Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji potvrdilo je da prerano rođene bebe imaju veći rizik za cjeloživotne poteškoće sa zdravljem pluća. Rizik je bio dodatno povećan kod beba rođenih nakon iznimno kratke trudnoće. Kod te je djece uočen i dvostruko veći rizik za astmu. 
U studiji je praćeno zdravlje prerano rođene djece sve dok nisu navršila 11 godina. Prema riječima istraživača, ovakve poteškoće u djetinjstvu povećavaju izglede da će se u odrasloj dobi pojaviti i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB).

U studiji je praćeno zdravlje prerano rođene djece sve dok nisu navršila 11 godina

Rizik je bio dodatno povećan kod beba rođenih nakon iznimno kratke trudnoće

Prerano rođene bebe imaju veći rizik za astmu

Lagane vježbe tokom trudnoće mogu poboljšati zdravlje budućeg djeteta kontroliranjem njegove težine dok je još u stomaku, objavili su naučnici s Novog Zelanda i iz SAD.
Buduće mame s viškom kilograma ili one koje su gojazne vjerovatno će roditi krupnije bebe, što povećava zdravstvene rizike u nastavku njihovog života. 
Studija u kojoj su učestvovale 84 žene koje su prvi put postale majke pokazala je da je vježbanje povezano s rađanjem nešto lakše djece. Američki ljekari preporučuju trudnicama da redovno upražnjavaju lakše vježbe. 
Postoji sve više dokaza da okruženje u maternici utječe na budući metabolizam djeteta, te da su bebe koje se rode relativno teške više sklone razvoju gojaznosti u narednim godinama.

Buduće mame s viškom kilograma ili one koje su gojazne vjerovatno će roditi krupnije bebe, što povećava zdravstvene rizike u nastavku njihovog života

Postoji sve više dokaza da okruženje u maternici utječe na budući metabolizam djeteta

Vježbe za trudnice korisne su i bebi

Batina nije iz raja izašla, a udarci po guzi često imaju kontra efekat. Američki pedijatri, naime, ističu da je udaranje djece po stražnjici potpuno besmisleno, jer nikada ne daje željene rezultate, odnosno djetetovo ponašanje se ne promijeni. Uočeno je čak da su djeca koja dobivaju batine puno agresivnija od ostale djece.
Umjesto udaraca, pedijatri za kažnjavanje djece preporučuju metode poput udaljavanje djeteta u sobu. Kažu da na taj način roditelji šalju djeci poruku da su prevršila mjeru te da sada nasamo o svemu tome razmisle.
Međutim, istraživanje je pokazalo da mnogi roditelji nemaju dovoljno strpljenja za takvo reagiranje te jednostavno "puknu" nakon što dijete napravi nekakvu nepodopštinu pa ih onda istuku po stražnjici.
Prema podacima istraživanja koje je obuhvatilo 2.500 djece, ona koju su roditelji često udarali po stražnjici u dobi od tri godine, bila su tri puta agresivnija od ostale djece u kasnijoj dobi, odnosno u dobi od pet do osam godina.
Premda se kaže da je batina izišla iz raja, najnovija istraživanja pokazuju da to ipak nije tako te da se roditelji, ako žele zdravo i stabilno dijete, moraju koristiti drugim odgojnim metodama.

Djecu je katkada dobro disciplinirati, ali ih nije dobro tući po stražnjici, jer to ima sasvim suprotan učinak. Naime, najnovije istraživanje pokazuje da djeca na udaranje po stražnjici odgovaraju agresijom

Uočeno je čak da su djeca koja dobivaju batine puno agresivnija od ostale djece

Ne udarajte dijete, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne

Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije, još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova, jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem. 
Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja najviše voljela slušati upravo tu priču. 
Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz muziku, zanimljiv je i podatak da muziku koju je redovno slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih kompozicija.
Prva faza - od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva mjeseca života. 
To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama, ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice, donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu nazalnost glasa.
Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih veza u nervnom sistemu. 
Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.
Druga faza - od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora - intonacijom. 
Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta. 
Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje. 
Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja prema pravom komunikativnom glasanju. 
Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima. 
Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom ovladavanja govornim disanjem. 
Treća faza - slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju suglasnici. 
Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu sluhom. 
To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.
Četvrta faza - početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca). Prati se aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama, glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika. 
Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima, brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša ljudski govor. 
Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost. Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje. 
Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr. «pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku). 
Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ "Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjerava pogled prema imenovanim osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je auto?"). 
Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca). 
Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta. 
Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja mogu ozbiljno kočiti razvoj govora.
Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.
Krik novorođenčeta
Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.
Simptomi rizika
Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.
Rizici treće i četvrte faze
Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!" i odsutnost govornog oponašanja.
Zanimljiv fenomen
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u prvoj fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izrađena efikasna vakcina. 
S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u prevenciji i liječenju.
Svi mogu oboljeti 
Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. 
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana nakon izbijanja osipa. 
Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. 
Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je, odnosno steklo odgovarajuću imunost. 
Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna procijepljenost, itd.). 
I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom trudnoće.
Tri stadija bolesti
Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica može se podijeliti u tri stadija: 
* Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
* Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza; 
* Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak.
Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.
Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s osipom. 
Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu, sve jači kašalj i konjunktivitis. 
Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege. 
U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica, patognomonične su za ovu bolest.
Karakterističan osip
Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže vrhunac, katkad je veća od 40 stepeni, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg stanja bolesnika. 
Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan. 
Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a kataralni simptomi brzo nestaju.
Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti; suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok bolesti je lakši.
U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.
Ključni simptomi
Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog oblika. 
Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.
Češće i rjeđe komplikacije
Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga). 
Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.
Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. 
Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.
Mogući posebni oblici 
Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.
* Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.
* Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka. 
* Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke slike.
Lijeka nema 
Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.
Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s encefalitisom.
Preostaje prevencija 
Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela.
Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez istodobnog razvoja bolesti. 
U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.
No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti. 
Vakcina nije za trudnice
U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd. 
U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito vakcinisati.
Pasivna imunizacija
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije za primjenu postavlja ljekar (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).
Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri sedmice.
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana, bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod ospica

Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, pa je vakcinacija vrlo važna

Za ospice je vakcina jedini lijek

Da bi dijete naučilo pravilno da govori i da bi se optimalno umno razvilo, veoma važan je i dobar sluh. Od 440 novorođenčadi, jedno se rađa sa lošim sluhom. Prerano rođena djeca su i češće pogođena. 
Problemi sa sluhom mogu znači biti urođeni, ali loš sluh može biti izazvan i kasnijom upalom uha ili srednjeg uha. Nekada se uho začepi ili neko strano tijelo uđe u ušni kanal, te tako dolazi do zaustavljanja prenosa zvuka. 
Preglasna muzika koja se sluša putem slušalica također može oštetiti sluh.
Urođene smetnje
A jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom i adekvatno terapira, da bi dijete naučilo normalno da govori. Urođene smetnje sa sluhom se ne mogu izbjeći, ali se može izbjegavati preglasna muzika, slušanje muzike preko slušalica, petarde u neposrednoj blizini itd.
Kod upala uha i srednjeg uha treba što prije da se ode ljekaru, da bi se izbjegle negativne posljedice na sluh.
Postoje testovi sluha za novorođenčad, ali je neophodno i da roditelji obraćaju pažnju na reakcije djece na zvukove. Pa kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos. 
Ukoliko je smetnja sa sluhom posljedica upale srednjeg uha, može se ukloniti relativno lakim hirurškim zahvatom, time što se otkloni nakupljena sluz. Ako je smetnja urođena, mora se odlučiti koja je vrsta slušne pomoći, tj. koji slušni aparat, najbolji za dijete. 
Postoje različiti slušni aparati, a ljekar odlučuje koji je najbolji u individualnom slučaju, u zavisnosti od starosti djeteta, uzroka i jačine problema. Što se prije reagira, to je bolje. 
U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora. U tom periodu se razvijaju slušni kanali i centar sluha u mozgu. Mnoge veze između ćelija mozga i uha se moraju tek razviti da bi optimalno funkcionirali. To se može desiti samo ako iz uha dolaze nadražaji do mozga. 
Ukoliko ne dođe do toga, smanjuje se funkcija sluha. Zato dijete mora što prije dobiti slušni aparat, jer od sluha zavisi i razvoj govora. Ako se smetnje sa sluhom terapiraju nakon pete godine života, ostaju posljedice na razvoj govornih sposobnosti. 
Logopedna terapija
Dodatno se preporučuje logopedna terapija, gdje se između ostalog nauči i pravilno korištenje slušnog aparata. I roditelji mogu naučiti kako će najbolje komunicirati sa djetetom.
Potrebno je naći optimalnu ravnotežu. Ukoliko prejednostavno govorite sa djetetom, smanjujete fond riječi djeteta. Čitanje sa usana je dodatno olakšanje u komunikaciji koje se može naučiti. 
Djeca sa povećanim slušnim smetnjama sebe ne čuju, tako da često preglasno govore ili imaju drugačiji akcent riječi. I ovdje pomaže logopedna terapija.
Roditeljska ljubav
Da bi se djeca sa slušnim problemima dobro razvijala, jako je važno da se roditelji puno i intenzivno bave djetetom. Pored tehničkih pomagala i terapija, samo roditeljska ljubav može utjecati na razvoj samopouzdanja djeteta, normalan umni razvoj i život.

Kada dijete između četvrte i šeste sedmice života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos

U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora

Kako sačuvati dobar sluh mališana

Veoma često možemo čuti kako roditelji koji imaju više djece uspoređuju proces razvoja govora u mlađe i starije djece: «Moj je stariji sin naučio boje i slova mnogo brže od mlađeg». «Moj stariji sin još ima problema s izgovorom, dok njegova godinu i po mlađa sestra govori potpuno razgovijetno», itd.
Redoslijed rođenja također je postao područje interesa stručnjaka za dječiji govorni razvoj. Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik, u rasponu od čak 50 riječi i počinju spajati dvije riječi u rečenicu. 
Ko brže nauči razgovarati
Druga istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske vještine od prvorođene braće i sestara. Tako, kasnije rođeni maleni bolje se zadržavaju na temi razgovora i bolje povezuju svoje izjave s izjavama sugovornika. To potkrepljuje istraživanje da kasnije rođena djeca lakše sklapaju prijateljstva s vršnjacima.
Zašto nastaju te i druge moguće razlike među djecom unutar jedne porodici? Zabilježene razlike među prvorođenom i kasnije rođenom djecom nastaju iz nekoliko razloga, uključujući i taj da je svako dijete jedinstveno i da ne postoje dva potpuno jednaka djeteta. 
Ipak, razliku s obzirom na redoslijed rođenja najviše uvjetuje činjenica da prvorođeno i drugorođeno dijete odrastaju u drugačijim jezičnim okolnostima. Drugim riječima, situacija u kojoj se nalazi prvorođeno dijete drugačija je od situacije u koju dolazi drugo dijete. Te razlike najčešće stvaraju roditelji i ostala djeca u porodici.
Uloga roditelja
Barem dok se nije rodilo drugo dijete, prvorođeno je, prema definiciji, jedino dijete u porodici. To znači da, u većini slučajeva, ono dobiva maminu i tatinu punu pažnju (a također i baka i djedova). 
S druge strane, drugorođeno dijete ima jednog člana porodice više nego što je imalo prvorođeno. Zbog toga, Prvorođena djecaPrvorođena djecaPrvorođena djeca. 
Istraživanja su pokazala da su s prvorođenom djecom roditelji skloniji govoriti složenijim rečenicama i postavljati više otvorenih, a manje direktnih pitanja. Također, roditelji spontano više potiču govorni razvoj svojih prvorođenaca. Zato, barem dok je jedino dijete u obitelji, prvorođenac uglavnom dobiva viši stepen jezičnih uzora, što je veoma korisno za njegov razvoj.
Kada je u kući više od jednog djeteta, roditelji se manje obraćaju svakom pojedinačno (majka se najčešće obraća svoj djeci zajedno). Dakle, iako se s dolaskom drugoga djeteta udvostručio broj djece, količina jezika namijenjenog djeci nije se udvostručila. Kada se roditelji obraćaju većem broju djece odjednom, skloniji su govoriti konkretno.
Starije dijete je uzor mlađem
Naravno, treba napomenuti da osim roditelja, i starije dijete postaje uzor mlađem. Istraživače je zanimalo kako to utječe na mlađe dijete. Pokazalo se da na to utječe dob starije braće i sestara - jasno, čim je veća razlika među braćom, više je jezične koristi za mlađe dijete, jer dobiva bolji uzor. 
Ali, čak i kada je razlika među braćom neznatna, to svejedno koristi mlađem djetetu jer ga priprema za komunikaciju s neznancima, koji, prema definiciji, nisu toliko usklađeni s djetetovim potrebama i jezičnim nivoom kao roditelji i starija braća.
Iako se može učiniti da je zbog manjka individualne pažnje i drugih okolnosti kasnije rođeno dijete u manje povoljnom jezičnom okruženju, postoji i mnogo prednosti. 
Naprimjer, kasnije rođena djeca imaju mnogo više ranih iskustava verbalnih interakcija s više osoba istodobno. A to je itekako važno. U dvosmjernom razgovoru prilično je jednostavno izmjenjivati uloge - kada jedna osoba prestaje govoriti, druga počinje. 
U višesmjernim interakcijama svaki od sugovornika mora «izboriti» svoj red da govori, što znači da mora jako paziti na signale drugih sudionika - kada će onaj koji trenutno govori završiti svoju misao i kada je moguće «uskočiti» u razgovor. 
Osim toga, iako ne pričaju sa svakim djetetom više nego prije, kada razgovaraju s nekoliko djece istodobno, roditelji su skloni dužim raspravama. To znači da kasnije rođena djeca imaju dulje «lekcije» ili uzore na temelju kojih razvijaju govor i jezik.
Ko lakše uči zamjenice
U višesmjernim razgovorima postoji sklonost češćoj upotrebi osobnih zamjenica (ja, ti, ona, on, njega, nje, mene, tebe). Zato, nije čudo da kasnije rođena djeca brže ovladavaju tom vrstom riječi, što je inače mališanima težak zadatak.

Utjecaj redoslijeda rođenja: razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Prvorođena djeca imaju više prilika za individualno ophođenje s roditeljima nego kasnije rođena

Prvorođena djeca imaju bogatiji rječnik

Roditelji su često zbunjeni i ne znaju kada djetetu kupiti prve cipele, jer mnogi stručnjaci smatraju da djeca najbolje nauče hodati bosonoga. To nije pogrešno, jer u kontaktu s podlogom preko velikog broja nerava na stopalima mališani lakše uče održavati ravnotežu i na koji dio noge da se oslone.
Ipak, stručnjaci tvrde da je pravo vrijeme onda kada mališani započnu praviti prve korake napolju, odnosno kada se mogu kretati sami, bez prevelike pomoći. To znači da su im cipelice potrebne čim mogu hodati držeći vas za jednu ruku. 
Neki mališani su za ovo sposobni već oko 9. ili 10. mjeseca, a neki tek nakon navršene godine. 
Nemojte porediti svoje dijete s drugom djecom nego pratite kako se ponaša, pa ćete lako znati kada su mu cipelice potrebne. Mala djeca sklona su savijanju nožnih prstiju, pa vodite računa kada kupujete cipele. 
Djeci stopala brzo rastu pa svakih dva mjeseca provjeravajte da im cipelice nisu male.

Nemojte porediti svoje dijete s drugom djecom nego pratite kako se ponaša, pa ćete lako znati kada su mu cipelice potrebne

Djeci stopala brzo rastu pa svakih dva mjeseca provjeravajte da im cipelice nisu male

Kada u kupovinu prvih cipelica

Gojaznost i alergije sve su češće kod djece. Da biste bolje očuvali zdravlje svog malenog, počnite sa zdravim načinom ishrane od najranijeg doba. 
Do treće godine, dijete ima specifične nutritivne potrebe jer se njegova težina od rođenja do tog perioda povećava četiri puta, a visina dva puta. Pri svemu tome, organi za varenje još nisu dostigli punu zrelost. 
Do šestog mjeseca stručnjaci savjetuju isključivo dojenje. Majčino mlijeko jedina je savršena namirnica za bebu, ali postoje situacije kada je bebi neophodno davati formulu. 
Ipak, zahvaljujući savremenoj tehnologiji, sastav dječijih formula umnogome se približio sastavu majčinog mlijeka: 
Mlijeko i formula 
* One sadrže manje proteina - oko 10 g/l, dok ih u majčinom mlijeku ima 12 g/l.;
* Obogaćene su nezasićenim masnim kiselinama kako bi se što više približile sastavu majčinog mlijeka;
* Neke formule sadrže i probiotike (mikroorganizme koji blagotvorno djeluju na zdravlje); 
Dječije mliječne formule odgovaraju i zdravstvenim potrebama djeteta; 
* Beba je podložna alergijama: liječnici u tom slučaju preporučuju hipoalergenska mlijeka koja se mogu koristiti od prvog dana;
* Beba ima problema s varenjem: grčevi često nastaju zbog otežanog varenja laktoze (mliječnog šećera). Fermentirana mlijeka sadrže mliječne fermente koji olakšavaju varenje;
* Beba često povraća mlijeko: gušća mlijeka sadrže kukuruzni ili rižin skrob tako da se učestalost i količina povraćanja znatno smanjuju njihovom upotrebom.
Nove namirnice
Najpogodniji period za uvođenje novih namirnica u bebinu ishranu je nakon šestog mjeseca. 
Između četvrtog i šestog mjeseca prelazi se na drugu generaciju mlijeka do navršene prve godine. Ova formula sadrži kalcij, fosfor, minerale i vitamine. Do prve godine života, beba mora dnevno piti 500 mililitara mlijeka. 
* Voće i povrće: preporuka je početi od šestog mjeseca. Voćni plodovi trebaju biti zreli i pripremaju se kuhanjem i pasiranjem. Povrće bebi ponudite u obliku pirea. Počnite s nekoliko kafenih kašičica prije ili nakon flašice. 
I voće i povrće uvodite jedno po jedno zbog eventualne alergije. 
* Meso i riba u ishranu se uvode u sedmom, osmom mjesecu i to u mljevenom obliku. Količine: 10 g dnevno (dvije kafene kašičice) do osmog mjeseca, 20 g dnevno (četiri kafene kašičice) do prve godine i 30 g dnevno (šest kafenih kašičica) do treće godine.
* Jaje: Pošto je riječ o jakom alergenu, ne treba ga djetetu davati prije osmog mjeseca i to najviše jednu trećinu.
* Hljeb, tjestenina i riža: Ne preporučuje se uvođenje u ishranu prije osmog mjeseca.

Najpogodniji period za uvođenje novih namirnica u bebinu ishranu je nakon šestog mjeseca

Zašto mlijeko, kada povrće, a kada meso

Pri kupovini autostolice za dijete najvažnije je da odgovara uzrastu i težini. Proizvođači su, shodno tome, podijelili autosjedalice u pet grupa: 
- Grupa 0 je za bebe uzrasta od 0 do devet mjeseci i do 10 kg; 
- Grupa 0+ je od devet do 18 mjeseci i do 13 kg; 
- Grupa I je za djecu od devet do 18 kg i do tri godine;
- Grupa II od 15 do 25 kg i od tri do šest godina;
- Grupa III od 22 do 36 kg i do 12 godina.
Idealno bi bilo da u kupovinu krenete s djetetom, kako biste isprobali sjedište i kaiševe. 
Neki roditelji radije kupuju sjedište iz više starosne grupe, kako bi ga dijete duže moglo koristiti. 
Ali, samo dovoljno čvrsto sjedište, koje je oblikovano prema tijelu, daje dobar oslonac i omogućava dobru zaštitu glave. Kada tjeme malenoga dostigne gornju ivicu sjedišta, vrijeme je za kupovinu novog. 
Dobra vijest je da neki proizvođači u ponudi imaju sjedišta koja su prilagodljiva i spajaju dvije starosne grupe, tako da se njihovom kupovinom može uštedjeti. 
Potražite na pakiranju narančastu naljepnicu sa natpisom: ECE R 44/03, koja je znak da je sjedište izrađeno u skladu s najnovijim sigurnosnim propisima. 
Ukoliko se odlučite na kupovinu polovne autostolice, dobro je pregledajte, jer ne smije imati nikakvih oštećenja i ne smije biti starija od deset godina. 
Prije kupovine, obavezno provjerite da li autosjedište koje ste odabrali može biti montirano u vaš automobil. Inače, Isofix sistem je najlakši i najsigurniji način za fiksiranje, jer se kopče na autosjedištu kače na već pripremljene kuke koje se nalaze na sjedištu novijih modela automobila. 
Ukoliko imate stariji automobil, sjedište ćete fiksirati pojasevima. Stručnjaci smatraju da dijete može samostalno sjediti na zadnjem sjedištu automobila tek kada dostigne visinu od 150 centimetara i težinu od 27 kilograma. Evo još nekoliko preporuka: 
1. Dijete uvijek treba biti u autostolici, čak i ako smatrate da je relacija kratka. U slučaju sudara, pri brzini od samo 25 kilometara na sat, svi objekti u automobilu će se ponašati kao da su 20 puta teži. 
2. Autostolicu možete montirati na suvozačevo sjedište samo ako ne postoji zračni jastuk ili je njegova funkcija isključena. 
3. Provjerite da li je sjedište dobro fiksirano i da li je dijete dovoljno čvrsto vezano. Kod djeteta koje sjedi u smjeru vožnje, zategnutost se provjerava kod grudne kosti, a kod djeteta koje se vozi u suprotnom smjeru - kod ramene kosti. Smatra se da je dijete dobro vezano ako između pojasa i tijela djeteta može stati samo jedan prst. 
4. Bebe ne smiju spavati bez nadzora u autostolici jer su im vratni mišići slabi, a i disanje im još nije sasvim razvijeno, pa postoji opasnost od gušenja.

Ukoliko se odlučite na kupovinu polovne autostolice, dobro je pregledajte, jer ne smije imati nikakvih oštećenja i ne smije biti starija od deset godina

Grupa 0 je za bebe uzrasta od 0 do devet mjeseci i do 10 kg

Vodič za kupovinu autostolice

Bake, nane i dede često razmaze svoje unuke do krajnjih granica, ali to vas ne treba previše brinuti, kažu stručnjaci, jer mališani vrlo lako shvate kod koga, gdje i u kojim prilikama nestašluci "prolaze", a gdje su zabranjeni. 
Međutim, psiholozi naglašavaju da je važno da djeca poštuju uvijek ista pravila i da im, naprimjer, ujednačen sistem nagrada i kazni pomaže da budu bolja. Zbog toga je bitno da bake i dede usvoje roditeljska pravila i pridržavaju ih se čak i kada se sa njima ne slažu. 
Postizanje dogovora
Ali, to je lakše reći nego učiniti, pa se mnogi roditelji suočavaju s ozbiljnim problemima kada su u pitanju dogovori s bakama vezani za vaspitanje mališana.
Šta da radite kada se vaši roditelji ne pridržavaju pravila koja ste nametnuli djeci i kako postići da oni razumiju način na koji želite odgajati svoje mališane? 
Bez prepirki
Glavni savjet stručnjaka je da se ne raspravljate i prepirete, naročito ne pred djecom. Ukoliko baka dozvoljava unučetu da pije gazirani sok, a vi biste željeli da dijete pije prirodne sokove, to nije veliki problem ako se ne događa svakodnevno, pa nemojte dizati tenziju i svađati se s majkom, jer tako nećete doći do rješenja. Izbjegnite sukobe kad god je moguće i pokušajte pronaći način da se dogovorite sa svojim roditeljima. 
Objasnite im zbog čega su vam neka pravila važna, kao i kako će to utjecati na mališana. Ako nešto striktno zabranjujete, onda budite fleksibilniji po pitanju nekih manje važnih pravila, pa dozvolite bakama da barem ponekad "pobijede". Najvažnije je da se ne svađate, jer to djeci prenosi lošu poruku.
Postoji i alternativa
Ukoliko ste suočeni sa situacijom sa kojom se ne možete pomiriti, kada vaši roditelji, naprimjer, dozvoljavaju djetetu da jede hranu koju vi ne dozvoljavate, ili da se igra igračkama koje su opasne, prvo razgovarajte, ali ako to ne donese rezultate razmislite o alternativnom rješenju čuvanja djece. 
Objasnite roditeljima da ste u dogovoru sa suprugom donijeli određena pravila koja su vam bitna i da od njih očekujete da ih poštuju. Uvijek imajte na umu da vaši roditelji ne rade to da bi vas naljutili, već je u pitanju jaz između generacija, drugačija "pravila" odgoja i velika ljubav prema unucima. 
Oni zaista vjeruju da su njihove odluke najbolje i zbog toga ćete sigurno često čuti rečenicu: "Ne možeš me ti učiti kako se djeca odgajaju, ko je tebe odgajao". 
Šta ne smijete uraditi
Pokažite im da ste zahvalni za ljubav koju su pružili i vama i vašoj djeci, ali im objasnite da su se vremena i način života promijenili, da su sada djeca drugačija, kao i metode vaspitanja.
Nikada nemojte govoriti roditeljima da su s vama griješili, jer ćete ih uvrijediti i povrijediti njihova osjećanja. I nikada im nemojte prijetiti da ćete im uskratiti vrijeme s unucima, ako ne slušaju šta pričate, savjetuju psiholozi. 
To nisu dobri načini rješavanja problema, već im objasnite da ste vi roditelji njihovog unučeta i da vi donosite odluke. Ultimatume postavljajte samo ako baš morate, ali nemojte biti ljuti. 
Razgovorom ćete doći do rješenja, ali nemojte zaboraviti da su vaši roditelji važan dio života vaše djece, pa budite zahvalni što su tu i što će mu svojim prisustvom i ljubavlju obogatiti djetinjstvo.
Savjet 
Stručnjaci savjetuju da se nikada ne raspravljate s roditeljima vašeg supruga. Bitno je da svako riješi problem sa svojim roditeljima. Međutim, ukoliko problem poprimi veće razmjere, ne povjeravajte bakama čuvanje mališana nego razmislite o dadilji ili upisu u vrtić.

Razgovorom ćete doći do rješenja, ali nemojte zaboraviti da su vaši roditelji važan dio života vaše djece, pa budite zahvalni što su tu i što će mu svojim prisustvom i ljubavlju obogatiti djetinjstvo

Glavni savjet stručnjaka je da se ne raspravljate i prepirete

Mama kaže jedno, a baka drugo

Prehlade, kašalj i proljev sami po sebi nisu opasni i spadaju u bezazlene bolesti, ali se mnoge trudnice ipak pitaju da li mogu naškoditi plodu ako se bolest pojavi u prvom tromjesečju trudnoće. Ali, postoje i stanja koja zahtijevaju urgentnu reakciju. 
Genitalni herpes i vaginalne infekcije
U slučaju ovih bolesti trudnica obavezno mora kod ginekologa. I za genitalni herpes i za vaginalne gljivične infekcije postoje namjenski lijekovi za terapiju trudnica. Ako se gljivična infekcija ne izliječi do porođaja, ona se može prenijeti i na novorođenče. To nije opasno, ali može biti neprijatno za bebu. 
Mnogo opasniji je genitalni herpes koji u nekim slučajevima može biti opasan po život djeteta. Ako žena ima akutni genitalni herpes tokom porođaja, ljekari obično porođaj obave carskim rezom.
Gripa
Visoka temperatura tokom trudnoće znači i veći rizik od pobačaja ili oštećenja fetusa. Ako obolite od novih sojeva gripe, morate pratiti temperaturu, snižavati je antipireticima i hladnim oblogama i uzimati mnogo tečnosti. Prije uzimanja bilo kakvih lijekova savjetujte se s ljekarom. 
Također, nastavite uzimati folnu kiselinu. Tako, uprkos temperaturi možete smanjiti rizik od oštećenja ploda. Istraživanja pokazuju da kod trudnica koje su oboljele od svinjske gripe postoji povećan rizik od komplikacija kakva je upala pluća. 
Prema pravilu virus gripe se ne prenosi na plod. Veća opasnost za dijete je visoka temperature majke.
Prehlade
Prehlada ne može naškoditi plodu. U slučaju da dobijete temperaturu koja prelazi 38,5 stepeni, obavezno otiđite liječniku da vam uradi detaljnu analizu krvne slike. Tako ćete otkriti uzrok bolesti, a ljekar će vam propisati i odgovarajući lijek.
Crijevne infekcije
I ove infekcije ne ostavljaju posljedice po plod. Međutim, ukoliko proljev i povraćanje potraju duže od dva dana, trudnica bi trebala otoći liječniku, pogotovo ako uz to dobije i temperaturu. 
Dječije bolesti
Mnogo trudnica ima strah da ne dobije neku od dječijih bolesti u trudnoći. Na svu sreću, trudnice koje su preboljele dječije bolesti ili su vakcinirane, ne mogu se ponovo zaraziti istim oboljenjem u trudnoći. 
Ako tek planirate zatrudniti i niste sigurni da li ste preležali neku od dječijih bolesti, najbolje je da prvo uradite analizu krvi kako biste se na vrijeme vakcinisali. 
U slučaju da trudnica nije preležala rubeolu ili pljuskavice, mora striktno paziti da ne dođe u kontakt s tim virusima.
Herpes na usnama
Groznica nije opasna, osim ako je mama ne dobije neposredno pred termin porođaja. Postoje lijekovi protiv herpesa koji su primjereni i za trudnice. Međutim, kod ove virusne infekcije prevencija je mnogo važnija od liječenja. 
Groznica se javlja svaki put kada imunološki sistem oslabi, pa je mnogo bitnije u trudnoći preventivno unositi adekvatne količine vitamina i minerala, nego liječiti herpes.

Koja stanja i oboljenja zahtijevaju hitnu reakciju i šta je potpuno bezopasno po majku i plod

Postoje i stanja koja zahtijevaju urgentnu reakciju

Kada trudnica treba hitno potražiti doktora

Nema djeteta koje u igri nije palo, udarilo se, zaradilo čvorugu, modricu, posjekotinu. Nađe se i kliker u nosu, grah u uhu. A moguće su razne povrede i u kući. Ne obazirite se na suze, već djelujte. Šta trebate uraditi:
* Modrice, otekline i čvoruge: 
a) hladite vlažnom krpom 10 - 30 minuta. 
* Male ogrebotine i plitke posjekotine:
a) Dobro operite ruke sapunom i što toplijom tekućom vodom; 
b) Preko gaze pritisnite ranu da se zaustavi krvarenje; 
c) Pod tekućom vodom sapunom i komadom sterilne gaze dobro očistite ranu (isperite pijesak i prljavštinu) i osušite je; 
d) Pokrijte ranu suhom sterilnom gazom i zavijte je zavojem. 
Pažnja: Dijete morate voditi ljekaru: 
- Kod prvih znakova upale ili infekcije (crvenilo, temperatura, bolovi, oteklina, gnoj); 
- Ako je rana na licu; 
- Ako je rana dublja od 1 cm (u prvih šest sati liječnik je još može zašiti); 
- Ako dijete nije vakcinisano protiv tetanusa, a ranu je prouzrokovao prljav predmet; 
- Ako se u rani nalazi strani predmet, npr. zrnce pijeska ili komadić stakla; 
- Ako krvarenje ne prestaje. 
Na ranu ne stavljajte vatu jer se prilijepi na nju i poslije ju je teško odstraniti. 
* Krvarenje iz nosa 
a) dijete mora sjediti uspravno, ali glavom nagnutom naprijed da krv ne teče u ždrijelo,
b) palcem i kažiprstom pritišćite obje nosnice 10 - 15 minuta,
c) na zatiljak stavite vlažnu (hladnu) krpu.
Pažnja: Djetetu ne smijete glavu naginjati unazad jer se može ugušiti krvlju. Ne ispirite mu nos vodom, ne smije ispuhivati nos jer to može dovesti do još jačega krvarenja. 
* Strano tijelo u nosu
a) glatko (dugme, grah, kliker) 
Dijete vodite ljekaru kako bi mu posebnim instrumentom odstranio strano tijelo. 
Pažnja: Nikad ne smijete sami pokušavati odstraniti strano tijelo iz nosa jer ono može skliznuti u dušnik i dovesti do gušenja. Dijete neka diše na usta. 
b) papirić 
Možete ga odstraniti pincetom ako nije otišao preduboko. 
Napomena: Kada djetetu teče iscjedak neugodnog mirisa iz samo jedne nosnice, postoji velika vjerojatnost da je ono stavilo u nos neko strano tijelo. Posjetite ljekara. 
* Strano tijelo u oku 
a) pomično na bjeloočnici 
- ako dijete plače, suze će ga same izbaciti, 
- u suprotnom, palcem i kažiprstom razmaknite vjeđe i pokupite ga navlaženom maramicom, 
- ako je strano tijelo ispod gornje trepavice, povucite je preko donje i ono će ostati na trepavicama. 
b) zabodeno ili prilijepljeno na oko 
- oko pokrijte gazom i odvedite dijete ljekaru. 
* Strano tijelo u uhu 
a) mali predmeti (kuglice, zrna graha...) 
Dijete odvedite liječniku koji će mu posebnim instrumentom odstraniti strano tijelo. 
Pažnja: Nikada ga ne odstranjujte sami jer tako možete djetetu probiti bubnjić. 
b) insekti (mušice i sl.) 
U uho nalijte toplu vodu i pričekajte da insekt ispliva. U slučaju da ispiranje nije uspješno, potražite ljekarsku pomoć. 
Pažnja: Ničime ne dirajte uho! 
* Strano tijelo u probavnim organima
a) glatko (dugme, kovanice, koštice) 
Strano tijelo samo će se izlučiti u stolici. Prekontrolirajte stolicu sve dok u njoj ne nađete strano tijelo. 
Pažnja: Djetetu nemojte davati sredstva (čajeve) za čišćenje crijeva. Ako dijete pri gutanju osjeća bolove u prsima, ako povraća ili mu je slabo, odmah ga vodite ljekaru. 
b) šiljato, oštro ili veliko (igle, čavli) 
Dijete što prije odvedite ljekaru! 
* Strano tijelo u koži 
a) iver plitko u tkivu 
- nježno očistite ranu toplom vodom i sapunom, 
- pincetu držite nad plamenom (tako je sterilizirate), 
- pincetom izvadite strano tijelo, 
- stisnite ranu da izađe malo krvi, 
- očistite taj dio i zalijepite flaster.
Pažnja: Ako dijete još nije bilo vakcinisano protiv tetanusa, odvedite ga ljekaru ako se strano tijelo slomi u tkivu - ne pokušavajte ga izvaditi sami oštrim predmetom. 
b) Nikad sami ne odstranjujte strana tijela koja su duboko u tkivu - radije što prije odvedite dijete ljekaru.

Šta raditi s modricom, a šta kad poteče krv na nos ili nešto upadne u oko

Dijete voditi ljekaru ako se javi infekcija

Male povrede djece i veliki problemi

Postoje određene potrebe bez kojih čovjek ne može živjeti, kao što su potreba za hranom, snom i vazduhom. Međutim, isto tako postoje i potrebe bez kojih se dijete ne može razviti u samostalnu, sretnu osobu.
Emocionalna sigurnost
Prvo mjesto zauzima emocionalna sigurnost. Što je dijete mlađe, to je važnije da ima pouzdanu blisku osobu, koja će ga njegovati, hraniti, štiti i maziti. Beba još nema osjećaj za vrijeme, pa opće osjećanje nezadovoljstva, u trenutku kada se pojavi poznato lice, povezuje sa sljedećim iskustvom: sada će mi biti bolje. 
Na taj način se stvara prvi odnos povezanosti s drugom osobom, važan za razvoj iskonskog povjerenja, zahvaljujući kome čovjek prolazi kroz život kao psihički zdrava osoba. 
Radoznalost
Radoznalost je jedna od osnovnih potreba. Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom, da istražuju novo. Međutim, dijete će iskoristiti priliku za stjecanje novih iskustava samo ako ima osjećaj da je njemu najbliža osoba u blizini i da će mu pružiti utočište ukoliko nešto krene naopako.
Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu, njegovom karakteru, a ne samo očekivanjima i normama roditelja i čitavog društva. Podrazumijeva se da sva djeca trebaju naučiti da se ponašaju za stolom, biti obzirna prema okruženju, saosjećajna i zahvalna. 
Djeca će biti sretna ako roditelji osjete njihove talente i interesovanja, ako ih podstiču i shvataju ozbiljno, čak i ako oni ne odgovaraju njihovim očekivanjima.
Priznanje okruženja
Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje okruženja.
Granice
I granice i poznate strukture spadaju među osnovne dječije potrebe. Što su djeca manja, to im svijet djeluje haotičnije. Sve im je nepoznato. U ovoj životnoj fazi važno osigurati djeci utočišta u kojima se dobro snalaze. Dom u koji se uvijek vraćaju, park u kome se igraju, utvrđeni dnevni raspored na koji se mogu osloniti. 
Roditelji koji djeci postave određene granice pružaju im sigurnost koju ona nesvjesno traže. Ležeran, nedosljedan, previše slobodan stil vaspitavanja utječe na to da djeca izrastu u haotične osobe, koje se ne mogu organizirati i nisu se sposobne uklopiti u društvo.
Stabilna zajednica
Za dijete je važna stabilna zajednica. Ovisno o uzrastu, djeci nije potrebna samo pouzdana bliska osoba (najčešće majka), već i porodica koja se sastoji iz više generacija. 
Važno
Kada malo odraste, djetetu će bitni postati vršnjaci koji će mu olakšati da se snađe u vlastitoj starosnoj grupi. Roditelji koji se postepeno povlače olakšavaju djetetu neizbježno odvajanje od roditeljske kuće. Oni trebaju shvatiti da su samo njegovi pratioci na određeno vrijeme.

Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje okruženja

Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu

Radoznalo dijete je sretno dijete

Za više od 75 posto žena iz zapadne Evrope idealno vrijeme za rađanje prvog djeteta je između 25. i 34. godine, pokazala je jedna anketa. Oko 42 posto žena taj je raspon dodatno suzilo na period od 25. do 29. godine, dok je 17 posto bilo mišljenja da pravo vrijeme za dijete ne postoji.
Samo je 21 oposto anketiranih spomenulo i biološki sat kao faktor u izboru pravog trenutka za bebu. Anketom je bilo obuhvaćeno 2.210 žena, od kojih su gotovo polovina bile majke.
Mada su mnoge od anketiranih žena kombinirale posao i dijete, 62 posto njih misli da dijete negativno utječe na karijeru. Anketa je pokazala da su tokom života žene koje su rano rodile manje zarađivale od onih koje su kasnije postale majke. Uzrok je vjerovatno u činjenici što su kao mlade majke manje investirale u vlastitu karijeru.

Samo je 21 oposto anketiranih spomenulo i biološki sat kao faktor u izboru pravog trenutka za bebu

Kad je vrijeme za prvo dijete

Štapići za uši ne moraju šteti ako se prilikom čišćenja zadržite na području ušne školjke i samom izlazu iz kanala. Evo nekoliko činjenica o smoli u ušima i potrebi za čišćenjem koje se često krivo interpretiraju. 
1. Smola u ušima je korisna. Ona podmazuje slušni kanal, štiti od gljivica i bakterija. Ona nije prljavština koju treba ukloniti iz kanala. 
2. Blizu bubnjića koža je posebno tanka - ako vidite krv dok bebi čistite uši - proderali ste tanku kožicu uha. 
3. Ako prilikom čišćenja beba počne kašljati, nemojte se brinuti to je sasvim normalno. Čišćenjem dodirujete ogranke živca koji refleksivno stimulira kašalj.

Ako prilikom čišćenja beba počne kašljati, nemojte se brinuti, to je sasvim normalno

Tri savjeta za čišćenje bebinih ušiju

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj

Koliko igrica je previše: Ozbiljno štete zdravlju djece 

Uticaj ekrana na razvoj djece, posebno na razvoj govora, danas se sve češće prepoznaje kao ozbiljan izazov u predškolskim ustanovama i školama. Logoped Birsena Ćurevac za „Avaz“ upozorava da se radi o širokom i kompleksnom problemu koji zahtijeva ranu reakciju i sistemsku prevenciju.- To je, hajmo reći, jedan opcioni problem u školama i vrtićima. Upravo zato bi se trebalo raditi na ranoj prevenciji i na vrijeme uključiti učnu i stručnu podršku - ističe Ćurevac za „Avaz“.Prema njenim riječima, prvi znakovi problema javljaju se vrlo rano, ali često ostaju neprepoznati ili se zanemaruju.- Čim se primijete promjene u djetinjstvu – da dijete ne progovara na vrijeme, da kasne glasovi, komunikacija, pažnja, koncentracija – već tada treba reagovati. U suprotnom, kasnije se očekuju smetnje koje djeca posebno osjete u školskom sistemu – kazala je Ćurevac za „Avaz“.<h2>Presudan period od treće do pete godine</h2>Stručnjaci naglašavaju da je period od treće do pete godine života jedan od najvažnijih razvojnih perioda, jer se tada u velikoj mjeri završava razvoj govorne komunikacije, ali i drugih ključnih vještina.- Do pete godine govorna komunikacija se u velikoj mjeri završava, grafomotorika je na nivou sazrijevanja i to je vrlo presudan period za svako dijete naglašava Ćurevac za „Avaz“.Upravo u tom uzrastu, djeca bi trebala intenzivno razvijati govor kroz igru, komunikaciju i interakciju, a ne kroz pasivno gledanje ekrana.- Razvojno se puno gubi u djetinjstvu bez dovoljno komunikacije i bez dovoljno vještina na kojima treba raditi. To je trenutno veliki izazov za sve nas koji radimo s djecom, kazala je Ćurevac za „Avaz“.

<h2>Mogu li crtani filmovi pomoći razvoju govora?</h2>Roditelji se često vode mišljenjem da djeca kroz crtane filmove uče govor, ali Čurevac upozorava da je to jedna od najčešćih zabluda.- To je jedna stereotipija, da djeca kroz crtane filmove nauče govoriti. Ekrani ne djeluju u domenu razvojnih form djeteta, niti u domenu onoga što je kvalitetno i važno za njihov razvoj - upozorava Ćurevac za „Avaz“.Dodaje da su djeca danas često izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu, dok je živa komunikacija potisnuta.- Djeci je danas sve dostupno i često prepušteno slučaju. Imamo roditelje koji su izuzetno posvećeni, ali i one koji taj prvi razvojni period prepuste okolnostima i spoljnim faktorima – priča Ćurevac za „Avaz“<h2>Zabrinjavajući podaci iz vrtića</h2>Iskustva iz prakse pokazuju da je problem izraženiji nego ranije.- Vjerujte da je 80, da ne kažem i 90 posto djece u vrtićima s izraženim govorno-jezičkim i glasovnim poteškoćama, a uz to se javljaju i druge razvojne teškoće. Kada je govor u pitanju, on sa sobom nosi i ostale poteškoće u razvoju“, upozorava logoped za „Avaz“.<h2>Kada dijete treba progovoriti?</h2>Ćurevac pojašnjava da razvoj govora počinje mnogo ranije nego što roditelji očekuju.- Period vokalizacije, brbljanja i glasanja počinje već od petog ili šestog mjeseca. Sa godinu dana dijete bi trebalo da ima barem jednu riječ u vokabularu, da reaguje na ime i pokazuje interesovanje, pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.Već oko druge godine mogu se uočiti jasni pokazatelji da li se govor razvija u skladu s uzrastom.

Savjeti za uspješnije roditeljstvo: Potrebno je samo par koraka za napredak

- Ako sa dvije godine nemamo razvoj glasova u skladu s kalendarskim uzrastom, to je signal. Do četiri ili četiri i po godine dijete bi trebalo da izgovara gotovo sve glasove, a sa pet godina da ima formirane rečenice, razumijevanje, kogniciju i razvijenu motoriku – pojašnjava Ćurevac za „Avaz“.<h2>Roditelji imaju ključnu ulogu</h2>Iako je, kako kaže, danas teško potpuno odvojiti djetinjstvo od ekrana, roditelji ipak mogu napraviti veliku razliku.- Teško je danas dijete odvojiti od ekrana, kada su svi stalno uz telefone. Ali roditelji mogu uticati – kroz igru, boravak u prirodi, druženje s vršnjacima i kvalitetno provedeno vrijeme- ističe Ćurevac za „Avaz“.Zaključuje da je tema ekrana i razvoja govora izuzetno široka, ali da je najvažnija poruka jasna: rana reakcija i pravovremena podrška mogu spriječiti dugoročne posljedice po dijete.

Najnovije

1