Ljeto je klimatološki stiglo i za koji dan će učenici napustiti školske klupe. Mali i veliki maturanti, učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola, pred velikim su životnim izazovom: gdje nastaviti svoje školovanje i koje zanimanje odabrati. Izbor budućeg zanimanja nije jednostavan. Jedno su lični afiniteti i želje, drugo roditeljski savjeti i mogućnosti, a treće realnost tržišta rada.Iako nadležne službe u posljednje vrijeme objavljuju informacije o potrebama na tržištu rada u Bosni i Hercegovini s ciljem da maturantima osnovnih i srednjih škola pruže informacije o potrebama tržišta rada te da im olakšaju izbor za nastavak školovanja, stvarnost priča drugu priču: onu da nam je tržište rada potpuno neusklađeno s obrazovnim sistemom u BiH.Tako je sve izglednije da će se ponoviti scenarij navale na škole i fakultete s čijim će diplomama, najvjerovatnije, mladi godine provesti na evidencijama službi za zapošljavanje ili će nakon nekog vremena kupiti kartu u jednom smjeru za Njemačku, Austriju ili Irsku.Koga danas, iskreno, zanima to što u BiH nema radnika ni za lijeka u zanimanjima kao što su tesar, zidar, stolar, bravar, vozač kamiona ili autobusa, keramičar, geodet i druga tehnička zanimanja, ili što je godinama na sceni hiperprodukcija kadra poput ekonomista, pravnika, kriminalista, politologa, profesora engleskog jezika?To što pojedini gradovi i kantoni posljednjih godina dodjeljuju stipendije učenicima koji će se obrazovati za deficitarna zanimanja neznatan je doprinos u cijeloj priči. Ljudi su se toliko puta „opekli“ na priče u sudaru sa stvarnošću da je teško i vjerovati u razna obećanja.U vremenu kada je na sceni ubrzano pogoršanje demografskih trendova, a napetost na tržištu rada sve je nepodnošljivija, mladi koji ne znaju bi li birali srcem ili glavom, trebaju snažan poticaj.Vlasti bi se konačno trebale trgnuti i uvesti reforme u neuređeni obrazovni sistem, koji, poznato je, ne prati promjene koje se događaju na tržištu rada.Valjda bi ulaganje u čovjeka i njegovo obrazovanje trebalo biti ispravan put i za lakše zapošljavanje i za o(p)stanak u svojoj zemlji.&nbsp;

Vlasti bi se konačno trebale trgnuti i uvesti reforme u neuređeni obrazovni sistem, koji ne prati promjene koje se događaju na tržištu rada

Srcem ili glavom

Brazilski krilni napadač i član Real Madrida Vinisijus Žunior (Vinicius Junior) još jednom je dokazao da se radi o jednom od najboljih krilnih igrača današnjice.Tokom cijele sezone Vinisijus je bio jedan od ključnih igrača u svim takmičenjima „Kraljeva“. Posebno mu je išlo u ovogodišnjoj Ligi prvaka te je na deset utakmica postigao šest golova.U finalu najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi Real Madrid je savladao Borusiju Dortmund (2:0), a Brazilac je pružio još jednu maestralnu partiju u dresu „Madriđana“.Tokom cijelog meča stvarao je probleme odbrani tima iz Dortmunda, a u 83. minuti postigao je pobjedonosni gol za konačnih 2:0 u korist višestrukog prvaka Lige šampiona.Trenutno, prema podacima „Transfermarkta“, vrijedi 150 miliona eura.U klub iz Madrida brazilski napadač je stigao iz Flamenga 2018. godine za 35 miliona eura.Tokom ove veoma uspješne sezone Vinisijus je odigrao ukupno 39 utakmica, te postigao 24 gola, uz 11 asistencija.

Trenutno, prema podacima „Transfermarkta“, vrijedi 150 miliona eura

Vinisijus: Postigao gol protiv Borusije Dortmund

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Ulazimo u sedmicu u kojoj će se održati izbori za Evropski parlament, od 6. do 9. juna. Možda će se neko pitati zašto je to važno da bismo sada davali vrijedan prostor u mediju, a nismo ni dio Evropske unije.Odgovor je vrlo jednostavan - ljudi koje građani evropske zajednice budu izabrali da ih vode odlučivat će i o sudbini naše države Bosne i Hercegovine.Napravljen je ogroman zamah na putu ka EU, koji je rezultirao zelenim svjetlom Evropske komisije za otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU. Ako još ima neko ko ne shvata značaj toga, u suštini, to znači bolju, posebno sigurniju, budućnost za sve građane BiH. Više plaće, jače institucije, veći fondovi na raspolaganju, poboljšanje kvaliteta života, privrede, ekonomije, investicija...Ovo će biti prvi izbori za Evropski parlament nakon Brexita, pandemije koronavirusa i ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku koji su polarizirali Evropu.Zbog toga je značaj izbora još veći. Političke odluke koje se donose u Evropskom parlamentu značajno utječu na smjer kojim će se Evropa kretati. A to se odnosi i na proširenje EU na zemlje zapadnog Balkana, odnosno može li i hoće li BiH postati ravnopravna članica.Svjesni smo i potencijalnih sigurnosnih prijetnji u našoj domovini s kojekakvim najavama o „mirnom razdruživanju BiH“, koje dolaze od čelnika entiteta RS. Zbog toga je uloga EU još važnija. Još ako se uzme u obzir sve veći utjecaj Rusije i Kine, moramo napokon postati svjesni da Evropa treba nama koliko i mi njoj.Spomenuli smo onaj zamah, ali nakon njega je uslijedio povratak na prijašnju retoriku i sve je opet postalo moguće osim politike dogovora i kompromisa. Zato je potrebno što prije vratiti se na ispravan put i težnjama ka EU i NATO-u i zapeti još jače kako bismo ostvarili te ciljeve. Jer sastav Evropske unije, odnosno zastupnika u Evropskom parlamentu, umnogome će utjecati na budućnost naše države i svih njenih građana.

Političke odluke koje se donose u Evropskom parlamentu značajno utječu na smjer kojim će se Evropa kretati, kao i hoće li BiH postati članica

Važnost izbora EU

Iako ga od početka prate uvrede, osporavanja i negiranja gubitničkih politika, koje su svojevremeno organizirale i proteste pod njegovim prozorom, visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nametnuo se kao jedna od ključnih prepreka neredu i neustavnom djelovanju u BiH. S diplomatskim osmijehom i poslovičnom njemačkom pedantnošću i upornošću, Šmit je izgradio autoritet u državi u kojoj i oni koji ga ne priznaju i smatraju ga turistom poštuju odluke koje donosi. A pokazao je da neće “spavati” i da će odluke donositi svaki put kad domaće institucije zakažu. Strpljivo je, po ko zna koji put, onima koji to dobro znaju, objasnio da disolucija Bosne i Hercegovine nije moguća, upozorio Milorada Dodika da će u slučaju blokade institucija BiH doći do posljedica koje mu se neće svidjeti, a na prijetnje “mirnim razdruživanjem” strpljivo odgovorio da entiteti imaju pravo na postojanje, ali samo u okviru Dejtonskog sporazuma, da pasoše RS niko izvan BiH ne bi priznao, te da RS postoji samo u okviru BiH.Istovremeno, nakon niza žestokih reakcija u vezi s izborom sudije Ustavnog suda BiH iz FBiH, OHR je pozdravio odluku Predstavničkog doma PFBiH, te naglasio da su sada na redu vlasti RS da ispune obavezu izbora sudija iz ovog entiteta.

Visoki predstavnik u BiH nametnuo se kao jedna od ključnih prepreka neredu

Kristijan Šmit: Tiha voda…

I jučerašnji dan Milorad Dodik iskoristio je za gnusne izjave i pokušaj dodatnog dizanja tenzija.Naglasio je da će SNSD ipak ostati u institucijama države (normalno, jer to osigurava moć, novac i mnoge koristi), ali da će, kao što se moglo pretpostaviti, biti kooperativni samo kada odluke budu išle njima u korist. Drugim riječima, činit će ono što su i u prošlom sazivu Vijeća ministara činili.Osim toga, najavio je i da će „partnerima iz FBiH“ uputiti sporazum o razdruživanju. Nije jasno šta bi Federacija trebala tačno uraditi s tim sporazumom, osim ga, eventualno, baciti u kantu za smeće. Da makar hoće proglasiti jednostranu nezavisnost pa da potpiše sebi, a možda i postojanju RS, politički kraj, no ta se kukavica ne usuđuje donijeti ni vlastiti izborni zakon da ne bi morao na sud, a kamoli proglasiti nezavisnost.Umjesto toga, on uprazno melje, prijeti i vrijeđa. Stalno smišljajući nove gadosti da povrijedi i šokira, sada mu je palo na pamet, kako reče jučer, da promijeni ime Srebrenice, mjesta u kojem je počinjen genocid, kazavši da "sve što je stradalo, stradalo je izvan Srebrenice".Naravno, i to će mu na kraju završiti kao i njegovi referendumi, izborni zakoni, agencije o lijekovima, ukidanje Državnog suda i Tužilaštva, SIPA-e, OSA-e, protjerivanje stranih sudija i šta sve ne...To vam je onaj učenik iz zadnje klupe koji drugu djecu konstantno vrijeđa, zadirkuje i prijeti, a kada mu se uzvrati, krene da bježi.Možda je krajnje vrijeme da ga ostavimo u zadnjoj klupi, gdje mu je i mjesto, a njegove gluposti ignoriramo.

Ne usuđuje se Dodik donijeti ni vlastiti izborni zakon da ne bi morao na sud, a kamoli proglasiti nezavisnost

Kukavica džaba prijeti

Samo je u Bosni i Hercegovini moguće da aparat za zračenje pacijenata godinu nije u funkciji, tačnije da ga uopće nema, što je slučaj u UKC-u Tuzla!Pacijenti kume, mole, upozoravaju, putuju u druge gradove, a što je najžalosnije - umiru... Tenderi su navodno (ne)opravdano "padali“, a Ured za razmatranje žalbi sve detaljno pojasnio. I tako već godinu.Direktori bili i odlazili, no neko je, što bi se u BiH reklo, u cijeloj ovoj priči "omastio brkove“.Pokazat će to istraga Tužilaštva. Pretresi u UKC-u koji su obavljeni nemaju veze s politikom. I ovdje politike nema, ima samo korupcije.A istraga Tužilaštva pokazat će ko je koruptivan u UKC-u, ko je, kako i za koga namještao tender vrijedan nekoliko miliona maraka.Koja je firma trebala dobiti posao, prema čijim uputama, naredbama. Izuzeti su dokumenti, računari, ali i ono ključno - mobiteli.Dva plus dva. Dva od Denijala Tulumovića, donedavnog direktora UKC-a Tuzla, te dva od aktuelnog pomoćnika direktora Šefika Husića. I nije važno ni što su to visokopozicionirani kadrovi SDA, pa je, eto, neko odlučio da se s njima obračuna.Bez obzira na to ko je krao na pacijentima, zbog čijeg su javašluka umirali ljudi i još umiru - mora se za to odgovarati. Nakon koruptivnog javašluka zbog kojeg je Fadil Novalić završio u zatvoru, ništa manji nije, ako ne i gori, ovaj što se dešava u Tuzli.Pravna država mora da radi. I svi odgovorni moraju biti procesuirani, temeljito, transparentno, kako bi se sve izvelo načistac. Svaka muljaža mora biti kažnjena. A sve će se ubrzo razjasniti. Opravdana sumnja da je neko nešto nezakonito uradio itekako postoji. Davno je u UKC-u Tuzla pacijentima otkucalo 5 do 12.Tužilaštvo mora staviti tačku na ovu agoniju, a novo rukovodstvo ubrzati nabavku aparata za zračenje i početi spašavati živote. Ovi što su muljali, ako su krivi, moraju završiti u zatvoru.

Nakon koruptivnog javašluka zbog kojeg je Fadil Novalić završio u zatvoru, ništa manji nije, ako ne i gori, ovaj što se dešava u Tuzli

Svi u zatvor

Višemjesečna politička borba oko izbora sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje završena je dramatičnom sjednicom Parlamenta FBiH, koja je trajala satima i bila je obilježena žestokim sukobom vladajuće Trojke i gubitničkih SDA i DF-a. Čovjeku koji važi za izvrsnog sekretara Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a prije toga i Doma naroda, te drugih stručnih funkcija, za najveći minus je populistički uzeta naklonost HDZ-a prema njemu.To se izjednačilo s rigidnom stranačkom pripadnošću Vukoje, koji godinama slovi kao izuzetno smiren, odgovoran i depolitiziran profesionalac.Upozorenje kakvo je, primjerice, u intervjuu za emisiju „Polis“ izrekao Fahrudin Radončić opozicija je vješto skrivala kao zmija noge. A, riječ je o neospornoj činjenici da su Mirsad Ćeman i Suada Palavrić za sudije istog Ustavnog suda bili izabrani kao potpredsjednici SDA, odnosno najviši dužnosnici tadašnje vladajuće stranke.Principi koji su tada važili, u Vukojinom slučaju su potpuno htjeli biti pogaženi i Trojka je pokazala zavidnu stabilnost da ne popusti ucjenama. Iza velikih riječi opozicije, u biti se sakrivala želja duboke države i kruga oko dinastije da zadrži dominantan utjecaj na Ustavni sud.Ovog puta to nije prošlo. Vladajuća familija izgubila je još jednu važnu polugu u koju su htjeli instalirati sebi podobne Hrvate.Ipak, da ovo ne bude jednodimenzionalna politička bitka, posve iznenada se potrudio predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Javnim pozivom članovima SDP-a da u Parlamentu obore Vukoju, on je izgubio toliko potrebnu predsjedničku neovisnost.Ali, pokazao je nešto, po njega, mnogo gore: Njegov utjecaj na SDP je minoran i poražavajući po nekog ko je sjeo u Predsjedništvo BiH na prijedlog te stranke i podršku mnogo šire koalicije.Zato se logičnim epilogom čini da su najveći dobitnici iz cijele situacije Vukoja, harmonizirani bošnjačko-hrvatski odnosi, pa i neovisnost Ustavnog suda BiH, a da je najveći gubitnik Denis Bećirović.Na kraju, objavljena informacija o javnoj podršci OHR-a Vukojinom izboru neovisni je pečat na ispravnost odluke Trojke.

Najveći dobitnici izbora novog sudije Ustavnog suda BiH su Vukoja i harmonizirani odnosi, a gubitnik Denis Bećirović

Vukoja: Spriječeno da političko podzemlje upravlja Ustavnim sudom BiH

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Daleko od toga da je aktuelna većina odgovorila očekivanjima građana, isporučila obećane rezultate i promijenila praksu u kojoj su porodični i stranački interesi bili iznad interesa naroda i države, ali trenutnoj opoziciji treba odati priznanje na sposobnosti da izabere teme, vješto ih nametne u medijskom prostoru, pa ih digne i na nivo prioriteta od kojih maltene zavisi i sudbina države. Tako je i od izbora Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH napravljena višemjesečna drama u kojoj se problematiziraju njegove kvalifikacije i stranačka neovisnost, pa i od onih koji su svoje nekadašnje stranačke prvake davno instalirali u najvišu pravosudnu instituciju u državi. Istovremeno, kao da se ne čuju upozorenja iz samog Ustavnog suda BiH koji bi bez stranih sudija već bio u blokadi, da je Veliko vijeće, koje odlučuje o najvećem broju predmeta, u nedostatku sudija već blokirano i da se političkim opstrukcijama iz RS, ali i iz FBiH, ne popunjavaju upražnjene pozicije u Ustavnom sudu BiH. U Ustavnom sudu trenutno radi šest od devet sudija, a od tih šest, samo troje je domaćih. Zato je odlaganje ispunjavanja ustavnih obaveza proizvod politikantstva i pokušaja da se blokadama gdje god je to moguće stanje učini gorim, a jedan problem zamijeni drugim, mnogo većim. Veći problem u konkretnom slučaju bila bi, svakako, potpuna blokada Ustavnog suda BiH. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Umjesto o sistemskim rješenjima, eliminiranju političkog utjecaja tamo gdje ga ne smije biti, pa i iz pravosudnog sistema, te konkretnijim i preciznijim kriterijima izbora (i) sudija Ustavnog suda, slušamo beskonačne rasprave i političke ofanzive od jedne do druge tačke dnevnog reda, pitajući se kada će na red doći druge važne teme, ubrzavanje evropskih integracija ili životni problemi građana. Njih je, zbog stalnih poskupljenja i sve izvjesnijeg rasta i cijena struje, sve više.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Od izbora Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH napravljena višemjesečna drama 

Političke opstrukcije

Benjamin Burić ponovo je obradovao svoju domovinu. Golman rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine godinama brani na najvišem nivou, sakuplja brojne nagrade, a sada je osvojio i evropski trofej.Njegov Flensburg je srušio aktuelnog branitelja naslova Fukse Berlin i došao do titule najbolje ekipe Evropske lige. Istina, ove sezone Burić brani manje nego što je navikao, a da se radi o klasnom golmanu, pokazala je vijest da ga želi mađarski velikan Pik Seged. Prošao je sito i rešeto. Krenuo od Maglaja, pa branio u Izviđaču i Borcu, a onda ga je put odveo u slovensko Gorenje. Potom je prešao u Vecler, njemačkog bundesligaša koji je opisan kao „raj“ za rukometaše s naših prostora.Popularni Benko je iskoristio priliku, upijao savjete iskusnijih, a onda je 2018. stigao poziv velikog Flensburga. Dva puta je osvajao Bundesligu, a sada je stigao i euro-trofej. Drži i rekord po broju odbrana na jednoj utakmici Bundeslige - 24. Ne treba ni spominjati šta radi na golu reprezentacije BiH s kojom je učestvovao na Svjetskom prvenstvu 2015. i tri evropska prvenstva zaredom. Kada je Benko na golu, svi lakše dišemo. Burić je rođen 20. novembra 1990. godine u Maglaju. Izvrstan talent i radna etika odvele su ga iz rodnog Maglaja do Creme de la Crem“ svjetskog rukometa.

S Flensburgom je bio prvak Njemačke, a sada je stigla i evropska titula

Benjamin Burić: Novi trofej

Košarkaši Panatinaikosa su poslije 13 godina čekanja uspjeli osvojiti titulu evropskog prvaka. Velemajstorska predstava protiv madridskog Reala u finalu, nakon što su se vratili iz zaostatka od 14 poena.Najzaslužniji za trijumf i to što su se atinski „Zeleni“ vratili na krov Evrope bio je Kostas Slukas (Sloukas). Grčki plejmejker, izdajica za one iz Pireja, mađioničar na parketu - sve ovo može da se kaže za veličanstvenog Kostasa.Nakon što je Ergin Ataman postao trener Panatinaikosa, Slukas mu je bio glavna meta. Međutim, na putu je stajala jedna otežavajuća okolnost. Plejmejker je do ove sezone bio član zakletog neprijatelja - Olimpijakosa. Morao je napraviti veleizdaju, ali to mu je donijelo povratak u najviši ešalon evropske košarke. S 34 godine na leđima, činjenica je da mu nije mnogo ostalo u profesionalnoj karijeri, pa je za uspjeh bilo potrebno uraditi drastične korake. Takav je bio i ovaj prelazak, ali se on na kraju isplatio.Slukas je postao MVP Final Foura, a Panatinaikos je osvojio titulu u Euroligi. Sad, iako ne smije zakoračiti u određene dijelove Atine, uspio je postići nešto što su rijetki, a to je da je osvajač Eurolige s tri različita kluba.

Iz Olimpijakosa prešao u Panatinaikos, ali se zbog toga popeo na krov Evrope

Kostas Slukas: Izdajica, ali pobjednik

S 84 glasa za i 19 protiv u UN-u je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici. U Generalnoj skupštini UN-a je na taj način još jednom potcrtana civilizacijska razlika u današnjem svijetu.Za Rezoluciju su, gotovo nepodijeljeno, bile države razvijenog svijeta, tj. države Evropske unije i zemlje zapadne demokratije. Iako su žrtve pobijene u Srebrenici bile mahom islamske vjere, muslimanske zemlje su bile podijeljene po pitanju podrške Rezoluciji. Protiv su bile Rusija, Bjelorusija, Kina, Srbija, nekoliko država Afrike i od zemalja EU jedino Mađarska, zemlja čija je vlast, s Viktorom Orbanom na čelu, ideološki odavno bliža Putinu nego Robertu Šumanu (Schuman).Naravno, ako nekom treba crtati i posljednje glasanje u UN-u trebalo bi, ako je imalo razuma, i posljednje slijepce osvijestiti kojoj civilizaciji Bošnjaci i BiH pripadaju i koji im je jedini put. Ne, ne daj Bože, samo zbog ljubavi prema ovom ili onom političaru u Evropi, ne samo zbog milijardi bespovratnih sredstava i investicija koje dobivamo iz EU i sa Zapada, a ne s Istoka, ne samo zbog toga što nam je EU najveće izvozno tržište, a ne Istok, ne ni zbog toga što bježimo iz svoje zemlje te u potrazi za boljim životom idemo na Zapad, a ne na Istok, nego zbog vrijednosti.Sve nabrojano, naime, direktna je posljedica vrijednosti koje prevladavaju u različitim civilizacijama.A zločini poput presuđenih genocida stvari su oko kojih države najviših demokratija ne prave kompromise i nemaju dilemu, jer bi to bila negacija same suštine na kojima su te države zasnovane.S druge strane, režimi koji gaze živote, slobodu i dostojanstvo vlastitih građana razumljivo je da nemaju ni pijeteta ni saosjećanja prema tuđim žrtvama.A s te strane, kampanju pojedinih zelenih termita koji nas mjesecima zbog gubitka uvjeravaju da nam je „križarski Zapad“ zakleti neprijatelj, a da se treba okrenuti „Srbiji, Rusiji i Kini“, kako reče jedan mlađahni punomasni junoša SDA, treba tretirati kao čin mržnje i prema BiH i prema Bošnjacima.

Režimi koji gaze živote, slobodu i dostojanstvo vlastitih građana razumljivo je da nemaju ni pijeteta ni saosjećanja prema tuđim žrtvama

Zapad il' ništa

Fudbaler banjalučkog Borca David Vuković našao se u centru pažnje javnosti jer je odgodio svoj debi za reprezentaciju BiH nakon gnusnih uvreda i teških prozivki zbog dešavanja u meču finala Kupa – na kojem nije ispoštovana himna države. Kada je objavljeno da neće doći na okupljanje, uslijedio je „rafal“ užasnih komentara na društvenim mrežama. Rijetko ko je zastao i pomislio da je riječ o 20-godišnjaku, mladiću koji je na sva zvona isticao da je presretan nakon što mu je selektor Barbarez uputio poziv.Oduševio je sve svojim partijama, rijetko koji igrač u našoj ligi je toliko opasan van šesnaesterca, a kada je došao na korak do sna – debija za reprezentaciju, desilo se šta se desilo. Sada se utrkuju ko će ga više popljuvati, uputiti mu sočniju psovku. Iako su fudbaleri „mašine“, na kraju su i oni ljudi od krvi i mesa, s emocijama „običnog čovjeka“. Stavite se na njegovo mjesto, kako biste se vi osjećali da ste linčovani sa samo 20 godina? Sigurno vam ne bi bilo svejedno, baš kao ni nekom iskusnijem fudbaleru. Samo se sjetimo da su „stručnjaci“ s društvenih mreža „otjerali“ Edina Višću iz reprezentacije. Čovjek je odigrao jednu lošu utakmicu protiv Sjeverne Irske, pa su mu „skidali glavu“. Prošle su četiri godine od tada, a Višću brojni navijači i dan-danas spominju. Nemamo pravo, a ni prostora tjerati talente. Da nam se ne ponovi slučaj kao s Višćom.Podsjetimo, u prošlosti su za reprezentaciju igrali i fudbaleri s tetovažama ratnih zločinaca, jednom je reprezentacija BiH dala sve, pa je on podržavao monstruma Ratka Mladića (op.a. Nemanja Supić)..., a sada komplekse liječimo na 20-godišnjaku.

Nakon gnusnih uvreda, Vuković je odlučio odgoditi debi za svoju BiH

Da se ne ponovi Višća

Hrvatski film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ reditelja Nebojše Slijepčevića, u kojem glumi Širokobriježanin Goran Bogdan, osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na prestižnom Festivalu u Kanu. Radnja filma nastala je prema istinitom događaju. Naime, 27. februara 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovin putnički voz na liniji Beograd-Bar zaustavljaju srpske paravojne snage u akciji etničkog čišćenja...Bogdan je istakao da je film važan zbog teme koja je otvorena i zbog svih drugih ljudi koji se dan-danas bune protiv zla i nepravde.Bogdan nikad nije bio čovjek koji je šutio. Javno iznosi svoj stavove, ne libeći se otvoreno progovoriti o odnosu Srba i Hrvata te o drugim „vrućim“ temama.Rođen je 2. okotobra 1980. godine u Širokom Brijegu. U Zagreb je otišao s namjerom studiranja na Ekonomskom fakultetu, ali je vrlo brzo razvio ljubav i prema glumi. Ostvario je brojne sjajne role na filmu i TV-u, kao i u inozemnim produkcijama.Sa svojim kumom u rodnom mjestu osnovao je „West Herzegowina Fest“ koji promovira nove filmove i muziku.

U filmu osvojio Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film

Goran Bogdan: Čovjek koji ne šuti

Protekli četvrtak, 23. maj, upisan je u historiju - kako naše Bosne i Hercegovine tako i regiona te cijelog svijeta. Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN) usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom će se 11. juli obilježavati kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. <h2>Negiranje genocida</h2>Stalna predstavnica Njemačke u UN-u Antje Lendertse (Antje Leendertse) predstavila je Rezoluciju u ime zemalja kosponzora. U svom izlaganju podsjetila je da su prije gotovo 30 godina 8.372 bosanska muslimana sistemski likvidirana u Srebrenici. Stala je na pravu stranu historije.- Ubijanja su počela 11. jula i trajala su nekoliko dana. Srebrenica je proglašena UN-ovom sigurnom zonom rezolucijom 819 Vijeća sigurnosti UN-a, ali to nije spriječilo počinjenje genocida u ovom gradu. Naša inicijativa je da se oda počast žrtvama i preživjelima koji još imaju posljedice zbog ovog zločina. Osim genocida u Ruandi, genocid u Srebrenici je također presuđen međunarodnim sudovima - rekla je Lendertse.Navela je i da ova rezolucija sadrži formulacije protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca koji su počinili genocid u Srebrenici te je istaknula da su se lažne optužbe protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici često spominjale.- Želim da razjasnim - ova rezolucija nije usmjerena ni prema kome. Ne prema Srbiji, koja je cijenjena članica UN-a, već samo prema počiniocima genocida u Srebrenici - rekla je Lendertse.<h2>Lice pravde</h2>Pred predstavnicima drugih zemalja istaknula je da Njemačka žali za žrtvama jednako te da je postignuće što počinioci genocida mogu biti izvedeni pred lice pravde. - Koju ćemo poruku poslati narednim generacijama ako ne čuvamo sjećanje na žrtve i ne razmišljamo o pravnim činjenicama - upitala je Lendertse.Zajedno s predstavnicima drugih zemalja kosponzora Rezolucije, Lendertse se do posljednjeg trenutka borila za njeno usvajanje. <h2>Diplomatska služba</h2>Ambasadorica Antje Lendertse na poziciji stalne predstavnice Njemačke u UN-u je od septembra 2021. godine. Prije imenovanja u Ženevi Lendertse je od februara 2015. bila šefica Radne grupe za predsjedavanje Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju. U 2014. i do januara 2015. bila je povjerenica Savezne vlade za razoružanje i kontrolu naoružanja u federalnom ministarstvu vanjskih poslova Njemačke. Od 2012. do 2014. bila je specijalni izaslanik za istočnu Evropu, Kavkaz i centralnu Aziju u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova. Od 2009. do 2012. godine bila je šefica Odjela za zapadni Balkan u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova.U diplomatsku službu stupila je 1990. godine. Radila je u Njemačkoj ambasadi u Helsinkiju od 2007. do 2009. godine, u Londonu 2005. i 2006. godine, u Moskvi od 1993. do 1997. Obavljala je niz drugih funkcija u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova, uključujući i funkciju zamjenika portparola od 2002. do 2005., radila je u Odjelu za štampu od 1999. do 2005., te u Odjelu za politiku UN-a od 1997. do 1999. godine.Magistrirala je srednjovjekovnu i modernu historiju, romanske jezike, ekonomiju i filozofiju na Univerzitetu u Kelnu (1989.). Rođena je 7. marta 1963. godine u njemačkom gradu Mors.

Naša inicijativa je da se oda počast žrtvama i preživjelima koji još imaju posljedice zbog ovog zločina

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Uprkos tome što je Rezolucija o Srebrenici usvojena, zvaničnici iz RS i Srbije pokazali su svu nemuštost pokušavajući predstaviti kao uspjeh to što je značajan broj zemalja bio suzdržan.Ipak, i većina tih zemalja koje su bile suzdržane priznaju genocid u Srebrenici, a njihova suzdržanost nije isto što i glas protiv, kako se to pokušava predstaviti. Oni su pokazali suzdržanost zbog geopolitičkih odnosa i država koje su stotinama ili hiljadama kilometara udaljene od Sarajeva.Ipak, zvaničnici iz RS su otišli korak dalje, pa je Milorad Dodik nadmašio sam sebe.- U političkom smislu nemamo namjeru da sarađujemo na nivou BiH, zato ćemo pristupiti razdruživanju BiH u narednih 30 dana - rekao je Dodik.Nastavio je Dodik s gnusnostima, pa je počeo govoriti da su neki od onih koji su ukopani u Potočarima zapravo živi i tako još jednom - na najbrutalniji način - izvrijeđao porodice žrtava.No, zvaničnici međunarodne zajednice su još jednom pokazali da vode račune o BiH i da neće trpjeti takvo nešto.Ambasada SAD poslala je nikad jaču poruku, a to je da „razdruživanje“ zapravo znači kraj RS. Nije tu riječ o izjavi Rame Isaka ili Zukana Heleza, koji svaki dan lupetaju razne gluposti za malo pregleda i lajkova, nego o ambasadi najjače države svijeta, gdje se svaka riječ vrlo dobro „izvaga“ prije objavljivanja.Nešto blaže izrečene, ali suštinski ništa drugačije, stigle su i poruke iz Ambasade Velike Britanije te Delegacije EU.Iako je malo vjerovatno da je Dodik uopće ozbiljno mislio, s obzirom na to da je u više navrata najavljivao sve i svašta, od raznih referenduma pa nadalje, a od kojih nije bilo ništa, dobro je da ova država na svojoj strani ima podršku velikih sila - kako po pitanju usvajanja Rezolucije tako i sigurnosti u BiH.Jer, uzdati se u Dodikovu racionalnost i nije baš najpametnije.

Ambasada SAD poslala nikad jaču poruku, a to je da "razdruživanje“ zapravo znači kraj RS

Američki šamar

Generalna skupština Ujedinjenih naroda stavila je, kako kažu majke Srebrenice, pečat ispod bolne istine s kojom žive i od koje umiru posljednjih 29 godina. Ali i sramote, divljaštva i nehumanosti onih koji su u genocidu na bilo koji način učestvovali. Usvajanjem Rezolucije o Srebrenici genocid iz jula 1995. bit će zauvijek sačuvan od zaborava, svih pokušaja negiranja i relativiziranja, a 11. juli bit će datum kada će se cijeli svijet sjećati žrtava i najvećeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.Uprkos činjenici da je protiv usvajanja ovog dokumenta glasalo 19, a da je suzdržano, iz različitih razloga, bilo 68 zemalja svijeta, Rezolucija je usvojena i odnosit će se na sve države članice UN-a. Jaka, oštra i opasna diplomatska ofanziva Rusije, Srbije i RS doživjela je potpuni krah. I tokom glasanja o ovom dokumentu ostale su u društvu nekolicine država poput Bjelorusije, Sjeverne Koreje, Sirije, Nikaragve, Konga ili Kine.Ne treba sumnjati da naivnih i zlih ima i da će ih biti, ali, iako su političari atmosferu doveli do usijanja, u narod unijeli nervozu i strah, nakon usvajanja Rezolucije došao je... petak.Nisu pomogli ni Dodikove specijalne jedinice i oklopna vozila u Srebrenici, jer stanovnici ovog grada, kako su nam jučer i sami kazali, iznad svega žele mir. Demonstracija sile u ranjenoj Srebrenici, kao i ponovno negiranje genocida i otvaranje nezacijeljenih rana, neka su na obraz Dodiku i onima koji ga slijede.

Srcem ili glavom

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Važnost izbora EU

Kristijan Šmit: Tiha voda…

Kukavica džaba prijeti

Svi u zatvor

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Političke opstrukcije

Benjamin Burić: Novi trofej

Kostas Slukas: Izdajica, ali pobjednik

Zapad il' ništa

Da se ne ponovi Višća

Goran Bogdan: Čovjek koji ne šuti

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Američki šamar

Srebrenica želi mir

Kolumne

Srcem ili glavom

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Važnost izbora EU

Kristijan Šmit: Tiha voda…

Kukavica džaba prijeti

Svi u zatvor

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Političke opstrukcije

Benjamin Burić: Novi trofej

Kostas Slukas: Izdajica, ali pobjednik

Zapad il' ništa

Da se ne ponovi Višća

Goran Bogdan: Čovjek koji ne šuti

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Američki šamar

Srebrenica želi mir