Fudbalski klub Sarajevo proteklu sezonu neće pamtiti po dobrom. Od samog početka mirisalo je na još jednu promašenu sezonu, a to se na kraju i ispostavilo.Ceh su platili, kao i inače, trener i sportski direktor. Prošle sedmice „nogu“ je dobio Senijad Ibričić, a ove Simon Rožman. Doduše, očekivanja nisu ispunjena i neko je morao „platiti glavom“ za tek četvrto mjesto i to što je plasman u Evropu izboren samo jer su prvi i drugi na tabeli igrali u finalu Kupa BiH.Na početku je to sve izgledalo bajno. Rožmanu se to i ne može poreći, jasno je da je radoholičar i perfekcionista. Međutim, kada su krenuli nizbrdo, zakotrljali su se tristo na sat i niko ih više nije mogao zaustaviti. Slovenski stručnjak je imao plan A, ali svlačionica Sarajeva je odavno poznata kao teška za ukrotiti, pa kad je bilo potrebno implementirati plan B, on ga nije imao spremnog.Dovedeni su i igrači za njegov stil igre, otjerani oni koji ne mogu izdržati (neki pravedno, neki ne), a na kraju tek četvrto mjesto s 25 bodova manje od prvaka. To nije ono što je Sarajevu potrebno, jer im to može donijeti mnogo domaćih, mnogo jeftinijih trenera, iako finansije u bordo timu nisu problem. Gazda Mirvić je tu da plaća, ali se moraju donositi i trofeji u vitrine. Bez toga, jednostavno, ne ide.Sada je Sarajevo dovelo novog trenera, a Simon Rožman odlazi u historiju, pa ko je se sjeti. Mada, vjerovatno će za Slovenca ovo biti neuspjela avantura, a za navijače bordo tima još jedan iz rubrike "ne spominji mi ga“.

Kada su krenuli nizbrdo, zakotrljali su se tristo na sat i niko ih više nije mogao zaustaviti

Simon Rožman: Neuspjela avantura

Gdje je i šta nam radi Vijeće ministara BiH? Naime, već danima ne čujemo nikakve informacije o aktivnostima, zakonima i inicijativama vrhovnog izvršnog organa vlasti u Bosni i Hercegovini. A počelo je tako optimistično.Elmedin Konaković pohodio je Laktaše i iz prvih redova gledao utakmice Igokee, iz trojke su nam poručivali da oni znaju kako će s Dodikom i da on neće biti destruktivan ako mu se ista energija ne nudi iz Sarajeva, sve karte su bacane na evropski put...I, uistinu, uspjelo je proći nekoliko evropskih zakona koji su godinama stajali zabunkirani i BiH je dobila neko zeleno svjetlo za početak pregovora.I dok HDZ i dalje drži isprazni optimizam govoreći o napretku i evropskom putu BiH, čini se da iz trojke pomalo već i shvataju da su pojeli go*no. No, ispostavilo se ubrzo da je Dodik nepromjenjiv. Naime, njegove politike u konačnici ipak ne zavise od toga koliko će partneri iz Federacije biti manje ili više dobronamjerni prema njima. Njegov put je odavno zacrtan, a to je iznurivanje Bosne i Hercegovine dokle i koliko može, uz pokušaje dokazivanja u praksi da je ona „nemoguća država“.Dakle, Dodik prvo plasira neku teoriju, a onda čini sve što može u praksi da je dokaže. Pa tako ni budžet još nije usvojen.Na tom destruktivnom putu on testira granice do kojih može ići i povlači se kad se oprži, no u konačnici nikad ne odustaje, nego samo čeka povoljniju priliku.Ako je spreman i sarađivati i „pustiti“ određene reforme da prođu, to je isključivo zbog lične koristi i interesa koji bi mogao izvući iz toga.Sada je prešao na taktiku hladnog mira, odnosno držanja državnih institucija ponovo taocem koji radi s minimumom energije, onoliko koliko je Dodiku ćeif, slično kao u periodu 2018. – 2022.I ako nešto treba biti lekcija posljednjeg mandata s Dodikom, onda je to - ne puštajte ga, pobogu, više u državnu vlast. Ako baš ne morate.

Ne puštajte ga, pobogu, više u državnu vlast, ako baš ne morate

BiH u laktaškim raljama

U Sarajevu više nije vijest da se desila pucnjava. Nije ni vijest da je neko ubijen, upucan, da je zapaljeno vozilo, da su vršnjaci pretukli kolegu u školi, izboli ga, da je opljačkana trgovina, pumpa... To je postala sarajevska svakodnevica. Pucaj, pljačkaj, ubijaj, a Vlada KS, ministar policije, mjesecima isto, kao papige, tvrde - sigurnosna situacija je zadovoljavajuća. Gdje, kako, u kojem gradu žive. Možda premijer Nihad Uk, kojeg opravdano zovu Muk, ili resorni ministar Admir Katica misle na Meksiko Siti. Jer Sarajevo prednjači u broju pucnjava, ubistava, saobraćajnih nesreća sa smrtnim posljedicama u regionu.Da li se još iko sjeća 19-godišnjeg Farisa Pendeka. Da, sjećaju se porodica, školski drugovi, novinari. Brutalno je ubijen. I šta je tada Vlada KS poduzela, šta je najavio ministar Katica, osim što je istragu proglasio tajnom. Šta je, evo, sada uradila Vlada KS. U sedam dana dvije pucnjave, jedna usred bijela dana na poznatom sarajevskom šetalištu! Niti konferencije za medije. Niti saopćenja. Ministar Katica, i kada se oglasi, bolje bi mu bilo da je šutio, jer izjave "moramo brže reagirati" u situaciji kada je objavljeno da je u Anela Kršu ispaljeno 16 metaka vrijeđaju zdrav razum. I tako je godinama. Katica je ministar već dva mandata, osam godina je na čelu MUP-a, sigurnost je sve gora i gora. Alarm je davno upaljen. Uprava policije skoro pa i obezglavljena. Komesar Fatmir Hajdarević se ukaže samo kada ga mediji prozovu da je "nevidljiv". Dođe na konferenciju, stavi kapu, naštima se i ode. I tako sve ukrug. Mjesecima, sve je isto, samo Vahidina Ćosića nema. U Sarajevu puca ko stigne i kada stigne, a dokaz je brutalno ubistvo Krše.I, evo, svi opet šute. Reći će - to je lokalni obračun. To su neki sitni mešetari, kriminalci.I tako vozovi prolaze, sigurnost je sve gora, a vlast itekako usporena, uspavana, netransparentna, zatvorena. Brinu se o tramvajima, vozaju njima i poručuju građanima da ne šetaju navečer.Čekamo samo novu pucnjavu, novo ubistvo. Do tada će Katica objavljivati Facebook statuse, Uk plesati na balu. Za malog čovjeka nikoga nije briga. I da, zabrinjavajuće je da se nije oglasila Benjamina Karić, vrla gradonačelnica Sarajeva. Pošto se miješa u sve i svašta, ovoga puta je prespavala dan. Ili nije pročitala da je ubijen muškarac na Vilsonovom šetalištu. Ili da, ona ne šeta, ona pleše.Zvuči nekome smiješno, ali je u ovom gradu već davno bilo 5 do 12. U blještavilu fine gradske raje ne vide dalje od nosa!

U Sarajevu više nije vijest da se desila pucnjava, nije ni vijest da je neko ubijen, to je svakodnevica

Ljudi umiru, vlast pleše

Odmah po prebrojavanju glasova na izborima za Evropski parlament, predsjednik Francuske Emanuel Makron (Emmanuel Macron) donio je odluku o raspuštanju nacionalnog parlamenta, a dan poslije već su počele pripreme za vanredne parlamentarne izbore koji će se održati 30. juna.Razlog je jednostavan, njegova Renesansna stranka uvjerljivo je poražena od krajnje desnog Nacionalnog skupa Marin le Pen (Marine).Iako je ovakva odluka iznenadila i veći dio francuske javnosti, jer su izbori za Evropski parlament održani odvojeno od onih za nacionalni parlament, ona je samo dokaz demokratičnosti, principijelnosti i odgovornosti prema građanima i državi.Za razliku od BiH i Balkana, gdje se izborni porazi odgađaju ili se koalicionim kombinatorikama nastoje pretvoriti u pobjedu, a pobjednik izbora svim mogućim sredstvima pokušava spriječiti da preuzme vlast, ozbiljan političar u jednoj demokratskoj državi na svaki signal da gubi podršku reagira odgovorno.

Ozbiljan političar u jednoj demokratskoj državi na svaki signal da gubi podršku reagira odgovorno

Emanuel Makron: Odgovornost prema državi

Reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je od selekcije Italije minimalnim rezultatom (1:0) u prijateljskom susretu. Pokazali su „Zmajevi“ da još ima vatre u njima, a među svima, najviše se istakao Kenan Pirić.Iako se ni Italijani nisu proslavili u napadačkom smislu, osim tog jednog puta i propusta naše kompletne odbrane, čuvar mreže naše reprezentacije u više navrata je zaustavljao njihove pokušaje. Utakmicu je završio s četiri odbrane, ali i nekoliko dobrih reakcija u šesnaestercu, spriječivši našu selekciju da prije kapitulira, ali i da izgubi s većom razlikom, kolika je realna razlika između ove dvije selekcije.U odsustvu Nikole Vasilja, koji je bio predodređen za reprezentativnu „jedinicu“, Pirić je bravurama na stadionu Karlo Kastelani u Empoliju stavio Barbareza na slatke muke. Ako imamo dva golmana koja u vrhunskoj formi brane za svoju reprezentaciju, postoji šansa da će naš novi, defanzivniji stil igre i uspjeti.Sigurno je da će u narednom periodu biti pozitivno navijati za BiH. Mnoge igrače očekuje napredak u klupskoj karijeri, pa je takav slučaj i s Pirićem, a na nama je da se nadamo da će Tuzlak, kao i ostatak „Zmajeva“, nastaviti pružati partije kao na utakmici u Empoliju i da ćemo uspjeti napraviti neki novi historijski uspjeh.

U odsustvu Vasilja, čuvar mreže je u nekoliko navrata spasio naš gol

Kenan Pirić: Selektorove slatke muke

U svakom statističkom izvještaju suočavamo se s apsurdnim podacima i brojevima, ali već decenijama nikako da shvatimo da na taj način ne samo da nikada nećemo “do zelene grane” već snažno i uporno pilamo i onu na kojoj sjedimo.Informacije da smo, pored plodnih a zaraslih bosanskih polja, paradajz uvozili iz Turske, jabuke iz Čilea i Poljske, krompir iz Nizozemske, a bijeli luk iz Kine, više ne predstavljaju ni posebno iznenađenje. Međutim, svaki izvještaj o uvozu vode, uz naše, prirodne, kvalitetne, osvježavajuće, koje nam teku pred vratima, mora boljeti svakoga ko voli ovu zemlju i ko se brine o budućnosti svoje djece.Samo za pet mjeseci ove godine, za vodu, mineralnu i gaziranu, zašećerenu i aromatiziranu, te ostala bezalkoholna pića iz uvoza, platili smo više od 113,5 miliona KM.Dakle, bez obzira na domaće fabrike, među kojima su i osvajači najvećih evropskih i svjetskih priznanja za kvalitet, bh. kupac je nešto ljepše, slađe i zdravije pronašao u vodi iz susjednih, ali i drugih zemalja. Pojedini analitičari će kazati da domaća proizvodnja nema dovoljan kapacitet da utoli našu žeđ, ali da smo u decenijama iza nas, ne računajući časne izuzetke i privremene pomake, pokazali barem malo ekonomskog patriotizma i odlučnosti, naše punionice danas bi imale trostruke kapacitete.Svaki domaćin proizveo bi ono što mu je potrebno da preživi, samo BiH nastavlja uvoziti hranu koju bi sama mogla proizvesti, povećavajući izvozni deficit na oko 3,5 milijardi KM. Dok izvozimo eure, istovremeno na domaćem terenu stotine miliona maraka, kroz poticaje u poljoprivredi, ne mijenjaju ovaj opasan trend. A put ka izlazu iz stanja u kojem godinama razvijamo tuđe ekonomije počinje od vlastitog vrta i police u trgovini, gdje samo artikli s BiH kao zemljom porijekla garantiraju razvoj, punjenje budžeta i fondova, redovne plaće i penzije.

Svaki domaćin proizveo bi ono što mu je potrebno da preživi, samo BiH nastavlja uvoziti hranu koju bi sama mogla proizvesti

Ekonomsko samoubistvo

Svake godine bivši pripadnici britanskog bataljona iz sastava UNPROFOR-a, koji su tokom 1994. i 1995. bili angažirani u nekadašnjoj zaštićenoj zoni UN-a, vraćaju se Goraždu. Za samo nekoliko mjeseci koje su proveli u gradu pod opsadom VRS, srdačnost i gostoljubivost ljudi koji su tada preživljavali najteže godine u svojim životima zauvijek su ih vezale za Drinu. Goražde je, prema riječima kapetana Morisa Evlina Baftona (Maurice Evlyn Bufton), postalo njihov drugi dom.Teške ratne uspomene izrodile su trajno prijateljstvo, pa su veterani britanske vojske, s kapetanom Baftonom na čelu, osnovali Fondaciju “Za djecu Goražda”, posvećenu projektima jačanja kvaliteta obrazovanja učenika Osnovne škole “Fahrudin Baščelija”. Zato svaku njihovu posjetu prate darovi djeci Goražda, bicikla, školski pribor, adaptirane učionice, izgrađeno školsko igralište ...Svaki put, s domaćinima, bivši britanski vojnici odaju počast i šestorici svojih prijatelja i saboraca, koji su u zasjedama i snajperskom djelovanju srpske vojske, te nesrećama sa svojim transporterima na uskim bosanskim putevima, ostavili svoje živote u gradu za koji ranije nisu ni čuli. Baš kao što nije čuo ni Moris Evlin Bafton kada se prije 29 godina ukrcao na avion u Velikoj Britaniji krenuvši u UN-ovu zonu Goražde. Ono što je gledao za vrijeme boravka u gradu pod opsadom bilo je strašno, ali je istovremeno svjedočio i hrabrosti i velikom srcu Goraždana.- Djeci koja su prisutna ovdje želim reći - kad odete kući i vidite svoje očeve i majke, dede i nane, zagrlite ih i zahvalite im na svemu što su učinili za vas u ime slobode - kazivao je tokom jedne od ranijih posjeta. Priča započeta u najtežim vremenima tako nastavlja da živi ispisujući najljepše stranice o hrabrosti, prijateljstvu, požrtvovanosti, humanosti i nekoj boljoj budućnosti.

Ono što je gledao za vrijeme boravka u gradu pod opsadom bilo je strašno, ali je svjedočio i hrabrosti Goraždana

Moris Evlin Bafton: Prijateljstvo rođeno u ratu

U Sarajevu je održan "Red Bull Showrun“, a hiljade ljudi su imale priliku da uživaju u jedinstvenom spektaklu. Prvi put u našu državu došao je bolid Formule 1, a njime je upravljao legendarni Dejvid Kultard (David Coulthard).Sarajevo je još jednom pokazalo da zna i može organizirati velike događaje.Pitanje koje se javlja jeste zašto toga nije bilo ranije, ali i zašto se u Sarajevu ne organiziraju i drugi događaji, kao što su koncerti svjetskih muzičkih zvijezda.Vjerovatno je jedan od razloga i to što je ovdje unosnije baviti se tenderima, a mandate na vlasti dobivati svađama i dizanjem međunacionalnih tenzija.Kako bi se sve obezvrijedilo i pokazalo da vlast ne zna ništa, pobrinuo se i zastupnik u Skupštini KS Haris Zahiragić, koji je od sve moguće argumentacije izabrao onu najgluplju. On je za jednog od najboljih vozača na svijetu kazao da je upravljao tramvajem bez adekvatne edukacije.Jedan od najboljih vozača svijeta je, prema Harisu Zahiragiću, valjda nesposoban da upravlja prijevoznim sredstvom kojim je najlakše upravljati, jer jedina briga vožnje po jednoj liniji je pritisnuti gas i kočnicu.Mnogo validnija argumentacija bi bila, recimo, to da se uoči ovako velikog događaja trebalo raditi na tome da se popravi saobraćajnica, kako bi vozila mogla dostići veću brzinu i kako ne bi „poskakivala“ po rupama.Pohvaliti ono što je dobro, kritizirati ono što ne valja i nije toliko teško. Velika je stvar za ovu državu to što je bila u prilici dobiti organizaciju ovakvog događaja, ali je činjenica da je moglo i bolje.Kada se to „moglo je bolje“ ne bude tumačilo kao napad na vlast i kad opozicija bude govorila suvislo i snagom argumenata, onda ćemo možda dočekati i koncert „Metallice“, „Rammsteina“, ali i to da, umjesto Dejvida Kultarda u 50-im godinama, uživamo u utrci u kojoj ćemo gledati Maksa Verstapena (Max Verstappen), Šarla Leklera (Charles Leclerc) i Landa Norisa (Norris).

Sarajevo je još jednom pokazalo da zna i može organizirati velike događaje

Možemo li bolje?

U finalu "Zvezda Granda“, najgledanijeg muzičkog šoua u regionu, čak je devet pjevača iz Bosne i Hercegovine - od njih dvadeset. Kompletna ova sezona je u dobroj mjeri protekla u znaku talentiranih pjevača iz naše zemlje.Oni malo zlonamjerni reći će - a, ruku na srce, govorili su i do sada - da su „Zvezde Granda“ jedino takmičenje u kojima Bosanci i Hercegovci pobjeđuju. Referirajući se pri tome uglavnom na popularne sportove.A pobjeđuju zato što njima za takmičenje i uspjeh u njemu ne treba država. Njima je Bog dao talent i oni su ga uglavnom od svojih sredstava usavršavali pa su stigli tamo gdje jesu.Da je, kojim slučajem, država ili neko ministarstvo uključeno u ovu priču, teško da bi nešto bilo od toga. Vidimo to na mnogim primjerima - od sporta do kulture.S druge strane, svi ovi bh. takmičari će vam reći da idu u komšiluk da se takmiče i da traže svoju sreću, jer u Bosni i Hercegovini ovakvo takmičenje ne postoji. Ne takvo, već ni slično.Ostaje nam da se putem TV ekrana divimo njihovom talentu i da usput gledamo kako u ovoj zemlji odumire sve što nije goli politički interes.A i ona stara „Kroz Bosnu ne pjevaj“ više ne stoji. Jer mladim talentima nije ostalo ništa drugo, već da u želji da izgrade muzičku karijeru pjevaju daleko od kuće. A sutra će mnogi lamentirati kako muzička scena u našoj zemlji ne postoji. Što li, Bože?

Svi bh. takmičari će vam reći da idu u komšiluk da traže svoju sreću, jer u Bosni i Hercegovini ovakvo takmičenje ne postoji

Čerkez, Zonić i Pandur: Troje od devet bh. predstavnika u finalu

"Zvezde Bosne"

Jučer je obilježena 80. godišnjica Dana D, odnosno iskrcavanja saveznika na Normandiju koje je značilo početak potiskivanja njemačkih trupa sa Zapadnog fronta i, u konačnici, poraz Njemačke i samoubistvo Adolfa Hitlera. Pobjeda trupa Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije na Zapadu značila je i djelimični trijumf liberalno-demokratskog svijeta nad silama fašističkog mraka i totalitarnog terora koji je iza sebe ostavio holokaust i svjetski rat u kojem je poginulo oko 60 miliona ljudi.Pobjeda je bila djelimična, jer se preko polovine svijeta spustila željezna zavjesa komunizma koja je drugu polovinu svijeta držala u novim stegama neslobode, siromaštva i obezvređivanja pojedinca. Kada je Berlinski zid pao 1989., činilo se da je pobjeda liberalne demokratije konačna, a era vječne slobode na vidiku, no to se nikad nije ostvarilo.Osamdeset godina nakon Dana D, Evropa je ponovo u ratu za svoju civilizaciju i svoje vrijednosti, ratu koji bi sudbinski mogao odrediti budućnost civilizacije. Rusija je odlučila vojnim putem spriječiti želju susjedne Ukrajine da se priključi zapadnom političkom i civilizacijskom savezu. Uz Ukrajinu je stao Zapad, ali ni Rusija nije usamljena, jer se antidemokratske sile Istoka uključuju u vlastiti savez, najsimboličnije oličen kroz BRICS.On okuplja različite političke sisteme, ideologije i civilizacije, no njegovim članicama je zajedničko odbijanje (u manjoj ili većoj mjeri) zapadnog vodstva i civilizacijskih standarda.Baš kao i u Drugom svjetskom ratu, i danas sile s Istoka imaju svoje saveznike i u Bosni i Hercegovini, oličene najprije u Miloradu Dodiku, koji se ponovo sastao s Putinom, ali i sve većem broju iranskih i bliskoistočnih igrača u drugom entitetu koji pokušavaju naći neku istočnu alternativu za Bošnjake.BiH je možda mala, ali geografski i religijski dovoljno važna da bude na udaru različitih opasnih vjetrova s Istoka - koji su joj već nanijeli nesnosnu štetu.Stoga, globalna borba još jednom se prebija preko leđa BiH, a Zapad bi morao biti svjestan ko su njegovi saveznici, ali još važnije, ko su mu neprijatelji prema kojima je bio isuviše tolerantan.

Kao i u Drugom svjetskom ratu, globalna borba dobra i zla još jednom se prebija preko leđa BiH

Sluge Istoka

Bruka i sramota koje su priredili politički akteri i javne ličnosti u Srebrenici, počevši s najavljena tri probosanska kandidata za načelnika, a onda i međusobnim prepucavanjima, uvredama i ponižavanjem, dosegle su najviši nivo.Traje to već mjesec, no, nakon toga, trebao je neko od autoriteta da to „presiječe“.Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je za naš list kazao da se u Srebrenici osjeća manjak respekta prema starijima, ali i nedostatak osjećaja da se mladi uključe u razgovor o važnim pitanjima i da se uvažavaju, te da su zbog toga ovakvi rezultati.- Teške riječi koje upućuju jedni drugima samo bacaju sumnju u njihovu zrelost i sposobnost da se nose sa stvarnim izazovima. Onog momenta kada Srebreničani budu sposobni komunicirati sami, stanje će se promijeniti. Do tada ćemo gledati ovu sramotu - rekao je reis Kavazović.Jasno je da su Srebrenicu pojedinci vidjeli kao priliku za samopromociju, a reis je tome stao ukraj, i to ne zauzimajući niti jednu stranu. Tako je još jednom pokazao da djeluje umirujuće na društvo kada je to potrebno.Ostaje za nadati se da će lokalni akteri iz Srebrenice poslušati šta je reis rekao.Husein ef. Kavazović rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca. Obnašao je funkciju muftije tuzlanskog u periodu od 1993. do 2012. godine, a onda dobiva titulu reisu-l-uleme.

Reis je još jednom pokazao da djeluje umirujuće na društvo kada je to potrebno

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Prihodi od indirektnih poreza u prvih pet mjeseci ove godine iznosili su blizu 4,5 milijardi KM i za 407 miliona su veći nego u istom periodu 2023. Ovo je još jedna u nizu informacija Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koja do u fening ilustrira više nego solidnu popunjenost državnih sehara. Na vijesti o stotinama miliona danas više nego jučer niko se više i ne osvrće, ni medijima nisu previše zanimljive, jer brojevi koji pokazuju sav teret obaveza na plećima privrede i građana više ne predstavljaju posebnu novost. Radi se o kontinuitetu u posljednjih nekoliko godina.Ipak, kratko poređenje s istim periodom prije samo četiri godine, kada je “ubrano” tričavih 2,8 milijardi maraka, vodi ka zaključku da vlasti u ovom trenutku imaju na raspolaganju 1,7 milijardi više nego 2020. godine. Sve to nameće očekivano, racionalno, konstruktivno, neizbježno pitanje: Gdje su pare?!Mjesecima se vaga koliko će rast minimalne plaće “ugroziti” popunjenost budžeta, penzije se puževim korakom nikad neće ni približiti troškovima života, ratni vojni invalidi dobili su povišicu od nekoliko maraka, demobilizirani borci neće ni toliko… Dok građani enorman višak prihoda skoro da i ne osjete, dok se za gradnju svakog kilometra autoputa potpisuju kreditni aranžmani, u godini kad ne vidimo strateške mjere i projekte, zaista je opravdano upitati: Gdje su pare?Za razliku od perioda kada je funkcioniranje sistema zavisilo od kredita MMF-a, aktuelne vlasti u BiH, u oba entiteta, gdje odlazi najveći dio prihoda, imaju sve finansijske preduvjete da život građana učine boljim. Dok stotine miliona “kaplju” sa svih strana, volja i/ili znanje da budu pravilno usmjereni jedino je što nedostaje. Pa i stara narodna poslovica kaže: “Bolje znati nego imati.”

Prihodi od indirektnih poreza u prvih pet mjeseci ove godine iznosili blizu 4,5 milijardi KM

Gdje su pare?!

Bune se domaći što se u Bosnu i Hercegovinu dovode stranci da rade. Bune se oni koji su prijavljeni na zavodima za nezaposlene, a mole Boga da ne nađu posao. Ili oni koji rade nacrno.Situacija je daleko od idealne, i za jedne i za druge, ali i za poslodavce, radnike, pa i strance.Situacija je sljedeća - Bosni i Hercegovini nedostaje radnika u gotovo svim branšama. Deficit je ogroman. Poslodavcima su ruke skoro vezane.Bosanci i Hercegovci, posebno u ljetnom periodu, hrle vani, trbuhom za kruhom. Jer, šta su tri mjeseca, najmanje, odvojena od porodice, ako će zaraditi dovoljno, ili malkice više, za dostojan život. Dakle, već u startu manjkamo s radnom snagom. Postoje i indicije da su čak domaći radnici manje plaćeni od stranaca.Tu su i oni, kako u uvodu piše, koji su prijavljeni u zavodima za nezaposlene zbog zdravstvenog ili socijalnog osiguranja, bez stvarne želje da nađu neki posao.I šta od svega toga ostaje poslodavcima? Okreću se inozemnom tržištu, traže dozvole za radnike iz daleke Indije, Nepala, Bangladeša... Mnogo skuplje ih košta, ali izbora nemaju. Ako potencijalni radnik koji će doći u BiH od poslodavca traži smještaj, znači da će pristati na manju plaću, ali je tako siguran da će imati krov nad glavnom. A poslodavac će na skoro sve pristati kako bi dobio radnike.Suština je da je to sve povezano, pa imamo domino-efekt. Ako poslodavci daju, svojom voljom ili jer ne mogu više, niske plaće, domaći radnici odoše. Ako bh. građani, ukoliko imaju solidne uvjete za rad, ipak odlaze, poslodavci ostaju na cjedilu.Primorani su tražiti radnike van države i plaćati velike sume samo da ih dovedu, legalno. U takvim situacijama, ni jedni ni drugi ne mogu se žaliti jer su jednako krivi za takve situacije.Potrebno je, u svakom slučaju, poboljšavanje uvjeta za sve radnike, počevši od plaća.

BiH nedostaje radnika u gotovo svim branšama, deficit je ogroman

Domino-efekt

Titula učenice generacije, koju je u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Modriči ponijela vrijedna i nadarena Nudžejma Mehanović, barem nakratko obasjala je tamu, koju su proteklih godina stvarale političke, a nerijetko i obrazovne institucije u BiH.Njen rad, trud i stečeno znanje ne samo da su prepoznati već su tokom devetogodišnjeg školovanja poticani i razvijani kako od porodice tako i od nastavnog osoblja ove ustanove, a posebno Nudžejmine razrednice. - Nikada ne treba odustati i uvijek držite glavu gore, bez obzira na to s kakvim se izazovima susretnete. Budite pravedni i marljivi i imajte na umu svoj cilj - poruka je djevojčice čija je titula dokaz da se rad uvijek isplati, ali i da se rezultati mogu ostvariti i u složenijim uvjetima, u povratničkim sredinama, poput Tarevaca kod Modriče, gdje Nudžejma živi s porodicom.Kćerka imama Redže Mehanovića planira upisati Behram-begovu medresu u Tuzli, a nakon toga definitivno odabrati zanimanje kojem će se posvetiti. Sigurna je da će to biti posao koji će spojiti borbu za pravdu i pomoć ljudima, a što je ovo zemlji možda i najpotrebnije.&nbsp;

Nikada ne treba odustati i uvijek držite glavu gore, bez obzira na to s kakvim se izazovima susretnete

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bivša (inšallah) ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković ponovo je otrčala u Iran, gdje je izrazila saučešće vršiocu dužnosti ministra vanjskih poslova Irana, a prisustvovala je i komemoraciji sa suprugom, sinom i kćerkom ministra Hosaina Amira Abdolahijana (Abdollahian), koji je stradao u helikopterskoj nesreći zajedno s predsjednikom Irana.Ovo još jednom potvrđuje duboke veze Turković s iranskim režimom, ali i same dinastije Izetbegović, s obzirom na to da je Turković postavljena direktno od bračnog para i važi za jednog od njihovih najpovjerljivijih kadrova.Govori mnogo toga i o iranskom režimu, kojem ne treba BiH kao država, njima trebaju „njihovi ljudi“ unutar te države.I dok se može špekulirati o tome koliko u BiH ima države, nema sumnje da u njoj ima duboke države.Još od prvog dana kada je mladomuslimanska klika preko SDA došla na vlast 1990., njihovo obnašanje moći je zapravo polujavno, gdje institucije i funkcije djeluju samo pro forma, a stvarna moć leži u internim krugovima, personalnim vezama i na zatvorenim minderima, gdje se donose stvarne odluke.Mentori i uzori su daleko izvan granica Bosne i Hercegovine, a cilj je od početka ograditi komad teritorije u Evropi koji će biti pod islamskom kontrolom. Država BiH i njene institucije su samo sredstvo za ostvarivanje tih interesa.Odnose s iranskim režimom, u kojem se djevojke nasmrt prebijaju zbog „nepropisno pokrivene kose“ i koji je u sukobu s cijelim Zapadom, duboka država nekoć je, dok je kontrolirala institucije, mogla „pakovati“ u formalne diplomatske aktivnosti, iako je to i tada bilo suludo za zemlju koja teži biti punopravan član euroatlantskog svijeta.Danas, kada je duboka država dobrim dijelom ostala bez formalne države, ona se više i ne libi javno demonstrirati ko su joj politički pokrovitelji i koje civilizacijske vrijednosti slijede, uz jasnu poruku „uz nas su“.A znajući kako djeluju njihovi razni hezbolahi i ostali sateliti po svijetu, nemoj da na kraju bude „nismo znali“.

Danas, kada je duboka država ostala bez formalne države, ona se više i ne libi javno demonstrirati ko su joj politički pokrovitelji

Bisera kod mentora

Diplomata Fransoa Delmas (Francois) imenovan je za ambasadora Republike Francuske u Bosni i Hercegovini u avgustu prošle godine. Od tada do danas, u svakoj prilici koju je imao, isticao je podršku svoje domovine našoj, u svakom smislu.Francuska je i jedna od zemalja koje su nedvosmisleno podržale Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i čiji je predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) poručio kako se zna da je u Srebrenici bio genocid i da se historija ne može izmijeniti.Slično je u intervjuu za "Avaz“, prvom za bh. medije, nedavno rekao i ambasador Delmas, uz naglasak da je BiH mjesto za stolom s članicama Evropske unije. Istakao je i da stanovništvo teži za mirom, stabilnošću, pravdom i prosperitetom, ali da se u javnom prostoru često čuje sve suprotno od toga.Nedvosmisleno, vlastima u BiH poručio je da ostanu ujedinjeni u raznolikosti, što je, kako je naglasio, i deviza Evropske unije.Delmas je diplomatsku karijeru započeo 2007. godine u Direkciji za strateške poslove, sigurnost i razoružanje ministarstva za Evropu i vanjske poslove u Parizu, gdje je pratio vanjske operacije NATO-a i civilne misije „Defence Europe“. Od 2009. do 2010. godine bio je i savjetnik za politička i sigurnosna pitanja francuskog specijalnog predstavnika za Afganistan i Pakistan. Prije dolaska u BiH bio je zamjenik portparola ministarstva za Evropu i vanjske poslove i zamjenik direktora za komunikacije i štampu u okviru ovog ministarstva.

Vlastima u BiH poručio da ostanu ujedinjeni u raznolikosti, što je i deviza EU

Ambasador Delmas: BiH je mjesto za stolom s članicama EU 

Simon Rožman: Neuspjela avantura

BiH u laktaškim raljama

Ljudi umiru, vlast pleše

Emanuel Makron: Odgovornost prema državi

Kenan Pirić: Selektorove slatke muke

Ekonomsko samoubistvo

Moris Evlin Bafton: Prijateljstvo rođeno u ratu

Možemo li bolje?

"Zvezde Bosne"

Sluge Istoka

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Gdje su pare?!

Domino-efekt

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bisera kod mentora

Fransoa Delmas: Podrška Francuske

Kolumne

Simon Rožman: Neuspjela avantura

BiH u laktaškim raljama

Ljudi umiru, vlast pleše

Emanuel Makron: Odgovornost prema državi

Kenan Pirić: Selektorove slatke muke

Ekonomsko samoubistvo

Moris Evlin Bafton: Prijateljstvo rođeno u ratu

Možemo li bolje?

"Zvezde Bosne"

Sluge Istoka

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Gdje su pare?!

Domino-efekt

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bisera kod mentora

Fransoa Delmas: Podrška Francuske