najvolio da ti nacrtam?“, zapita me on. „Konja, konja!“, povikah ja, a on vješto i hitro, u dva tri poteza, nacrta konja. Gledam, vidim, konj jeste, u jednoj liniji. Tu su, doduše, noge, glava, rep i griva, ali mu fale usta, frnjokalica, trbuh... Poslije izvjesnog vremena, ohrabren, uzmem pisaljku i dodam ono što je, prema mom mišljenju, nedostajalo crtežu.</p><p>Kada je navršio pet godina, umire mu otac, a majka se preudaje za policijskog činovnika. Buneći se zbog majčine odluke, Ismet je utjehu i duševni mir pronalazio u crtanju, što je najviše i volio. Njegov talent je već bio zapažen i od okoline, a kad je imao desetak godina, komšije iz Džafer-mahale su ga prozvali „čudom od djeteta“ i govorili da je „vješt k’o vrag“.</p><h2>Slika nastajala 4 godine</h2><p>Ismet je u Tuzli završio osnovno i srednje obrazovanje, a Likovnu akademiju u Zagrebu, 1929. godine. Još kao student, 1926., napravio je svoju prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Godine 1931., Mujezinović je iz Zagreba otišao u Francusku, gdje je boravio do 1933., pohađajući čuveni kurs historije umjetnosti na Univerzitetu Sorbona u Parizu. </p><p>  </p><p>Po povratku iz Francuske, boravio je u Bijeljini, Gracu i Splitu. U Gracu je upoznao Mariju Sisarić, kojom se oženio 1939. godine, a koja mu je bila velika inspiracija, ali i sagovornik i kritičar. Od 1936. do 1953. živio je u Sarajevu, a potom se vratio u rodnu Tuzlu, ostavši tu do kraja života, do 7. januara 1984. godine.</p><p>Prva i značajna Mujezinovićeva djela su portreti seljaka i staraca, slikani pastelom, kojima je već pokazao ono što će ga obilježiti kroz cijelu karijeru: duboku vjeru u čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegovu nerazdvojivu vezu s vlastitim okruženjem.</p><p>Izradio je i mnogo uljanih kompozicija i crteža o temi Narodnooslobodilačke borbe, čiji je bio učesnik od 1941. godine do kraja rata. Bio je partizanski major i prvi komandant partizanske eskadrile. Nosilac je partizanske spomenice kao prvoborac. U partizanima je, uz stalno crtanje, bilježio događaje, slikao, te oslikao i Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću.</p><p>Godine 1947., usredsredio se na veliku ratnu temu „Prelaz preko Neretve“, kada je nastao ciklus njegovih slika istog naziva među kojima se najviše istakla slika „Ustanak“. U portretima boraca i ranjenika, kao i u monumentalnim kompozicijama radničkih kolektiva, te lirskim prizorima društvenog oporavka, Mujezinović je ostavio vizuelni zapis epohe čiji je bio savremenik.</p><p>Jedno od Ismetovih najznačajnijih djela je „Autoportret sa spomenicom“, koji je radio pune četiri godine - počeo je 1966., a posljednji potez kistom nanio na platno 1970.&nbsp;</p>

<h2>Brojne nagrade</h2><p>Osim navedenih, deseci portreta njegove supruge Marije, slike "Žetelice", "Užina na radilištu", "Portret Romana Petrovića", „Portret majke“, "Kurir, crtež perom, tuš", "Portret maršala Tita, linorez u boji", "Prelaz preko Neretve Proboj", "Nošenje ranjenika", "Prsa u prsa", "Crtež" i brojna druga djela svjedoče o bravuroznosti ovog bosanskohercegovačkog velikana istančanog dara za prenošenje stvarnosti na slikarsko platno. </p><p>Godine 1964., zajedno s likovnim umjetnikom Mevludinom Ekmečićem, Mujezinović je osnovao Galeriju istaknutih ličnosti, odnosno Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima bivše SFR Jugoslavije. Također, jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, te inicijator osnivanja Univerziteta u Tuzli. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti, te redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. </p><p>Osim što je nosilac spomenice NOB-a, dobitnik je i: Ordena za hrabrost, Ordena bratstva i jedinstva, Ordena zasluga za narod, Ordena Republike sa srebrenim vijencem i Ordena Republike sa zlatnim vijencem. Dobio je i Lenjinovu medalju povodom stogodišnjice Lenjinovog rođenja. Godine 1979., dodijeljena mu je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, a dobitnik je i Oktobarske nagrade Grada Tuzla, te nagrada AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Dobitnik je i prve i druge nagrade Savezne vlade SFR Jugoslavije za slike „Miješalica“ i „Prelaz preko Neretve“.</p>

<h2>Pokretno dobro</h2><p>Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2013. godine, proglasila je  „Pokretno dobro – Zbirka slika Ismeta Mujezinovića“ koju čini 2.085 djela, a nalazi se u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kroz tu baštinu vidimo umjetnika koji je stvarao neumorno, koji je vjerovao u moć slike da govori umjesto čovjeka, da čuva identitet naroda i oplemenjuje svakodnevicu.</p><p> </p><p>Djela Ismeta Mujezinovića su velika kao i njegov lik. Sve što je radio dovodio je do savršenstva, ne libeći se da kistom izrazi i bunt protiv nepravde, oslikavajući društvenu stvarnost i kad ona nije bila ružičasta. Svaka slika ovog genija nosi i poruku i pouku, što je, uz perfektnu likovnu izvedbu, čini dragocjenom i neprocjenjivom. Ostavio je trajni trag, ne samo kao slikar, nego i kao vizuelni hroničar jedne zemlje u previranju. Njegova djela i danas zrače iskrenošću i karakterom, podsjećajući nas da umjetnost, kada je protkana istinom i empatijom, postaje mnogo više od estetike. </p><h2>Kuća i atelje Ismeta Mujezinovića</h2><p>Kuću i atelje u Tuzli Mujezinović je izgradio 1967. godine za svoju porodicu, gdje je živio i radio do svoje smrti. Posjećivali su ga mnogi umjetnici, diplomate i sportisti. Između ostalih, 1966. godine ga je posjetio Josip Broz Tito, a 1983. tadašnji svjetski šampion u šahu Tigran Petrosjan. Danas se u ateljeu nalazi spomen-soba posvećena Ismetu Mujezinoviću, u kojoj su izložene lične stvari, fotografije, dokumenti i ordeni. U prostoru ateljea održavaju se izložbe, koncerti, promocije knjiga, konferencije, radionice i drugi kulturno-umjetnički programi.</p>

Osim slikanja, Ismet je uređivao brojne novine i magazine, organizirao filmske sekcije, te dizajnirao plakate i naslovne stranice raznim kulturno-umje

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

<p>Na današnji dan 2020. godine, u Zagrebu je preminuo Mustafa Nadarević, jedan od najboljih glumaca regije svih vremena, ali su njegove uloge, koje su bile svojevrsna mapa ljudskih emocija: nemira, straha, prkosa, nježnosti, ironije i tuge, ostale da se pamte.</p><p>Velikan bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. </p><p>Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao. Bio je jedan od najistančanijih, najdiskretnijih i najtemeljitijih glumaca regije, a njegov glumački pristup često je opisivan kao minimalistički, ispunjen sofisticiranom nijansom. Dovoljno je bilo da blago nakrivi glavu, napravi jedva primjetnu grimasu ili zadrži pogled sekundu duže i već je dočaravao unutarnji monolog lika kojeg tumači. U tome je ležala njegova snaga: u niskoj, tihoj frekvenciji emocije.</p><h2>Prva uloga</h2><p>Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas. </p><p>Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze u 28. godini pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine. </p><p>U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka. </p><p>- Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi - govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.</p><h2>Pozorište i film</h2><p>Nakon završene gimnazije u Rijeci, Mustafa je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. U Zagrebačkom teatru mladih započeo je pozorišnu karijeru, a 1969. postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.</p><p>Rad u pozorištu zauzimao je veoma značajno mjesto u Nadarevićevom stvaralaštvu. Bio je glumac koji je scenu doživljavao kao prostor istine, bez mogućnosti ponavljanja, bez montaže, bez fikcije iza koje se može skloniti. Na daskama koje život znače ostvario je brojne značajne uloge u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundu Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leone u “Gospodi Glembajevima”, Lorenzaco u “Lorenzaccio”, Sirano u “Cyranu de Bergeracu”, Platonov u drami bez naslova, Figaro u “Figaro se ženi” i “Figaro se rastaje”, M.P. Murphy u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”...</p><p>Filmsku karijeru započeo je osamdesetih godina sporednim ulogama, da bi se zatim nametnuo kao izbor za glavne uloge. Svoj izvanredni glumački talent dokazao je ulogom daidže Zijaha u filmu “Otac na službenom putu”, a potom i u filmovima “Miris Dunja”, “Već viđeno”, “Glembajevi” (za koju je dobio Zlatnu arenu Festivala u Puli za najboljeg glumca), “Praznik u Sarajevu”, “Gluvi barut”, “Savršeni krug”, “Kod amidže Idriza”… </p><p>Ipak, najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji “Lud, zbunjen, normalan” čijim je doskočicama nasmijavao cijeli region, a zbog čega ga je zavoljela i mlađa publika. Iako komična, ta uloga nikada nije bila odvojena od njegovog glumačkog standarda: iza komike je uvijek ostajala fina psihološka razrada, precizno odmjeren humor i šarm glumca koji igranje nikada nije shvatao površno. Izet je postao ikona, ali Mustafa se nikada nije izgubio u toj popularnosti. On je ostao umjetnik koji pažljivo bira, promišlja i interpretira.</p><h2>Uspješan reditelj</h2><p>Nadarević je kao reditelj debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a potom je postavio više predstava, između ostalih "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Zabune" Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.</p><p>Osim glume i režije, radio je i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. </p><p>Mustafa Nadarević je bio glumac koji je znao da je najveća snaga umjetnika upravo u njegovoj istini. A on ju je nosio tiho, dostojanstveno i predano, ostavivši iza sebe opus koji će još dugo biti mjerilo vrhunskog glumačkog majstorstva. Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u briljantnim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen. </p><h2>Ženio se tri puta</h2><p>Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece - sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom. </p><h2>Neobična imena djece</h2><p>Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.</p><p>- Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak.</p>

<h2>Portugalac Vasko da Gama prvi oplovio Rt dobre nade</h2><p>1497. - Tražeći morski put u Indiju, Portugalac Vasko da Gama (Vasco) postao prvi moreplovac koji je oplovio Rt dobre nade, na krajnjem jugu Afrike.</p><p>1819. - Rođena engleska književnica Meri En Evans (Mary Ann), poznatija pod pseudonimom Džordž Eliot (George Eliot), koja je, realistički opisujući englesku provinciju, otkrivala duboku osjećajnost, pomiješanu s humorom, te uvjerenje da na ljude blagotvorno djeluju iskušenja i patnje. Djela: romani "Vodenica na Flosi", "Adam Bid", "Sajlas Marner", "Romola". </p><p>1869. - Francuski pisac Andre Pol Gijom Žid (Andre Paul Guillaume Gide), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1947. godine, rođen je na današnji dan. Djela: romani "Kovači lažnog novca", "Podrumi Vatikana", "Pastoralna simfonija", "Zemaljska hrana", putopisi "Povratak iz SSSR-a", "Putovanje u Kongo" i poetski "Dnevnik". </p><p>1876. - Umro Armin Šrabec, hrvatski klasični filolog, violončelist i kompozitor. Studij klasične filologije završio je u Beču, a u školi HGZ-a učio violončelo. Bio je profesor grčkog jezika i književnosti na Zagrebačkom sveučilištu. Kao muzički kritičar "Vienca" zauzimao se za muziku nacionalnog smjera. </p><p>1877. - Rođen mađarski pisac Endre Adi, čija je poezija označila prelom u modernoj mađarskoj lirici. Djela: "Nove pjesme", "Krv i zlato", "Na kolima Ilije Gromovnika", "Volio bih da me vole", "Ko je mene vidio", "Na čelu mrtvih". </p><p>1913. - Engleski kompozitor Edvard Bendžamin Britn (Edward Benjamin Britten), najznačajnija ličnost savremene engleske muzike, rođen je na današnji dan. Suosnivač je Engleske operske grupe i muzičkog festivala u Aldeburgu. Djela: opere "Piter Grajms", "Otmica Lukrecije", "Albert Hering", kompozicije za orkestar "Ratni rekvijem", "Jednostavna simfonija", "Proljetna simfonija", "Varijacije na temu Franka Bridža", ciklusi solo pjesama.</p><p>1916. - Umro američki pisac Džek London (Jack London), jedan od najčitanijih književnika u prvoj polovini 20. vijeka. Najpoznatija djela: "Zov divljine", "Bijeli očnjak", "Gvozdena peta", "Martin Idn", "Ljudi sa ponora", "Zlato", "Kralj alkohol", "Džeri ostrvljanin", "Morski vuk", "Mjesečeva dolina" i "Priče s južnih mora”.</p>

<h2>Rođena glumica Irena Kolesar</h2><p>1925. - Rođena hrvatska i jugoslavenska glumica Irena Kolesar. Uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno sedam) ostvarila je brojne zapažene uloge prvo u HNK u Zagrebu, a kasnije u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Godine 1981., na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.</p><p>1956. - Suzana Mančić, srbijanska pjevačica, glumica i televizijska voditeljica, rođena je na današnji dan. Karijeru je započela pjesmom „Ogledalce, ogledalce“ s nepunih 18 godina. Kasnije je dugo godina vodila TV emisiju gdje su se izvlačile dobitne LOTO kombinacije, te je i dobila nadimak „loto devojka“. Devedesetih godina je učestvovala u putujućoj humorističko-erotskoj pozorišnoj predstavi “Sekplozija”. Pozirala je za časopis “Plejboj”. U privatnom i profesionalnom životu proživjela je pakao kada su 2005. u javnost procurili njeni intimni snimci. Tada se na neko vrijeme povukla iz javnog života. Godine 2012., napisala je autobiografsku knjigu “Neukrotivo srce”.</p><p>1958. - Američka glumica Džejmi Li Kertis (Jamie Lee Curtis) rođena je na današnji dan. Njeni roditelji su slavni glumci Dženet Li (Janet Leigh) i Toni Kertis (Tony Curtis). Glumačku slavu stekla je 1978. godine, ulogom u horor filmu „Noć vještica“. Za komediju „Kolo sreće“ osvojila je nagradu BAFTA (1983.), a za „Istinite laži“ iz 1994. Zlatni globus.</p><p>1963. - Ubijen predsjednik SAD Džon Kenedi (John Kennedy), koji je tri godine prije nego što se našao na meti atentatora u Dalasu postao najmlađi šef države u američkoj historiji. U Drugom svjetskom ratu je služio u mornarici, potom nakratko bio novinar, u Kongres je izabran 1947., a senator je postao 1952. Za predsjednika je izabran u 43. godini života kao kandidat Demokratske stranke. Kao atentator je zvanično označen Li Harvi Osvald (Lee Harvey Oswald), koji je pod krajnje sumnjivim okolnostima i sam ubijen dva dana kasnije u policijskoj stanici u Dalasu. </p><p>1963. - Umro engleski pisac Oldos Haksli (Aldous Huxley), jedan od najistaknutijih evropskih esejista 20. vijeka. Djela: romani "Vrli novi svijet", "Jalovo lišće", "Kontrapunkt života", "Poslije mnogo ljeta", "Vrijeme mora da stane", zbirke pripovijedaka "Mali Meksikanac", "Dvije ili tri gracije", eseji i studije "Zajedljivi Pilat", "Muzika u noći", "Vječna filozofija", "Nauka, sloboda i mir". </p><p>1980. - Preminula američka filmska glumica Me Vest (Mae West), koja se iskazala kao izuzetna komičarka, ali su je mnogi kritičari prvenstveno smatrali vulgarnim seks-simbolom. Zbog uloge u predstavi "Seks" 1926. godine u jednom brodvejskom pozorištu, osuđena je na osam dana zatvora. Filmovi: "Seks", "Dijamantska Lili", "Nisam anđeo", "Klondajk Eni", "Svaki dan je praznik", "Idi na zapad, mladi čovječe", "Mura Brekendridž", "Učinila mu je krivo". </p><p>2004. – Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju kojom će komandu nad mirovnom misijom u Bosni i Hercegovini od NATO-a preuzeti Evropska unija.</p><p>2005. - Predsjednica Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Angela Merkel postala prva njemačka kancelarka u historiji.&nbsp;</p>

<h2>Umrla operska pjevačica Srebrenka Sena Jurinac</h2><p>2011. - Umrla Srebrenka Sena Jurinac, bosansko-hrvatsko-austrijska operska pjevačica. Rođena je u Travniku, 24. oktobra 1921. godine. Pjevala je u Bečkoj državnoj operi, gdje je prvi put javno nastupila u januaru 1945. u koncertnoj izvedbi “Nikole Šubića Zrinskog”. U 38 godina djelovanja u ostvarila je 47 uloga i imala 1268 nastupa. Godine 1953., dobila je naslov austrijske komorne pjevačice. Grad Beč je najveće muzičko priznanje nazvao po njoj - Zlatni prsten Sena Jurinec. </p><p>2017. - Prvostepeno vijeće Haškog tribunala za zločine u bivšoj Jugoslaviji osudilo je nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generala Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora, proglasivši ga krivim za udruženi zločinački poduhvat, genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja, deportacije, nehumano djelo prisilnog premještanja, terorisanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.</p>

Danas je subota, 22. novembar/studeni 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 39 dana

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

<p>Na današnji dan 1987., preminuo je bh. književnik i profesor Alija Nametak, jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, pripovjedača, hroničara i dramatičara, ostavivši nam vrijedna književna djela koja su ujedno i kulturno-historijski dokumenti vremena u kojem je živio. Njegovi romani, pripovijetke, drame, novele i tekstovi su, prije svega, hronike bošnjačkog naroda, zbog čega ga mnogi književni kritičari nazivaju novovjekim Bašeskijom. </p><p>Nametkova djela krase jednostavnost izraza, jezička prirodnost i fino nijansiran humor. Njegovi likovi dolaze iz svakodnevnog života: trgovci, hodže, gradski zanatlije, stariji ljudi, pričalice i šaljivdžije. On ih ne glorificira, već prikazuje s toplinom, razumijevanjem i blagom ironijom. U vremenu modernističkih preokreta, Nametak je ostao vjeran pripovjednoj tradiciji i narodnom izrazu, poput čuvara bosanskih narativa, nečega domaćeg, bliskog i prepoznatljivog.</p>

<h2>Tradicionalni odgoj</h2><p>Rođen je u Mostaru, 6. marta 1906. godine, u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Alijina supruga Saliha bila je najmlađa kćerka Fehima ef. Spahe, reisa Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji u periodu od 1938. do 1942. godine. </p><p>Nametak je svoj književni, kulturni, društveni i javni rad počeo sa samo 12 godina, zapisivanjem narodnih pjesama od svoje majke. Bio je vrlo zainteresiran za svoju vjeru, za život i običaje Bošnjaka, te je, osim što je pisao, cijelog života sakupljao i objavljivao narodne umotvorine. U njegovom radu primjetan je veliki utjecaj tradicionalnog odgoja i odnosa prema islamu, što je najbolje i opisao sam Alija:</p><p>- Bilo ljeto, bila zima, on (otac, op.a.) je dolazio barem pola sata prije zalaska sunca, provrtio se malo po dvorištu i po bašči, uvijek raspoložen, i razgovarao s nama, djecom, kao sa odraslima, a onda bi pošao u džamiju na akšam, večernju molitvu, i ja za njim, sam od sebe, bez ikakva nagonjenja, jer mi je nešto iz dna duše govorilo da mora dobro biti ono što radi moj babo.</p><p>Nametak je studirao slavistiku u Zagrebu. Od 1929. do 1945. godine radio je kao urednik časopisa „Novi behar“ u Sarajevu, potom profesor književnosti u Gazi Husrev-begovoj medresi, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. Do 1945. godine objavio je knjige „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Ramazanske priče“, „Za obraz“, „Mladić u prirodi“, „Dan i sunce“ i „Abdullahpaša u kasabi“.&nbsp;</p>

<h2>Presuda kulturi</h2><p>Zbog aktivnog učešća u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH osuđen je 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je „odležao“ devet.  A, ustvari, on uopće nije bio politički angažiran već je radio isključivo na afirmaciji kulture, što je najbolje opisao prof. dr. Nadan Filipović, u tekstu „(T)ko je u Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak“.</p><p>- Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije „partizanski osloboditelji“ su ga osudili na petnaest godina teške robije ne samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine – napisao je prof. dr. Filipović. </p><p>Najbrojnija Alijina djela su socijalne tematike, u kojima on prikazuje najprelomnija i najdramatičnija zbivanja u historiji Bošnjaka, uvjetovana događajima nakon Prvog svjetskog rata, stvaranja Kraljevine SHS i provođenja agrarne reforme. U tim pripovijetkama pisao je o materijalnom propadanju bošnjačkih plemićkih porodica i posljedicama tih zbivanja: nesnalaženju u novim uvjetima, njihovim padovima i borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed. Čovjekovu iskonsku povezanost sa zemljom i sredinom u kojoj je ponikao, Nametkov junak Ahmet u noveli „Kmet“ objašnjava ovako: </p><p>„Zašto li je ovo, Bože jedini? Šta je ovo? Kakva je ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne možemo ostaviti, a kad je ostavimo, ne možemo je zaboraviti.“&nbsp;</p>

<h2>Umjeren i nenametljiv</h2><p>Nametak je bio umjeren i nenametljiv u svemu, pa je tako jedne prilike skromno izjavio da bi se iz njegovog opusa moglo izabrati desetak vrijednih novela, a svi koji poznaju njegovo djelo saglasit će se s mišljenjem hrvatskog književnika Ive Balentovića: “Nametak je pisac naš, svih nas, umjetnik našeg podneblja... čije je književno djelo ugrađeno u našu književnost i u njoj trajno ostaje.”</p><p>Iako je dugo vremena bio izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, Nametak nikad nije, čak ni s najmanjom primjesom mržnje govorio o ”državi” ili pojedincima koji su ga osudili na dugogodišnju robiju. Ponovo je počeo objavljivati 1966. godine, kada je odštampana njegova zbirka novela „Trava zaboravka“. </p><p>U predgovoru ove knjige rahmetli prof. dr. Muhsin Rizvić obradio je i novele iz zbirke „Dobri Bošnjani“, čime je bliže pojasnio stvaralački rad nepravedno zapostavljenog Alije Nametka, skrenuvši pažnju na veliku važnost njegovog lika i djela za bosanskohercegovačku historiju i književnost. </p><p>Nametkova djela odišu blagošću, toplinom i dubokom ljubavlju prema ljudima i jeziku te nesumnjivo spadaju među najznačajnija djela bh. kulturno-historijske baštine i uopće historije naše zemlje. U njima je dokumentaristički, ali i uz specifičan humor, kako bismo ih bolje razumjeli, sačuvano i oživljeno jedno stoljeće naše historije. Iako je živio u složenim historijskim periodima i iskusio političke pritiske, njegovo djelo zadržalo je vedrinu, ljudskost i kulturološku vrijednost. Danas se čita ne samo kao književnost, nego i kao zapamćeni duh jednog vremena, jedna galerija likova i glasova koji govore jezikom bosanskih sokaka, mahala i čaršija.</p>

<h2>U početku mi je bio stran</h2><p>Prof. dr. Fehim Nametak, turkolog, arabist, nekadašnji direktor Orijentalnog instituta i profesor na univerzitetima u Sarajevu, Skoplju i Zagrebu, u intervjuu za „Anadolu Agency“, sjećajući se oca Alije, između ostalog, rekao je:</p><p>- Ja bih ga posebno želio predstaviti kao oca, kao jednog finog, nježnog, prijatnog čovjeka koji nije vršio nikakvu prisilu na svoju djecu, koji nas je odgajao na jedan najprijemčiviji način. Moram napomenuti da ga kao oca mogu intenzivnije pratiti tek od 11. godine, kada je on izašao iz zatvora - dodavši kako mu je otac čak u početku bio strani čovjek.&nbsp;</p>

<h2>Dedo je svakog jutra donosio vruće somune</h2><p>Inžinjerka elektrotehnike Feriha Nametak-Serdarević, Alijina unuka i kćerka prof. dr. Fehima Nametka, Alijinog sina, u sjećanjima na svog djeda, izjavila je za „Avaz“:</p><p>- Posebno se sjećam vrućih somuna koje bi dedo donosio svakog jutra, i ljeti i zimi, u povratku sa sabaha iz Hadžijske džamije... Nikad ga nisam čula da je povisio ton razgovora, čak ni prema djeci. Insistirao je na vjerskom odgoju unučadi. Nije pokazivao emocije, ali ih je dokazivao, naprimjer, u vrijeme redukcija struje u cijelim kvartovima, kad sam bila gimnazijalka, on bi dolazio na Baščaršiju po mene, da mi se ne bi nešto loše desilo. I onako, s  fesom, svake noći bi me čekao na stanici.&nbsp;</p>

<h2>Nijedan dan bez crtice</h2><p>Magistrica etnologije i kustosica Zemaljskog muzeja BiH Lebiba Džeko, također Alijina unuka i kćerka prof. dr. Fehima Nametka, za „Avaz“ o svom djedu kaže:</p><p>- Imala sam privilegiju da do 18. godine živim sa svojim djedom. Mnogo učenih i zanimljivih ljudi ga je posjećivalo, ne samo iz Sarajeva i BiH nego iz svih krajeva bivše SFR Jugoslavije i inozemstva, a ja bih još kao djevojčica uvijek bila u blizini i slušala o čemu su razgovarali, što mi je otvaralo sasvim nove vidike.</p><p>Kad sam imala 10 godina, djed me je počeo učiti krasnopisu, jer je smatrao da je lijep rukopis važan i da tome trebamo posvetiti vrijeme i pažnju. Na prvoj strani sveske djed je napisao „Nulla dies sine linea“, latinsku izreku koja znači „Nijedan dan bez crtice“.</p><h2>„Tuturuza i šeh Meco“</h2><p>Odlomak iz Nametkove posljednje za života objavljene knjige „Tuturuza i šeh Meco“. </p><p>„Tuturuzu je Meco zapazio na jednom iftaru: mogao je pojesti gotovo kao i on, šeh Meco, ali nije znao kako treba jesti. Kad su izašli od domaćina, uputio se s njime i objašnjavao mu:</p><p>- Kad vidiš pred iftar da nekoliko ljudi ide u skupu uz jedan sokak, pridruži im se i ti. Kad se zaustave pred nekim vratima, ti vrata otvori i odmah uskoči u avliju. Viči im: „Hod'te, bujrum!“</p><p>- Kako ću ih zvati kad ni mene nije niko zvao?</p><p>- Šuti, herif jedan! Slušaj što ti se govori i pamti! Oni će unići u avliju, domaćin će izaći pred njih i pozvati ih, a ti prvi uskoči u hajat pa im primaj ćurkove ili kapute, okreći im obuću, a ako je ljetno doba, bezbeli neće ništa skidati sa sebe osim obuće. Ti prvi ulazi u sobu!</p><p>- Ama kako ću kad nisam pozvan!</p><p>- Pozovi se sam! Uniđi! Ako bude ko mlađi, ostani na vratima, a ako još nije prostrta sofra, vidjećeš na škrabiji složenu sofra-bošču. Razloži je, prostri je po podu, a onda se obazri hoće li se jesti sa sinije ili tevsije demirlije. Raširi santrač pa metni na nj demirliju ili položi siniju. Ne daj domaćinu da se sjeti da nisi i ti pozvan. Uzimaj kašike i meći ih na sofru, somune komadaj i stavljaj pred svakoga đi će ko sjesti. Samo neka je prazna sredina sofre đi će se mećati sudi s hranom. Ljudi će posjedati oko sofre, a ti zapitkaj u dnu sofre mjesto za sebe!</p><p>- Nek sam bliže vratima ako me potjeraju!</p><p>- Ama ništa se ne brini! Nikad se za jednom sofrom na iftaru svi među se ne poznaju. A niko neće upitati: „Ko je ovaj?“ kojega ne zna, da drugi ne bi za pitača pomislili da je matuh. Kad top pukne i kad se posjeda za sofru, i ti sjedi i odmah jedi! Nemoj kašikom bosti, nego je lijepo položi da se u nju slijeva mast s vrha čorbe. Tako kušaj dok god ima masti na čorbi, a onda diži čašu a prihvataj drugi sud. Ako je u sahanu pečeno janje ili tuka, okreni sebi što najvoliš. Dobro pazi neka ti je vazda jedan zalogaj u ustima, drugi u ruci, a treći zamjeraj u sahanu ili tevsiji! Ne pij vode da ti džaba ne zauzima mjesto u želucu! Vodu možeš i doma piti.</p><p>I kad su se Tuturuza i Meco zapazili i sprijateljili i kamo god je jedan bio pozvan na jemek i drugi je tamo pristajao.“</p>

<h2>Umro engleski pisac Džon Milton </h2><p>1674. - Umro engleski pisac Džon Milton (John), jedan od najvećih svjetskih pjesnika svih vremena. Iako je oslijepio 1652. godine, nakon toga je spjevao svoja najveća djela: "Izgubljeni raj", "Vraćeni raj" i "Samson Agonistes". </p><p>1793. - Tokom jakobinske diktature u Francuskoj na giljotini je pogubljena Žana Mari Flipon Rolan (Jeanne Marie Phlipon Roland), poznata kao madam Rolan. U vrijeme Francuske revolucije madam Rolan je u svom salonu u Parizu okupljala pisce, ostale umjetnike i političare, na koje je jako utjecala, posebno na žirondince koje je predvodio njen suprug Žan Mari Rolan de la Platijer (Platiere), ministar unutrašnjih poslova Francuske 1792. godine.</p><p>1793. - Prvi put za javnost otvoren "Luvr" - dvorac francuskih kraljeva od 1204., koji je, prema odluci francuske vlade iz 1791., pretvoren u muzej.</p><p>1887. - Umro Dok Holidej (Doc Holliday), američki kockar, revolveraš i zubar, najpoznatiji kao prijatelj saveznog maršala Vajata Erpa (Wyatt Earp) i učesnik u čuvenom Obračunu kod O. K. Korala.</p><p>1895. - Njemački fizičar Vilhelm Konrad Rentgen (Wilhelm Conrad Rontgen) na Univerzitetu u Virtsburgu otkrio je novu vrstu zraka koje prodiru kroz meke dijelove tijela i djeluju na fotografsku ploču. Nazvao ih je "iks zracima", koji su kasnije njemu u čast nazvani Rendgenovi zraci. Za taj izum je 1901. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku. </p><p>1900. - Rođena Margaret Mičel (Mitchell), američka novinarka, autorica popularnog romana "Prohujalo s vihorom", koji je godinama bio bestseler i prema kojem je snimljen istoimeni kultni holivudski film.</p><p>1922. - Južnoafrički hirurg Kristijan Barnard (Christian), koji je 1967. obavio prvo uspješno presađivanje ljudskog srca, rođen je na današnji dan.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Alen Delon, zvijezda francuskog i svjetskog  glumišta</h2><p>1935. - Rođen Alen Delon (Alain), zvijezda francuskog i svjetskog  glumišta. Već na samom početku filmske karijere pokazao se kao jedan od najatraktivnijih i najambicioznijih francuskih glumaca. Prvu zapaženiju ulogu ostvario je u kriminalističkom filmu „U zenitu sunca“, a svjetsku slavu stekao je 1960. ulogom u filmu „Rocco i njegova braća“. Preminuo je 18. avgusta 2024. godine.</p><p>1937. - Dragoslav Šekularac, slavni srbijanski i regionalni fudbaler, istaknuti igrač FK Crvena zvezda, rođen je na današnji dan. Odigrao je 41 utakmicu i postigao šest pogodaka za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije. Preminuo je u Beogradu, 5. januara 2019. godine.</p><p>1938. - Rođen Milan Minja Subota, dipl. inž. elektrotehnike, srbijanski kompozitor, muzičar, zabavljač i fotograf. Bio je autor i voditelj dugotrajne dječije muzičke emisije „Muzički tobogan“ na RTS-u (ranije TV Novi Sad) i velikog broja drugih serija.</p><p>1946. - Stanislav Karasi, legendarni srbijanski i regionalni fudbaler i trener, rođen je na današnji dan. Za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije odigrao je 10 utakmica i postigao četiri gola, a slavu je stekao golom u kvalifikacijama protiv Španije kojim je reprezentaciju Jugoslavije odveo na Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj, 1974. godine.</p><p>1947. - U Donjem Vakufu rođen Nakib Abdagić Kiban, bosanskohercegovački književnik i glumac. Autor je nekolicine drama od kojih je najznačajnija “Hamza Pogorelac”, ratna drama izvedena 400 puta. Objavljivao je svoje radove u časopisima poput “Ježa”, “Oslobođenja” i dr. Neke od svojih radova (pjesme, priče, epigrame, karikature) sabrao je u knjizi "Veži ata đe ti aga kaže". U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. - 1995.), tokom 1993. godine, Nakib i njegov prijatelj i saborac Ibrahim Ćustić Ibrica s dramom “Hamza Pogorelac”  obišli su mnoge bosanskohercegovačke gradove, među kojima i opkoljeno Sarajevo. Poslije rata, zajedno s Almom i Harisom Abdagićem, dugo godina je izvodio svoj autorski satirični kabare “Balwan City”. Najzapaženije uloge odigrao je u filmovima „Remake“ i „Iza granice“ te TV serijama „Viza za budućnost“ i „Crna hronika“. Preminuo je 3. maja 2008., u 61. godini života.</p><p>1960. - Džon F. Kenedi (John F. Kennedy), kandidat Demokratske stranke, pobijedio Ričarda Niksona (Richard Nixon) na predsjedničkim izborima u SAD, postavši, u 43. godini, najmlađi čovjek koji je ikada izabran na tu funkciju.&nbsp;</p>

<h2>Rođen književnik Zehnija Bulić </h2><p>1970. - U Paljevu kod Tutina rođen književnik Zehnija Bulić. Profesor je književnosti i jezika u Novom Pazaru te sekretar književnog časopisa SENT. Jedan je od boraca za afirmiranje bosanskog jezika u Sandžaku.</p><p>1997. - U Kini zatvoren najveći rukavac rijeke Jangcekjang, čime je otpočeta gradnja hidroelektrane "Tri klisure", najveće električne centrale na Planeti.</p><p>1999. - U 101. godini umro slovenski gimnastičar Leon Štukelj, najstariji olimpijski šampion i prvi olimpijski pobjednik s prostora bivše SFR Jugoslavije. Osvojio je šest olimpijskih medalja, među kojima tri zlatne, dvije u Parizu 1924. i jednu u Amsterdamu 1928. godine.</p><p>2001. - Umrla Radmila Savićević, srbijanska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Ostvarila je briljantne uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“, „Sabirni centar“ i „Poltron“. Televiziskoj publici ostat će upamćena po ulogama u tv serijama: “Kamiondžije”, “Pozorište u kući”, “Babino unuče”, “Vruć vetar”, “Bolji život” i “Srećni ljudi”. </p><p>2010. – Vijeće ministara Evropske unije ukinulo vize Bosni i Hercegovini i Albaniji.</p>

Danas je subota, 8. novembar/studeni 2025. godine, do kraja godine preostala su još 53 dana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

<p>Na današnji dan 1975. godine, preminuo je Besim Korkut, autor najpopularnijeg prevoda Kur‘ana na bosanski jezik. Čovjek koji je Bosni darovao razumijevanje Kur’ana u bogatoj kulturnoj i duhovnoj prošlosti Bosne i Hercegovine zauzima posebno, dostojanstveno mjesto. Korkut je spojio Istok i Zapad, vjeru i nauku, tradiciju i savremeni izraz. Njegov život i djelo predstavljaju svjetionik jedne tihe, ali duboko posvećene misije – približiti božansko znanje običnom čovjeku.</p><p>Rođen 25. juna 1904. godine, najvjerovatnije u Travniku, Korkut je od ranog djetinjstva pokazivao neobičnu sklonost prema jeziku i knjizi. Ruždiju je pohađao u Travniku, a Okružnu medresu u Sarajevu. Od 1920. do 1925. godine učio je u Šerijatskoj sudačkoj školi.  Nakon školovanja u Sarajevu, put ga je odveo daleko – sve do Kaira, na znameniti Univerzitet Al-Azhar, centar islamske učenosti, gdje je, u dodiru s arapskim svijetom i njegovim duhovnim naslijeđem, produbio svoje znanje o vjeri i jeziku, ali i shvatio koliko je važno da svaki narod ima pravo čitati uzvišeni tekst na vlastitom jeziku.</p><h2>Profesor i naučnik</h2><p>Diplomirao je 1931. godine i po povratku u Sarajevo postavljen je iste godine za nastavnika u Šerijatskoj sudačkoj školi u kojoj je predavao arapski jezik, stilistiku, šerijatsko pravo, akaid i povijest islama. Jedno vrijeme je predavao i vjeronauku u Muškoj gimnaziji u Sarajevu. </p><p>Kada je otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, a Šerijatska sudačka prestala s radom (juna 1937.) Korkut je premješten za profesora-vjeroučitelja u gimnaziju u Mostaru. </p><p>U Mostaru je ostao do 1940. godine, kada se vratio u Sarajevo u Šerijatsku gimnaziju, gdje je ostao do kraja 1944. godine. U isto vrijeme je honorarno predavao povijest islama u Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi. </p><p>Nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine počeo je raditi u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Bosne i Hercegovine i Komitetu za visoko školstvo i naučne ustanove (od 1947 do 1950). Po osnivanju Orijentalnog instituta Korkut je prešao na rad u Institut i tu ostao do odlaska u penziju, 1969. godine. </p><p>Jedno vrijeme predavao je honorarno na Katedri za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Osim toga, pisao je za mnoge bosanskohercegovačke časopise, kao što su “Novi behar”, “Gajret”, “Glasnik VIS-a”, a svoje radove je potpisivao punim imenom i prezimenom. </p><h2>Životno djelo</h2><p>Kao profesor i naučni saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Korkut je dane provodio među rukopisima, starim knjigama i požutjelim pergamentima. Strpljivo je čitao, prevodio i proučavao, svjestan da svaka riječ u sebi nosi dio naše historije. U tom tihom i posvećenom radu oblikovao se njegov najvažniji životni poduhvat - prevod Kur’ana na bosanski jezik, na kojem je radio više od jednog desetljeća.  </p><p>Prevodio je Kur’an s originalnog arapskog jezika. Nije želio samo prevesti riječi, nego prenijeti dušu Kur’ana, njegovu ljepotu, ritam i poruku. Znao je da je Kur’an više od teksta, on je govor srca, putokaz i smjernica. Zato je svoj prevod pisao jasnim, lijepim i savremenim bosanskim jezikom, da svako može razumjeti poruku vjere, ali i osjetiti ljepotu izraza.</p><p>Međutim, nije dočekao njegovo objavljivanje, jer je objavljen 1977., dvije godine nakon njegove smrti, prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Ovaj prevod je postao najčitaniji i najbolje ocijenjen prijevod Kur’ana na bosanskom jeziku. Predstavlja veliki doprinos bosanskohercegovačkoj islamistici kao i nauci uopće. </p><p>Posebnost Korkutovog prijevoda jeste u njegovoj jednostavnosti i dostojanstvu. On nije pokušavao uljepšavati tekst nepotrebnim riječima, niti ga je učinio previše teškim za čitaoca. Svaki ajet odiše poštovanjem prema originalu, ali i toplinom maternjeg jezika. U komentarima koje je dodavao uz pojedine ajete, pokazao je dubinu razumijevanja i osjećaj za mjeru – objašnjavao je ono što treba, ali nikada nije nametao svoje mišljenje.</p><h2>Skromni čovjek</h2><p>Iako ga nije dočekao za života, njegovo djelo nastavilo je živjeti u domovima, džamijama i školama širom Bosne i Hercegovine. Za mnoge vjernike to je bio prvi put da su mogli čitati i razumjeti Kur’an na jeziku koji osjećaju kao svoj. Time je Korkut ostvario ono što je želio, da uzvišeni tekst progovori srcima njegovog naroda.</p><p>Danas, kada se govori o Besimu Korkutu, ne spominje se samo prevodilac, nego i učeni, skromni i predani čovjek, koji je cijeli svoj život posvetio znanju. Njegov rad u Orijentalnom institutu, njegovi prevodi i istraživanja, ostali su temelj našeg razumijevanja orijentalne i islamske baštine.</p><p>Besim Korkut nije bio čovjek velikih riječi, nego velikih djela. Njegov prevod Kur’ana nije samo knjiga, to je most između jezika i vjere, između prošlosti i sadašnjosti. On nas uči da znanje i vjera ne moraju biti odvojeni, već da jedno bez drugog ne mogu živjeti.</p><p>U vremenu kada se mnogo govori, a malo sluša, Korkut nas podsjeća na vrijednost tišine, promišljanja i predanog rada. Njegovi život i djelo su poruka da se najveće stvari ne čine glasno, nego tiho, iz ljubavi prema Bogu, jeziku i čovjeku.</p>

<h2>Rođena Marija Antoaneta, najomraženija francuska kraljica </h2><p>1755. - Rođena Marija Antoaneta (Marie Antoinette), kraljica Francuske i supruga Luja XVI.</p><p>Ostala je upamćena kao zadnja, te zbog svog porijekla i običaja, najomraženija kraljica apsolutističke Francuske. Poznatom su je učinili rasipništvo i skandali koje je uzrokovala, ali i smrt, jer je pogubljena giljotinom na vrhuncu Francuske revolucije.</p><p>1785. - Londonski proizvođač kočija Lajonel Lukin (Lionel) patentirao je prvi čamac za spasavanje.</p><p>1815. - Rođen Džordž Bul (George Boole), engleski matematičar i filozof. Njegovo najveće dostignuće je bilo uvođenje u matematiku i logiku pojma algebre bula. Zbog značaja tog termina kao i njegove primjene u informatici i matematičkoj logici Bul se smatra jednim od tvoraca tih oblasti nauke.</p><p>1890. - Švedska književnica Moa Martinson rođena je na današnji dan. Njene likove karakteriziraju hrabrost, borbenost i optimizam koji im pomažu da prebrode životne nedaće. Djela: autobiografske proze „Crkveno vjenčanje“, „Kraljeve ruže“; romani „Put pod zvijezdama“, „Nevidljivi ljubavnik“, „Knjiga o Sally“ i dr.</p><p>1905. - Umro Albert von Kuliker (Kölliker), švajcarski anatomista, historičar i embriolog. Mnoga njegova istraživanja bila su u vezi sa strukturom raznih životinja, a jedno od najznačajnijih bilo je o meduzama i sličnim stvorenjima.</p><p>1906. - Rođen Lučino Viskonti (Luchino Visconti), italijanski pozorišni, operski i filmski režiser, koji se smatra jednom od najvažnijih ličnosti italijanske kinematografije u 20. stoljeću. Najpoznatiji je po filmovima „Gepard“ i „Smrt u Veneciji“. Odrastao u aristokratskoj porodici, Viskonti, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata postao član Komunističke partije, često je u svojim djelima prikazivao život vladajuće klase.&nbsp;</p>

<h2>Rođen slavni golman Vladimir Beara</h2><p>1928. – Slavni golman Vladimir Beara, hrvatski fudbaler i jugoslavenski fudbalski reprezentativac, rođen je na današnji dan. Zvali su ga „Veliki Vladimir“, „Balerina s čeličnim šakama“ i „Čovjek od gume“. Ostao je upamćen po tome što, kada je suparnički tim izvodio slobodne udarce, nije dopuštao postavljanje živog zida. Igrao je za splitski NK Hajduk s kojim je osvojio tri titule prvaka tadašnje Jugoslavije. Godine 1955., prešao je u Crvenu zvezdu, s kojom je osvojio još četiri prvenstva i dva kupa. Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Alemaniji i Viktoriji. Za jugoslavensku reprezentaciju  odigrao je 60 utakmica među kojima su svjetska prvenstva u Brazilu 1950., Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrene medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju - u finalu je odbranio penal čuvenom Ferencu Puškašu. Godine 1953., igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Evrope - Engleska. Kao trener radio je u Njemačkoj u Frajburgeru FC i SC Fortuna Keln, Nizozemskoj u Fortuna Sitard, kamerunskoj reprezentaciji, u Austriji First Viena FC, u Hrvatskoj HNK Dinara Knin, RNK Split, NK Osijek, NK Rijeka te kao pomoćnik Slavki Luštici u Hajduku iz Splita i još u NK Troglav Livno. Preminuo je 11. avgusta 2014. godine u Splitu.</p><p>1950. - Umro Džordž Bernard Šo (George Shaw), britanski dramaturg, kritičar i publicista.</p><p>Godine 1925., dobio je Nobelovu nagradu za književnost za "Pygmalion", ljubavno-lingvističku priču o profesoru Higinsu (Higgins) i Elizi Dulitl (Doolitle), njegovo najpoznatije djelo. Osim ove urnebesne komedije, Šo je pisao i građanske drame u ibzenovskom duhu, oštro kritizirajući lažni moral. Bio je majstor jezičkog obrta i paradoksa.</p><p>1988. - Na internetu se prvi put u historiji javio virus.</p><p>2013. - Umro Zlatko Crnković, hrvatski prevoditelj, književnik i urednik. Prevodio je s njemačkog, engleskog, ruskog i francuskog jezika. Tokom 25 godina radio je kao urednik u Nakladnom zavodu „Znanje“ i potpisao 260 naslova u biblioteci HIT, blizu 160 naslova u biblioteci ITD, osamdesetak knjiga u biblioteci Evergrin, te niz kompleta, izabranih djela i posebnih izdanja. Od 1994. godine bio je u penziji, ali je i dalje prevodio i uređivao knjige za razne izdavače, a najviše za „Algoritam“. U „Algoritmu“ imao je i svoju ediciju: "Zlatko Crnković vam predstavlja", u kojoj je potpisao pedesetak naslova.</p>

Sulejman ef. Kemura: 51. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa

Džemal Bijedić: 49. godišnjica smrti jednog je najistaknutijih Bošnjaka 20. stoljeća

Isak Samokovlija: 71. godišnjica smrti ljekara i pisca

Nada Đurevska: 74. godišnjica rođenja najveće bh. glumačke dive

Mersad Berber: 86. godišnjica rođenja bh. slikara ljepote i magije života

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

Besim Korkut: 50. godišnjica smrti autora najpopularnijeg prevoda Kur'ana na bosanski jezik

Sulejman ef. Kemura: 51. godišnjica smrti nekadašnjeg reisa

Džemal Bijedić: 49. godišnjica smrti jednog je najistaknutijih Bošnjaka 20. stoljeća

Isak Samokovlija: 71. godišnjica smrti ljekara i pisca

Nada Đurevska: 74. godišnjica rođenja najveće bh. glumačke dive

Mersad Berber: 86. godišnjica rođenja bh. slikara ljepote i magije života

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

Besim Korkut: 50. godišnjica smrti autora najpopularnijeg prevoda Kur'ana na bosanski jezik