Balkoni, terase i dvorišta zaista nose neke ozbiljne opasnosti za malo dijete. S nekoliko&nbsp;&nbsp;koraka možete spriječiti ozbiljnije nesreće. Jedna od opasnijih stvari jesu same ograde.&nbsp;&nbsp;Ako je razmak između dijelova ograde dovoljno širok da se dijete može provući ili&nbsp;&nbsp;progurati glavu, obavezno ogradu prekrijte nekim čvrstim materijalom poput plastike,&nbsp;pleksiglasa, bambusa itd.&nbsp;Ako su rešetke na ogradi horizontalne, dijete se lako može&nbsp;penjati uz njih, stoga je važno da to onemogućite te da ih osigurate s unutrašnje strane.&nbsp;&nbsp;Imate li drvenu ogradu, možete u praznine zakovati dodatne letvice. Druga opasnost su 
stepenice. Napravite vrata na početku stepenica tako da dijete ne može silaziti, odnosno&nbsp;&nbsp;penjati se bez vašeg nadzora. Osigurajte sva vrata koja vode napolje koristeći brave koje&nbsp;&nbsp;djeca ne mogu otvoriti.

Imate li drvenu ogradu, možete u praznine zakovati dodatne letvice

S nekoliko  koraka možete spriječiti ozbiljnije nesreće

Ovako možete zaštititi djecu od pada sa balkona

Dolazak bebe je jedan od najradosnijih događaja. Ipak, umor i neispavanost otežavaju vam da uživate u tim posebnim trenucima. Evo nekoliko savjeta roditelja koji su uspjeli izaći na kraj s problemom neispavanosti.&nbsp; 1. Dok dojite dijete možete sebi priuštiti manji odmor tako što ćete pomoću pumpice za mlijeko ispumpati određenu količinu mlijeka prije nego odete na spavanje. Lezite ranije, recimo oko devet navečer, neka muž bebi da sljedeći obrok, a vi preuzmite hranjenje u ranim jutarnjim satima.
2. Pronađite kolijevku koju možete ljuljuškati. Namjestite je tako da je i ležeći možete njihati. Naprimjer, svežite uže oko kolijevke, ali tako da ga beba ne može dohvatiti, i priuštite sebi malo odmora dok uspavljujete bebicu.
3. Opskrbite se užinama koje daju dosta energije. Hrana bogata kalorijama i 
bjelančevinama može nadoknaditi dio snage izgubljene nespavanjem.&nbsp;4. Roditelji mogu podijeliti dežure. Neka jedno od vas bude zaduženo za hranjenje jedne, a drugo naredne noći. Nije ugodno, ali je poštena taktika "preživljavanja". Podijeliti obaveze možete i na smjene. Neka jedno dežura prvi dio, a drugo ostatak noći.
5. Kada umor dosegne granicu izdržljivosti, možete napraviti ponešto ekstreman potez. Neka roditelj koji dežura s bebom spava u odvojenoj sobi od onog koji je na pauzi. Tako ustajanja i hranjenja neće ometati zasluženi san.
6. Pokušajte, bar ponekad, ići na spavanje kad i beba. Barem nekoliko noći zaboravite na sve zaostale obaveze i uhvatite malo više sna.
7. Pokušajte smjestiti bebu da spava sa vama u krevet, uz sve potrebne mjere 
predostrožnosti. Moguće je da beba mirnije spava uz vas, nego u kolijevci.

Dolazak bebe je jedan od najradosnijih događaja

Pokušajte, bar ponekad, ići na spavanje kad i beba

Kako se riješiti umora i iscrpljenosti zbog neprospavanih noć

Vegetarijanska prehrana ne obiluje bjelančevinama, željezom, cinkom, kalcijem, 
vitaminima B12, B2 i D te nekonzumiranje mesa i životinjskih proizvoda trudnicama može&nbsp;&nbsp;predstavljati ozbiljan problem.&nbsp;Dovoljna konzumacija željeza većinom predstavlja najveći problem, posebno u trudnoći. 
Zbog toga bi se namirnice biljnog porijekla koje sadrže željezo - poput sušenog voća,&nbsp;zelenog lisnatog povrća i mahunarki - svakodnevno trebale naći na vašem tanjiru. Usto,&nbsp;uzimajte i dovoljno vitamina C kako biste povećali apsorpciju željeza. Ostale hranjive tvari&nbsp;mogu se naći u sljedećim namirnicama:&nbsp;&nbsp;- Kalcij: Mlijeko, jogurt, sir, a ako ne jedete ni mliječne proizvode biljni izvor kalcija je 
susam, sušeno voće i cjelovite žitarice;&nbsp;- Cink: Riba, školjke, sir, avokado, špinat, paradajz;
- Vitamin D: Maslac, margarin i ulje (najbolje maslinovo);
- Vitamin B12: Jedini izvor ovog vitamina je meso i mesni proizvodi. Strogim 
vegetarijankama preporučuje se uzimanje nadopuna, uz prethodno savjetovanje s&nbsp; ljekarom;&nbsp;- Vitamin B2: Cjelovite žitarice, bademi, morske alge.

Dovoljna konzumacija željeza većinom predstavlja najveći problem, posebno u trudnoći

Uzimajte i dovoljno vitamina C kako biste povećali apsorpciju željeza

Može li vegetarijanski način prehrane ugroziti bebu

Koji god razlozi bili, broj žena u svijetu koje dobiju prvo dijete između 30. i 39. godine&nbsp;&nbsp;udvostručio se u posljednih 15 godina, a broj žena koje rađaju s 40 godina i više porastao&nbsp;&nbsp;je za 50 posto. Za žene koje razmišljaju o trudnoći nakon 35. godine postoje jedinstveni&nbsp;&nbsp;faktori rizika o kojima moraju razmisliti.&nbsp;&nbsp;Prva stavka od koje treba krenuti je plodnost. Plodnost doseže vrhunac između 20. i 25. 
godine, a nakon 30. počinje se smanjivati. Smanjena plodnost zbog godina obično je&nbsp;&nbsp;povezana s rjeđim ovulacijama.&nbsp;&nbsp;To može biti povezano i s problemom kao što je endometrioza, kod koje se ćelije 
unutrašnjeg sloja maternice nalaze van maternice što ometa začeće.&nbsp;Osim toga, zbog neredovnih ovulacija može istovremeno doći do otpuštanja više od jedne 
jajne ćelije, što ženama iznad 35. godina povećava mogućnost blizanačke trudnoće.&nbsp;&nbsp;Drugo područje na koje morate obratiti pažnju jeste vaše zdravlje. Nakon 35. godine 
važno je redovno ići na liječničke preglede. Od velike koristi može biti i genetičko&nbsp;&nbsp;savjetovanje, kao što su porodična i vaša lična povijest bolesti.&nbsp;&nbsp;Ginekolog pomoću toga može predvidjeti moguće probleme s obzirom na starost roditelja i 
zdravstvenu historiju. Osim toga, ginekolog bi trebao precizno reći sve o faktorima rizika&nbsp;&nbsp;povezanima s majčinim godinama.&nbsp;Postoje jedinstveni rizici za dijete i majku koja zatrudni s 35 godina ili kasnije. Za majku se 
povećava rizik od trudničkog dijabetesa, preeklampsije i vaginalnog krvarenja.&nbsp;&nbsp;Što se djeteta tiče, veće su šanse da se pojavi placenta praevia, abruptio placentae, mala 
porođajna težina, prijevremeni porođaj i pobačaj.&nbsp;&nbsp;Placenta praevia znači da placenta djelimično ili potpuno zatvara grlić maternice, a&nbsp;&nbsp;abruptio placentae da se dio placente odvojio od zida maternice prije porođaja.&nbsp;&nbsp;Oba slučaja mogu izazvati ozbiljna krvarenja tokom porođaja, što može ugroziti i majku i 
dijete. Srećom, komplikacije se uglavnom spriječe carskim rezom.&nbsp;Većina spontanih pobačaja događa se u prvom tromjesečju trudnoće bez obzira na ženine&nbsp;godine. Ipak, rizik od spontanog pobačaja u ženinim dvadesetim iznosi od 12 do 15 posto,&nbsp;dok kod žena s 40 godina i više taj rizik iznosi 25 posto.&nbsp;&nbsp;Povećana pojava hromozomskih anomalija doprinosi riziku od spontanog pobačaja u 
zrelijim godinama.&nbsp;&nbsp;Jedna od najčešćih hromozomskih anomalija koja se pojavljuje zbog zrelijih godina majke&nbsp;je Downow sindrom.&nbsp;&nbsp;Žena je rođena sa svim jajašcima koje će ikada imati, i kako stari žena, stare i jajne ćelije. 
I, nažalost, jajne ćelije ponekad mogu izazvati probleme samo zbog svoje starosti.&nbsp;&nbsp;
Ako se svi zdravstveni rizici ostave po strani, biti mama nakon 35. godine donosi dosta&nbsp;&nbsp;mentalnih i emotivnih prednosti. Žene koje su odlagale majčinstvo zbog karijere ili nekih&nbsp;&nbsp;drugih ciljeva u životu mogu biti bolji roditelji zbog zrelosti i stabilnosti.&nbsp;&nbsp;

Ako se svi zdravstveni rizici ostave po strani, biti mama nakon 35. godine donosi   dosta mentalnih i emotivnih prednosti

Postoje jedinstveni rizici za dijete i majku koja zatrudni s 35 godina ili kasnije

Majčinstvo nakon 35. godine da ili ne

Djeca lako i brzo dobiju proliv, što nije nista neobično ili opasno. Ali, što je dijete mlađe,&nbsp;&nbsp;to treba brže reagirati. Kada dođe do infekcije sluznice crijeva, probava više ne&nbsp;&nbsp;funkcionira, dolazi do smetnji u apsorpciji hrane, dijete gubi previše tečnosti i neophodnih&nbsp;&nbsp;minerala, može dehidrirati.&nbsp;Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne. Dvije 
trećine proliva kod male djece prouzrokovane su virusnom infekcijom.&nbsp;&nbsp;Proliv u prvoj godini života može biti opasan, jer mala djeca ne mogu brzo nadoknaditi 
izgubljenu tečnost. Jak proljev može već nakon šest sati dovesti do teškog dehidriranja&nbsp;&nbsp;male djece.&nbsp;&nbsp;Djeca koja isključivo doje imaju prirodno češću i mekšu stolicu. Ali, proljev je mnogo 
vodeniji od obične mekše stolice, ima jak i neugodan miris, a djeci je često istovremeno i&nbsp;&nbsp;muka ili povraćaju.&nbsp;&nbsp;
Ukoliko se pored proliva javi i povišena temperatura, posebno kod beba u prvim&nbsp;&nbsp;mjesecima života, ako proljev traje duže od dva dana ili ako istovremeno beba i povraća,&nbsp;&nbsp;obavezno je odvedite ljekaru.&nbsp; 
Uz to, najvažnije je nadoknaditi izgubljenu tečnost. Znači, dijete treba što više piti, najbolje 
vodu ili čaj, a male bebe treba i dalje dojiti. Nemojte davati kravlje mlijeko, voćne sokove ili&nbsp;&nbsp;limunade, jer to opterećuje crijeva.&nbsp;Bolje je djetetu dati više malih nego jedan obilan obrok. Izbjegavajte jake začine, masnu 
hranu i slatkiše. Bebama koje ste počeli dodatno hraniti, najbolje je dati ispasirani krompir.&nbsp;&nbsp;
Majke mogu i trebaju dalje dojiti, jer je majčino mlijeko najbolja hrana, a bebe koje se&nbsp;&nbsp;hrane flašicom trebaju i dalje dobivati normalne obroke.&nbsp;&nbsp;Kada dijete odbija tečnost, odmah otiđite liječniku, da bi se izbjeglo dehidriranje i ozbiljne&nbsp;&nbsp;posljedice gubljenja tečnosti. U apotekama možete kupiti elektrolite koji rastopljeni u vodi&nbsp;&nbsp;nadoknađuju izgubljene minerale i soli.&nbsp;&nbsp; 
Probiotici su također dobri i za vrijeme proliva, jer pozitivno djeluju na obnovu flore 
crijeva i ubrzavaju liječenje.&nbsp;

Dvije   trećine proliva kod male djece prouzrokovane su virusnom infekcijom.

Najvažnije je nadoknaditi izgubljenu tečnost

Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne

Veliki broj roditelja susreo se s problemom grčeva (kolika) kod beba. Tokom prvih nekoliko 
mjeseci bebinog života pojava grčeva je učestala.&nbsp;Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz grčenje,&nbsp;&nbsp;privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem šačica.&nbsp;&nbsp; Takvi napadi su iznenadni, stomačić je napet i osjetljiv. Napad može trajati satima, a 
obično prestaje nakon stolice, ispuštanja gasova ili usljed velike iscrpljenosti bebe.&nbsp;Grčevi se javljaju krajem prvog mjeseca i mogu potrajatii do četvrtog mjeseca.&nbsp;- Nezrelost crijeva koja ne mogu dovoljno svariti mlijeko;
- Povećana količina progutanog vazduha prilikom dojenja, a naročito kod hranjenja na 
flašicu. Ovo je naročito izraženo kod dojenčadi koja halapljivo sisaju;&nbsp;- Fiziološka nepodnošljivost laktoze (mliječnog šećera) koja dovodi do pojačanog 
stvaranja gasova;&nbsp;- Razvoj digestivnog trakta (pojačani rad crijeva) i centralnog nervnog sistema (pojačana 
razdražljivost);&nbsp;- Neurohormonalna nezrelost;
- Emocionalna napetost majke i stresna situacija u porodici;
- Grčevi se javljaju ranije, oko druge sedmice života, ako je dijete na adaptiranom mlijeku. 
Kod beba koje su dojene, kolike nastaju oko šeste sedmice. Grčevi su češći ako su dojilje&nbsp;&nbsp;uplašene, ako su doživjele stres tokom trudnoće ili ako dojilja puši.&nbsp;- Ako dijete doji, vodite računa da zahvati cijelu bradavicu, s oreolom. Kod čestih i kratkih 
dojenja dijete uglavnom posisa prvo mlijeko iz dojke, koje je bogatije ugljikohidratima.&nbsp;- Ugljikohidrati stvaraju veću količinu gasova i vare se brže nego drugo mlijeko koje sadrži 
više masnoće. Zato je preporučljivo dojenje samo iz jedne dojke, sve dok beba sama ne&nbsp;&nbsp;ispusti dojku i ne bude sita.&nbsp;- Promjena položaja pri dojenju (ležeći, sjedeći, stojeći) umanjuje učestalost grčeva.
- Dojilje koje imaju prekomjerni refleks otpuštanja mlijeka (prebrz dotok prevelike količine 
mlijeka koje izaziva kašalj, zagrcavanje i nemir), trebaju početi dojiti prije nego što beba&nbsp;&nbsp;postane uznemirena zbog gladi, jer naglo i energično hvatanje bradavice može uzrokovati&nbsp;&nbsp;snažan refleks otpuštanja mlijeka.&nbsp;- I prespori dotok mlijeka uzrokuje grčeve. U tim slučajevima lagano pritisnite dojku za 
vrijeme dojenja. Ako ništa ne pomaže, možete ponuditi majčino mleko na flašicu.&nbsp;- Na pola obroka podignite dijete na svoje rame i upotpunosti ga ispružite u uspravni 
položaj. Ako ostane pognuto prema naprijed, teže će izbaciti višak vazduha.&nbsp;- Nježno lupkajte bebu po leđima. Nakon jela postavite bebu uspravno u sjedalicu ili na 
tvrdi jastuk još 45 minuta da bi mjehurići isplivali prema vrhu želuca.&nbsp;- Nježno masirajte bebin stomačić u pravcu smjera kazaljke na satu. 
Najvažnije je da prije borbe s kolikama pedijatar otkloni sumnju da je uzrok plača i grčenja&nbsp;&nbsp;bolest ili neki drugi mogući razlog.&nbsp;&nbsp;Bitno je napomenuti da su kolike prolazne tegobe koje ne ostavljaju trajne posljedice na 
dijete, ali mogu izazvati ogromnu količinu stresa kod roditelja i drugih članova porodice&nbsp;&nbsp;koji se o bebi staraju.&nbsp;&nbsp;Grčevi se najčešće javljaju kasno poslije podne ili navečer, tokom ili nakon hranjenja. 
Grčevi obično spontano prestaju do kraja trećeg ili četvrtog mjeseca.&nbsp;- Stavljati dijete na stomak dok traju grčevi. To ga može smiriti u jednom trenutku, ali 
nakon toga stanje se može dodatno pogoršati. Dojenče tako može progutati dodatnu&nbsp;&nbsp;količinu zraka, a da pri tom fermentacija mlijeka u crijevima poveća bolove u stomaku.&nbsp;- Mijenjati vrste adaptiranog mlijeka bez savjetovanja s pedijatrom. Samo pedijatar može 
dati pravi savjet koje mlijeko treba koristiti s obzirom na sve okolnosti. Često mijenjanje&nbsp;&nbsp;mlijeka, ako dijete dobro napreduje i nema nikakvih drugih smetnji u vidu povraćanja ili&nbsp;&nbsp;proliva, nije preporučljivo.&nbsp;

Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz  grčenje, privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem  šačica

Grčevi - neugodni i bezopasni

Malo je roditelja koji za stolom u vrijeme ručka, doručka ili večere nisu prošli kroz mučno&nbsp;&nbsp;ubjeđivanje s djetetom da pojede obrok. Maleni koji odbija hranu, čini se, vječiti je&nbsp;&nbsp;problem. Međutim, ukoliko dijete normalno raste i razvija se, nema mjesta panici.&nbsp;Pedijatri tvrde da se roditelji trebaju naviknuti na to da im dijete samo okusi jelo za stolom i 
ostavi ga nakon jednog zalogaja. Ipak, ima slučajeva kada se treba ozbiljno zabrinuti i&nbsp;&nbsp;potražiti pomoć.&nbsp;&nbsp;Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše. To su samo 
neki od načina da maleni skrenu pažnju na sebe.&nbsp;Kada za stolom kaže „ne!", dijete na svoj način pokušava reći „danas protestujem!".&nbsp;&nbsp;Šta se najčešće krije iza takvih situacija? Nekada se odbijanje hrane javlja iznenada i tada 
je trenutak da se roditelji zapitaju, šta se to dešava u životu njihovog mjezimca. Psiholozi&nbsp;&nbsp;tvrde da je možda došlo do nesuglasica djeteta s roditeljima.&nbsp;&nbsp;Ili možda tata i mama za vrijeme obroka pričaju o stvarima, kao što su politička situacija, 
novac, kućni problemi. A, možda naprotiv za vrijeme obroka vlada potpuna tišina jer se&nbsp;&nbsp;roditelji drže tradicionalnih običaja da se za vrijeme jela ne priča.&nbsp;&nbsp;Dešava se čak da za vrijeme doručka ili ručka tata čita novine, a mama gleda omiljenu 
seriju na televiziji.&nbsp;&nbsp;Dijete će tako, odbijanjem hrane pokušati natjerati roditelje da obrate pažnju na njega. 
Takvi signali koje šalje dijete ne bi trebali ostati neprimijećeni. Psiholozi savjetuju da&nbsp;roditelji provode što više vremena s djecom, da im pokažu da ih vole isto kao i ranije i da&nbsp;&nbsp;se nisu promijenili.&nbsp;&nbsp;Tata i mama ne smiju griješiti i djetetu kada odbija jesti u zamjenu nuditi grickalice i 
slatkiše. Time neće popuniti nedostatak ljubavi. Malenima je potrebno nešto sasvim&nbsp;&nbsp;drugo. Na prvom mjestu to je više vremena i druženja s roditeljima.&nbsp;To ne znači da mama i tata moraju provesti čitav dan s djecom. Dovoljno će biti da dva-tri 
puta sedmično popodne posvete malenima.&nbsp;

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Iznenađujuće, zamotavanje bebe u dekicu nije najbolji način da novorođenčetu bude&nbsp;&nbsp;udobno. Prema višegodišnjim istraživanjima, prakticiranje njege koža na kožu, odnosno&nbsp;direktnog kontakta kože djeteta i roditelja, bolji je način za smirivanje novorođenčeta i&nbsp;njegovu udobnost.&nbsp;- Naša tijela imaju nevjerovatnu sposobnost podizanja tjelesne temperature&nbsp;&nbsp;novorođenčeta i njenog održavanja na pravom nivou - kaže prof. dr. Gene Krantson&nbsp;&nbsp;Anderson s Univerziteta u Klivlendu.&nbsp;Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci, a bebe koje se tako 
čuvaju manje plaču, duže spavaju i lakše se privikavaju na dojenje.&nbsp;Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt 
između kože djeteta i roditelja. Dijete odjeveno samo u pelene nježno prislonite na gola&nbsp;&nbsp;prsa u uspravnom položaju.&nbsp;&nbsp;Ovaj vid njege često se koristi kod prijevremeno rođenih beba, jer blizak kontakt s 
roditeljem regulira djetetovu tjelesnu temperaturu, rad srca i disanje.&nbsp;&nbsp;Zvukovi majčinog srca slični su onima u maternici, a kontakt koža-koža uzrokuje 
emocionalni i mentalni razvoj bebe. Prijevremeno rođena djeca imaju probleme s&nbsp;&nbsp;koordinacijom disanja i radom srca, a istraživanja su pokazala da se na ovaj način&nbsp;&nbsp;pomaže djetetu.&nbsp;&nbsp;Dodir majčine kože s novorođenčetovom pokazao se djelotvornim u smanjenju bolova 
djeteta u tri istraživanja. Kraće vrijeme oporavka uz ovakvu njegu je važna pomoć u&nbsp;&nbsp;održavanju djetetovog zdravlja.&nbsp;Istraživanja su pokazala da su se zagrljene bebe oporavile od bolova za minutu i po, dok 
su bebe koje su bile u inkubatoru trebale više od tri minute.&nbsp;Ako držite dijete na goloj koži, to će mu pomoći pri stabilizaciji rada srca i regulaciji&nbsp;&nbsp;tjelesne toplote. Bolje će spavati, manje plakati, a čak mu se može i brže razvijati mozak.&nbsp;&nbsp;Ako vaše dijete ne doji od početka, dodir kože može pomoći da beba počne dojiti. Njega&nbsp;&nbsp;koža na kožu, naravno, može se koristiti sa sličnim prednostima i kod beba rođenih nakon&nbsp;&nbsp;termina.&nbsp;

Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt   između kože djeteta i roditelja

Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Bebe najčešće dobivaju prve zubiće između četvrtog i osmog mjeseca života, ali nije&nbsp;&nbsp;rijetkost da zubići ne izrastu ni do prve godine. Broj beba koje se rode sa zubićem ili im&nbsp;&nbsp;oni izrastu tokom prva četiri mjeseca života je manji.&nbsp;Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko 
će ih boljeti i kako će to podnijeti. Ponekad se kod beba i nekoliko sedmica unaprijed vidi&nbsp;&nbsp;da im raste zub jer se na tom području stvorilo crvenilo, pa čak i mala izbočina, dok kod&nbsp;&nbsp;druge djece nema nikakvih zakova tako dugo dok ne vidite da je zubić izašao.&nbsp;Naravno, rast bebinih zubića sigurno je povezan s genetikom, tako da ako su vama i/ili 
ocu zubići izašli kasnije, velike su šanse da će tako biti i s vašom bebom, i obrnuto.&nbsp;&nbsp;Sveukupno, vašoj bebi će do četvrte godine izrasti 20 zubića, iako većina djece do 
navršene treće godine života dobije sve zube.&nbsp;&nbsp;- Razdražljivost: Kako kreću izbijati na površinu, zubi postaju sve oštriji, pa su zbog toga 
desni bebe najčešće upaljene i osjetljive, na šta beba reagira plačem ili razdražljivošću.&nbsp;Bol takve vrste najčešće se javlja pri izlasku prvih zubića i eventualno tokom rasta 
sjekutića, jer su mnogo veći nego zubi koji su do tada izrasli.&nbsp;Razdražljivost može biti i povezana s osjećajem prvih zuba, na koje beba nije naviknuta, 
pa tek uči živjeti s njima.&nbsp;&nbsp;- Bale: Sa tri ili četiri mjeseca beba počinje baliti više nego ranije. Previše sline može 
izazvati povremeno kašljanje i grgljanje. Ali, ne trebate se previše brinuti zbog toga ukoliko&nbsp;&nbsp;je sve ostalo uredu s bebom i ukoliko ona ne pokazuje druge znake prehlade ili bolesti.&nbsp;&nbsp;- Osip po bradi: Kontakt sline s bradom može izazvati iritaciju. Ako se pojavi takav osip, 
pokušajte bebu brisati mekanom gazom kako ne biste još više iritirali kožu.&nbsp;&nbsp;- Ugrizi i nagrizanje: Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet koji joj dođe pod 
ruku. Pritiskom ugriza beba smanjuje pritisak koji se stvara u desnima. Kupite igračke koje&nbsp;&nbsp;su namijenjene baš za to i redovno ih perite.&nbsp;&nbsp;- Rijetka stolica ili proljev: Rast zuba djeluje i na bebinu psihu tako da se može dogoditi da 
dobije rijetku stolicu ili proljev. Neki to čak povezuju s velikom količinom progutanih bala&nbsp;&nbsp;koje razrjeđuju stolicu.&nbsp;&nbsp;- Povišena temperatura: Blago povišena temperatura može biti jedan od znakova zubića. 
Neki roditelji i pedijatri će se složiti oko te činjenice, neki neće. Na vama je da procijenite i&nbsp;&nbsp;da se eventualno posavjetujete s pedijatrom, ukoliko beba ima blago povišenu&nbsp;&nbsp;temperaturu duže od dva dana.&nbsp;&nbsp;- Loš san: Zbog bola koji beba može osjećati tokom dana i noći, teže joj je zaspati i održati 
san, pa je buđenje zagarantirano.&nbsp;&nbsp;- Simptomi prehlade: Prilikom izlaženja zubića, kod neke djece mogu se javiti simptomi 
prehlade, kao što je curenje iz nosa i slično, ali to može biti povezano sa stvarnom&nbsp;&nbsp;prehladom, jer beba često drži ruke u ustima, što povećava mogućnost unosa bakterija.&nbsp;&nbsp;

Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni   koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti

Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Svaki roditelj zna da su djeca najbolji imitatori i često su sklona ponavljanju ponašanja i&nbsp;&nbsp;pokreta svojih mama i tata. Zato je važno paziti na to što se govori, kako se djeluje i šta se&nbsp;&nbsp;čini pred njima.&nbsp;&nbsp;Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja i okoline u kojoj odrastaju, pa ih zato&nbsp;morate držati podalje od onoga što bi im moglo pokvariti tjelesni i mentalni razvoj u&nbsp;budućnosti. Koji su to zabranjene stavke?&nbsp;1. Svađa i tučnjava. Bez obzira na uzroke, svađanje i nasilje u porodici ne bi smjeli imati 
mjesta. Djeca kada vide oca kako tuče majku imat će strašne psihičke ožiljke, a vrlo je&nbsp;&nbsp;vjerovatno da će se i sama slično ponašati kad odrastu.&nbsp;&nbsp;Djeca koja svjedoče takvom ponašanju postaju agresivna, tjeskobna, često i pretjerano&nbsp;povučena. To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih&nbsp;rješavati i sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi.&nbsp;2. „Romantično opuštanje". Važno je povući jasnu crtu između seksualno nabijenog i&nbsp;&nbsp;normalno privrženog ponašanja. 
Prvo šteti, a drugo donosi korist. Određene geste kao što su grljenje, držanje za ruke,&nbsp;&nbsp;naslanjanje na rame partnera pokazatelji su da roditelji imaju zdravu vezu. 
Ali, demonstracija seksualnog uzbuđenja u dječijem umu izgleda kao zlostavljanje. Šteta&nbsp;&nbsp;po dječiji um može biti ogromna.&nbsp;3. Psovanje. Psovke nije uvijek lako izbjeći, naročito kada ih ljudi svakodnevno koriste u&nbsp;&nbsp;svom govoru i ne pridaju im veliku važnost. Ali, one nisu društveno prihvatljive. Zato, ako&nbsp;ih djeca redovno slušaju, dobit će pogrešan dojam o izražavanju u javnosti.&nbsp;4. Gledanje nasilnih i eksplicitnih programa. Ako želite gledati filmove sa spomenutim&nbsp;&nbsp;sadržajima, bolje je da djeca nisu oko vas. Ona su premlada da bi shvatila šta se zbiva te&nbsp;da bi podnijela necenzurirane scene koje mogu naštetiti njihovom mentalnom razvoju.&nbsp;Propušteno vrijeme kompenzirajte odlaskom s djecom u zoološki vrt, muzej ili park.&nbsp;&nbsp;Današnja su djeca odmalena izložena televiziji i internetu pa je važno da redovno&nbsp;&nbsp;kontrolirate kakvom sadržaju su izložena.&nbsp;&nbsp;Brojni su slučajevi u kojima su se djeca ozbiljno povrjeđivala, pa čak i ginula, pokušavajući&nbsp;izvesti viđeno na televiziji i internetu. Rizik od povećane agresivnosti kod djece nakon&nbsp;&nbsp;gledanja nasiljem nabijenih filmova sasvim je realan.&nbsp;&nbsp;Vulgarne scene pak mogu zbuniti djecu. Važno je da ih držite podalje od toga, bar dok ne&nbsp;budu sposobna sama razlučiti šta je ispravno, a šta nije.&nbsp; 5. Alkohol i duhan. Ako roditelji konzumiraju alkohol u pretjeranim količinama vrlo je 
izgledno da će ih djeca kopirati. Isto vrijedi i za cigarete. Ako to rade pred djecom, roditelji&nbsp;&nbsp;gube moralne temelje za zabranjivanje takvoga ponašanja. Osim toga, pasivno pušenje je&nbsp;štetno, a sigurno niko ne želi loše svojoj djeci.&nbsp;Nemoguće je biti uzoran model ako nema dosljednosti. Ako je roditeljima nemoguće&nbsp;prekinuti s cigaretama i alkoholom, bilo bi dobro da ih ne konzumiraju barem pred djecom.&nbsp;6. Laži. Roditelji često lažu i traže razne izgovore kad žele odgoditi sastanke, izbjeći&nbsp;&nbsp;posjete rodbine... Te sitne laži ne štete nikome. Ali, ako lažete pred djecom, šaljete poruku&nbsp;&nbsp;da su laži prihvatljive u rješavanju određenih situacija. Problem je što djeca nisu sposobna&nbsp;&nbsp;razlikovati ozbiljne od sitnih laži.&nbsp;&nbsp;Usto, roditelji su skloni laganju kako bi izbjegli sukobe, dječije suze i objašnjenja. Ali, djeca&nbsp;&nbsp;se uzdaju u roditelje da će im objasniti stvari onakvima kakve jesu, pa nije poželjno da im&nbsp;&nbsp;se serviraju laži.&nbsp;

To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih rješavati i   sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi

Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Mnogi roditelji brinu kako će se njihovi maleni snaći u 
školskim klupama.&nbsp;&nbsp;Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu. Odgovori na ova pitanja&nbsp;pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna.&nbsp;&nbsp; - Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima?&nbsp;&nbsp;Kada ste prisutni i kad niste?
-Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?
- Zna li sarađivati, kontrolirati svoje ponašanje, čekati svoj red, saslušati drugog... šta radi 
ako ne dobije šta želi?&nbsp;&nbsp;- Ima li osjećaj empatije - zna li kako se drugi osjećaju..., zna li tražiti pomoć i dati je 
drugome...?&nbsp;- Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li govoriti pred grupom...?
- Zna li adekvatno procijeniti sopstvene sposobnosti: šta može, zna..., šta o sebi misli i 
svojim sposobnostima?&nbsp;&nbsp;- Zna li se igrati: djeca koja znaju osmišljavati svoju igru, pratiti suigrače u igri, 
upotrebljavaju svoju maštu - pripremljena su i za školsko učenje - znači mogu se staviti u&nbsp;&nbsp;položaj drugoga, pa i u položaj učenika.&nbsp;- Koliko je dijete samostalno? Odijevanje, briga o svojoj higijeni, pranje zuba, priprema 
doručka, korištenje kućnih uređaja... zna li put od kuće do vrtića ili škole?&nbsp;&nbsp;-Šta zna o zanimanjima svojih roditelja i rođaka?
- Koje biljke i životinje zna?
- Zna li ispričati neku priču?
Odgovori na ova i druga pitanja odredit će aktivnosti pripreme djeteta za školu. 
Ako mislite da im treba pomoć, najbolje bi bilo da im poboljšate znanja o neposrednom 
okruženju. Provjerite koliko stvarno znaju o svakodnevnim stvarima. Neka vam ispričaju&nbsp;&nbsp;nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim&nbsp;&nbsp;prijateljima.&nbsp;&nbsp;Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete. Kasnije se možete 
zabavljati otkrivanjem neobičnih zanimanja ili brojanjem koliko ljudi je učestvovalo da bi&nbsp;&nbsp;neki proizvod stigao do vaše kuće.&nbsp;&nbsp;Prije polaska u školu djetetov govorni razvoj mora biti na određenom nivou za usvajanje 
pismenosti, kao i njegova motivacija za učenje čitanja i pisanja. Postoje djeca koja&nbsp;&nbsp;spontano počnu čitati oko šeste godine, ali većina počne čitati nakon prvog polugodišta&nbsp;&nbsp;prvog razreda.&nbsp;&nbsp;Da biste obogatili djetetov rječnik koristite sve igre: Nađite riječ na slovo na slovo, brojite 
koliko glasova ima u riječi...&nbsp;&nbsp;Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje,&nbsp;&nbsp;nizanje perli odlična su vježba motorike šake.&nbsp;&nbsp;Podsjećanje na korištenje papira odozgo nadolje i slijeva nadesno, dovršavanje crteža su 
dovoljna priprema za buduće pisanje. Priprema u odnosu na uslove u kojima će dijete biti&nbsp;&nbsp;u školi.&nbsp;&nbsp;

Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna

Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

Djeca mogu spavati loše iz mnogo razloga - premorena su, hiperaktivna, imaju loše&nbsp;&nbsp;snove, pate od nekog poremećaja u razvoju... Stručnjaci tvrde da čak dvije trećine&nbsp;poremećaja sna traju duži vremenski period i zahtijevaju stručnu pomoć.&nbsp;&nbsp;Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina 
djece loše spava iz drugih razloga.&nbsp;&nbsp;Nekim ne prija previše svjetla u sobi ili im smeta buka. To nisu veliki problemi jer se 
rješavaju uvođenjem rutine, rituala i boljom organizacijom.&nbsp;&nbsp;Uredite djetetu dnevne aktivnosti tako da se pri kraju dana smiruje, izbjegavajte dinamične 
igre pred spavanje i intenzivna uzbuđenja u večernjim satima.&nbsp;&nbsp;Uvedite neku lijepu naviku koja će pratiti svaki odlazak u krevet. To može biti pjevanje 
uspavanke, čitanje bajke ili pričanje priče.&nbsp;Djeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana. Kada se 
probude u plaču, objasnite djetetu šta je san, a šta java, kako bi moglo definirati svoje&nbsp;&nbsp;osjećaje.&nbsp;&nbsp;Kada dijete definira šta ga plaši, a to je, naprimjer, čudovište ispod kreveta, možete mu 
pomoći tako što ćete napraviti "sistem za odbranu". To može biti "čarobna" pidžama, u&nbsp;&nbsp;kojoj je dijete nevidljivo, "magični" jorgan koji služi kao štit. To će pomoći malenima, a u&nbsp;&nbsp;isto vrijeme će razvijati njihovu maštu.&nbsp;Kada se dijete probudi uplakano, nikada ga nemojte ružiti ili ga vraćati u njegovu sobu ili 
krevet. Obavezno mu kažite da je to samo loš san i pustite ga da se ušuška u vaš krevet i&nbsp;&nbsp;umiri se.&nbsp;

Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina  djece loše spava iz drugih razloga

jeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Istraživanje danskih naučnikaa sugerira kako svaka dodatna cigareta koju u prosjeku 
dnevno popuši trudnica povećava rizik za strabizam kod djeteta za oko pet posto.&nbsp;Negativan utjecaj pušenja u trudnoći je bio dodatno izražen ako su ispitanice pušile u&nbsp;odmakloj trudnoći, upozoravaju istraživači iz Statens Serum Instituta u Kopenhagenu.&nbsp; Prema njihovim riječima, strabizam pogađa dva do tri posto djece. Neki tipovi strabizma 
su povezani s poteškoćama u funkcioniranju mišića, a neki s oštećenjima živaca.&nbsp;Ako se ne korigira, strabizam može dovesti do ireverzibilnog slabljenja vida, objavio je&nbsp;&nbsp;American Journal of Epidemiology.&nbsp;Neke ranije studije su već ukazale na povezanost konzumacije alkohola u trudnoći i većeg 
rizika za strabizam kod djece. Prema novim podacima prikupljenima od majki 1.300 djece&nbsp;sa strabizmom, pušenje u trudnoći je rizik za strabizam povećavalo za prosječno 26 posto.&nbsp;

Neki tipovi strabizma  su povezani s poteškoćama u funkcioniranju mišića, a neki s oštećenjima živaca

Izbjegavajte konzumaciju cigareta tokom trudnoće

Pušenje u trudnoći je rizik za strabizam

Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve&nbsp;&nbsp;smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A&nbsp;&nbsp;govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije,&nbsp;&nbsp;još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova,&nbsp;&nbsp;jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem.&nbsp;&nbsp;Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u 
poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala&nbsp;&nbsp;slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja&nbsp;&nbsp;najviše voljela slušati upravo tu priču.&nbsp;&nbsp;Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz glazbu, zanimljiv je i podatak da 
muziku koju je redovito slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih&nbsp;&nbsp;kompozicija.&nbsp;1. Prva faza - od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne 
komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva&nbsp;&nbsp;mjeseca života.&nbsp;&nbsp;To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je&nbsp;gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama,&nbsp;ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice,&nbsp;donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu&nbsp;&nbsp;nazalnost glasa.&nbsp;Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za 
cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih&nbsp;&nbsp;veza u nervnom sistemu.&nbsp;&nbsp;Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako&nbsp;da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca&nbsp;pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između 
šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.&nbsp;2. Druga faza - od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). 
Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces&nbsp;&nbsp;uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče&nbsp;&nbsp;počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora - intonacijom.&nbsp;&nbsp;Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o&nbsp;bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne&nbsp;načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta.&nbsp;&nbsp;Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara 
kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave&nbsp;&nbsp;djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje.&nbsp;&nbsp;Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s&nbsp;&nbsp;roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze&nbsp;&nbsp;razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja&nbsp;&nbsp;prema pravom komunikativnom glasanju.&nbsp;&nbsp;Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života 
sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci&nbsp;&nbsp;oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima.&nbsp;&nbsp;Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se&nbsp;&nbsp;reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom&nbsp;ovladavanja govornim disanjem.&nbsp;&nbsp;3. Treća faza - slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U 
toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju&nbsp;&nbsp;suglasnici.&nbsp;&nbsp;Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja&nbsp;jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje&nbsp;kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu&nbsp;sluhom.&nbsp;To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.&nbsp;4. Četvrta faza - početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca). Prati se 
aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama,&nbsp;&nbsp;glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika.&nbsp;&nbsp;Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima,&nbsp;&nbsp;brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša&nbsp;&nbsp;ljudski govor.&nbsp;&nbsp;Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost.&nbsp;&nbsp;Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati&nbsp;&nbsp;na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje.&nbsp;&nbsp;Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče&nbsp;&nbsp;počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr.&nbsp;«pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku).&nbsp;&nbsp;Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno&nbsp;&nbsp;razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ&nbsp;&nbsp;"Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjerava pogled prema imenovanim&nbsp;&nbsp;osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je auto?"). 
Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu&nbsp;&nbsp;nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca).&nbsp;Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja&nbsp;u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s&nbsp;bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta.&nbsp;&nbsp;Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je 
različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja&nbsp;&nbsp;mogu ozbiljno kočiti razvoj govora.&nbsp;Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada&nbsp;posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija&nbsp;se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo&nbsp;oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.&nbsp;Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim 
izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik&nbsp;&nbsp;prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja&nbsp;&nbsp;i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.&nbsp;Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske 
izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost&nbsp;smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.&nbsp;Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili&nbsp;&nbsp;ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s&nbsp;&nbsp;komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih&nbsp;&nbsp;govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!" i odsutnost govornog oponašanja.
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u prvoj 
fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije&nbsp;&nbsp;s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika&nbsp;&nbsp;postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim&nbsp;&nbsp;jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.&nbsp;

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

<a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/478613/stres-u-trudnoci-steti-mozgu-bebe">Stres tokom trudnoće</a> može da poveća visinu i težinu bebe u stomaku, pokazali su 
rezultati istraživanja grupe naučnika iz Bazela. Istraživanje je sprovedeno na 75.000&nbsp;&nbsp;trudnica u Njemačkoj, a objavljeno je u američkom naučnom časopisu "Psychosomatic&nbsp;&nbsp;Medicine".&nbsp;&nbsp; 
Ono je, također, potvrdilo i ono što se već zna, da stres može izazvati prijevremeni 
porođaj.&nbsp; &nbsp;&nbsp;Za negativan utjecaj stresa odgovoran je povišen nivo kortizola, hormona stresa koji može proći kroz posteljicu, kažu naučnici.

Za negativan utjecaj stresa odgovoran je povišen nivo kortizola

Stres utječe i na fetus

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom&nbsp;&nbsp;morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i&nbsp;&nbsp;protiv njega je izrađena efikasna vakcina.&nbsp;&nbsp;S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim 
slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u&nbsp;&nbsp;prevenciji i liječenju.&nbsp;Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične&nbsp;dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor 
zaraze isključivo je bolestan čovjek.&nbsp;&nbsp;
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik 
jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana&nbsp;&nbsp;nakon izbijanja osipa.&nbsp;&nbsp;Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se 
prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko&nbsp;&nbsp;sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali&nbsp;&nbsp;samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.&nbsp;Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset 
godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi&nbsp;&nbsp;je, odnosno steklo odgovarajuću imunost.&nbsp;&nbsp;Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u 
predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi&nbsp;&nbsp;(slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna&nbsp;&nbsp;procijepljenost, itd.).&nbsp;&nbsp;I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su 
preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena&nbsp;&nbsp;majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema&nbsp;&nbsp;protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom&nbsp;&nbsp;trudnoće.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica 
može se podijeliti u tri stadija:&nbsp;&nbsp;- Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
- Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom 
temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na&nbsp;&nbsp;sluznici ždrijela i obraza;&nbsp;&nbsp;- Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se 
tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim&nbsp;&nbsp;redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u&nbsp;&nbsp;pravilu brz oporavak.&nbsp;Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz 
sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.&nbsp;Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga&nbsp;&nbsp;karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s&nbsp;&nbsp;osipom.&nbsp;&nbsp;Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena 
temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i&nbsp;&nbsp;prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu,&nbsp;&nbsp;sve jači kašalj i konjunktivitis.&nbsp;&nbsp;Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-
bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege.&nbsp;&nbsp;U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i 
nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod&nbsp;&nbsp;ospica, patognomonične su za ovu bolest.&nbsp;Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet 
dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže&nbsp;&nbsp;vrhunac, katkad je veća od 40 stupnjeva, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg&nbsp;&nbsp;stanja bolesnika.&nbsp;&nbsp;Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima 
tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo&nbsp;&nbsp;mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio&nbsp;&nbsp;cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan.&nbsp;&nbsp;Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i 
stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a&nbsp;&nbsp;kataralni simptomi brzo nestaju.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, 
zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti;&nbsp;&nbsp;suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok&nbsp;&nbsp;bolesti je lakši.&nbsp;U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje 
istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje&nbsp;&nbsp;dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.&nbsp;Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska 
potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez&nbsp;&nbsp;čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog&nbsp;&nbsp;oblika.&nbsp;&nbsp;Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s 
određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je&nbsp;&nbsp;samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.&nbsp;Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog 
mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga).&nbsp;&nbsp;Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala 
pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom&nbsp;&nbsp;stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.&nbsp;Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su 
kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na&nbsp;&nbsp;1.000 bolesnika.&nbsp;&nbsp;Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka 
oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve&nbsp;&nbsp;pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.&nbsp;Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika&nbsp;&nbsp;bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.&nbsp; - Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se 
rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a&nbsp;&nbsp;bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.&nbsp;- Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim 
mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka.&nbsp;&nbsp;- Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene 
simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet&nbsp;&nbsp;prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke&nbsp;&nbsp;slike.&nbsp;Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su 
na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje,&nbsp;&nbsp;snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika&nbsp;&nbsp;primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.&nbsp;Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s 
encefalitisom.&nbsp;Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom&nbsp;&nbsp;zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih&nbsp;&nbsp;pripravaka protutijela.&nbsp;Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini 
živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez&nbsp;&nbsp;istodobnog razvoja bolesti.&nbsp;&nbsp;U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena 
protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih&nbsp;&nbsp;12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.&nbsp;No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori 
zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti.&nbsp;&nbsp;U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji 
kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka&nbsp;&nbsp;alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka&nbsp;&nbsp;druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd.&nbsp;&nbsp;U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih 
reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se&nbsp;&nbsp;mogu redovito vakcinisati.&nbsp;
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije 
za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog&nbsp;&nbsp;različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).&nbsp;Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično 
traje samo oko četiri sedmice.&nbsp;
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom 
ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana,&nbsp;&nbsp;bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.&nbsp;

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod   ospica

Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti

Ovo je jedini lijek za ospice

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj

Koliko igrica je previše: Ozbiljno štete zdravlju djece 

Uticaj ekrana na razvoj djece, posebno na razvoj govora, danas se sve češće prepoznaje kao ozbiljan izazov u predškolskim ustanovama i školama. Logoped Birsena Ćurevac za „Avaz“ upozorava da se radi o širokom i kompleksnom problemu koji zahtijeva ranu reakciju i sistemsku prevenciju.- To je, hajmo reći, jedan opcioni problem u školama i vrtićima. Upravo zato bi se trebalo raditi na ranoj prevenciji i na vrijeme uključiti učnu i stručnu podršku - ističe Ćurevac za „Avaz“.Prema njenim riječima, prvi znakovi problema javljaju se vrlo rano, ali često ostaju neprepoznati ili se zanemaruju.- Čim se primijete promjene u djetinjstvu – da dijete ne progovara na vrijeme, da kasne glasovi, komunikacija, pažnja, koncentracija – već tada treba reagovati. U suprotnom, kasnije se očekuju smetnje koje djeca posebno osjete u školskom sistemu – kazala je Ćurevac za „Avaz“.<h2>Presudan period od treće do pete godine</h2>Stručnjaci naglašavaju da je period od treće do pete godine života jedan od najvažnijih razvojnih perioda, jer se tada u velikoj mjeri završava razvoj govorne komunikacije, ali i drugih ključnih vještina.- Do pete godine govorna komunikacija se u velikoj mjeri završava, grafomotorika je na nivou sazrijevanja i to je vrlo presudan period za svako dijete naglašava Ćurevac za „Avaz“.Upravo u tom uzrastu, djeca bi trebala intenzivno razvijati govor kroz igru, komunikaciju i interakciju, a ne kroz pasivno gledanje ekrana.- Razvojno se puno gubi u djetinjstvu bez dovoljno komunikacije i bez dovoljno vještina na kojima treba raditi. To je trenutno veliki izazov za sve nas koji radimo s djecom, kazala je Ćurevac za „Avaz“.

<h2>Mogu li crtani filmovi pomoći razvoju govora?</h2>Roditelji se često vode mišljenjem da djeca kroz crtane filmove uče govor, ali Čurevac upozorava da je to jedna od najčešćih zabluda.- To je jedna stereotipija, da djeca kroz crtane filmove nauče govoriti. Ekrani ne djeluju u domenu razvojnih form djeteta, niti u domenu onoga što je kvalitetno i važno za njihov razvoj - upozorava Ćurevac za „Avaz“.Dodaje da su djeca danas često izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, dok je živa komunikacija potisnuta.- Djeci je danas sve dostupno i često prepušteno slučaju. Imamo roditelje koji su izuzetno posvećeni, ali i one koji taj prvi razvojni period prepuste okolnostima i spoljnim faktorima – priča Ćurevac za „Avaz“<h2>Zabrinjavajući podaci iz vrtića</h2>Iskustva iz prakse pokazuju da je problem izraženiji nego ranije.- Vjerujte da je 80, da ne kažem i 90 posto djece u vrtićima s izraženim govorno-jezičkim i glasovnim poteškoćama, a uz to se javljaju i druge razvojne teškoće. Kada je govor u pitanju, on sa sobom nosi i ostale poteškoće u razvoju“, upozorava logoped za „Avaz“.<h2>Kada dijete treba progovoriti?</h2>Ćurevac pojašnjava da razvoj govora počinje mnogo ranije nego što roditelji očekuju.- Period vokalizacije, brbljanja i glasanja počinje već od petog ili šestog mjeseca. Sa godinu dana dijete bi trebalo da ima barem jednu riječ u vokabularu, da reaguje na ime i pokazuje interesovanje, pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.Već oko druge godine mogu se uočiti jasni pokazatelji da li se govor razvija u skladu s uzrastom.

Savjeti za uspješnije roditeljstvo: Potrebno je samo par koraka za napredak

- Ako sa dvije godine nemamo razvoj glasova u skladu s kalendarskim uzrastom, to je signal. Do četiri ili četiri i po godine dijete bi trebalo da izgovara gotovo sve glasove, a sa pet godina da ima formirane rečenice, razumijevanje, kogniciju i razvijenu motoriku – pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.<h2>Roditelji imaju ključnu ulogu</h2>Iako je, kako kaže, danas teško potpuno odvojiti djetinjstvo od ekrana, roditelji ipak mogu napraviti veliku razliku.- Teško je danas dijete odvojiti od ekrana, kada su svi stalno uz telefone. Ali roditelji mogu uticati – kroz igru, boravak u prirodi, druženje s vršnjacima i kvalitetno provedeno vrijeme- ističe Ćurevac za „Avaz“.Zaključuje da je tema ekrana i razvoja govora izuzetno široka, ali da je najvažnija poruka jasna: rana reakcija i pravovremena podrška mogu spriječiti dugoročne posljedice po dijete.

Najnovije

1