&nbsp;U razgovoru za „Dnevni avaz“ šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, ambasador Rik Holcapl (Rick Holtzapple) govori o političkoj situaciji u zemlji, planiranim reformama izbornog procesa, stanju medijskih sloboda, te prioritetima Misije u narednom periodu. Ističe da su funkcionalne institucije, vladavina prava i politička volja ključni za stabilnost i napredak BiH.Kako OSCE danas ocjenjuje političku situaciju u Bosni i Hercegovini, imajući u vidu da su i dalje prisutni pokušaji osporavanja državnih institucija i prijetnje Dejtonskom ustavnom poretku?- Iako pozdravljam nedavne korake ka smanjenju napetosti i većem poštivanju ustavnog poretka, nesigurnost i nestabilnost su i dalje prisutni. Politički izazovi produbili su podjele i otežali funkcionisanje vlasti. Institucije na državnom nivou pate od svojevrsne paralize, dok se institucije u Republici Srpskoj suočavaju s pitanjima nadležnosti i pravnog kapaciteta.Nasreću, postoje jasna rješenja za tu nesigurnost. Misija OSCE-a pruža punu podršku CIK-u u organizaciji prijevremenih izbora 23. novembra. Podsjećam da je za napredak BiH neophodno postojanje funkcionalnih institucija na svim nivoima. Ustav BiH je uspostavio međuzavisne nivoe vlasti – nijedan ne može biti uspješan ako se konstantno nadmeću za prevlast. Da bi država funkcionisala, moraju funkcionisati i Federacija, RS i Brčko distrikt, i obrnuto – njima su potrebne jake državne institucije. To je pitanje vladavine prava, dobre uprave, ali i političke volje.<h2>Podrška izborima</h2>Jedna od tema koja je obilježila godinu jeste uvođenje elektronskog skeniranja i brojanja glasova. Koliko bi takva reforma mogla doprinijeti povjerenju u izborni proces i postoji li politička volja da se provede?- OSCE već tri decenije podržava izborne procese u BiH. Trenutno pružamo podršku CIK-u u uvođenju novih tehnologija za identifikaciju birača i tačno brojanje glasova. Cilj je unaprijediti transparentnost i povjerenje u integritet izbora. Tehnologija, kada se pravilno uvede, može značajno smanjiti rizik manipulacija, ali sama po sebi nije rješenje. Integritet izbora zavisi i od političkog okruženja, fer kampanja i dostupnosti informacija biračima.Blisko sarađujemo s ODIHR-om i institucijama pravosuđa na unapređenju odgovora na izborne prevare. Do općih izbora 2026. ostalo je manje od godinu i sada je ključno da sve političke institucije pruže podršku ovom procesu.<h2>Kriminalizacija klevete</h2>U proteklom periodu svjedočimo pokušajima ograničavanja medijskih sloboda, naročito u entitetu RS. Kako OSCE ocjenjuje ove pojave i da li institucije pružaju adekvatnu zaštitu novinarima?- Veoma smo zabrinuti zbog sve većeg pritiska na slobodu medija, naročito u Republici Srpskoj. Kriminalizacija klevete već ima negativan efekt – novinari i građani se sve više uzdržavaju od izvještavanja i izražavanja. Do oktobra smo zabilježili više od 30 incidenata protiv novinara, uključujući institucionalno i online uznemiravanje.Pozitivno je što su pri tužilaštvima i policiji formirane kontakt-osobe za sigurnost novinara, a Misija podržava njihov rad i obuke. Naš stav je jasan: novinari moraju moći raditi slobodno i bez straha, jer građani zaslužuju tačne i pouzdane informacije.

Ambasador Rik Holcapl u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o političkoj paralizi institucija, važnosti uvođenja izbornih tehnologija...

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih 
tehnologija na biračkim mjestima

U intervjuu za „Dnevni avaz“, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU Magnus Bruner (Brunner) ističe da BiH i zemlje zapadnog Balkana postaju neizostavan dio evropske sigurnosne arhitekture.<h2>Partnerstvo za sigurniju Evropu</h2>G. Bruner, u Sarajevu se održava ministarski sastanak između EU i zapadnog Balkana u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. Koja je svrha ovog samita i kakav je njegov značaj za građane Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana?- Ministarski sastanak u Sarajevu stavlja u prvi plan naše sveobuhvatno i efikasno partnerstvo sa zapadnim Balkanom. S potpisivanjem novog Zajedničkog akcionog plana za suzbijanje terorizma i nasilnog ekstremizma, jačamo našu posvećenost produbljivanju saradnje.Nismo mi samo dobri susjedi, već je Bosna i Hercegovina neizostavan dio oblikovanja sigurnije i stabilnije Evrope.Namjera je da Zajednički akcioni plan donese konkretna poboljšanja u oblasti sigurnosti i stabilnosti za region i građane regiona. Istovremeno, unapređujemo naš zajednički rad na zaštiti granica, usklađivanju viznog režima i upravljanju migracijama, i to tako što se oslanjamo na dosadašnje uspjehe. Naime, od 2022. godine, broj neregularnih dolazaka duž balkanske rute smanjen je za 90 posto, što je konkretan iskorak koji otvara put ka dubljoj integraciji.Nedavno je stupio na snagu novi Entry/Exit System (EES) koji će obuhvatiti i državljane zemalja zapadnog Balkana. S obzirom na to da BiH i region već imaju bezvizni režim, mnogi građani izražavaju zabrinutost da bi novi biometrijski postupci i dodatne provjere mogli produžiti čekanja i otežati ulazak. Kako Komisija osigurava da novi sistem ne postane tehnička barijera za građane koji redovno putuju u EU u turističke, poslovne ili obrazovne svrhe?- Sa sistemom za ulaske i izlaske (EES) uvodimo najsavremeniji sistem upravljanja granicama na svijetu. Sistem je osmišljen da modernizuje granične kontrole, unaprijedi efikasnost graničnih službi i poboljša ukupno iskustvo putnika. Također, garantira sigurnije okruženje za sve. EES je okosnica naše reforme sistema azila u EU u digitalnom smislu, ali i zaštita šengenskog područja, jer nam omogućava bolju kontrolu nad time ko, kada i gdje ulazi ili izlazi iz EU.S postepenim ubrzavanjem dinamike primjene sistema, od država članica, prevoznika i aerodroma dobivamo saznanja o njihovim pozitivnim iskustvima već par sedmica nakon puštanja sistema u rad. Da, vidio sam medijske napise gdje se redovi i kašnjenja na aerodromima pripisuju novom sistemu, a što bi moglo izazvati zabrinutost među građanima zapadnog Balkana.Dozvolite da naglasim da smo provjerili te navode i utvrdili da sistem nije bio uzrok kašnjenja niti u jednom od prijavljenih slučajeva.Naravno, kao i kod svakog novog sistema, predvidjeli smo mogućnost da se i u budućnosti mogu pojaviti određeni problemi ili kašnjenja. Zbog toga smo uveli fleksibilne mehanizme koji omogućavaju državama članicama djelovanje u nepredviđenim situacijama. <h2>Borba protiv kriminala </h2>Saradnja s Europolom ključna je za borbu protiv organizovanog kriminala i trgovine ljudima, posebno na zapadnobalkanskoj ruti. Kako planirate unaprijediti saradnju zemalja koje nisu članice EU, poput Bosne i Hercegovine, s Europolom - posebno u smislu razmjene podataka i operativnih akcija - bez formalnog članstva u Uniji?- Jednako kako organizovani kriminal i mreže trgovine ljudima ne poznaju granice, tako ne bi trebalo biti ni granica našoj zajedničkoj odlučnosti da se borimo protiv ovih pojava. Zapadni Balkan je ključni partner u ovom zajedničkom naporu.Saradnja s Europolom predstavlja primjer kako partnerstvo može donijeti stvarne rezultate. Uspostavili smo pravni okvir koji omogućava razmjenu ključnih informacija između Bosne i Hercegovine i Europola, što našim policijskim snagama omogućava brže i efikasnije djelovanje.Trenutno razmatramo načine za pojednostavljenje sigurne razmjene podataka, kako bi saradnja ostala efikasna i pravno utemeljena. Cilj je vrlo jednostavan – efikasnija zajednička borba protiv kriminala, uz zaštitu prava građana.Danas naši zajednički napori daju rezultate, i to su brža razmjena informacija, bolje koordinisane operacije i dublje uključivanje u zajedničke evropske inicijative. <h2>Zaštita vanjskih granica</h2>Agencija “Frontex” sve više sarađuje s policijama zapadnog Balkana, uključujući zajedničke patrole i prisustvo na granicama. Međutim, u nekim zemljama postoje zabrinutosti oko transparentnosti djelovanja i zaštite ljudskih prava migranata. Kako Komisija planira osigurati da prisustvo “Frontexa” bude efikasno, ali i usklađeno s evropskim standardima humanosti i odgovornosti? - ”Frontex” igra ključnu ulogu u zaštiti vanjskih granica Evrope i pruža podršku državama članicama u njihovim zadacima, kao strateški akter u očuvanju šengenskog područja i jačanju sigurnosti Evrope.S potpisivanjem Statusnog sporazuma u Briselu u junu, “Frontex” može raspoređivati službenike, provoditi zajedničke patrole te pružati obuku i opremu Bosni i Hercegovini i svim zemljama zapadnog Balkana. Time se jača upravljanje granicama, smanjuju nezakonite migracije i unapređuje stabilnost.Naravno, zaštita granica uvijek mora biti usklađena s evropskim vrijednostima i pravnim obavezama. Svi relevantni međunarodni sporazumi sadrže sveobuhvatne odredbe, a sve “Frontexove” operacije slijede stroga pravila o zaštiti temeljnih prava, transparentnosti i nezavisnom nadzoru. Na taj način štitimo naše granice, naše građane i naše vrijednosti.Evropska komisija će također razmotriti mogućnosti za saradnju u oblasti upravljanja granicama u trećim zemljama – posebno u mediteranskoj regiji, što bi dodatno smanjilo rizik od nezakonitih migracija prema zemljama zapadnog Balkana.

 Evropski komesar Magnus Bruner govori o novom akcionom planu za borbu protiv terorizma, digitalnom sistemu EES, saradnji s Europolom i ulozi “Frontexa”

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Mjesecima je Elmedin Konaković uvjeravao javnost da „gasi Dodikovo lobiranje“, da „uskoro slijedi novi udar iz Kongresa SAD“ i da „nema pomoći onome ko lobira za Dodika“. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović tek mu je nešto manje učestalo suflirao u crnim prognozama za dojučerašnjeg predsjednika RS.I dok su oni i njihovi partneri iz Trojke trijumfalno najavljivali nove američke sankcije, Dodik se - gle ironije - upravo trijumfalno vratio na scenu oslobođen istih.Njegova dugogodišnja priča o odlazećoj Bajdenovoj administraciji i lobiranje u SAD ipak nisu bili skupo šupljiranje.No, ono što su govorili ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva i razne Ćudić, nesumnjivo jesu.Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo.Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomatiju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama. Umjesto toga, dobili smo ministra koji vanjsku politiku svodi na Facebook statuse, samopromociju, prepucavanja i laganja. Beskrajna laganja. Dobili smo realnost u kojoj je ministar vanjskih poslova više okupiran napadima na novinare zbog ružne slike o sebi u medijima (ah, dušica mala), nego vanjskom politike svoje zemlje za koju je zadužen.Dok su ozbiljni političari u regionu gradili odnose i stvarali mreže, naši su snimali selfije s aerodroma i pisali statuse o „patriotizmu“ uz puru i kahvu. Rezultat takvog pristupa je neumitan: BiH se danas ne pita ni u Vašingtonu, ni u Briselu, a čak ni u Beogradu i Zagrebu. A oni koji su se zaklinjali da će „ugasiti Dodikovo lobiranje“ - uspjeli su ugasiti samo vlastiti kredibilitet.Probosanska politika pod Trojkom srozala se na nivo političkog performansa. Nema ni strategije ni vizije, samo improvizacija i ishitreni populizam. Kad budu poraženi na izborima, neće iza sebe ostaviti ništa osim ruševina - ali i važnu lekciju - država se ne može voditi kao Instagram nalog. Niti se problemi rješavaju nizom besmislenih tv gostovanja i laprdanja. Ne spašava se nacija storijem, niti se diplomatija vodi statusima. BiH treba ozbiljne ljude, a ne influensere u odijelima. Oni koji misle da je politika pozornica za lični ego - neka je napuste. Jer dok se oni slikaju, država nestaje.

Potpuni krah Konakovićevog i Bećirovićevog lažnog entuzijazma i “bagerisanja”

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Potpredsjednik SDA, zastupnik u Skupštini KS i delegat u Domu naroda PFBiH Haris Zahiragić bio je gost novog izdanja Avazovog intervjua.

On je govorio o brojnim aktuelnim temama, kao što su afera "Vojin", optužbama da je on organizator svega, hapšenju Amira Pašića Faće, da li se verbalni delikt vraća na velika vrata, radu Trojke na nivou KS i FBiH, djelovanju ministra Konakovića i povratku SDA u vlast.Na portalu "Avaza" ste mogli pratiti najzanimljivije izjave iz intervjua.2' - Ne vežem se za pozicije, ali mi je Skupština KS ipak najbliža jer sam tamo najduže i profilisao sam se tu. Čast mi je biti najmlađi potpredsjednik SDA, dok u Dom naroda smatram najosjetljivijim jer sam bio u grupi delegata koja se držala Ustava i interesa Bošnjaka u vrijeme političke krize.3' - Naš Klub Bošnjaka, svih 13 delegata, ostao je čvrst i nijedan potpis nije otišao Trojci“.5' - Mijatović iznosi čiste neistine. Balić i ja smo gledali zajedno emisiju. Napao je ljude ad hominem, to sve ukazuje da nema prave argumente.6' - Pokazao je sliku Balića, Muhasilovića i mene i rekao da smo kumove, a niko nikome nije kum. Jesam ja Baliću šerijatski svjedok, ali to nije kum.7' - Kerim Balić je član SDA, čovjek je individualni pobjednik u Novom Sarajevu i SDA je u Novom Sarajevu pobjednička i na osnovu toga je postao šef Kluba SDA u GV. I Vojin Mijatović iznosi sliku da je Kerim Balić član SDA, ne samo da je član, on je funkcioner.8' - Prijavu nije podnio nikakav Kerim, već pravno lice - firma Bloomteq. Edo Mehić ne može u istu rečenicu s SDA.9' - Poznajem i direktora firme, poznajem i veliki broj radnika. Mijatović je prijetio, govorio je "ćerat ćemo se". Zašto se Mijatović plaši?10' - Objavio je fotografiju Balića sa Sebijom Izetbegović na tribini. Ne zna koliki je front sebi napravio, družim se s njima, to je sekta, plava krv. To je ogromna količina ljudi.11' - Mijatović je Beograđanin s adresom u Banjoj Luci, on u budžet FBiH nikad marke nije uplatio, a Bloomteq je 40 miliona uvezla u ovu državu.&nbsp;12' - Bloomteq ima moju podršku i političku i ljudsku kao i druge ovakve firme.14' - Jestel ikad vidjeli da poziv traje devet dana i da se prigovor odbije isti dan.16' - Direktor Porezne uprave je Vojinov čovjek. Politički uticaj koji ima Vojin Mijatović je ogroman. To je čovjek koji de facto vodi Vladu. Preko glave mi je poduzetnika s budžeta.17' - Sigurno je imao pritiske voditelj Podcasta, ovo je priznanje krivičnog djela.18' - Svaka čast mladiću na hrabrosti.19' - Uvrijedilo me strašno da je Vojin Mijatović u herojskim Velešićima i govori rečenice Matije Bećkovića "Ćerat ćemo se".20' - Rekao je da smo Vukovi s Wall Streeta s Temua. Valjda ga radi ga Di Kaprio, kokain, brzina, nismo mi iz tog filma.&nbsp;21' - Mijatovića najbolje opisuju stihovi iz pjesme Beogradskog sindikata "Poroci Beograda".22' - Pogledajte samo odluku o povećanju minimalne plate – donesena je bez rasterećenja doprinosa, bez analize fiskalnih efekata, i to pod tačkom ‘ostalo’. To je jedna od najvećih ekonomskih odluka u godini, a provodi se bez rasprave. Ko je to gurao? Mijatović.“23' - To što digneš zastavu BiH, ne dajete ti za pravo da štimaš tendere, da prijetiš mladim poduzetnicima. Da nisi Srbin ne bi ni bio u Vladi sa svojom diplomom s Megatrenda, to je kao ovaj PIM ovdje ili Štetin Sokolac.25' - Na optužbe da napada „pro-bosanske Srbe“, poput Duške Jurišić, Igora Stojanovića ili Dragana Miokovića, Zahiragić kaže:- To je potpuna glupost. Nisam ja nikoga napadao zato što je Srbin, nego zato što je u političkoj funkciji. Ako kritikujem Dušku Jurišić, to je zato što je obavljala važne funkcije i koristila ih za političke poruke, ne zato što je Srpkinja.26' - Konaković je vođa napada na reisa, a njih troje sam usput spomenuo.28' - Bolje reis zna ko je Fadil nego i vi i ja, on je zajedno s njim branio taj grad.29' - Spreman sam da zaštitim reisa više od tog Facebook statusa. Duška je opasna, a pristojna. Nikada me nisu doveli na gostovanje na TV Sa, kao da nisam zastupnik. Ljudi su obolili, išli na bolovanje, gasila je sindikate, dijelila otkaze.30' - Djeluje kao pristojna žena, ali čujte šta kažu uposlenici. Nek vam Hubijar kaže.31' - Faću znam cijeli život, ne mogu ga mimoići. Imao sam negativna iskustva s njim prije politike.32' - Faćo psuje godinama, psovanje djece mi je dno dna, a kada su ga pokušali ubiti, ja sam gostujući na Hayatu rekao da se pucalo na Faću u hotelu gdje pijem kafu, mogli su mi ženu upucati. Valjda Faćo to cijeni.33' - Sreo sam ga na ulici, rekao je "ide Zaha, hajmo jednu sliku". Nije to bio nikakav sastanak, sreli smo se na ulici, ne mogu ga promašiti.36' - Ne podržavam način na koji način govori, ali prepoznaje neke fenomene. Psovanje nije za pritvora. Za riječ se ne može odgovarat. Potrebne su sankcije, ali treba novčano kažnjavati, a ako ne platiš onda odeš u zatvoru. Oni su iskoristili ovu novinarku, koja je pristojna, pokrivena, da dobiju na svoju stranu i opoziciju. Najmanji problem je Faćo, sutra će tebe uhapsiti.39' - Kako utvrditi psihičko nasilje, gdje je granica toga? Neće ovako preodgojiti ljude. Konaković je najnegativna pojava u historiji političke scene, ali kada vidim njegovu kćerku želim sve najbolje, branio bih je životom.&nbsp;41' - To ne znači da babo ne treba dobiti političku kritiku i ne možete to rješavati hapšenjem.&nbsp;&nbsp;42' - SDP voli verbalni delikt, čudi me što NiP hoće to.43' - Dobijam psovke na Facebooku puno gore od onih Faćinih. Predlažem da napravimo kampanju da promijenimo taj član nakona, da on bude preciznije određen.45' - Ovo otvara prostor za lažne prijave. Uveo bih smrtnu kaznu za silovanje, to mi je gore od ubistva. Ubio bih čovjeka za silovanje, bio bih izvršitelj te kazne.48' - Ne želim da živim u društvu gdje moraš paziti šta će raditi. Jasmila Žbanić me prijavila jer su ljudi u komentaru na mojoj objavi svašta pisali. Zbog toga sam davao izjavu u policiji. Od SOC-a sam dobijao prijavu, od Kreševljakovića.50' - Hoće nam svima suknje obući da bi Sabina Ćudić svima nama bila predsjednica. Ne može Sabina, to možeš Uku i Forti. One žele farmerke i kandžiju, da bi mi obukli suknju i slušamo, nećete nama obući suknje.51' - To u mom sistemu neće proći.52' - Skoro su digli kredit za zrak, a to ništa nije definisano, to ne može proći ni u obdaništu više.54' - Hoće vodu da daju vodu EIB-u ili EBRD-u.56' - Petog direktora ViK-a mijenjaju, samo mijenjaju iPhone sad. Naravno da na kraju bude uhapšen.57' - Ured je utvrdio da od 14 direktora, kod 12 je sporno radno iskustvo.58' - Kritikovali smo DIF-a (FASTO), a oni su danas postali Sorbona za ove. Nije to lagano, treba trčat, sklekove raditi, ima i teorije i anatomije, ne potcjenjujem. Oni su postali avangarda za ove s PIM-a.61' - SDA se vraća 2026. godine.63' - Ja sam mainstream, to njih zeza.65' - Ekonomski sam ljevičar. Islam je najviše lijevi pokret u historiji čovječanstva. Najveći liberal je Muhamed s.a.v.s.66' - Ne moraš biti musliman da bi bio u SDA, jedino su problem agresivni ateisti.68' - Ne plašim se ni zatvora.<a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos" style="background-color: rgb(249, 249, 249);">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a>

Zakon na osnovu kojeg je pritvoren Faćo treba mijenjati, ne zbog njega, nego zbog slobode govora, jer će nas sve to sutra dočekati

Video / Haris Zahiragić: Konaković je najveći negativac, zbog Duške Jurišić su ljudi obolijevali na TV SA

U predmetu tužiteljice Maje Hadžihalilović protiv Elmedina Konakovića, Općinski sud u Sarajevu (sudija Aleksandra Kolašinac) donio je Zaključak o provođenju izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika – plaćom, radi naplate iznosa od 3.000,00 KM dosuđenih po presudi zbog klevete, sa zateznom kamatom od 11. oktobra 2018. do isplate, kao i ranije dosuđenih parničnih troškova (1.060,80 KM).<h2>Upućen zaključak</h2>Zaključak je upućen Ministarstvu vanjskih poslova BiH (ul. Musala 2, Sarajevo), kao poslodavcu izvršenika, uz nalog da bez odlaganja postupi po Rješenju o izvršenju koje je pravomoćno i izvršno od 25. septembra 2025. i da o provedenom izvršenju odmah obavijesti sud.Kako će se provoditi naplata.

Sud nalaže da se, u skladu s članom 138. ZIP-a, izvršenje provede:- pljenidbom 1/2 plaće izvršenika;- na dijelu primanja koji prelazi 1.000 KM mjesečno, izvršenje se može provoditi do 2/3 tog dijela;- prijenosom zaplijenjenih iznosa na transakcijski račun određen rješenjem o izvršenju, sve do konačnog namirenja.Sud obavezuje poslodavca da postupi po nalogu i u slučaju promjene radnog statusa izvršenika (smetnje, prestanak radnog odnosa i sl.) odmah obavijesti sud.Protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lijek.<h2>Podsjetnik na presudu</h2>Podsjećamo, Općinski sud u Sarajevu (sudija Vesna Merdanović) je 6. decembra 2019. presudio da je Konaković počinio klevetu na štetu Maje Selak-Hadžihalilović (danas Maja Hadžihalilović) zbog izjava od 20. septembra 2018. koje su je dovodile u vezu s navodnim neregularnostima u izbornom procesu. Sud je dosudio 3.000 KM nematerijalne štete sa zateznom kamatom od dana tužbe (11. oktobar 2018.) i troškove postupka 1.060,80 KM.

Provođenjem ovog zaključka započet će naredna faza prisilne naplate – redovnim skidanjem dijela primanja, sve dok se ne izmiri glavnica, zatezna kamata i troškovi. Ministarstvo kao poslodavac dužno je odmah postupiti po sudskom nalogu i mjesečno transferisati zaplijenjene iznose do potpunog namirenja.Sud je utvrdio da je Konaković 20. septembra 2018. u sjedištu stranke Narod i pravda, obraćajući se novinarima, iznio tvrdnje koje Selak-Hadžihalilović dovode u vezu s neregularnostima u izbornom procesu (navodi o „kradi“, “Bugarskom vozu”, “nestanku vreće” na Soukbunaru i “umiješanosti” njenog supruga). Te su izjave prenijeli brojni portali i TV stanice (među njima i Face TV, gdje je dio navoda ponovljen u emisiji od 6. oktobra 2018. i 21. marta 2019.).Nakon glavne rasprave (6. novembra 2019.), Sud je zaključio da su Konakovićeve tvrdnje o tužiteljici činjenice, a ne vrijednosni sudovi – te da nisu dokazane istinitim. Sud je posebno utvrdio:- Selak-Hadžihalilović nije bila predsjednica OIK Centar, već član (rješenja CIK-a i odluke OIK).- Nije dokazano da je “nestala vreća” s glasačkim listićima niti da je njen suprug bio “umiješan” u aferu; vreće su bile zapečaćene i prebrojane te uz policijsku pratnju dostavljene nadležnima. Kantonalno tužilaštvo nije utvrdilo neregularnosti.- Navodi o “famoznom zapošljavanju u jednom danu” nisu potkrijepljeni – Upravna inspekcija je konstatirala da je preuzimanje i kasniji angažman tužiteljice izvršen sukladno propisima.<h2>Šta dalje?</h2>Provođenjem ovog zaključka započet će naredna faza prisilne naplate – redovnim skidanjem dijela primanja, sve dok se ne izmiri glavnica, zatezna kamata i troškovi. Ministarstvo kao poslodavac dužno je odmah postupiti po sudskom nalogu i mjesečno transferisati zaplijenjene iznose do potpunog namirenja.

Ministarstvo kao poslodavac dužno je postupiti po sudskom nalogu i mjesečno transferisati zaplijenjene iznose do potpunog namirenja

Konaković: Još jedna presuda za klevetu

Sud naložio da se ministru-klevetniku zaplijeni imovina

Ovaj put su ga podveli pod djelo psihičkog nasilja.Nisu ga najavljivali, nisu ga promovisali, nisu o njemu javno raspravljali – samo su ga podvalili u set izmjena zakona zajedno s femicidom.Pitate se zašto?U javnosti je to prošlo potpuno neprimijećeno. Mi novinari smo, slučajno ili namjerno, u potpunosti zakazali.Trojkaška vlast - koalicija djece komunizma i Zukorlićevaca - mjesecima je pokušavala obezbijediti sebi mehanizme za cenzurisanje govora na internetu.Sjetite se pokušaja da se MUP-u KS omogući izdavanje prekršajnih naloga za govor mržnje na internetu koji će oni arbitrarno da određuju šta je. To su, tada, novinari uspjeli spriječiti.To nije prošlo, ali prošlo je ovo - u mnogo gorem obliku.Akciju su, mora se priznati, izveli vrlo domišljato. Prva meta bio je tip čiji vokabular kod svakog pristojnog čovjeka izaziva gađenje i mučninu. Prva žrtva - pokrivena žena koja radi za zvanično glasilo SDA - da se opozicija ne bi bunila. A onda su u krivičnu prijavu dodali i: suprugu ministra, zamjenicu državnog ministra i samoprozvanu „predstavnicu novinara“.Je li nekom još nije jasno zbog koga je ovaj zakon pisan i koga on treba da štiti? I kako se uopšte mjeri to „psihičko nasilje“? Za fizičko nasilje visina kazne zavisi od stepena povreda koje su nanesene - za masnicu ćete proći blaže nego ako nekome polomite vilicu.Tu imamo manje-više jasne i dokazive fizičke pokazatelje. Ali kako se tačno mjeri posljedica psihičkog nasilja i na osnovu kojih kriterija se utvrđuje da je djelo počinjeno?Tako što se neko osjeti zlostavljanim? Psihički. Mjerenjem njegovog osjećanja ćemo utvrđivati ozbiljnost djela i visinu zatvorske kazne?Ne vidite tu prostor za zloupotrebe i iživljavanje?Čekao sam nekoliko dana da vidim hoće li se iko oglasiti, hoće li iko reagovati na ovo uvođenje verbalnog delikta i cenzure na velika vrata. Niko - ništa.Vama, ljudskopravašima, „graDŽanistima“, borcima za slobodu - svaka čast. Vaši su na vlasti, pa vam je ovo očito potaman.Ali razmišljate li šta će biti sutra kad se SDA vrati na vlast i po istom članu zakona počne goniti vas - kao što su to htjeli u prošlom mandatu, ali nisu imali osnovu?Šta ćete onda?Hoće li opet biti: „Help Embassy, kme, kme…“?

Akciju su, mora se priznati, izveli vrlo domišljato

Verbalni delikt

Kao što smo već pisali, osamdesetih godina prošlog vijeka bh. nogomet je doživio svoj vrhunac. Sarajevo je postalo prvak Jugoslavije 1985. godine, iste godine Željezničar je igrao polufinale Kupa UEFA, Velež je osvojio dva Kupa Maršala Tita, dok je banjalučki Borac, kao drugoligaš, učinio isto.Osim toga, u to vrijeme bilo je mnogo bh. igrača koji su bili reprezentativci Jugoslavije, što ranije nije bio slučaj. U tom periodu Bordo tim je izgubio u finalu najmasovnijeg takmičenja od Dinama, a tim s Grbavice od mostarskih Rođenih.Baš tih godina zabilježena je i najveća posjeta na jednoj nogometnoj utakmici u BiH. Sarajevo i Željezničar odigrali su 10. marta 1982. godine vječiti derbi na Koševu pred gotovo 55 hiljada gledatelja, što je i danas rekord. Nakon priča o uspješnim generacijama Sarajeva, Željezničara i Veleža, donosimo priču o Borcu koji je 1988. godine impresionirao u najmasovnijem takmičenju i dotakao vrh.<h2>Procvjetala bijela lala</h2>Stariji navijači Borca i danas se sjećaju stihova:"Procvjetala bijela lala, uzeli smo Kup Maršala",koje su pjevali igrači i hiljade navijača tima iz grada na Vrbasu.Generaciju Borca koja je ostvarila najveći klupski uspjeh činili su: Karalić, Malbašić, Mataja, Bilbija, Špica, Durgutović, Šijaković, Matejica, Beširević, Popović, Lupić, Babić, Jakovljević, Tanasić i Lemić. Trener je bio Husnija Fazlić.Put do finala u takmičenju u kojem je nastupilo 5.888 klubova Banjalučani su započeli ubjedljivom pobjedom nad Radnikom iz Bosanske Dubice (9:0). Potom su redom izbacivali Kozaru (Bosanska Gradiška), Elektrobosnu (Jajce), Rudar (Ljubija), Jedinstvo (Bihać), Leotar (Trebinje), Osijek, Spartak (Subotica), Vojvodinu (Novi Sad) i u polufinalu Prištinu – nakon boljeg izvođenja penala.

U finalu ih je čekala Crvena zvezda, apsolutni favorit. Malo ko je vjerovao da će klub iz Banje Luke uspjeti da iznenadi beogradske crveno-bijele, tada sastavljene od brojnih reprezentativaca.Finale je odigrano 11. maja 1988. godine na stadionu JNA. Husnija Fazlić i njegovi izabranici najavili su „vitešku borbu“, a gotovo 25 hiljada gledalaca pratilo je susret.Zvezda je dominirala u prvom poluvremenu, ali bez golova. U nastavku – šok. U 60. minuti Amir Durgutović je centrirao, a Senad Lupić glavom pogodio za 1:0.Zvezda je krenula po izjednačenje, a u 81. minuti sudija Blažo Zuber dosudio je diskutabilan penal za Beograđane. Kapiten Dragan Stojković Piksi pokušao je lobom savladati golmana Karalića, ali je čuvar mreže pročitao njegove namjere i odbranio udarac.Do kraja meča rezultat se nije mijenjao - Borac je postao jedini drugoligaš koji je osvojio Kup Jugoslavije.Mediji širom Jugoslavije slavili su podvig tima s Vrbasom, nazivajući ga „fudbalskim čudom“. Dan kasnije, 12. maja, priređen je veličanstven doček ispred „Boske“. Desetine hiljada navijača slavile su uspjeh koji će ući u legendu.<h2>Trofej iz Fođe</h2>Četiri godine kasnije, Borac je ispisao još jednu zlatnu stranicu. Osvajanje Mitropa kupa 29. maja 1992. ostalo je upisano kao jedini međunarodni trofej u historiji kluba.Turnir je odigran u italijanskoj Fođi, a Borac je u polufinalu bio bolji od domaćina (4:2) nakon penala, dok je u finalu savladao mađarski Vašataš (5:3), također poslije jedanaesteraca.„Osvajanje Mitropa kupa je jedan od najsvjetlijih trenutaka u istoriji našeg kluba“, kazao je tadašnji predsjednik Anđelko Grahovac. „Posebno jer je to bio ratni period, a mi smo u Italiju otišli kao autsajderi. Na kraju smo donijeli pehar kući.“Trener pobjedničke ekipe bio je Zoran Smilevski, koji je istakao da se uspjeh Borca često potcjenjuje:„Osvajanje Kupa Jugoslavije je najveći uspjeh, ali ni Mitropa kup ne treba zanemarivati. To je jedini međunarodni trofej u našim vitrinama i zaslužuje veće poštovanje.“<h2>Kraj Jugoslavije</h2>U sezoni 1988/89. Borac se plasirao u Prvu ligu i već sljedeće godine osigurao opstanak, zauzevši 14. mjesto. Željezničar je tada bio sedmi, Sarajevo trinaesto, a Velež sedamnaesti.U posljednjoj kompletnoj sezoni 1990/91., pred raspad države, Borac je završio na visokom petom mjestu. Ipak, rastuće ratne tenzije ubrzo su okončale put ove sjajne generacije.U proljeće 1992. godine jugoslovenska liga se doslovno raspala pred očima gledalaca. U 25. kolu, 29. marta, niški Radnički nije doputovao u Mostar na meč s Veležom zbog straha za sigurnost igrača, pa je susret registrovan službenim rezultatom. Samo sedmicu kasnije, 5. aprila 1992., na Grbavici je trebalo da se igra utakmica između Željezničara i Rada. Tribine su se punile, sudije su bile spremne, a onda je - započela pucnjava u blizini stadiona.Igrači su u panici pobjegli u svlačionice, utakmica nikada nije počela. To je bio trenutak kad je, bukvalno, rat prekinuo fudbal.Nakon toga bosanskohercegovački klubovi (osim Borca) više nisu mogli igrati na svom terenu, niti sastavljati timove za gostovanja. Liga je formalno završena bez njih – Crvena zvezda je proglašena prvakom s 50 bodova, ispred Partizana s 46.<h2>Epilog zlatnog doba</h2>Od sredine 80-ih do početka 90-ih, bh. fudbal je imao svoje zlatno doba. Klubovi iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke donosili su trofeje, pune tribine i igrače svjetske klase.Borac je, kao simbol upornosti provincije protiv sistema, ostao poseban – klub koji je iz druge lige osvojio Jugoslaviju i kasnije Evropu u malom.To vrijeme ostaje neponovljivo - i po fudbalu, i po zemlji koja ga je tada nosila.

Borac je postao jedini drugoligaš koji je osvojio Kup Jugoslavije

Borac i Željezničar: Ostavili veliki trag

Historija bh. fudbala X dio: Zlatne godine Borca i pucnjevi na Grbavici koji su prekinuli sve

Bivši Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, ponovo je izazvao reakcije u javnosti nakon što je u saopćenju objavljenom na stranicama Katoličke tiskovne agencije (KTA) oštro kritizirao odluku zagrebačkih vlasti da ukinu ulicu koja je nosila ime nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića, poznatog po otvorenoj podršci ustaškom režimu tokom Drugog svjetskog rata. Oglas Puljić je u saopćenju ustvrdio da je riječ o "zatairanju dijela hrvatske povijesti na totalitarnim i ideološki obojenim osnovama" te optužio zagrebačke vlasti da djeluju "iz rigidno lijeve i projugoslavenske pozicije". Kazao je da je "nečasno djelo" oduzimati imena ulica osobama koje, kako tvrdi, "nisu učinile ništa zlo", te je poručio da "zli Otac laži neće pobijediti istinu".No, ko je bio biskup Šarić i zašto je njegovo ime danas kontroverzno do mjere da se mijenja naziv ulice nazvane po njemu?U bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj crkvenoj historiji teško je pronaći ličnost koja u sebi sažima toliki kontrast između duhovnog poziva i političkog posrnuća kao što je to bio nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Čovjek koji je preveo Bibliju na narodnu štokavsku i pisao pjesme o ljubavi prema Kristu, istovremeno je tokom 1940-ih pretvorio crkvenu propovjedaonicu u megafon fašističke ideologije.Šarić je bio vrhbosanski nadbiskup od 1922. do 1945. godine, a njegov mandat je koincidirao s najstrašnijim poglavljem evropske historije - usponom nacizma i stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske. Umjesto da se suprotstavi režimu koji je u ime “nacionalnog spasenja” ubijao, progonio i pokrštavao, nadbiskup je u njemu vidio “božansku providnost”. U pjesmama i pastoralnim porukama hvalio je Pavelića i NDH, nazivajući ih “ostvarenjem stoljetnog sna hrvatskog naroda”.<h2>Ode Paveliću</h2>“Bog je dao Pavelića hrvatskom narodu”, pisao je Šarić, dok su u Jasenovcu, Jadovnu i na Kozari gorjela sela i ljudi.Šarić je do kraja rata otvoreno iskazivao oduševljenje ustaškim vodstvom, iako su već nakon nekoliko mjeseci ustaške monstruoznosti svima bile evidentne. Mjesec dana nakon uspostave NDH, objavio je tekst u kojem je hvalio ustaše kao „dobre, požrtvovne vjernike, bogoljubne i rodoljubne ljude” te opisivao kako se molio da Svemogući „vodi i štiti Antu Pavelića za oslobođenje Hrvatske”.Također u aprilu 1941. objavio je u svom dijecezanskom listu Vrhbosna odu Anti Paveliću pod naslovom Kada Sunca Sija, koja je sadržavala i sljedeće stihove: „Jer i Bog je tebi dao, o čovječe jaki... Da ti vršiš djela svoja za Hrvatsku... A protiv Židova, koji sve blago imađaše... Koji htjedoše prodat naše duše... bijedni izdajice... Dr. Ante Paveliću! To ime je drago! U njemu Hrvatska vjekovično blago.”Njegov Katolički tjednik objavljivao je tekstove koji su podržavali nacističku ideologiju. Tako je u jednom članku pisalo: „Do sada je Bog govorio preko papinskih enciklika... A oni su bili gluhi. Sada je Bog odlučio koristiti druge metode. Pripremit će misije! Svjetske misije! Neće ih održavati svećenici, nego vojni zapovjednici predvođeni Hitlerom. Propovijedi će se slušati uz pomoć topova, mitraljeza, tenkova i bombardera.”

<h2>Odlikovan od ustaša</h2> Šarić je javno podržavao prisilne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo. Historičar Robert Li Vulf (Lee Wolff) zabilježio je da su ustaše nudile Srbima „izbor između prijelaza s pravoslavlja na katoličanstvo ili trenutne smrti” te dodao: „Mora se zabilježiti kao historijska činjenica da su određeni članovi hrvatske hijerarhije, naročito nadbiskup Šarić iz Sarajeva, podržali ovo krvoproliće.” Jedan od Šarićevih podređenih bio je svećenik Franjo Kralik, koji je u "Katoličkom tjedniku" objavljivao antisemitske i antisrpske tekstove. Članak Ljubav ima svoje granice, koji se ponekad pogrešno pripisuje samom Šariću, napisao je Kralik kao dio kampanje opravdavanja progona Jevreja: „Potomci onih koji su mrzili Isusa... krivi su za veće ekscese od svojih predaka... Pokret za oslobađanje svijeta od Židova je pokret za preporod ljudskog dostojanstva. Sveznajući i Svemogući Bog stoji iza ovog pokreta.”Vlasti NDH odlikovale su ga Redom za zasluge.Šarićeva teologija bila je spoj srednjovjekovne mržnje i modernog nacionalizma, a njegova poezija - oda ustaškoj državi. I nije se radilo o nesmotrenim izjavama, već o sustavnoj ideološkoj podršci režimu čije su zločine znali i u Rimu i u Sarajevu.<h2>Bijeg s ustašama</h2>Nakon sloma NDH 1945., Šarić bježi iz zemlje zajedno s ustaškim funkcionerima i ostatkom klerikalne elite koja je utočište našla u Argentini. Tamo nastavlja pisati - ali ne o pokajanju, ne o milosti, nego o “mučeništvu hrvatskog naroda” i “zlodusima komunizma”. Nikada se nije distancirao od zločina kojima je svjedočio, niti izrazio žaljenje zbog uloge koju je imao u moralnom opravdanju režima.Zato današnja apologija njegove ličnosti, bilo da dolazi od bivšeg kardinala ili desnih kolumnista, nije izraz pobožnosti nego povijesne amnezije. Jer, ako se Šarić danas može rehabilitirati kao “prevoditelj Biblije”, onda se i Pavelić može prikazati kao “državnik”.Crkva, koja bi trebala biti savjest društva, ne može u isto vrijeme propovijedati o istini i braniti one koji su je gazili u blatu ideologije. A kada bivši kardinal brani Šarića kao žrtvu “rigidne ljevice”, on u stvari brani ideju da se vjera može staviti u službu mržnje - i da to može proći bez posljedica.U tom smislu, priča o Ivanu Evanđelistu Šariću nije samo historijska lekcija o jednom biskupu, nego ogledalo u kojem se ogleda dio naše današnje moralne konfuzije.Ivan Šarić umro je u Madridu, 16. jula 1960. Pokopan je na centralno groblju Nuestra Signora di Amudena. Njegovi zemni ostaci preneseni su 26. aprila 1997. godine te položeni u grobnicu u kripti crkve sv. Josipa na Marindvoru.

- Bog je dao Pavelića hrvatskom narodu - pisao je Šarić, dok su u Jasenovcu, Jadovnu i na Kozari masakrirani nevini ljudi

Ko je sarajevski biskup čiju ulicu ukidaju u Zagrebu: Svećenik koji je đavolju politiku propovijedao

Grad Zagreb uskoro bi mogao okončati višegodišnju polemiku oko ulica nazvanih po ličnostima povezanim s ustaškim režimom. Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova donio je odluku da se četiri sporne ulice preimenuju, a konačna potvrda očekuje se na sjednici Gradske skupštine u oktobru.Tako će ulica Vladimira Arka postati ulica Srećka Lipohara, u čast hrvatskom branitelju. Ulica Filipa Lukasa mijenja ime u ulicu Nade Iveljić, poznate književnice, ulica Ivana Šarića dobit će ime po nogometašu i treneru Josipu Kužeu, dok će ulica Antuna Bonifačića postati ulica Sidonije Erdödy Rubido, prve hrvatske primadone.Ovim potezom Zagreb, barem djelomično, skida sa sebe teret nasljeđa iz vremena kada su mnoge ulice u Hrvatskoj i BiH bile nazvane po osobama čija je uloga u Drugom svjetskom ratu bila više nego upitna. Dok glavni grad Hrvatske pokazuje spremnost da preispita vlastiti odnos prema fašističkoj prošlosti, Sarajevo već godinama ostaje na istom mjestu – zarobljeno između političkih kalkulacija i ideoloških sukoba.<h2>Sarajevo kalkuliše</h2>Za razliku od Zagreba, u Sarajevu se već godinama bezuspješno raspravlja o spornim nazivima ulica koje nose imena po osobama koje su tokom Drugog svjetskog rata sarađivale s okupatorima.Najpoznatiji primjer je Mustafa Busuladžić, čije ime nosi ulica u naselju Košve. Da stvari bude gora, njegovo ime krasi ulicu bivšeg narodnog heroja Fuada Midžića koji je izbačen iz Sarajeva. Busuladžić je tokom rata pisao za proustaško glasilo „Osvit“, radio na Radiju Rim pod fašističkom Italijom i držao predavanja u okviru programa za obuku imama SS-divizije Handžar. Njegovi javni stavovi o Jevrejima bili su izrazito antisemitski i bliski nacističkoj ideologiji.U Sarajevu ulicu ima i efendija Muhamed Pandžo, koji je otvoreno zagovarao osnivanje Handžar divizije i poticao formiranje muslimanskih milicija. Nakon rata osuđen je na deset godina zatvora.Isto važi i za Huseina Đozu, imama 28. regimente iste SS-divizije, koji je, iako kasnije rehabilitiran kao teolog, bio osuđen na pet godina zatvora i gubitak građanskih prava.<h2>Politika ispred principa</h2>Zagovornici promjene imena ovih ulica u Sarajevu godinama upozoravaju da ne može biti “naših” i “njihovih” kolaboracionista. Ipak, pitanje se pretvorilo u političku minu koju niko ne želi dirati.Posebno je simptomatično da stranke poput SDP-a i Naše stranke, koje su u opoziciji žestoko kritikovale postojanje ulica s imenima saradnika okupatora, nakon dolaska na vlast gotovo da o tome više i ne govore.Razlog leži u koalicijskim odnosima s Narodom i pravdom (NiP), koja se pokazala vrlo rezervisanom prema ideji promjene naziva, smatrajući da bi to moglo izazvati dodatne podjele i političke sukobe unutar bošnjačkog korpusa.<h2>Dvostruki aršini</h2>Dok Zagreb preispituje vlastite greške, a Sarajevo oklijeva, u entitetu Republika Srpska situacija je daleko mračnija.Tamo se imena ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata ne brišu, već slavodobitno vraćaju u javni prostor. Brojni gradovi u RS imaju ulice, trgove i spomenike posvećene četničkom komandantu Draži Mihailoviću, koji je pravosnažno osuđen kao ratni zločinac.Tako Bosna i Hercegovina i dalje živi u simboličkoj šizofreniji – dok jedni pokušavaju očistiti svoje gradove od nasljeđa totalitarnih ideologija, drugi ih s ponosom vraćaju u upotrebu, a treći, poput Sarajeva, ostaju zarobljeni u moralnoj i političkoj polovičnosti.

U Sarajevu se sada već godinama izbjegava rasprava o imenima koja podsjećaju na saradnike okupatora - zarad koalicijskih interesa i političkog mira

Antifašizam na papiru, kompromisi u praksi: Zagreb briše ulice s ustaškim imenima, Sarajevo šuti

Dok se Milorad Dodik bori s američkim sankcijama, sudskim procesima i gubitkom kontrole nad političkim i finansijskim tokovima u RS, u Banjoj Luci se rađa njegov nasljednik - ali ne iz SNSD-a, nego iz opozicije. Draško Stanivuković, mladi gradonačelnik i privremeni lider PDP-a, ruši stranku Mladena Ivanića i pravi vlastiti feud kako bi sebe pretvorio u mesiju i lidera nove ere - Dodika s manjkom kila, ali s istom ambicijom.<h2>Rasturanje Ivanićevog naslijeđa</h2>Stanivuković nije preuzeo PDP da bi ojačao opoziciju - preuzeo ga je da je rasturi. Dok je Ivanić gradio imidž umjerenog akademskog patriote, a Borenović čuvao krhki balans između opozicionog idealizma i sistemske poslušnosti, Stanivuković je donio ono što se u domaćem političkom žargonu naziva - „šou program“. Njegov PDP sve više liči na personalističku mašineriju, s hijerarhijom u kojoj postoji samo jedan centar odlučivanja.Upravo zato je osnivanje novog pokreta 19. oktobra na Palama - simboličkom epicentru Karadžićeve politike - više od puke formalnosti. To je političko krštenje novog apsolutizma. Kao što je Dodik prije dvadeset godina srušio ostatke SDS-ovog monopola, tako sada Stanivuković sahranjuje PDP Ivanića i Borenovića, da bi na njegovom pepelu izgradio vlastitu državu u državi.<h2>Draškova šansa</h2>Pad Dodika ne znači nužno kraj režima koji je uspostavio. To znači samo da mu se traži novi lik, mlađe lice, koje će nastaviti tradiciju centralizacije moći, klijentelizma i apsolutne političke kontrole - ali pod novim brendom.Stanivuković taj prostor vidi kao svoju šansu. On ne želi biti opozicionar; on želi biti Dodik koji govori o promjenama. Zato insistira na „svesrpskom jedinstvu“, odbija se pridružiti opoziciji u rušenju Dodika, koketira s Beogradom i koristi svaku priliku da dokaže lojalnost Aleksandru Vučiću, svjestan da bez beogradskog blagoslova nema političkog liderstvu u RS.PDP, jedina stranka koja je bila brana autokratiji i njegovala neke zapadne vrijednosti u RS, postaje odskočna daska ka njoj. Stanivukovićev Pokret, iako se predstavlja kao „ukrupnjavanje opozicije“, u stvarnosti je operacija potpunog preuzimanja opozicionog prostora - od Banje Luke do Trebinja.No, da li će Stanivuković uspjeti u svoju naumu? Kapitali i PR mašinerija iza njega su ogromni, a očigledno računa i na podršku Beograda. Ipak, od opozicionara u RS poput Vukanovića, Crnatka i Trivić u startu je dobio odlučno ne, a tu je i dalje živ SNSD čiji članovi teško da će se pomiriti s tim da im Dodik umjesto Dodika bude Draško, a ne neko od njih.Kada 2026. godine izađe na izbore za predsjednika RS, Stanivuković neće biti opozicionar - bit će sistem. On će pokušati postati ono što je Dodik bio u zlatnim godinama svoje vladavine: jedini glas, jedina vlast, jedina istina. I s te strane po demokratiju u RS i BiH opasnost od njega možda je i veća od bilo kakvog Dodikovog nasljednika unutar SNSD-a. O Željki Cvijanović možemo misliti šta hoćemo, no teško da ima takve ambicije.<h2>Kopija umjesto promjene</h2>U tom scenariju, Republika Srpska neće dobiti promjenu, nego kopiju – Dodika 2.0, modernizovanog, mlađeg i medijski sofisticiranijeg. A Beograd će, kao i uvijek, zadovoljno posmatrati: jer suština politike u RS nije demokratija, nego stabilan i poslušan apsolutista koji drži stvari pod kontrolom. Beograda. Stanivuković to zna. I zato danas se ne pridružuje opoziciji da ruši Dodika – on pokušava ga nasljeđuje.

Stanivuković ruši stranku Mladena Ivanića i pravi vlastiti feud kako bi sebe pretvorio u mesiju i lidera nove ere - Dodika s manjkom kila

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Univerzitet u Varšavi organizirao je međunarodnu konferenciju „Never Forget Srebrenica“ koja je održana 16. i 17. oktobra. Jedna od organizatorica, dr. Agnješka Bjenčik-Misala (Agnieszka Bieńczyk-Missala), prodekanesa za međunarodnu saradnju i šefica Odsjeka za strateške studije i međunarodnu sigurnost, govori za „Dnevni avaz“ o značaju sjećanja, ulozi Tadeuša Mazovijeckog (Tadeusz Mazowiecki) i poukama koje Evropa još nije usvojila.Koji je glavni cilj konferencije i zašto je važna danas?- Trideset godina nakon genocida, Srebrenica nas obavezuje, ne samo na sjećanje nego i na odgovornost. Želimo vratiti glasove žrtava, analizirati zašto su institucije zakazale i pretvoriti te lekcije u savremene politike i obrazovanje. Konferencija je i prilika da se oda počast Tadeušu Mazovieckom, prvom izvjestitelju UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji. Objavljivanje njegovih izvještaja na engleskom i poljskom čini ih dostupnim novim generacijama i podsjeća na moralnu jasnoću njegove misije.Poljska i BiH imaju slična historijska iskustva. Koliko je važna međusobna solidarnost?- Solidarnost nije sentimentalna nego praktična. Poljska je zahvaljujući Mazovieckom i ratnim dopisnicima poput Romana Viruševskog (Wieruszewski) i Konstantija Geberta (Konstanty) već devedesetih razumjela tragediju Bosne. Zbog toga u Poljskoj i danas postoji duboka empatija prema BiH. Podsjetila bih i na generala Jovana Divjaka, branioca Sarajeva, koji je 2018. posjetio Poljsku i ostao upamćen po hrabrosti i građanskoj čestitosti. Kada narodi zajedno brane činjenice, oni se štite od relativizacije i političkih manipulacija – istina je oblik uzajamne sigurnosti.Je li svijet naučio lekciju iz Srebrenice?- Djelimično. Danas imamo bolju sudsku praksu i alate ranog upozoravanja, ali jaz između znanja i primjene ostaje. Ujedinjene nacije su ojačale mandate za zaštitu civila, no u krizama poput Ukrajine, Gaze ili Sudana ljudska prava i dalje padaju kao žrtve političkih interesa i veta stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ključna lekcija Srebrenice - djelovati rano, odlučno i zajedno - i dalje se ne primjenjuje dosljedno.Koja je uloga univerziteta u suprotstavljanju poricanju zločina?- Univerziteti moraju biti čuvari sjećanja. To podrazumijeva uvođenje nastave o prevenciji masovnih zločina, stvaranje višejezičnih arhiva dostupnih studentima i novinarima te saradnju sa školama i muzejima. Nauka može smanjiti jaz između činjenica i djelovanja i spriječiti normalizaciju zla.<h2>Lekcija za Evropu</h2>Šta iz naslijeđa Tadeuša Mazovieckog smatrate najvažnijim za Evropu danas?– Njegova poruka je jasna: iskrenost mora biti iznad pogodnosti, a svjedočenje bez djelovanja nije dovoljno. Njegov pristup – rigorozno, brzo i pošteno prikupljanje činjenica i solidarnost sa žrtvama – ostaje temelj moralne i političke odgovornosti. Evropa mora braniti integritet međunarodnog prava i institucija i odbiti iskušenje da vrijednosti žrtvuje zarad prividne stabilnosti.

Govoreći na konferenciji „Never Forget Srebrenica“ u Varšavi, profesorica Agnješka Bjenčik-Misala ističe historijsku solidarnost Poljske i BiH u borbi za istinu i pravdu

Bjenčik-Misala: Poljska je razumjela tragediju Bosne

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća bosanskohercegovački nogomet doživio je svoj vrhunac. Stadioni su bili puni, igrao se napadački i atraktivan fudbal, a klubovi iz BiH ravnopravno su se nosili s „velikom četvorkom“ jugoslavenskog fudbala – Crvenom zvezdom, Partizanom, Hajdukom i Dinamom. To je bilo vrijeme kada je Sarajevo osvojilo svoju drugu titulu prvaka Jugoslavije, dok je Željezničar stigao do polufinala Kupa UEFA. Period koji će generacije navijača pamtiti kao zlatno doba sarajevskog i bh. fudbala.Sezona 1984/85. ostat će zauvijek upisana zlatnim slovima u historiji FK Sarajeva. Puleni Boška Antića i Mirsada Fazlagića su, uprkos skromnim očekivanjima, ostvarili senzacionalan uspjeh i postali šampioni Jugoslavije. U 34 odigrane utakmice upisali su 19 pobjeda, 10 remija i samo 5 poraza, osvojivši 48 bodova – četiri više od drugoplasiranog Hajduka. Gol-razlika iznosila je 51:30, što dovoljno govori o ravnoteži između napada i odbrane.Odluka o tituli pala je u posljednjem kolu, 30. juna 1985. godine, pred 45.000 gledalaca na Koševu. U odlučujućem meču protiv Crvene zvezde Sarajevo je slavilo 2:1. Golove su postigli Husref Musemić i Dragan Jakovljević, dok je Boško Đurovski tek pred kraj ublažio poraz Beograđana. Poslije posljednjeg zvižduka uslijedilo je nezapamćeno slavlje na stadionu i ulicama glavnog grada BiH.<h2>Bordo mašina </h2>Generaciju koja je donijela drugi naslov činili su igrači koji su kasnije obilježili jugoslavenski, ali i evropski fudbal. Kapiten je bio Predrag Pašić, maestro sredine terena i lider na terenu. U odbrani su sigurnost donosili Faruk Hadžibegić, Mirza Kapetanović i Refik Šabanadžović, dok je u ofanzivi blistao Husref Musemić, najbolji strijelac tima sa 19 golova. Pored njega isticali su se i Jozić, Jakovljević, Janjoš, Vukićević i Merdanović.

Posebno se pamti Pašićev centaršut, Musemićev udarac glavom i Jozićeve majstorije, potezi koji su osvajali publiku i krojili sudbinu velikih utakmica. „Crna mačka“ velikim klubovima, kako su tada mediji nazivali Sarajevo, igrala je hrabro, tehnički dotjerano i s nevjerovatnom strašću.<h2>Paralelni uspjeh</h2>Iste sezone kada je Sarajevo dotaklo vrh domaće lige, gradski rival Željezničar ispisivao je svoju evropsku bajku. Tim s Grbavice stigao je do polufinala Kupa UEFA, što je i danas najveći evropski uspjeh nekog bh. kluba. „Plavi“ su na putu do završnice eliminisali slavne ekipe poput Universitatea Craiove i Dinama iz Minska, a tek ih je mađarski Videoton zaustavio pred finale.To je značilo da je Sarajevo te 1985. godine živjelo fudbal na poseban način. Dok je jedan klub bio najbolji u Jugoslaviji, drugi je bio među četiri najbolja u Evropi. Ni prije ni poslije toga glavni grad BiH nije imao tako moćne timove u istoj sezoni.Osamdesete godine bile su period kada su bh. klubovi redovno punili tribine i mamili simpatije širom Jugoslavije. Posebno se pamti gradski derbi Sarajevo – Željezničar 1982. godine, kada je na Koševu prisustvovalo čak 55.000 gledatelja, što je i danas apsolutni rekord bh. fudbala. Ljudi su dolazili na stadione da uživaju, a fudbal se igrao s nevjerovatnim žarom i kvalitetom.Jedan od razloga za to bio je i sistem u tadašnjoj Jugoslaviji – igrači nisu mogli napustiti ligu prije 28. godine, pa su svi najbolji fudbaleri ostajali u domaćem prvenstvu, što je dizalo kvalitet i činilo svaku utakmicu spektaklom.<h2>Glas šampiona</h2>„Posebna mi je čast da sam bio kapiten te generacije. Sarajevo je imalo jednu od najboljih škola fudbala u Jugoslaviji i to se vidjelo kroz kvalitet igrača. Osvojena titula bila je potvrda svega toga“, prisjetio se Predrag Pašić.Husref Musemić, tadašnji napadač i junak titule, ističe da su disciplina i zajedništvo bili presudni: „Liga je bila izuzetno jaka, teško je bilo išta osvojiti pored velike četvorke. No, mi smo bili prava raja, na terenu i van njega. To je bila tajna našeg uspjeha“.Faruk Hadžibegić podsjeća da je šampionski tim nastao uglavnom iz omladinskog pogona Sarajeva: „Igrali smo zajedno od pionira do prvog tima. Talent i rad, uz veliku disciplinu, doveli su nas do vrha.“<h2>Naslijeđe i značaj</h2>Titula iz 1985. godine bila je vrhunac jedne epohe. Nakon nje, Sarajevo je doživjelo kadrovske odlaske i borbe za opstanak, ali sjećanja na tu generaciju ostala su vječna. Bordo klub je time postao prvi tim izvan „velike četvorke“ koji je uspio osvojiti dva naslova prvaka Jugoslavije.Danas, 40 godina kasnije, taj uspjeh se i dalje prepričava kao simbol zlatnog doba sarajevskog fudbala. Period u kojem su Koševo i Grbavica živjeli punim plućima, a Sarajevo i Željezničar zajedno predstavljali ponos grada i Bosne i Hercegovine.

Generacija predvođena Pašićem, Musemićem i Hadžibegićem ostvarila je historijski uspjeh

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da jednoglasno nominira američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) za Nobelovu nagradu za mir predstavlja rijedak i izuzetno važan trenutak u vanjskoj politici zemlje. U vremenu kada se BiH često percipira kao politički razjedinjena i neodlučna, ovakav konsenzus trojice članova – Denisa Bećirovića, Željka Komšića i Željke Cvijanović – pokazuje da je moguće zajednički djelovati kada su u pitanju ključni interesi države i njeno međunarodno pozicioniranje.<h2>Strateška odluka</h2>Nominacija Trampa nije samo simboličan čin, već i strateška odluka koja jasno pokazuje da BiH razumije globalne procese i zna prepoznati važnost američke uloge u očuvanju svjetskog mira. Sjedinjene Američke Države su već tri decenije najvažniji politički i sigurnosni partner Bosne i Hercegovine, a ova odluka šalje snažnu poruku zahvalnosti i lojalnosti prema Vašingtonu. Time BiH potvrđuje da je svjesna koliko su američka podrška, stabilnost i angažman važni za njen napredak, sigurnost i integracije u euroatlantske strukture.Ono što ovu odluku čini posebno značajnom jeste činjenica da je donesena jednoglasno. U političkom okruženju u kojem je gotovo svaka odluka predmet etničkih i stranačkih podjela, jedinstven stav Predsjedništva ima simboličku težinu. On pokazuje da Bosna i Hercegovina, kada prepozna zajednički interes, može nastupati jedinstveno, dostojanstveno i državnički. Takvi trenuci rijetko se viđaju, ali su dragocjeni jer jačaju povjerenje i pokazuju međunarodnim partnerima da BiH ima institucionalnu ozbiljnost i političku odgovornost.S obzirom na to da je dobijanje Nobelove nagrade jedna od najvećih Trampovih želja, jasno je da mu spoznaja da ga je u tom nastojanju podržala Bosna i Hercegovina može biti samo veliki plus.<h2>Konkretni rezultati</h2>Nominacija Donalda Trampa, u ovom kontekstu, predstavlja i potvrdu da BiH cijeni konkretne rezultate u međunarodnoj politici. Američki predsjednik odigrao je ključnu ulogu u uspostavljanju mira između Izraela i Hamasa, okončanju višemjesečnih sukoba i oslobađanju talaca, a njegov angažman otvorio je novi prostor za mirovne procese na Bliskom istoku. BiH je ovom odlukom pokazala da ne gleda svijet kroz ideološke filtere, nego prepoznaje realne doprinose globalnoj stabilnosti. To je znak političke zrelosti i pragmatičnosti koja je u diplomatiji neophodna.Ova odluka ujedno pokazuje da Bosna i Hercegovina želi biti dio svjetskih tokova, a ne samo pasivni promatrač. Mnoge države su već pozdravile američku ulogu u zaustavljanju rata u Gazi, a BiH se sada svrstala uz te zemlje, jasno poručivši da ima svoj vanjskopolitički refleks i sposobnost strateškog razmišljanja.<h2>Mudar potez</h2>U zemlji umornoj od unutrašnjih podjela, nominacija Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir nije samo diplomatičan gest – to je simbol nove samouvjerenosti Bosne i Hercegovine. Potez koji pokazuje da je država spremna afirmisati se na međunarodnoj sceni, graditi odnose s ključnim saveznicima i djelovati u skladu s globalnim interesima mira. Upravo zato, ovo je jedan od najvažnijih i najmudrijih poteza Predsjedništva BiH u posljednjoj deceniji.

ajedničkim stavom sva tri člana, Bosna i Hercegovina poslala snažnu poruku o državničkoj zrelosti i jačanju partnerstva sa SAD

Nominacija Trampa je potez za Nobela

U trenucima kada je umrla legenda narodne muzike Halid Bešlić, Bosna i Hercegovina je izgledala kao zemlja kakvu svi priželjkujemo – bez podjela, bez mržnje, bez etiketa. Ljudi svih nacija, vjera, jezika i akcenata plakali su za čovjekom koji je simbolizirao ono što je u ovoj zemlji najrjeđe – dobrotu i ljudskost.Gradovi od Banje Luke do Mostara, od Zagreba do Beograda, od Tuzle do Sarajeva odali su mu počast. Na trenutak je nestalo sve ono što nas razdvaja, a pojavilo se ono što nas spaja – ljudsko.I dok su obični ljudi, oni koje se s visine često naziva “seljacima”, pokazivali dostojanstvo i zajedništvo, građanske i lijeve stranke - koje bi, barem deklarativno, trebale biti politički izraz tog humanizma – pokazuju koliko oni, zapravo, kroz sve ove godine ne znaju da iskoriste taj potencija. Niko od njih oko sebe ne prepoznaje taj emocionalni naboj, taj nepolitički, ali duboko civilizacijski trenutak u BiH s kojim je neka bolja i složnija država moguća.Decenijama već iste fraze odzvanjaju: “Ljudi ne razumiju”, “Narod glasa za nacionaliste”, “Mi nudimo građansko, oni hoće nacionalističko”.Ispod te floskule krije se pitanje koje se mora postaviti – a gdje su to građanske opcije uopšte ponuđene narodu? Na realciji Baščaršija – Ilidža?Koliko su te stranke aktivne u ruralnim područjima? Koliko intelektualaca i aktivista odlazi u mala mjesta? Koliko ih se uopće interesuje za te ljude?Naša stranka je, primjerice, svoj utjecaj svela na područje od Marijin-Dvora do Ilidže. Dalje od toga - nema ih, niti ih zanima, sve dok su budžetska mjesta Peđi i Sabini sigurna, a plate potaman.Ko od njih uopšte zna kako žive ljudi u Olovu, u Glamoču, u Donjem Vakufu? Ko se iz tih “građanskih” krugova sjeti da ode među te ljude, da ih sluša, da im ponudi nešto što ima smisla i za njihov život?Ako ih se i sjete, to bude jednom u četiri godine – uz neku kampanju iz kafića na Vilsonovom.Današnja “građanska” scena u BiH više nije ni intelektualna ni politička elita. To je skupina samozadovoljnih činovnika, bez ideje, bez vizije, bez misije. U njima nema ni snage da izgovore šta je to zapravo jedinstvena, slobodna, građanska Bosna i Hercegovina.Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno.

Halid Bešlić je, paradoksalno, u smrti pokazao više građanskog duha, više zajedništva i više Bosne nego sve te “progresivne” snage zajedno

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) održao je historijski govor u izraelskom parlamentu Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih talaca. U trenutku kada je regija mjesecima tonula u nasilje i strah, Tramp je uspio ono što se činilo nemogućim – utišao oružje i pokrenuo proces stabilizacije Bliskog istoka.- Nakon dvije mučne godine tame, 20 hrabrih talaca vraća se svojim porodicama. Ovo je dan duboke radosti i uzdižuće nade - rekao je Tramp, dočekan ovacijama i najdužim pljeskom u izraelskom parlamentu.Tramp je u govoru naglasio da je “oružje utihlo” i da je “početak nove zore Bliskog istoka” rezultat zajedničkog rada Amerike, Izraela i arapskih zemalja koje su pomogle u posredovanju. Zahvalio je izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu (Netanyahu), kojeg je nazvao “čovjekom iznimne hrabrosti”, te pohvalio napore američkog tima, uključujući Džareda Kušnera (Jared Kushner) i državnog sekretara Marka Rubija (Marco).Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije protiv iranskih nuklearnih postrojenja, navodeći da je “skinut veliki oblak s Bliskog istoka”.Trampov govor bio je ispunjen porukama pomirenja i nade: “Zajedno smo pokazali da mir nije samo san, nego stvarnost na kojoj možemo graditi.” Pozvao je zemlje regiona da ulaganja preusmjere iz oružja u obrazovanje, medicinu i tehnologiju.„Volim Izrael, uz njega sam do kraja“, zaključio je Tramp, koji je ovim potezom ponovo potvrdio status najutjecajnijeg svjetskog lidera.&nbsp;

Predsjednik SAD podsjetio je da se mir ne bi mogao postići bez američke intervencije

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Bosanskohercegovačka javnost s nevjericom prati sramotnu epizodu u režiji Košarkaškog saveza BiH. Nakon što su se u medijima pojavile informacije da naši reprezentativci neće dobiti ni simbolične premije za historijski plasman u osminu finala Eurobasketa, čelnici Saveza odlučili su se – braniti. I to najgorim mogućim načinom: vrijeđanjem inteligencije građana. <h2>Mašala</h2>Predsjednik KSBiH, Aid Berbić, ponosno je izjavio da “nije istina da su dnevnice bile 25 KM, već 65 KM”. Mašala. Dnevnica je manje nego radniku na baušteli i po predsjedniku Saveza valjda opravdan iznos da omalovažava momke koji su, uprkos svemu, donijeli najveći uspjeh bh. košarke u posljednje 32 godine i još im poručuje da nisu ni to zaslužili. Naime, radi se o profesionalcima koji u svojim klubovima zarađuju stotine hiljada ili u Nurkićevom slučaju, milione dolara godišnje i jasno je da njima nije do te dnevnice – no, kada im isplaćujete po 65 KM onda je jasno koliko cijenite i njih i reprezentaciju te na kakav nivo ste srozali krovnu košarkašku organizaciju u BiH.Reprezentativci su, s pravom, ogorčeni. U zajedničkom saopštenju koje je potpisao kapiten Miralem Halilović jasno su poručili: “Obećavano nam je ptičije mlijeko, a javnost treba da zna šta smo u suštini dobili.” Dok su druge reprezentacije spavale u hotelima s pet zvjezdica i putovale charter letovima, naši igrači su, kako sami kažu, “devet sati čekali na aerodromu i spavali na podu”.I umjesto zahvalnosti – poniženje.Berbićeva izjava da će “u ponedjeljak na stol staviti dokaze o isplatama od 65 KM” pokazuje koliko je Savez odvojen od stvarnosti. Nije problem u 25, 65 ili 100 KM – problem je u sistemskoj nebrizi, lažnim obećanjima i potpunom odsustvu poštovanja prema igračima koji s ponosom nose grb Bosne i Hercegovine.<h2>Teret tuđe nesposobnosti</h2>I tragedija je što se 30 godina nakon nezavisnosti uprave naših košarkaških saveza uporno pravdaju besparicom i „nebrigom države“ kao da smo neka afrička satrapija. Postoji li ikad ikakva odgovornost samog rukovodstva? Ako niste u stanju obezbijediti finansije i adekvatne uslove za trening, šta radite i dalje na tim pozicijama?Ovi momci nisu tražili luksuz ni privilegije. Čak su i najavljene premije planirali donirati u humanitarne svrhe ili za razvoj mlađih selekcija. A upravo je taj segment, razvoj omladinskih pogona, prvi na udaru trenutnog rukovodstva koje je, prema riječima igrača, bilo spremno i ukinuti omladinske selekcije – dok ih javnost nije prisilila da odustanu.Sramotno je da Savez koji bi trebao biti temelj razvoja bh. košarke danas funkcioniše kao birokratska tvorevina bez vizije i odgovornosti.Ako rukovodstvo KSBiH smatra da se uspjesi reprezentacije mogu mjeriti dnevnicama od 65 KM, onda je možda stvarno vrijeme da, kako je rekao Jusuf Nurkić – “ugasimo sve”.Jer, dok god Savez vodi politika sitnih računa i ličnih interesa, a ne vizija sportskog razvoja, ni najveći talenti neće moći nositi teret tuđe nesposobnosti.Ali možda je bolje da ipak „ugasimo“ tj. promijenimo samo rukovodstvo, a ne košarku u BiH.

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih tehnologija na biračkim mjestima

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Video / Haris Zahiragić: Konaković je najveći negativac, zbog Duške Jurišić su ljudi obolijevali na TV SA

Sud naložio da se ministru-klevetniku zaplijeni imovina

Verbalni delikt

Historija bh. fudbala X dio: Zlatne godine Borca i pucnjevi na Grbavici koji su prekinuli sve

Ko je sarajevski biskup čiju ulicu ukidaju u Zagrebu: Svećenik koji je đavolju politiku propovijedao

Antifašizam na papiru, kompromisi u praksi: Zagreb briše ulice s ustaškim imenima, Sarajevo šuti

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Nominacija Trampa je potez za Nobela

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Je li realno da nam Savez vode tipovi koji se hvale što im Nurkić igra za 65 KM?

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih tehnologija na biračkim mjestima

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Video / Haris Zahiragić: Konaković je najveći negativac, zbog Duške Jurišić su ljudi obolijevali na TV SA

Sud naložio da se ministru-klevetniku zaplijeni imovina

Verbalni delikt

Historija bh. fudbala X dio: Zlatne godine Borca i pucnjevi na Grbavici koji su prekinuli sve

Ko je sarajevski biskup čiju ulicu ukidaju u Zagrebu: Svećenik koji je đavolju politiku propovijedao

Antifašizam na papiru, kompromisi u praksi: Zagreb briše ulice s ustaškim imenima, Sarajevo šuti

Stanivukovićev pohod na preuzimanje feuda: Dodik umjesto Dodika

Agnješka Bjenčik-Misala, profesorica na Univerzitetu u Varšavi: Srebrenica je lekcija koju svijet još nije položio

Historija bh. fudbala (IX dio): Sarajevo na vrhu Jugoslavije 1985.

Nominacija Trampa je potez za Nobela

Halidova lekcija

Američki predsjednik Donald Tramp: Učinio nemoguće

Je li realno da nam Savez vode tipovi koji se hvale što im Nurkić igra za 65 KM?