Danas će majke, supruge, kćerke, očevi, sinovi, djedovi i unuci obilaziti mezarja širom Bosne i Hercegovine i učiti za svoje najmilije, za najbolje sinove ove zemlje, koji su svoje živote dali da bi Bosna opstala.Jer, danas je Dan šehida, koji se obilježava drugi dan Ramazanskog bajrama u BiH, prema takvimu IZBiH.Opet će nečija djeca suze liti jer s babom nikad nisu bajram-namaz klanjala ili djedu prvu baklavu izjutra prinijela. Nisu mu ruku poljubila, kahvu pristavila. Njihova bol je samo njihova i nikada je niko ne može opisati.I danas se opet, i opet iznova, priča o nekim otcjepljenjima, razlazima, pripajanjima, oduzimanjima, dodavanjima. Nečega, nekome. I opet se u živu ranu porodica šehida dira. Jer oni najbolje znaju šta znači braniti svoju domovinu i znaju kako je živjeti poslije u državi koja to ne zna cijeniti.Busaju se u prsa svi, a najbolje sinove Bosne spominju samo kada im treba glas više. A šta očekivati od onih koji se ni za žive ne brinu, a kamoli za mrtve, i familije koje su ostale iza njih.„I ne recite za one koji su na Allahovom putu izginuli da su mrtvi. Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svojega“, glasi kur'anski ajet.Nemojte da se vraćamo 30 godina unazad. Nemojte da mjerimo ko je veći Srbin, Bošnjak, Hrvat, iliti pravoslavac, musliman, katolik. Jer, ako po vjeri gledate, nijedna od spomenutih ne odobrava ono što se desilo na ovim prostorima. I nijednom se čeljadetu bez oca ne može u oči pogledati. Oni znaju.

Danas će se učiti za šehide, za najbolje sinove ove zemlje, koji su svoje živote dali da bi Bosna opstala

Kome baklavu prinijeti

Sarajevo je obilježilo svoj dan, 6. april. Zapravo, taj dan je dan oslobođenja od fašizma, no, kako posljednjih 30 godina živimo u praksi ono što je bivši gradonačelnik hirurški precizno definirao kao „borbu protiv antifašizma“, ne treba da čudi što su riječi „pobjeda“ i „fašizam“ u međuvremenu izbačene, pa je tako 6. april postao Dan grada.Kako i priliči takvoj atmosferi, Dan grada obilježen je nikad skromnije i nikad bezveznije. Koliki ugled Sarajevo i njegovo rukovodstvo danas uživaju u svijetu, najbolje će reći zvanice koje su se odazvale na njegov „rođendan“.&nbsp;Od nekoliko desetaka gradova koji su dobili pozive, na proslavu 6. aprila odazvalo se svega pet gradova koji su poslali uglavnom nižerazredne službenike da prisustvuju, od čega su četiri iz regiona, i to: Novi Pazar, Kotor, Bar i Podgorica. Samo su iz Kotora i Bara stigli gradonačelnici. Od evropskih gradova, jedino je Barcelona poslala tročlanu delegaciju nižerangiranih dužnosnika.I tako, grad u koji su se nekoć slijevali svjetski glumci, intelektualci, pjevači, umjetnici, novinari danas eventualno može privući funkcionere iz pet regionalnih gradova. Nižerangirane.Nije bilo ni ozbiljnijeg programa: manifestacije, predstave, sportskih događaja... Nije bilo, naravno, ni muzičkog događaja. Umjesto toga, pjevala je gradonačelnica Karić.Jedina svijetla tačka je Šestoaprilska nagrada dodijeljena vrhunskoj naučnici svjetskog glasa prof. dr. sci. Branislavi Peruničić-Draženović. I to je bilo zamalo, s obzirom na to da je pobijedila za samo jedan glas ispred pjevača lakih nota Zdravka Čolića, kojeg je, pogodite sami, ko predložio za nagradu.No profesorica Peruničić-Draženović produkt je nekog starijeg i ozbiljnijeg Sarajeva koje s ovim današnjim gradom ima vrlo malo zajedničkih tačaka.

Grad u koji su se nekoć slijevali svjetski glumci, intelektualci, pjevači, umjetnici danas može privući 

Sarajevo: Samo iz Kotora i Bara stigli gradonačelnici

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur osvojio je turnir Čelendžer serije u italijanskoj Barleti i najavio da je spreman za povratak tamo gdje i pripada – među najboljih 100 tenisera svijeta.Damir je sjajno igrao tokom čitavog turnira, a pobjede su se nizale iz dana u dan dok nije došlo i finale. Tamo je „počistio“ prvog nosioca turnira i blagog favorita Harolda Majoa (Mayot) rezultatom 6:1, 6:3.Ono što je još ljepša vijest za navijače bh. tenisera je da je pokazao da protivnici na Čelendžer turnirima nisu njegov nivo. Dokaz? Za vrijeme trajanja turnira izgubio je tek jedan set.Iako je u posljednjim godinama 32-godišnjak najčešće rangiran oko 150. mjesta na ATP listi, ne smije se zaboraviti da je Džumhur prije svih povreda, u zenitu karijere bio 23. igrač svijeta i da je pretendirao na ulazak među 20 najboljih.Moglo bi se reći da je sada vratio vjeru u svoju igru, a to je potvrdio u razgovoru za „Dnevni avaz“ i nakon velike pobjede s reprezentacijom BiH u Dejvis kupu, rekavši da „i dalje može igrati u samom vrhu svjetskog tenisa“.Bude li nastavio s ovakvim nastupima, to će biti neizbježno.

Osvojio turnir u Italiji, izgubivši u procesu tek jedan set

Damir Džumhur: U top formi

Građani glavnog grada Bosne i Hercegovine obilježavaju 6. april, Dan grada Sarajeva, a teško je pronaći približno sličan primjer u svijetu da je jedan datum ovoliko urezan u historijske brazde jednog grada. Nepobitne činjenice govore da značaj 6. aprila prevazilazi i samo Sarajevo te ostavlja dubok trag u historiji cijele BiH.Valja se toga prisjetiti na dan kada je Sarajevo doživjelo dva rata i jedno oslobođenje. U zoru 6. aprila 1941. godine napadom njemačkih aviona na aerodrom Rajlovac Sarajevo je gurnuto u strašni Drugi svjetski rat. Istog ovog datuma 1945., nakon četverogodišnje fašističke okupacije, oslobođeno od ovog zla.A 6. aprila 1992. godine tadašnja JNA i zločinačke, krvničke formacije s brda započele su najstrašniju opsadu Sarajeva. Građani su u nevjerici oplakali i ispratili prve žrtve – Suadu Dilberović i Olgu Sučić (danas se na mostu nalazi spomen-ploča na kojoj piše: "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši"). Sarajevo je najstrašnije i nemilosrdno bombardirano, ranjavano, ispresijecano, ali nije palo u ruke agresora. Građani su se, goli i bosi, spontano digli da svoju zemlju brane.Za buduće generacije i vanvremenski sjaj odbranjeni su sarajevski duh i identitet, odbranjeni su dostojanstvo, dobrota, znanje, ljepota, humor. Odbranjen je grad koji, i kada ga najžešće i za sve kritiziramo, gordo i ponosno gleda na sve svoje ljude. Sarajevo je ostalo neosvojiva tvrđava i mjera svih onih koji Bosnu i Hercegovinu prihvataju kao domovinu, bez obzira na to kojem Bogu se molili.No, fašizam se uvijek vraća. Zbog toga je ovaj datum prilika za sjećanje, ali i historijske poruke za neke nove generacije. A svi oni koji bi da otimaju, trebaju u slobodarskom Sarajevu udahnuti dašak spokoja i mira i pretočiti ga u nešto što će moći prihvatiti kao svoje, mnogo šire od granica.

"Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši“

Sarajevo je to!

Košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine Luka Garza cijelu sezonu je čekao na pravu priliku, a, kada je konačno dočekao, iskoristio je na najbolji način. Dobio je samo devet minuta, ali je pokazao kakav raskošni talent ima. U pobjedi svoje Minesote Timbervulvsa nad Torontom (133:85) ubacio je čak 16 poena, uz dva skoka i asistenciju.Ne samo da je izluđivao protivničke igrače i njihovog trenera Darka Rajakovića nego je i „natjerao“ čelnike „Vukova“ da mu spreme novi ugovor. Dvostrani ugovor je pretvoren u onaj standardni u NBA ligi, a „Zmaj“ će biti u rosteru za plej-of.Strpljivo je čekao i vrijedno radio, a sada ubire plodove svog rada. On je ove sezone nastupao za Minesotin tim iz Razvojne lige Ajova Vulvse. Tamo je imao prosjek od 36,7 poena i 12 skokova po utakmici. Kada je dobio priliku u timu Minesote, objeručke je iskoristio.Luka Garza rođen je u Vašingtonu 27. decembra 1998. godine. Karijeru je počeo u Mare srednjoj školi, a nastavio je na Univerzitetu Ajova.Sin je bivše bh. košarkašice Šejle Muftić, a unuk legendarnog golmana FK Sarajevo Refika Muftića. Krajem 2021. godine dobio je bh. državljanstvo, a prošlog ljeta je debitirao za reprezentaciju BiH. Svojim partijama na pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre „kupio“ je bh. navijače.

Izludio Toronto, pa dobio NBA ugovor

Luka Garza: Pokazao šta zna

Tužne i potresne vijesti stigle su jučer iz susjedne Srbije. Dvogodišnja Danka Ilić je mrtva. Obznanjeno je to nakon 10-dnevne potrage koju je pratio cijeli region i u kojoj je učestvovalo skoro pola Evrope. Svi su se nadali da će dijete biti pronađeno živo i da je zapravo najidealniji scenarij taj da je djevojčica kidnapovana i da će je policajci pronaći živu i zdravu u nekom napuštenom objektu, nakon što su se otmičari uplašili da ne budu otkriveni... Tako nekako... Nikome, vjerovatno, ni u primisli nije bilo to da je djevojčica usmrćena automobilom, a potom bačena na deponiju.Jer, kakvi su to ljudi koji dijete od dvije godine, djevojčicu koja još ima cuclu u ustima, nakon što usmrte automobilom, hladnokrvno bace na brdo na kojem je gomila smeća? Kakvi su to zločinački umovi koji izbezumljenom ocu, svega nekoliko minuta poslije, bezočno lažu da dijete, čije su tijelo sakrili u gepeku, nisu vidjeli? Kakve su to osobe koje mogu, nakon ubistva, učestvovati u potrazi? I, uopće, vratiti se normalnom životu, ponašati se u tih 10 dana kao da se ništa nije dogodilo…Već više od deceniju sociolozi, psiholozi i ini stručnjaci u svim zemljama regiona upozoravaju da je društvo poprimilo oblike socijalne patologije i da sve institucije moraju hitno reagirati. Nažalost, umjesto ozdravljenja društva, događaju nam se sve gori zločini. U čitavom procesu važnu ulogu trebali su imati i mediji.Upravo se na izvještavanju o potrazi male Danke i tragičnom epilogu cijele priče vidjelo kako su brojni mediji prekršili svoje kodekse. Usto što su manipulirali svojim gledaocima/čitaocima/slušaocima, pojedini koji sebe zovu novinarima su praktično prstom upirali u njene roditelje, pogotovo majku. Kakvi su to, kao, misleći ljudi koji su u tim trenucima na jadnu ženu iznijeli gomilu laži? Kakve li su tek one osobe koje na sve to reagiraju u komentarima krijući se iza anonimnosti i sigurnosti društvenih mreža?Još jedan, normalnom umu neshvatljiv zločin nova je gorka lekcija o svijetu koji postaje sve suroviji i ljudima koji su sve manje ljudi.

Godinama sociolozi i psiholozi u svim zemljama regiona upozoravaju da je društvo poprimilo oblike socijalne patologije

Brojni upirali prst u Dankinu majku Ivanu

Poremećeni umovi

Jedini ste, uz Bjelorusiju, u Evropi čiji se predsjednik sastaje s Vladimirom Putinom, zločincem i agresorom na jednu drugu suverenu državu - Ukrajinu. Da budemo načisto, ne radi on to tek tako, iz puke želje ili obijesti. Ta, u pitanju je ipak obični trgovac iz Laktaša, čovjek čiji se pogled na svijet oblikovao kada je, kao tinejdžer, prodavao paprike na zagrebačkoj pijaci.On je tako i na političkom tržištu bio spreman prodavati svaku robu koju se prodavala. Dok je nekoć glumio modernog socijaldemokratu i prozapadnog političara, suštu suprotnost onome što je danas, sjedio je u opoziciji.No, od trenutka kada je počeo zloupotrebljavati srpski nacionalizam, vama se svidio. Postajao je sve popularniji, a očito mu se osladilo, pa s vremenom i sve radikalniji – dok u konačnici nije došao do današnjeg stadija – antizapadnog, proruskog, radikalnog nacionalističkog Putinovog saveznika koji najavljuje otcjepljenja, prijeti, blokira, ruši i širi mržnju.Vi ste sve ove godine dosljedno i uporno birali takve politike, vjerujući da ste vi moralno ispravni i na pravoj strani, a cijelo vaše evropsko okruženje valjda moralno korumpirano, neprijateljsko i antisrpsko.No, problem je što vas takav izbor vodi u propast. Sa sigurnošću možemo tvrditi da se, i pored sve dreke, ni za milimetar niste približili nezavisnosti. Naprotiv, u poziciji ste da su vam liderima izbrisani računi, visoki predstavnici vam nameću zakone, tema ste svjetskih lidera, a Amerika vam jednim potezom može praktički srušiti cjelokupni finansijski sistem. Je li to uspjeh njegove politike?Pritom ste postali dvaput zaduženiji od prosječnog građanina Federacije, imate niže plaće, penzije, broj stanovnika vam je, prema procjenama, spao na 700.000. Ostali koji su emigrirali, sigurno nisu otišli u Rusiju. Osim Srbije, ogromna većina završila je u Evropskoj uniji. Istoj onoj Evropskoj uniji čijim se sredstvima i fondovima nadate dok crtate murale posvećene Putinu i Rusiji, od kojih vaš lider bezuspješno prosi pare.No, pare su na Zapadu. Onom koji vas sa svih strana okružuje i čiji će BiH, neminovno, postati integralni politički, ekonomski i vojni dio. Vi tu integraciju nećete moći spriječiti, jer zajedno s nama morate biti ''usisani'', prije ili kasnije. Što to prije shvatite i što se prije otarasite političkih elita i njihovih ideologija koje vas truju, izoliraju, pljačkaju i uzimaju vam budućnost, trpjet ćete manje bolne posljedice. Vaša budućnost je budućnost evropske, liberalne i otvorene BiH. Rusija, s druge strane, samo je garant vaše daljnje izolacije i propadanja.&nbsp;

Vaša budućnost je budućnost evropske, liberalne i otvorene BiH. Rusija je samo garant daljnje izolacije i propadanja

Dodikove pristalice s transparentom Putina

Čujte, Srbi!

Koliko je važna snaga volje, dokazao je Marko Spaić iz Trebinja. Ovaj mladić od 27 godina boluje od hemofilije, rijetke i opasne bolesti krvi, ali to ga nije spriječilo da završi školu i nađe posao. Ono što je posebno pohvalno kod Marka je to što je uspio ustati iz invalidskih kolica i sada se kreće pomoću jedne štake.Markova hrabrost i velika volja za životom i samostalnošću trebaju biti motivacija svim građanima ne samo Trebinja nego i cijele BiH. Danas Marko živi život kao i svi zdravi ljudi. Ide na posao, druži se i, ono što je najvažnije, uvijek je nasmijan.Zadovoljan je svojim poslom, kao i klijenti koje svojim taksijem odvozi do željene destinacije. Naravno, ovaj mladić treba svima biti primjer kako se sve može kada se hoće, bez obzira na okolnosti koje nas zadese. Nema ne može, može sve, samo treba biti uporan i imati želju za životom. Marko je odličan primjer svega navedenog.

Uspio ustati iz invalidskih kolica

Marko Spaić: Snaga volje može sve

Već danima slušamo jadikovku političara koji su ostali bez računa u bankama zbog američke crne liste.Osobe koje su relativizirale crnu listu sada su odjednom uznemirene, ali ne zbog nekih principijelnih razloga, nego zato što se njima direktno udarilo „na džep“.Tako banke ne žele da sarađuju s onima koji su crnolistaši, jer bi i one zbog toga mogle završiti na istoj listi, a samoprozvani borci za pravdu najavljuju da će je tražiti, ako treba, i u Sudu u Strazburu.Problem za njih predstavlja to što sada ne znaju kako će dobiti plaće, a niti institucije kako će im ih isplatiti. Onda se javila i „dežurna pravednica“ u Predstavničkom domu PSBiH Sanja Vulić (SNSD) kako bi odbranila stranačkog šefa i ljude oko njega. Nazvala je ovo „ubijanjem ljudi“, a onda najavila da će šest zastupnika u Predstavničkom domu odvojiti po 1.000 KM od plaća za crnolistaše ili, pojednostavljeno rečeno - „sergijom protiv crne liste“.Ono što je evidentno je da vlada veliki strah, i to ne samo kod političara nego i kod kompanija koje su na ovoj listi. Postavlja se pitanje kako će obavljati svoje poslovanje, isplaćivati plaće i sve ono što im je potrebno.Pitanje koje se postavlja jeste da li bi se našle na listi i pošte ukoliko bi se preko njih isplaćivale plaće, no i u tom slučaju postoji problem s isplaćivanjem doprinosa, a na drugoj strani to nije ni od kakve koristi ni pravnim licima.Iako neke osobe više nisu na funkcijama, one su i dalje u problemu, jer im je ugroženo bilo kakvo poslovanje.Bilo kako bilo, američke sankcije su napravile tektonske poremećaje na političkoj sceni u BiH, naročito jer je riječ o periodu od nekoliko mjeseci pred izbore, a neki bi upravo zbog toga mogli i završiti političku karijeru te se prvi put početi baviti nečim što ne podrazumijeva parazitiranje na budžetskim milionima.

Neki bi mogli završiti političku karijeru i okrenuti se nečemu što ne podrazumijeva parazitiranje na budžetskim milionima

Milorad Dodik, Osman Mehmedagić Osmica i Dijana Kajmaković

Borba za plaće

Iako rezultati nedjeljnih izbora u Turskoj ne predstavljaju njegov definitivan poraz, s obzirom na to da se radilo o lokalnim izborima, a njegov mandat traje još četiri godine, gubitak svih velikih turskih gradova i pobjeda Republikanske narodne stranke najsnažniji su udarac Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayipp Erdogan) i njegovoj AK partiji tokom njegove 21 godinu duge vladavine.Rezultati izbora u Turskoj pokazali su zasićenje politikom koja je na vrhuncu svoje političke moći Tursku pretvorila u regionalnu silu, ali su teška ekonomska situacija, rekordna inflacija, korupcija, spora obnova zemljotresom porušenih gradova, ali i represija prema novinarima i političkim neistomišljenicima ove nedjelje naplaćeni na biralištima.Bit će potrebno puno snage da se redovi konsolidiraju i mudrosti da Turska mirno prođe kroz period tranzicije vlasti.Redžep Tajip Erdoan rođen je 26. februara 1954. godine. Sin kapetana Turske obalne straže prešao je put od siromašnog dječaka, koji je na ulicama Istanbula prodavao hljeb i limunadu da bi zaradio džeparac do jednog od najmoćnijih državnika svijeta.

Gubitak svih velikih turskih gradova i pobjeda Republikanske narodne stranke najsnažniji su udarac tokom njegove 21 godinu duge vladavine

Redžep Tajip Erdoan: Početak kraja

Fudbalski klub Željezničar nalazi se u historijski katastrofalnoj situaciji. Šokantno loši rezultati nastavljaju se iz kola u kolo, a navijači strahuju od onog najgoreg – ispadanja u niži rang.Gledajući sve što se dogodilo u klubu ove godine, uvijek se provlači isto. Od visina i izbacivanja Dinama iz Minska do ovog. Otišla je jedna uprava kluba, a došla je nova, s Jusufom Tanovićem na čelu.Pa su krenuli mnogi nejasni potezi. Te ćemo malo sa Saudijcima, pa ćemo i njihovog „no name“ trenera dovesti. Pa onda malo nećemo s njima, jer nismo mi ničije igralište. Pa onda ćemo pružiti podršku, a onda ipak možda i nećemo treneru. Situacija, u najmanju ruku, u sarajevskom klubu izgleda degutantno.Naravno, populizam se ne bi tako zvao da se ne bazira na izrazito jeftinim potezima. Pa je tako Upravni odbor Željezničara, s spomenutim Tanovićem, ponudio ostavke nakon posljednjeg poraza od Veleža. Valjda su i oni shvatili da su ušli u tu neku spiralu groznih poteza, pa su „htjeli pomoći klubu“ ili, kako bi to neki rekli, htjeli pobjeći s tonućeg broda.Međutim, u jednoj stvari su se izigrali. Ovo više ne prolazi ni kod slijepih, ni kod gluhih, a pogotovo ne kod navijača koji vole svoj klub više nego sebe. Također, „plavi“ će se izdići iz grozne situacije. Prije ili kasnije, vratit će se u vrh bh. fudbala. Nisu oni od jučer, ali mi se čini da ova uprava kluba jeste.

I oni su shvatili da su ušli u tu neku spiralu groznih poteza

Jusuf Tanović: Jeftino, jeftino...

Vijest da je eksplozija odjeknula u noći s 31. marta na 1. april u glavnom gradu Bosne i Hercegovine sve je bila osim prvoaprilske šale. Nažalost.Eksplozivna naprava bačena je na kuću načelnika sarajevske Općine Stari Grad Irfana Čengića. Dobio je policijsku zaštitu. Za sada se špekulira o razlozima, mada je najizglednije da je u pitanju to što je Čengić (SDP), zajedno s drugim kolegama, pokrenuo proceduru da se parkinzi vrate u vlasništvo Općine. Godinama unazad na istim tim parkinzima obrtali su se milioni maraka, a sve je to dozvolio bivši, uhapšeni načelnik Ibrahim Hadžibajrić, čije se klupko nedjela još odmotava.Koliko je kriminal upleo prste u to, govori i činjenica da su bacili bombu na kuću načelnika ne bi li ga uplašili, pa da odustane od svojih nauma – da vrati parkinge Općini, samim tim i zaradu, što bi na kraju išlo u korist građana. Pogodio ih je u nerv. Jer zašto bi, pobogu, bili pošteni građani, radili osam sati dnevno, pet dana sedmično, kad mogu šakom i kapom uzimati od naplata parkinga? Ko su onda tu budale, pošteni ili nepošteni?!Vraćamo se u period poslije rata, kada su se bombama „rješavale“ nesuglasice. Doduše, tada su se, između ostalih, sukobljavali s „memli i sunčane strane“ Sarajeva, kada govorimo o Starom Gradu. Česte su bile pucnjave po naseljima, nosanje oružja po gradu, podmetanje eksplozivnih naprava koje su većinom samo glasno odjekivale, a nisu pravile ozbiljnije štete. Upozoravali su se međusobno. Daleko da toga da ovoga nije bilo i ranije, ali kraj agresije na BiH za mnoge je značio mogućnost boljeg, normalnijeg života.I umjesto da, toliko godina kasnije, turistički najposjećenija općina u Sarajevu bude predvodnik budućnosti, Kantona Sarajevo makar, mi imamo situaciju gdje se bombama upozoravaju oni koji žele popraviti nešto u ovom gradu.A kantonalni ministar unutrašnjih poslova Admir Katica tvrdi da je stanje u KS sigurno. Nismo ni spomenuli silne pucnjave u posljednje vrijeme, ranjavanja i ubistva. Samo ne znam za koga je sigurno, jer za građane nije, a nije, kako se čini, ni za funkcionere. Ko još ostaje?

Niko nije siguran uprkos tvrdnjama ministra MUP-a KS Katice

Bombe prošlosti

U moru bogatih transfera, gdje se klubovi utrkuju s desetinama pa i stotinama miliona eura, dogodi se i poneka "krađa".Jednu takvu napravila je berlinska Herta, kada je ljetos za samo 500 hiljada eura dovela bh. napadača Harisa Tabakovića iz redova bečke Austrije. U Berlinu nisu bili ni svjesni kakvog su golgetera doveli, a Tabaković je brzo zaludio navijače Herte.Reprezentativac BiH od prvog dana u Herti neumoljivo trese protivničke mreže, a s dva pogotka protiv Ninberga za vikend došao je do vrha liste strijelaca u popularnoj „Cvajti“ sa 17 golova.Isti broj pogodaka ima i fudbaler Fortune Dizeldorf Kristos Colis (Christos Tzolis), ali treba uzeti u obzir i jaz u kvalitetu ekipa – Fortuna Dizeldorf je 3., dok je Herta tek na 9. mjestu. Time je uspjeh Tabakovića još i veći. Dodao je i pet asistencija za Hertu.Ako ste mislili da za 500 hiljada eura ne možete naći dobrog igrača, prevarili ste se. Tabaković je to pokazao.Haris Tabaković rođen je 20. juna 1994. godine u švicarskom Grenhenu. Karijeru je počeo u Jang Bojsu, a igrao je još za Vil, Grashopers, Debrecen, Diosgjor, Lustenau, Austriju Beč, a od ovog ljeta je član Herte. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine je odigrao jednu utakmicu.

Za vikend se popeo na vrh liste strijelaca u "Cvajti"

Haris Tabaković: Neumoljivi golgeter

Duže od tri decenije nacionalističke politike u BiH nastoje uništiti svaki trag zajedništva među narodima, insistirajući na razlikama, rasplamsavajući mržnju, konstantno hraneći strah.U prelijepoj zemlji koja nudi sve osim pameti da ljudi sretno i u miru žive, dok svijet konačno pokazuje dobru volju i spremnost da joj pomogne na tom putu, poglavlje ratnih užasa konstantno se drži otvorenim, a budućnost novih generacija zarobljena je u uspomenama i neostvarenim planovima starijih.Uprkos očiglednom putu u propast, nacionalni torovi, isključivo u svrhu lične dobrobiti i opstanka, nastoje se sačuvati po svaku cijenu. Iako pripada svima, crtaju se nove, opasne mape i dijele procenti teritorija, iako nam hiljade sela, pa i svi manji gradovi, ostaju pusti.I, uprkos pokušajima, bosanski komšiluk ne da se ubiti, pa u nekom posebnom svijetu, možda i ne dovoljno zanimljivom većini, naviknutoj na “historijska” obraćanja i drame uživo, nastavlja da traje. U danima posebnih emocija, u ramazanu, za Uskrs, pred nastupajući Vaskrs i Bajram, ljepši dio BiH privuče malo više pažnje. Tako smo mogli čuti da srpski odbornik u Bosanskom Novom komšijama Bošnjacima dijeli iftare, da je naš fra Mirko Majdandžić kod domaćina Salema Šehovića pucnjem iz topa označio kraj posta, da Branislava iz Sarajeva komšijama priprema somune, da su u Odžaku zajedno iftarili i večerali muslimani i katolici, ili da su na velikom iftaru u Jajcu bili skupa prijatelji i sugrađani svih vjera i nacija.Ovaj, bolji dio BiH živom drži nadu da će ova zemlja, nakon što na smetljište historije isprati nacionaliste, dobrotu vratiti u svakodnevnu komunikaciju, život svih učiniti ljepšim, a svaku nevolju podnošljivijom.- Etničke, kulturne i vjerske razlike ne smiju biti uzrok podjele, nego trebaju postati izvorom bogatstva za čitavu Evropu i čitav svijet - poručio je jučer u posebnoj poruci stanovnicima ovog regiona papa Franjo.

U danima posebnih emocija, u ramazanu, za Uskrs, pred nastupajući Vaskrs i Bajram, ljepši dio BiH privuče malo više pažnje

Fra Mirko Majdandžić kod domaćina Salema Šehovića pucnjem iz topa označio kraj posta

Bogatstvo u razlikama

Približili smo se za još jedan korak Evropi nakon što smo dobili zeleno svjetlo za otvaranje pregovora za članstvo u Evropskoj uniji. Uopće ne umanjujući trud, rad i zalaganje domaćih političara, jednu od najznačajnijih uloga u tome je imao šef Delegacije EU u BiH Johan Satler (Johann Sattler). <h2>Produžen mandat</h2>Čovjek je to koji je prije više od četiri i po godine došao u BiH, a, kako se čini, otići će sa stilom. Naime, iako mandat diplomata traje četiri godine, EU je 2023. Satlerov produžio za još godinu, odnosno do avgusta 2024.A uradio je mnogo toga za našu državu, najviše da se BiH vrati na evropsku scenu kao država vrijedna pažnje i približi se demokratskim društvima, kojima i težimo.Možda mu se malo i posrećilo s tim, a možda je njegovom uspjehu u BiH doprinijela činjenica da odlično poznaje ovaj region, s obzirom na to da je krajem devedesetih bio angažiran i u Sarajevu i u Tirani.Nije se „pecao“ na kojekakve prozivke, već je smireno i strpljivo koračao ka onome u šta je bio siguran, a to je da je BiH mjesto u Evropi. Sigurno će u historiji naše zemlje ostati upamćen kao neko ko je zaista dao ogroman doprinos i zalagao se, kako mi to u Bosni kažemo, i srcem i dušom, ali i pameću za ovu malu balkansku državu u srcu Evrope.<h2>Bolje sutra</h2>Isticao je uvijek pozitivne stvari pred međunarodnim zvaničnicima, želeći poručiti kako BiH nisu samo političari ove zemlje, već da građani žele bolje sutra, da odrastaju, stasavaju i ostaju u svojoj državi.<h2>Iskustvo na zapadnom Balkanu</h2>Ambasador Johan Satler rođen je u Austriji, diplomirao je i magistrirao političke nauke i slavenske jezike na Univerzitetu u Inzbruku, a doktorirao političke nauke na Univerzitetu u Beču. U ministarstvu vanjskih poslova Austrije počeo je raditi 1996. godine, posmatračkoj misiji Evropske zajednice se priključuje 1997. godine, u sklopu koje biva angažiran u Sarajevu i Tirani. Radio je kao šef Odjela za zapadni Balkan pri Direkciji za istočnu i jugoistočnu Evropu u ministarstvu vanjskih poslova Austrije, bio je ambasador u Albaniji, a na sadašnjoj dužnosti u BiH je od 2019. godine.

Nije se „pecao“ na kojekakve prozivke, već je smireno i strpljivo koračao ka onome u šta je bio siguran, a to je da je BiH mjesto u Evropi

Johan Satler, šef Delegacije EU u BiH: Ključna uloga

Jeste li ikad razmišljali kako biste se ponašali u situaciji da vama i vašoj porodici neko prijeti dok najnormalnije obavljate svoj posao, i to samo jer oni, koji nisu nikad radili vaš posao, smatraju da vi činite nepravdu? Nije lijep osjećaj, zar ne?Umjesto da nam bude ponos i dika, Irfan Peljto, naš najbolji arbitar, zbog takvih živi noćnu moru proteklih sedmica. Neki bolesni umovi odlučili su mu slati slike sina i supruge dok je on sudio utakmicu Konferencijske lige.Ne smijem ni zamisliti horor i huju pomiješane u njegovoj glavi. Bh. sudija je odlučio reagirati mirno. Prijavio je sve policiji, a hoće li se ikad to riješiti – čisto sumnjam... Najbitnije je da ne bude nikakvog novog napada, jer bi posljedice bile katastrofalne.I na svu tu mržnju nepoznatog porijekla, Peljtu i dalje cijene svi – FIFA, UEFA, birajte. Sudi najveća klupska takmičenja redovno, u užim je krugovima za smotre najboljih reprezentacija. Ode li na Euro, bit će naš jedini predstavnik.Kvalitet prepoznaju čak i u komšijskim zemljama, koje ga uzmu u razmatranje kada im treba neko dobar za derbi utakmicu.A u Bosni? U Bosni mu se prijeti, kao da je on kriv što 22 tupana spomenutih klubova ne mogu da se sastave s loptom od početka sezone. Kao kolektiv bismo trebali prestati svaljivati krivicu na druge i tražiti u svima mane. Ni ne primjećujemo da smo postali eklatantan primjer đon-obraza. Bravo, razočarali smo sebe po ko zna koji put. Svaka nam čast.

Kome baklavu prinijeti

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Damir Džumhur: U top formi

Sarajevo je to!

Luka Garza: Pokazao šta zna

Poremećeni umovi

Čujte, Srbi!

Marko Spaić: Snaga volje može sve

Borba za plaće

Redžep Tajip Erdoan: Početak kraja

Jusuf Tanović: Jeftino, jeftino...

Bombe prošlosti

Haris Tabaković: Neumoljivi golgeter

Bogatstvo u razlikama

Johan Satler, šef Delegacije EU u BiH: Ključna uloga

Dobar svima, nama grozan

Kolumne

Kome baklavu prinijeti

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Damir Džumhur: U top formi

Sarajevo je to!

Luka Garza: Pokazao šta zna

Poremećeni umovi

Čujte, Srbi!

Marko Spaić: Snaga volje može sve

Borba za plaće

Redžep Tajip Erdoan: Početak kraja

Jusuf Tanović: Jeftino, jeftino...

Bombe prošlosti

Haris Tabaković: Neumoljivi golgeter

Bogatstvo u razlikama

Johan Satler, šef Delegacije EU u BiH: Ključna uloga

Dobar svima, nama grozan