Ovisnost, poremećaji hranjenja, poteškoće u učenju, agresivnost, nesigurnost i nisko samopoštovanje dokazane su posljedice neadekvatnog odgoja u najranijoj dobi djeteta.&nbsp;&nbsp;
Prve godine života dramatično utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja i socijalnih vještina.

Mozak malog djeteta razvija se nevjerovatnom brzinom, a nervne veze koje su u tom periodu potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju za cijeli život. 

U prvim godinama definira se i opća emocionalna stabilnost te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i s vlastitom djecom. 

Iako svako dijete slijedi svoj ritam razvoja, brojna istraživanja pokazuju da je najbrži razvoj djeteta upravo do treće godine života. To je vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i period kada je te prilike moguće upropastiti.

Otkriće topline, ljubavi i intimnosti

U trenucima zajedničkih osmijeha roditelji i beba zaljubljuju se još više. Otkrivaju i produbljuju svoju intimnost, a moći biti intiman temelj je svih budućih odnosa. 

Iz intimnosti beba uči da su toplina i ljubav mogući, da odnosi s ljudima mogu donositi radost, a to je osnova za nastavak učenja privrženosti. 

Emocije i postupci 

U tim trenucima beba je u stanju odgovarati na pitanja "šta", "gdje" i "zašto", uživa u raspravama, logički iskazuje svoje stavove i počinje dugo putovanje prema sve višim nivoima apstraktnog mišljenja. 

Tokom ove faze dijete postaje još više verbalno. U izražavanju emocija još se oslanja na geste - posebno kada je riječ o ljutnji i agresiji.

Formiranje naravi i osjećaja za sebe

Dijete se sve složenije izražava i postaje kreativno. Prema gestama svojih roditelja može saznati je li na sigurnom ili mu prijeti opasnosti, je li prihvaćeno ili odbijeno, cijenjeno ili poniženo. 

Prije nego što se do neke mjere služi govorom, dijete i njegovi roditelji ipak vode dijaloge o važnim životnim temama. Dijete tako formira osobine svoje naravi.

Djeca se rađaju s velikim potencijalima, ali i s velikim potrebama. U prve tri godine razvijaju temelje ličnosti i svoje budućnosti

I prije nego što ono progovori, dijete i roditelji vode „dijaloge“

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Nakon šestog mjeseca života dijete polako stječe novu sposobnost: sjedi bez oslonca. Ta sposobnost predstavlja važnu etapu njegovog psihofizičkog razvoja koja mu omogućava da gleda predmete i osobe koji ga okružuju na novi način i iz druge perspektive. Kad savlada sjedenje, dijete može djelovati na okolinu: dodirivati predmete, bacati ih, obrtati i savladavati s njima nove oblike zabave.&nbsp;&nbsp;
Ako se pravilno koristi, ogradica mu može postati korisna stvar za pomoć u proširivanju saznanja. A roditeljima ona može biti i sigumo mjesto u kojem, na kraće vrijeme, mogu ostaviti dijete dok su zaokupljeni kućnim poslovima. 

Kako odabrati ogradicu

Kao i sve djetetove potrepštine, i ogradicu treba pažljivo izabrati. 

- Prije svega, provjerite da li je prostor za dijete dosta veliki kako bi imalo punu slobodu pokreta.

Previše uzak prostor mogao bi izazvati nervozu djeteta, ono bi tada moglo odbiti boravak u ogradici, jer je doživljava kao neku vrstu kazne i ograničenja svoje potrebe i želje za nezavisnošću. 

- Odlučite se za sigurne modele s čvrstom i stabilnom bazom. Uglavnom su unutrašnje strane i podnožje ogradice od najlona, radi jednostavnog i brzog čišćenja. 

- Provjerite je li zaštitna mreža od manjih rupica, kako dijete u njima ne bi zapelo ručicama ili nožicama. 

- Neki modeli imaju s unutrašnje strane rukohvate koji omogućavaju djetetu da se za njih pridrži, podigne se, zauzme i zadrži uspravan položaj. 

- Zbog sigurnosti nikako ne vezujte bilo kakve trake unutar ogradice, dijete bi se o njih moglo zakačiti i povrijediti. 


Prostor za igru 

Ogradicu ne bi trebali smatrati samo sigurnim mjestom u kojem možete ostaviti dijete dok ste zauzeti. Djetetu je ona prvi "teren" koji treba istražiti i na kojem treba eksperimentirati nove motoričke aktivnosti i igre. 

- Dobro je staviti ogradicu u prostoriju u kojoj se najviše boravi, kako biste stalno mogli kontrolirati bebu. 

- Smjestite unutar ogradice igračke koje dijete može uzimati i proučavati.

- Opredijelite se za meke predmete bez metalnih dijelova koji bi mogli povrijediti dijete. 

- Izbjegavajte da stavljate u ogradicu previše igračaka koje bi mu smanjile prostor i ograničile slobodu kretanja, ili bi mu, ako stane na njih, mogle poslužiti kao merdevine za izlazak iz ogradice. 

- Obavezno stavite u ogradicu najdražu igračku svog djeteta: to će ga umiriti i neće se osjećati samo. 


Za dobar početak

Oko osmog mjeseca dijete može doživjeti svako udaljavanje od mame (makar samo trenutno) kao pravo odvajanje. Da biste izbjegli mogućnost odbacivanja ogradice kao neke vrste kazne i gubitka mamine blizine, važno je postepeno privikavanje na novu situaciju.


- Sami ga stavite u ogradicu (u početku samo nakratko) i ostanite sve vrijeme uz dijete pričajući mu nježno. Vaša blizina će ga smiriti. 

- Dajte mu igračke pa, kada se navikne na novu situaciju, smiri se i razvedri, možete se udaljiti na nekoliko minuta kontrolirajući ga s udaljenosti. 

- Važno je da dijete ne bude predugo ostavljeno samo. Iako imate posla, nastavite mu se obraćati kako bi ga umirila vaša priča. Pustite njegovu najdražu muziku, često dolazite u sobu gdje se nalazi ogradica, pozdravite ga i pomazite. 

- Ako usprkos raznim pokušajima dijete uznemireno i dalje plače, nemojte insistirati na ostajanju u ogradici. Nježno ga uzmite u naručje, a za koji dan pokušajte ponovo. 

VAŽNO 

Svaka ogradica mora ispunjavati sljedeće norme:

1. Mehanizmi za otvaranje i zatvaranje trebaju biti praktični i jednostavni.

2. Svi elementi strukture u kontaktu s mrežom trebaju biti presvučeni i ne smiju stršiti. 

3. Mreža treba biti napeta i dobro pričvršćena.

4. Birajte presvlake koje se mogu prati i koje su netoksične.

Za dijete je ogradica za igranje novi teren, poseban dio svijeta koji treba otkriti

Kao i sve djetetove potrepštine, i ogradicu treba pažljivo izabrati

Ogradica nije kavez, već mjesto za igru

Zrak do pluća može doći na dva načina: kroz nos ili kroz usta. Djeca uzrasta do šest mjeseci dišu isključivo na nos, pa im i najmanja sekrecija iz nosa može otežati disanje i ishranu. Zato im nos uvijek mora biti čist.&nbsp;&nbsp; 
Stariju djecu, ukoliko to sama ne čine, treba poticati da dišu na nos ili ih odvesti liječniku koji će otkloniti prepreke takvom disanju. Naime, mnoga djeca dišu na usta zbog trećeg krajnika, devijacije nosne pregrade, alergijskog rinitisa... 

Prečišćavanje

Zrak koji tako dođe do pluća sadrži više čestica prašine, hladniji je i manje vlažan, jer je zaobišao "preradu" u nosu, a djeca su zbog toga podložnija kašlju, bronhitisu, upali pluća.

Glavnu ulogu u prečišćavanju zraka ima sluznica koja oblaže nosnu duplju. Kao i sluznica dubljih disajnih puteva, građena je od trepljastog epitela. Strane čestice se pri prolasku kroz nos zalijepe za sluz, a zatim se radom treplji pomjeraju prema ždrijelu i iskašljavaju.

Zagrijavanje

Hladan zrak može oštetititi sluznice disajnih puteva. Pri disanju na usta zrak se ne zagrijava, a udahnut na nos ima optimalnu temperaturu, blisku tjelesnoj, zahvaljujući kontaktu sa sluznicom nosa. Naime, sluznica nosa je bogata krvnim sudovima, pa toplota krvi prelazi na zrak. 

&nbsp;Vlaženje

Vlaženje zraka obavlja se također u nosu. Dnevno se putem sluznice nosa izluči više od pola litra tečnosti koja se utroši upravo na vlaženje udahnutog zraka. 

Kada je zrak suh, rad treplji u disajnim putevima je sporiji, sekret postaje ljepljiviji i teže se iskašljava, što pogoduje prodiranju mikroorganizama i nastanku infekcije.

Mnoga djeca dišu na usta zbog trećeg krajnika, devijacije nosne pregrade, alergijskog rinitisa - ako je to slučaj kod vašeg djeteta, potražite savjet liječnika

Zatvori usta, diši na nos

Nakon što je prošla traumu rođenja, beba se pokušava izboriti s navalom poticaja. Ne zaboravite da jedini način na koji beba zna komunicirati s vama jeste plač. S bebom možete komunicirati glasom ili dodirom.&nbsp;&nbsp;
Sve bebe vole biti u naručju svoje mame, da ih miluje, ljubi, mazi, masira i ljuška. Prema tome, ne uskraćujte bebi ljubav, jer joj nije lako naviknuti se na ovaj svijet. 

Oni imaju oči samo za vas 

Vid novorođene bebe je mutan. Pošto je razdaljina od oko 30 centimetara ona na kojoj beba vidi, ona može vidjeti vaš lik samo kada je držite blizu sebe. 

Naučnici su dokazali da novorođene bebe više vole vidjeti ljudski lik od bilo čega drugog. Prema tome, dajte im mogućnosti da vas gledaju s male udaljenosti, kako bi brže i lakše zapamtile vaš lik.

Učenje počinje odmah 

Možda ćete primijetiti kratke vremenske intervale kada je novorođenče izrazito mirno. Ovo je pravo vrijeme za učenje. Koristite ove periode da se bolje upoznate sa svojom bebom - pričajte joj, pokazujte razne stvari, obiđite kuću pokazujući joj slike na zidovima. 

Ali, ukoliko sve to radite, a beba izgleda nezainteresirano, kao da vas i ne primjećuje, nemojte navaljivati. Možda je samo pospana ili je prešla u fazu aktivne opreznosti (kada "radi" na novim psihičkim trikovima). 

Čak i ovako rano bebe mogu raspoznavati likove i gestikulirati intiutivno - ponekad ih čak i imitirati. Dajte šansu bebi da imitira vaš izraz lica tako što ćete joj se primaći i rugati (isplaziti jezik) ili dići i spustiti obrve nekoliko puta. 

Zatim to ponovite, pa dajte bebi malo vremena da ponovi ono što ste uradili. Čak i ako vas ne može imitirati, vjerujte da nije daleko od toga - i da uči. 

Igra novorođenčeta 

Razne igračke s jakim kontrastom boja i knjige sa slikama beba privući će pažnju novorođenčeta. Također, pažnju će mu privući i njegov odraz u ogledalu, tako da možete pored njega staviti nelomljivo staklo ili ga držati u krilu dok se fenirate ili slično. 

Mnoge igračke koje su zanimljive bebi, koje se njišu iznad kreveca i sviraju, mogu pomoći u usavršavanju koordinacije pokreta ruke, šake i prstiju, a i ležanje u krevecu učinit će znatno zanimljivijim. 

Prvih nekoliko mjeseci beba neće pomjerati ruke u namjeri da dohvati određeni predmet, to dolazi kasnije, nakon dva mjeseca. 

Svaka beba je nešto posebno

Svaka beba je jedinstvena i što se tiče psihičkog razvoja, svaka se sreće s određenim psihičkim prekretnicama kada za to dođe vrijeme, a razni "vodiči" kroz razvoj bebe mogu vam reći samo šta vaša beba ima potencijala da dostigne - ako ne odmah, onda uskoro. 

Ako je rođena prije vremena 

Ukoliko je beba rođena prije vremena, imajte na umu da će joj gotovo uvijek trebati više vremena da uradi nešto što njeni vršnjaci već mogu. Liječnici generalno procjenjuju razvoj prerano rođenog djeteta od vremena kada je trebalo biti rođeno regularno i ocjenjuju njegov razvoj prema tome.

Osnovno o bebinom vidu, učenju, igri...

Kad plače, beba zapravo priča

Znamo da naši maleni nisu baš anđeli, ali postoje loše navike koje uznemiravaju i nerviraju roditelje. Ukoliko i vaše dijete ima neku ružnu naviku, za početak, nemojte se previše nervirati. U većini slučajeva, ovakve navike su dio određenih faza u odrastanju i nisu povod za paniku.&nbsp;&nbsp;
Šta je uopšte navika? Navika je obrazac ponašanja koji se ponavlja i osoba koja ima određenu naviku najčešće toga nije ni svjesna. Mala djeca su nesvjesna ružnih navika koje imaju, zato su roditelji obavezni pomoći im u rješavanju ovog problema. 

Evo pet najčešćih ružnih dječijih navika te pet manje-više uspješnih načina odvikavanja: 

Grickanje noktiju

Jedna od najčešćih dječijih navika je grickanje noktiju. Neka istraživanja pokazuju da od 30 do 60 posto djece uzrasta od tri do pet godina voli grickati svoje nokte. Ukoliko se na vrijeme ne zaustavi, ova loša navika prati dijete i tokom školskog perioda. 

Tokom ranih godina života i dječaci i djevojčice podjednako upražnjavaju ovu lošu naviku, ali kako odrastaju, dječaci su uporniji u grickanju noktiju i teže od toga odustaju nego djevojčice. 

Uvrtanje kose&nbsp;
Ukoliko vaše dijete voli uvrtati kosu, onda sigurno imate djevojčicu. Većina djece koja vuku, uvrću ili stežu svoju kosu su ženskog spola. Ova navika se najčešće javlja u ranim godinama života i veliki broj djece koja se vole na ovaj način igrati, odustanu od te aktivnosti u ranom školskom periodu. 

Djeca koja se do tog perioda ne uspiju riješiti ove navike, jednostavno moraju poraditi na modifikaciji ponašanja, naravno uz pomoć roditelja. 

Čačkanje nosa

Čačkanje nosa je navika koja se razvija u ranim godinama života i traje najduže od svih. Ukoliko vam je teško u to povjerovati, onda vam predstavljamo rezutate jednog istraživanja iz 1995. godine: gotovo 91 posto odraslih osoba čačkalo je redovno svoj nos, a čak osam posto ljudi izjavilo je da jede ono što iz nosa izvadi! 

Djeci je zanimljivo čačkati nos, a ponekada to rade iz dosade. Kada imaju zapušen nos, pokušavaju se osloboditi neprijatnog osjećaja čačkanjem nosa. Odbacivanje ove navike trebalo bi sprovoditi istrajno i uporno. 

Sisanje palca

Deca najčešće sisaju palac, a to se događa zbog programiranih pokreta koji su nastali u periodu kada su bila novorođenčad. Poznato je da bebe vole stavljati svoje prse u usta, a najviše palac. Neka djeca sišu i druge prste ili čak čitavu šaku! 

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama kroz koje prolazi. 

Zadržavanje daha

Zadržavanje daha može predstavljati noćnu moru za roditelje. Međutim i ova navika smatra se uobičajenom za malu djecu. Ona se uglavnom razvija između šestog i osamnaestog mjeseca života i najčešće traje do šeste ili sedme godine. 

Zadržavanje daha je refleksna radnja koja prethodi plaču usljed manje povrede, nastupa bijesa, straha ili frustracije. 

U početku dijete toliko plače da se zacrveni u licu. U opasnim slučajevima, može zadržati dah dovoljno dugo da dođe do gubljenja svijesti. Ovakve situacije su više neprijatne za roditelje, nego što su opasne za djecu. 

Za roditelje je važno da razmišljaju o tome kako se postavljaju u situacijama kada je dijete uplašeno ili histerično. Oni bi trebali postaviti jasne granice koje će djeca naučiti poštovati. 

Dobra vijest

Dobra vijest je da većina loših navika vremenom nestane. Neki roditelji se zbog ovakvog ponašanja djece previše nerviraju, dok su drugi tolerantniji. U većini slučajeva, ukoliko roditelj ignorira djetetovu lošu naviku, ono će vremenom i samo odustati od nje, najčešće zato što ju je preraslo. 

Pravila za roditelje

Međutim, ukoliko mislite da morate pomoći djetetu da se riješi neke loše navike, možete uraditi sljedeće: 

- Smireno istaknite šta vam se ne dopada u dječijem ponašanju: Ovaj pristup može se koristiti kod djece stare do tri godine i može pomoći djetetu da postane svjesno određene loše navike. 

Možete reći: "Ne dopada mi se kada grizeš nokte, to ne izgleda lijepo. Da li bi mogao/mogla pokušati prestati"?
 
Najvažnije je da sljedeći put kada vidite dijete da radi istu stvar, ne kažnjavate ga i ne ružite. 

- Uključite dijete u proces odvikavanja od loše navike: Ukoliko vaše četverogodišnje dijete dođe kući uplakano zbog toga što su ga djeca u vrtiću ismijavala zbog sisanja palca, morate razumjeti da je to djetetov poziv upomoć, koju mu vi kao roditelj možete pružiti. 

- Jasno pokažite kakvo ponašanje očekujete: Kada vidite da vaše dijete gricka nokte, umjesto da mu kažete "nemoj grickati nokte", probajte sa "hajde da zaposlimo ove prstiće". Tako ćete odvući djetetovu pažnju na nešto drugo, a to će mu poslužiti i kao podsjetnik za drugi put kada bude grickalo nokte. Uključite dijete u neku kućnu aktivnost, poigrajte se neke igre s prstićima...

- Uvijek pohvalite dijete kada pokaže samokontrolu: Naprimjer, možete pomoći vašoj djevojčici da nalakira nokte za nagradu što ih više ne gricka. Ili, svaki put kada vaš mali dječak odustane od sisanja palca, možete ga nagraditi malim poklonom (simboličnim) i, naravno, pohvalom.

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama

Grickanje noktiju jedna je od ružnih navika

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Slanje u ćošak jedna je od omiljenih odgojnih metoda naših baka, nana i roditelja. Bio
&nbsp;je to veliki napredak u poređenju s batinama koje su nekada bile osnovni način odgoja.&nbsp;&nbsp;
Djeca ne bi bila djeca kada vam ponekad ne bi pokidala živce. Kažete im da prestanu 
tući mlađeg brata, da prestanu crtati po zidovima, ili prosipati vodu po stanu, a oni samo prkosno nastavljaju dalje! Pokušajte djelovati pedagoški.

Osnovno pravilo

Zato duboko udišete, stežete zube, brojite do tri, a potom se bacate ukoštac s djetetovim NEĆU. Dobro je da ne planete odmah, jer ako dijete nije bilo upozoreno na kaznu koja ga čeka, onda nije ni pošteno kazniti ga. 

Sjetite se osnovnog pravila: djetetu morate kratko i jasno objasniti šta ne valja u njegovom ponašanju i zatim ga upozoriti šta slijedi ako ne prestane ili ne promijeni ponašanje. Ako to ne upali - izbacite ga iz igre, to jest pošaljite "na klupu". 

Koristeći se dosljedno ovom tehnikom, pomoći ćete sebi da ne planete, označit ćete djetetu granice do kojih može ići i dat ćete mu priliku da prekine s agresivnim zanosom koji ga je ponio. Osim toga, naučit ćete dijete da i drugi imaju svoja prava i da će, ako ih narušava, i njegova sloboda biti ograničena. 

Šta je "klupa"

"Klupa" je preuzeta iz sportskog žargona. Poslati dijete "na klupu" znači prekinuti loše ponašanje i poslati ga u sobu ili ga jednostavno staviti da sjedi na stolici, ali ne licem prema zidu, niti prema TV ekranu, naravno! 

Kad jednom odaberete mjesto, bilo bi dobro da to bude uvijek isto. Slanje na klupu je odlična metoda koju možete koristiti kod ozbiljnijih prekršaja, kada više ne možete ignorirati djetetovo "divljanje". 

Važno je da se dijete u tom trenutku osjeća izolirano od ostalih ukućana, ali ne napušteno, ni poniženo. Postupak izvedite smireno, bez puno priče, objašnjavanja ili osjećanja krivice. 

Koliko godina - toliko minuta

Kazna ne smije trajati predugo. Psiholozi kažu da je osnovno pravilo da bi dijete trebalo biti u kazni onoliko minuta koliko ima godina. Ova kazna nije primjerena za djecu mlađu od dvije i po godine!

&nbsp;Starijoj djeci možete ostaviti mogućnost da sama odluče kada će izaći, odnosno, možete im reći da se mogu vratiti tek kada se smire. 

Ne držite pridike dok je dijete "na klupi" 

Kada ljutito dijete pošaljete "na klupu", ono će se vjerovatno primiriti. To bi vas moglo potaći da krenete u beskrajno objašnjavanje (najčešće vas grize savjest što ste ga kaznili, pa opravdavate sami sebe). 

Zapamtite da vas u tom trenutku dijete neće slušati jer, je i samo bijesno. Ako vas i sluša, ono što čuje vjerovatno nije lijepo, jer ga kritikujete, a možda i vrijeđate. Osim toga, na taj način dijete neće doći do prijeko potrebnog predaha i razgovor će zbog stalnog pritiska biti onemogućen. Time Out je potreban vama isto koliko i djetetu, zato ga iskoristite! 

Šta poslije kazne 

Nakon kazne, ponašajte se normalno. Nemojte pokazivati da vam je bilo teško što je dijete bilo u kazni jer ćete mu poslati pogrešnu poruku. Naravno, važi i suprotno - ne ljutite se! Kazna je odrađena i život ide dalje.

Djetetu morate kratko i jasno objasniti šta ne valja u njegovom ponašanju i zatim  ga upozoriti šta slijedi ako ne prestane ili ne promijeni ponašanje

Pokušajte mu objasniti šta ne radi kako treba

Kazna - pridike, ćošak ili "klupa"

Međunarodna fondacija za mucavost procjenjuje da taj poremećaj ima oko 60 miliona ljudi u svijetu. Ne postoji lijek za mucanje i niko zapravo ne zna šta je uzrok, iako se smatra da nasljedne osobine, a sada i emocionalna narav, imaju u tome ulogu.&nbsp;&nbsp; - Nemogućnost komuniciranja vodi u frustraciju i bijes, a ponekad povlačenju, kaže profesor Edvard Kontur sa Univerziteta "Vanderbilt" u Nešvilu, u državi Tenesi. - Jednostavno ne možete komunicirati kada to želite, o onome šta želite, s kim želite i kako želite. I to može biti uzrok brojnih problema. Svako to može shvatiti, jer je veoma frustrirajuće.
Profesor Kontur je proučavao 111 djece starosti od dvije do pet godina. To je starosna grupa u kojoj mucavost postaje veoma vidljiva. Iako je ova studija rađena u Sjedinjenim Državama, djeca svugdje u svijetu podjednako doživljavaju svakodnevno igranje, školu i naporan rad. 
Dječaci su tri puta više sklona mucanju nego djevojčice. Premda postoji genetska veza u porodici, Kontur je, također, ustanovio da mnogi od ovih malih mucavaca tipično postaju razdraženiji prilikom komunikacije u naizgled normalnim situacijama u igri. 
Toj djeci obično treba više vremena da se smire, kada se već jednom uzbude. Njihova emocionalna reakcija tada izaziva mucavost. 
Kontur kaže da roditelji i učitelji mogu pomoći djeci tako što će im omogućiti opušteno okruženje, koje pruža djetetu mnogo šansi da govori. Obavezno je uzdržati se od kritike ili biti ljut kada dijete ne može izgovoriti riječi i potražiti pomoć logopeda koji može raditi sa djetetom. Ako se sve to radi, postoji velika vjerovatnoća da se mucavost prevaziđe.

Naučnici kažu da u 50 do 80 posto slučajeva mucanje prestane prije pete godine, ali nema lijeka - ako se nastavi kasnije

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna uzrok

Djeca su sklona burnijim reakcijama na određene lijekove od odraslih osoba, zbog čega je važno da im uvijek dajete samo one koje je prepisao liječnik. Također, važno je dati samo određenu dozu lijeka i to u periodu koji je uvjetovan propisanom terapijom.&nbsp;&nbsp;
Na tržištu su dostupni brojni lijekovi za djecu, a i roditelji su nerijetko skloni sami djeci odrediti terapiju. Čak im daju i antibiotike širokog spektra, kako bi "preskočili" odlazak liječniku. 

Tako su djeca izložena riziku od uzimanja pogrešnog lijeka i onemogućeno je njihovo pravovremeno ozdravljenje. Zato obavezno prepustite pedijatru određivanje terapije, a uvijek biste trebali imati na umu da djeci ne traba davatisljedeće lijekove

Nikada nemojte davati djetetu andol, aspirin ili bilo koji drugi lijek koji sadrži acetilsalicilnu kiselinu, jer dijete koje ga uzima može biti izloženije riziku od nastanka Rayevog sindroma - rijetke ali fatalne bolesti. 

Kada lijekove kupujete sami, a ne na recept, uvijek provjerite sadrže li acetilsalicilnu kiselinu. Pročitajte sastav lijeka pažljivo ili se konsultirajte s liječnikom ili farmaceutom, ukoliko niste sigurni da je medikament siguran za dijete. 

Lijekovi protiv mučnine

Lijekove protiv mučnine djeci dajite samo kada je to odredio liječnik. Epizode povraćanja kod njih uglavnom su kratkotrajne i dobro se podnose, a lijekovi mogu izazvati brojne negativne nuspojave i nose rizik od mogućih zdravstvenih komplikacija.
 
(Ukoliko dijete uporno povraća i primjećujete kod njega simptome dehidriranosti, obavezno ga odvedite liječniku!). 

Medikamenti za odrasle

Davanje djetetu male doze lijeka koji je predviđen za odraslu osobu veoma je opasno! Bilo koji lijek koji u uputstvu nema specifikaciju doze za djecu, zabranjeno je davati najmlađima. 

Tuđi lijek

Nikada nemojte davati djetetu lijek koji je prepisan nekoj drugoj osobi čak i kad je riječ o djetetu jer konzumacija neodgovarajućeg lijeka može biti opasna. Bolesnom djetetu dajte uvijek samo onaj lijek koji mu je prepisao njegov pedijatar. 

Sirup protiv temperature

Veliki broj savremenih lijekova koji sadrže acetaminofen pomažu u borbi protiv temperature ili raznih bolnih stanja. Vodite računa da djetetu ne dajete prevelike doze lijekova koje u sebi sadržetu taj sastojak. 

Kada snižavate temperaturu, vodite se pravilom da se sredstva za obaranje temperature (u vidu sirupa) daju na šest, ili na četiri sata, ukoliko se radi o veoma visokoj tjelesnoj temperaturi.

Time su djeca izložena riziku od uzimanja pogrešnog lijeka i onemogućeno je njihovo pravovremeno ozdravljenje

Važno je dati samo određenu dozu lijeka i to onda koji je odredio ljekar

Lijek djetetu ne dajite na svoju ruku

Istraživanje objavljeno u časopisu "Journal of the American Dietetic Association" pokazuje da dojilje koje imaju BMI manji 25 kg/m2 mogu smanjiti dnevni unos energije za 500 kalorija smanjenjem konzumiranja koncentriranih izvora masti i šećera (gazirani napici, masnije meso, slatkiši, slane grickalice).&nbsp;&nbsp; 
Dojilje u ovom istraživanju učestvovale su u programu koji je započeo mjesec nakon poroda i trajao 21 mjesec. U tom periodu došlo je do smanjenja tjelesne mase od pet kilograma, odnosno do smanjenja količine masnog tkiva za četiri kilograma. 

Međutim, ono što treba savjetovati dojiljama koje bilo prehranom, bilo tjelesnom aktivnosti žele doći do željene tjelesne mase, jeste da trebaju povećati unos voća i povrća kako bi ostvarile preporučene unose mikronutrijenata. Također, trebale bi pripaziti na unos kalcija, a ukoliko to prehranom ne mogu ostvariti, tada je potrebno uzimati dodatke prehrani.

2. Vožnju bicikla zamijeniti šetnjama: hodanje pospješuje venski povratak krvi, što je vrlo korisno, jer su zbog pritiska trbuha noge sklonije otjecanju. 

3. Obavezno izbjegavanje podizanja i nošenja tereta (jedan kilogram trebao bi biti gornja granica).

Smanjiti dnevni unos energije za 500 kalorija smanjenjem konzumiranja koncentriranih izvora masti i šećera

Kada dojilja smije na dijetu

Male bebe su vrlo osjetljive na mikrobe koji mogu izazvati proljev i povraćanje, tako da je neizmjerno važno pravilno održavati flašice, cucle i sve ostale predmete koje koristite prilikom hranjenja bebe.&nbsp; 
Sterilizacija pribora za bebu izvodi se na nekoliko načina. Predmeti se mogu iskuhavati u većoj posudi, uz povremeno ubacivanje malo sode bikarbone u ključalu vodu. 

Najlakši način sterilizacije je uz pomoć električnog sterilizatora. Sterilizacija se vrši svakodnevno, kako se beba ne bi inficirala korištenjem higijenski neispravnih flašica i cucli.

Međutim, kada je pravo vrijeme da prestanete sterilizirati flašice i cucle? Pedijatri preporučuju da je važno da se redovno sterilizira oprema za hranjenje do bebinog prvog rođendana, kada ona postaje generalno otpornija na bakterije. 

Preporučeno vrijeme za početak uvođenja čvrste hrane je šesti mjesec bebinog života, tako da će se sav pribor iz kojeg beba jede i pije (tanjirići, činijice, kašičice) prati na običan način - deterdžentom za posuđe i toplom vodom ili u mašini. 

Liječnici, također, ističu da može djelovati nepotrebno sterilizirati opremu za hranjenje, kada beba uveliko puže po podu i uzima s njega razne predmete koje ponekada stavlja u usta. 

Bebin imunološki sistem iz dana u dan bit će sve jači, tako da će se ona vremenom sve lakše moći izboriti s infekcijama.

Važno je redovno steriliziranje opreme za hranjenje do bebinog prvog rođendana

Kada prestati sterilizirati flašice

Skok tjelesne temperature nakon porođaja može se očekivati kod dva posto porodilja koje su bebu na svijet donijele vaginalnim (prirodnim) putem, a kod oko 30 procenata onih kod kojih je porođaj izveden carskim rezom.&nbsp;&nbsp;To je samo još jedan dokaz da je carski rez ozbiljna abdominalna operacija, koja ima svoje ne baš rijetke komplikacije i u toku i nakon operacije, pa se sa razlogom ovoj vrsti porođaja pribjegava isključivo usljed akušerskih i medicinskih indikacija
Upala sluzokože materice
Najčešći razlog skoka temperature u prvih nekoliko dana nakon porođaja je endometritis (upala sluzokože materice). Endometritis se obično javlja kao pojačano krvarenje poslije porođaja, pri čemu lohije (iscjedak iz materice) koje su sukrvičave najčešće poprimaju neprijatan miris. 
Temperatura raste postepeno, a žena se žali na bol u donjim dijelovima abdomena. Nastanku ove komplikacije znatno doprinose rano prsnuće vodenjaka, produženi porođaj, primjena instrumentalnog završavanja porođaja (vakuum, forceps), ručne intervencije u materičnoj duplji (revizije). 
Rizik od ove komplikacije posebno je povećan nakon porođaja carskim rezom. Faktori koji pomažu njenom nastanku su također jaka krvarenja tokom porođaja i anemija u trudnoći, jer slabe odbrambene snage organizma. 
Ove infekcije se liječe antibioticima i uterotonicima (lijekovi koji skupljaju matericu), a zbog nekih se mora obustaviti i dojenje.
&nbsp;Infekcije hirurških rana i rascjepa
Nije rijetko da se rana od carskog reza na prednjem trbušnom zidu inficira, posebno ako nije uredno zbrinuto krvarenje u mišićnom i potkožnom masnom tkivu. 
Porodilje u predjelu rane osjećaju bol i pritisak, temperatura raste, a nakon otvaranja rane i drenaže (najčešće gnojnog sadržaja), dolazi do znatnog olakšanja i pada tjelesne temperature. 
Rana se dalje mora svakodnevno previjati (nekad i dva puta dnevno), uz primjenu antibiotika. 
Mada je međica i predio epiziotomije u bakteriološkom smislu najrizičnija regija, infekcija epiziotomije i nezbrinutih rana u ovom predjelu nije naročito česta. Ukoliko do infekcije ipak dođe, dovoljne su samo lokalne mjere dezinfekcije.
Zastoj mlijeka
Staza (zastoj) mlijeka je najčešći problem koji se javlja posebno kod neiskusnih prvorotki usljed loše tehnike dojenja i slabog oticanja nadolazećeg mlijeka. 
Treba znati da usljed prirodnog refleksa svaki kontakt usnica bebe sa bradavicom majke dovodi do naviranja mlijeka u dojke i, ukoliko mlijeko ne otiče ravnomjerno, dolazi do staze. 
Dojke su obostrano nabrekle, bolne i moguć je skok tjelesne temperature. Pumpice ili ručno izmlazavanje najčešće rješavaju problem. 
Međutim, na bradavicama se mogu stvoriti rascjepi i ragade koji predstavljaju idealno mjesto za ulazak bakterija i nastanak prave infekcije dojki. 
Skok temperature, najčešće između druge i četvrte sedmice nakon porođaja, praćen napetošću i bolovima najčešće u jednoj, a rjeđe u obje dojke, uvijek ukazuju da se razvija mastitis (upala dojki). 
Razvoju mastitisa upravo pogoduje zastoj mlijeka u dojkama, te je prva mjera korigiranje tehnike dojenja. Obavezna je antibiotska terapija (najčešće penicilinima), kao i stavljanje hladnih obloga na dojke. Najčešće se dojenje u tim situacijama ne mora obustaviti. 
U težim i zapuštenim slučajevima, gdje nije primijenjena adekvatna terapija, dolazi do stvaranja bolnih infiltarata ili apscesa u dojki, te se nakon njihovog razmekšavanja primijeni jedino efikasno hirurško liječenje u vidu otvaranja gnojne kolekcije i drenaže gnojnog sadržaja. Antibiotici širokog spektra su obavezni.
Urinarne infekcije
Urinarne infekcije nisu rijetke u periodu babinja. Njima pogoduje fiziološko proširenje mokraćnih puteva i mokraćne bešike u trudnoći i periodu babinja, posebno kod pacijentkinja koje su u trudnoći imale u nekoliko navrata rezistente i povratne infekcije urotrakta. 
Također, i porođajna nagnječenja zida mokraćne bešike, posebno ako se ona u porođaju i pred samu ekspulziju (trenutak rađanja glavice) ne prazni, uz česte kateterizacije u toku porođaja, sa svoje strane doprinose pojavi zapaljenja.
Tada je potrebno započeti antibiotsku terapiju i prije pristizanja nalaza urinokulture, obavezno uz dosta tečnosti.
&nbsp;Zastoj venske cirkulacije
Na sreću jedna od rjeđih komplikacija u periodu nakon porođaja je venska staza krvi u nogama i venama male karlice, te zastoj u venskoj cirkulaciji praćen trombozom, upalom vena ili embolijom. 
Ova komplikacija se češće javlja kod starijih porodilja, kao i kod žena koje su rađale više puta. Oboljenju su sklonije gojazne pacijentkinje i one koje su i prije trudnoće imale problema sa venama. 
Primjena vakuuma ili carskog reza također doprinosi ovoj pojavi. Zato se u savremenom akušerstvu sve više potencira rano ustajanje iz kreveta nakon porođaja i kraći boravak u bolnici koji znatno sprečava sve vrste tromboembolitskih komplikacija.

Redovni i prvi znak infekcije u periodu poslije porođaja je skok tjelesne temperature, i to više od 38 stepeni.

Rizik je posebno povećan nakon carskog reza

Na šta ukazuje visoka temperatura nakon porođaja

Općenito rečeno, anemija je stanje smanjenog broja eritrocita i/ili koncentracije hemoglobina u krvi, zbog čega se smanjuje sposobnost krvi za prijenos kisika. To stanje rezultira smanjenom količinom kisika u tkivima i razvojem anemične hipoksije.&nbsp;&nbsp; Najčešćom se smatra anemija zbog nedostatka željeza (10-20 posto odraslih ima negativan bilans željeza) i to najviše kod djece u nerazvijenim i siromašnim zemljama. 
Upravo zbog specifičnih metaboličkih potreba vezanih uz rast i razvoj, djeca su češće izložena mogućnosti nastanka anemije uzrokavane nedostatkom željeza. 
Živi organizmi ovise o željezu jer ono sudjeluje u prijenosu i izmjeni plinova kisika i ugljičnog dioksida te u stvaranju hemoglobina i sazrijevanju eritrocita. 
U zemljinoj kori željezo je jedan od najrasprostranjenijih metala, a prirodno se nalazi i u hrani. Resorbira se u cijelom probavnom sistemu, najviše u dvanaestopalačnom crijevu i gornjem dijelu tankog crijeva.
Fero-željezo bolje se resorbira od feri-željeza, kojega uglavnom ima u hrani. Veće količine apsorbiraju se kod djece za vrijeme rasta i povećanih potreba iz drugih razloga. 
Reduktivna sredstva kao što je vitamin C pomažu procesu apsorpcije.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedostatak željeza najčešći je u ljudskom organizmu. Može ga izazvati nedovoljan unos hranom (količine u normalnoj prehrani jedva su dovoljne da zadovolje potrebe žena u reproduktivnoj dobi i djece koja rastu), loša apsorpcija iz probavnog sisitema, povećan gubitak i povećane potrebe organizma. 
Nedostatak željeza može biti prelatentni (bez simptoma), latentni (bez simptoma) i manifestni (sa simptomima), a postupno se razvija sideropenična anemija. Posljednja faza vezana je uz manifestnu sideropeničnu anemiju, koja može biti blaga ili teška sa svim prijelaznim varijantama.
Kritični momenti - faze ubrzana rasta 
Tokom djetinjstva količina željeza u tijelu polako raste paralelno s tjelesnom težinom. U prvoj godini života dijete utrostručuje tjelesnu težinu, a udvostručuje se cirkulirajuća masa hemoglobina pa se povećavaju i potrebe za željezom. 
Prijevremeno rođena djeca još brže rastu, što katkad rezultira i šesterostrukim porastom tjelesne težine.
Sljedeće razdoblje ubrzanog rasta je oko jedanaeste godine kod djevojčica i četrnaeste kod dječaka, kada se porastom apsorpcije željeza organizam prilagođava porastu volumena krvi i mišićne mase. 
Masa cirkulirajućeg hemoglobina kod dječaka adolescenata povećava se približno dvostruko više nego kod djevojčica, no djevojčice pojačano gube željezo menstruacijom.
Nedostatak željeza najčešće nastaje u razdobljima najbržeg rasta, kada apsorpcija nije dovoljna da pokrije potrebe određene ubrzanim rastom ili pojačanim gubitkom.
Promjene u ponašanju
Simptomi sideropenične anemije su bljedilo kože i sluznica, umor, slabost, ubrzan rad srca i sistolički šum srca. Nerijetko, djeca jedu zemlju, kredu ili malter sa zida. 
Ponekad se mogu naći i krhki nokti i kosa, otečeni gležnjevi, podbuhlo lice, snižen krvni tlak te ubrzan i slabije punjen puls. 
Broj eritrocita često nije pouzdana pretraga, jer u početku može biti normalan zato što nedostatak željeza uzrokuje najprije smanjenu sintezu hemoglobina.
Posljedice su zaostatak u rastu, promjene u ponašanju, loša koncentracija, abnormalna regulacija temperature i poremećen imunološki odgovor. Trideset do pedeset posto djece s manjkom željeza u organizmu mršava su, što je, prije svega, vezano uz slab apetit. Nakon liječenja željezom nastupa brz porast težine uz poboljšanje apetita. 
Nadoknaditi željezo i otkloniti uzrok 
Liječenje ide u dva smjera: nadoknada željeza i uklanjanje uzročnog faktora. Peroralna (na usta) terapija željezom učinkovita je, sigurna i jeftina. Trajanje liječenja ovisi o manjku željeza i brzini normalizacije nalaza, a može trajati mjesec do godinu dana. 
Ako se nakon određene pauze u liječenju ponovno dokaže nedostatak željeza, liječenje se ponavlja. Uz željezo se obavezno daje vitamin C radi bolje apsorpcije, eventualno uz B vitamine i folnu kiselinu. Za vrijeme i nakon terapije potrebno je osigurati i dovoljan unos željeza hranom. 
Preparati željeza koji se upotrebljavaju u liječenju anemije zbog nedostatka željeza često izazivaju bol u žličici, nagon na povraćanje, bol u trbuhu, proljev ili zatvor. Nastaje odbojnost prema određenom preparatu kod djece, zatim i kod roditelja koji zato prerano prekidaju liječenje. 
Preparati željeza, osobito priređeni kao otopine ili kapi, mijenjaju boju zubi. Zato pri odabiru preparata za liječenje treba uzeti u obzir da je učinkovit, da se lako dozira, da je dobro podnošljiv, ugodan za uzimanje te da se ne taloži na zubima.

Simptomi sideropenične anemije su bljedilo kože i sluznica, umor, slabost, ubrzan rad srca i sistolički šum srca. Nerijetko, djeca jedu zemlju, kredu ili malter sa zida

Djeca su blijeda, umorna, slabije jedu...

Malokrvnost = slab apetit i mršavost

Zaušnjaci (mumps, epidemijski parotitis) su akutna virusna zarazna bolest, uzrokovana virusom parotitisa koji najprije zahvaća pljuvačne žlijezde, mada upala može zahvatiti i ostale organe i tkiva - centralni nervni sistem, testise, gušteraču itd.&nbsp;&nbsp;
Uobičajen klinički znak bolesti je bolan otok pljuvačnih žlijezda, uglavnom podušne žlijezde (glandula parotis). U odrasloj dobi klinička je slika u pravilu teška, no u dječijoj je bolest rijetko praćena ozbiljnim komplikacijama. 

Izvor zaraze

Liječenje je, u pravilu, simptomatsko, a uspješna prevencija bolesti provodi se kontroliranom vakcinacijom.

Izvor zaraze je bolestan čovjek kojeg, međutim, nije uvijek lako identificirati, jer čak 30 - 40 posto oboljelih preboli bolest bez klinički jasnih znakova infekcije. Virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog sistema. 

Djeca majki koje su otprije stekle otpornost ne obolijevaju od te bolesti u prvih šest mjeseci života, jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. Izuzev veće vjerojatnosti spontana pobačaja u slučaju kad se zaušnjaci jave u ranoj trudnoći, zasad nema drugih sigurnih dokaza o štetnosti majčine infekcije na fetus. 

&nbsp;Moguće komplikacije 

Od komplikacija moguće su upala mozga i moždanih ovojnica za koju se pretpostavlja da se javlja u 65 posto bolesnika sa zaušnjacima, a često prolazi i bez klinički vidljivih simptoma i u pravilu ima dobru prognozu. 

Upala testisa je rijetka u dječaka prije puberteta i veći problem čini u adolescentnoj i odrasloj dobi, kad se može javiti i u trećine bolesnika sa zaušnjacima. Obično je upalom zahvaćen samo jedan testis. Kao posljedica, u određenog broja bolesnika ostaje poremećaj fertilnosti, s tim da je potpuna sterilnost, srećom, rijetka. 

Upala gušterače je rjeđi oblik bolesti nego prethodna dva i u pravilu je blagog toka. 

Spasonosna vakcina

Pasivna imunizacija davanjem gotovih pripravaka specifičnih protutijela protiv virusa parotitisa nije učinkovita. Nasuprot tome, aktivna imunizacija vakciniranjem živim, oslabljenim (atenuiranim) virusom parotitisa vrlo je učinkovita. 

U nas je vakcinacija obavezna od 1977. godine i provodi se nakon navršenih 12 mjeseci starosti djeteta - prva doza u načelu između 12 i 15 mjeseci, a revakcinacija između šeste i sedme godine. 

Oko 97 posto cijepljene populacije zadržava stečenu imunost. Indikacije i kontraindikacije za vakcinaciju određuje liječnik, a neke od još važećih kontraindikacija su: alergija na bilo koji sastojak vakcine, neka imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd. 

Važno
Nevakciniranu djecu treba vakcinirati i kasnije, posebice neimune dječake, s obzirom na znatno veću učestalost upale testisa u dječaka starijih od 11 godina.

Djeca majki koje su otprije stekle otpornost ne obolijevaju od te bolesti u prvih šest mjeseci života

Bolest je kod djece rijetko praćena ozbiljnim komplikacijama

Zaušnjaci – bolest nije teška, ali posljedice mogu biti neugodne

S vremena na vrijeme pomislite da će vas vaša djeca dovesti do ludila. Nemojte se čuditi, to je misao koja prostruji glavom većine roditelja. Možda se radi o inače dobrom djetetu, djeci koja nemaju ozbiljnih problema. Ali, vaše strpljenje kad-tad dođe na ispit na kojem vi često padate. Šta učiniti?&nbsp; 1. Ako vas određena aktivnost posebno izbezumljuje, pokušajte postaviti ograničenja. Ne derite se. Kada malo dijete pobjesni, počne gristi ili bacati igračke, mirno ga pošaljite u ćošak. Kad je riječ o starijoj djeci, ako vam se njihov izbor muzike ne sviđa, samo zatražite da je malo stišaju.
2. Kada ste pod stresom, odvojite nešto vremena za sebe. Učinite nešto u čemu uživate kao jedinka ili par. Obnovite stare interese, otkrijte nove.
3. Vježbajte, čak i ako to znači ujutro ustati nešto ranije.
4. Iskoristite podršku drugih roditelja, razgovarajte s prijateljima. Ni njihova djeca sigurno nisu anđeli. Podijelite i preuzmite dobre savjete i strategije, između ostalog, ojačat ćete se međusobno. 
5. Na kraju, ne zaboravite smisao za humor. Ponekad je najbolja i jedina stvar koju možete učiniti, nasmijati se i ustrajati.
Ako su vaši problemi ozbiljnije prirode, što znači da se često fizički obračunavate s djecom ili ih neprestano ponižavate grubim riječima - konsultujte se sa psihologom ili nekim drugim stručnjakom.
Najvažnije je u svemu tome da potpuno zaboravite izreku: - Batina je iz raja izašla!

Najvažnije je, ipak, da potpuno zaboravite izreku: - Batina je iz raja izašla!

Ali, vaše strpljenje kad-tad dođe na ispit

Dovode li vas djeca do ludila

Nekoliko je znakova kojima vam dijete govori da vas neizmjerno voli:&nbsp;&nbsp; 
1. Beba vas gleda pravo u oči - ona se ustvari trudi zapamtiti vaše lice. Ona ne razumije svijet koji je okružuje, ali zna da ste joj baš vi važni i veoma potrebni. 

2. Beba misli na vas čak i kada niste pored nje. Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi. 

3. Vaše malo dijete pravi nered i ljuto je. Od vas traži da riješite problem, a to znači da ste samo vi osoba od povjerenja. 

4. Kada padne i udari se ili kada je tužno, dijete trči ka vama tražeći utjehu. Mala djeca, uzrasta od dvije do tri godine, ne mogu do kraja razumjeti značenje riječi "volim te", ali njihova djela govore više od riječi. 

5. Vaš predškolac vam poklanja cvijet koji je sam ubrao, srce koje je sam nacrtao, svjetlucavi kamenčić iz bašte ili neku drugu sitnicu. 

6. Vaš predškolac traži od vas dozvolu ili odobrenje da nešto uradi. Počinje bivati kooperativniji u kućnim poslovima. Često tokom dana traži priliku da vas impresionira.

Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi

Kako nam beba pokazuje ljubav

Trudnice dobro znaju da trebaju izbjegavati kofein, alkohol i mnoge lijekove, no trebale bi biti oprezne i s tretiranjem čestih kožnih problema, koji su direktna posljedica hormonalnih promjena u trudnoći.&nbsp; 
Tako bi uzimanje lijeka za kojekakve pojave na koži moglo biti opasno za nerođeno dijete. Među opasne spadaju lijekovi za uklanjanje akni, neki lijekovi protiv gljivica, te oni za kosu. Nažalost mnogi se povezuju s potencijalnim rizicima za bebu.

Većina dermatologa savjetovat će potpunu apstinenciju od svih lijekova, poput raznih proizvoda na bazi vitamina A ili drugih naoko bezopasnih terapija. Ono što će vam savjetovati kao alternativni tretman bit će kiseline iz prirodne hrane koje vrlo dobro kontroliraju akne.

Dok većina lijekova ima upozorenja za trudnice, proizvodi na biljnoj bazi to nemaju. Malo je lijekova koji su nepobitno štetni; postoji mnoštvo o kojima mnogo toga ne znamo, i zatim, tu su oni za koje znamo da su sigurni. Međutim, mnoge stvari - poput bilja - ulaze u kategoriju o kojoj nemamo dovoljno znanja i bolje je kloniti ih se.

Nadalje, po mišljenju većine stručnjaka, glavni problem predstavlja činjenica da se majke pretežno usredotočuju na deformacije pri porodu, no ne misle na mogućnost da neka supstanca koju uzimaju može štetno djelovati i u kasnijoj životnoj dobi njihovog djeteta.

Uobičajeni kožni problemi izazvani trudnoćom variraju od svrbeža, kožnog crvenila i tamnjenja lica zvanog melasma. Ipak, primjenu djelotvornih lijekova, naprimjer antihistamina, treba prekinuti prije dojenja, a i prije korištenja svakako se treba konsultirati s ljekarom.

Dok većina lijekova ima upozorenja za trudnice, proizvodi na biljnoj bazi to nemaju

Šta trudnica može koristiti za ublažavanje problema s kožom

Lijek za akne ili biljni preparat

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj

Koliko igrica je previše: Ozbiljno štete zdravlju djece 

Uticaj ekrana na razvoj djece, posebno na razvoj govora, danas se sve češće prepoznaje kao ozbiljan izazov u predškolskim ustanovama i školama. Logoped Birsena Ćurevac za „Avaz“ upozorava da se radi o širokom i kompleksnom problemu koji zahtijeva ranu reakciju i sistemsku prevenciju.- To je, hajmo reći, jedan opcioni problem u školama i vrtićima. Upravo zato bi se trebalo raditi na ranoj prevenciji i na vrijeme uključiti učnu i stručnu podršku - ističe Ćurevac za „Avaz“.Prema njenim riječima, prvi znakovi problema javljaju se vrlo rano, ali često ostaju neprepoznati ili se zanemaruju.- Čim se primijete promjene u djetinjstvu – da dijete ne progovara na vrijeme, da kasne glasovi, komunikacija, pažnja, koncentracija – već tada treba reagovati. U suprotnom, kasnije se očekuju smetnje koje djeca posebno osjete u školskom sistemu – kazala je Ćurevac za „Avaz“.<h2>Presudan period od treće do pete godine</h2>Stručnjaci naglašavaju da je period od treće do pete godine života jedan od najvažnijih razvojnih perioda, jer se tada u velikoj mjeri završava razvoj govorne komunikacije, ali i drugih ključnih vještina.- Do pete godine govorna komunikacija se u velikoj mjeri završava, grafomotorika je na nivou sazrijevanja i to je vrlo presudan period za svako dijete naglašava Ćurevac za „Avaz“.Upravo u tom uzrastu, djeca bi trebala intenzivno razvijati govor kroz igru, komunikaciju i interakciju, a ne kroz pasivno gledanje ekrana.- Razvojno se puno gubi u djetinjstvu bez dovoljno komunikacije i bez dovoljno vještina na kojima treba raditi. To je trenutno veliki izazov za sve nas koji radimo s djecom, kazala je Ćurevac za „Avaz“.

<h2>Mogu li crtani filmovi pomoći razvoju govora?</h2>Roditelji se često vode mišljenjem da djeca kroz crtane filmove uče govor, ali Čurevac upozorava da je to jedna od najčešćih zabluda.- To je jedna stereotipija, da djeca kroz crtane filmove nauče govoriti. Ekrani ne djeluju u domenu razvojnih form djeteta, niti u domenu onoga što je kvalitetno i važno za njihov razvoj - upozorava Ćurevac za „Avaz“.Dodaje da su djeca danas često izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, dok je živa komunikacija potisnuta.- Djeci je danas sve dostupno i često prepušteno slučaju. Imamo roditelje koji su izuzetno posvećeni, ali i one koji taj prvi razvojni period prepuste okolnostima i spoljnim faktorima – priča Ćurevac za „Avaz“<h2>Zabrinjavajući podaci iz vrtića</h2>Iskustva iz prakse pokazuju da je problem izraženiji nego ranije.- Vjerujte da je 80, da ne kažem i 90 posto djece u vrtićima s izraženim govorno-jezičkim i glasovnim poteškoćama, a uz to se javljaju i druge razvojne teškoće. Kada je govor u pitanju, on sa sobom nosi i ostale poteškoće u razvoju“, upozorava logoped za „Avaz“.<h2>Kada dijete treba progovoriti?</h2>Ćurevac pojašnjava da razvoj govora počinje mnogo ranije nego što roditelji očekuju.- Period vokalizacije, brbljanja i glasanja počinje već od petog ili šestog mjeseca. Sa godinu dana dijete bi trebalo da ima barem jednu riječ u vokabularu, da reaguje na ime i pokazuje interesovanje, pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.Već oko druge godine mogu se uočiti jasni pokazatelji da li se govor razvija u skladu s uzrastom.

Savjeti za uspješnije roditeljstvo: Potrebno je samo par koraka za napredak

- Ako sa dvije godine nemamo razvoj glasova u skladu s kalendarskim uzrastom, to je signal. Do četiri ili četiri i po godine dijete bi trebalo da izgovara gotovo sve glasove, a sa pet godina da ima formirane rečenice, razumijevanje, kogniciju i razvijenu motoriku – pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.<h2>Roditelji imaju ključnu ulogu</h2>Iako je, kako kaže, danas teško potpuno odvojiti djetinjstvo od ekrana, roditelji ipak mogu napraviti veliku razliku.- Teško je danas dijete odvojiti od ekrana, kada su svi stalno uz telefone. Ali roditelji mogu uticati – kroz igru, boravak u prirodi, druženje s vršnjacima i kvalitetno provedeno vrijeme- ističe Ćurevac za „Avaz“.Zaključuje da je tema ekrana i razvoja govora izuzetno široka, ali da je najvažnija poruka jasna: rana reakcija i pravovremena podrška mogu spriječiti dugoročne posljedice po dijete.

Najnovije

1