Nakon što je ministru za javna ulaganja Srbije, Darku Glišiću, iznenada pozlilo tokom gostovanja u jutarnjem programu televizije Pink zbog, kako prenose mediji, moždanog udara, pitali smo stručnjake koliko su ovakva stanja ozbiljna i kako ih prepoznati na vrijeme.Moždani udar je jedna od najsmrtonosnijih bolesti današnjice, treći je uzrok smrti u svijetu i vodeći uzrok invaliditeta.&nbsp;Može pogoditi svakoga, u bilo kojem trenutku, a brzina reakcije često odlučuje između života, smrti i trajnih posljedica.<h2>Vrijeme je presudno</h2>O tome koliko je važno znati prve simptome i razumjeti razliku između tipova moždanog udara, za “Avaz” govori neurologinja dr. Azra Alajbegović.- Moždani udari se dijele na ishemijske i hemoragijske, a svaki od njih ima svoju kliničku sliku, terapiju i prognozu. Kada pukne krvna žila u mozgu, dolazi do izlijevanja krvi u moždano tkivo. Lobanja je zatvoren prostor, krv tada pritišće mozak i dolazi do pritiska na moždano stablo, tamponada, gdje se nalaze centri za disanje. To može dovesti do gubitka svijesti, prestanka disanja i smrti – pojašnjava dr. Alajbegović.Kod ishemijskog moždanog udara, dolazi do začepljenja krvne žile trombom (ugruškom), zbog čega dio mozga ostaje bez kiseonika.– Vrijeme je presudno. Ako se ishemijski udar prepozna na vrijeme, moguće je primijeniti terapiju koja otapa tromb. Imamo prozor od tri do pet sati za lijek trombolizu, jer moždano tkivo bez kisika umire za samo dvije minute – naglašava ona.Simptomi su brojni i raznoliki, zavisno o tome koji je dio mozga pogođen.– Pacijent može imati utrnulost jedne strane tijela, slabost ekstremiteta, iskrivljena usta, poremećaj govora (ne može da govori, ne razumije), glavobolju, grčenje mišića, pa čak i epileptične napade. Može se javiti i poremećaj svijesti ili pospanost. Svaki dio mozga može dati drugačiji signal – kaže dr. Alajbegović.<h2>Faktori rizika</h2>Kod hemoragijskog udara, koji nastaje kada krvna žila pukne, često je uzrok aneurizma proširenje krvne žile koje, ako se ne liječi, može eksplodirati.– U takvim slučajevima, pacijent mora što prije biti prebačen u specijalizovanu ustanovu gdje se ta žila može izolovati ili hirurški sanirati kako bi se zaustavilo krvarenje – pojašnjava ona.Faktori rizika za moždani udar su brojni i dobro poznati: visok krvni pritisak, masnoće u krvi, dijabetes, stres, nasljedne bolesti, ali i dugogodišnje degenerativne promjene na krvnim sudovima.– Hemoragijski udar ima visoku smrtnost, čak 70 posto pacijenata ne preživi, dok se od preživjelih samo dio uspije potpuno oporaviti. Kod ishemijskog udara, smrtnost je manja, oko 30 posto, ali trećina preživjelih ostaje s teškim invaliditetom, trećina s umjerenim, a samo trećina se u potpunosti oporavi – zaključuje dr. Alajbegović.

Hemoragijski udar nosi visoku smrtnost čak 70 posto, a ishemijski često ostavlja teške posljedice

Neurologinja Azra Alajbegović za “Avaz”: Moždani udar je bolest od koje se umire

U jutarnjim satima u mjestu Ripač, kod Bihaća, dogodila se teška saobraćajna nesreća. Kako saznajemo, u nesreći je smrtno stradala osoba inicijala S.D. (2005. godište), dok je druga osoba povrijeđena, ali se nalazi van životne opasnosti.Tragičan ishod nesreće potvrdili su za "Avaz" iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona.Uviđaj na mjestu događaja obavili su pripadnici policije, a više informacija o okolnostima nesreće očekuje se uskoro.

Uviđaj na mjestu događaja obavili su pripadnici policije, a više informacija o okolnostima nesreće očekuje se uskoro

Teška nesreća kod Ripča: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Prije nekoliko dana, na putu Foča–Sarajevo, u samo jednom trenutku, život Aide Softić, 33-godišnje doktorice Hitne pomoći Sarajevo, zauvijek je prekinut. Komad stijene obrušio se na automobil u kojem je bila. Tragedija koja se mogla i morala spriječiti, odnijela je mladu ženu čija su dobrota, stručnost i osmijeh bili utjeha mnogima.Žalost koja ju je preplavila kada je čula vijest, doktorica Jasmina Hanjalić, Aidina kolegica iz smjene 3, opisuje riječima:- Nisam mogla prihvatiti prvih 24 sata. Misao je tonula, a kad bi izronila, drhtala sam. Tišina je bila jedino moguća.<h2>Zajednički oproštaj</h2>Kao najstarija u smjeni, i kao književnica, kako kaže, odlučila je taj dan, dan dženaze pretočiti bol u stihove. Nastala je "Leptirica“, pjesma posvećena mladoj kolegici, u kojoj je opisana Aidina duša, uvijek nasmijana, stamena, vrijedna i nježna.- To je bio naš zajednički oproštaj, jer u pjesmi sam opisala Njenu dušu Leptirice, uvijek nasmijane, njeno bijelo lice djevojke, sposobne i stamene, vrijedne, nježne i ženstvene. Često je radila u ambulanti za djecu, strpljivo i s mnogo empatije za djecu. Pokušala sam objasniti koliki je gubitak za porodicu, saradnike, ali i društvo – priča Jasmina za "Avaz“.

Nakon što su stihovi objavljeni, počele su pristizati poruke onih koji su Aidu poznavali.- Pored tuge i boli, dominirala je misao da će naša mila doktorica nastaviti ‘živjeti’ kroz stihove. Pjesme žive mnogo duže od ljudskog života. Tako će biti prisutna u mislima i emocijama sa svakim čitanjem - kaže Hanjalić.No, ova pjesma nosi i snažnu poruku odgovornima. Metaforički i s namjerom da "upre prstom“, autorica u stihovima proklinje stijenu.<h2>Moglo se spriječiti</h2>- Znamo da se to nije smjelo desiti. Moglo se spriječiti. Ova tragedija potvrda je da smo zemlja bez reda, u kojoj je ljudski život jeftiniji od sanacije opasnog puta. To je mogao biti i đački autobus, ili bilo koji drugi, gdje bi razmjere bile još teže i bolnije- kaže Jasmina.Nada se, kaže, da će stihovi doprijeti do onih koji odlučuju o sigurnosti puteva.- Bila bih sretna da ih pročitaju i razumiju. Književnost jeste moćna, ali samo za one koji je razumiju - zaključuje doktorica Jasmina Hanjalić.U "Leptirici“ živi sjećanje na Aidu Softić ljekarku koja je život posvetila spašavanju drugih, a čiji je život prekinut u trenutku koji je mogao biti spriječen.

Ova tragedija potvrda je da smo zemlja bez reda, u kojoj je ljudski život jeftiniji od sanacije opasnog puta

Doktorica napisala pjesmu Aidi Softić, koju je ubio odron na putu do Foče, govorila za "Avaz": "Leptirica“ je...

Adnan Dženanović iz Bosne i Hercegovine, danas nastanjen u Njemačkoj, svoj put roditelja djeteta iz spektra autizma pretvorio je u javnu misiju. Na TikToku, pod imenom „Autism Dad“, za samo nekoliko dana okupio je zajednicu punu razumijevanja, podrške i sličnih životnih iskustava.Njegov sin Danin ima četiri godine, a prve znakove da se razvija drugačije Adnan je primijetio još dok je dječak imao samo godinu. Danas, otvoreno i bez zadrške, dijeli svoju priču, ne da bi tražio sažaljenje, nego da bi pokazao koliko ljubav, strpljenje i podrška mogu promijeniti živote.<h2>Autizam spaja</h2>- Autizam spaja - kaže Adnan za „Avaz“, a njegova iskrenost i otvorenost na društvenim mrežama pokazale su koliko je važno dijeliti iskustva.Iako, kako kaže, u Njemačkoj ljekari nerado daju tačnu dijagnozu prije treće godine života, Adnan je osjećao da nešto nije isto.- Roditelj zna, uvijek zna. Kada je sin imao godinu, primijetio sam da nešto nije uredu. Snimao sam ga i te snimke pokazivao pedijatrima,&nbsp;ali odgovori su izostajali ili bili neodređeni - priča Adnan.Na snimcima s Tik Toka Adnan uvijek ima suzne oči, tako je bilo i kada je govorio za „Avaz“ .- To je jače od mene. Slab sam na djecu. Imam i starijeg sina koji je bezuslovna podrška Daninu. I nije jednostavno, jer roditelji koji imaju djecu s autizmom se često osame i tu nastaje problem. Ne idemo tamo gdje ima mnogo djece, jer Danin to ne voli. Voli svoj mir - ističe Adnan.<h2>Podrška sestre</h2>Najveća podrška mu je sestra, socijalni terapeut, čiji su savjeti dragocjeni. - Od početka, iako stotinama kilometara daleko, sestra je bila uz mene, moju porodicu. Satima smo razgovarali, i svi roditelji znaju koliko je podrška bitna - kaže Adnan. Ono što ga je u početku boljelo bila je Daninova hladnoća, ali danas se njihov odnos promijenio.- Voli se igrati s nama, vrtjeti na stolici, uživa u vožnji biciklom, zna s nama proći desetine kilometara i na tome sam zahvalan. Mnoga djeca s autizmom ne vole igračke, ali Montessori pristup je često koristan - poručuje Adnan.Kroz sve što prolazi, shvatio je najvažniju lekciju, ljubav i podrška porodice su temelj. Njegova priča pokazuje kako zajedništvo, podrška i ljubav mogu nadjačati svaki izazov, ma koliko se on činio velikim.<h2>Snaga zajedništva</h2>Adnan Dženanović vjeruje da roditelji moraju biti tu jedni za druge. - Hiljade pregleda na TikToku nisu samo brojke, nego znak da nismo sami. Kad se spojimo, možemo učiniti mnogo i za našu djecu, i za nas same - poručuje Adnan, dodajući kako želi osnovati organizaciju podrške roditeljima djece s autizmom.

Bosanac iz Njemačke koji je pokrenuo TikTok profil „Autism Dad“ želi osnovati organizaciju podrške roditeljima djece s autizmom

Priča o ocu koji je ljubav pretvorio u misiju: Adnan Dženanović hrabro vodi sina Danina kroz svijet autizma

Djetinjstvo bi trebalo biti sigurno utočište. Ali u Bosni i Hercegovini, za sve veći broj maloljetnika ono se pretvara u opasnu zonu, gdje su umjesto igračaka i školskih torbi primorani nositi teret kriminala, droge, nasilja i seksualne eksploatacije. Iza zatvorenih vrata, bez odjeka u javnosti, maloljetnici postaju dileri, kuriri, žrtve, a nerijetko i krivci u očima sistema koji nije na vrijeme reagovao.U posljednje tri godine, prema informacijama iz općinskih službi socijalne zaštite koje djeluju u okviru JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo, zabilježena su četiri slučaja sumnje na seksualnu eksploataciju djece i četiri slučaja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci – tri djevojčice i jedan dječak. Iako brojke možda ne djeluju alarmantno, stručnjaci upozoravaju da su to samo prijavljeni slučajevi – vrh ledenog brijega.<h2>Ko prvi vidi?</h2>Prema podacima Centra, prijave ovakvih slučajeva dolaze sa svih strana: od porodica, škola, pa do policijskih službenika. Međutim, ono što zabrinjava jeste da prepoznavanje problema često dolazi prekasno – tek kada dijete već postane alatka u rukama kriminalnih mreža ili žrtva sistemske zapuštenosti.Stručni radnici navode najčešće rane znakove upozorenja: povlačenje u sebe, potpuna izolacija, izostanci iz škole, agresivno ponašanje, nepoštivanje autoriteta, bježanje od kuće ili obrazovnih ustanova. Sve to su crvene zastavice koje često ostaju zanemarene.– Najčešći uzroci ovakvog ponašanja nisu samo droga ili loše društvo, već i izostanak odgovornog roditeljstva, neadekvatan nadzor, emocionalno zapuštanje, ali i društveno okruženje koje umjesto sigurnosti nudi manipulaciju i opasnost- poručuju iz Centra.<h2>Protiv sistema</h2>Kada maloljetnik jednom uđe u mrežu eksploatacije, izlazak je težak, ali moguć – pod uvjetom da sistem funkcioniše. Stručnjaci iz Centra navode kako se pristupa svakom slučaju individualno: od terenskih obilazaka i procjene porodične situacije, do kreiranja personaliziranog plana zaštite i rehabilitacije.– U plan aktivnosti uključujemo sve, od roditelja i porodice do škola, zdravstvenih ustanova i nevladinog sektora. Postupanje se bazira na hodogramima i protokolima koje imamo s različitim institucijama- kažu u Centru.Djeca koja su u direktnom kontaktu s kriminalom ili prostitucijom mogu biti smještena u sigurne kuće, ustanove poput Odgojnog centra KS, Doma za djecu bez roditeljskog staranja, ili udomljena kod drugih porodica. Paralelno se uključuje psihološka i savjetodavna podrška, a u rad su često uključene i organizacije poput NARKO-NE, Mentis, Krila nade, Nahla i druge.<h2>Ima li povratka?</h2>Iako sistem nije savršen, postoje i priče o uspjehu – slučajevi kada je dijete uz podršku stručnjaka i porodice uspjelo pobjeći iz pakla ovisnosti, eksploatacije i kriminala. Ipak, takvi primjeri su rijetki jer prevencija često zakaže. Iz Centra jasno poručuju: dok god postoji kolektivna tišina,škole koje šute, roditelji koji negiraju i institucije koje se prebacuju nadležnosti djeca ostaju nezaštićena.U zemlji gdje sve češće odrasli vrebaju djecu, a djeca kriju modrice iza lažnih osmijeha i Instagram filtera, društvo mora odlučiti – da li ćemo i dalje gledati, ili konačno djelovati.<h2> </h2>

U posljednje tri godine zabilježena su četiri slučaja sumnje na seksualnu eksploataciju djece i četiri slučaja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci

Maloljetnici u kandžama kriminala i eksploatacije: Socijalni radnici upozoravaju na tihe signale 

Smješten tik uz Malmen zračnu bazu, u mjestu Malmslot kraj Linćepinga, Švedski muzej ratnog zrakoplovstva Flygvapenmuseum predstavlja pravo blago za sve ljubitelje zrakoplovstva, historije i tehnologije. Muzej, koji je osnovan 1984. godine, čuva duh švedske vojne avijacije i omogućava posjetiocima da zakorače u epohe ratnih i civilnih aviona, od pionirskih dana letenja do najsavremenijih borbenih letjelica.<h2>Mjesto gdje je sve počelo</h2>Malmen je više od obične lokacije, to je kolijevka švedske avijacije. Upravo ovdje je poznati “Flyer Baron”, Karl Sederstrom (Carl Cederström), 1912. osnovao prvu pilotsku školu u Švedskoj. Danas je Malmen dom Kraljevske zrakoplovne škole i muzeja koji nosi naslijeđe generacija pilota, inženjera i tehničara.Iako je Flygvapenmuseum poznat po bogatoj kolekciji letjelica iz svih faza vojne avijacije, jedno mjesto u muzeju ostavlja posebno snažan utisak, dio posvećen avionskoj nesreći iz 1952. godine, koja je do danas obavijena velom tajne.

U ljeto 1952. godine, švedski izviđački avion Tp 79, modifikovana verzija američkog C-47 Skytrain, nestao je iznad Baltičkog mora. Avion je bio u misiji elektronskog izviđanja kada ga je oborio sovjetski MiG-15.

U muzeju se danas nalaze ostaci tog aviona, savijeni dijelovi trupa, zakrivljeni metal, dijelovi oprem. Oni nisu samo eksponati, već nijemi svjedoci jednog hladnoratovskog sukoba koji je odnio osam života. Njihova imena su urezana u memorijalnu ploču. Ti ljudi nisu samo brojevi u statistici, bili su sinovi, muževi, očevi. Švedska ih pamti, a muzej čuva uspomenu.<h2>Avioni koji su obilježili epohe&nbsp;</h2>Pored modernih mlaznjaka poput JAS 39 Gripen, u muzeju se mogu vidjeti i historijske letjelice koje su oblikovale avijaciju, među njima i legendarni dvokrilci.Jedan od njih je Albatros B.IIa (Sk 1), školski dvokrilni avion iz Prvog svjetskog rata, poznat po jednostavnosti konstrukcije i upotrebi za obuku mladih pilota. Tu su i Breguet Type IV i Nieuport, koji svjedoče o prvim borbenim misijama s neba.Flygvapenmuseum nije samo zbirka starih letjelica. To je prostor sjećanja, edukacije i podsjetnik na to koliko je mir vrijedan. Švedski narod je kroz ovaj muzej na dostojanstven način spojio tehničku fascinaciju s ljudskom empatijom, kako bi buduće generacije shvatile vrijednost svakog života i cijenu rata.

Od dvokrilaca i pionirskih dana letenja do najsavremenijih borbenih aviona , Flygvapenmuseum u Linćepingu čuva duh švedske vojne avijacije i uspomene 

"Avaz" u posjeti: Švedski muzej ratnog zrakoplovstva, mjesto sjećanja, znanja i tihe tuge



Postoje mjesta koja ne trebaju hiljade stanovnika da bi imala dušu. Dovoljna je jedna porodica, jedno sjećanje, jedna molitva i selo ponovo postaje dom. Na istočnim obroncima Bosne, uz samu granicu sa Srbijom, pedesetak kilometara od Srebrenice, leži selo koje možda više nema stanovnika, ali ima srce koje kuca za sve one koji ga se sjećaju.&nbsp;Velika Daljegošta nije poznata mnogima, ali onima koji je znaju, ona je više od tačke na karti. Ona je simbol opstanka, vjere, ljubavi i nade. Selo koje nikada nije umrlo, iako je u jednom danu ostalo prazno.<h2>Ništa nije nemoguće</h2>Mještani Daljegošte 16. maja 1992. godine protjerani su iz svojih kuća, preko Drine, u nepoznato. U tom jednom danu selo je utihnulo, ali nije umrlo. Srećom, ljudi su preživjeli. Rane su bile duboke, ali nada je bila dublja. Sada je to mjesto koje svakog ljeta oživi, zaigra, zapjeva i pomoli se. Ono što Daljegoštu zaista čini živom nije samo prisustvo, već povratak. Onaj prvi, hrabri korak koji je pokrenuo lavinu obnove, vjere i zajedništva. Iza svega nije stajala institucija, već jedan čovjek, Muamer Nekić, danas uspješan arhitekta i biznismen iz Njemačke. – Kada sam 2008. godine pokušao doći do sela i kroz šumu krčio put do vlastitih uspomena, znao sam da to više nikada ne smije biti tako. Saznao sam preko Općine za program „marka na marku“. Ljudi su dali koliko su mogli i put je izgrađen - priča Muamer. Godine 2012., rađa se ideja o izgradnji kuće i džamije. Odzivom svih džematlija, za 28 mjeseci podignuta je velika džamija, musafirhana, abdesthana sve što jedno selo čini duhovnim centrom. Na dan otvorenja, 2. avgusta 2014. godine, desilo se još jedno čudo. Istog dana kada je otvorena džamija, Muamer i njegova supruga, nakon 14 godina bez djece, dobili su sina Edhema.- Taj dan mi je Allah dao emanet da brinem o Daljegošti - kaže Muamer.<h2>Živi podsjetnik</h2>Od tada, svake godine, selo živi kroz godišnjicu džamije i teferič koji okupi ljude iz svih krajeva svijeta dijaspore, Amerike, Evrope, Australije. Ljude koji nose Daljegoštu u očima i srcu. I nije to samo selo. To je priča o svima nama. O ljubavi prema rodnom kraju. O odgovornosti. O vjeri u bolje sutra.- Daljegošta je živi podsjetnik da BiH nije samo grad, već i svako selo. Da bez Daljegošte, nema ni Srebrenice. A bez Srebrenice nema ni Bosne - za kraj dodaje Muamer.U Velikoj Daljegošti danas živi samo jedna porodica, Ševal i Muniba Hodžić sa kćerkama Amrom i Samrom. Oni su srce sela koje kuca tiho, ali postojano. Brinu o džamiji, musafirhani i svakom pedlju ovog mjesta, kao da čuvaju svetinju. Njihova prisutnost je tiha snaga Daljegošte, dokaz da selo diše i kada šuti.<h2>Knjiga o zavičaju</h2>Muamer Nekić trenutno priprema knjigu o Velikoj Daljegošti, njenoj historiji, ljudima i snazi povratka. Želja mu je da buduće generacije upoznaju kulturu, običaje i vrijednosti koje ovo mjesto nosi. Knjiga će biti i svjedočanstvo ljubavi prema zavičaju, ali i vodič kroz prošlost koja obavezuje. - Ovo nije samo priča o jednom selu, već o duši jednog naroda - poručuje Muamer.

Muamer Nekić 2008. godine odlučio da Daljegošta neće biti zaboravljena i započeo proces obnove

U selu na rubu karte živi samo jedna porodica: Mjesto na kraju puta, ali u srcu domovine

Veliki broj turista ovih dana puni sarajevske ulice, ali i društvene mreže komentarima kako ništa ne radi nedjeljom. Dok gradska jezgra vrvi od posjetilaca, naročito iz Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Njemačke, Francuske i Slovenije, trgovine su zatvorene.Federalno ministarstvo trgovine najavilo je kako će od septembra početi primjena izmjena radnih nedjelja isključivo za samostalne trgovačke radnje, čiji vlasnici i članovi porodica sami obavljaju djelatnost.- Zakon je već upućen u proceduru, a Federalno ministarstvo trgovine čeka mišljenja Federalnog ministarstva pravde, Federalnog ministarstva finansija i Ureda za zakonodavstvo. Izmjene bi se, najvjerovatnije, počele primjenjivati od septembra, jer tokom avgusta, zbog godišnjih odmora i smanjenog administrativnog kapaciteta, nije realno očekivati završetak svih potrebnih koraka - istakao je resorni ministar Amir Hasičević (NS) za „Avaz“.Neradna nedjelja i dalje ostaje na snazi, jer, kako je rekao ministar, dosadašnje mjere nisu imale negativne fiskalne efekte, naprotiv, bilježio se blagi rast. Uvođenjem jasnijih pravila i fleksibilnosti za male obrtnike, vlast želi pronaći ravnotežu između prava radnika i potreba tržišta. Turisti neće prestati dolaziti, pitanje je hoćemo li znati iskoristiti njihov dolazak.

Dok gosti iz Turske, UAE, Saudijske Arabije, Njemačke, Francuske i Slovenije preplavljuju Sarajevo, trgovine ostaju zatvorene

Ministar Amir Hasičević najavio: Od septembra radne nedjelje za samostalne trgovce

Na gradskom groblju Bare u Sarajevu, danas će biti obavljen ukop Josipa Pejakovića, jednog od najvažnijih kulturnih glasova Bosne i Hercegovine.Rođen 1948. godine u Travniku, Josip Pejaković bio je glumac, pjesnik, pisac, hroničar naroda i vremena. Njegove monodrame “Oj, živote”, “On meni nema Bosne” i “Ućerivanje pravde” postale su dio kolektivne svijesti. Govorio je ono što mnogi nisu smjeli, a narod ga je zato volio, jer nije glumio narod, on ga je bio.Njegova porodica u smrtovnici je zapisala jednostavno, ali snažno:- Osmjehnuće nam se prije nego se sasvim izgubi na Barama.

Pejaković je bio glas onih koji nisu imali gdje s riječima. U najtežim vremenima nije šutio, a u burnim godinama nije se povlačio. Bio je lice istine na sceni, u televizijskim emisijama, i u svakom domu koji je osjećao Bosnu.Danas mu posljednji pozdrav upućuju porodica, kolege, prijatelji i poštovaoci iz cijele zemlje. Odlazi veliki čovjek. Ostavlja prazninu koju nijedna riječ ne može popuniti, osim onih koje nam je već ostavio.

Danas mu posljednji pozdrav upućuju porodica, kolege, prijatelji i poštovaoci iz cijele zemlje

Danas sahrana Josipu Pejakoviću: Odlazak glasa naroda, savjesti pozornice i duše Bosne

Bosnu i Hercegovinu ovih dana zahvatio je intenzivan toplotni talas, a Federalni hidrometeorološki zavod (FHMZ) izdao je narandžasto upozorenje koje važi za cijelu zemlju. Temperature dostižu i do 39 stepeni Celzijusa, a ljekari upozoravaju da bi posljedice mogle biti pogubne ukoliko se građani ne budu pridržavali osnovnih preporuka.Posebno su ugroženi radnici na otvorenom, kao i starije osobe, djeca i svi koji imaju hronična oboljenja. Ljekari apeluju na poslodavce da omoguće fleksibilnije uslove rada, a građane pozivaju da izbjegavaju sunce, piju dovoljno tečnosti i prepoznaju simptome toplotnog udara na vrijeme.<h2>Hitna pomoć na terenu</h2>Iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo potvrđuju da je posljednjih dana povećan broj intervencija zbog tegoba izazvanih vrućinom, posebno kod osoba koje su prisiljene raditi na suncu.– Nama su najugroženije starije osobe, hronični bolesnici, ali i mala djeca. Poseban akcenat stavljamo na radnike na gradilištima, koji jednostavno, kako kažu, moraju da rade, jer su oni najviše izloženi. Mnogi od njih kolabiraju već tokom radnog vremena i završavaju na infuziji, a često su naše ekipe na terenu – izjavila je dr. Nudžejma Veladžić iz Zavoda.

Dodaje kako su glavobolja, mučnina, povraćanje, vrtoglavica i malaksalost prvi znaci toplotnog udara.– Ljude savjetujemo da izbjegavaju sunce, da se hidriraju redovno i konzumiraju laganu hranu. Posebno je važno da uzimaju svoje redovne terapije i prate stanje organizma – ističe doktorica.<h2>Crijevne infekcije</h2>Iako se u Tuzli broj pacijenata nije značajno povećao, kako navodi dr. Lejla Kuluglija Memišević, načelnica Službe hitne medicinske pomoći, promijenila se vrsta tegoba s kojima građani dolaze.

– Dominiraju gastroenteritisi, većinom virusnog porijekla, uzrokovani konzumiranjem termički neobrađene ili pokvarene hrane, često na roštiljima i kupalištima. Povećan je i broj pacijenata sa povraćanjem, prolivima i znakovima dehidracije, posebno u večernjim satima – navela je dr. Memišević.Pored toga, česti su i padovi, povrede, kolapsi, te nesreće povezane s dehidratacijom i iscrpljenošću, kao i saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodima. Apeluje se na građane da budu izuzetno pažljivi sa hranom, posebno s proizvodima poput jaja, majoneze i mesa koji se brzo kvare na suncu.– Radnici na otvorenom koji nekoliko dana zaredom rade bez odmora i pravilne hidratacije mogu doći do stanja potpunog toplotnog sloma. Tada već govorimo o zatajenju bubrega, poremećaju svijesti, zastoju srca, što može biti fatalno – upozorava doktorica.Poseban apel upućen je poslodavcima da reorganizuju radno vrijeme, osiguraju zaklon, vodu i pauze za one koji moraju raditi na suncu.<h2>Tihi ubica ljeta</h2>Toplotni udar nastaje kada tijelo više ne može regulisati unutrašnju temperaturu. Tjelesna temperatura tada može preći 40°C, prestaje znojenje, dolazi do gubitka svijesti, dezorijentacije, pa i do potpunog otkazivanja vitalnih organa.– U Tuzli smo imali situacije gdje se ljudi osjećaju loše tek u večernjim satima, jer organizam pamti cjelodnevno izlaganje suncu. Simptomi se razvijaju postepeno, a mogu kulminirati naglim pogoršanjem – ističe dr. Memišević.Doktorica Memišević preporučuje izbjegavanje alkohola, kafe, energetskih pića i gaziranih sokova, jer to kako je kazala, samo prividno ugase žeđ.Federalni hidrometeorološki zavod pozvao je građane da prate upute ovlaštenih institucija i ozbiljno shvate narandžasto upozorenje. Toplotni talas potrajaće još nekoliko dana, a prevencija je jedina zaštita.Vrućina nije samo neprijatnost – ona postaje prijetnja životu. Posebno za one koji rade, voze, kreću se ili brinu o drugima na suncu. Svijest i odgovornost spašavaju živote – i vlastite i tuđe.

Stariji, hronični bolesnici i radnici na otvorenom najugroženiji, apel građanima da smanje aktivnosti i slušaju savjete ljekara

Rad na suncu može biti koban: Ljekari upozoravaju na opasnosti toplotnog udara

Podno tvrđave koja vijekovima dominira Jajcem, sakrivene od pogleda i gradske buke, nalaze se katakombe, jedinstveni podzemni sakralno-grobni kompleks u Bosni i Hercegovini. Uklesane direktno u stijenu krajem 14. vijeka, katakombe su nastale prema nalogu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, velikog vojvode bosanskog, kao lična grobnica i duhovno utočište.Iako Hrvoje nikada nije pokopan u ovom mračnom svetištu, njegov pečat ostao je uklesan u svakom kamenom luku, u svakom reljefu i svakoj hladnoj stijeni ovog zaboravljenog podzemlja.<h2>Duhovni prostor </h2>Katakombe Jajca nisu klasična grobnica niti crkva. One su istovremeno kripta, kapela i simbol jednog vremena kada se u Bosni preplitali krst, mjesec i sunce, kada je vjera često bila tiha, a smrt dostojanstvena.U njima nema raskošnih freski, nema zlatnih svijećnjaka ni oslikanih svetaca. Umjesto toga, zidove krase skromni, ali moćni simboli: krst sa sunčevim zrakama, figura smrti s kosom, kao i simboli života, vječnosti i otpora. Upravo zbog toga, neki historičari vjeruju da su ove katakombe možda bile bogumilsko svetilište, čisto, bez ikonografije, kao odraz njihove skromne vjere.Centralnim prostorom katakombi dominira kameni sarkofag, izdubljen u podu, ograđen metalnim rukohvatima. Prazan. Tišina iznad njega glasnija je od svih historijskih tumačenja. On je centar pažnje, ali i simbol neispunjene namjene, ili možda duhovne poruke koja nas nadilazi.U zidovima su izdubljene niše, moguće za još pokojnika ili svete predmete. Cijeli prostor je oblikovan poput latinskog krsta, što svjedoči o duboko promišljenoj arhitekturi.<h2>Reljefi koji šapuću</h2>Jedan od najfascinantnijih elemenata jeste reljef smrti, uklesan u zid, prikazuje figuru s kosom, ali i krst i sunce, kao vječni ciklus. Osim toga, posjetioci mogu uočiti reljefe ptica, simbola uskrsnuća, te apstraktne oblike koji izazivaju različita tumačenja od mističnih poruka do običnih ukrasa.Ove slike u kamenu nisu ukras, one su jezik tišine. Ne govore mnogo, ali znače sve.Jajčani i danas prepričavaju priče o podzemnim tunelima koji vode od katakombi do obližnje rijeke, o svećeniku koji je u tišini sahranjivao jeretike, i o tajnim obredima koji su se, navodno, odvijali u doba progona. Nema pisanih dokaza , ali ima uvjerenja, osjećaja i lokalne predaje.Katakombe su prostor u kojem misterija nije nedostatak informacija, nego njena najvrednija karakteristika.<h2>Turistički dragulj </h2>Danas su katakombe otvorene za javnost, ali rijetko na naslovnicama turističkih vodiča. Možda jer traže tišinu. Možda jer ne trpe glasne posjete.No, za one koji odluče sići ispod površine, katakombe pružaju nešto što se ne može kupiti iskustvo susreta s vijekovima, pogled u dubinu vjere, smrti, i skromne monumentalnosti.Katakombe Jajca nisu samo lokalitet. One su osjećaj. One su kapela bez svećenika, grobnica bez pokojnika i molitva bez riječi.U vremenu koje stalno juri, možda su upravo ovakva mjesta ona u kojima možemo stati, udahnuti i poslušati tišinu.


Ispod tvrđave, tamo gdje kamen šapuće starim jezicima, krije se misteriozni kompleks uklesan u živu stijenu

Katakombe Jajca: Podzemna svetinja isklesana iz kamena i tišine

Više od 350 učesnika iz preko 50 zemalja svijeta stiglo je u Sarajevo na otvaranje Istočnoevropske ljetne škole mašinskog učenja (EEML), koja se po prvi put održava u Bosni i Hercegovini.Ovaj prestižni edukativni program okupio je vodeće svjetske stručnjake iz oblasti vještačke inteligencije i mašinskog učenja. Među njima su Sami Benđio ( Samy Bengio), direktor AI istraživanja u Appleu, Olden Hang (Alden Hung), član tima koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu, Vjorika Patreukan (Viorica Patreucan), osnivačica škole i uposlenica DeepMinda, te Hamza Merzić, uposlenik DeepMinda i ključna osoba zaslužna za dovođenje škole u BiH. Jedna od predavačica je i profesorica Senka Krivić sa Univerziteta u Sarajevu, prepoznata po uspjesima na internacionalnom nivou.<h2>Budući lideri</h2>Svečanom otvaranju prisustvovali su brojni gosti iz zemlje i svijeta, a pristutnima s eobratio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić , koji je tom prilikom istakao značaj ovakvih događaja za razvoj nauke i mladih U Bosni i Hercegovini . - Za BiH, zemlju bogatu talentovanim, obrazovanim i kreativnim mladim ljudima, ovo je prilika da kroz znanje, inovacije i saradnju uhvatimo korak s globalnim trendovima i izgradimo održivu, konkretnu budućnost. Ljetna škola poput ove ne služi samo prenošenju znanja, ona inspiriše i povezuje, otvara prostor za razvoj budućih lidera u oblasti tehnologije- istakao je Komšić.On je učesnicima poželio srdačnu dobrodošlicu u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, te dodao kako bi trebali iskoristiti ovu jedinstvenu priliku da uče jedni od drugih, grade mostove prijateljstva i zajedno oblikuju budućnost u kojoj će znanje biti pokretačka snaga i alat za bolji život.Harun Muhić, potpredsjednik Asocijacije za napredak nauke i tehnologije, naglasio je da su svi uključeni u organizaciju radili volonterski, želeći da doprinesu razvoju nauke u BiH:- Ovo je veliki trenutak za nas. Uspjeli smo dovesti najbolje predavače iz svijeta, a od skoro 1.000 prijava, primili smo 200 najkvalitetnijih učesnika. Cijeli svijet je danas u Sarajevu- rekao je Muhić.<h2>Šestodnevni program</h2>Profesorica Senka Krivić istakla je važnost činjenice da se ovakva škola održava U BiH, te da je od ukupnog broja učesnika čak 15 posto iz naše zemlje.&nbsp;- Naši studenti dobili su priliku da uče od najboljih u svijetu. Ovo iskustvo nosi ogroman potencijal za razvoj domaćih stručnjaka- poručila je Krivić, dodajući da je bilo rekordnih 991 prijava za učešće u ljetnoj školi.Šestodnevni program uključuje predavanja, praktične vježbe i radionice fokusirane na najnovija dostignuća u oblasti vještačke inteligencije. Cilj škole je osnažiti mlade istraživače, promovisati naučnu saradnju i pozicionirati BiH kao centar znanja i inovacija.

Više od 350 učesnika iz preko 50 zemalja svijeta stiglo je u Sarajevo na otvaranje Istočnoevropske ljetne škole EEML koja se po prvi put održava u BiH

Sarajevo ugostilo svjetske stručnjake: Otvorena prestižna ljetna škola mašinskog učenja

Godinama se vraćaju od jednog specijaliste do drugog, mijenjaju dijete, rade pretrage, traže uzrok, ali rješenja nema. Osjećaju se sve lošije, ali sistem im poručuje da su zdrave. Inzulinska rezistencija, tihi poremećaj koji mijenja tijelo i um, najčešće se otkriva tek kad izazove ozbiljne posljedice, a i tada pomoć ostaje privilegija onih koji je mogu platiti.Sve je više žena koje se bore s ovom nevidljivom dijagnozom, često bez pomoći zdravstvenog sistema.<h2>Nevidljiva dijagnoza</h2>– Broj žena s inzulinskom rezistencijom u porastu je posljednjih godina. Najčešće se dijagnosticira između 30. i 50. godine života, posebno kod onih s policističnim jajnicima, genetskom predispozicijom ili iza trudnoće s dijabetesom. IR može biti tiha pozadina za čak 26 različitih bolesti, uključujući hipertenziju, giht i srčane probleme – ističe za "Avaz" profesorica Zelija Velija Ašimi, specijalista interne medicine i subspecijalista endokrinologije i dijabetologije.Jedan od najvećih problema IR-a je to što često prolazi „ispod radara“. Glukoza i inzulin, prema riječima profesorice Velije Ašimi, u krvi mogu izgledati normalno, posebno u ranim fazama IR-a.– Testovi poput HOMA-IR (koji kombiniraju glukozu i inzulin na tašte) se ne rade rutinski i često se zanemaruju ako pojedinačne vrijednosti nisu alarmantne. Simptomi poput pojasne debljine, tamnijih fleka na vratu, iscrpljenosti, jake želje za slatkišima i poremećaja ciklusa trebali bi biti alarm. No, ako se oslanjamo isključivo na brojke, bez da slušamo tijelo, moguće je da IR nikada ne bude formalno dijagnosticirana – pojašnjava dr. Velija Ašimi za "Avaz".<h2>Godine lutanja</h2>U praksi to znači godine lutanja između dijeta, pregleda, psihologa i interneta dok se u pozadini razvija ozbiljan zdravstveni problem.Lijekovi koji pomažu u liječenju IR-a su skupi i nedostupni. Kako nam je kazala dr. Velija Ašimi, GLP-1 receptor agonisti, poput Ozempika, pokazali su se izuzetno korisnim, ne samo u liječenju dijabetesa tipa 2, već i u upravljanju inzulinskom rezistencijom, pretilošću i kardiovaskularnim rizicima.– Cijena ovih lijekova često prelazi 230 KM, što ih čini teško dostupnim za mnoge pacijentice. Nažalost, nisu na esencijalnoj listi lijekova Federacije BiH ni u prijedlogu liste esencijalnih lijekova na državnom nivou za liječenje inzulinske rezistencije – naglašava dr. Velija Ašimi i dodaje da one žene koje imaju izražene simptome, ali ne ispunjavaju kriterije za dijabetes tipa 2, često ostaju bez pristupa terapiji.<h2>Terapija bez podrške</h2>Pristup terapiji imaju samo oni koji to mogu platiti. A to potvrđuje i Amina H. (29) iz Sarajeva, kojoj je IR dijagnosticiran prije nešto više od pola godine.– Nakon višegodišnjeg hodanja po doktorima, napokon dijagnoza. Platiš i saznaš da nisi „debela“, nego bolesna. Imam platu iznad prosjeka, ali skoro polovina mjesečno ide na lijekove i ishranu. Ja mogu nekako, ali šta je s onima koji rade za minimalac? Kako njih sistem ne prepoznaje? Zdravlje nije luksuz, a IR nije hir – zaključuje Amina.Terapija ne staje na lijekovima. Ključnu ulogu ima i ishrana s niskim glikemijskim indeksom, izbacivanje šećera i prerađenih ugljikohidrata, svakodnevna fizička aktivnost, kvalitetan san i kontrola stresa.IR nije bolest siromašnih, ali njeno neprepoznavanje siromašne najviše pogađa. Šta bi moglo pomoći?– Zagovaranje od strane stručnih udruženja i pacijenata za reviziju listi. Uključivanje GLP-1RA u indikacije za prevenciju dijabetesa i liječenje IR-a, što bi moglo opravdati njihovu refundaciju – za kraj poručuje dr. Velija Ašimi za "Avaz".

Sve je više žena koje se bore s ovom nevidljivom dijagnozom, često bez pomoći zdravstvenog sistema

Zelija Velija Ašimi za "Avaz": Inzulinska rezistencija može biti tiha pozadina za čak 26 različitih bolesti

Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, na usmjerenju za zračni saobraćaj, školuje buduće stručnjake za poslove u regulatornim, operativnim i tehničkim segmentima avio-industrije. Njihovi diplomanti rade širom BiH i Evrope , u kontrolama letenja, aerodromskim službama, aviokompanijama, obrazovanju, pa čak i u vojnim i policijskim strukturama.No, u zemlji koja još nema pilotsku akademiju, sistemsko obrazovanje budućih pilota i avio-inženjera ostaje ograničeno na entuzijazam pojedinaca i neformalne saradnje s aeroklubovima.<h2>Fakultet bez kokpita</h2>- Naši studenti završnu praksu obavljaju na Međunarodnom aerodromu Sarajevo i lako pronalaze posao i van BiH. Ipak, školovanje za pilote, mehaničare i dispečere trebalo bi se integrirati kroz specijalizirane programe - ističe Edvin Šimić, doktor tehničkih nauka iz oblasti zrakoplovnog saobraćaja. Dodaje da bi izmjenama nastavnog plana trebalo omogućiti studentima da, osim akademske diplome, dobiju i praktične licence: za pilote, dispečere, operatore dronova- U Sarajevu postoji ozbiljan interes mladih za avio-industriju, ali nedostaje formalna povezanost s institucijama koje mogu obezbijediti infrastrukturu i praksu. Fakultet ima brojne ugovore o saradnji s industrijom, od aerodroma do regulatornih tijela i koristi ih kako bi studentima omogućio posjete, projekte, predavanja i kontakte sa sektorom - navodi Šimić.

Aeroklubovi, koji u Evropi često služe kao inkubatori znanja, kod nas opstaju uz minimum podrške. U BiH godišnje do pet osoba završi školu za pilote motornog aviona, dok jedriličarsku obuku prođe njih desetak.- Školovanje za privatnu pilotsku dozvolu (PPL) na jednomotornom klipnom avionu u školi letenja Izet Kurtalić u Visokom, košta između 6.000 i 8.000 eura. Cijena zavisi prvenstveno od operativne cijene leta zrakoplova na kojem kandidat obavlja obuku. Nažalost sve se finansira iz privatnih sredstava. Iza svakog leta stoji ogroman trud klupskih članova i instruktora- objašnjava Šimić.<h2>Školovani kadar, bez strategije</h2>Iz Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH (BHDCA) priznaju da nemaju strateški plan za razvoj formalnog obrazovanja u ovoj oblasti jer im to – kako navode – nije u direktnoj nadležnosti. Ipak, ističu da su otvoreni za saradnju sa školama i fakultetima koji žele razvijati nastavne programe.- BHDCA trenutno podržava trening organizacije kroz sertifikaciju i nadzor, kao i edukaciju instruktora i ispitivača, tako što organizuje seminare osvježavanja znanja za sve kategorije ovlaštenih lica, kako bi iste zadržali aktivnim, a njihovi troškovi bili svedeni na minimum. U budućnosti planiramo dodatne projekte podrške - navode iz Direkcije.U zemljama poput Slovenije, Hrvatske i Austrije, letenje je, ne samo inženjerski poziv, nego i turistički proizvod. BHDCA navodi da će podržati svaki projekat u ovoj oblasti, svjesna razvojnog potencijala i koristi za lokalne zajednice te će se pobrinuti da se te aktivnosti odvijaju na bezbjedan način.BiH danas ima školovane kadrove, predane instruktore i sanjare koji nisu odustali. Ono što nema – jeste sistem. A bez sistemske podrške, domaće zrakoplovstvo teško može poletjeti.Zrakoplovstvo u BiH ne treba da bude karta u jednom pravcu, dovoljno je da neko konačno kaže da ovdje počinje let a ne bijeg.

Pilotska akademija ne postoji, obuka za PPL košta između 6.000 i 8.000 eura, ali snovi i dalje lete uprkos tišini sistema i odsustvu podrške

Zrakoplovstvo u BiH: Kad entuzijazam zamijeni strategiju

Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, na usmjerenju za zračni saobraćaj, školuje buduće stručnjake za poslove u regulatornim, operativnim i tehničkim segmentima avio-industrije. Njihovi diplomanti rade širom BiH i Evrope , u kontrolama letenja, aerodromskim službama, aviokompanijama, obrazovanju, pa čak i u vojnim i policijskim strukturama.No, u zemlji koja još nema pilotsku akademiju, sistemsko obrazovanje budućih pilota i avio-inženjera ostaje ograničeno na entuzijazam pojedinaca i neformalne saradnje s aeroklubovima.<h2>Fakultet bez kokpita</h2>- Naši studenti završnu praksu obavljaju na Međunarodnom aerodromu Sarajevo i lako pronalaze posao i van BiH. Ipak, školovanje za pilote, mehaničare i dispečere trebalo bi se integrirati kroz specijalizirane programe - ističe Edvin Šimić, doktor tehničkih nauka iz oblasti zrakoplovnog saobraćaja. Dodaje da bi izmjenama nastavnog plana trebalo omogućiti studentima da, osim akademske diplome, dobiju i praktične licence: za pilote, dispečere, operatore dronova- U Sarajevu postoji ozbiljan interes mladih za avio-industriju, ali nedostaje formalna povezanost s institucijama koje mogu obezbijediti infrastrukturu i praksu. Fakultet ima brojne ugovore o saradnji s industrijom, od aerodroma do regulatornih tijela i koristi ih kako bi studentima omogućio posjete, projekte, predavanja i kontakte sa sektorom- navodi Šimić.Aeroklubovi, koji u Evropi često služe kao inkubatori znanja, kod nas opstaju uz minimum podrške. U BiH godišnje do pet osoba završi školu za pilote motornog aviona, dok jedriličarsku obuku prođe njih desetak.-Školovanje za privatnu pilotsku dozvolu (PPL) na jednomotornom klipnom avionu u školi letenja Izet Kurtalić u Visokom, košta između 6.000 i 8.000 eura. Cijena zavisi prvenstveno od operativne cijene leta zrakoplova na kojem kandidat obavlja obuku. Nažalost sve se finansira iz privatnih sredstava. Iza svakog leta stoji ogroman trud klupskih članova i instruktora- objašnjava Šimić.<h2>Školovani kadar</h2>Iz Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH (BHDCA) priznaju da nemaju strateški plan za razvoj formalnog obrazovanja u ovoj oblasti jer im to – kako navode – nije u direktnoj nadležnosti. Ipak, ističu da su otvoreni za saradnju sa školama i fakultetima koji žele razvijati nastavne programe.- BHDCA trenutno podržava trening organizacije kroz sertifikaciju i nadzor, kao i edukaciju instruktora i ispitivača, tako što organizuje seminare osvježavanja znanja za sve kategorije ovlaštenih lica, kako bi iste zadržali aktivnim, a njihovi troškovi bili svedeni na minimum. U budućnosti planiramo dodatne projekte podrške - navode iz Direkcije.U zemljama poput Slovenije, Hrvatske i Austrije, letenje je, ne samo inženjerski poziv, nego i turistički proizvod. BHDCA navodi da će podržati svaki projekat u ovoj oblasti, svjesna razvojnog potencijala i koristi za lokalne zajednice te će se pobrinuti da se te aktivnosti odvijaju na bezbjedan način.BiH danas ima školovane kadrove, predane instruktore i sanjare koji nisu odustali. Ono što nema – jeste sistem. A bez sistemske podrške, domaće zrakoplovstvo teško može poletjeti.Zrakoplovstvo u BiH ne treba da bude karta u jednom pravcu, dovoljno je da neko konačno kaže da ovdje počinje let a ne bijeg.

Bosna i Hercegovina će i ove godine imati svoje predstavnike na najprestižnijim međunarodnim takmičenjima u aviomodelarstvu, koja će se održati od 20. do 28. jula 2025. godine u rumunskom gradu Salonta. Među elitom ovog sporta naći će se i troje članova Aero kluba Zenica, koji će braniti boje države na zajedničkom Evropskom prvenstvu za juniore i Svjetskom prvenstvu za seniore.<h2>Jedina djevojka</h2>U konkurenciji više od 470 takmičara iz gotovo 40 zemalja, Bosna i Hercegovina će nastupiti s ukupno 11 reprezentativaca, od čega čak troje iz Zenice, što potvrđuje snagu i tradiciju aviomodelarstva u ovom gradu.-	U seniorskoj selekciji, BiH će predstavljati sedam takmičara, uključujući dvojicu iskusnih članova Aero kluba Zenica, Milivoja Nedića i Predraga Šarkinovića. Obojica će se takmičiti u disciplini F1B modelima aviona na pogon gumenim motorima, jednoj od tehnički najzahtjevnijih i najcjenjenijih kategorija - kazao je Ferid Zilić, predsjednik Udruženja ovog kluba. Prema njegovim riječima, u juniorskoj reprezentaciji BiH takmičit će se četiri mlada aviomodelara, među kojima je i Anastasija Borojević, jedina djevojka i jedina članica Aero kluba Zenica u toj selekciji. Ona će nastupiti u disciplini F1A – jedrilicama bez motora koje se lansiraju pomoću užeta.<h2>Klub koji stvara šampione</h2>Aero klub Zenica već dugi niz godina ulaže u razvoj aviomodelarstva i rad s mladima. Učešće njegovih članova na evropskoj i svjetskoj smotri rezultat je planskog rada, stručnog kadra i podrške koju klub pruža takmičarima svih uzrasta.-	Naš cilj nije samo stvaranje takmičara, već i odgajanje odgovornih, tehnički obrazovanih mladih ljudi. Aviomodelarstvo je sport koji razvija preciznost, strpljenje i timski duh i zato vjerujemo u ono što radimo- poručuje Zilić.Roditelji, treneri i kolege iz klubova uputili su riječi podrške reprezentaciji BiH. Aero klub Zenica ističe da će nastaviti ulagati u sport koji kombinuje tehniku, znanje, disciplinu i strast prema letenju.- Ovo je više od sporta, ovo je stil života koji nas spaja kroz ljubav prema nebu. Naši takmičari već su pobijedili, jer svojim zalaganjem i ponašanjem pokazuju prave vrijednosti- naglasio je Zilić.&nbsp;Seniorski tim Bosne i Hercegovine broji sedam takmičara – pored Nedića i Šarkinovića, tu su i Izet Kurtalić iz AK Visoko, jedan takmičar iz AK Bihać, ULL Laktaši i AMK Galeb Banja Luka. Juniorsku selekciju čine četiri mlada takmičara – tri iz ULL Laktaši te Anastasija iz Zenice.Na prvenstvu se očekuje nastup 363 seniora iz 39 zemalja, te 108 juniora iz 17 država, što ovaj događaj čini pravom smotrom svjetskog aviomodelarstva.

Neurologinja Azra Alajbegović za “Avaz”: Moždani udar je bolest od koje se umire

Teška nesreća kod Ripča: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Doktorica napisala pjesmu Aidi Softić, koju je ubio odron na putu do Foče, govorila za "Avaz": "Leptirica“ je...

Priča o ocu koji je ljubav pretvorio u misiju: Adnan Dženanović hrabro vodi sina Danina kroz svijet autizma

Maloljetnici u kandžama kriminala i eksploatacije: Socijalni radnici upozoravaju na tihe signale

"Avaz" u posjeti: Švedski muzej ratnog zrakoplovstva, mjesto sjećanja, znanja i tihe tuge

U selu na rubu karte živi samo jedna porodica: Mjesto na kraju puta, ali u srcu domovine

Ministar Amir Hasičević najavio: Od septembra radne nedjelje za samostalne trgovce

Danas sahrana Josipu Pejakoviću: Odlazak glasa naroda, savjesti pozornice i duše Bosne

Rad na suncu može biti koban: Ljekari upozoravaju na opasnosti toplotnog udara

Katakombe Jajca: Podzemna svetinja isklesana iz kamena i tišine

Sarajevo ugostilo svjetske stručnjake: Otvorena prestižna ljetna škola mašinskog učenja

Zelija Velija Ašimi za "Avaz": Inzulinska rezistencija može biti tiha pozadina za čak 26 različitih bolesti

Zrakoplovstvo u BiH: Kad entuzijazam zamijeni strategiju

Zrakoplovstvo u BiH: Kad entuzijazam zamijeni strategiju

Tri reprezentativca iz Zenice brane boje BiH na Evropskom i Svjetskom prvenstvu u Rumuniji

Neurologinja Azra Alajbegović za “Avaz”: Moždani udar je bolest od koje se umire

Teška nesreća kod Ripča: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Doktorica napisala pjesmu Aidi Softić, koju je ubio odron na putu do Foče, govorila za "Avaz": "Leptirica“ je...

Priča o ocu koji je ljubav pretvorio u misiju: Adnan Dženanović hrabro vodi sina Danina kroz svijet autizma

Maloljetnici u kandžama kriminala i eksploatacije: Socijalni radnici upozoravaju na tihe signale

"Avaz" u posjeti: Švedski muzej ratnog zrakoplovstva, mjesto sjećanja, znanja i tihe tuge

U selu na rubu karte živi samo jedna porodica: Mjesto na kraju puta, ali u srcu domovine

Ministar Amir Hasičević najavio: Od septembra radne nedjelje za samostalne trgovce

Danas sahrana Josipu Pejakoviću: Odlazak glasa naroda, savjesti pozornice i duše Bosne

Rad na suncu može biti koban: Ljekari upozoravaju na opasnosti toplotnog udara

Katakombe Jajca: Podzemna svetinja isklesana iz kamena i tišine

Sarajevo ugostilo svjetske stručnjake: Otvorena prestižna ljetna škola mašinskog učenja

Zelija Velija Ašimi za "Avaz": Inzulinska rezistencija može biti tiha pozadina za čak 26 različitih bolesti

Zrakoplovstvo u BiH: Kad entuzijazam zamijeni strategiju

Zrakoplovstvo u BiH: Kad entuzijazam zamijeni strategiju

Tri reprezentativca iz Zenice brane boje BiH na Evropskom i Svjetskom prvenstvu u Rumuniji