Problemi u <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/16894/hrana">ishrani</a> počinju već sa sisanjem. Zašto dijete neće da jede ili hoće samo jednu vrstu namirnica, najčešće nezdravih? Razlozi su svakakvi. Preko načina hranjenja, traženja, davanja, odgovaranja na potrebe novorođenčeta razvija se odnos prema hrani kao i odnos između majke i djeteta.&nbsp;Probleme najčešće imaju majke koje su od početka pod stresom sa vječitim pitanjem da li je beba dovoljno jela. Često svaku uznemirenost bebe tumače kao znak gladi. Posebna zamka je kada bebe samo sisaju pa niko sa sigurnošću ne zna koliko je pojela i da li se nahranila. Ova nedoumica nije za omalovažavanje, naravno, jer od nas zavisi na kraju krajeva bebin život.
Problemi u ishrani počnu kada mama umjesto u bebu gleda u sat, pa bebu po svaku cijenu hrani u tačno određeno vrijeme i kada ona ne pokazuje nikakve znake gladi.
Na taj način počinje niz problema.
Od toga da se uznemirenost liječi hranom preko toga da beba ne stigne da osjeti “prazan stomak”, do toga da mora popiti određenu količinu mlijeka na flašicu htjela ne htjela, makar dio i povratila, jer na pakovanju piše da beba tog uzrasta treba da popije toliko i toliko mililitara.
S obzirom na to da niko nije uvijek u isto vreme jednako gladan, stres majke se povećava kod bilo kakve promjene apetita bebe.
Sljedeći stadijum je kada se pređe na čvrstu hranu. Šta onda vidimo?
Vidimo dijete koje kada više ne može da jede okreće glavu na drugu stranu. Njegovo “NE” biva zanemareno i hrana se gura u usta uz pomoć svih trikova i načina.
Dok gleda crtani, slaže kocke, kasnije dok se igra napolju. Za djetetom se trči i ono, kad pogledamo, ni ne jede za stolom u miru dok mu nije dosta.
Roditelji nekad zaborave ili jednostavno nemaju povjerenja u djetetovu procjenu koliko mu je dosta pa dok ne pojede koliko ONI misle da je dovoljno, ne odustaju.
Takvi obroci nerijetko traju i po sat vremena.
Dijete na kraju nauči da jede potpuno nesvjesno svog tijela i zanemarujući poruke koje mu sospstveno tijelo šalje.
Roditelji često mlijeko, sokove, jogurt, smoki, kekse i slično ne računaju u hranu pa dijete popije i pojede u toku dana vše puta nešto a zaključak roditelja kad dodje vrijeme za glavno jelo je da dijete nije jelo NIŠTA.
Ako nikada ne osjeti da je gladno nije čudno što odbija hranu.
Sklonite grickalice i ne ostavljajte ih na dohvat ruke djece.

Nemojte davati bilo šta, samo nek jede, jer onda neće pojesti ono što bi trebalo da pojede. Sve se računa, i sok i čaj.
Pustite da dijete osjeti prazan stomak.
Kada više ne želi, sklonite hranu. To je svakako bolje nego da mučite i sebe i dijete satima.
Briga je da onda dijete neće jesti NIŠTA DANIMA. To svakako nije istina.
Ukoliko neće da pije mlijeko, dajte nešto drugo od mliječnih proizvoda. Roditelje brine da li će dijete bez kravljeg mlijeka (govorim o starijem uzrastu od godinu dana) unijeti dovoljno kalcijuma.
To koliko kalcijuma ima u mlijeku je zanemarljivo koliko ga ima u rikoti (blagi ovčiji sir), skuši sa kostima, lososu sa kostima, kelju, blitvi, pasulju, soji, sardini sa kostima, brokoliju, suvim smokvama, susamu, peršunovom listu.
S obzirom na to da su problemi u ishrani nešto što čini da se roditelji neprestano bave djetetom, ono počinje da shvata i prednosti toga.
Počinje tako da vrti porodicu oko malog prsta, služi se time da istjera svoje i da kontroliše cijelu situaciju.
Dijete neće da jede: Kako ne upasti u začarani krug?
&nbsp; &nbsp; Gledajte u bebu a ne u sat.
&nbsp; &nbsp; Pokušajte da ne umirujete bebu konstantnim stavljanjem na grudi da sisa, ima puno drugih načina.
&nbsp; &nbsp; Od drugog mjeseca je potpuno u redu da uobročite bebu.
&nbsp; &nbsp; Ne mora svakoga dana pojesti istu količinu hrane niti onu koja piše u knjigama i priručnicima
&nbsp; &nbsp; Nekada je bebi samo dosadno ili je previše stimulisana pa je zbog toga uznemirena (umorna, žedna, hladno joj je, vruće, žulja je pelena, raste zub…)

Probleme najčešće imaju majke koje su od početka pod stresom sa vječitim pitanjem da li je beba dovoljno jela

Kako riješiti problem sa ishranom kod djece

Šta činiti kada dijete hoće da jede samo slatkiše

Dnevno spavanje kod <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/3494/bebe">beba</a> i male djece je neophodno za njihov pravilan rast i razvoj. Pored toga. što je dijete manje, to je veća vjerovatnoća da će u nedostatku sna biti umorno i nervozno tokom dana.
Šta ako beba neće da spava po danu ili zadrijema na pogrešnom mjestu? Donosimo nekoliko pravila za uspostavljanje rutine dnevnog spavanja i upućujemo na greške koje treba da izbjegavate kako bi vaša beba ili dijete spavali po danu.
Dnevno spavanje kod beba prema opštim smjernicama treba da ima ovakav ritam:
&nbsp; &nbsp; Bebe do godinu dana trebaju do 3 sata dnevnog i do 12 sati noćnog sna.
&nbsp; &nbsp; Djeca do dvije godine treba do sat i po dnevnog sna.
&nbsp; &nbsp; Mališanima do tri godine treba do sat vremena spavanja po danu, a djeci do četiri godine treba pola sata dnevnog spavanja.
&nbsp; &nbsp; Djeci od 5 i više godina dnevni san uglavnom nije potreban, osim nešto dnevnog odmora.
Dnevno spavanje kod beba i male djece – šta raditi, a šta ne?
Kako prepoznati da je dijete pospano?
Trljanje očiju, plakanje, grčeviti pokreti i zijevanje mogu biti znaci pospanosti kod beba.
Ako je malo dijete premoreno, ne može tako lako zaspati, pa zato pripazite na navedene znake koji će vam pokazati da je vrijeme za krevet.
Starije bebe i djeca uz to mogu postati i nespretni, hiperaktivni, skloni padovima i povređivanju, i pritom se teško odvajaju od vas.
Šta ako mališani zaspu na “pogrešnom” mjestu?
Šta ako beba zaspe u svojoj sjedalici u autu? Samo je unesite u kuću zajedno sa sjedalicom.
Ona bez problema može odspavati koliko joj treba i u sjedalici ili kolicima. Ne morate je buditi ili premještati u krevetić.
Ako beba zadrijema u svojoj ljuljašci, samo pripazite na nju. Ako je već u dubokom snu, možda je i možete prenijeti u krevetić.

Budite svjesni da se dužina sna kod beba i djece mijenja
Novorođenčad spava čak 16 sati na dan, s tim da se budi zbog hranjenja i mijenjanja pelena. Kako počnu rasti trebaće im sve manje i manje sna tokom dana, a sve više tokom noći.
 U dobi od 6 mjeseci bebe bi već trebalo su u stanju spavati cijelu noć i da na to sve spavaju još par puta i tokom dana, obično oko podneva i u kasno poslijepodne.
Oko prve godine života, bebe obično spavaju samo jednom ili dva puta dnevno i oko 11 sati tokom noći.
Ako je dijete već dovoljno veliko da izdrži dnevni tempo bez umora i nervoze, ne insistirajte na dnevnom spavanju.
U mnogim vrtićima čine tu grešku, i stavljaju djecu iz starijih vrtićkih grupa na spavanje u podne, što mališane poprilično frustrira. Radije umjesto gnjavaže oko sna koji neće doći na oči, probajte u tom periodu da odmarate i čitate priče ili se igrate nekih mirnijih igara.

<h2>Ne oslanjajte se na kratka drijemanja </h2>

Može biti primamljivo da bebino drijemanje ugurate u vrijeme kada obavljate neke sitnije poslove, ali trudite se da vam to ne pređe u naviku.

Ako beba stalno spava u kratkim navratima, najverovatnije se ne odmori onoliko joj je potrebno.&nbsp; 
Ako se uvijek čini kao da je umorna, a vaš raspored je pretrpan raznim zadacima, razmislite o smanjivanju ili preuređivanju svojih obaveza ili zamolite baku da vam pomogne kako bi beba imale redovna, prava drijemanja.&nbsp;

<h2>Dnevno spavanje kod beba: Hranjenje, pauza pa onda drijemanje </h2>

Prirodno je da bebe zaspu poslije hranjenja. Uspavljivanje bebe dojenjem ili hranjenjem biočicom može biti odlično iskustvo za zbližavanje roditelja i bebe, ali vremenom to može postati jedini način na koji će beba moći zaspati.


Pokušajte odvojiti dojenje od spavanja pauzom od barem par minuta; pročitajte bebi priču, pjevajte joj tiho ili joj promijenite pelenu u međuvremenu.&nbsp; 

Ako smatrate da je dnevno spavanje kod beba prekratko – produžite drijemanje 


Da li vam se čini da je beba često pospana? Nervozna? Da li je starija od 6 mjeseci, a još uvijek spava po 20-ak minuta u nekoliko navrata tokom dana?

Šta ako beba neće da spava po danu ili zadrijema na pogrešnom mjestu

Vodič za dnevno spavanje kod beba i djece: Pridržavajte se ovih pravila

Ako ste kao većina roditelja, vjerovatno se pitate kada će vaš mališan moći samostalno da obuče svoju odjeću, i kada ćete konačno izaći iz beskrajno duge rutine koji se zove “priprema <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca">djeteta</a> za izlazak iz kuće”.&nbsp; Zašto je vještina oblačenja važna?
Mnogi stručnjaci se vode time da je oblačenje temeljna aktivnost i jedna od glavnih komponenti svakodnevnog života. Profesionalni terapeuti znaju iz iskustva da sposobnost djece da se oblače sama igra veliku ulogu u osamostavljivanju i sticanju samopouzdanja.
&nbsp; &nbsp; Djeci treba pomoći da grade ove vještine, da se osjećaju uspješnjim i da stiču nezavisnost.
&nbsp; &nbsp; Dijete postaje sposobno da funkcioniše samostalno, čime se smanjuje potreba za individualnom pomoći kod kuće ili u kolektivu, poput vrtića.
&nbsp; &nbsp; Istovremeno se stvaraju dobri temelji za dalji napredak i usvajanje novih vještina.
Sposobnost samostalnog oblačenja donosi mnogostruke benefite:
&nbsp; &nbsp; Snaga se povećava
&nbsp; &nbsp; Kretanje i koordinacija pokreta se poboljšavaju
&nbsp; &nbsp; Unapređuje se fina motorika
&nbsp; &nbsp; Aktivira se memorija
&nbsp; &nbsp; Utvrđuje se sekvenciranje pokreta, odnosno redoslijed radnji koje dijete treba da obavi da bi se obuklo/obulo
&nbsp; &nbsp; Izgrađuje se svijest o prostoru i samosvijest o tijelu
&nbsp; &nbsp; Djeca se uče kako da dovrše svakodnevnu aktivnost koja je važna i smislena
Kada tačno dijete može samostalno da se obuče?
U nastavku predstavljamo popis aktivnosti koje su djeca sposobna da izvedu, prema svojoj starosnoj dobi.
Ovo su opšte smjernice koje se odnose na to kada se navedene vještine obično javljaju i nisu namijenjene za “utvrđivanje” da li vaše dijete napreduje ili zaostaje u razvoju. Ako ste iz bilo kog razloga zabrinuti u vezi sa napredovanjem djeteta, razgovarajte sa pedijatrom ili profesionalnim terapeutom.

Očekivanja koja su stavljena na ovu listu mogu da vas iznenade, ali – da, djeca su zaista u stanju da učine mnogo za sebe kada dobiju odgovarajući podsticaj! Pružimo našoj djeci priliku da se osamostaljuju, a sebi dajmo malo oduška!
Djeca do 12 mjeseci starosti:
&nbsp; &nbsp; Sarađuju u oblačenju i obuvanju (Pružaju rukicu za oblačenje kaputa, nogicu za cipele itd.)
Do 18 mjeseci starosti:
&nbsp; &nbsp; Mogu da skinu kapicu koja ne steže i da je stave na glavu.
&nbsp; &nbsp; Umiju da skinu labave čarapice.
Do 2 godine starosti:
&nbsp; &nbsp; Skidaju plitke cipelice, kada vi razvežete pertle.
&nbsp; &nbsp; Otkopčavaju veliki patent zatvarač (rajsferšlus).
&nbsp; &nbsp; Zakopčavaju patent zatvarač, uz pomoć odrasle osobe.
&nbsp; &nbsp; Otkopčavaju veliku, ravnu dugmad.
Do 2.5 godine:
&nbsp; &nbsp; Oblače cipelice uz asistenciju odrasle osobe.
&nbsp; &nbsp; U stanju su da skinu jaknu, majicu, pantalonice, cipele, čarape i druge odjevne predmete, uz asistenciju odrasle osobe.
Do 3 godine starosti:
&nbsp; &nbsp; Skidaju odjeću poput dukserica koje se otvaraju s prednje strane.
&nbsp; &nbsp; Podižu labave hlače ili bermude, od poda do struka, uz pomoć u predjelu kukova i pomoć u zakopčavanju.&nbsp;&nbsp; &nbsp; Oblače donje rublje, hlače, majice, košulje, čarape, cipele, jakne, kaputiće i kapice, ali tako što im odrasla osoba pomaže u identifikaciji prednje/zadnje, te lijeve i desne strane i pomaže pri zakopčavanju.

Do 3.5 godine:
&nbsp; &nbsp; U stanju su potpuno nezavisno da skinu pantalone.
&nbsp; &nbsp; Zakopčavaju veliku i široku dugmad.
&nbsp; &nbsp; Sami skidaju cipelice, uz razvezivanje pertli ili odljepljivanje čičak traka.
&nbsp; &nbsp; Samostalno određuju lijevu i desnu cipelicu i oblače ih na pravu nogu, bez obzira da li razumiju značenje lijeve i desne strane.
&nbsp; &nbsp; Samostalno otkopčavaju velike patent zatvarače.
&nbsp; &nbsp; U stanju su sami da obuku dukserice i jakne koje se otkopčavaju s prednje strane.
&nbsp; &nbsp; Samostalno skidaju odjeću koja se navlači preko glave, uz eventualnu pomoć odraslih.
Do 4 godine starosti:&nbsp;&nbsp; &nbsp; Samostalno skidaju svu odjeću koja se prevlači preko glave.
&nbsp; &nbsp; Potpuno samostalno skidaju odjeću koja se otkopčava s prednje strane.
&nbsp; &nbsp; Umiju da odrede prednju i zadnju stranu majice i znaju da je navuku preko glave.
&nbsp; &nbsp; Sami oblače čarapice.
Sa 4.5 godine:
&nbsp; &nbsp; Otkopčavaju i zakopčavaju dugmiće na prednjoj strani odjeće.
&nbsp; &nbsp; Sami traže i oblače jakne i kapute ako je vani hladno.
&nbsp; &nbsp; Samostalno povlače i zatežu pertlice na cipelama.
Do 5 godina starosti:
&nbsp; &nbsp; Odlažu jaknu ili kaputić na mjesto koje je za to predviđeno (npr. niski, dječji čiviluk).
&nbsp; &nbsp; Presvlače se u određeno doba dana bez podsjećanja (npr. pred spavanje u vrtiću ili naveče).

Sa 5.5 godina:
&nbsp; &nbsp; Samostalno se oblače.
&nbsp; &nbsp; Sami uvlače gornji dio (potkošulju ili majicu) u pantalone.
Do 6 godina starosti:
&nbsp; &nbsp; Obuvaju i zakopčavaju cipele/vežu pertle, slijedeći korak po korak vaša uputstva.
&nbsp; &nbsp; Samostalno rukuju patent zatvaračima (otvaraju i zatvaraju rajsferšlus).
&nbsp; &nbsp; Sami biraju vrstu odjeće/obuće prema aktivnostima.
&nbsp; &nbsp; Biraju čistu odjeću i redovno mijenjaju rublje.
&nbsp; &nbsp; Umiju sami da stave odjeću na vješalicu.
Do 6.5 godina:
&nbsp; &nbsp; Znaju da zavežu pertle.
&nbsp; &nbsp; Naopačke okrenutu obuću izvrću na pravu stranu.

Kada dijete može samostalno da se obuče

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/48837/mucanje">Mucanje</a>&nbsp;je najpoznatiji poremećaj govora, koji se manifestira ponavljanjem, produžavanjem, zastajkivanjem, umetanjem glasova, slogova ili riječi tokom govora. U težim slučajevima može doći i do potpunog prekida u verbalnoj komunikaciji.&nbsp;&nbsp;

Poremećeno je disanje i fonacija, a dijete je svjesno svog problema pa se onda javlja strah od govora. Prvi kritičan period za pojavu mucanja je između druge i treće godine, ali se oko 90 posto slučajeva javlja oko četvrte godine.


Djeca, uglavnom, prestanu mucati spontano, ako se porodica i okolina adekvatno ponašaju, u suprotnom, potrebna je pomoć logopeda. Do mucanja dolazi kada se istovremeno udruži više faktora, a nasljedni faktor ima do 60 posto utjecaja.

Istraživanja su pokazala da na mucanje utječu i određene hromozomske promjene. Mucanje mogu izazvati i stresne situacije kao što su polazak u vrtić ili školu. Razgovor s novom osobom koja predstavlja autoritet je provocirajući faktor za dijete koje ima predispoziciju za pojavu mucanja. 



Ako dijete počne mucati najbolje je da se obratite <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/74636/logoped">logopedu</a>, ali postoje neke smjernice kojima mu i roditelji mogu pomoći:&nbsp;&nbsp;


- Utječite na dijete da smanji brzinu govora radi uspostavljanja pravilnog ritma; 



- Neka polako započinje izgovor glasova u riječi;



- Vježbajte s djetetom govor poput pjevanja.

<h2>Ne završavajte rečenicu umjesto njega</h2>

Mucanje se tri puta češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica, a djeca s ovim problemom obično su vrlo inteligentna. 




Prema djetetu koje muca u razgovoru treba biti strpljiv i usmjeriti pažnju na ono šta govori, a ne kako to čini. Ne treba izbjegavati govorne situacije, ne završavati riječi ili rečenicu umjesto djeteta.&nbsp;

Usmjerite pažnju na ono šta govori, a ne kako to čini

Mucanje se češće javlja kod dječaka

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17331/beba" style="font-weight: bold;">Bebin</a>&nbsp;plač velika je briga rodtelja, jer često ne znaju zbog čega <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/19476/plac" style="font-weight: bold;">plače</a>&nbsp;ni kako da joj pomognu. Ipak, postoje razlozi zbog kojih se vaši mališani bune, iako to možda na prvi pogled ne primjećujete.

Problem s pelenom
 - Čak i ako nije potrebno promijeniti bebi pelenu iz nekih drugih razloga, možda joj je pelena previše tijesna i zato plače.&nbsp;
Komuniciraju s vama -
 Beba ne voli kada je ignorirate, a može joj biti i dosadno. Dajte joj novu igračku, otpjevajte pjesmu ili je uzmite u ruke kako bi se smirila.&nbsp;

Bol u stomaku - Kako bi im ublažili plinove koji ih muče, podignite ih da podrignu, a onda im lagano izmasirajte stomak ili ih spustite u krevetić. 


Spava im se
 - Svi smo loše raspoloženi kada nam se spava, pa tako i bebe.&nbsp;&nbsp; 

Hladno im je ili im je vruće
 - Dodirnite im šake, stopala, čelo i vrat, da vidite jesu li hladni ili topli. Prema potrebi, dodajte im ili skinite odjeću. 



Muče ih zubi
 - Problemi sa zubima mogu početi dosta prije nego što ih možemo vidjeti. Prstom masirajte bebine desni i dajte joj glodalicu.

Problemi sa zubima mogu početi dosta prije nego što ih možemo vidjeti. Prstom masirajte bebine desni i dajte joj glodalicu

Zašto beba plače i kako je umiriti

U vrijeme pandemije koronavirusa <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete" style="font-weight: bold;">djeca</a>&nbsp;su primorana boraviti stalno u kući, a roditelji se dovijavaju kako da im ispune vrijeme i ubiju dosadu.&nbsp; Sada je odličan trenutak da dijete počnete navikavat da pomaže u kući. I mala djeca su spremna na takav korak. Stručnjakinja za dječji razvoj dr. Deborah Gilboa&nbsp;izračunala je da bi djeca već s 18 mjeseci trebala biti uključena u obavljanje kućanskih poslova.

Roditelji bi, smatra dr. Gilboa, trebali iskoristiti ovu dob, kada djeca žele biti samostalna, i potaknuti ih da neke stvari obavljaju sama. 


- Mala djeca uživaju ako rade ono što su inače takozvani poslovi za odrasle, ali nemojte im davati preteške zadatke - navela je ona.&nbsp; 

Istaknula je da djetetu ne biste trebali davati psoao koji ćete morati popravljati iza njega, jer ćete mu tako dati do znanja da nije korisno.

Djeca ovog uzrasta mogu sama izvršiti zadatke u kući koje im zadate, poput spremanja igračaka ili postavljanja stola, ali često se toga sami ne sjete. 
Zato bi ih roditelji trebali podsjetiti ako žele pomoć.&nbsp;&nbsp;

Dijetetu ove dobi dajte dnevne zadatke poput brige o ljubimcu ili slaganja suđa u perilicu. Jednom sedmično je lakše obaviti posao, ali na ovaj način će prije izgraditi naviku.&nbsp;&nbsp;

Dr. Gilboanavodi da roditelji trebaju iskoristiti sposobnost djeteta da rješava probleme u ovoj dobi. 
Mogu im, primjerice, zadati da isplaniraju nabavku namirnica.

Djeca u ovoj dobi mogla bi biti odlična pomoć kada je u pitanju priprema večere ili pranje suđa.&nbsp;&nbsp;

Djetetu možete povjeriti veće zadatke, poput toga da pazi na mlađu braću i sestre ili da skuha obrok za cijelu porodicu.&nbsp;

Djeca se sada pripremaju da budu potpuno samostalna i ključno je vrijeme da usavrše sve životne vještine.
 Dr. Gilboa predlaže da ih podučite stvarima kao što su plaćanje režija ili održavanje automobila.&nbsp;&nbsp;

Sada je odličan trenutak da dijete počnete navikavat da pomaže u kući. I mala djeca su spremna na takav korak

Djecu treba učiti da pomognu u kućanskim poslovima

Naučite djecu da vam pomažu u kućanskim poslovima

Svaki roditelj zabrine se kada primijeti da se njegovo dijete ne osjeća dobro. Ali, stručnjaci savjetuju da najprije dobro obrate pažnju na njihove simptome, prije nego što zaključe da je nešto ozbiljno u pitanju. Možda je stanje bezazleno, a roditeljska briga je bezrazložna.&nbsp;

Među takvim simptomima je <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/58775/povracanje">povraćanje</a>. Često se događa i uglavnom nema nikakve veze s nekim ozbiljnim problemom. Dijete, najvjerojatnije, jede previše ili je prehlađeno. Roditelji često paniče, ali povraćanje, iako se nekad čini strašnim, nije veliki problem. 


Preporuke ljekara su da djetetu dajete što više tečnosti i osigurate da ima dovoljno svježeg zraka.&nbsp;

Začepljen nos
 je još jedan čest, ali bezazlen problem. Djeca, u prosjeku, obole šest do osam puta godišnje od infekcije gornjih dišnih puteva. Ali, roditelji se plaše kada se nos začepi jer im to otežava disanje, posebno noću. 


Preporučuje se upotreba fizioloških kapi i luka kako bi se isušila sluznica.

Bolovi u stomaku su, također, česta pojava i obično se događaju kada se dijete prejede ili pojede hranu koja nije dobra za njegov želudac. Iako može djelovati zastrašujuće, ne zahtijeva odlazak ljekaru sve dok ne počne sprečavati dijete da normalno obavlja svakodnevne aktivnosti. 



Često se događa da se djeci pokvari želudac, a s time često dolazi i dijareja. Ona nije "zabavna", ali nije ni razlog za odlazak ljekaru. Najvažnija jeda djetetu dajete dosta tečnosti i laganu hranu.&nbsp;&nbsp;




<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17426/glavobolja" style="font-weight: bold;">Glavobolja</a>&nbsp;se javlja i kod djece, kao kod odraslih, ali uglavnom nije rezultat nečega ozbiljnog. Najčešće je posljedica toga što dijete zaboravlja piti vodu, previše skače ili je pod stresom zbog zadaće.



Osigurajte da dijete pije dovoljno vode i da ima priliku opustiti se.

Temperatura može biti znak da djetetu rastu zubi, ima problema sa želucem ili se prehladilo. Ako ne prelazi 39 stepeni, možete diujete liječiti kod kuće. Doktori skreću pažnju da je važno da roditelji zapamte da je temperatura dio obrambenog sistema tijela i da, u većini slučajeva, nije previše ozbiljna.




Roditelje brine kad dijete izgubi energiju, ali ljekari i za to imaju objašnjenej - dijete, vjerojatno, samo raste. 




Jer, dok prolaze kroz fazu odrastanja, djeca mogu više spavati i biti lijena.&nbsp;



Djeca često padaju i budu puna modrica, a doktori smatraju da nema razloga za brigu, sve dok ione nisu ekstremne. Liječenje nije potrebno jer modrice uglavnom nestaju u roku od nekoliko dana.&nbsp;&nbsp;

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17188/kasalj">Kašalj</a>&nbsp;je čest simptom virusa i antibiotici nisu potrebni. Doktori preporučuju primjenu kućnih lijekova i izbjegavanje hrane i pića koji bi mogli dodatno iziritirati grlo.





Slično dijareji i bolu u stomaku, i zatvor se može desiti zbog nečega što je dijete pojelo, a što mu ne odgovara. Doktori preporučuju da mu dajete dosta tečnosti i pričekate oko sedam dana. Nakon toga, ako zatvor ne prođe, trebali biste posjetiti ljekar

Bolovi u stomaku su česta pojava i obično se događaju kada se dijete prejede ili pojede hranu koja nije dobra za njegov želudac

Glavobolja uglavnom nije rezultat nečega ozbiljnog

Simptomi koji se čine strašnim, a zapravo to nisu

Roditelji često ne znaju kako postupati s <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete" style="font-weight: bold;">djetetom</a>&nbsp;koje se odjednom ulijenilo. Padaju u očaj kada dijete nazaduje u stvarima koje je prethodno dobro naučilo samo obavljati, kao što su <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/28362/oblacenje" style="font-weight: bold;">oblačenje</a>&nbsp;i hranjenje.&nbsp;&nbsp;Pošto jednom savlada neki zadatak, on dijete prestaje privlačiti i njegove misli lete na drugu stranu.&nbsp;&nbsp;
Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na obavljanje nekog posla. Držite mu pažnju prikovanu na ono što radi tako što ćete nenametljivo postaviti cipele pred njegove noge.&nbsp;&nbsp;
Nije potrebna pomoć djetetu uzrasta od dvije do tri godine i zato će, vjerovatno, požuriti da samo obavi zadatak. Ako oklijeva, a vama je vrijeme skupo, morat ćete se umiješati i podsjetiti ga da požuri ili ćete ga vi obući.&nbsp;&nbsp;

Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na izvršenje nekog posla

Nekada djetetu morate pomoći da se obuče

Kako mu pomoći: Je li vaše dijete lijeno

Grizenje noktiju je jedna od najčešćih formi dječjih manipulacija tijelom. Najčešće se događa između osme i 11. godine, međutim nalazi se i u adolescenata, ali i u odraslih. Obično se grizu nokti, kao i kožica oko nokta.&nbsp;&nbsp; 
Pojačanje aktivnosti može uslijediti u situacijama pritisaka, napetosti, kod straha od kazne, kod rješavanja teških zadaća, odnosno u općenitim konfliktnim situacijama.

Između četvrte i 11. godine je najučestaliji početak grizenja noktiju. Ovo se objašnjava pojačanim prilagodbenim zahtjevima u to vrijeme. Naime, dijete se sve više odvaja od svoje primarne porodice, socijalizacija je u zamahu, postaje također važna afirmacija od strane vršnjaka, postaju važne identifikacije s drugim osobama koji nisu roditelji (npr. tete u vrtiću, učiteljice itd.).


Kod emocionalno osjetljive djece se mogu naći zajedno emocionalni simptomi i grizenje noktiju. Pojedini autori razdvajaju dvije vrste djece koje prakticiraju grizenje noktiju:&nbsp;&nbsp; 

- 1. Impulsivna i hiperaktivna djeca, s kojom se povezuje i češće poremećeni milje (npr. porodični); 


- 2. Povezanost s prekomjerno ustrašenim roditeljima, koji iz vlastitog straha dijete pretjerano remete u razvoju i aktivnostima.&nbsp;&nbsp;

- Povremeno se može ustvrditi da je grizenje noktiju izraz nadomjestnog zadovoljavanja za zabranjene ili nedozvoljene agresije, ili kao samokažnjavanje kod snažnih osjećaja krivnje ili straha. 



- Dodatno se situacija može komplicirati. Djeca skrivaju svoje prste, izložena su pitanjima okoline, dožive razočarenje svojih roditelja i drugo.&nbsp;&nbsp; 


- Terapija može biti na više nivoa. Povremeno mogu pomoći kemijska sredstva koji se nanose na nokte koja imaju neugodan miris. Ovo može potaknuti odbojne (averzivne) reakcije na naviku grizenja noktiju.

- Povremeno, također, pomaže nagrađivanje za negrizenje, odnosno kada je u njegu noktiju uključena cijela obitelj. Također je važno obratiti pažnju na moguće uzroke koji su doveli do grizenja noktiju. 




- Ako je grizenje noktiju dodatni simptom psihičkog poremećaja, potrebno je liječiti osnovni psihički poremećaj (npr. emocionalni). U ovom slučaju će se onda primijeniti i psihoterapija uz savjetovanje roditelja. Općenito se čini da je prognoza grizenja noktiju povoljna.

Kod emocionalno osjetljive djece se mogu naći zajedno emocionalni simptomi i grizenje noktiju

Terapija za grizenje noktiju može biti na više nivoa

Loše navike: Zbog čega djeca grizu nokte

Veliki broj <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/5036/djeca" style="font-weight: bold;">djece</a>&nbsp;najradije se zabavlja uz mobitele koje po cijeli dan drže u rukama. Osim što tako kvare vid, gube i interes za socijalnu interakciju, jer im je <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/2816/internet" style="font-weight: bold;">internet</a>&nbsp;postao najinteresantniji.

Pogotovo je to izraženo sada, u jeku pandemije koronavirusa, kada djeca ne idu u školu i vrtić, roditelji ih ne mogu izvesti vani, u park ili u prirodu, ne druže se s vršnjacima... 


U okolnostima kada su prisiljena boraviti u kući, djeci je telefon postao još zanimljiviji. To svakako nije dobro i stručnjaci preporučuju roditeljima da im to ograniče.&nbsp;&nbsp;

Ovo je nekoliko savjeta koje je dala Nina Brajton, pedagogica iz Njujorka: 



- Objasnite im da im telefon nije potreban uvečer, ali ni ujutro, čim se probude. Tokom noći neka stoji kod vas, kako biste bili sigurni da ga djeca neće koristiti. Najgore je noćno pretraživanje interneta, unedogled.&nbsp; 


- Predložite im da izaberu dio dana koji će biti rezervisan za dopisivanje s prijateljima, igranje igrica, pretraživanje interneta i za društvene mreže. Odredite im posebno vrijeme za to, a ne da troše sate kad god im je dosadno ili ne znaju šta bi radili.

<h2>Instalirajte aplikacije za nadzor</h2>

- Dogovorite se s djecom da nakon korištenja interneta za potrebe online nastave naprave pauzu barem dva sata i potom budu fizički aktivni, kako bi odmorili oči i um.




- Ukoliko sumnjate da neprimjereno koriste internet ili uopće telefon, zatražite od njih da vam pokažu sadržaje koje pretražuju.&nbsp;&nbsp; 


- Uvijek postoji i krajnja opcija, a to je da instalirate aplikacije za nadzor aktivnosti djece dok koriste internet na telefonu.

U okolnostima kada su prisiljena boraviti u kući, djeci je telefon postao još zanimljiviji

Mnoga djeca vrijeme najradije provode uz mobitele

Kako djetetu ograničiti upotrebu mobitela

Ove sedmice se obilježava Dan mentalnog zdravlja majki kojim se želi povećati svjesnost o značaju očuvanja mentalnog zdravlja žene u jednom od najosjetljivijih perioda u životu te informiranje o potencijalnim psihičkim smetnjama i teškoćama s kojima se mogu suočiti u tom periodu.&nbsp;&nbsp; Odjel Neuropsihijatrije Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“, Bihać je tim povodom pripremio video prezentaciju s kojom se želi poslati poruka majkama da nisu same, da su podržane i od strane stručnjaka i da im je pomoć dostupna. 
Doc. dr. sc. Vildana Aziraj-Smajić, specijalistica kliničke psihologije i Alma Kovačić, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja okupile su čak 60 stručnjaka iz različitih oblasti , psihologa, psihijatara, ginekologa, neonatologa, pedijatara, profesora..., iz Bihaća, Cazina, Bužima, Sanskog Mosta, Ključa, Sarajeva, Tuzle i Zagreba koji su poslali svoje poruke podrške za trudnice i porodilje.

Autorice i realizatorice ovog videa poručile su da im je namjera da trudnice i porodilje osjete podršku i prepoznavanje koje su im uputili svi ovi stručanjaci. Pored poruka podrške u videu su dobile i konkretne upute kako se relaksirati, objašnjenje zašto je bol ipak nekad potreban, kao i jasne znakove kada trebaju alarmirati svoje najbliže i stručnjake mentalnog zdravlja tj. onda kada se nisu u stanju boriti same sa stanjima koja su do sada poprilično prisutna nakon poroda-postpartalnim psihičkim poremećajima. 
Ovo je po prvi put da se o Dan mentalnog zdravlja majka na ovakava način obilježava u našoj državi.

Okupilo se čak 60 stručnjaka iz različitih oblasti: psihologa, psihijatara, ginekologa, neonatologa, pedijatara, profesora...

Dr. Kovačić i dr. Aziraj-Smajić poslale poruku podrške

60 stručnjaka poručilo ženama da nisu same

Da li je normalno što stalno mijenjam raspoloženja? Debela sam i čini mi se da me muž više ne voli i ne želi kao prije, samo su neka od pitanja koja muče svaku ženu u trudnoći.&nbsp;&nbsp; Da li je normalno što stalno mijenjam raspoloženja? 
Apsolutno! <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/567874/birajte-pravu-hranu">Trudnoća</a> predstavlja jedno potpuno novo stanje ne samo u fizičkom već i u psihičkom smislu. Prvorotke strepe od porođaja jer ne znaju šta ih čeka. Svjesni ste da će dijete koje očekujete izmijeniti sve aspekte vašeg života, od emocija, do odnosa sa partnerom, preko karijere, novih potreba... Sasvim je razumljivo što ste opterećeni brigom oko trudnoće, da li će beba biti dobro, kako će proteći porođaj, kako ćete se, u ekonomskom smislu, snaći u proširenoj porodici, gdje smjestiti novog člana...

<h2>Stvari će se polako poboljšavati</h2>

Čak i da na vaše raspoloženje ne utječu hormoni - a itekako utječu - nije jednostavno izboriti se sa svim tim brigama... 


Kada će promjene raspoloženja biti najizraženije?&nbsp;&nbsp;Najvjerovatnije da će vam biti najteže u prvom trimestru kad se suočavate s činjenicom da ste u drugom stanju. Stvari će se polako poboljšavati sve do kraja trudnoće, kada se strahovi ponovo mogu javiti pred sam porođaj. Strah je reakcija na nešto nepoznato, zato se dobro informirajte za sve vezano za porođaj (kako ga prepoznati, koliko traje, šta možete očekivati, šta će se dešavati u porodilištu kada vas prime...). 
Opterećena sam trudnoćom i stalno pričam o tome, da li je to normalno? 
Normalno je da ste usredsređeni na jedan od najvažnijih događaja u životu. Isto tako je moguće da drugima iz vaše okoline nije baš uvijek naročito interesantno da stalno slušaju o tome kako se osjećate, čemu se radujete, a čega se bojite. S onima koje volite i koji vole vas sasvim je uredu da podjelite sva svoja osjećanja. Najvažnije od svega je da ih dijelite s bebinim ocem, da bi i on bio uključen u čitav proces.
Stalno zaboravljam stvari, ima li to veze s trudnoćom?&nbsp;&nbsp;Nema nekih posebnih naučnih dokaza za to, mada se u praksi pokazalo kao čest slučaj. U svakom slučaju, nemojte se zbog toga nervirati - pišite podsjetnike i sve će biti uredu.

Imam noćne more i plašim se da s bebom nešto neće biti uredu. Šta da radim? 
Ružni snovi i strah da s bebom nešto neće biti uredu su vrlo česta briga kod trudnica. Nastaju iz činjenice da sve mame najviše od svega žele da njihove bebe budu savršene. Razgovarajte o tome sa svojim ljekarom, koji će vas uvjeriti da, ako su rezultati testova koje radite tokom trudnoće dobri i ako na UZ pregledu sve djeluje normalno, nema potrebe da brinete jer je šansa da sa bebom nešto nije uredu zaista mala. 
Isto tako, razgovarajte i sa svojim najbližima, kao i s prijateljicama koje imaju djecu i vidjet ćete da je normalno biti zabrinut. Noćne more pokušajte izbjeći tako što ćete preko dana biti fizički aktivni, pa ćete kad bude vrijeme za krevet biti umorni i spavati bez snova.
Kako da se borim protiv promjena raspoloženja? 
Razgovarajte s onima koji su vam bliski, idite u šetnju, gledajte neki film, čitajte... Radite nešto, da biste odvratili sebi pažnju od briga.

Debela sam i čini mi se da me muž više ne voli kao prije!?&nbsp; Bojazan da nije više privlačna i da odnos s mužem više neće biti kao prije vrlo je česta stvar kod trudnih žena. Morate o tome razgovarati s mužem. Ipak, prvo se trebate svidjeti samoj sebi da biste mogli prihvatiti da vas i on vidi kao lijepu, poželjnu ženu. Dakle, njegujte se kao i ranije, oblačite se adekvatno, ali ne i neprivlačno, istaknite ono što je najljepše na vama i ponosite se svojim izgledom.

Ružni snovi i strah da s bebom nešto neće biti uredu su vrlo česta briga kod trudnica

Trudnoća predstavlja jedno potpuno novo stanje

Strahovi i dileme budućih mama

Mama uspavanku treba pjevati do trenutka kada se&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/568115/djeca-zaposlenih-majki-su-sretna">dijete</a> počne samostalno uspavljivati. Najvažniji period za pjevanje uspavanki je tokom prvih nekoliko godina života, kada se u velikoj mjeri kroz maminu ljubav i nježnost formira djetetovo samopuzdanje.&nbsp;&nbsp; Ponekad, dolaskom mlađeg brata ili sestre, ritual spavanja starijeg djeteta može biti ugrožen. Lišavanje maminog dodira i uspavanki uz komentar kako je on sada veliki za to, najgore je što u tom trenutku možete uraditi.&nbsp;Dijete će se osjetiti odbačeno, a bebu će proglasi za dežurnog krivca. Poznata pjesmica, nježan dodir i poljubac ponovo će ga učiniti sigurnim.

Poznata pjesmica, nježan dodir i poljubac ponovo će ga učiniti sigurnim

Najvažniji period za pjevanje uspavanki je tokom prvih nekoliko godina života

Pjevajte djeci uspavanke

Mrkva je bogata vitaminom A, betakarotenom i kalijem. Zato je tvrdnja da mrkva poboljšava vid jednim dijelom utemeljena - <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/567874/birajte-pravu-hranu">konzumiranjem</a> se karoten pretvara u vitamin A koji je izuzetno važan za zdravlje očiju.&nbsp;&nbsp; Narandžastu boju mrkvi daje karoten, kojeg ni u jednom drugom povrću nema u tolikoj mjeri. To je sastojak iz kojeg nastaje vrlo važan vitamin A. Što je boja korijena izrazitije narandžasta, to je sadržaj karotena veći. Žuta mrkva sadrži ga pet puta manje nego narandžasta. 
Karoten je različito iskoristiv, ovisno o načinu pripreme mrkve: iz sirove mrkve dobit ćete dva posto, kuhane 18, a sirove ribane čak 82 posto. Ribana mrkva je zato prikladna kao hrana za stariju dojenčad i predškolsku djecu.

Mrkva obiluje i drugim vitaminima, a to su, prije svega, vitamini grupe B, D, E i H. Zanimljivo je da za razliku od sveg drugog povrća, sadrži vrlo malo vitamina C. 
Od osnovnih hranjivih sastojaka mrkva sadrži najviše ugljikohidrata (osam do devet posto) od kojih i potječe njena velika energetska vrijednost. Uz to, mrkva je bogata mineralnim sastojcima: kalijem, kalcijem, jodom, cinkom i kobaltom te eteričnim uljima pa je posebno preporučljiva djeci, jer potiče tjelesni razvoj, jača kosti i povećava otpornost prema infekcijama. 
Njena najveća prednost nad drugim povrćem je u tome što je kuhana lako probavljiva. Brojna su ljekovita svojstva mrkve. Karoten blagotvorno djeluje i na kožu, naročito suhu, kao i lomljive nokte i kosu. Sprečava proljev kod dojenčadi i male djece. Blagotvorno djeluje na rad jetre, a kaša od kuhane mrkve izvrsno je sredstvo protiv zatvora.

Zanimljivo je da za razliku od sveg drugog povrća, sadrži vrlo malo vitamina C

Prikladna je kao hrana za stariju dojenčad i predškolsku djecu

Mrkva jače kosti i poboljšava vid kod djece

Djeca zaposlenih majki su sretna i misle da njihove mame provode mnogo vremena s njima, pokazuje istraživanje provedeno u Singapuru.&nbsp; Uprkos roditeljskim strahovima, sati provedeni u uredu ne utječu na emocionalnu dobrobit djece sugerira studija provedena na 1.800 roditelja i djece. Prema dobivenim podacima 83 posto djece osjeća se sretnom često ili vrlo često.

- Možda djeca i ne očekuju da mame s njima provode cijeli dan - kazala je naučnica Šum-Čeung Hoi Šan. 
Porodice su pod sve većim pritiskom zbog sve veće stope razvoda i sve većeg broja samohranih roditelja te stresa kojem su roditelji izloženi na poslu.

Prema dobivenim podacima 83 posto djece osjeća se sretnom često ili vrlo često

Sati provedeni u uredu ne utječu na emocionalnu dobrobit djece

Djeca zaposlenih majki su sretna

Dr. Tereza Kvatrin (Teresa Quattrin) s Medicinskog fakulteta pri Univerzitetu Buffalo kaže da roditelji koji misle kako je za njihovu djecu dobro da pojedu, naprimjer, čitavo pakiranje jagoda, puno griješe.&nbsp;Previše z<a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/567874/birajte-pravu-hranu">drave hrane</a>, također, može doprinijeti problemu. Višak kalorija, zajedno s neznatnom tjelesnom aktivnošću vodi pretilosti - naročito kod ljudi koji imaju predispozicije za to ili kod djece čiji su roditelji pretili.&nbsp;Drugim riječima, to što djeca jedu puno zdrave hrane nema pozitivnog učinka ako i dalje jedu mnogo nezdrave hrane i malo se kreću.&nbsp;

Evo šta dr. Kvatrin savjetuje roditeljima:
- Educirajte se, saznajte koji je indeks tjelesne mase djece.
- Shvatite da djeca koja možda ne izgledaju pretjerano debelo ipak mogu biti pretila. 
- Postanite dobri uzori. Ako je vaš frižider pun nezdrave hrane umjesto voća i povrća djeca će odrasti misleći da je to pravi način prehrane. 
- Pronađite što više načina da budete aktivni.
- Nažalost, djeca koja su pretila vrlo vjerovatno će taj problem imati i u zrelijim godinama. A roditelji koji su pretili u 80 posto slučajeva imaju djecu koja su pretila. Pretilost sa sobom nosi brojne probleme - bol u koljenima, leđima, visok krvni pritisak, kardiovaskularne probleme...

Educirajte se, saznajte koji je indeks tjelesne mase djece

Djeca koja su pretila vrlo vjerovatno će taj problem imati i u zrelijim godinama

Višak kalorija vodi pretilosti

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj

Koliko igrica je previše: Ozbiljno štete zdravlju djece 

Uticaj ekrana na razvoj djece, posebno na razvoj govora, danas se sve češće prepoznaje kao ozbiljan izazov u predškolskim ustanovama i školama. Logoped Birsena Ćurevac za „Avaz“ upozorava da se radi o širokom i kompleksnom problemu koji zahtijeva ranu reakciju i sistemsku prevenciju.- To je, hajmo reći, jedan opcioni problem u školama i vrtićima. Upravo zato bi se trebalo raditi na ranoj prevenciji i na vrijeme uključiti učnu i stručnu podršku - ističe Ćurevac za „Avaz“.Prema njenim riječima, prvi znakovi problema javljaju se vrlo rano, ali često ostaju neprepoznati ili se zanemaruju.- Čim se primijete promjene u djetinjstvu – da dijete ne progovara na vrijeme, da kasne glasovi, komunikacija, pažnja, koncentracija – već tada treba reagovati. U suprotnom, kasnije se očekuju smetnje koje djeca posebno osjete u školskom sistemu – kazala je Ćurevac za „Avaz“.<h2>Presudan period od treće do pete godine</h2>Stručnjaci naglašavaju da je period od treće do pete godine života jedan od najvažnijih razvojnih perioda, jer se tada u velikoj mjeri završava razvoj govorne komunikacije, ali i drugih ključnih vještina.- Do pete godine govorna komunikacija se u velikoj mjeri završava, grafomotorika je na nivou sazrijevanja i to je vrlo presudan period za svako dijete naglašava Ćurevac za „Avaz“.Upravo u tom uzrastu, djeca bi trebala intenzivno razvijati govor kroz igru, komunikaciju i interakciju, a ne kroz pasivno gledanje ekrana.- Razvojno se puno gubi u djetinjstvu bez dovoljno komunikacije i bez dovoljno vještina na kojima treba raditi. To je trenutno veliki izazov za sve nas koji radimo s djecom, kazala je Ćurevac za „Avaz“.

<h2>Mogu li crtani filmovi pomoći razvoju govora?</h2>Roditelji se često vode mišljenjem da djeca kroz crtane filmove uče govor, ali Čurevac upozorava da je to jedna od najčešćih zabluda.- To je jedna stereotipija, da djeca kroz crtane filmove nauče govoriti. Ekrani ne djeluju u domenu razvojnih form djeteta, niti u domenu onoga što je kvalitetno i važno za njihov razvoj - upozorava Ćurevac za „Avaz“.Dodaje da su djeca danas često izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, dok je živa komunikacija potisnuta.- Djeci je danas sve dostupno i često prepušteno slučaju. Imamo roditelje koji su izuzetno posvećeni, ali i one koji taj prvi razvojni period prepuste okolnostima i spoljnim faktorima – priča Ćurevac za „Avaz“<h2>Zabrinjavajući podaci iz vrtića</h2>Iskustva iz prakse pokazuju da je problem izraženiji nego ranije.- Vjerujte da je 80, da ne kažem i 90 posto djece u vrtićima s izraženim govorno-jezičkim i glasovnim poteškoćama, a uz to se javljaju i druge razvojne teškoće. Kada je govor u pitanju, on sa sobom nosi i ostale poteškoće u razvoju“, upozorava logoped za „Avaz“.<h2>Kada dijete treba progovoriti?</h2>Ćurevac pojašnjava da razvoj govora počinje mnogo ranije nego što roditelji očekuju.- Period vokalizacije, brbljanja i glasanja počinje već od petog ili šestog mjeseca. Sa godinu dana dijete bi trebalo da ima barem jednu riječ u vokabularu, da reaguje na ime i pokazuje interesovanje, pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.Već oko druge godine mogu se uočiti jasni pokazatelji da li se govor razvija u skladu s uzrastom.

Savjeti za uspješnije roditeljstvo: Potrebno je samo par koraka za napredak

- Ako sa dvije godine nemamo razvoj glasova u skladu s kalendarskim uzrastom, to je signal. Do četiri ili četiri i po godine dijete bi trebalo da izgovara gotovo sve glasove, a sa pet godina da ima formirane rečenice, razumijevanje, kogniciju i razvijenu motoriku – pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.<h2>Roditelji imaju ključnu ulogu</h2>Iako je, kako kaže, danas teško potpuno odvojiti djetinjstvo od ekrana, roditelji ipak mogu napraviti veliku razliku.- Teško je danas dijete odvojiti od ekrana, kada su svi stalno uz telefone. Ali roditelji mogu uticati – kroz igru, boravak u prirodi, druženje s vršnjacima i kvalitetno provedeno vrijeme- ističe Ćurevac za „Avaz“.Zaključuje da je tema ekrana i razvoja govora izuzetno široka, ali da je najvažnija poruka jasna: rana reakcija i pravovremena podrška mogu spriječiti dugoročne posljedice po dijete.

Najnovije

1