Gotovo 3.000 turskih državljana s privremenim ili stalnim boravkom živi u Bosni i Hercegovini, a najviše ih je u Sarajevu. Na dolazak u BiH naveli su ih različiti motivi, ponajprije porodične veze. Dio njih je, pak, odlučio doći u Sarajevo i započeti biznis. Malo ko od onih koji danas žive u Bosni i Hercegovini, a porijeklom su iz Turske, može reći da je sve išlo prema planu. Kajhan Gul (Kayhan), novinar i glavni urednik portala BalkanNews, za „Avaz“ priča da je prvi put u Sarajevo došao 2010. godine turistički, s namjerom da posjeti krajeve s kojih su mu djedovi, prije više od stoljeća, iselili u Tursku. Već iduće godine vratio se na postdiplomski studij. Tada je upoznao sadašnju suprugu, oženio se, dobio tri kćerke, sve rođene ovdje. Ono što je počelo kao putovanje prema prošlosti pretvorilo se u izgradnju budućnosti.<h2>Bez straha od gubitka</h2>Murat Ozkaja (Ozkaya), poduzetnik koji već više od dvije decenije živi i radi na sarajevskoj Baščaršiji, svoju priču za „Avaz“ opisuje sažetije.- Zaljubio sam se u ovu prelijepu zemlju. Nisam ušao u povratni avion - kaže on.

Veliku ulogu u njegovom ostanku imala je i supruga Bosanka, zbog koje smatra da je postao jedan od prvih u tada još maloj zajednici tursko-bosanskih porodica u BiH. Od toga je prošla 21 godina.Ono po čemu se iskustvo Turaka u Bosni i Hercegovini razlikuje od iskustava iseljeničkih zajednica u zapadnoj Evropi, Gul opisuje konkretno.- Ovdje, za razliku od Evrope, ne postoje turski getoi. Naše prve komšije su Bosanci i Hercegovci. Također, nemamo strah od gubitka vlastitog identiteta, jer su naš identitet i tradicija u velikoj mjeri slični – kaže Gul.Djeca mu pohađaju državnu školu, vikendom idu u mekteb u lokalnoj džamiji, a turski i bosanski govore podjednako tečno. U njihovom naselju žive još dvije turske porodice, ista situacija, isti obrazac.- Ovdje možemo živjeti mirno i zadovoljno, a da pritom ne izgubimo vlastiti identitet. Ovdje stoljećima žive ljudi različitih vjera i nacija pa niko nije izgubio svoju posebnost. To je Bosna i Hercegovina - zaključuje Gul.Ozkaja ocjenjuje da je suština u prilagodbi. Dakle, važno je prilagoditi se drugim trgovcima, komšiluku, postati dio zajednice.- Ja to nazivam “biti Osmanlija” - kaže on.Kada je pokretao posao, svjesno je izbjegao sektore u kojima je već bila konkurencija. Odabrao je nišu u kojoj nije bilo nikoga. Cilj mu je, objašnjava, steći poštovanje i naklonost ljudi.Porodica kao živi mostZajednički nazivnik obojice sagovornika su mješovite porodice i upravo u njima leži, prema Gulovim riječima, najživlji i najprirodniji most između dvije zemlje.- Sve je više brakova i porodica u kojima se susreću Bosna i Hercegovina i Turska, a upravo te zajednice predstavljaju najprirodniji most između dvije zemlje – govori Gul.

U BiH se trenutno odgaja prva generacija djece koja tečno govore oba jezika i pripadaju objema kulturama.Gul ističe da se tursku zajednicu u BiH teško može posmatrati kao klasičnu iseljeničku grupu koja prolazi kroz procese prilagođavanja, jer bliskost između dviju zemalja nije ni nova ni slučajna.

- Ona proizlazi iz dubokih historijskih, kulturnih i svakodnevnih dodira koji su se kroz vrijeme prirodno utkali u društvo - kaže on.Ozkaja smatra da je „Bosna otkrivena prekasno“.Između institucija i ličnih priča, između historije i svakodnevice - tu negdje živi ova zajednica. I, kako sami kažu, bez osjećaja da su ikada bili stranci.<h2>Vratili se kući</h2>Gul i njegova porodica jednom su na godinu otišli u Tursku. Vratili su se.- Shvatili smo da Sarajevo ima posebnu privlačnost koja nas je ponovo vratila ovdje. Sarajevo smatram svojim drugim domom. Nikada se nisam osjećao kao stranac - kaže on. Jedino što mu ponekad izmakne razumijevanju jesu neki aspekti bosanskog sistema, ali i to, kaže, dolazi s vremenom.<h2>Adresa Baščaršija i životni projekt</h2>Ozkaja pak ne razdvaja ljubav prema gradu od ljubavi prema poslu. Za njega je Baščaršija i adresa i životni projekt. Prije svega, izuzetno volim ovu zemlju i njene ljude - kaže.A onda dodaje ono što, čini se, važi i za sve ostale koji su ostali: Uz predan rad, moguće je uspjeti i živjeti iznad prosjeka. Ključ je u prilagodbi.

Bliskost dviju zemalja proizlazi iz dubokih historijskih, kulturnih i svakodnevnih dodira

Porodica Gul: Ovdje možemo živjeti mirno 

Životne priče turskih državljana koji su se doselili u BiH: Zašto su Kajhan i Ozkaja odabrali Sarajevo

Međunarodna utrka "Tour of Bosnia and Herzegovina" je počela, a učestvuje 180 takmičara.Utrka je počela u Sarajevu, a završit će se u Neumu 19. aprila.&nbsp;Zbog prolaska karavana utrke promet na magistralnoj cesti M17 bit će otežan i povremeno blokiran, te će odvijanje prometa iz smjera Sarajeva prema Mostaru biti otežano i usporeno cijelom dionicom jer će se voziti iza karavana utrke prosječnom brzinom od 40 km/h sve do Mostara.

Toni Zorić, direktor i organizator utrke za "Avaz" je govorio o emocijama koje doživljava danas kad se utrka realizuje.- Sve do današnjeg dana nisam bio svjestan šta zapravo organiziram do trenutka kad Reprezentacija BiH nije izašla na binu. Taj osjećaj i ponos ne mogu Vam opisati koliko to znači, i sad se naježim.

Sretan sam što smo napokon uspjeli da dovedemo ovu utrku u BiH i što naša reprezentacija konačno nastupa u svojoj zemlji.Već imamo interes pojedinih gradova koji žele biti dio etape iduće godine, narano, radimo na tome - poručio je Zorić.

Toni Zorić, direktor i organizator utrke za "Avaz" je govorio o emocijama koje doživljava danas kad se utrka realizuje

Počela Međunarodna biciklistička utrka: Takmičari će voziti do Neuma

Ispred SCC-a vrše se finalne pripreme pred početak Međunarodne biciklističke utrke "Tour of Bosnia and Herzegovina", a takmičari će voziti od Sarajeva do Neuma.Za "Avaz" je govorio Amar Njemčević koji je izuzetno ponosan na održavanje ove utrke.

- Definitivno smo ponosni na utrku Tour of BiH. Kiša je nažalost počela padati, ali to će samo dodati posebnu draž. Očekujem start u 11:00 sati i završavamo u Neumu. Hvala puno svima – kazao je Njemčević za „Avaz“.

– Tour of BiH je jedan nevjerovatan događaj, napokon imamo svoj klub i takmičari će moći da vide nevjerovatne predjele tokom vožnje. Ovu utrku mogu da uporedim s onom u Južnoj Africi iz koje upravo dolazim i zaista nevjerovatne su ljepote koje sam vidjela tamo, ali Bosna i Hercegovina zaista je posebna - kazala je Lejla Njemčević za "Avaz".

Za naš portal govorio je Amar Njemčević koji je kazao da je izuzetno ponosan

Sve spremno za početak "Tour of Bosnia and Herzegovina"

Dok Sarajevo vani ubrzano kuca u ritmu digitalnih frekvencija i staklenih fasada koje stanu u šestoinčni ekran, u jednoj dvorani u centru grada vrijeme je odlučilo da uspori. U Alipašinoj ulici, iza teških vrata Kinoteke Bosne i Hercegovine, film se još ne „učitava“, on se pokreće. On šušti, pucketa i miriše na historiju.Pod budnim okom direktorice Devlete Filipović, Kinoteka danas u svom depou čuva više od dva i po miliona metara filmske trake.

Kinoteka Bosne i Hercegovine nije samo arhiv. To je živa institucija koja redovno priređuje projekcije na 35-milimetarskoj traci, dovodeći pred publiku filmove koje digitalni streaming servisi nikada neće ponuditi. <h2>Odbijaju zaborav</h2>Njen rad posebno je dobio na vidljivosti nakon niza uspješnih restauracija domaćih filmskih remek-djela. Nedavna digitalna restauracija filmova reditelja Bate Čengića i Vlatka Filipovića pokazala je da ono što Kinoteka čuva nije muzejski eksponat, već živo kulturno blago. Kada su „Slike iz života udarnika“ ponovo zasijale u punom sjaju na Festivalu u Kanu (Cannes), cijeli je svijet podsjetilo na snagu bosanskohercegovačke kinematografije i ulogu Kinoteke kao njenog čuvara.Projekcije na filmskoj traci, koje se u većini zemalja smatraju relikvijem prošlosti, u Sarajevu još privlače publiku različitih generacija. U istom redu sjede oni koji su te filmove gledali na prvim sastancima prije pola vijeka i studenti koji tek otkrivaju magiju kadra bez specijalnih efekata. Za mlade, Kinoteka je postala ono što bi se moglo nazvati „analognim ostrvom“, mjestom gdje film nije samo konzumacija sadržaja, već ritual.Srce svake projekcije u Kinoteci je kabina u kojoj radi Muhidin Berbić, najstariji aktivni kino-operater u regionu. Čovjek čiji je odnos s filmskom trakom počeo daleke 1981. godine, kada je kao dječak prvi put motao film kod brata koji je radio u kinu „Prvi maj“.

- Kad vam to uđe u krv, možete raditi hiljadu poslova, ali nije to to – kaže Berbić, čovjek koji je svom zanatu ostao odan četiri decenije.Film od 85 minuta, kaže, ima otprilike pet činova, a svaki dodatni sat donosi još po jedan.- Film ima 5, 6, 7, 10 činova, sve zavisi od dužine. Sad je samo bitno čovjeka naučiti kako se sastavlja film - kaže Berbić, napominjući da u ranijem periodu kino prakse kabina nije imala jedan, već dva projektora, između kojih je operater vješto rukom pravio prelaz. Danas se ti činovi sastavljaju u jednu cjelinu, ali preciznost i pažnja i dalje su ključni.<h2>Nedostatak kadra</h2>Filmska traka, međutim, nije neuništiva. Berbić otvoreno govori o prijetnjama kojima je izložena.- Kad ona dotraje, a najviše strada od skladištenja, ako nisu adekvatni uslovi, napadne je buđ ili vinska kiselina. Napadne emulzioni dio filma pa se to razlije po filmu. Onda slika nema više taj efekt - opisuje iskusni operater.Upravo zato su uslovi čuvanja u kinotečkim depoima pitanje od najveće važnosti, a temperatura, vlažnost i zaštita od mikroorganizama moraju biti precizno kontrolirani.Jedan od gorućih problema s kojima se Kinoteka suočava jeste nedostatak kadra. Berbić, koji u sebi nosi četiri decenije iskustva, svjestan je da to znanje mora nekome biti predato. I nudi ga svima.- Ko god hoće! Ja sam spreman. Spreman da prenesem svoje znanje koje imam 40 godina. Ko god želi, hoće li volonterski, preko Biroa, onako kako se to već radi - kaže on, bez imalo gorčine, ali s jasnom porukom: problem nije u znanju, već u volji.

Kinoteka danas u svom depou čuva više od dva i po miliona metara filmske trake

Video / Sarajevska riznica filma čuva magiju celuloida: Od prašnjavih depoa do crvenog tepiha u Kanu

Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković još jednom je pokazao zašto je, ne samo jedan od najvećih sportista nego i čovjek koji je primjer fer pleja, humanosti i otvorenog srca.Da bi podržao reprezentaciju Bosne i Hercegovine u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo u nogometu, Đoković je promijenio planove i stigao na utakmicu u Zenicu gdje je BiH igrala s Italijom. Uoči meča poručio je otvorenog srca da će dati punu podršku Zmajevima u finalu baraža za Svjetsko prvenstvo.Uprkos kritikama njegovih sunarodnjaka na društvenim mrežama zbog podrške bosanskohercegovačkim sportistima, Novak je ostao dosljedan sebi u želji da otvorenog srca povezuje, pomaže i podržava sportiste i građane s prostora Balkana.Đoković je i do sada brojnim akcijama putem njegove fondacije pomagao na razne načine. Podsjetimo samo na donaciju iz 2013., kada je putem Ureda UNICEF-a donirao 110.000 eura za pomoć poplavljenim područjima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. On je i tokom posljednjih poplava u BiH 2024. godine na društvenim mrežama objavio fotografiju poplavljenih područja u našoj zemlji, a uz uplakane emotikone, postavio je i tri emotikona s molitvama namijenjenim Bosni i Hercegovini.

Najbolji teniser svijeta pokazao šta je srčanost

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

Sarajevo je večeras preplavljeno emocijama dok građani slave historijski uspjeh nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine!

Zmajevi su u dramatičnom finalu baraža, nakon izvođenja jedanaesteraca, nadigrali moćnu Italiju i osigurali plasman na Svjetsko prvenstvo, što je izazvalo euforiju na terenu i tribinama stadiona.

Ipak, prava ludnica tek slijedi. Zvanično je potvrđeno da će za heroje nacije biti organizovan spektakularan centralni doček u glavnom gradu. Reprezentacija će svoj kolosalni uspjeh proslaviti zajedno sa navijačima ispred Vječne vatre u Sarajevu, gdje se već sada očekuju stotine hiljada ljudi iz svih krajeva države.Sarajevo gori od emocija, a ulice su prepune veselja, pjesme i zastava, dok cijela država slavi historijski trenutak za Zmajeve i bosanskohercegovački nogomet.

Prava ludnica tek slijedi

BiH ide na Mundijal: Sarajevo gori od emocija

Protestima državnih službenika i policajaca u Sarajevu pružili su podršku i predstavnici Sindikalne organizacije BHRT-a.- Očekujemo da se nešto promijeni i poboljša materijalni status svima nama u državnim institucijama, kako u državnim tako i na BHRT-u - kazao je Naser Husić, predsjednik ove organizacije.Dodao je da je potrebno da se napokon uvede kolektivni ugovor i stabilno finansiranje, te da se riješe svih dugova i da napokon krenu naprijed skupa sa državom.

Ispred zgrade Parlamenta BiH simbolično u 12:05 sati počeli su protesti Samostalnog sindikata državnih službenika i zaposlenika BiH, Sindikata Uprave za indirektno oporezivanje BIH i Saveza sindikata policijskih organa u BiH (SIPA-e, DKPT-a i GP BIH).&nbsp;

Očekujemo da se nešto promijeni i poboljša materijalni status, kazao je

Naser Husić, predsjednik Sindikalne organizacije BHRT: Da napokon krenemo naprijed skupa sa državom

U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se jutros dogodila na putu Ključ - Bosanski Petrovac, u prevoju Lanište poginula je jedna osoba, potvrdila je za "Avaz" glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Azra Malkić.Kako nam je kazala, u nesreći su učestvovali putničko motorno vozilo i teretno vozilo.- Jedna osoba je smrtno stradala na mjestu događaja, dok je druga u kritičnom stanju prevezena u bolnicu - kazala nam je Malkić.Saobraćaj je na ovoj dionici obustavljen je za sva vozila.

Obustavljen saobraćaj na ovoj dionici

Stravična saobraćajna nesreća kod Ključa: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Fudbaler Kerim Alajbegović ovih je dana posebno u centru pažnje. Pred ključni meč naše reprezentacije protiv Italije, u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo, Kerim se pokazuje kao istinska snaga i motivacija na terenu. Njegova posvećenost i trud tokom priprema donijeli su mu i posebnu pažnju javnosti.Nedavno je potpisao za njemački Bajer Leverkusen 04, što je veliki iskorak u njegovoj karijeri i potvrda njegovog talenta na međunarodnoj sceni. Navijači i saigrači ga hvale zbog discipline, profesionalizma i izuzetne tehničke sposobnosti.Naime, nakon ulaska na teren u utakmici protiv Velsa napadi naše reprezentacije postali su dosta dinamičniji, asistencijom iz kornera Edinu Džeki i izvođenjem ključnog penala odveo je reprezenaciju BiH u finale baraža.Nakon susreta s Velsom, fokus je već na narednoj utakmici – na duelu s Italijom u utorak, gdje Kerim opet obećava vrhunski nastup i borbu do posljednje minute. Njegov primjer mladim sportistima širom BiH motivacija je da vjeruju u svoje snove i upornost.Bosna i Hercegovina s pravom ga prati s velikim očekivanjima i nadom u sjajne rezultate.

Navijači i saigrači ga hvale zbog discipline, profesionalizma i izuzetne tehničke sposobnosti

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

U vremenu kada muzika dolazi jednim klikom, a milioni pjesama stanu u džep, sve veći broj ljudi vraća se sporijem, toplijem i autentičnijem zvuku. Gramofonske ploče, simbol 19. i 20. stoljećam pronalaze svoje mjesto i u svakodnevnici 21. stoljeća, unoseći duh prošlih vremena u moderni život i potvrđujući trend koji se ogleda i u statistici prodaje.Prema globalnim podacima o prodaji, vinil je posljednjih godina jedan od najbrže rastućih fizičkih formata muzike. U SAD u je u 2025. godini prodaja vinila premašila 1 milijardu USD prihoda, s oko 46,8 miliona prodatih ploča, što je rast u odnosu na prethodne godine. Globalno tržište vinila vrijedno je više milijardi USD, uz očekivani dalji rast kroz 2026. i naredne godine, trend koji potvrđuje da vinil nije mrtav, već ponovno u usponu.U Evropi je tržište vinila 2025. procijenjeno na više od 290 miliona eura, uz očekivani kontinuirani rast. U mnogim evropskim zemljama vinil je i dalje rastući fizički format, a u Velikoj Britaniji i Njemačkoj prodaja ploča ostaje snažna. Ovi podaci govore da vinilna kultura, iako nezaustavljiva globalno, ima i snažno regionalno izražene zajednice i kolekcionare.

U srcu Sarajeva, taj trend nije samo prolazna moda — to je način života. Police ispunjene vinilima pričaju priče generacija, od starih jugoslovenskih izdanja i legendi rokenrola, do savremenih albuma koji danas izlaze i na pločama, paralelno s digitalnim platformama. Svaka ploča nosi sa sobom ne samo muziku, već i historiju, umjetnost omota i uspomene.Razgovarali smo s Edinom Muftićem, zaljubljenikom u vinile i vlasnikom jedne od sarajevskih diskografskih kuća, o tome zašto gramofonske ploče ponovo doživljavaju procvat i kakvo je iskustvo slušanja vinila u digitalnoj eri.<h2>Od bakarne cijevi do savremenog vinila</h2>Vinil nije nastao slučajno, on je jedan od prvih i najvažnijih nosača zvuka u historiji.- Sam vinil jedan je od prvih ’nosača’ zvuka. Bukvalno se sa bakarne cijevi prešlo na vinil. Trajno je zadržavao zvuk na sebi, dok su ostali materijali bili podložni koroziji i vremenu.Od mehaničkih gramofona s trubom i 70 obrta u minuti, moderni vinil sistem razvio se u standarde od 45 i 33 obrta, ali je suština ostala ista: analogna reprodukcija zvuka koja pruža posebnu toplinu i kvalitet koji digital često ne može doseći.Zašto vinil ponovo raste?Prema Muftićevim riječima, moderni fanovi muzike ne traže samo brz pristup zvuku, oni žele nešto opipljivo:-U današnje vrijeme je dominantna distribucija muzike putem digitalnih streaming servisa, koji nisu opipljivi. Kada čovjek voli nekog izvođača, želi imati nešto opipljivo - gramofonsku ploču ili CD.Ovdje se sljubljuju dvije stvari: emocionalna i fizička vrijednost ploče i ritual koji ide uz njezino slušanje.<h2>Ritual slušanja i audiofilija</h2>Muftić objašnjava da je iskustvo slušanja vinila više od reprodukcije zvuka:-Analogija bi bila hrana: fast food su streaming servisi, a gurmanska jela su vinil i CD - oni koji traže kvalitet, opredjeljuju se za to.

Vinil pruža poseban zvuk s boljim odnosom signal šum, a uz to donosi i ritual, polaganje igle, okretanje ploče, doživljaj koji digitalna reprodukcija nikada ne može zamijeniti.Dodaje i estetski element: omoti vinila velikih dimenzija često su umjetnička djela, posebice kod žanrova poput heavy metala, gdje vizualna umjetnost i muzika postaju jedinstveni doživljaj.-To nije samo crtež — to je umetničko djelo koje privlači ljude. To je kompletan ugođaj i doživljaj.<h2>Savremena izdanja i balkanska scena</h2>Danas, kaže Muftić, i mali izvođači i bendovi izdaju muziku na vinilu, čak i u malim tiražima. Vinil im omogućava da ostave trajan pečat svog postojanja:-Kad se koncert održi i ljudi se raziđu, kao da ga niko ni nije slušao, ali nosač zvuka ostaje kao dokaz stvaranja i postojanja.U Bosni i Hercegovini i regionu vinil izdanja nisu još masovna kao u SAD u ili Velikoj Britaniji, ali postoji rastuća scena kolekcionara i ljubitelja vinila, od reizdanja starih klasika do limitiranih izdanja savremenih albuma. Sajmovi gramofonskih ploča u Sarajevu i drugim gradovima sve su posjećeniji i doprinose rastu broja vinil entuzijasta.Šta vinil daje muzici u digitalnoj eri?Vinil, zaključuje Muftić, daje vrijednost koja prelazi samo zvuk:Fizičku povezanost s umjetnikom, estetski doživljaj omota i pakiranja, kvalitet zvuka koji mnogi audiofili preferiraju, ritual slušanja koji produbljuje vezu s muzikom U svijetu gdje pjesme nestaju u beskrajnom skrolanju i streamanju, gramofonska ploča stoji kao svjedok da muzika može biti ne samo sadržaj - nego iskustvo i emocija.

Svaka ploča nosi sa sobom muziku, historiju, umjetnost omota i uspomene

Analogna nostalgija u digitalnom dobu

Svjetska televizijska industrija prolazi kroz jednu od najdubljih transformacija u svojoj historiji.&nbsp;Dok stream platforme, pametni televizori i umjetna inteligencija mijenjaju način na koji gledamo i konzumiramo sadržaj, tradiocionalni emiteri bore se i suoćavaju sa nizom ogromnih problema koji prijete njihovoj sigurnosti i postojanosti.<h2>Dominacija stream-a</h2>Evropski komercijalni emiteri kao što su Canal+, RTL ili ITV, otvoreno su upozoravali da velike tehnološke kompanije dominiraju tržištem smart tv-a, čime direktno stavljaju granicu i pristup gledateljima u distribuciji sadržaja.&nbsp;Oni su zatražili stožu primjenu EU-ovog Digital Markets Acta, zakona koji bi regulirati aktivnosti tehnoloških divova poput Gugla, Amazona, Applea i Samsunga, kako bi se stvorilo fer tržište i osigurala ravnopravna prilika za sve proizvođače sadržaja.&nbsp;Istovremeno, publika se promijenila. Sve više gledatelja sadržaj konzumira na tabletima, kompjuterima i pametnim telefonima, dok klasične televizijske emisije gube primat.&nbsp;Analitičari iz Delojtea (Deloittea) upozorili su da to zahtijeva redefiniranje same definicije „televizija“ te da tradicionalni emiteri moraju ulagati u digitalne tehnologije, analitiku publike i novije formate ako iole žele zadržati relevantnost.&nbsp;

<h2>Izazovi koji utiču na finansiranje</h2>Ekonomski izazovi, naravno, dodatno komplikuju situaciju. Prihodi od marketinga, koji su godinama bili temelj finansiranja tv kuća – padaju.&nbsp;Stream platforme, za razliku od tradiocionalnih, uvode vlastite modele monetizacije, oglasima i prikupljanjem pretplate.&nbsp;Tradicionalne mreže, pogotovo lokalne i regionalne, suočile su se sa slčnim problemom finansijske prirode i polako podliježu tim pritiscima jer oglašivači prelaze na društvene mreže.&nbsp;<h2>Fragmentacija i neujednaćenost TV narativa</h2>Još jedan od problema u eri digitalizacije televizije tiče se fragmentacije i neujednačenosti televizijskog narativa.&nbsp;U trenucima prelaska televizijskih kuća na hibridne formate, poput HbbTV-a ili NextGen TV-a, za gledatelje nema više uniformnog iskustva koje su prije imali kod emitiranja klasične prirode. Isti show, emisija ili serija, na različitim televizijama ili regijama mogu prikazivati različite verzije, sa dodatnim scenama, interaktivnim sadržajem ili čak – različitim poretkom epizoda.&nbsp;Ovakva situacija dovodi publiku da gubi kontinuitet priče, pogotovo kod međunarodnih premijera ili serija koje se simultano prikazuju u par zemalja. Gledatelji ne mogu biti sigurni da svi elementi priče koje prate u svom gradu ili na svom televizoru odgovaraju verziji koju vide prijatelji ili obitelj u drugim regijama.&nbsp;Posljedica je smanjen emocionalni angažman i osjećaj “prekidanog” narativa, što umanjuje privlačnost televizijskog programa u digitaliziranom okruženju. Digitalizacija televizije donosi i tehničke izazove; dok NextGen TV ili HbbTV nude mogućnosti poput višestrukih audio-kanala, interaktivnih dodataka i personaliziranih oglasa, neujednačenost implementacije tih funkcija na različitim modelima pametnih televizora dodatno komplikuje iskustvo gledatelja.&nbsp;Publika može vidjeti scene na jednom televizoru, dok drugima nisu dostupne, ili interaktivni dodaci rade različito, što dovodi do frustracije i smanjuje vjerodostojnost televizijskog narativa. Ovaj problem naglašava da digitalizacija, iako tehnički napredna, nije dovoljna sama po sebi.&nbsp;Ako televizijska industrija želi zadržati publiku u eri internetskog sadržaja i streaming platformi, morat će se fokusirati na standardizaciju narativnog iskustva kroz sve digitalne kanale, kako bi gledatelji mogli pratiti priču bez prekida i konfuzije, bez obzira na uređaj ili regiju.<h2>Umjetna inteligencija</h2>Naredni faktor koji ima golem uticaj na industriju je umjetna inteligencija ili „AI“. Koristi se u svjetskom filmu, muzici pa čak i u sportu. Nismo jednom čuli kako „fudbal više nije fudbal“ zbog umjetne inteligencije, kako je obrazovanje izgubilo nit sa olakšicom Chat GPT-a. Umjetna inteligencija se sve više koristi za pisanje scenarija, stvaranje muzike, montažu i vizualne efekte, što naravno prirodom finansiranja filma – smanjuje troškove. Da li će filmska industrija pričati o zamjeni ljudske ruke za robotičku skriptu, saznaćemo, ali dotad na nama je procjena kvaliteta AI sadržaja. Mnogi kreatori, producenti, pa čak i sami glumci imaju osjećaj straha da bi ih AI mogao i smijeniti. Dok, s druge strane, to otvara mogućnosti za eksperimentalni sadržaj i mnogo bržu produkciju. Svaki ovaj trend, tech dominacija, digitalna fragmentacije publike, pad prihoda marketinga i samo uvođenje AI-ja postavljaju jedno pitanje; Koja je i kakva uloga televizije u ovoj novoj digitalnoj eri?

<h2>Pronalazak savršenog balansa</h2>U samom pokušaju pronalaska ravnoteže između tradiocionalnog emitiranje i digitalnih inovacija, kristalno je jasno da će televizija morati doživjeti ogroman evolucijski proces da bi, barem pokušala, ostati relevantna.&nbsp;Oni koji to ne uspiju, možda završe kao još jedan zaboravljeni relikvij iz ere prije neta. Ukoliko se to desi, publika će morati tražiti nove načine zabave ispred malih ekrana, ali i tamo gdje ga je najlakše i najpristupačnije konzumirati.Iz ovog gledišta, televizija stoji na jednoj od najvećih prekretnica od njena postojanja. Svijet pažljivo promatra da li će uspjeti zadržati balans između tehnologije, navika gledatelja ali i kreativnosti. Ukoliko se to ne desi, evidentno je da će digitalni giganti potpunu preuzeti sferu „e-gledanja“.

Sve više gledatelja sadržaj konzumira na tabletima, kompjuterima  i pametnim telefonima, dok klasične televizijske emisije gube primat

Televizija na prekretnici: Tradicionalni emiteri protiv digitalne dominacije

Ako pogledamo kroz prozor vremena, čovjek se oduvijek kretao u ritmu informacija. U najranijim danima, vijest je putovala brzinom puža, kroz šapat starijih i udarce bubnja.&nbsp;Ljudi su učili jedni od drugih, prenosili priče, običaje i vrijednosti, polako, ali sa sigurnom težinom iskustva. Svaka generacija nosila je svoj pečat i svoj tempo sazrijevanja.Danas, svijet pulsira u ritmu nevidljive sile - algoritma.&nbsp;<h2>Nevidljive sile pažnje</h2>Oni nisu ljudska bića, nisu mudri starci, ali poznaju naše želje bolje nego što mi sami mislimo da ih poznajemo. Svaki klik, svaka pauza na postu, svaki lajk ili skrol, postaje notna linija u simfoniji koja oblikuje našu pažnju, naše navike, pa čak i naše ambicije.&nbsp;Algoritmi odlučuju što vidimo i kada, oblikujući naš pogled na stvarnost, često ne pitajući nas za mišljenje.Generacije se sada rađaju u ovom digitalnom valu. Najmlađi ne poznaju svijet bez njega, oni uče kroz filtere, trendove i virale. <h2>Tehnologija i lanci pažnje</h2>Generacije koje su odrasle prije interneta suočavaju se s paradoksom: s jedne strane, tehnologija otvara vrata novog znanja i kreativnosti; s druge, steže nas nevidljivim lancima pažnje i poređenja. Algoritmi nas uče kako misliti, što željeti, kako reagirati – ponekad brže nego što možemo procesuirati.Nije sve baš tako mračno. Algoritmi donose mogućnosti: spajaju porodice razdvojene kontinentima, omogućavaju učenicima da otkriju informacije koje prije nisu bile dostupne, olakšavaju rad i komunikaciju. Ali u toj sjajnoj, digitalnoj svjetlosti krije se i sjenka. Ljudi počinju mjeriti vrijednost života lajkovima, uspjehe kroz broj pregleda, a pažnja se fragmentira poput stakla razbijenog u hiljade komadića.Ovo je trenutak kada bismo trebali podignuti pogled s ekrana i zapitati se: jesmo li mi još uvijek autori vlastitih života, ili smo tek likovi u scenariju koji pišu algoritmi? Možda je alarm tih algoritama tih i neprimjetan, ali on je prisutan - u sitnim promjenama naših rutina, u mikro-odlukama koje svakodnevno donosimo.<h2>Savršen balans</h2>Generacije koje dolaze moraju naučiti balansirati. Moraju razumjeti da tehnologija nije samo alat, već i učitelj. A mi, generacije koje su prije svjetla ekrana živjele bez filtera i feedova, moramo prenijeti mudrost – kako koristiti digitalni svijet, a ne biti korišteni od njega.Algoritmi šapuću, ali još uvijek možemo izabrati hoćemo li slušati ih slijepo ili promišljeno. Jer čovjek je oduvijek bio tvorac svoje sudbine. Sada samo mora naučiti čitati ove nove note u simfoniji svijeta.

Kako generacije od najranijih dana do danas oblikuje nevidljiva ruka društvenih mreža i algoritama

Nevidljivi vodiči: Generacije pod uticajem algoritama

Višestruko nagrađivani naučnik iz BiH Andrej Gajić uključen je u svjetski projekt zaštite jedne od najrjeđih životinjskih vrsta na svijetu. Na ovaj način dokazao je još jednom da su stručnjaci iz BiH cijenjeni i uvijek rado pozivani u međunarodne projekte zbog svoje stručnosti i predanosti u radu.Projekt u koji je uključen daje vrijedne podatke za buduće programe zaštite sredozemne medvjedice, izuzetno rijetke vrste, inače među najugroženijim morskim sisarima, s populacijom manjom od približno 450 jedinki.Da je Bosna i Hercegovina zemlja bogata vrhunskim stručnjacima potvrđuje upravo Andrej Gajić, koji je međunarodno nagrađivani naučnik, istraživač, predavač, akademski savjetnik i dokumentarni filmski stvaralac. S više od 70 naučnih publikacija, bio je i glavni istraživač na 21 regionalnom projektu, uključujući National Geographic, Explorers Club i Discovery Channel. Kao glavni govornik na brojnim forumima širom Evrope, Azije, Afrike i SAD, ovaj naučnik svijetom širi najljepšu moguću sliku o ljudima iz Bosne i Hercegovine.

Nagrađivani naučnik iz BiH u važnom projektu

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta  

Posljednjih mjeseci crveni tepisi i glamurozni događaji u Holivudu ponovo su pokrenuli raspravu o standardima ljepote. Nakon razdoblja u kojem je pokret „body positivity“ skrenuo pažnju na prihvatanje različitih tjelesnih formi, čini se da se u industriji zabave ponovo vraća estetika izrazite mršavosti. Taj trend mnoge podsjeća na „size zero“ eru koja je dominirala početkom dvijehiljaditih.<h2>Estetika dvijehiljaditih</h2>Brojni svjetski mediji upozoravaju da su zvijezde na premijerama i dodjelama nagrada primjetno mršavije nego ranije. Analitičari mode i kulture u tekstovima u „Guardianu“ i „Page Sixu“ navode da se na modnim pistama i u Holivudu ponovo pojavljuju izuzetno vitke figure, što podsjeća na estetiku koja je dominirala početkom 2000-ih.Pojedini komentatori ovaj trend povezuju i sa sve češćom upotrebom lijekova za mršavljenje, poput Ozempica, o čemu su pisali New York Post i Fox News. Kritičari upozoravaju da bi povratak ekstremne mršavosti mogao potkopati napredak koji je posljednjih godina napravio pokret za prihvatanje različitih tjelesnih formi.Tokom nedavne sezone dodjele nagrada mnogi su primijetili da brojne zvijezde izgledaju znatno mršavije nego ranije. Među njima su se često spominjale Demi Mur (Moore) i Nikol Kidman (Nicole), čiji su nastupi na crvenom tepihu izazvali komentare o sve izraženijem trendu vitkosti u Holivudu. Fotografije s premijera i glamuroznih događaja brzo su se proširile društvenim mrežama, gdje su korisnici raspravljali o tome da li se industrija zabave ponovo vraća idealu izrazito mršave figure.Slične reakcije zabilježene su i u komentarima modnih kritičara i novinara, koji ističu da su u posljednje vrijeme na crvenim tepisima sve češće primjetne vrlo uske siluete i naglašena mršavost. Takav izgled, prema njihovim riječima, podsjeća na estetiku koja je dominirala početkom dvijehiljaditih, kada je ideal „size zero“ bio gotovo standard u modnoj i filmskoj industriji.Reakcije je izazvalo i pojavljivanje Arijane Grande (Ariana), čija je izrazito vitka figura bila jedna od glavnih tema na dodjelama nagrada, dok su društvene mreže bile preplavljene raspravama o tome koliko su standardi ljepote ponovo postali rigidni.<h2>Crveni tepih</h2>Fotografije s događaja proširile su se društvenim mrežama svjetlosnom brzinom, gdje su pojedini korisnici izrazili zabrinutost i otvorili raspravu o pritisku koje žene u filmskoj industriji osjećaju kada je riječ o fizičkom izgledu. U sličnim diskusijama često se spominje i supermodel Bela Hadid (Bella), čiji je izrazito vitak izgled godinama povezivan s dominantnim estetskim standardima modne industrije. Bela se nedavno pojavila na promociji kampanje za brend Miss Sixty, a fotografije s tog događaja ponovo su pokrenule rasprave o idealima ljepote i uskoj granici između vitkosti i pretjerane mršavosti. Holivud je i ranije prolazio kroz slične cikluse kada je riječ o idealima ljepote. Tokom devedesetih i ranih dvijehiljaditih dominirao je trend poznat kao heroin chic-estetika izrazito mršavog tijela, blijede puti i vrlo uske siluete koja je bila prisutna na modnim pistama, u reklamama i na filmskim premijerama. Taj ideal kasnije je našao na oštre kritike jer je, prema mišljenju brojnih stručnjaka, promovisao nezdrave standarde i negativno uticao na percepciju tijela, posebno među mlađom publikom.<h2>Širok spektar posljedica</h2>U desetak godina činilo se da se industrija udaljava od takvog modela, dijelom zahvaljujući pokretu Body Positivity Movement koji je promovisao prihvatanje različitih tjelesnih formi i veću zastupljenost raznolikosti u modi i filmu. Ipak, pojedini svjetski mediji posljednjih mjeseci upozoravaju da bi se trend mogao ponovo mijenjati. Komentatori ističu da se na crvenim tepisima sve češće može vidjeti povratak vrlo vitkih silueta, što podsjeća na estetiku iz ranijih decenija.

Brojni svjetski mediji upozoravaju da su zvijezde na premijerama i dodjelama nagrada primjetno mršavije nego ranije

Između trenda i zabrinutosti: Zvijezde ponovo opsjednute mršavošću

U javnosti se o nekim ljudima počne govoriti prije nego što oni sami stignu ispričati svoju priču. Upravo je to slučaj i s Džejlom Makaš, mladom bosanskohercegovačkom taekvondo borkinjom čije ime se sve češće pojavljuje u razgovorima i na društvenim mrežama.Ko je zapravo Džejla Makaš, čime se bavi i kako je započeo njen put? Šta ju je dovelo do pažnje javnosti i gdje vidi svoje naredne korake? U razgovoru za „Dnevni avaz“ govorila je o počecima, iskustvima koja su je oblikovala, ali i planovima koji tek dolaze.<h2>Osjećaj ponosa</h2>Šta Vas je prvobitno privuklo taekvondou?- Taekvondo me privukao zbog discipline, ljepote ovog sporta i osjećaja adrenalina tokom borbe. To je sport koji predstavlja umjetnost izvođenja udaraca i preciznosti. Upravo taekvondo je izgradio moj karakter, ojačao me fizički i podigao moje samopouzdanje. U njemu sam se pronašla od prvog dana i vrlo brzo sam sebi postavila cilj da jednog dana postanem prvakinja.Nedavno ste osvojili zlato na Evropskom klupskom prvenstvu u Talinu (Talinn). Kakav je osjećaj popeti se na najviše postolje na takvom takmičenju?- Osjećam se ponosno i još motivisanije za naredna takmičenja. Predstavljati Bosnu i Hercegovinu na najprestižnijim takmičenjima je poseban osjećaj, a pogotovo kada osvojite prvo mjesto. Teško je opisati koliko je to lijepo i koliko dodatnu motivaciju daje za dalje.Šta je, prema Vašem mišljenju, bilo presudno za taj uspjeh?- Na takmičenje sam došla veoma samopouzdana jer sam bila fizički spremna i znala sam koliko sam kvalitetno trenirala. U sebi sam imala osjećaj da mogu doći do prvog mjesta. Presudili su upravo kvalitetni treninzi i dobra priprema koji su mi dali sigurnost u borbi.

Koja Vam je borba na tom turniru bila najteža i zašto?- Na tom takmičenju jedina borba koja mi je bila nešto teža od ostalih bila je protiv takmičarke iz Francuske. Ona je bila jedina koja mi je tog dana uzela jednu rundu. Imala je taktiku da se tokom cijele borbe povlači i izbjegava direktan kontakt, što mi je u jednom trenutku poremetilo koncentraciju jer sam željela otvorenu borbu. Ipak, na kraju su presudile smirenost i strpljenje – u trećoj rundi sam uspjela zadati udarac u glavu nakon kojeg ona više nije mogla sustići rezultat.Koliko Vam ovakve pobjede daju dodatni motiv za naredna takmičenja?- Osvojiti prvo mjesto je odličan pokazatelj spremnosti i forme. Takav rezultat u vama stvara još veću želju za borbom i dodatnu 'glad' za novim pobjedama i titulama.Kada pogledate svoju dosadašnju karijeru, koji uspjeh Vam je najdraži?- Moj najdraži uspjeh je moje prvo evropsko zlato koje sam osvojila 2018. godine u kadetskoj konkurenciji. To je bio trenutak kada je zapravo počeo uspon moje karijere i takmičenje koje me na neki način predstavilo široj sportskoj javnosti.Postati viceprvakinja Evrope je ogroman rezultat. Kako ste doživjeli taj trenutak?- Kada sam postala seniorska viceprvakinja Evrope osjećala sam ogromnu sreću i ponos, jer sam za to takmičenje trenirala i pripremala se možda više nego za bilo koje drugo u karijeri. Drago mi je što se sav trud isplatio i što sam pokazala svoj kvalitet. U finalnu borbu sam ušla samopouzdano i rekla sam sebi da mogu ponovo postati prvakinja Evrope. Dobila sam prvu rundu i vodila u drugoj, ali na kraju je presudilo veće iskustvo protivnice, koja je dvostruka svjetska i trostruka evropska prvakinja.

Da li postoji neka borba ili turnir koji Vam je posebno ostao u sjećanju?- Takmičenje koje mi je posebno ostalo u lijepom sjećanju jeste Evropsko prvenstvo 2024. godine u Beogradu. Organizacija je bila na vrhunskom nivou. Sam ulazak u finalnu borbu, dok vas snimaju kamere i dok vas ljudi gledaju putem televizije, poseban je osjećaj. Još emotivnije je bilo sutradan kada su mi prilazili olimpijski treneri da me pohvale, a djeca su željela da se fotografišu sa mnom. Taj osjećaj ponosa kada dostignete takav nivo je zaista neopisiv.Koliko je teško održati kontinuitet dobrih rezultata u taekvondou?- U taekvondou je veoma teško kontinuirano ostati na vrhu, jer se takmičenja održavaju često i ponekad nemate dovoljno vremena za potpuni oporavak. Elektronski sistemi bodovanja također igraju veliku ulogu, a ponekad se dešava da imaju tehničkih problema. Ipak, možda je najteži dio to što vas svi protivnici dodatno žele pobijediti kada znaju da ste najbolji u kategoriji. To stvara veliki pritisak s kojim se morate nositi iz takmičenja u takmičenje.Koliko Vam znači podrška porodice, trenera i kluba?- Veoma je važno imati ljude oko sebe koji vas podržavaju, jer sportski put nije nimalo lak. Nije jednostavno stalno ostati mentalno jak i motivisan, posebno nakon nekog važnog poraza. Nasreću, ja sam uvijek imala podršku svoje porodice i kluba.Ko je bio Vaš najveći oslonac tokom karijere?- Najveći oslonac tokom moje karijere bila je moja porodica, kao i moj momak, koji su bili uz mene u najtežim trenucima, čak i kada sam razmišljala o odustajanju od sporta. Oni su vjerovali u mene i onda kada ja možda nisam dovoljno vjerovala u sebe.Koliko je važno imati dobar tim iza sebe kada se pripremate za velika takmičenja?- Izuzetno je važno imati kvalitetan tim ljudi oko sebe. Ja imam odlične sparing partnere koji su na visokom nivou i trenera koji je više puta proglašen za najboljeg trenera u Bosni i Hercegovini. Treniramo u pozitivnoj atmosferi i okruženi smo dobrim ljudima, a bez kvalitetnog tima teško je ostvariti vrhunske rezultate.Kako izgleda jedan Vaš tipičan dan tokom priprema za takmičenje?- Moj prosječan dan je prilično zahtjevan jer sam student i trudim se uskladiti fakultetske obaveze sa sportom. Svaki dan ustajem oko 7 sati i idem na fakultet gdje provodim veći dio dana, najčešće do 15 sati. Nakon toga slijedi prvi trening, koji je najčešće kondicioni ili trening sa tegovima i traje oko sat ili duže. Zatim idem kući, odmorim dva do tri sata i navečer idem na drugi trening koji traje od 21.00 do 22.30. Često legnem kasno jer mi dosta vremena oduzmu oporavak, tuširanje i spremanje nakon treninga. Tokom dana mi je najteže održavati redovnu i kvalitetnu ishranu zbog gustog rasporeda.Šta je najteže u životu profesionalnog sportiste?- U profesionalnom sportu najteže je ostati istrajan i disciplinovan, podnositi pritisak i zadržati motivaciju.Kako balansirate sport, privatni život i druge obaveze?- Moj život se u velikoj mjeri vrti oko sporta, tako da mi nije teško uskladiti obaveze jer su većinom povezane sa sportom – čak i fakultet koji pohađam je sportski fakultet. Najteži period su ispiti, jer tada imam vrlo malo vremena za učenje. Subota je obično jedini dan kada imam vremena za odmor i druženje sa prijateljima, koji imaju veliko razumijevanje za moj raspored i uvijek me podržavaju tokom takmičenja.Ko Vam je bio uzor kada ste počinjali trenirati?- Tokom odrastanja imala sam uzore koji su bili olimpijski i svjetski prvaci u taevondou. Na njih sam se ugledala i trudila se učiti iz njihovih borbi i uspjeha. Većinom su to bili sportisti iz drugih država.Kako se motivišete nakon poraza ili teškog perioda?- Stres i manjak motivacije su nešto s čime se susreću svi profesionalni sportisti. Ono što nam pomaže da to prevaziđemo jeste disciplina. Čak i kada nemamo motivacije i kada nam se ne ide na trening, disciplina je ta koja nas tjera da ostanemo dosljedni svojoj rutini. Također je izuzetno važno biti okružen pozitivnim ljudima koji vas podržavaju i kada vi mislite da više ne možete.<h2>Naredni izazovi</h2>Koji su Vam najveći ciljevi u narednim godinama?- U narednom periodu, do Olimpijskih igara, očekuje me nekoliko veoma važnih turnira. Među njima su Mediteranske igre ove godine na Siciliji i Evropske igre sljedeće godine u Turskoj, na kojima imam veliku želju osvojiti medalju. U maju me očekuje i Evropsko prvenstvo u Njemačkoj za koje se intenzivno pripremam s ciljem da ponovo osvojim zlatnu medalju.<h2>Džejlina poruka mladima</h2>- Sport je jedna od najljepših stvari koja mi se desila u životu. Iako taj put nije lak i rijetki na njemu uspiju opstati, mogu reći da se sav trud na kraju isplati. Potrebno je biti strpljiv, uporan i vjerovati u sebe. Trenirajte, radite na sebi i uspjeh, kao i lijepe uspomene, sigurno će doći.<h2>Cilj je Olimpijada</h2>- Olimpijske igre su moj najveći san i glavni cilj u karijeri. Učinit ću sve što je potrebno da se kvalifikujem i nastupim na njima.

Životne priče turskih državljana koji su se doselili u BiH: Zašto su Kajhan i Ozkaja odabrali Sarajevo

Počela Međunarodna biciklistička utrka: Takmičari će voziti do Neuma

Sve spremno za početak "Tour of Bosnia and Herzegovina"

Video / Sarajevska riznica filma čuva magiju celuloida: Od prašnjavih depoa do crvenog tepiha u Kanu

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

BiH ide na Mundijal: Sarajevo gori od emocija

Naser Husić, predsjednik Sindikalne organizacije BHRT: Da napokon krenemo naprijed skupa sa državom

Stravična saobraćajna nesreća kod Ključa: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

Analogna nostalgija u digitalnom dobu

Televizija na prekretnici: Tradicionalni emiteri protiv digitalne dominacije

Nevidljivi vodiči: Generacije pod uticajem algoritama

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta

Između trenda i zabrinutosti: Zvijezde ponovo opsjednute mršavošću

Džejla Makaš: Svaki korak na mom putu ima svoju priču

Životne priče turskih državljana koji su se doselili u BiH: Zašto su Kajhan i Ozkaja odabrali Sarajevo

Počela Međunarodna biciklistička utrka: Takmičari će voziti do Neuma

Sve spremno za početak "Tour of Bosnia and Herzegovina"

Video / Sarajevska riznica filma čuva magiju celuloida: Od prašnjavih depoa do crvenog tepiha u Kanu

Novak Đoković: Prvo čovjek, a onda sportista

BiH ide na Mundijal: Sarajevo gori od emocija

Naser Husić, predsjednik Sindikalne organizacije BHRT: Da napokon krenemo naprijed skupa sa državom

Stravična saobraćajna nesreća kod Ključa: Poginula jedna osoba, druga povrijeđena

Kerim Alajbegović: Donio prevagu

Analogna nostalgija u digitalnom dobu

Televizija na prekretnici: Tradicionalni emiteri protiv digitalne dominacije

Nevidljivi vodiči: Generacije pod uticajem algoritama

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta

Između trenda i zabrinutosti: Zvijezde ponovo opsjednute mršavošću

Džejla Makaš: Svaki korak na mom putu ima svoju priču