Čak i kada dijete nema jasne simptome bolesti, roditeljski instinkt obično upozori da se nešto s njim dešava: Beba je blijeda, često mijenja raspoloženje ili plače češće nego inače.&nbsp;&nbsp;
Sve to, naravno, može biti posljedica probavnih problema ili izbijanja zuba, ali to ne znači da su ove dvije neprijatne situacije uvijek odgovor na sve. Jer, izbijanje zubića može izazvati probleme na desnima, ali nikada neće prouzrokovati visoku temperaturu. 

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo... 

Šta mu je 

Većina roditelja zna tačno šta je s djetetom i šta mu nedostaje. Također, roditelji, uglavnom, dobro procijene treba li bebu voditi liječniku ili ne. Ipak, nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci. 

Prije svega, ne zaboravite: Što manje dijete, to veći oprez! Kad god ste nesigurni, pozovite liječnika i opišite mu simptome. To je lakše nego kasnije razbijati glavu zbog učinjenog previda.

Temperatura i grlo

Ako mislite da djetetu nije dobro i željeli biste spriječiti razvoj bolesti, pregledajte ga prvo sami. Prvi korak je, naravno, mjerenje temperature. Ako je ona povišena, razbolijevanje je vjerovatno na pomolu. 

Kod male djece infekcije grla su vrlo česte. Dakle, broj dva na listi šta treba pregledati je svakako grlo. Ali, ne pokušavajte pregledati grlo bebe mlađe od godinu. To prepustite liječniku. 

Ako je dijete dovoljno veliko da razumije šta tražite od njega, postavite ga nasuprot izvoru svjetlosti i recite mu ili pokažite da širom otvori usta (uz čuveno "kaži aaa..."). Ako mu je grlo crveno ili je na bilo koji način promijenilo izgled, pronašli ste krivca. 

Žlijezde i osip

Organizam na razne infekcije reagira stvaranjem dodatnih bijelih krvnih zrnaca. Ona su neka vrsta "specijalaca" u tijelu. Provjerite zato da li je u "fabrikama" koje proizvode ove male ratnike povećana proizvodnja. 

To ćete uraditi tako što ćete ispipati nježno obod donje vilice djeteta, sve do njenog spoja s vratom. Ako je u tom predjelu bilo šta natečeno, vjerovatno je riječ o limfnim žlijezdama koje upravo naoružavaju dijete za borbu protiv neprijateljski raspoloženih elemenata. 

Još jedan čest simptom nekoliko infektivnih dječijih bolesti je osip. A prva mjesta na kojima se on javlja su grudi i koža iza ušiju. 

Simptomi

Najčešći simptomi bolesti kod djece su: 

- Povećana tjelesna temperatura; 

- Plač i preosjetljivost; 

- Povraćanje i proljev,

- Odbijanje hrane i pića; 

- Upaljeno grlo; 

- Osip, svrab; 

- Uvećane žlijezde na vratu ili na spoju donje vilice s vratom. 


Znaci za uzbunu

Pozovite liječnika odmah ukoliko dijete: 

- Diše veoma ubrzano, bučno ili otežano; 

- Ima konvulzije; 

- Padne u nesvijest; 

- Osjeća jaku bol koja ne prestaje; 

- Ima groznicu; 

- Ima osip ili ravne ljubičaste ili tamnocrvene tačkice na koži;

- Vrišti od bolova i preblijedi kada vrišti.

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo...

Nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci

Mala beba nije mala briga

Ultrazvuk nedvosmisleno pokazuje da bebe već u majčinom stomaku sisaju prst. To znači da sasvim mala djeca imaju potrebu sisati i da im to predstavlja zadovoljstvo, pošto fetus to očigledno ne radi zato što je gladan.&nbsp;&nbsp;
Kada beba dođe na svijet, roditelji brzo otkriju da ova aktivnost ima umirujuće djelovanje i zato posežu za dudom varalicom bez koje mnogi mališani ne mogu zaspati. Ali, kada dijete malo poodraste, nastaje problem: kako ga odviknuti od cucle? 

Oko trećeg mjeseca - pravi trenutak 

U tom uzrastu potreba za varalicom se smanjuje, pošto beba otkriva druge načine da se smiri: može sisati ruku ili tkaninu, zaroniti lice u mekanu igračku... To je, dakle, pravi trenutak da je odviknete od varalice, pošto će vam to tada najlakše poći za rukom. 

Za početak, postepeno smanjujte korištenje varalice tokom dana. Pomozite bebi da se opusti tako što ćete je zabavljati pričom, maziti se s njom... 

Nakon šest mjeseci - rizik postaje sve veći 

Prvo, postoji opasnost da dijete razvije totalnu ovisnost, odnosno da se ne može smiriti niti zaspati bez cucle. U takvom slučaju, teško je odvići dijete od ovog pomagala, koje postaje mora za roditelje: beba plače svaki put kad joj cucla ispadne iz usta, uvijek pri ruci moraju imati rezervnu cucu... 

Oko treće godine - dijete je dovoljno veliko 

Kad krenu u vrtić, čak i djeca čiji roditelji toleriraju cuclu u najvećem broju slučajeva sama prevaziđu ovaj problem. Ali, ukoliko se to ne dogodi, da li ih treba pustiti da nastave po starom?

Ne, pošto cucla ometa normalan razvoj jezika i socijalizaciju: kako dijete ne može pravilno govoriti s cuclom u ustima, druga djeca će mu se smijati i ono će se povući u sebe. 

Između treće i pete godine - krajnje je vrijeme 

U tom uzrastu ovisnost o cucli postaje ozbiljan problem, pošto onemogućava normalnu socijalizaciju i pravilan razvoj vilice. Krajnje je vrijeme za odvikavanje. Za početak, važno je da ništa ne radite na silu.

Motivirajte dijete tako što ćete mu reći da se ponosite njime zato što je sada veliko, zamolite zubara da mu jednostavnim riječima objasni da nije dobro da sisa varalicu i da postoji opasnost da mu se iskrive zubi. 

Najzad, zajedno odaberite dan D: najbolje je da to bude neki simboličan datum, recimo njegov rođendan. Možete mu obećati i neki poklon, ako ostavi cuclu. 

Za početak dijete je može koristiti samo kod kuće, pa onda samo kad je u svojoj sobi i, najzad, samo kad legne spavati. Da bi dijete lakše prebrodilo krizu tokom dana, ponudite mu zamjenu: recimo, sok na slamčicu. 

Imajte na umu da je djetetu u tom teškom periodu potrebna vaša podrška. Ruganje, grdnje i ucjenjivanje mogu ga samo obeshrabriti.

Za početak, postepeno smanjujte korištenje varalice tokom dana. Pomozite bebi da se opusti tako što ćete je zabavljati pričom, maziti se s njom...

Mnogi mališani bez cucle ne mogu zaspati

Dan D - kako se riješiti cucle

Razdražljivo, nametljivo i napadački raspoloženo dijete uništava sve što mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umjesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj agresivnosti.&nbsp;
Tokom prvih godina života djeci je teško savladati te impulse. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmjeravanje na samokontrolu i umjerenost. 

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom. Agresivnost je jača i vidljivija u razdoblju u kojem ono još nije naučilo govoriti i raste do trenutka u kojem nauči komunicirati na korektan način. 

Čim dijete postigne cilj da ga razumiju, najčešće nasilno ponašanje zamjenjuju riječi.

Do 6. mjeseca 

U prvom periodu života jedini način komunikacije je plač, koji dijete često koristi bez jasnog razloga: plače i kada je potpuno zdravo i kada ga ne treba presvući, kada mu nije hladno, niti vruće, niti je gladno, niti žedno. Dijete u toj fazi počinje pokazivati i druge znake razdražljivosti.

- Kako pomoći

Roditelji trebaju često maziti bebu, držati je na rukama i pričati joj. U tom razdoblju zaštitničko ponašanje i mamina briga umiruju i opuštaju. 

&nbsp;Od 8. do 10. mjeseca 

Dijete prolazi fazu NE. Ono pokušava nametnuti vlastitu volju i ne prihvata kompromise. Ako želi držati neku igračku, plače i vrišti dok ne dobije ono što želi. Stvarno poprima ponašanje pravog "malog tiranina" koji zabrinjava i uznemirava roditelje.

- Kako pomoći

Ne treba udovoljavati svakom njegovom prohtjevu samo da bi se smirilo. Na taj način pojačava se njegov egocentrizam, koji se ostvaruje u namjeri da uvijek bude u centru pažnje. Možete pokušati skrenuti pažnju igrajući se s njim ili gledajući crtani film. 


Od 1. do 2. godine 

Dijete kreće u period socijalizacije, izlazi iz porodičnog kruga i upoznaje nove prijatelje. Ali, stupanje u kontakt s drugima, bilo djecom ili odraslima, za njega predstavlja guranje, štipanje i udaranje nogom. 

Ne trebate se brinuti, riječ je o pomalo primitivnom načinu, vrlo raširenom u tom uzrastu za pokazivanje interesa prema nekome ili nečemu. 

- Kako pomoći

Treba jasno i odlučno razgovarati s djetetom i objasniti mu da mora naučiti kontrolirati svoju snagu kako ne bi povrijedilo ostalu djecu. Treba mu objasniti da život s drugima sigurno donosi i neka odricanja, koja će biti nadoknađena druženjem s vršnjacima. 

Treća godina 

Dijete počinje graditi svoj identitet, ali njegova posebnost još se izražava uglavnom instinktivnim ponašanjem. Ustvari, dijete reagira na posebno agresivan način na normalne događaje koje tumači kao izazove. 

Ako mu mama kaže da ugasi televizor, dijete počinje vikati, bacati predmete koji su mu u rukama, a ponekad i opsuje.

- Kako pomoći

U tim slučajevima dijete se osjeća nemoćno, razočarano i poraženo pred situacijama s kojima se ne zna suočiti, osim naglim i prepotentnim ponašanjem. Trebate mu mirno pričati i uvjeriti ga da ponekad treba prihvatiti male kompromise.

Značaj porodičnih odnosa 

Uprkos dobrim namjerama, agresivnost nikada potpuno ne nestaje, već se pojavljuje u raznim situacijama koje je stimuliraju. Ipak, porodično okruženje ima jak utjecaj na agresivno ponašanje djeteta. Agresivno ponašanje posebno mogu izazvati sljedeće tri situacije: 

- Loš primjer u porodici

Ako je svakog dana dijete svjedok burnih razgovora između mame i tate, ako njihov normalan način razgovora uključuje provokacije, prkošenja, psovke, dijete će ponoviti istu šemu agresivne komunikacije i izvan kuće. Dijete postaje uvjereno da je korištenje nasilnih metoda jedini način za postizanje onoga što želi. 

- Zabrane i ograničenja

Ponekad se odgoj sastoji od previše zabrana. Ta situacija može izazvati jaku frustraciju djeteta koje onda razvija agresivne impulse.

- Pretjerano tolerantan stav roditelja

Pokazalo se da su djeca previše popustljivih roditelja agresivnija od djece roditelja koji znaju dobro procijeniti kada treba biti strog. Djetetu nisu dostupna pravila ni model na koja bi se oslonilo svaki put kada treba izabrati kako će se ponašati. Roditeljsko popuštanje pred njegovom agresijom ohrabruje ga da zadovolji svoje želje na najbrži i najdirektniji način.


Izbjegnite greške

1. Nemojte koristiti fizičke kazne. Šamar djetetu koje je udarilo prijatelja izaziva opet agresivnost, jer povećava bijes i frustraciju. 

2. Nemojte ismijavati. Tada se dijete ljuti, osjeća se krivim i neprimjerenim, ali, također, osjeća i mržnju koja je prethodnica nasilja. 

3. Nemojte etiketirati. Ako ga uvijek nazivate bezobraznim, navodite ga na identificiranje s tim karakteristikama i ono nema mogućnost izlaska iz te šeme. 

4. Nemojte vrijeđati. Uvrede koje se pripisuju djeci su etikete koje je teško eliminirati. Dijete se osjeća nedostojnim ljubavi roditelja i gubi povjerenje u sebe. 

5. Nemojte se osjećati krivim. Razumljivo je da vas razbjesni agresivno dijete. Morate učiniti veliki napor kako biste kontrolirli vlastite reakcije i kako ne biste uzvratili agresivno.

Tokom prvih godina života djeci je teško savladati agresivne ispade

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom

Kada dijete postane agresivno

Slobodno vrijeme prilika je da s djetetom razvijate povjerenje, bliskost i povezanost. Važno je znati da djeca od najranije dobi imaju potrebu i želju za boravkom i igrom s roditeljima.&nbsp;&nbsp;
Velik je broj opravdanih i neopravdanih razloga zbog kojih ne provodite dovoljno vremena u igri i porodičnom druženju. Poznato je da nije bitna količina vremena provedenog s djetetom, nego je bitno vrijeme potrošiti kvalitetno i kreativno.

Zato, ako želite doći do stepena da vam dijete kao desetogodišnjak kaže da je dobilo jedinicu ili kao 15-godišnjak da je pao prvi poljubac, temelje trebate graditi u najranijem djetinjstvu, dok su roditelji centar svijeta. 

1. Nađite vrijeme za igru i posvetite djetetu potpunu pažnju

Vrlo često se desi da smo odsutni za vrijeme igre i druženja s djetetom. Poznate su vam situacije kada gledate TV ili telefonirate i gledate crtež koji je dijete nacrtalo i kojim vas želi impresionirati. 

Ali, djeca shvataju kada niste usredotočeni na njih. Zato je bitno odvojiti vrijeme za dijete i posvetiti mu punu pažnju, jer će samo tako osjetiti da vam je važno. 

2. Čitajte djetetu

I prije navršene prve godine čitajte djetetu, razgovarajte o pročitanom, prepričavajte priče. Odredite vrijeme za čitanje, najbolje prije spavanja i odvojite za to deset minuta vremena. Djetetu trebaju podjednako čitati i mama i tata. 

3. Stvorite vrijeme za igru

Iskoristite vrijeme kada vodite dijete u vrtić, kada ste u kupovini ili se vozite automobilom i razgovarajte s djetetom ili igrajte neku igru riječima. 

4. Ne budite pasivni roditelj 

Odvedite djecu u kino, na koncert ili klizanje i s njim podijelite novo iskustvo.

5. Porodična putovanja

Organizirajte izlete, putovanja na more, na skijanje... Kada idete na godišnji odmor nemojte ostavljati djecu na čuvanje bakama ili tetama.

Ako vam desetogodišnjak kaže da je dobio jedinicu ili 15-godišnjakinja ispriča  sve o prvom poljupcu, temelje izgradite u najranijem djetinjstvu, dok ste svojoj djeci još centar svijeta

S djecom trebate biti bliski

1. Moja beba je ružna&nbsp;&nbsp;
Buduće mame u časopisima i na televiziji viđaju slike slatkih, lijepih i rumenih beba. A, kada im u porodilištu donesu njihovu prinovu, ugledaju smežurano i crveno lice. 

- Većina novorođenih beba ne izgleda privlačno iz sasvim jednostavnog razloga - kosti lobanje nisu sasvim sastavljene, jer kako bi se inače tokom porođaja njena glava mogla prilagoditi obliku porođajnog kanala i tako lakše doći na svijet. 

Osim toga, zbog tečnosti koja se akumulira ispod bebine kože, oči izgledaju natečene što licu daje "žablji" izgled. Međutim, sve su to pojave koje nestaju već nakon desetak dana i tada se "ružno pače" počinje pretvarati u "labuda". 

2. Moja se beba stalno trza 

Mlade mame često misle da s bebom nešto nije u redu, jer stalno trza nogicama. Zašto?

- Posljednjih nekoliko mjeseci trudnoće beba boravi sklupčana u skučenom prostoru u kojem nema mjesta za protezanje nožica i ručica. Međutim, kada se rodi, ona dobija prostora i više nego što joj je potrebno. Pošto još ne može kontroilirati svoje pokrete, mamama to liči na trzanje. 

Bebin neurološki sistem postepeno se razvija i na tom putu razvoja dešavaju se neke često čudne stvari: tresu joj se brada i noge, beba drži skupljene prstiće nogu, širi i skuplja ruke kada je naglo "ispustite". Sve pojave nestaju same od sebe čim bebin nervni sistem postigne odgovarajuću zrelost. 

3. Moj sin ima ogromne testise 

Testisi tek rođenog dječaka zaista izgledaju veliki u odnosu na malo tijelo. 

- Ovu vrstu "šoka" i "ponosa" doživljava većina mama i tata. Međutim, većina dječaka ima otečene testise zbog pritiska koji oni trpe prilikom prolaska kroz porođajni kanal. 

Osim toga, u bebinom krvotoku još cirkulira dosta majčinih hormona, što kod dječaka izaziva natečenost testisa, a kod djevojčica uvećanje spoljašnjeg dijela genitalija. Kako se bebin organizam bude oslobađao viška hormona, tako će se i veličina genitalija normalizirati. 

4. Ruke i noge bebe uvijek su hladne 

Roditelji se uspaniče kada shvate da su bebine ruke i noge stalno hladne. Utopljavaju bebu i pokušavaju ugrijati, ali bez rezltata. 

- Prvo provjerite toplinu bebinog stomaka i grudnog koša. Ako su ovi dijelovi tijela ružičaste boje i umjereno topli, nema razloga za brigu. Nožice i ručice novorođene bebe su hladne jer njen krvotok nije u potpunosti razvijen.

Tačnije, on u početku raznosi većinu krvi u vitalne organe, jer je njima najpotrebnija. Ruke i noge su najudaljenije od srca, pa u sistemu cirkulacije krvi, posljednji dolaze na red. 

5. Zapazila sam krv na peleni moje djevojčice 

Nije rijetkost da se na peleni beba, posebno djevojčica, pojavi krv. Roditelji odmah u glavi imaju razne bolesti i poremećaje, ali...

- Hormoni koji su odgovorni za natečenost testisa kod dječaka, krivi su i za pojavu krvarenja iz vagine kod jednog broja djevojčica. Ponekad se dešava da mokraća na peleni poprimi tamnu boju, a mamama to djeluje kao krv. 

6. Beba danima nema stolicu 

Beba koja je redovno imala stolicu i po nekoliko puta odjednom je nema po tri-četiri dana. Šta se događa s crijevima?

- Bebe koje se hrane majčinim mlijekom imaju tečniju i zrnastiju stolicu od onih koje se hrane adaptiranim mlijekom. Neke bebe kake češće, a neke rjeđe, što ovisi o brzini varenja i razgradnje mlijeka u njihovim crijevima. 

Ako beba napreduje, mirno spava, ne pati od bolova u stomačiću i ne djeluje bolesno, nemojte paničititi. 

7. Plik na gornjoj usni 

Beba odlično napreduje, ali jednog dana na gornjoj usni ugledate veliki plik. 

- Plik na gornjoj usni nije ništa drugo nego posljedica sisanja. Kožica na bebinim usnama je tanka i nježna pa se usljed trenja tokom dojenja potklobuči, što mamama liči na plik. Bebe to ne boli.

8. Zašto stalno kiše 

Tek ste došli kući, pazite bebu, a ona počinje kihati. Panika da se maleno razboljelo raste. 

- Tek rođene bebe često kišu, ali to nije posljedica prehlade, niti infekcije. Radi se o refleksnoj radnji, a cilj je čišćenje dišnih puteva od sitnih čestica prašine. 

9. Bebi se ljušti koža na rukama i nogama 

Ozbiljna kožna bolest, prvo je što mame pomisle kada vide da se bebi ljušti koža na rukama i nogama. 

- Tokom trudnoće beba "pliva" u vodi, pa je priroda smislila način kako da zaštiti njenu kožu od utjecaja vode. Zato je bebina koža "premazana" bijelim, masnim slojem koji se naziva verniks. Kada se beba rodi, babica je okupa i spere taj masni sloj, nakon čega nježna koža ostaje bez zaštite. 

Kada dođe u dodir sa zrakom, gornji sloj kože se osuši i počinje se ljuštiti. Ljuspice će same otpasti, nemojte ih uklanjati i već nakon sedmicu ili dvije bebina koža će biti glatka i ružičasta.

Mlade mame često ostanu u šoku kad primijete neke sasvim obične i normalne pojave kod svoje bebe. Evo devet najčešćih o kojima nećete ništa naći u knjigama koje ste dosad pročitali

Noge i ruke novorođenčeta često su hladne

Krv na peleni – nije za paniku

Prilikom izbora hrane za bebe, prije svega, treba povesti računa o tome da ona mora biti:&nbsp;
- Visokoenergetska, jer zbog ubrzanog rasta mala djeca imaju potrebu za dodatnom energijom; 

- Lako varljiva, dakle u početku kašasta, a kasnije uvoditi sve čvršću hranu; 

- Svježa i čista; 

- Laka za spremanje. 

Četiri osnovne grupe namirnica potrebne djetetu su žitarice, voće, povrće i hrana životinjskog porijekla. 

Žitarice 

U ovu grupu spadaju: riža, pšenica, kukuruz, raž, ječam i ovas. Žitarice sadrže veliku količinu ugljikohidrata koji su dobar izvor energije. U omotaču se nalaze vlaknaste materije koje imaju značajnu ulogu u održavanju funkcije probavnog trakta. 

Dobar su izvor vitamina B-grupe. Žitarice sadrže malo masti i minerala. Najbolje su u kombinaciji s namirnicama životinjskog porijekla (keks s mlijekom, pecivo sa sirom, pura s mlijekom). 

Pšenica, raž i ječam sadrže dosta glutena koji kod predisponiranih osoba izaziva celijakiju. Zbog toga njih ne treba davati prije 10. mjeseca života. 

Voće i povrće

Voće sadrži veliku količinu vode, ugljikohidrata, minerala, vitamina i vlaknastih materija. Ima malo bjelančevina i masti. Željeza ima u kupini, borovnici, kajsiji, breskvi i malini. Dunja, jabuka, jagoda i malina sadrže dosta pektina koji povoljno djeluju kod djece koja imaju proljev. 

Za početak dohranjivanja najbolje je bebi dati jabuku, krušku, kajsiju, šljivu, breskvu. Citruse, zbog rizika od alergijskih reakcija, ne treba davati u prvoj godini života. 

Povrće sadrži veliku količinu vode, ugljikohidrata, vitamina, minerala, vlaknastih materija. Ima malo bjelančevina i malo masti. 

Vitamina C ima u lisnatom (posebno onom tamnozelenih listova) povrću, u paradajzu, paprici, krompiru. Karotena ima u zeleno-žutom povrću. Kalcija i željeza ima u špinatu, zelenoj salati, mrkvi, tikvi.

Hrana životinjskog porijekla

U ovu hranu spadaju meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi. U ishrani male djece, zbog lakšeg varenja, koristi se meso mladih životinja (janjetina, piletina, teletina). 

Meso sadrži bjelančevine visoke biološke vrijednosti. Pored toga, ono je bogat izvor mineralnih materija - kalija, fosfora, klora, sumpora, kalcija, magnezija i željeza. 

Jaja sadrže bjelančevine visoke biološke vrijednosti te bitne aminokiseline. Žumance je bogatije mastima, željezom i fosforom od bjelanceta.

Četiri osnovne neophodne grupe namirnica su žitarice, voće, povrće i hrana životinjskog porijekla

Za početak dohranjivanja najbolje je bebi dati jabuku, krušku, kajsiju, šljivu, breskvu

Sve boje na tanjiru

U današnje vrijeme mame sebi olakšavaju posao u vezi sa pitanjem higijene svojih beba. Devet od deset majki koristi vlažne maramice koje, inače, zauzimaju 65 posto tržišta proizvoda za dječiju higijenu. O čemu treba voditi računa prilikom upotrebe?&nbsp;
1. Sa mlijekom ili losionom?

Izbor zavisi od navika. Žene koje koriste mlijeko za svoju higijenu, izabrat će maramice sa mlijekom, a one koje više vole vodu, odlučit će se za maramice sa losionom. Ipak, mlijeko, kao "bogatije", bolje uklanja nečistoću prilikom promjene pelena. Maramice na bazi losiona više odgovaraju licu, jer ne ostavljaju masni film na koži.

Zapamtite: bilo da su na bazi losiona ili mlijeka, vlažne maramice su hidratantne ako sadrže ulje cvijeta pamuka ili badema.

2. Ne upotrebljavajte je za ruke bebe mlađe od 18 mjeseci

Mališani sisaju palac, stavljaju prste u usta, a losion i mlijeko iz maramica ipak nisu za to namijenjeni. Iako nisu toksične, bolje je ne brisati bebi ruke maramicama prije nego što navrši osamnaest mjeseci. Najbolje je bebi ruke prati običnom vodom.

3. Kada ih izbjegavati?

Ako je beba podložna alergijama (ako ima ekcem) ili ako pati od eritema na koži svakako izbjegavajte maramice.

4. Oprez, konzervansi!

Upotreba vlažnih maramica podrazumijeva često otvaranje i zatvaranje kutije ili kese. Pored toga, uvijek ih uzimamo više ili manje čistim rukama. Zbog toga, a i zbog sprečavanja razvijanja bakterija, vlažne maramice sadrže veći broj konzervansa od drugih kozmetičkih proizvoda. To je određena sigurnost. 

Međutim, među konzervansima koji se koriste nalazi se i paraben koji je trenutno na lošem glasu, jer je alergen. Obavezno provjerite da li se on nalazi među sastojcima.

Bolje se čuvaju u kutiji

Rok trajanja maramica zavisi od toga koliko su vlažne i od pakovanja. Izaberite one u kutiji prije nego u kesi. U svakom slučaju, možete ih čuvati tri mjeseca.

Devet od deset majki koristi vlažne maramice

Beba sisa palac, stavlja prste u usta, a losion i mlijeko iz maramica nisu za to namijenjeni

Vlažne maramice nisu za ruke dojenčeta

Disciplina pomaže djeci da stvore osjećaj za vlastite granice, ali i da se osjećaju sigurnijima. Ali, danas roditelji često puste dijete da radi šta hoće sve dok ne prevrši mjeru i tad primijene rigorozne kazne čiji smisao dijete ne razumije.&nbsp;&nbsp; 
Zato recite jasno djetetu šta smije, a što ne i koje će biti posljedice njegovog ponašanja. Kad jednom stvorite strategiju discipline, budite dosljedni i ne popuštajte, jer to je upravo trenutak kad se čitav sistem pravila lako sruši.
 
Najbolji način da motivirate dijete da bude disciplinirano je nagrađujući njegovo dobro ponašanje. Nacrtajte tablicu za sedam dana, u kojoj će svaki dan imati stubac s pet polja. 
 
Recite djetetu šta očekujete od njega da napravi svaki dan (pospremi igračke, samo se obuče). Kad god bude dobro, dajte mu jednu zvjezdicu, a kad ih dovoljno sakupi, nagradite ga. 
 
Ako se bude loše ponašalo, prekrižite zvjezdicu. Tablicu zakačite na frižider ili djetetov ormar kako bi u svakom trenutku moglo vidjeti posljedice svog ponašanja. Neka nagrada uvijek uključi više vremena provedenog s vama.

Važno je stvoriti strategiju discipline

Recite djetetu kako očekujede da pospremi igračke

Dajte djetetu do znanja šta se smije, a šta ne

Kašalj je jedan od najčešćih simptoma bolesti male djece. On je refleksni odgovor dišnog sistema na podražaj receptora za kašalj. Receptori mogu biti podraženi različitim podražajima - mehaničkim, toplinskim, hemijskim, ali i bakterijskim i virusnim.&nbsp;&nbsp;
Kašalj mogu izazvati vanjski podražaji poput stranih tijela, čestica prašine, plinova, ali najčešće se javlja kao posljedica nagomilavanja sekreta u bronhima zbog upalnih ili alergijskih procesa.

Kašalj je odbrambeni mehanizam kojim organizam želi osloboditit dišne puteve od stranih čestica i drugih produkata upale.

Vrste kašlja 

Razlikujemo produktivni (vlažni, "zreli") od neproduktivnog (suhog, podražajnog) kašlja. 

Kod djece s akutnim upalama dišnih puteva kašalj počinje kao neproduktivan, a nastaje zbog upalnog podražaja sluznice. Nakon nekoliko dana javlja se produktivni kašalj zbog pojačanog lučenja sluzi. 

Dijete do pete godine života guta iskašljani sekret, a tek kasnije nauči iskašljani sekret ispljunuti. Sekret može biti sluzavo gnojan kod bakterijskih upala bronha ili pluća, ili bijel, gust, žilav kod asmatskog napada. 

Iako je kašalj nespecifičan simptom i nastaje kod svih bolesti dišnog sistema, neke njegove karakteristike mogu pomoći u pronalaženju pravog uzroka.

- Suh i slab kašalj javlja se kod dojenčadi s akutnom upalom ždrijela i ponekad može uzrokovati povraćanje sluzi ili hrane. Kod manje djece ovakav kašalj najčešće se javlja ujutro, a nastaje zbog slijevanja sekreta u ždrijelo iz nosa, sinusa ili zbog upale trećeg krajnika. 

- Napadi suhog, grčevitog kašlja koji se karakterizira nizom uzastopnih iskašljaja, nakon čega slijedi snažan, zvučan udisaj, tipičan je za hripavac. Ovakav kašalj može biti popraćen crvenilom lica i povraćanjem dojenčadi i male djece. 

- Glasan, promukao kašalj javlja se kod laringitisa.

- Produktivni kašalj karakterističan je za bronhitis, astmu, cističnu fibrozu.

- Rijetko kašalj može biti dvoglasan (bitonalan). Ovakav kašalj tipičan je za suženje dušnika ili bronha koje može nastati zbog pritiska povećanog limfnog čvora ili stranog tijela.

S obzirom na trajanje, kašalj može biti akutni, hronični i tvrdokorni, dugotrajni i ponavljajući. Može se javljati danju ili noću, tokom cijele godine ili samo sezonski. 

- Ponavljajući kašalj javlja se pri čestim upalama gornjih dišnih putova zbog slijevanja sekreta iz nosa ili sinusa. Obično se javlja kod mališana koji idu u vrtić. 

- Kašalj koji se javlja sezonski (proljeće, rano ljeto, jesen) najčešće je posljedica alergijske preosjetljivosti na polen stabala, trava i korova. Tada se uz kašalj javljaju i drugi simptomi peludne alergije: crvenilo, svrbež i suzenje očiju, kihanje i svrbež nosa. 

- Dugotrajan kašalj javlja se i kod oštećenja sluznice bronha koje je uzrokovano upalnim djelovanjem bakterija, virusa ili gljivica. Dugotrajni kašalj je i hripavac, te kašalj koji zaostaje zbog preosjetljivosti receptora nakon virusne infekcije.

Kako pomoći djetetu 

Treba znati da je kašalj jedan od odbrambenih mehanizama organizma pa ga treba ne suzbijati, nego olakšavati.

Kod produktivnog kašlja potrebno je razrijediti i pokrenuti gusti sekret u dišnim putovima. Sekret se može razrijediti uzimanjem dovoljnih količina tekućine, što je važno za dojenčad i malu djecu koja imaju povišenu temperaturu. 

Pri povišenoj temperaturi organizam gubi veće količine tekućine, sluznice su suhe, pa tako i sluznica bronha. Upalni sekret je gust i teško se iskašljava. Mogu pomoći i neki lijekovi, ali u tom slučaju obavezno se konsultirajte s liječnikom.

VAŽNO&nbsp;&nbsp;
Svaki dugotrajni kašalj zahtijeva posjetu liječniku. Tada se na osnovu razgovora s roditeljima i pregleda djeteta odlučuje o daljim postupcima koji će dovesti do dijagnoze i ispravnog liječenja.

Kašljem organizam želi osloboditi dišne puteve od stranih čestica i drugih produkata upale i zato ga ne treba sprečavati, ali treba utvrditi njegov uzrok

Kod djece s akutnim upalama dišnih puteva kašalj počinje kao neproduktivan

Zašto dijete kašlje

Ko stanuje ovdje?&nbsp; 
Dvije velike kartonske kutije su dvije kuće u kojima se međusobno posjećujete. U igru uvedite i plišane igračke. (od 2 godine pa naviše)

Zemlja čuda

Vila svaku sobu može pretvoriti u drugu zemlju. Jednom je soba zemlja pčela, pa se u njoj zuji. Drugi put je ptičija zemlja u kojoj se cvrkuće, a u lavovskoj zemlji se riče, a u zemlji majmuna prisutni se penju na sto i stolice ili prevrću po krevetu. (od 2. godine)

Nove priče

Posmatrajte s djetetom pojedinosti sa slikovnica i izmišljajte nove priče: Ptica sjedi na drvetu - šta li je ona danas doživjela? Kojim je ulicama prošao mali crveni automobil? I ko živi u kućici usred šume? (od 3. godine)

Modna revija

Ova će igra oduševiti djevojčicu u dobi od četiri godine. Još ako se tu nađe nekoliko njenih drugarica iz komšiluka, pa im obučete vaše stare bluze, okitite ih zaboravljenom bižuterijom, eto revije koja će potrajati cijelo popodne.


Svemirski brod

Plastična ili pletena korpa za rublje za tili čas pretvorit će se u brod, autobus ili svemirsku letjelicu. Putnici mogu biti razne igračke. Šta sve mogu doživjeti putnici? Šta sve mogu vidjeti iz svemira ili na otvorenom moru? Eto materijala za izmišljanje novih priča. (od 4. godine)


Pantomima

Koje ljude susrećete prilikom odlaska u kupovinu? Komšinicu koja je izvela psa u šetnju? Ili starijeg gospodina koji sjedi na klupi u parku i čita novine? Dijete koje držeći majku za ruku balansira na nekom zidiću? Kod kuće pantomimom predstavite te likove, a dijete neka pogađa o kome je riječ i obratno. (od 5. godine)


U restoranu

Od kartona i krpica napravite tanjure i hranu. Izmislite naziv restorana kao i imena jela na meniju. (od 5. godine).


Mali pronalazači

- Sa dvije godine djeca vole vesele priče. Vole obrtati stvari - obična kocka lako može postati patuljak ili stol za lutkinu kuću.

- Sa dvije godine počinje magijski period. U mašti vašeg djeteta sve postaje živo - bića iz bajki, plišane igračke, drveće i cvijeće.

- Kad napuni četiri godine dijete obožava luckaste priče i voli se pretvarati da je neko drugi. To ga jako zabavlja i izuzetno potiče kreativnost.

- U petoj godini dijete već ima vlastite ideje za igru, izmišlja priče i pjesmice, njegova mašta više ne poznaje granice.

Djeci je sve bajkovito i živo. U njihovim predstavama životinje mogu govoriti, a obični sto je savršen piratski jedrenjak

Učim s mamom: Putovanje u svijet mašte

Jedino vaše dijete može odrediti trenutak kad je spremno odreći se pelena i sjesti na tutu. U tome ga roditelji mogu samo podržavati i ohrabrivati ga na samostalnost.&nbsp;&nbsp;
Odvikavanje od pelena i prelazak na tutu nije nikakvo takmičenje! Svako dijete ima svoj vlastiti tempo razvoja koji nećete moći ubrzati nikakvim forsiranjem sjedenja na tuti i odvikavanjem od pelena.

Tjelesne pretpostavke između 24. i 48. mjeseca

Zahvaljujući sazrijevanju kičmene moždine, dijete tek poslije navršene dvije godine može osjetiti kad mu je mjehur pun, ali ga još ne može kontrolirati. No, ono polako počinje spoznavati da piški u pelenu.

Sposobnost da preko dana zadržavaju mokraću djeca stiču u periodu između 24. i 48. mjeseca. Noćnu kontrolu mjehura postižu oko pola godine kasnije. Kontrola stolice postiže se nešto malo brže.

No, tek sa oko šest godina kontrola mjehura je kompletno sazrela i tada je tek moguće zahtijevati potpunu svjesno ispuštanje mokraće.

Ostavite djetetu dovoljno vremena. Trening za tutu može kolidirati sa težnjom za nezavisnošću koja se u tom periodu budi u njemu. Zato ne vršite pritisak. Prevelika očekivanja ili kazne mogu djelovati frustrirajuće na dijete i njegovo samopouzdanje.

Poklonite djetetu tutu

Djetetu treba ostaviti dovoljno vremena da se «sprijatelji» s tutom. Ne prisiljavajte ga da sjedi na njoj. To može rezultirati neobičnim ponašanjem - dijete sjedi na tuti, a onda se sakrije za vrata ili zavjese i tu «obavi posao». A tutu sasvim zamrzi.

Pohvalite ga zato kad najavi da će piškiti, pa mu vi skinete pelenu na vrijeme. Pokažite mu da se ponosite njegovim postupkom. Ali mu pritom ne šaljite poruku da na tutu treba ići samo zato da obraduje mamu.

Hvatajte signale&nbsp;
Pripazite na signale koje vam daje dijete. Sa uputama za čistoću počnite tek kad vam dijete da odgovarajući signal - recimo počinje vam saopćavati da mu se piški ili da se upravo upiškilo u pelenu.

Bez panike

Ne pravite dramu kad pokušaj na tuti ne uspije i ne pokazujte da ste iznenađeni. Što razumnije reagirate, utoliko će biti manje nezgoda.

Možda ćemo vas razočarati, ali znajte: Tek sa šest godina djeca u potpunosti kontroliraju mokraćni mjehur

Ostavite djetetu dovoljno vremena za odvikavanje

Kad će se, napokon, riješiti pelena

Prva infekcija tzv. primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu i u periodu malog djeteta najčešće je infektivno oboljenje tog dobnog uzrasta. Prije dvadesetak godina ova infekcija bila je na drugom mjestu po učestalosti, iza velikog kašlja i šarlaha.&nbsp; 
Kako dolazi do infekcije

Primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu nastaje nakon kontakta s odraslom osobom koja boluje od recidivirajućeg (povratnog) herpes simpleksa. 

Virus se širi kapljičnim putem, ljubljenjem dojenčeta i putem pribora za jelo. Za razliku od herpes simpleksa odraslih, koji se lokalizira u okolini nosa i/ili usta, prva infekcija virusom herpes simpleksa kod dojenčadi najčešće se smjesti na sluznicama usne šupljine, rjeđe nosa, oka i genitalne regije. 

Ovom oboljenju su naročito sklona djeca koja boluju od atopijskih oboljenja i djeca roditelja koji već imaju herpes simpleks. U oba slučaja kod oboljelih već je prisutan oslabljen ćelijski (celularni) imunitet koji olakšava prodor virusa u organizam. 

Sklonija su dojenčad u periodu akutnih manifestacija oboljenja grla, disajnih puteva, mokraćnih puteva i probavnog sistema. Zato dojenčad treba čuvati od kontakta s osobama koje imaju recidivirajući herpes simpleks.

Koje su manifestacije bolesti

Jedan od prvih simptoma infekcije je da dijete odbija uzimanje hrane, postaje kenjkavo i bezvoljno. Prilikom pregleda sluznice usne šupljine vide se bjeličaste promjene sa jače crvenim prstenom u okolini. 

Promjene su prvo lokalizirane u predjelu nepčanih lukova, zatim se šire na mekano, pa na tvrdo nepce, a u najtežim slučajevima zahvataju svu sluznicu usne šupljine i prelazne sluznice usnica.

Taj najteži oblik primoinfekcije virusom herpes simpleks naziva se aftoid Pospischill-Feyrter-ova bolest. 


Dojenče u potpunosti prestaje uzimati hranu zbog bolnih ranica kojima je zahvaćena sluznica ušne šupljine, temperatura je povećana, a limfni čvorovi ispod donje čeljusne kosti i na vratu su natečeni. 


Sluznica usne šupljine je erodirana, prekrivena gnojnim naslagama, iz usne šupljine širi se neprijatan miris. 


Lučenje pljuvačnih žlijezda je pojačano i pljuvačka u većim količinama cijedi se između poluotvorenih usnica koje dojenče ne može zatvoriti zbog defekta i upalnih procesa. 


Ovaj najteži oblik primoinfekcije herpes simpleks virusom zahtijeva smještaj dojenčeta u bolnicu.


Kakva je terapija 


Blaži oblici primoinfekcije prolaze za desetak dana. U tom periodu je također potreban nadzor ljekara u ambulantnimi uslovima rada. 


Uz antibiotsku terapiju potrebno je dati multivitaminske preparate, a ako dojenče zbog bolova nije u stanju sisati, treba ga hraniti na kašičicu. U tom periodu dojenčad izgube na tjelesnoj težini.


Promjene na sluznici usne šupljine mogu se dva do tri puta dnevno premazivati jedan-postotnim rastvorom gencijane violet ili jedan-postotnim eozinom rastvorenim u vodi.

Na taj način otklonit će se bakterijska superinfekcija koja redovno prati ovo oboljenje.


Što se primoinfekcija virusom herpes simpleksa desi u kasnijem dječijem uzrastu, vjerovatnost lakših manifestacija je veća. 


Dojenački period je period nezrelosti imunološke obrane organizma. Zato treba poduzeti neke mjere da se primoinfekcija tada ne desi. 



Ako majka ima herpes


Ako majka ima recidivirajući herpes simpleks, ne smije ljubiti svoje dijete u periodu recidiva bolesti i treba staviti masku na lice kada mu prilazi.


Nipošto ne smije stavljati u usta cuclu ili drugi pribor za jelo dojenčeta. Sve to se odnosi i na druge osobe koje imaju recidivirajući herpes, a dolaze u kontakt s dojenčetom.

Naročito su sklona djeca koja boluju od atopijskih oboljenja i djeca roditelja koji već imaju herpes simpleks

I dojenče može dobiti herpes

Poznato je da zbog povećanog djelovanja hormona u trudnoći postoji povećana sklonost upalama zubnog mesa. Ono je obično lagano natečeno i crveno, a najčešće jako osjetljivo.&nbsp;Nedovoljna njega usne šupljine dovodi do skupljanja plaka koji se lijepi za zub i stvara naslage koje su odlična podloga za razvoj bakterija. Razvoju karijesa pogoduje i pojačana kiselost sline u trudnoći uzrokovana ponekad i čestim povraćanjem i promjenom hrane. 
Da bi se u trudnoći spriječilo nastajanje karijesa potrebno je obratiti pažnju na ispravnu oralnu higijenu. Zato trudnice nakon povraćanja obavezno trebaju isprati usta vodom, jer kiselina iz stomaka nagriza zubnu caklinu.

Pored četke i paste za zube potrebno je redovno upotrebljavati konac za zube. Odlične rezultate pokazuje i upotreba zubnog tuša.

Za umirivanje desni preporučuje se ispiranje usta čajem od žalfije i to nekoliko puta dnevno.

Poželjno je na početku trudnoće odstraniti zubni kamenac, a stomatologu na pregled obavezno otići bar jednom u toku trudnoće.

Posebnu pažnju treba posvetiti pravilnoj prehrani. Nepravilna i jednolična prehrana kojom se ne unose dovoljne količine i omjeri bjelančevina, ugljikohidrata, masti, kalcija, fosfora, željeza i drugih neophodnih materija može uzrokovati mineralizaciju mliječnih zuba kod bebe. 

Zato liječnici često trudnicama savjetuju uzimanje tabletica fluora koje se tope u ustima, a koriste za zaštitu zuba.

Poželjno je na početku trudnoće odstraniti zubni kamenac, a stomatologu na pregled obavezno otići bar još jednom u toku narednih devet mjeseci

Pored četke i paste za zube, potrebno je redovno upotrebljavati i konac

Oralna higijena u trudnoći

Roditelji su danas skloni dopustiti djetetu sve što poželi, ignorirajući činjenicu da se zamka krije i u "skrivenim odgajateljima", a to su, kažu psiholozi, televizija i računar.&nbsp;&nbsp;
Poznato je da savršeni roditelji ne postoje, ali psiholozi su izdiferencirali nekoliko osnovnih tipova među mamama i tatama. 

Curling roditelji 

Neki od njih najvećom ludošću smatraju takozvano „curling“ roditeljstvo. To su roditelji koji često puštaju dijete da odlučuje o svemu, čine sve da dijete ne zaplače i da izbjegne sve vrste konflikata. 

Savjetuju da se roditelji trebaju prema djetetu ponašati kao prema ljudskom biću, govoriti ono što misle i uraditi ono što kažu. 

Govorite manje, a recite više

Stručnjaci smatraju da se svaki roditelj treba pridržavati dva pravila u odgoju djece. Prvo je vođenje glavne riječi, a drugo da se dijete ne moli već da mu se naredi da nešto napravi. 

Kada su uzrujani, roditelji često izgovaraju rečenice bez prestanka, duge i neodređene, a djeca ih najčešće ne mogu shvatiti. Jedino što shvate jeste da "mama opet gunđa". 

Djeci treba govoriti manje, a reći više, biti određen u opisima, ali upotrijebiti što manje riječi, jer je djetetu lakše razumjeti kratke i jasne rečenice. 

Tipovi roditelja

Dječiji psiholozi smatraju da postoje tri tipa roditelja: agresivni, pasivni i dosljedni.

Agresivni roditelji napadaju riječima (viču na dijete), stalno se ljute na dijete, odnos roditelji-dijete gradi se na svađi, a "uspjeh" odgoja temeljen je na strahu.

Pasivni roditelji dopuštaju djeci da im skaču po glavi, da ih djeca vrte oko malog prsta. Takvi roditelji umorni su od roditeljstva i osjećaju se nemoćnima, ali na kraju im prekipi i udare dijete.

Dosljedni roditelji su sigurni, odlučni i strogi, a istovremeno pouzdani i opušteni, redovno komuniciraju s djecom, uvijek misle ono što kažu, uvažavaju mišljenja djece.

6 pravila dobrog odgoja 

1. Vodite glavnu riječ;

2. Recite, nemojte moliti;

3. Kada nešto kažete, onda to i mislite; 

4. Budite dosljedni;

5. Budite kratki i određeni;

6. Ne popuštajte pred prigovaranjem i plačem;


Šta roditelji trebaju znati 

- U odnosu s djecom budite onakvi kakvi jeste, nema savršenih roditelja, jer ni djeca kada odrastu ne trebaju biti savršena;

- Ne izbjegavajte konflikte po svaku cjenu, jer su sastavni dio života;

- Pokažite djetetu svoju volju, recite odlučno NE kada tako osjećate pa će i dijete jednog dana znati reći NE;

- Djeca su ljudi sa svim osobinama, jedino nemaju iskustva. Pustite ih da učestvuju u životu odraslih i da se tako spremaju za samostalan život;

- Ne gurajte djecu od sebe, ona se i onako svakim danom odvajaju od roditelja, pustite da proces teče prirodno;

- Ne slijedite unaprijed zacrtane metode u odgoju, jer tako od djeteta pravite objekt;

Stručnjaci smatraju da se svaki roditelj treba pridržavati pravila u odgoju djece - da on uvijek vodi glavnu riječ

Dosljedni roditelji su sigurni, odlučni i strogi, a istovremeno pouzdani i opušteni

Dijete ne molite, već mu naredite

Kritično vrijeme kada nešto može poći krivo su, suprotno općem vjerovanju, prvi dani nakon začeća, kada se i događa najviše pobačaja. Upravo zato veliki postotak pobačaja prože nezapaženo.&nbsp;
Ako se menstruacija pojavi u uobičajeno vrijeme, ili koji dan poslije, žena obično misli da je sve u redu i nikada ne sazna da je bila trudna. 

Učestalost spontanih prekida trudnoće relativno je velika - na 12 potvrđenih trudnoća, jedna završava pobačajem, obično tokom prvih 12 nedjelja.

No, iako je pobačaj trauma, kako tjelesna tako i psihička, većina žena nakon jednog pobačaja sljedeću trudnoću uspijeva iznijeti do kraja. 

Zašto je potrebno čišćenje

Nakon pobačaja ponekad je potrebna operacija - kiretaža, kako bi se maternica očistila, no tu odluku donosi liječnik, a ona najčešće ovisi o tome u kojoj je sedmici trudnoće došlo do pobačaja, te koji su njegovi uzroci. 

Dakle, u slučaju bilo kakvog krvarenja tokom trudnoće treba se za savjet obratiti liječniku. 

O pobačajima se još ne zna dovoljno pa ponekad liječnici ne uspijevaju objasniti zašto je do njega došlo. Tijelo trudnice zna imati svoje, ljudima ne uvijek razumljive, razloge za odbacivanje trudnoće. 

Srećom, ostali uzroci pobačaja su razumljivi ljudskom načinu razmišljanja, pa postoje i medicinski postupci koji pomažu u određenom broju uzroka, poput bolesti majke zbog kojih je trudnoća rizična, što se rješava lijekovima, mirovanjem u trudnoći, operativnim zahvatima itd. 

Uzroci ranog pobačaja

- "Vještičije jaje": Ova vrsta pobačaja stručno se naziva anembrionalna trudnoća - nakon oplodnje, tokom intenzivnog rasta zametka, zna se pojaviti slučajna pogreška u diobi ćelija i zametak propada, jer pogreška nije spojiva sa životom. 

Tijelo trudnice i dalje razvija plodove ovoje i ponaša se kao da je s trudnoćom sve u redu, no nakon nekog vremena (najviše nakon nekoliko sedmica) ovoji ipak propadaju i dolazi do spontanog pobačaja. 

Nemoguće je izračunati ili predvidjeti trudnoću u kojoj će doći do pogreške u diobi ćelija, niti je ikakvom terapijom moguće utjecati da se to ne dogodi. Dakle, riječ je o slučajnom i malo vjerojatnom procesu, pa se "vještičije jaje" istoj trudnici u sljedećoj trudnoći događa iznimno rijetko. 

Pobačaj je u ovom slučaju zapravo pozitivan i dobro je da se dogodi što prije, jer embrij ne bi mogao preživjeti. 

- Molarna trudnoća ili "hydatidiform mole" započinje kao normalna trudnoća - izostankom menstruacije i ostalim znakovima trudnoće. 

Postoje dvije vrste molarne trudnoće: kad se plod nikako ne razvija i kad se počne razvijati, ali ne može opstati. Ovo i nije prava trudnoća, jer nema oplođenog jajašca, ali se tijelo, opet iz nepoznatih razloga, ponaša kao da trudnoća normalno teče. 

Za obje varijante karakteristično je da se kao posljedica djelovanja hormona trudnoće razvijaju vodeni džepovi - ciste, koje rastu iz tkiva koje bi postalo posteljica kad bi trudnoća normalno tekla. 

Oko 12. sedmice dolazi do krvarenja, tj. pobačaja. Ako se ustanovi da je riječ o molarnoj trudnoći, pribjegava se operaciji, a dostupna je i hormonalna terapija. Šanse da se molarna trudnoća ponovi kod iste žene su 1:80. 

- Problemi s grlićem maternice (cervixom) nastaju kad se on počne otvarati pa se maternica stišće (kontrahira), prerano izbacujući plod. 

Ova vrsta pobačaja nalik je prijevremenim trudovima i porodu, a najčešće se događa prije 20. sedmice trudnoće. 

- Izvanmaternična je ona trudnoća kad se plod ne razvija u maternici, nego u jednom od dva jajovoda. Stanje je opasno i za život trudnice te je takvu trudnoću nemoguće iznijeti do kraja. 

Do pobačaja dolazi spontano, nakon čega je potrebna operacija ili liječnik vanmaterničnu trudnoću uspijeva ustanoviti ranije, pa se operaciji pribjegava odmah. 

Prijevremeni porodi

Pobačaj se definira kao spontani gubitak fetusa prije 24. sedmice trudnoće. Nakon toga više se ne govori o kasnom pobačaju, nego o prijevremenom porodu, odnosno situaciji kad dijete umire u maternici i kada se kaže da je mrtvorođeno. 

Spontani gubici fetusa u kasnijim fazama trudnoće događaju se zbog abnormalnosti nastalih tokom razvoja fetusa ili zbog slabog razvoja posteljice, zbog čega djetetu ne manjka samo hrane, nego i kisika, pa ne uspijeva preživjeti. 

Kad se beba "ne čuje"

Događa se da dijete umre u maternici bez vidljivog uzroka, nakon čega majka može opaziti da se dijete prestalo micati. Kako su promjene aktivnosti nerođenog djeteta u maternici uobičajene, činjenica da majka ne osjeća micanje djeteta ne mora uvijek biti alarmantna, ali ipak o svakom takvom opažanju treba obavijestiti liječnika. 

Posljedice

O fizičkim posljedicama pobačaja i liječenja tijela pobrinut će se liječnici, no to je i tužan događaj, nakon kojega partneri trebaju proći kroz proces tugovanja i, ako imaju poteškoća, javiti se psihologu ili psihijatru.

Većina žena nakon spontanog pobačaja sljedeću trudnoću uspijeva iznijeti do kraja

U slučaju bilo kakvog krvarenja tokom trudnoće treba se obratiti liječniku

Zašto dolazi do spontanog pobačaja

Djeca obično ne primaju dobro vijest da će morati nositi naočale, protezu za zube ili neko drugo slično (čitaj: vidljivo) pomagalo.&nbsp;&nbsp;
Prvo: Sva ta pomagala su neudobna.

Drugo: Treba vremena za privikavanje na njih, a nikad i ne postanu stvarno udobna. 

Strah od ismijavanja

Plus, tu je još jedan dječiji strah: Da će im se druga djeca smijati. Taj strah uopće nije neopravdan, jer ismijavanje djece koja se po bilo čemu razlikuju (a ta različitost može se ogledati i u nošenju proteze ili naočala) nije nimalo rijetka pojava. 

Šta učiniti kada od liječnika saznate da će vaše petogodišnje dijete morati nositi naočale, a dijete počne kukati zbog toga? Na neudobnost će se navići, to znate i sami, ali šta je sa reakcijama okoline? 

Teško je naljutiti se na petogodišnje dijete što se boji kako će izgledati u očima svojih vršnjaka, naročito kad znate da ima i toliko odraslih kojima sujeta ne dopušta da nose neko pomagalo koje im je potrebno (najpoznatiji primjer je Holly Barry, koja je gluha na jedno uho otkako ju je tadašnji dečko udario i morala bi nositi slušni aparat, ali to ipak ne radi). Pored toga, ljutnja ionako ne bi bila baš konstruktivna. 

Da ublažite djetetovu strepnju, evo jednog prijedloga: pretražite Internet, prelistajte časopise, nađite neke lijepe filmove - ono što u svemu tome tražite su razne poznate i "cool" ličnosti koje, također, nose naočali (ili protezu, ili šta god). 

Ubijedite dijete da je "cool"

Jednom kad budete sakupili pristojnu gomilu takvih slika (bilo da se radi o isječcima iz časopisa, ili slikama prikupljenim preko Interneta, ili...), pokažite tu kolekciju svom djetetu. Tako će se ono uvjeriti da se može biti "cool" i sa pomagalom. 

Kad se dijete uvjeri u to, promijenit će i svoj stav prema pomagalu i prema sebi sa tim pomagalom. Onda će mu i zadirkivanje vršnjaka lakše pasti, jer će unaprijed znati da se nema čega stidjeti - znat će da je ono "cool", a da oni koji ga ismijavaju to nisu. Sa takvim njegovim stavom i eventualno zadirkivanje će vrlo brzo prestati.

Šta učiniti kada od liječnika saznate da vaše petogodišnje dijete mora nositi naočale i kada dijete počne kukati zbog toga

Naočale, proteze i ostale dječije muke

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj

Koliko igrica je previše: Ozbiljno štete zdravlju djece 

Uticaj ekrana na razvoj djece, posebno na razvoj govora, danas se sve češće prepoznaje kao ozbiljan izazov u predškolskim ustanovama i školama. Logoped Birsena Ćurevac za „Avaz“ upozorava da se radi o širokom i kompleksnom problemu koji zahtijeva ranu reakciju i sistemsku prevenciju.- To je, hajmo reći, jedan opcioni problem u školama i vrtićima. Upravo zato bi se trebalo raditi na ranoj prevenciji i na vrijeme uključiti učnu i stručnu podršku - ističe Ćurevac za „Avaz“.Prema njenim riječima, prvi znakovi problema javljaju se vrlo rano, ali često ostaju neprepoznati ili se zanemaruju.- Čim se primijete promjene u djetinjstvu – da dijete ne progovara na vrijeme, da kasne glasovi, komunikacija, pažnja, koncentracija – već tada treba reagovati. U suprotnom, kasnije se očekuju smetnje koje djeca posebno osjete u školskom sistemu – kazala je Ćurevac za „Avaz“.<h2>Presudan period od treće do pete godine</h2>Stručnjaci naglašavaju da je period od treće do pete godine života jedan od najvažnijih razvojnih perioda, jer se tada u velikoj mjeri završava razvoj govorne komunikacije, ali i drugih ključnih vještina.- Do pete godine govorna komunikacija se u velikoj mjeri završava, grafomotorika je na nivou sazrijevanja i to je vrlo presudan period za svako dijete naglašava Ćurevac za „Avaz“.Upravo u tom uzrastu, djeca bi trebala intenzivno razvijati govor kroz igru, komunikaciju i interakciju, a ne kroz pasivno gledanje ekrana.- Razvojno se puno gubi u djetinjstvu bez dovoljno komunikacije i bez dovoljno vještina na kojima treba raditi. To je trenutno veliki izazov za sve nas koji radimo s djecom, kazala je Ćurevac za „Avaz“.

<h2>Mogu li crtani filmovi pomoći razvoju govora?</h2>Roditelji se često vode mišljenjem da djeca kroz crtane filmove uče govor, ali Čurevac upozorava da je to jedna od najčešćih zabluda.- To je jedna stereotipija, da djeca kroz crtane filmove nauče govoriti. Ekrani ne djeluju u domenu razvojnih form djeteta, niti u domenu onoga što je kvalitetno i važno za njihov razvoj - upozorava Ćurevac za „Avaz“.Dodaje da su djeca danas često izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, dok je živa komunikacija potisnuta.- Djeci je danas sve dostupno i često prepušteno slučaju. Imamo roditelje koji su izuzetno posvećeni, ali i one koji taj prvi razvojni period prepuste okolnostima i spoljnim faktorima – priča Ćurevac za „Avaz“<h2>Zabrinjavajući podaci iz vrtića</h2>Iskustva iz prakse pokazuju da je problem izraženiji nego ranije.- Vjerujte da je 80, da ne kažem i 90 posto djece u vrtićima s izraženim govorno-jezičkim i glasovnim poteškoćama, a uz to se javljaju i druge razvojne teškoće. Kada je govor u pitanju, on sa sobom nosi i ostale poteškoće u razvoju“, upozorava logoped za „Avaz“.<h2>Kada dijete treba progovoriti?</h2>Ćurevac pojašnjava da razvoj govora počinje mnogo ranije nego što roditelji očekuju.- Period vokalizacije, brbljanja i glasanja počinje već od petog ili šestog mjeseca. Sa godinu dana dijete bi trebalo da ima barem jednu riječ u vokabularu, da reaguje na ime i pokazuje interesovanje, pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.Već oko druge godine mogu se uočiti jasni pokazatelji da li se govor razvija u skladu s uzrastom.

Savjeti za uspješnije roditeljstvo: Potrebno je samo par koraka za napredak

- Ako sa dvije godine nemamo razvoj glasova u skladu s kalendarskim uzrastom, to je signal. Do četiri ili četiri i po godine dijete bi trebalo da izgovara gotovo sve glasove, a sa pet godina da ima formirane rečenice, razumijevanje, kogniciju i razvijenu motoriku – pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.<h2>Roditelji imaju ključnu ulogu</h2>Iako je, kako kaže, danas teško potpuno odvojiti djetinjstvo od ekrana, roditelji ipak mogu napraviti veliku razliku.- Teško je danas dijete odvojiti od ekrana, kada su svi stalno uz telefone. Ali roditelji mogu uticati – kroz igru, boravak u prirodi, druženje s vršnjacima i kvalitetno provedeno vrijeme- ističe Ćurevac za „Avaz“.Zaključuje da je tema ekrana i razvoja govora izuzetno široka, ali da je najvažnija poruka jasna: rana reakcija i pravovremena podrška mogu spriječiti dugoročne posljedice po dijete.

Najnovije

1