Urednički kolegij „Dnevnog avaza“ donio je odluku da za domaću ličnost godine za 2024. proglasi filantropa i humanistu Elvira Karalića. Ova odluka je donesena jer je s Udruženjem „Pomozi.ba“, čiji je osnivač, proveo jednu od najvećih humanitarnih akcija ikad zabilježenih na ovim prostorima.<h2>Stekao povjerenje</h2>Elvir Karalić je ime dobro poznato svim građanima Bosne i Hercegovine i predstavlja nadu i svjetlo u trenucima kada se sve čini mračno i bezizlazno.Član je Upravnog odbora Filantropskog foruma u BiH i idejni tvorac, osnivač i predsjednik Udruženja „Pomozi.ba“, jedne od organizacija osnivača Filantropskog foruma. Rođen 6. septembra 1980. godine u Travniku, Elvir je do 2012. godine obavljao poslove voditelja sektora za prodaju i podršku korisnicima u „Air Aba BiH“ te poslove direktora sektora za podršku korisnicima u kompaniji „IZI mobil“. „Pomozi.ba“ je osnovao 2012. godine s ciljem da kroz nesebičan humanitarni rad ličnim primjerom pokaže šta znači biti human, ali i potakne druge na humanost, solidarnost i saradnju.Sasvim sigurno, u tome je i uspio. Ne samo u tome, nego je i stekao povjerenje građana koji su sigurni da novac izdvojen za pomoć ide u prave ruke. Svi smo godinama svjedoci brojnih uspješnih akcija koje su oboljelima dale novu šansu u životu, izlječenje, ali i obezbijedile materijalnu pomoć, hranu, lijekove, higijenske proizvode, obuću, odjeću, namještaj, bijelu tehniku, kao i druge potrepštine te pomogli i u stambenom zbrinjavanju ljudi u izuzetno teškom materijalnom stanju.Elvir Karalić je srce i duša Udruženja „Pomozi.ba“ i njegov rad je privukao brojne donatore, nevladine i vladine organizacije i institucije.Dobitnici su brojnih nagrada i priznanja za humanitarni rad, doprinos bosanskohercegovačkom društvu i filantropiju, a sam Elvir Karalić je dobitnik priznanja: “Dobro za filantropiju”, 2015. godine, individualna nagrada Fondacije Mozaik i Agencije MaŠta u okviru EU projekta “SIGN za održivost” – za istaknute filantropske aktivnosti; Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva “Graham Bamford, 2019., za izuzetan doprinos društvu i humanitarni rad; nagrada “Obični heroji”, 2020., priznanje Centra za postkonfliktna istraživanja, za humanitarni rad i izuzetan doprinos bosanskohercegovačkom društvu.<h2>Nevjerovatan iznos </h2>U 2024. godini građane BiH je pogodila velika tragedija kada su bujične poplave odnijele živote brojnih ljudi, ali i sve ono što su godinama stvarali i za šta su se borili i radili.Udruženje je tada pokrenulo akciju „Poplave 2024.“ tokom koje se sakupio nevjerovatan iznos - više od 6.000.000 maraka, a osim toga, prikupili su i brojne materijalne donacije. Ujedinili su sve ljude u želji da na neki način pomognu, a njihovi volonteri su neumorno radili na terenu, od podjele pomoći do raščišćavanja područja. Zaista, Elvir Karalić je zasluženo ličnost 2024. godine, a na njegovu nesebičnost, želju da pomogne i pomjeri granice, mogu svi da se ugledaju.

Na njegovu nesebičnost, želju da pomogne i pomjeri granice, mogu svi da se ugledaju

Karalić: Dobitnik brojnih nagrada i priznanja

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu 

Malik Ramović i Haris Haskić u Sarajevu su otvorili prvu sobu za razbijanje u Bosni i Hercegovini, popularnog naziva "Smash Room“. Ideja je, kazao je Malik za "Avaz“, došla iz njihove svakodnevice.<h2>Proces stvaranja</h2>Ovo je idealno mjesto za svakoga ko želi izbaciti svu negativnu energiju, stres i sve ono što opterećuje.- Svi smo danas pod nekim stresom, bio to posao, fakultet, obaveze ili neki svakodnevni pritisci iz okruženja, a u Sarajevu dosad nije postojalo mjesto koje je nudilo takvu vrstu oslobađanja. To nas je inspiriralo da ga sami osmislimo – započinje priču Ramović.Kako kaže, u "Smash Roomu“ moguće je razbiti sve i izbaciti frustraciju, a da se zbog toga ne javlja osjećaj krivice.- Najvažnije nam je bilo da to oslobađanje bude što sigurnije, pa smo maksimalnu pažnju posvetili zaštitnoj opremi, od rukavica, vizira, odijela i, naravno, nakon svake posjete se sve dezinfikuje i vodi računa da bude čisto – kazao je Ramović.

Naveo je da su sami prošli kroz cijeli proces stvaranja ovakvog mjesta, od početne ideje do realizacije.- Sve smo sami radili - krečili, gletovali, namještali, uređivali prostor, sve što je bilo potrebno, svaku sitnicu smo postavili svojim rukama i htjeli smo da svaki detalj odražava našu viziju i trud i mislim da to ljudi i osjete kad dođu. Bilo je izazovno, ali smo uživali u tom procesu i taj osjećaj je fantastičan – dodao je Ramović.<h2>Puni energije</h2>Istaknuo je da je najljepši dio priče kada ljudi iz sobe izađu opušteni i puni energije.- Bez izuzetaka su svi izlazili nasmijani i govorili kako žele da se vrate te da je ovo mjesto trebalo svim građanima. Time smo ispunili svoj cilj da građanima napravimo mjesto gdje nakratko zaborave na sve svoje brige i samo se prepuste trenutku – zaključio je Malik Ramović.Kada bude ljepše vrijeme, planiramo se proširiti te u ponudu razbijanja uključiti i veće stvari, poput automobila.

Malik Ramović i Haris Haskić odlučili građanima ponuditi nešto jedinstveno na ovim prostorima

Ramović i Haskić: Inspirirani svakodnevicom

Prva soba za razbijanje u BiH: Mjesto za zaboravljanje briga i otpuštanje stresa

Sara Bero, samohrana majka Ilde i Irme koje imaju Downov sindrom te mlađe kćerke Ine, ne zaustavlja se u svojoj želji da svijet učini boljim mjestom za svu djecu s poteškoćama u razvoju.&nbsp;Radi tri posla, predsjednica je Udruženja "Ljubav za ljubav“, prvo u Crnoj Gori koje radi s djecom i osobama s Downovim sindromom, a osim toga, daje sve od sebe da uvijek hrabro stoji uz svoje kćerke i učini ih sretnim i ispunjenim.&nbsp;Ona je za "Avaz“ pričala o nedaćama koje su je zadesile u životu, svojoj borbi, ali i velikim planovima i željama za budućnost.Nedavno ste operirali tumor. Kako ste sada?- Dobro sam, već uveliko radim, nemam vremena ni da budem bolesna, ali bolje sam. Koristim terapije, pa bit će, ako Bog da, dobro. Najveći problem je, zapravo, moja krvna slika koju nikako ne uspijevam da popravim, zbog niskog hemoglobina sam primala i krv. Borba je, vjerujte, ali ja ne odustajem.Vi ste, sasvim sigurno, primjer hrabrosti i istrajnosti mnogim ženama. U jednom momentu ste tri posla radili, a sada?- I dalje je isto (smijeh). Zatvorila sam pekaru jer je moj tata, koji mi je pomagao, imao udes, nisam više mogla sama. Sada svakodnevno radim u Udruženju, nedavno sam djecu s poteškoćama u razvoju vodila u Rim. Od države nemam pomoć, sve sama finansiram i radim na još nekim velikim projektima. Otvaramo kafić za djecu s Downovim sindromom, prvi u Crnoj Gori, to me okupiralo. Vodim marketing za tri firme, bavim se društvenim mrežama. Eto tako, borim se.

Uspijete li u svim tim obavezama pronaći pet minuta za sebe? Kako se opustite?- Iskreno, to su neki kasni večernji sati. Jako malo spavam. Odmaram se kada uspavam djecu ili svaki drugi vikend kada idu kod svog biološkog oca. Onda uglavnom isplaniram, ukoliko mi posao dozvoljava, neko putovanje i trudim se da malo taj vikend napunim baterije i dođem sebi.U čemu pronalazite snagu da svaki dan iznova prolazite kroz iste borbe?- U svojim djevojčicama. Ja jednostavno moram da im obezbijedim budućnost i kad njih pogledam, one me ispune snagom. Trudim se da ispunim i svojoje i njihove želje, te da se borim za njih, jer one su djevojčice koje ne mogu same da ostvare svoje želje. Ja sam tu da ih usrećim, velika su mi motivacija i moj pokretač.Osim Ilde i Ilme, tu je i Ina, i vas četiri ste nezaustavljive. Ranije ste pričali da Ini sestre popuštaju jer je od rođenja pokazala jak karakter, kakva je danas situacija?- Ina je jedno jako osjetljivo dijete koje me, vjerujte, rasplače bukvalno svaki drugi dan. Kako vrijeme prolazi i ona je sve veća, mnogo brine o sestrama i ponekad mi je jako žao što je opterećena. Nerijetko na cesti kada prelazimo ulicu ona vikne da pazimo, da će ih auto udariti, rasplače se, ali ja joj kažem da se ne stresira, da je mama tu. Njoj su djeca iz našeg udruženja na prvom mjestu i mislim da sam joj taj neki teret prenijela i onda mi bude žao jer je premala, ima samo šest godina. Tako da, definitivno, ona je ta koja sada njima popušta. Žao mi je što nemam još djece, kako bi ona mogla taj teret podijeliti s još nekim.

Šta Ildu i Irmu najviše čini sretnima?- One su trenutno u fazi da ne žele ni kod koga drugog, čak ni kod mojih roditelja. Ja poslovno mnogo putujem i sad su u fazonu da su velike, da idu s mamom i vole ta putovanja. Pohađaju srednju školu, smjer za kuhara, predobro se snalaze stvarno, i to im je novo otkriće u kojem uživaju. Ne škola, nego praksa, gdje mogu nešto konkretno spremiti.Kako u budućnosti vidite sebe, a kako svoje kćerke? Imate li viziju, šta biste voljeli da ostvarite za njih?- Naravno, imam viziju na kojoj svakodnevno radim. Ja sam veliki samokritičar i jako neskromna osoba. Koliko god da sam uspješna i koliko god uspješno odradim neki projekt i posao, uvijek želim mnogo više i mislim da mogu više i bolje. Uskoro izlazi i moja knjiga, imat ćemo promociju i u Sarajevu. Vidim sebe kao još uspješniju ženu koja je napravila jedan veliki lanac udruženja i nekako sve moje želje su u vezi s Ildom i Irmom, naravno i Inom, a najveća mi je da napokon dobijemo centar gdje će djeca s poteškoćama u razvoju moći da žive u slučaju da ne bude nas roditelja, jer šta će biti s našom djecom kad ne bude nas. Zamišljam Ildu i Irmu kako u tom centru rade u kuhinji, pomažu sa mnom, i to je jedan od mojih velikih ciljeva. Neke moje želje su već ostvarene, skoro sam kupila kuću i auto, što je za mene veliki uspjeh.Imate veliki broj pratilaca na društvenim mrežama i doprli ste do mnogih ljudi. Međutim, sigurno se nađe i poneko ko uputi kritike. Kako se nosite s tim komentarima?- Često su negativni komentari na moj fizički izgled. Prosto, ljudima smeta što ja imam nadograđenu kosu, nokte i slično. Kao da im smeta vidjeti ženu koja njeguje sebe, a ja stalno učim majke iz mog udruženja da je jako bitno da vode računa o sebi i svom fizičkom izgledu te budu sretne i zadovoljne. Ljudi misle, ako imam dvoje djece s poteškoćama u razvoju, ako sam razvedena, treba da izgledam kao bauk i da budem jadnica. Rekla sam da ja to nikada neću biti. Ja nikada neću biti jadnica koju će da žale nego ću da budem žena koju će da vole i stvarno mislim da sam uspjela u tome poslije toliko godina, jer ima veliki broj divnih ljudi koji me podržavaju i onda me ti zlobni komentari zaista ne vrijeđaju. Međutim, kad su shvatili da do mene ne dopiru tako, onda su prešli na Irmu i Ildu. Ima tu jako brutalnih komentara, nazivaju ih nakazama, govore mi „džaba što si sređena kad imaš takvu djecu“, stvarno su brutalni i za samo pročitati ih, a ne preživjeti te komentare o svojoj djeci. Ne znam, nekad odgovorim, nekad ne, iskreno, mislim da svakom od nas neko drugi sudi. Ja samo mogu da se brinem o svojim kćerkama najbolje što umijem i za mene je najveći uspjeh što su moja djeca čista, sretna, kulturna i mislim da će taj neko gore da stavi sve na svoje mjesto i da ne trebam previše da se opterećujem tim stvarima.<h2>Osvojila nagradu</h2>Zasluženo, ove godine bila je jedna od nagrađenih na „Business Star 2024.“ Bero se ne zaustavlja i vrijedno radi na novim projektima, tako da, bez imalo sumnje, njena budućnost će biti ispunjena velikim postignućima.<h2>Autobiografska knjiga</h2>'Promocija autobiografske knjige „Obilježena“ bila je planirana u decembru, međutim, na tržištu se, ipak, očekuje u januaru. Bilo je mnogo pomjeranja, iz više razloga, ali smatram da će izaći onda kada bude trebala. Kako kažem, kad Allah, dž. š., odredi. Na njoj sam radila tri godine i želim da bude onako kako sam je zamislila, a sigurno će biti drugačija od svega što su Crna Gora i Srbija dosad mogle da vide'.

 Imam viziju na kojoj svakodnevno radim. Često su negativni komentari na moj fizički izgled

Sara Bero, uspješna i nezaustavljiva žena, za "Avaz": Snagu pronalazim u svojim djevojčicama

Elvedin Ćurić iz Zenice javio se redakciji „Avaza“ i tvrdi da ga je radni kolega Varupa Vehid jučer pokušao ubiti. Oni su obojica zaposleni u mesnoj industriji Bajra d.o.o, a kako navodi Ćurić, dan je počeo kao i svaki drugi.- U Bajri radim skoro tri godine, kao mesar u pogonu. Tu nas je zaposleno desetak i kao i svaki dan, dok radimo pomalo razgovaramo i šalimo se. Kolega Vehid i ja nismo u dobrim odnosima, tačnije, uopće ne komuniciramo zadnje dvije godine iz njemu poznatih razloga. Tokom zafrkancije koja se dešavala u pogonu, on se izgleda pronašao i mislio da zezamo njega. Prijetio mi je i ranije, ali stvarno nisam mislio da će pokušati nešto uraditi, a pogotovo da će me pokušati ubiti – započinje svoju priču Ćurić.<h2>Pokušao se otrgnuti</h2>Kako kaže, ipak su oni radne kolege, ali to izgleda nije bilo važno.- Krenuo sam po komad mesa da skinem s kuke i ugledao ga kako užurbano ide prema, ali nisam se nadao da će me napasti niti bilo šta. Prišao je, uhvatio me za rame, opsovao i krenuo nožem prema vratu da me ubode. Uspio sam to izbjeći, ali me udario nožem u glavu i nanijeo mi posjekotinu veličine 10 centimetara. Pokušao sam se otrgnuti i uzeo jednu metalnu šipku u pokušaju da se odbranim, međutim, on je i dalje išao prema meni s nožem – kazao je Ćurić.Naveo je da su dvojica radnih kolega pritrčali da pomognu i da ga pokušaju zadržati, ali se Varupa uspio otrgnuti i ponovo potrčao prema njemu dovikujući, dodao je, da će ga zaklati, izvaditi bubreg i slično.- Međutim, skupilo se još radnika koji su ga spriječili i ja sam izveden iz hale. Hitno sam prebačen u travničku bolnicu gdje me primio hirurg Senadin Ramić i ušio mi ranu. Nakon toga sam prebačen u MUP Travnik da dam izjavu, a na lice mjesta je izašla ekipa policije i inspektora i obezbijedila mjesto zločina. Uhapsili su mog kolegu, oduzeli mu nož dug 17 centimetara kao dokazni materijal i izuzeli video snimke s nadzora iz pogona – rekao je Ćurić.<h2>Strašni bolovi</h2>Dodao je da je dao izjavu, kao i još tri svjedoka, a njegov kolega je poslan u pritvor.- Krajem dana, u popodnevnim satima, dobio sam informaciju da je ta osoba puštena iz pritvora. Inspektor mi je rekao da je ovo ubistvo u pokušaju, nanošenje teških tjelesnih povreda i nije mi jasno kako je mogao biti pušten na slobodu nakon samo par sati. Sada čekam na Tužilaštvo i šta će se dalje desiti – objasnio je Ćurić.Elvedin Ćurić se ne osjeća dobro. Doživio je veliku traumu, trpi strašne bolove i ne može da spava. Ne zna kako će se sve dalje odvijati i plaši se za svoj život. Ne shvata kako neko može željeti i pokušati oduzeti drugoj osobi život.

Prijetio mi je i ranije, ali stvarno nisam mislio da će pokušati nešto uraditi, kazao je

Elvedin Ćurić za "Avaz": "Radni kolega me pokušao ubiti, isti dan pušten na slobodu"

Botoks ili botulin toksin je egzotoksin proizveden od anaerobne bakterije klostridijum botulinum. Tretman botoksom je 2002. godine odobrila Američka agencija (FDA) koja kontrolira kvalitet i sigurnost hrane i lijekova. U terapijske svrhe se koristi botulinum toksin tipa A.Prema riječima primarijusa dr. Amele Karabeg, injiciranjem botulinum toksina tipa A u malim dozama postiže se selektivna blokada mišića. Ostali mišići ostaju u funkciji i time lice zadržava normalnu mimiku i dobije prirodan i ljepši izgled. <h2>Mehanizam nastanka bora</h2>Kod žena zbog smanjenja polnih hormona, prvenstveno estrogena, nakon menopauze dolazi do brojnih promjena kao što su gubitak potkožnog masnog tkiva, smanjuje se proizvodnja kolagena, koža postaje suha i zbog toga sitne bore nastaju ili postaju još izraženije.&nbsp;- Poznato je da se bore javljaju zbog kontrakcije mišića lica, a vremenom one postaju trajne i dublje. Dakle,,,krivac’’ za pojavu bora su mimični mišići jer se kao posljedica mišićnih kontrakcija javljaju trajne bore. Kada se botoks ubrizga u te mišiće blokiraju se nervni signali, mišići se opuštaju i bore se izravnavaju - objasnila je dr. Amela Karabeg za "Avaz".Kako navodi, botoks se može upotrijebiti u estetske svrhe, ali i za liječenje raznih oboljenja.- Tretman botoksom predstavlja jedan od najidealnijih, najpopularnijih i najčešćih estetsko-kozmetičkih zahvata. Uklanja bore u području čela, korijena nosa, oko očiju, na usnama (pušačke), vratu i druge. Tretiraju se bore u zoni mrštenja, horizontalne bore čela, bore smijalice sa strane očiju, horizontalni nabori u području obje strane nosa, na donjoj trećini lica, nabori na vratu.Kada su u pitanju oboljenja koja se tretiraju botoksom, navela je mišićni spazam, strabizam (razrokost), cervikalnu distoniju (nervno oboljenje koje se odlikuje grčenjem i nevoljnim pokretima mišića vrata i ramena), tikova, tremora.Osobito je koristan u liječenju migrena.- Botoks smanjuje spastičnost kod migrena i tako ublažava bolove koji mogu nestati poslije nekoliko tretmana, a nekad i nakon samo jednog tretmana - kazala je dr. Karabeg.Također, botoks rješava problem prekomjernog znojenja tako što blokira uticaj acetilholina na znojne žlijezde. Najčešće se tretira problem znojenja pazuha, pa dlanova i najrjeđe, stopala.<h2>Postupak ubrizgavanja</h2>- Neposredno prije ubrizgavanja kod osjetljivih pacijenata nanese se anestetička krema. Aplikaciju vršimo malim iglama od 30G, a botulinum toksin se razblaži sa sterilnom fiziološkom otopinom. Injiciranje se vrši u sjedećem položaju ili ležećem sa uzdignutim uzglavljem. Tretmanu se mogu podvrgnuti zdrave osobe od 18-65 i više godina. Zahvat je bezbolan i traje 3-5 minuta. Djelovanje botoksa je lokalizirano na mjestu gdje je injiciran - dodala je dr. Karabeg.Istaknula je da je za ovaj postupak potrebno da se osoba obrati iskusnom estetskom hirurgu koji će botoks dati u tačno određen mišić, dok manje iskusni ljekari daju botoks potkožno.&nbsp;- Zbog toga se mora dobro poznavati anatomija regije u koju se aplicira botoks za postizanje odličnog rezultata. Nažalost, danas se mnoge osobe koje nemaju licencu bave aplikacijom botoksa. Ako ga koriste nestručne osobe, mogu da izazovu brojne negativne efekte, slabost mišića, asimetrije, pad kapka, probleme sa govorom i gutanjem, pa čak i teže zdravstvene posljedice). Posljedice su teže kada se apliciraju nedozvoljena ili neregistrirana medicinska sredstva jer komplikacije mogu biti estetski i funkcionalno jako neprihvatljive i teške za liječenje - posebno je naglasila dr. Karabeg.Potpuno blokirana mimika djeluje vještački i dobije se kontraefekat. Zato treba napraviti balans, a u tome je važno, upravo, iskustvo.&nbsp;

<h2>Upute za pacijenta</h2>Botoks se može kombinirati sa drugim procedurama, prvenstveno hijaluronskim filerima, mezoterapijom i PRP metodom.- Pacijent se vraća svakodnevnim aktivnostima odmah nakon aplikacije. Efekat nastupa kod određenih pacijenata u satima nakon tretmana, kod drugih za 2-3 dana, a krajnji rezultat nakon 7 dana.Tretman ima dejstvo od minimum 5 do maksimum 12 mjeseci. Jedini nedostatak je što nema trajni učinak te se tretmani moraju ponavljati, a kod ponovljenih tretmana estetski učinak podmlađivanja može biti trajniji - objasnila je dr. Karabeg.Nuspojave se javljaju rijetko, ovisno o pacijentovoj reakciji i iskustvu onog ko aplicira botoks. Pojave koje mogu nastati kao što su crvenilo, manji podlivi, bolnost, povlače se nakon nekoliko minuta, sati ili izuzetno rijetko - dana.- Prije same procedure obavi se sa pacijentom informativni razgovor na kome pacijent dobije odgovore na sva pitanja o samoj proceduri i pacijent potpiše formular saglasnosti za proceduru - kazala je dr. Amela Karabeg.

Tretman ima dejstvo od minimum pet do maksimalnih 12 mjeseci, kazala je

Kada se botoks ubrizga u mišiće on blokira nervne signale

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Senka Nožica, advokatica uhapšenog ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, obratila se medijima nakon održanog ročišta za određivanje pritvora i komentirala zašto je osporena nadležnost Suda BiH.- Pranje novca se ne stavlja našem branjeniku na teret, to je sve što vam mogu reći. Šta god je rekao Kajganić i na šta se to odnosilo, našem branjeniku se na teret stavlja organizovani kriminal i dva krivična djela iz zakona Republike Srpske. Da pojasnim, kada se radi o organizovanom kriminalu iz nadležnosti BiH, on mora biti u okviru krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH. Pošto se ne radi o djelima iz nadležnosti Suda BiH nego RS zato smo osporili nadležnost ovog Suda - kazala je Nožica.

Pranje novca se ne stavlja našem branjeniku na teret, to je sve što vam mogu reći, kazala je

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili je izuzetno vrijedan čovjek koji je umjesto penzije, izabrao rad i obavlja brojne poslove. On je, između ostalog, na tržište plasirao proizvode za koje kaže da su namijenjeni jačanju organizma.&nbsp;Njegova inspiracija je priroda i odlučio je iskoristiti ono najbolje iz nje, a iz razgovora s njim, može se naučiti mnogo toga.<h2>Proširenje ponude</h2>Za Durakovića nema nepoznatog posla. Na svom imanju proizvodi veliki broj poljoprivrednih kultura. Uzgaja voće i povrće, ribu, suši voće, uzgaja cvijeće i proizvodi njegove sadnice.Shvatio je da prilikom korištenja biljnih plodova, ono što je najbolje bacamo u smeće. Odlučio je da uradi suprotno, a za "Avaz“ je ispričao kako teče proces.- Meljem sve biljne plodove u brašno. Imam svoje sušare u kojima se prilikom sušenja odmah vrši i sterilizacija na 70 stepeni. Ta toplina istjera i crviće ili parazite koji se mogu naći u plodu, nakon čega počinjem proces mljevenja – objasnio je Duraković.

On u svojoj ponudi trenutno ima 17 artikala, ali planira da u idućoj godini širi ponudu za, barem, još deset.- Ovo brašno se koristi za poboljšanje organizma, imuniteta, naprimjer, glog se koristi za zdravlje srca, krvnih sudova, tako da, ono što smo dosad odbacivali ovako u potpunosti unosimo u organizam koji sam preradi brašno i uzme ono što mu treba – naveo je Duraković.Ističe da je to svakako bolji način obzirom da prilikom kuhanja i pripreme tih proizvoda ostane jako malo vitamina i minerala.- Konzumira se tako što jednu kašiku brašna umiješate u hladnu vodu ili mlijeko i popijete. Također, može se koristiti za pripremu kolača, torti u kojima naprimjer svaka kora može biti od druge arome.<h2>Prezadovoljni kupci</h2>Proizvode prodaje preko svoje stranice, ali češće dobija pozive, a dnevno prodao između 5 i 10 kilograma brašna.- Kupci su prezadovoljni. U posljednje vrijeme najčešće mi se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina te su od svakodnevnog korištenja sveli na jednom-dvaput sedmično.Kaže da su kupci prezadovoljni. Najviše mu se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina, od svakodnevnog korištenja došli su na jednom sedmično.<h2>Više vrsta</h2>U njegovoj ponudi može se naći više vrsta brašna. Izrađuje ga od košpica šljive, kajsije, breze, korijena maslačka, zove, drenjaka, gloga, divlje jabuke, zove, trnine, koprive, srijemoša, šipurka i drugih.

U posljednje vrijeme najčešće mi se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina, kazao je

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Portalu "Avaza" javila se mještanka Garića kod Kotor Varoša u Republici Srpskoj, koja se požalila da od ponedjeljka nemaju struje, da su putevi neprohodni, a, prema njenim riječima, na njihove vapaje službe su se oglušile.- Ne žele da nam očiste jer, navodno, općina nije platila dugovanja prošle godine, tako da neće da dođu ove godine. Električari su dolazili u okolna sela i njima su otklonili kvar pa sada imaju struje - kazala je Hanna (prezime poznato redakciji).Mještani, koji su većinom starija populacija, moraju da se pješke probijaju kroz snijeg do trgovine koja je, kako navodi Hanna, udaljena dva sata.- Neki govore da bi električari došli da poprave kvar, ali mi moramo napraviti puteve kako bi prošli kroz njive - objasnila je Hanna.Ona je iz inostranstva došla u posjetu baki, dok su njeni roditelji u Gradišci i nisu mogli doći po njih dvije zbog neprohodnosti.

Općina nije platila dugovanja prošle godine, tako da neće da dođu ove godine, navela je Hanna

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić, žena s invaliditetom, samohrana majka dvoje djece, koja također žive s invaliditetom, primjer je upornosti, snage i hrabrosti u želji da za sebe i svoju porodicu stvori normalan život, koji je nije mazio.Osim svih nabrojanih poteškoća, definirao ju je i razvod, ali i gubitak majke koja joj je bila najveća podrška. Međutim, skupila je snagu i uz pomoć Udruženja "Ružičnjak“ uspjela da se aktivno uključi u lokalnu zajednicu, zaposli i osnaži i kao žena i kao osoba s invaliditetom.Ona je pokazatelj koliko je vrijedno, prema riječima Jasne Rebac, predsjednice "Ružičnjaka“, pronaći sposobnosti kod osoba s invaliditetom i usmjeriti se na njihovo jačanje, kako bi pridonosili zajednici, ali i normalno živjeli živote.Njima nije potrebno da žive od socijalne pomoći. Potrebni su im podrška, ulaganje u adekvatno obrazovanje i usmjeravanje. Njima je potrebna normalnost, te posao i "obična“ svakodnevica koju žive građani bez ovih problema.Dženana je borac, lavica, požrtvovana majka i nada za sve osobe s invaliditetom kojima poručuje da ako je ona uspjela, svi mogu.

Samohrana majka s invaliditetom hrabro kroči kroz život

Dženana Terzić: Majka lavica

Predsjednica Udruženja mladih osoba s invaliditetom "Ružičnjak-Los Rosales“ iz Mostara Jasna Rebac, za "Avaz“ je pričala o potrebama osoba s invaliditetom i kako ih uključiti u lokalnu zajednicu.&nbsp;Jedan od primjera uspješne rehabilitacije je Dženana Terzić, osoba s invaliditetom i samohrana majka dvojice sinova s invaliditetom, koja hrabro korača u nove pobjede, zajedno s njima se bori za svakodnevicu koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo.<h2>Jačanje kapaciteta</h2>"Ružičnjak“ je nevladina, neprofitna organizacija osoba s invaliditetom starijih od 18 godina. Članovi su i muškarci i žene, a profilirala se kao lider organizacija u koaliciji HNK s divnim imenom –„ Zajedno smo jači“ koja uključuje organizacije i iz Čapljine, Čitluka, Jablanice, Prozor-Rame, Mostara i Konjica.- Kroz različite aktivnosti i brojne projekte utemeljili smo dva organa, a to je Vijeće mladih osoba s invaliditetom i Forum žena osoba s invaliditetom. Kao članica Foruma je i Dženana Terzić, 51, koja je nakon uključenja u „Ružičnjak“ i prolaska kroz razne rehabilitacijske radionice centra „Los Rosales“ uspjela ojačati i dići svoje kapacite te dobiti posao u socijalnom preduzeću u zaštitnoj radionici RADIN (Rad i Inkluzija). Utemeljitelj tog socijalnog preduzeća je upravo Udruženje“ Ružičnjak“ – kazala je Rebac. Udruženje nastoji kroz socijalizaciju, jačanje pojedinačnih kapaciteta, ojačati i kapacitete Udruženja i koalicije, kako bi članovi lakše ostvarili svoja tražena prava.- Dženana je jako vrijedna članica Foruma žena s invaliditetom. Također je vrijedna i kao zaposlenica zaštitne radionice RADIN. Ima dva sina i kao samohrana majka možemo reći da je žena borac. Imala je veliku podršku u svojoj majci, koja više nije među nama i koja ju je mnogo čemu naučila. Ona je zajedno sa svojim sinovima uspjela formirati svoj život na najbolji način u lokalnoj zajednici, ali i na svoje lično zadovoljstvo i svih oko njih – kazale je Rebac.<h2>Adekvatna prilika</h2>Istaknula je da, ako se svi potrude da prepoznaju sposobnosti osoba s invaliditetom, pogotovo mladih, može učiniti mnogo za njihov napredak.- Mislim da na primjeru Dženane Terzić, majke heroja, koja je uspješno obrazovala djecu u skladu s njihovim mogućnostima, brine o njima, o sebi, može se kazati osobe s invaliditetom mogu, žele i hoće, ali ako im društvo pruži adekvatnu priliku. Ona je jeftinija nego ulaganje u socijalne pomoći i davanja, i ne treba gledati na njih samo kao na osobe koje ne mogu – kazala je Rebac.Dženana Terzić je za "Avaz“ kazala kako je veoma zahvalna jer joj je Udruženje mnogo pomoglo, u svemu što je trebalo. Završila je srednju krojačku školu, a sada radi u restoranu. Ona je, također, poslala poruku svima: - Vjerujte u sebe i da mnogo toga možete postići. Ako sam ja uspjela, sigurno možete i vi – kazala je Terzić.<h2>Najbolji primjeri</h2>Dženana i njeni sinovi su najbolji primjeri koliko osobe s invaliditetom mogu doprinijeti, ne samo vlastitom radu i napretku već i građenju društva jednakih prilika.&nbsp;Oni ne žele da budu korisnici socijalne pomoći, ne žele da prazne budžet, nego da budu korisni zaposlenici u lokalnoj zajednici te da svojim radom, osposobljavanjem, doprinosom, pune te budžete, kako bi i neko drugi mogao bolje da živi, kazala je Rebac.

Ona je vrijedna zaposlenica zaštitne radionice, koja je uspjela da svoj život formira na najbolji način, kazala je Rebac

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić primljen je na najstariji univerzitet u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najcjenjenijih – Harvard. I to u ranom roku. Dječak velikog uma, iz male zemlje, na putu je da cijeli svijet čuje za njega.Skromni mladi matematičar iz Novog Travnika učenik je četvrtog razreda Druge gimnazije u Sarajevu, a već je promijenio historiju. Prvi put je u BiH došla zlatna medalja s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji, koju je on ponosno okačio o svoj vrat.U nesigurnim vremenima za sve, i roditelje i njihovu djecu, Benjamin i slični njemu bacaju svjetlo na ispravni put i utabaju ga za generacije koje dolaze.Iako mlad, već sada pokazuje prave vrijednosti. Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede i ne dozvoljava da ga strah spriječi da pokuša ostvariti svoje snove. Iako je mislio da neće uspjeti, ipak je odvažno aplicirao na prestižne fakultete, što je rezultiralo pozitivnom odlukom na šta svaki građanin ove zemlje može biti ponosan.Ipak, skromno, zasluge pripisuje i svojim roditeljima za koje kaže da su mu uvijek bili najveća podrška. Njima svi treba da čestitamo, odličan su posao obavili i pokazali kako dijete može visoko da leti kada mu pomognete da raširi krila.

Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Mladi matematičar iz Novog Travnika Benjamin Mujkić našu zemlju predstavlja u najboljem svjetlu, nizajući uspjeh za uspjehom.&nbsp;On je učenik četvrtog razreda Druge gimnazije Sarajevo, a nedavno se s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji vratio sa zlatnom medaljom oko vrata. Njegov dugogodišnji, vrijedni trud i rad prepoznati su na prestižnom Univerzitetu Harvard od kog mu je stigla odluka da je primljen na studij.<h2>Konačna odluka</h2>Benjamin za "Avaz" kaže da nije bio siguran da će dobiti pozitivan odgovor iako su bliske osobe očekivale suprotno.- Dosta mojih prijatelja je očekivalo da ću biti primljen, međutim ja nisam bio siguran jer se jako puno ljudi prijavi na ovaj prestižni fakultet, oko 50.000, a samo 3,5 posto bude primljeno, tako da je prilično teško upasti. Također, iznenadilo me što sam odgovor dobio u ranom roku, jer obično pristižu u martu – navodi Mujkić.Ističe da su njegove aktivnosti i angažmani bili ključni da bude u konkurenciji za prolaz.- Prije svega, imao sam jako mnogo uspjeha na takmičenjima iz matematike i informatike što mi je dosta pomoglo. Osim toga, sudjelovao sam na raznim vannastavnim aktivnostima, neke sam i sam organizirao poput predavača u Klubu informatike u Drugoj gimnaziji, a tu je i volonterski rad koji mi je pomogao da steknem vještine potrebne za apliciranje na tako prestižne fakultete – objasnio je Mujkić.

On još nije donio konačnu odluku, jer pored Harvarda, čeka još odgovora.- Mislim da ću na koncu izabrati Harvard, jer je to ipak jedan od najboljih fakulteta na svijetu. Međutim, ipak ću sačekati i odluke ostalih fakulteta. Aplicirao sam i na Stanford, MIT, Princeton i Cambridge – kazao je Mujkić.<h2>Izbor studija</h2>Također, naveo je da ga najviše zanima primjena matematike u drugim oblastima, što utječe i na njegov izbor glavnog studija.- Planiram studirati kompjuterske znanosti s dodatkom primijenjene matematike. Međutim, ne biram ga na prvoj godini, već na početku druge godine službeno biram „major“ (glavni studij) – zaključio je Benjamin Mujkić.<h2>Historijska medalja</h2>- Nisam očekivao da ću ostvariti ovakav uspjeh na Internacionalnoj matematičkoj Olimpijadi. Posebno smo ponosni jer je po prvi put u historiji BiH zlatna medalja došla u našu zemlju, što je veliki uspjeh. To mi je svakako otvorilo mnoga vrata i u budućnosti – istakao je Mujkić.Kada sam u jedan ujutro vidio odluku i kad su mi počele konfete izlaziti, bio sam preponosan.Roditelji su mi oduvijek najveća podrška, uvijek su bili uz mene i presretni su zbog ovog uspjeha i ostvarenja mog cilja.

On još nije donio konačnu odluku jer čeka odgovore i s ostalih prestižnih fakulteta

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno, jedan od najistaknutijih bh. fotografa, rođen je 1966. godine u Sarajevu. Daleko od svjetskih centara fotografije, Zrno je rano otkrio ljubav prema fotografiji, dok je u tamnoj komori razvijao svoje prve uratke. Autor je dvije monografije i dobitnik sedam prestižnih nagrada „Collegium Artisticum“ za najbolju fotografiju. Također, nosi status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo. Dugo se bavio dokumentarnom fotografijom, a jedan od njegovih najpoznatijih radova „Majka Srebrenice“ bio je prekretnica u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Zbog ove fotografije odlučio je da se više neće baviti tim žanrom.<h2>Ključ uspjeha</h2>Kako ste se zaljubili u fotografiju? Šta je prevagnulo da se bavite tim pozivom?

- Prevagnuo je moj prvi susret sa tamnom komorom, jer kada sam počinjao to je bilo vrijeme filma, razvijača, fiksira. Moj prvi ulazak u laboratoriju, crveno svjetlo, taktilnost, šnjiranje filmova, razvijanje fotografija i njihovo pojavljivanje su za mene bili, očito, kobni. Imao sam tada oko 14–15 godina.Dakle, Vi ste od malena znali kojim ćete putem krenuti?- Nisam, iskreno. Malo sam šverao, ali sam se, nasreću, vratio ovome u čemu sam sad i sigurno ne bih bio sretniji da radim bilo šta drugo, koliko sam sretan što se bavim fotografijom.Kako zadržati tu sreću i ljubav prema poslu, posebno danas kada se ljudi bore da zarade i prežive, zbog čega se nerijetko i izgubi ta ljubav?- Posvećenost i upornost su svakako ključ svakog uspjeha. To je jedna stvar, a druga je da morate vjerovati u sebe. Treća stvar, to što radite mora biti provjereno na neki način. Da zaista ima vrijednost, i ako ispunite sve to, sigurno ćete moći da uživate radeći što volite. Naravno, ako radite za pare, onda bježite iz bilo kog biznisa, ali ako radite jer je to dio vas, onda ćete uživati. Naravno, samo treba izbaciti konzumeristički, materijalistički dio iz života i odjednom je sve nekako lakše. Ako vas definira skupi auto ili more nekretnina, onda sto posto ne uživate u tome što radite, samo ste robovi novca.Smatrate li da je u BiH svijest malo razvijenija kada je riječ o fotografiji, cijeni li se ona danas malo više nego ranije?- Svako vrijeme ima svoje breme i to je kriva koja ide, pa se desi da imate špic, onda naiđe ravna linija ili propadanje i sve tako u krug. Nije stvar samo u fotografiji, mnogo je kompleksnije. U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome. Ako umjetnost stanuje u vama i ima potrebu da vrišti iz vas i da je realizirate, vi udovoljavate tom porivu i ne promišljate o parama niti o poziciji, jer sve je drugo pragma ili pokvarenost. Život stvaraoca se ne odvija na način da prati modu. On prati svoj unutrašnji glas i intuiciju koja ga vodi kroz život i govori mu šta bi trebao da radi. Ne prati se sredina niti trend. Nažalost, mnogo umjetnika je kroz historiju postalo poznato i priznato poslije svoje smrti, to je očito neki usud. Daleko od toga da se ja kompariram s njima, samo uživam u ovome što radim i vjerovatno je to formula za uspjeh. Sad, bilo da je u pitanju fotografija, instalacija, videouradak, film, to sve zavisi i od toga koliko se priča o tome. Nažalost, likovne kritike je jako malo, ona se uvijek svodi na glorifikovanje.Pretpostavljam da je lični izražaj, lični pečat, zapravo osnova umjetničkog rada. Kako, zapravo, pronaći sebe, kako doći do dubine svog bića?- Eh, to je pitanje od milion dolara. Svakome ko stvara i ima potrebu da se izražava, samo je vrijeme to koje definiše i ispolira osobu, i ako ima tu stvarno nešto, u konačnici dobijete, uslovno rečeno, vaš potpis ili pečat. Kad vidite taj rad, onda na prvu kažete: „Ovo mi liči na (nekoga)“ i to je onda zaista to. Put do te tačke je jako dug i trnovit i prožet s milion pitanja i borbi sa samim sobom, dok ne dođeš do nečega što misliš da je ti. Da je tvoj rukopis, potpis, tvoje svjetlo i izražaj, nešto što bi ljudi prepoznavali. To je jedno putovanje koje traje dugo i ono se mijenja, svi se mi mijenjamo. Ako si zaista iskren onda je sasvim normalno da se mijenjaš, jer se u suprotnom nalaziš u nekoj zoni komfora. Zato i jesu najljepše neke retrospektivne izložbe majstora kojeg gledate po fazama, godinama, i možete prepoznati bol ili bolest koja ga je transformisala u potpuno drugi izražaj.

Koliko je važno da se čovjek osami i suoči se s onim što mu se ne sviđa?- To je apsolutno nužno. Spoznaja samog sebe koja proizilazi samo iz samoće i, nažalost, nekog bola. Čovjek mora izaći iz zone komfora i ostati sam sa svojim mislima, još ako je u nekoj boli, ta introspekcija gdje tragaš, odjednom se otvore neke misli i sobe za koje nisi bio svjestan da imaš snage da prođeš kroz to sve. Onda se otvaraju i neke nove slike, vizija, naprimjer, meni je to bio period pandemije. Ja sam, naprimjer, bio u ratu ovdje i to je jedno od iskustava koje me definisalo. Ja sam jedan čovjek prije rata i drugi poslije. Isto tako sam jedan čovjek prije korone i jedan poslije. Onda vidiš da ustvari samo neke ekstremne situacije te dovode do nekih razrješenja i novih puteva kojima se jednostavno prepustiš nekom intuicijom i kreneš njima.<h2>Trnovit put</h2>Šta fotografiju čini posebnom, da se istakne među sto drugih?- Nemam odgovor na to pitanje, jer kao što je otisak prsta jedinstven, tako je i sa fotografijama. Možemo stajati na istom mjestu, imati iste alate, napravit ćemo dva različita djela. Ja ne promišljam na taj način, samo se trudim da viziju i san koji imam u tom trenutku ostvarim najbolje što znam. Savršenstvo ne postoji, ne moramo biti savršeni da bismo bili sretni i zadovoljni radom koji smo uradili. S druge strane, imamo taj profesionalni, etički, moralni stav o sebi, da ipak do neke tačke morate doći i poštovati je. Put do trenutka kada vi izložite neko svoje djelo je trnovit i zavisi od puno faktora. Nema tu formule, ali u tome i jeste ljepota. Nemir koji nosi stvaralac u vrijeme filma je bio puno izraženiji nego što je danas u vrijeme digitale. Tada ste imali film ili dva i odete na teren, a na ekranu ne vidite šta snimate. Upotrebljavala su se sva znanja i vještine, svi mogući alati do kojih ste došli da snimite najbolje što znate i umijete. Onda se zatvorite u laboratoriju i razvijete taj film i osjetite neko odgođeno zadovoljstvo, adrenalin. Mi danas živimo prebrzo, i to nije dobro za čovjeka, samo trpamo u sebe, ne razumijemo, nije nam jasno, ali idemo dalje.Više od dvije decenije se bavite ovim poslom, na šta ste najviše ponosni u svojoj karijeri?- Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme, a sve drugo trebaju da kažu drugi. Fol je moći sebe pogledati u ogledalu i moći dignute glave proći kroz ovaj grad. Beskrajno sam sretan i ispunjen sa svim što je bilo, a naravno radujem se ovome što dolazi i živim u ovom trenutku, bavim se stvarima koje me ushićuju i čine sretnim.<h2>Nova izložba</h2>- Ja sam uplovio u neki novi likovni jezik. Otišao sam malo od fotografije jer mi je u jednom trenutku za ovo što radim bila nedostata, nisam htio raditi 2D format, nego sam morao imati 3D i ušao sam u instalacije i trenutno sam u tim nekim pleoneksičnim govorima. Prije dvije godine u Umjetničkoj galeriji bio je izložen rad „Pleonexia I“, ove godine je u Europe Houseu i u Tuzli bila izložena „Pleonexia II“, a iduće godine, vrlo brzo će biti „Pleonexia III“, i to mi stvara neke lijepe misli i osjećanja, ne znam kako da ih opišem. I ova instalacije će biti ispričana na nefotografski način, neki neonski radovi, toliko mogu trenutno reći.

U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Ovih dana vremenske prilike u Bosni i Hercegovini su promjenjive, a većina građana se pita hoće li snijeg zabijeliti naše prostore. Meteorolog Bakir Krajinović za „Avaz“ je istaknuo da u subotu slijedi stabilizacija vremenskih prilika.- Vikend pred nama će proteći u stabilnom vremenu, a novo pogoršanje očekuje se u nedjelju popodne, kada frontalni sistemi sa sjeverozapada nose hladan i vlagom bogat zrak. U takvim okolnostima, očekuju se padavine sve do 27. decembra. U Bosni će dominirati susnježica i snijeg, a u Hercegovini povremeno može padati kiša. Vrijednosti temperature zraka će biti u granicama uobičajenim za kraj decembra i u takvim okolnostima trebala bi proteći cijela naredna sedmica – naveo je Krajinović.Kako ističe, stabilizacija vremenskih prilika i prestanak padavina očekuje se od 27. decembra pa do kraja mjeseca, s tim da će temperaturne vrijednosti u tom periodu biti nešto niže pa, prema trenutnim prognoznim modelima, dočekat ćemo novogodišnje praznike bez sniježnih padavina, ali s vrlo niskim vrijednostima temperature zraka.- Međutim, za detaljniju i pouzdaniju prognozu za novogodišnje praznike i doček na otvorenom savjetujem svima da se informiraju na stranici Federalnog hidrometeorološkog zavoda, gdje mogu pročitati kratkoročnu vremensku prognozu uoči Nove godine. Sve što sam naveo su izgledi vremena i kao takvi trebaju nam poslužiti kako bismo kreirali planove – objasnio je Krajinović

Temperaturne vrijednosti zraka će biti vrlo niske, kazao je

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Berber iz Sanskog Mosta Ahmed Malešević odlučio je ući u Novu godinu čineći dobra djela. Penzioneri će kod njega moći dobiti besplatno šišanje, što je obradovalo i raznježilo mnoge. To nije neka trenutna akcija, jer je Ahmed odlučan da im na taj način olakšava sve dok može.- Dok sam ja živ i dok radim, penzioneri kod mene mogu dobiti šišanje besplatno. Znate kakva je situacija kod nas. Često su se dešavale situacije da oni svakako nisu mogli da plate, pa sam im izlazio ususret. Nije to nikakvo sažalijevanje njih, jednostavno da im malo pomognem i poguram ih, pa makar kroz šišanje – rekao je Malešević za "Avaz".Kazao je kako se nada odazivu građana i da će projekt ubrzo krenuti u realizaciju.- Uvijek izlazim ususret težim slučajevima. Što se tiče socijalno ugroženih, ratnih vojnih invalida, bolesnih ljudi, demobilisanih boraca, tu kod mene nikad nema problema s plaćanjem – naveo je Malešević.U vremenu kada se većina bori da zaradi novac, odricanje dijela zarade nosi veliki značaj.- Ja svoj cijeli život gledam kroz vjeru i ovo što radim je u vjerskom duhu. Nema veze ni s materijalnim stvarima, niti bilo čim drugim. Samo molim Allaha, dž. š., da nam ova djela upiše u dobro i da iz ovoga ljudi pokušaju izvući neku dobru pouku te da se svako na svoj način angažira. Trebamo da se takmičimo u dobrim djelima i kad bi svako dao barem malo od sebe, postigli bismo puno toga – poručio je Malešević.

Penzionerima nudi besplatno šišanje sve dok je živ i dok radi

Malešević: Nadam se da će se svako angažirati

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Građani Bosne i Hercegovine, a posebno Sarajeva, godinama su izloženi zdravstvenom riziku zbog onečišćenog zraka u zimskim mjesecima uzrokovanog upotrebom krutih goriva pri zagrijavanju domaćinstava, ali i prevelikim brojem automobila.<h2>Nema pravila</h2>Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz“ je kazao kako više nema pravila. Ugroženi su svi.- Sve je uvijek isto, samo svake godine gore. Neki kažu kako se sjećaju da je i u njihovoj mladosti bilo smoga, ali nije. Bilo je magle, a sastav smoga i magle su dva različita pojma. Trenutni sastav smoga je ubitačan i zaista se ne može reći da je neko manje ili nikako ugrožen – objasnio je dr. Hošić.Kako kaže, jedino se postavlja pitanje kako će čiji organizam reagirati na ovo što udišemo.- Mi praktično udišemo kiselinu, jer u ovom smogu ima i sumpor-dioksida, azotnih oksida i ostalo. Prema tome, maske ne pružaju apsolutno nikakvu zaštitu. Jedino rješenje jeste da onaj ko je u mogućnosti ostane kod kuće ili se zaputi na planinu – naveo je dr. Hošić.Prema njegovim riječima, uništeno je sve što je moglo biti uništeno i niko ništa ne poduzima, iako se upozorenja neumorno ponavljaju.- Ako u mahali ima 100 ložišta, a u njih pet se loži, to je sasvim dovoljno da se zagadi cijela mahala i tako u gotovo svakoj. Osim toga, lože se stvari koje se nipošto ne bi smjele ložiti. Zatim, kvalitet goriva kod nas i količina sumpora u gorivima je ubitačna – kazao je dr. Hošić.<h2>Samo tonemo</h2>Dalje, navodi, Sarajevo je bilo projektovano za približno 30.000 vozila, sada ih ima više od 130.000, a prosječna starost je 17-18 godina.- Šta god da se predloži, neko se u toj priči nađe ugrožen, prema tome, samo tonemo bez obzira koliko se ponavljamo. Maske mogu zaštititi od prehlade, ili druge ako ste vi prehlađeni, ali od ovih čestica sasvim sigurno neće zaštititi, pogotovo od kiseline, a svako je ovih dana mogao primijetiti ukoliko pješice ide na posao da svrbe oči i nos, što se dešava zbog kontakta s opasnim hemijskim spojevima – zaključio je dr. Mujo Hošić.<h2>Različite posljedice</h2>Ljudi imaju različite zdravstvene posljedice od izlaganja zagađenom zraku. Kratkoročne posljedice uključuju bolesti poput upale pluća ili bronhitisa, iritaciju nosa, grla, očiju ili kože kao i glavobolju, vrtoglavicu i mučninu.&nbsp;Dugoročne posljedice čak mogu dovesti do smrti osobe. One uključuju bolesti srca, rak pluća i respiratorne bolesti poput emfizema. Zagađen zrak također može dugoročno oštetiti živce, mozak, bubrege, jetru i druge organe ljudi. Neki naučnici sumnjaju da zagađivači zraka uzrokuju i urođene nedostatke.

Svi su ugroženi, samo se postavlja pitanje kako će čiji organizam reagirati na ovo što udišemo, kazao je

Hošić: Maske ne pružaju nikakvu zaštitu

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu

Prva soba za razbijanje u BiH: Mjesto za zaboravljanje briga i otpuštanje stresa

Sara Bero, uspješna i nezaustavljiva žena, za "Avaz": Snagu pronalazim u svojim djevojčicama

Elvedin Ćurić za "Avaz": "Radni kolega me pokušao ubiti, isti dan pušten na slobodu"

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić: Majka lavica

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz" o zagađenju: Udišemo kiselinu, sastav smoga je ubitačan

"Avazova" domaća ličnost godine: Elvir Karalić, ime koje predstavlja nadu

Prva soba za razbijanje u BiH: Mjesto za zaboravljanje briga i otpuštanje stresa

Sara Bero, uspješna i nezaustavljiva žena, za "Avaz": Snagu pronalazim u svojim djevojčicama

Elvedin Ćurić za "Avaz": "Radni kolega me pokušao ubiti, isti dan pušten na slobodu"

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić: Majka lavica

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz" o zagađenju: Udišemo kiselinu, sastav smoga je ubitačan