"Smijenili smo dva SNSD-ovca iz Vijeća ministara BiH!" — uzviknula je Naša stranka u februaru kao da su završili bitku na Neretvi, a ne tek izglasali nešto u jednom domu. Danas je juni. Staša Košarac i Srđan Amidžić i dalje sjede u foteljama Vijeća ministara. Da bi došlo do smjene, potrebno je nešto više od statusa na društvenim mrežama - Dom naroda, kojeg Trojka i opozicija iz RS nemaju. Ni entitetsku ni opću većinu. A SNSD, sasvim logično obara kvorum unedogled.<h2>Politički haiku</h2> Početkom godine Elmedin Konaković, šef bh. diplomatije i vođa NiP-a, teatralno je poručio da će SNSD-ovi kadrovi biti "pometeni bagerima" iz državne vlasti. Na to mu je Staša Košarac poslao igračku bagera. Jučer mu je slavodobitno zatražio da mu ga vrati.- Apelujem da mi vrati bager, jer ne zna da ga koristi! Predstavlja se da nešto može, a ne može ništa. Evo njemu i Forti mišolovka – nek’ se bavi pacovima kad već ne zna da koristi bager! – izjavio je Košarac u punom političkom zenitu, komentirajući i epidemiju leptospiroze u Sarajevu, gdje Trojka drži vlast.Nema dileme – politički marketing SNSD-a je sirov, direktan i često odvratan, ali funkcioniše. Konakovićev bager nije nikoga pomakao, a mišolovka je, metaforično, ostala zarobljena u rukama onih koji su je trebali postaviti.Edin Forto, lider Naše stranke, krajem maja priznao je ono što su mnogi već znali, ali nisu htjeli reći naglas:“Ako se rekonstrukcija vlasti ne dogodi do godišnjih odmora – nje neće ni biti.”I nije se dogodila. Niti će, po svemu sudeći. Jer da bi se išta smijenilo, HDZ mora reći – može. A HDZ ne samo da to ne govori, već sve otvorenije igra s Dodikom, unatoč teatralnim pokušajima Trojke da ih razvede.- Samo mi recite kako ćete novu koaliciju u Domu naroda bez tri delegata iz SNSD-a?! Može li se održati nova sjednica ako ne dođu tri člana iz SNSD-a? Ili ako dođu pa izađu? Ne može – upitala je, sasvim logično mora se reći, Marina Pendeš.U jednoj rečenici – kraj svih bager-fantazija.<h2>Putuj Evropo</h2>U međuvremenu, evropski put BiH pretvara se u politički skeč.&nbsp;Zakoni u VSTV-u i Sudu BiH, nisu usvojeni. Hitna sjednica Doma naroda nije ni završena jer je predsjedavajući Doma Nikola Špirić (SNSD) uz podršku Čovića odbio prvo raspravljati o smjenama SNSD-ovih kadrova. Neće biti datuma za pregovore ni u junu. Sljedeće šanse su oktobar i decembar. Ako i tada ne uspije – izgubili smo još jednu godinu. Za danas je najavljen sastanak Trojke, opozicije iz RS-a i HDZ-a s predstavnicima Vijeća za provedbu mira (PIC). SNSD nije pozvan. No, ni to ne garantuje ništa. Bez formalne većine u Domu naroda, sve priče o smjenama ostaju PR dim.SNSD i dalje vlada. HDZ i dalje drži ključeve. Trojka i dalje šalje poruke s Twittera. Bager je vraćen u kutiju, mišolovka još prazna. Smjena vlasti? Možda ako visoki predstavnik izvede neki kung fu pokret, mada nije jasno kako.<h2>Piši propalo</h2>Konaković je ranije rekao da je “koalicija mrtva ako propadne evropski put u junu”. Pa evo – juni je došao, evropski put propao, a koalicija i dalje ide na posao. Na godišnji odmor, pardon.U zemlji u kojoj se “izlazak iz vlasti” dešava tako što ostaneš na vlasti – više ništa nije iznenađenje. Osim možda kad se pojavi neki novi bager. Na baterije.

Koalicija je "raskinuta", ali svi su i dalje na funkcijama. SNSD-ovci ostaju u vlasti, evropski zakoni stoje, a bageri Trojke — zahrđali

 Trojka, bageri i evropski makadam: Hoće li to izbacivanje SNSD-a iz vlasti?

Epidemija leptospiroze koja je zadesila Sarajevo izazvala je paniku i lavinu pitanja – kako je moguće da glavni grad Bosne i Hercegovine, u 21. stoljeću, izgleda kao da ga vode štakori, a ne vlast? Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo oglasio se saopćenjem pokušavajući objasniti kompleksnost i razgranatost procesa deratizacije – ali i odbaciti isključivu odgovornost.Kako navode, isticanje zdravstvenog sektora kao jedinog krivca nije ni zakonski ni praktično osnovano. Deratizacija, upozoravaju, nije samo bacanje otrova po šahtovima – već koordiniran posao u kojem odgovornost dijele institucije, javna preduzeća, privatni vlasnici i građani. Ipak, praksa pokazuje da koordinacije ima malo, odgovornosti još manje, a glodara sve više.<h2>Ko je nadležan?</h2>Prema propisima, nadzor nad deratizacijom dijeli se između Zavoda za javno zdravstvo (stručni nadzor) i Kantonalne inspekcije (upravni nadzor). Javne površine su u ingerenciji Ministarstva zdravstva i firmi koje su odabrane na tenderu. Za stanove i zgrade odgovorni su etažni vlasnici i upravitelji, dok je kanalizacija pod ViK-om, a deponije pod firmom „Rad“. Drugim riječima – svi su odgovorni, pa samim tim niko nije.Zavod pojašnjava da je za uspješnu deratizaciju ključno prethodno čišćenje – od podruma do ulica. Bez toga, navode, uspješnost deratizacije pada i do 60 posto. Međutim, ova upozorenja uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru – dok se smeće gomila, inspekcija izostaje, a glodari se množe.<h2>Politički otrov</h2>Usred ovih problema, sjednica Skupštine KS dodatno je zakuhala stvar. Ministar zdravstva Enis Hasanović predstavio je izmjene odluke o deratizaciji s ciljem, kako kaže, deblokade tendera. Ali zastupnik SDA Haris Zahiragić tvrdi da se izmjenama zapravo pogoduje firmi „Zdrava sredina“, bliskoj Narodu i Pravdi, koja je već godinama dobivala slične poslove i to, kako navodi, na temelju „fingiranog zapošljavanja invalida“.Zahiragić je otišao dalje - Ministarstvo je, tvrdi, falsificiralo razloge za izmjene odluke. Njegova ključna optužba: izmjenom se uklanjaju upravo ona dva uvjeta koja je pomenuta firma prethodno u žalbi navela kao prepreku za dobivanje posla. Time se, smatra, direktno ugrožava sigurnost – jer se radi o 13 tona otrova koji se moraju skladištiti i koristiti u skladu s visokim ekološkim i zdravstvenim standardima.Ministarstvo i zastupnici iz SDP-a tvrde da se radi o banalnim tehničkim izmjenama, ali dojam u javnosti ostaje – da su pacovi u Sarajevu možda manje opasni od ljudi koji namještaju tendere.Prema zvaničnim informacijama, deratizacija se u 2023. godini nije ni desila – zbog problema s tenderom. Tek ujesen 2024. godine stvari su krenule s mrtve tačke, a proljetna faza 2025. započela je krajem aprila. No čak i tada, odgovornost za deratizaciju u stambenim objektima i privatnim prostorima ostaje na građanima, vlasnicima i upraviteljima.Zavod najavljuje koordinacijski sastanak početkom jula kako bi jesenja faza deratizacije bila efikasnija. Sastanku bi trebali prisustvovati predstavnici svih relevantnih institucija – od ministarstava do komunalnih firmi.<h2>Grad koji trune</h2>U konačnici, leptospiroza nije samo problem glodara – već simptom političkog sistema koji ni pacove ne može da pobijedi bez tendera, podmićivanja i međustranačkih prepucavanja. Sarajevo je grad koji može postaviti hiljade kamera na ulice, ali ne može očistiti podrume. Grad u kojem otrov ubija štakore, ali hrani klijentelizam.Ako je za uspjeh deratizacije potrebno 60 posto pripreme, možda je vrijeme da s čišćenjem počnemo – od institucija.

Ponovo se otvara pitanje ko je zakazao u borbi protiv glodara – institucije, firme s političkom podrškom ili građani koji ne čiste ni vlastite podrume

Vrana kljuca pacova: Uobičajeni prizor jučer u Sarajevu

Sistematska deratizacija u Sarajevu:  Ko je odgovoran, ko profitira, a ko truje grad?

U Briselu je 22. i 23. maja 2025. godine održan Europe Liberty Forum, godišnji skup u organizaciji Atlas Networka koji okuplja najvažnije organizacije, mislioce i aktiviste posvećene promociji slobode, vladavine prava i slobodnog tržišta u Evropi. Ovogodišnji forum okupio je više od 50 govornika i stotine učesnika iz cijelog kontinenta, a među njima su bili i predstavnici Bosne i Hercegovine: Danijal Hadžović iz Liberalnog foruma, Admir Čavalić, zastupnik u Parlamentu FBiH i osnivač udruženja Multi, dr. Nedim Makarević, direktor Vijeća stranih investitora te Aldina Jahić iz Atlas društva.Njihovo prisustvo značajno je ne samo za međunarodno pozicioniranje liberalnih snaga iz BiH, već i kao potvrda da se ideje slobodnog tržišta i individualne slobode probijaju i u društva koja se i dalje bore s naslijeđem etatizma, korupcije i partijskog klijentelizma. <h2>Borba za slobodu</h2>Forum je otvoren 22. maja ujutro sa uvodnim obraćanjima Toma Klogertija (Clougherty), izvršnog direktora britanskog Institute of Economic Affairs, i Mari Kapanadze, direktorice Georgia’s Future Academy, koji su kroz tzv. Cornerstone talks govorili o izazovima koje liberalne ideje imaju u današnjoj Evropi – od rastuće uloge države do sve agresivnijeg iliberalizma.Njihovi govori nisu bili samo inspirativni, već i poziv na akciju: kako oblikovati efikasne narative u odbrani slobode u vremenu kad se ideje kontrole i paternalizma sve češće predstavljaju kao "racionalna rješenja" društvenih problema.Jedan od ključnih panela prvog dana bio je "From Policy to Persuasion: Making Freedom Ideas Resonate with the Public", gdje su Medeni Sungur (Digimar Institute) i Sebastian Stodolak (Warsaw Enterprise Institute) diskutovali kako liberalne poruke učiniti atraktivnijim široj javnosti. Fokus je bio na digitalnoj komunikaciji, političkom storytellingu i potrebi za emocionalno inteligentnim pristupom slobodarskoj argumentaciji.Paralelno je održan i panel "Renewing Europe: Overcoming Illiberalism and Strengthening Institutions" s Lyudmylom Kozlovskom (Open Dialogue Foundation) i Richardom Duranom (INESS), koji su naglasili kako je borba za vladavinu prava i nezavisne institucije ključna brana pred političkom korupcijom i populizmom.Na ručku pod nazivom "Europe at a Crossroads", Diana Nasulea (IES Europe) i Marek Tatala (Economic Freedom Foundation) analizirali su geopolitički položaj Evrope između SAD, Kine i Rusije, te izazove koje fragmentirana Evropa ima u očuvanju konkurentnosti, demokratskih institucija i tržišne ekonomije.<h2>Inovacije, sigurnost i iliberalizam</h2>Popodnevni blok donio je diskusiju "What’s Holding Back Innovation?", gdje su Glen Hodgson (Free Trade Europa) i Natalia Macyra (ECIPE) detektovali ključne prepreke evropskoj inovativnosti: birokratizaciju, regulativnu nesigurnost i dominantnu kulturu averzije prema riziku.Poseban interes izazvao je panel "Europe’s Security Dilemma: Debt, Defense, and Liberty", u kojem su Rutger Bratstrom (Brattström, Timbro) i Andrea Dugo (ECIPE) otvorili pitanje: može li Evropa, uz rast javnog duga i sporu vojnu transformaciju, sačuvati i slobodu i sigurnost?Svetla Kostadinova (IME) i Aneta Vain (LFMI) u sesiji "Tyranny of the Urgent" pozvale su na dugoročnije strateško promišljanje u reformama, bez paničnog reagovanja na dnevne krize.Dan je završen gala večerom i nastupom Toma G. Palmera (Atlas Network) i Fredrika Erixona (ECIPE), koji su govorili o neophodnosti transnacionalne saradnje među libertarijanskim organizacijama u odbrani slobodarskih vrijednosti.Drugi dan foruma obilježile su konkretne studije slučaja koje su pokazale kako slobodarska rješenja funkcionišu u praksi. Od digitalnih kampanja (Adam Smith Institute) do ekonomskog obrazovanja (Bendukidze Center) i pravnih borbi za tržišne slobode (IME), učesnici su mogli čuti konkretne strategije i alate koje koriste slične organizacije širom Evrope.Popodnevni blok otvoren je temom "Disinformation, Free Speech, and the Battle for Truth in Europe", gdje su Remigijus Šimašius (Centenary Policy Institute) i Pieter Klep (Cleppe, BrusselsReport.eu) govorili o eroziji slobode govora pod izgovorom borbe protiv lažnih vijesti.Posebnu pažnju privukao je panel "Exploring AI's Impact on the Liberal Movement", gdje su Petar Donić i Petar Čekerevac analizirali potencijal i rizike primjene vještačke inteligencije u komunikaciji, obrazovanju i kampanjama za političku slobodu.Forum je zaključen svečanom dodjelom nagrada "Europe Liberty Awards", a među laureatima su bili Blazej Lenkovski (Lenkowski) iz Fundacja Liberté!, Aleksandar Zibzibadze (Alexander) iz Georgia’s Future Academy i Admir Čavalić iz Udruženja „Multi“. Dobitnik je bio Aleksandar Zizibadze iz Gruzije.Učešće Danijala Hadžovića, Admira Čavalića i Nedima Makarevića na Europe Liberty Forumu nije bilo samo simbolično. Predstavili su BiH kao zemlju u kojoj se, uprkos institucionalnoj stagnaciji i dubokom partijskom utjecaju na sve sfere života, ipak javljaju snage koje žele reformu u pravcu veće tržišne slobode, ekonomske odgovornosti i vladavine prava. <h2>&nbsp;Postoji alternativa</h2>Europe Liberty Forum 2025 nije bio samo mjesto inspiracije, već konkretne akcije i povezivanja. Za BiH, prisustvo delegacije predvođene Hadžovićem, Čavalićem i Makarevićem znak je da postoji alternativa – tihi, ali uporni pokret koji želi BiH pretvoriti iz bastiona političke rente u zemlju slobodnih ljudi i otvorenog tržišta.U svijetu gdje sloboda više nije pretpostavka, nego svakodnevna borba, BiH je na mapi – makar simbolično – zahvaljujući onima koji još vjeruju da je promjena moguća.

Na Europe Liberty Forumu 2025 u Briselu raspravljano je o izazovima tržišnih reformi, slobodi govora i povratku povjerenja u liberalne vrijednosti

Bosanskohercegovački predstavnici na Europe Liberty Forumu 2025: Brisel kao raskršće slobodarskih ideja

U subotu sam sreo Egipćanina. Dobrog čovjeka, zbunjenog i nevinog u svojoj potrazi za noćnim životom u Sarajevu, kao dijete koje se probudi usred noći i traži majku – a zatekne samo pustu, hladnu sobu.Pitao me za Under. Rekoh mu – brate, to ti je mrtvo već deset godina. Kao i Bićakčić, kao i CDA, Pussy Galore, stara prava Sloga, Estrada, Bassement, Internet, od turbofolka do rocka... Sve ono što je Sarajevo nekoć činilo jebeno živim, sve je pocrkalo u tišini, bez bunta, bez svijeća, bez posljednje žurke. Umrlo i niko nije ni pokušao oživjeti.Pola jedan ujutro. Subota. Grad duhova. Glavni grad jedne zemlje – ili nečega što se zove zemlja. Egipćanin pita: "Where can I go out?" A ja... ja u tom trenutku postajem lični vodič kroz pustoš, Cronenbergov turistički radnik iz paralelnog univerzuma u kojem noć ne postoji. Nabrajam mu jadni ostatak – Jazbina, Sloga, možda Silver &amp; Smoke, možda Valter ako se ne boji pištolja. I to je to. That's it, my brother. Welcome to the Sarajevo that once was.A ono što jeste – to je umoran, uspuhan grad koji je digao ruke od noći. Nema više ni dekadencije, ni alternative, ni pijane filozofije do zore.Nema više ni pijanih pjesnika, ni techno ratnika, ni kafanskih šarlatana, ni studenata što puše cigarete na stepeništu dok raspravljaju je li Nietzsche bio fašist ili samo depresivni Švabo.Ostali su samo dileri, šminkeri, i dvije polumrtve kafane koje se zatvore čim gazda dobije mig od komšije da su "narušili red".Kako je propao noćni život u Sarajevu? Lagano. Bez pucnja. Bez posljednje žurke. Grad se umorio. Umorio od entuzijazma, od buke, od energije. Ljudi su počeli ranije spavati, ranije kukati, ranije umirati – najprije iznutra.Sarajevo nekad nije bilo savršeno, ali je bilo živo. Danas nije ni jedno ni drugo. Imaš grad u kojem se ništa ne dešava, a sve je previše. Grad u kojem ti pola miliona ljudi ne može ponuditi ništa osim nostalgije.I zato, Egipćanine, ako ikad pročitaš ovo – izvini. Nešto je ovdje umrlo, i niko se nije ni potrudio da ga ožali.

Grad se umorio. Umorio od entuzijazma, od buke, od energije. Ljudi su počeli ranije spavati, ranije kukati, ranije umirati – najprije iznutra

Kako je propao noćni život u Sarajevu: Grad koji ti ne može ponuditi ništa osim nostalgije

Nije lako napisati putopis o Parizu, a da ne sklizneš u sladunjave klišeje iz vodiča za američke udovice u potrazi za francuskim ljubavnikom. Zato odmah na početku — Pariz nije grad iz razglednice. Pariz je haotična kombinacija estetike i dekadencije, veličanstva i raspadanja, "Chanel" parfema i mokraće na metro stanicama.Dolazak na "Charles de Gaulle“ već ti da do znanja da Evropa nije više ono što je bila. Na aerodromu više čuješ arapski i wolof nego francuski. Prva stvar koju vidiš kad izađeš — redovi taksista koji te gledaju kao bankomat s nogama. Dobrodošao u srce liberalnog Zapada.<h2>Arhitektura veličine</h2>Šetnja po centru je kao da si u muzeju dizajniranom od megalomanskog arhitekte s imperijalnim kompleksom. Haussmann je napravio avenije šire od granice zdravog razuma, s fasadama koje viču: "Mi smo bili imperija, a vi niste!“. I istina je — sve djeluje monumentalno, ali hladno. Nema intime. Pariz ne zove da ga voliš — zove da mu se klanjaš.Ali kad skreneš u uličice Montmartra, osjetiš miris prošlog vijeka. Onaj u kojem su pijani pjesnici i polugladni slikari pušili opijum i pisali o smrti bogova. Danas su ih zamijenili turisti s selfie stickovima i lokalni hipsteri koji se kunu u Ničea (Nietzsche), ali rade u marketingu.Luvr je impresivan. Ali da bi došao do Mona Lise, moraš se probiti kroz more azijskih ekskurzija s tabletima većim od tvoje glave. Svi je slikaju, niko ne gleda. Na kraju ne znaš da li si bio u muzeju ili u Disneylandu za odrasle s diplomama.

S druge strane, ispred Luvra, masa mladih pije vino iz plastičnih čaša i diskutuje o Fukou (Foucault). Istovremeno, prekoputa — "Louis Vuitton“ prodavnica. Deset metara od spomenika francuske misli — hram konzumerizma. Pariz voli kulturu, ali još više voli da je upakuje i proda za 799 eura po komadu.Francuska kuhinja je dobra, ali nije sveta krava. Croissant u pekari kod Notre Dame je stvarno dobar, ali, ruku na srce, i u Imaretu kod Begove znaju napraviti sjajnu buhtlu. Patišpanja je patišpanja, samo je ovdje poslužena s „filozofijom ukusa“ i napuhanim cijenama. Ako ne znaš razliku između foie gras i jetrene paštete — preplatit ćeš iluziju.Francuzi imaju reputaciju da su snobovi. To i nije istina. Djeluju vrlo opušteno i prijatno. Žene su sjajne, boginje stila. Čak i kad nisu lijepe, lijepe su, jer imaju ono nešto. Gard, pogled, ukus. Ako ne znaš francuski, nikakav problem. Mladi sada svi pričaju engleski. I ponose se tim. Riješili su se ponosa i prkosa svojih očeva.Za razliku od Balkana, ovdje se ljudi ne osmjehuju bez razloga. Neće ti uvaliti priču o tome kako su svi ljudi braća, a onda ti ukrasti novčanik. Francuzi te ispoštuju kad i ako treba i s integritetom.<h2>Pariz i sloboda</h2>Pariz je rodno mjesto Deklaracije o pravima čovjeka, ali i gubitnik modernih sloboda. Policija te skenira na svakom većem trgu, a u metro stanicama vidiš više kamera nego ljudi. U zemlji koja je nekad dizala barikade zbog poreza na hljeb, danas se pristojno šuti dok cijene stanova skaču, a sloboda govora pada pod etiketu "govora mržnje".Teško je govoriti o slobodi bez da se spomene Pariz. Ovaj grad je, više nego bilo koji drugi, bio laboratorij ideja koje su uzdrmale temelje monarhija, crkvene dogme i feudalnih privilegija. Ovdje su robovi postali građani, a građani revolucionari. Ovdje je giljotina tresnula prvi put za slobodu, a kasnije i kad je ta sloboda krenula jesti svoju djecu.Pariz ne nosi slobodu kao deklaraciju – on je utisnuta u kaldrmu Latinske četvrti, u kamenim pročeljima Sorbone, u bronzi Voltera (Voltaire) ispred biblioteka i u grafitima na zidovima starih radničkih kvartova. Ovdje sloboda nije parola – ona je historijska trauma, filozofski imperativ i urbani kod.

I da, danas je Pariz pod kamerama. Policijske patrole često remete san o otvorenosti. Ali ni u jednom evropskom glavnom gradu sloboda misli, govora i umjetničkog izraza ne cirkuliše s takvom elegancijom i samopouzdanjem. Ovo je grad gdje se politika i filozofija još pišu na zidovima, gdje poezija ulazi u metro, a protesti nisu anarhija – već tradicija.A sve to je upakovano u estetsku raskoš kakva se rijetko viđa. Gledati zalazak s Pont Alexandre III dok Sena srebri pod teškim nebom — to je podsjetnik da sloboda, pored svih svojih apstrakcija, ima i formu. A Pariz joj je dao najljepšu moguću.Ovaj grad je, bez dileme, prelijep. Previše prelijep da bi bio samo mjesto — on je koncept, misaoni prostor, geografija duha. U njemu se možeš izgubiti, ali ćeš se u njemu i pronaći — kao Evropljanin, kao čovjek, kao neko ko vjeruje da je sloboda nešto više od pukog slogana.<h2>Ne mogu da ga ne volim</h2>Pariz te istovremeno oduševi i iscrpi. Poželio bi da kažem da je precijenjen, ali znam da nije. To je najgrandioznije mjesto na svijetu. Ima nešto u tom spoju dekadencije, estetike i latentnog cinizma što ti se podvuče pod kožu.&nbsp;U njemu se osjeti duh civilizacije koja, ako i treba da propadne, to će uraditi s manirima i stilom. Jer nikad ništa bolje nije i neće postojati. Pariz nije grad za zaljubljene. Pariz je grad za one koji su se razočarali u sve ostalo.

Pariz nije grad koji traži da ga voliš, već da ga razumiješ — mjesto gdje se sloboda, estetika i historija prepliću u haosu koji osvaja i umara

Refleksije s ulica, mostova i katedrala: Grad svjetla, štakora i "Chanel" brendiranog siromaštva

Pet mjeseci nakon što je pokrenuta priča o velikoj rekonstrukciji Vlade Kantona Sarajevo, rezultat je – jedno jedino promijenjeno ime. I to jedva.&nbsp;Za Trojku, koja je obećavala reformsku energiju i političku agilnost, ovo je bio još jedan test zrelosti, ali i ogledalo realne nemoći da iza velikih najava stoji konkretna akcija.<h2>Bez Srba</h2>Nakon što je smijenjen Bojan Bošnjak, KS je ostao bez ijednog ministra iz reda srpskog naroda – što je direktno kršenje Ustava. Vlada je imala ustavni rok da to ispravi, ali i dodatni politički problem – novog ministra je trebalo izabrati iz reda Srba, a da opet ne naruši krhku ravnotežu unutar koalicije. I tako je, s odgodom i otporima, na mjesto ministra komunalne privrede imenovan Mladen Pandurević.U međuvremenu, dodatni udarac dolazi iz ZNG-a – stranke koju je Marjanović iz petnih žila branio kao ključnog partnera. U pritvoru se našla Adna Mesihović, ministrica visokog obrazovanja, koju je ZNG uporno zadržavao u Vladi. Sada je više ne brani niko. Trojka, prema našim informacijama, ima spremne nasljednike. Jedno ime koje se spominje je Enita Nakaš iz Naše stranke, koju su i ranije htjeli vidjeti na čelu ovog ministarstva. No, dok se iz Tužilaštva ne dobije službena potvrda o produženju pritvora Mesihović, sve stoji – uključujući i politička odgovornost.<h2>Nova epizoda</h2>A onda dolazi i nova epizoda: ministrica za rad i socijalnu politiku Enda Pavić-Pečenković (SDP) planirala je napustiti funkciju zbog zdravstvenih razloga. No, nakon što se i ona našla pod lupom Tužilaštva, u okviru iste akcije koja je zatresla Mesihovićkin resor, odlučuje ostati – barem dok se situacija ne "slegne“ i javnost ne zaboravi.A kao da sve to nije dovoljno, policija je ovih dana izuzela dokumentaciju i iz Ministarstva finansija, kojim upravlja Afan Kalamujić, još jedan kadar ZNG-a. I nije nemoguće da će se uskoro broj ministara pod istragom dodatno proširiti.<h2>Trakavica bez kraja</h2>I tako rekonstrukcija, koja je najavljivana kao novi početak, sve više liči na političku trakavicu bez kraja – gdje se mijenja samo ono što mora, a i to s velikim otporom. Umjesto strateške i sadržajne promjene, Trojka se sve više zadovoljava pukim krpljenjem rupa. U ovom trenutku, rekonstrukcija Vlade KS više djeluje kao hronika jednog raspada koji se odvija na rate.

Dok se iz Tužilaštva ne dobije službena potvrda o produženju pritvora Mesihović, sve stoji – uključujući i politička odgovornost

Nakon što je trećina vlasti pohapšena: Ko će biti novi ministri u Vladi KS

Kad je BBC – ni manje ni više nego najstariji i najugledniji javni servis na svijetu – odlučio da Sarajevo smjesti u reportažu pod naslovom o epidemiji glodavaca, jasno je da više ne govorimo samo o "komunalnom problemu", već o simboličkom dnu civilizacijskog pada.&nbsp;Glavni grad Bosne i Hercegovine postao je internacionalni primjer kako izgleda kada se vlast ne raspadne u parlamentu, već u kanalizaciji.<h2>Bolest se širi</h2>Leptospiroza – bolest koju prenose štakori – širi se Sarajevom. Štakori plivaju Miljackom kao olimpijci, druže se po dječijim igralištima i organiziraju noćne derneke po kontejnerima. Građani fotografiraju lešine po trotoarima, djeca trče između uginulih pasa, a kontejneri više liče na postapokaliptične instalacije nego na komunalne tačke.No, ono što najviše boli nije to što su se štakori nastanili u gradu – već to što vlast ne pokazuje znake života. Kako navode i britanski novinari, dvije godine nije bilo ni pokušaja ozbiljne deratizacije. Tender za izvođenje najosnovnijih sanitarnih mjera nije prošao. Jer, naravno, kad god nešto treba stvarno uraditi, vlast se sakrije iza birokratske zavjese – "nismo mogli, nije prošao tender“, "nema zakonskog okvira“, „nadležno je drugo ministarstvo“ i tako redom dok Miljackom ne krenu plivati i krokodili.Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, koji je na početku mandata svečano obećao da će „umiti Sarajevo“, sada koordinira sastanke o tome kako da se grad spasi od zaraznih bolesti. U međuvremenu, bivša direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović upozorila je i na mogućnost širenja i hantavirusa, a građani se pitaju hoće li uskoro nositi gumene čizme i gas-maske da bi došli do prodavnice. Ako se ovako nastavi, Sarajevo će prestati biti glavni grad – a postati urbanistički laboratorij za proučavanje kolapsa javnog zdravstva.Ministar zdravstva Enis Hasanović pokušava smiriti situaciju izjavama kako "nema razloga za paniku“. Nema razloga za paniku dok se bolesti prenose iz kanala, dok se deratizacija provodi neredovno, dok se ne zna ko šta radi, i dok se planira poskupljenje komunalnih usluga u gradu koji ne zna očistiti ni vlastite ulice. Čestitamo – to se zove sarajevska logika: lošije ti je, ali plati više.<h2>Poskupljenje usluga</h2>Još je više porazno to što su se mnoge institucije u ovoj krizi pojavile kao da su došle s druge planete. Organiziraju se sastanci, koordinacije, izrade planova i „usvajaju strategije“. Sve zvuči pametno, ali u stvarnosti se narod guši u smeću, a dječija igrališta dijeli s lešinama. Krivicu svi prebacuju jedan na drugog – inspekcija na upravitelje, upravitelji na grad, grad na ministarstvo, ministarstvo na tendere. I tako u krug – dok štakori ne preuzmu i funkcije načelnika.A znate šta je najluđe? Poslije svega, još najavljuju poskupljenje usluga. Jer, eto, nisu se cijene mijenjale godinama. Da, nisu – ali ni kanta nije oprana godinama, ni miš nije istjeran, ni bolnica nije dezinficirana kako treba. Prvo servis, pa cijena. A ne obrnuto. U normalnim društvima cijena raste s kvalitetom. U Sarajevu – cijena raste sa smrtonosnim infekcijama.<h2>Štakori kao metafora</h2>Ovo više nije pitanje zdravstva. Ovo je pitanje dostojanstva, funkcionalnosti, i konačno – političke odgovornosti. Nisu štakori problem. Problem je vlast koja je dozvolila da štakori postanu metafora Sarajeva. I ta vlast – i sve prije nje – ne zaslužuje ništa manje od političkog izgnanstva. Na selo, pa tamo neka vode bitku s krticama, ako im to dozvole.Jer jedno je sigurno – kad te BBC opisuje kao grad koji vode miševi, onda više nisi samo neefikasan. Ti si postao globalna karikatura.

Sarajevo je postalo internacionalni primjer kako izgleda kada se vlast ne raspadne u parlamentu, već u kanalizaciji

Bruka glavnog grada BiH stigla i do BBC-ja: Vlast koju su pojeli štakori

Trojka je imala jedan zadatak. Jedan.Ne biti gori od SDA. Nije se tražilo da izmisle teleportaciju, da dovedu Teslu iz mrtvih, niti da Sarajevo pretvore u Cirih. Samo da ne budu gori od ekipe koja je 30 godina na vlasti gajila korupciju kao bonsai – s ljubavlju, pažnjom i redovnim zalijevanjem.I šta su uradili? Uprskali. I to spektakularno. Ne samo da nisu bolji – oni su, brate, učinili da SDA danas djeluje kao ozbiljna ekipa. Možda lopovskija, ali u lopovluku svakako ozbiljniji od njih koji repove ostave gdje stignu. Ta, barem je Fadil prije svojih „reformi“ pravio neke analize i studije, a nije pijan, pred Novu godinu i bez najave donosio „uredbe“ koji će iz temelja uzdrmati ekonomiju.Na državnom nivou SNSD i HDZ preuzeli su im sve poluge moći, a “probosanski” faktor glumi fikus. Za sve ključne teme – pišu saopštenja i laju na zvijezde. Sarajevo se pretvorilo u javni eksperiment o preživljavanju bez institucija. Pacovi hodaju slobodno, k'o da su dobili državljanstvo. Hara leptospiroza. Da, doslovno bolest iz kanalizacije. I to ne metaforički. Stvarni štakori, stvarna bolest, stvarni smrad. Čistoća grada ne postoji. Ni u bukvalnom ni u moralnom smislu. Otpad, korupcija i nesposobnost – svuda. Ne federalnom nivou nema autoputeva ni velikih infrastrukturnih projekata. Barem ne od Sarajeva do Tuzle, gdje je vožnja i dalje životno opasna.&nbsp; Od Mostara do Širokog će ga biti. Kao što ima i rada nedjeljom, ali u Orašju. Kod Bošnjaka je zabrana rada nedjeljom. Da mogu ići u ckrvu. Zabrana koja se već 365. put dorađuje i traži se „optimalan model“. Ima i zaduživanja. I većih nameta na privredu. Uhljebljivanja stranačkih trutova. E toga ima na svim nivoima.Na kraju, jedino što su modernizovali jeste marketing – flajeri, storyji, TikTok nastupi. A realnost? Iza šminke – ruglo, raspad i tihi povratak u još veći provincijalizam, samo sad pod logom Trojke.Ako je SDA bila rak, Trojka je hemoterapija koja ne izliječi, nego ubije i zadnju zdravu ćeliju.Uglavnom – bravo! Niste samo iznevjerili očekivanja. Vi ste ih brutalno pogazili i još se selfali pored.Godine 2026., izgubit ćete izbore. A prije toga ste ubili i nadu. Zato će glasači SDA biti tradicionalno na biračkim mjestima, a vaši na izletu.

Ako je SDA bila rak, Trojka je hemoterapija koja ne izliječi, nego ubije i zadnju zdravu ćeliju

Konaković, Nikšić i Forto: Predstavnici Trojke

Može gore

U posljednjem desetljeću na tržištu su se pojavili novi duhanski i nikotinski proizvodi koji ne uključuju sagorijevanje – e-cigarete, grijani duhanski proizvodi i nikotinske vrećice. Ovi proizvodi predstavljaju značajnu promjenu u borbi protiv pušenja, jer dostavljaju nikotin bez dima, koji je glavni krivac za bolesti povezane s pušenjem. Zdravstvena zajednica počela je prepoznavati potencijal ovih proizvoda u smanjenju štete koju cigarete izazivaju. No, kakav je stvarni utjecaj ovih proizvoda na prestanak pušenja?<h2>Nauka potvrdila</h2>Istraživanja koja podupiru korištenje e-cigareta u prestanku pušenja sve su brojnija, a jedno od najvažnijih dolazi od Cochrane mreže, globalne nezavisne organizacije koja uspoređuje relevantne svjetske studije i daje zaključke temeljene na naučnim podacima. Prema njihovom istraživanju, e-cigarete su učinkovitije u pomaganju pušačima da prestanu nego nikotinske zamjenske terapije, s učinkom od čak 33 do 100 posto većim u usporedbi s tradicionalnim metodama. Takvi rezultati mogu značajno utjecati na javnozdravstvenu politiku, osobito u regijama poput Balkana, gdje je pušenje još široko rasprostranjeno.Primijenjeno na Bosnu i Hercegovinu, s procijenjenim brojem od 1,3 miliona pušača, približno 80.400 ljudi moglo bi prestati pušiti ako se aktivno podstiče prelazak na e-cigarete, što je trostruko više od broja ljudi koji samostalno prestaju svake godine. Takav rezultat mogao bi imati ogroman utjecaj na javno zdravlje i smanjenje bolesti povezanih s pušenjem.<h2>Konkretni koraci</h2>Udruge poput CROHM-a (Udruga korisnika osobnih isparivača) u Hrvatskoj već su poduzele konkretne korake u promociji alternativnih, manje štetnih opcija za prestanak pušenja. CROHM se zalaže za utemeljenu javnu raspravu, izgradnju svijesti o prednostima bezdimnih proizvoda i integraciju tih proizvoda u javnozdravstvene politike. Stručnjaci iz ove udruge često ističu da e-cigarete i slični proizvodi predstavljaju manje štetnu alternativu od tradicionalnih cigareta, a istraživanja podržavaju ovu tvrdnju.Udruga CROHM je u aprilu prošle godine pokrenula program “Biram bez dima”, koji je obuhvatio korisnike različite dobi i pušačkog staža, a cilj programa je pomoći ljudima da zauvijek prestanu pušiti. Polovica učesnika u prvom ciklusu uspjela je prestati pušiti, zahvaljujući korištenju e-cigareta, grijanim duhanskim proizvodima i nikotinskim vrećicama. Program traje 28 dana i uključuje edukaciju i podršku koja je ključna za uspjeh.Krajem prošle godine, Udruga je pokrenula drugi krug programa u kojem su učestvovale i starije generacije pušača.Katarina Stanković, koja je pušila 50 godina, odlučila je prestati pušiti u 70. godini.

Nakon što je primijetila zdravstvene probleme, kao što su umor i jutarnji kašalj, Katarina je odlučila pokušati s e-cigaretama kroz program “Biram bez dima”. Iako povremeno zapali cigaretu, smanjila je broj cigareta i osjeća poboljšanje u zdravlju.Vladimir Matić bio je aktivni pušač 35 godina.- Znalo mi se dogoditi da radim i u 2 u noći shvatim da pušim zadnju cigaretu. Iako je još nisam ni ugasio, već sam bio u autu i tražio kioske koji rade cijelu noć, samo kako bih mogao pušiti čim se probudim. Baš kao narkoman - prisjeća se Vladimir, koji je kasnije izračunao da je u 35 godina pušenja potrošio zasigurno 30 hiljada eura.

Zbog svega je počeo osjećati i zdravstvene probleme. No nakon što je prešao na e-cigarete, počeo je osjećati drastične promjene. Danas se popne na treći sprat zgrade bez problema, dok je prije imao poteškoća s disanjem. Vladimir ističe da je prelazak na e-cigarete bio ključan za njegov uspjeh u prestanku pušenja.Filip Tokić, koji je lično prošao dug put od ovisnosti o pušenju do prestanka, danas vodi program “Biram bez dima”.- Probao sam sve kako bih prestao pušiti, jedino nisam hipnozu. Ništa mi nije pomoglo, naposljetku bih se uvijek vratio tim cigaretama, što mi je bilo grozno jer sam znao da mi štete. Sve se promijenilo kada sam otkrio električne cigarete, odmah sam znao da sam pronašao alternativu jer sam uspio zadržati svoj ritual, ali bez dima i izgaranja, odnosno bez svega onog što je štetno u cigareti - prisjeća se Filip te dodaje da nakon toga više nikada nije zapalio cigaretu.

Uz sveprisutnu podršku i edukaciju, kao i odgovarajuće javnozdravstvene politike koje uključuju alternative poput e-cigareta, prestati pušiti postaje dostižan cilj.

<h2>Primjer Švedske</h2>Programi poput "Biram bez dima" već pokazuju odlične rezultate, dok zemlje poput Švedske pokazuju da je moguće smanjiti broj pušača na ispod 5 posto populacije. Kroz utemeljenu raspravu i znanstvena istraživanja, društvo može napraviti veliki iskorak ka zdravijoj budućnosti.

E-cigarete i bezdimni proizvodi nude novu šansu za prestanak pušenja i zdraviju budućnost miliona pušača

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

"Avazu" su se javili stanari Skenderije koji tvrde da već godinama proživljavaju svakodnevni horor – ne zbog rata, ne zbog prirodnih nepogoda, već zbog potpune nebrige institucija i samovolje jednog čovjeka, a, kako kažu, zbog njegovih prijetnji žele ostati anonimni.<h2>Razrušio zgradu</h2>Sve je počelo za vrijeme pandemijskog lockdowna kada je, kako navode, Adnan Čakralović, bez dozvola i najava, započeo rušenje krovne konstrukcije i pregrađivanje potkrovlja zgrade. Uklonio je grede, zidove, parapete – doslovno razorio dio zgrade u pokušaju da proširi svoj stan, navodno s ciljem prisvajanja dodatnog dijela potkrovlja.Nastao je haos – krov je ostao nezatvoren, uslijedile su poplave, vlaga se proširila na stanove ispod. Stanarima se uništava imovina, a jedan od njih tvrdi da mu zidovi spavaće sobe prokišnjavaju godinama, dok cijela konstrukcija zgrade trune. Sve to, u zgradi staroj više od 120 godina, nadomak zgrade Delegacije Evropske unije u Sarajevu.

Inspekcija Općine Centar jeste izašla na teren, napravila zapisnike i – tu je sve stalo. Iako je 2022. doneseno rješenje kojim se Čakraloviću nalaže da u roku od 8 dana vrati objekt u prvobitno stanje, ono nikada nije izvršeno. Krov i danas prekrivaju kese od smeća.Stvari su dodatno ozbiljne jer, prema tvrdnjama stanara, Čakralović je poznat po prijetnjama, zastrašivanju komšija, pa čak i inspektora. Jednoj inspektorici je – kako tvrdi sagovornik – uputio prijetnje nakon što je protiv njega podnijela prijavu.<h2>Pokušavali sve</h2>Građani koji su kontaktirali redakciju ističu da su pokušavali sve – pisali su dopise, slali fotografije, slali rješenja Općini – no sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.- Ne tražimo nikakve privilegije, samo da Općina izvrši vlastito rješenje i spriječi dalju štetu – navodi sagovornik, koji traži anonimnost zbog sigurnosnih razloga.Priča dobiva dodatni sloj apsurda jer je riječ o zgradi u samom središtu Sarajeva, gdje bi – barem simbolično – red i zakon trebali biti uzor. Umjesto toga, građani žive u ruševini i strahu, dok se službenici skrivaju iza izgovora o tenderima, ugovorima i "narednim periodima“.Na potezu je Općina Centar. Pitanje je samo – ima li volje da se zakoni primjenjuju i kada se radi o onima koji prijete?<h2>Prijetnje novinarki</h2>Mediji su svojevremeno pisali da je zbog pitanja o konkursnoj proceduri u ministarstvu u kojem radi prijetio novinarki Žurnala.- Naći ću te u Sarajevu, bit ćeš moja – zaprijetio je Adnan Čakalović novinarki Zinaidi Đelilović u januaru prije četiri godine.Zbog prijetnji i uvreda sankcioniran je najblažom mjerom – umanjenjem plaće za 15% u trajanju od tri mjeseca.

Osoba s dugim repovima nastavlja s bahatim ponašanjem bez posljedica

Zgradu na Skenderiji državni službenik pretvorio u ruševinu: Stanari žive u vlazi i strahu, institucije šute

U Kantonu Sarajevo ponovo gledamo staru predstavu s novim glumcima. Grad tone u smeću, komunalna preduzeća su pred kolapsom, plaća nema, oprema dotrajala, ljudi bježe u Sloveniju, ali nema problema – premijer Uk i njegova medijska ekipa dolaze u Vogošću da se uslikaju s metlama. Jer ako već ne mogu očistiti grad, mogu bar napuniti Instagram.<h2>PR umjesto rješenja</h2>Ono što se trenutno dešava u sektoru komunalne privrede KS je ogledalo sveukupne nesposobnosti i političkog licemjerja koje guši ovaj kanton godinama. Sindikati viču da nema ljudi, da su plaće neredovne, da sistem puca, ali Vlada – umjesto rješenja – nudi PR. I to ne bilo kakav PR, nego onaj najjeftiniji, gdje političari glume radnike i poziraju pred kamerama, kao da će jedna subotnja foto-akcija riješiti hronične probleme sektora.Komunalna preduzeća već godinama služe kao kasice-prasice za zapošljavanje stranačkih kadrova, bez ikakve strategije, vizije ili odgovornosti. Radnici su na terenu sve manje, voznog parka sve manje, dok se brojevi administracije uvećavaju kao da se spremaju za rat. Umjesto da se postavi sistem koji funkcionira i u kojem se zna ko, šta, kako i kada radi – mi imamo improvizaciju i haos, začinjene amaterskim PR performansima koji vrijeđaju inteligenciju svakog građanina.<h2>Komunalna privreda na koljenima</h2>Najnovija akcija "Čistimo Vogošću“ dolazi u trenutku kada je komunalna privreda bukvalno na koljenima. Od početka godine, prema podacima, sektor je napustilo više od 2.000 radnika. Oprema ne stiže, vozila su havarisana, a u Kantonu – pazite sad – više od 100 dana nismo imali ministra komunalne privrede. I šta je rješenje? Da premijer i načelnik u ponedjeljak ujutro malo zasuču rukave, uz obaveznu pratnju kamere, drona i nekoliko loših izjava za medije.Dok građani gaze po smeću, vlasti paradiraju s lopatama. Dok radnici ne dobijaju plaće, ministar Pandurević natjeran je da grli kontejnere tek što je preuzeo funkciju. Trojka je obećavala novu političku kulturu, a isporučila nam je nastavak Instagram politike – slikanje, lajkanje i zaboravljanje.Nema tog PR-a koji će prekriti činjenicu da je Sarajevo danas prljavije nego ikad. A razlog nije to što građani ne znaju bacati smeće, nego to što sistem ne zna upravljati. Grad se ne čisti tako što političari šetaju s metlama, nego tako što sistem funkcionira svakog dana, bez bliceva i kamera.<h2>Realnost smrdi</h2>A dok se sve svodi na paradu i poziranje, realnost smrdi. I bukvalno i metaforički.Ako je ovo najbolji domet Trojke – da grade karijeru na tuđem smeću – onda je Sarajevo u većem problemu nego što izgleda. A izgleda... kao kontejner bez dna.

Ako već ne mogu očistiti grad, mogu bar napuniti Instagram

Vlada KS nastavlja s PR akcijama, dok komunalna privreda grca: Neka ti ova godina donese što manje budala, što više mira!

Kako je za "Avaz" potvrdio vijećnik u Gradskom vijeću Vedad Deljković, stranke Trojke uspjele su usaglasiti novo rukovodstvo Grada Sarajevo.Prema njegovim tvrdnjama, novi gradonačelnik Sarajeva bit će&nbsp; Samir Avdić (NiP). Njegovi zamjenici bit će Mirela Džehverović (NS) i aktuelni gradonačelnik Predrag Puharić (SDP).U zakonodavnoj vlasti, odnosno Gradskom vijeću, novi predsjedavajući bi trebao biti Alen Girt (NS), a njegovi zamjenici Muamer Mekić (SDP) i Svjetlana Šošić (SDP).Sjednica na kojoj bi ove kadrovske izmjene trebale biti potvrđene zakazana je za 27. maj u Vijećnici, s početkom u 10 sati.Deljković je kazao da kao dio većine u Starom Gradu sada stoji "isključivo za Mekića", zbog formalnog partnerstva sa SDP-om u ovoj općini.&nbsp;

Novi predsjedavajući Gradskog vijeća bi trebao biti Girt (NS), a njegovi zamjenici Mekić (SDP) i Šošić (SDP)

"Avaz" saznaje: Ovo su novi gradonačelnik Sarajeva i njegovi zamjenici

U zemlji gdje zdravi razum ide da crkne na godišnji, a politička logika se kotrlja nizbrdo u kolicima iz hipermarketa, jučer smo svjedočili prizoru vrijednom LSD halucinacije: ministar Hasičević s trgovcima protestuje protiv odluke o uvođenju 16 radnih nedjelja koju je sam donio, sa Sindikatom koji podržava ministra što protestuje zajedno s njima protiv odluke o 16 radnih nedjelja koju on donosi.To, druže moj, nije više politika – to je kabare na amfetaminima. To je Top lista nadrealista nakon pet Red Bull vodki i dva dana bez sna. To je Federacija, majko, gdje je protest protiv rada nedjeljom organizovan nedjeljom, i gdje je glavni govornik protiv 18 radnih nedjelja upravo ministar koji ih uvodi. Orwell se prevrće u grobu, Kafka pije pelinkovac.A podaci su brutalni; od novembra do maja – 2.000 radnika manje u sektoru trgovine. Pad prometa za stotine miliona. Prelijevanje novca u RS.I ministar to zna. Ali ne može da prizna da je pogriješio. Zato 16 radnih nedjelja. Kao kompromisno rješenje. Da smanji štetu, a ne prizna da nema pojma. Ali kako da te radnice pogleda u oči? Tako što će otići da zajedno s njima protestuje protiv vlastitih odluka.U međuvremenu, veliki trgovinski lanci puše kubanske cigare u Orašju i broje pare, jer njihova roba i dalje cirkuliše nedjeljom, dok mali trgovac u Bugojnu zatvara radnju i razmišlja da ode u Njemačku prati zadnjice u staračkom domu. Jer tamo bar zna kada je neradna nedjelja, a kad nije.Ako ste ikad željeli gledati kako izgleda kad vlast maršira protiv same sebe, jučer ste to mogli vidjeti uživo u Sarajevu. Lakrdija nije dovoljno jaka riječ. Ovo je klinička dijagnoza jednog sistema koji više ne zna ko laže, a ko glumi da vjeruje.Ovo nije reforma, ovo je lobotomija – samo što vam lobanju ne buše bušilicom, već saopštenjima, komičnim PR-om i šupljim frazama o „transparentnosti“ i tobožnjoj borbi za prava radnika. A iza zavjese – budžetski hohštapleri, sindikalni statisti i izgubljeni ministri koji su htjeli napraviti nešto veliko i ostati upamćeni, a proizveli samo probleme i napravili od sebe figuru iz vica.I zato, gospodo, maknite se s bine. Niste više ni smiješni. Samo umarate i upropaštavate. A publika je umorna. I danas nema gdje ni pelene djetetu kupiti. Zbog vas.

To, druže moj, nije više politika – to je kabare na amfetaminima. To je Federacija, majko, gdje je protest protiv rada nedjeljom organizovan nedjeljom

Top lista nadrealista

U periodu od 8. do 16. maja, austrijska prijestolnica bila je domaćin jednog od najznačajnijih događaja za startupe i tehnološke inovatore u ovom dijelu Evrope – ViennaUP 2025. Riječ je o decentralizovanom festivalu poduzetništva koji je, zahvaljujući gotovo 50 događaja raspoređenih širom grada, pretvorio Beč u živu laboratoriju ideja, susreta i poslovnih prilika.Zahvaljujući pozivu Ureda grada Beča u Sarajevu, novinar "Avaza" imao je prilikom tokom tri dana pratiti ovaj prestižni događaj.

Festival, čiji je glavni organizator Vienna Business Agency, imao je cilj ne samo povezivanje poduzetnika, investitora i kreatora politika, već i ozbiljnu promociju Beča kao idealne destinacije za širenje tehnoloških biznisa. Ili kako mi je to slikovito rekao Johanes Horhan (Johannes Höhrhan), direktor Saveza austrijske industrije: "ViennaUP je važna vizitkarta Beča. Nadamo se da će što više mladih poduzetnika, posebno iz sektora tehnoloških startupa, nakon ovog festivala razmotriti Beč kao ozbiljnu opciju za svoje poslovno širenje“.<h2>Pet programskih staza</h2>Festival je bio podijeljen u pet tematskih cjelina – Venture, Collaborate, Transform, Level Up i Connect – omogućujući učesnicima da lakše filtriraju sadržaj u skladu sa svojim interesima i fazom razvoja biznisa.Za startupe u potrazi za kapitalom i strateškim partnerstvima, Venture staza bila je pravo blago. Najveća zvijezda bio je Connect Day (13. maj), legendarni matchmaking događaj koji je ove godine okupio više od 1.000 učesnika. Na četiri glavne tematske zone – Deeptech, GreenTech, MedTech i SaaS – mladi poduzetnici su pitchovali svoje ideje, dobivali brutalno iskrene povratne informacije i – što je najvažnije – zakazivali konkretne sastanke s investitorima.Posebnu pažnju privukao je i CEE Innovation Forum, okupljalište startupa iz cijele regije, uz gostovanja kreatora politika, predstavnika korporacija i fondova. Ne smijem zaboraviti ni Impact Days, koje je organizovao Impact Hub Vienna – događaj na kojem se jasno osjetilo da društvena odgovornost i tehnologija mogu ići ruku pod ruku.Programska staza Collaborate - kolektivna pamet u akciji, stavila je fokus na interdisciplinarnu saradnju i rješavanje zajedničkih izazova. Na Smart City SuMMitu, donosioci odluka, urbanisti i tehnološki inovatori su razgovarali o cirkularnim gradovima budućnosti – gdje otpadi postaju resurs, a svaki senzor u službi održivosti.Mene je lično oduševio InnoDays, 48-satni hackathon u kojem se ideje pretvaraju u prototipe. Uz to, posebno mi se svidjela Talent Lounge – kafe-soba u kojoj se radilo networkanje u opuštenoj, ljudskoj atmosferi.<h2>Tradicija i budućnost</h2>U Transform stazi istraživane su granice novih tehnologija i njihov potencijal da promijene cijele industrije. PeaceTech Conference 2025 posebno je odjeknula – pod motom „Etika i AI u raznolikom svijetu“, razgovarano je o tome kako izbjeći pristrasnosti u algoritmima i očuvati ljudskost u digitalnom dobu.Još jedan dragulj bio je događaj „Vienna waits for you – Health, AI and the City“, gdje su medicinski stručnjaci, tehnolozi i urbanisti zajednički razmatrali kako AI može unaprijediti zdravstvo i urbani život.Za one koji žele raditi na sebi, Level Up je bio pun pogodak. Female Founders Experience okupio je 120 pažljivo odabranih učesnica, s ciljem da se otvore iskreni razgovori o putu žene u poduzetništvu.Startupi u ranoj fazi imali su priliku da učestvuju u Scaling Readiness Labu, kao i u takmičenju startuplive’25, gdje su najbolje ideje bile nagrađene mentorskim i akceleratorskim programima.<h2>Zabave na Karsplatzu</h2>ViennaUP nije samo o poslu – to je i o ljudima. Svaki dan od 16 do 22 sata, Homebase na Karlsplatzu bila je centralno okupljalište. Uz vino, pivo i muziku uživo, stvarane su one neplanirane, ali najvrednije veze. Ulični razgovori uz čašu Grünera znali su biti jednako korisni kao i paneli s CEO-ovima.

Tu su bili i ViennaUP Café Spaces, smješteni u autentične bečke kafane, gdje se poslovni razgovori vodili uz melange i sachertorte, umjesto PowerPoint prezentacija.ViennaUP 2025 je više od festivala. To je živi podsjetnik da Evropa ne mora trčati za Silicijskom dolinom – može graditi svoju. I to uz stil, vino i šniclu.A ako ste startup iz regije i još se pitate gdje širiti svoj biznis – evo savjeta iz prve ruke: Beč vas čeka. I to raširenih ruku.

Festival je pretvorio Beč u epicentar evropskog startup duha, inovacija i mrežnih konekcija, okupivši hiljade poduzetnika, investitora i vizionara

Posjetili smo ViennaUP festival 2025: Beč kao centar evropske inovacije

Udruženje studenata Studentskog centra Sarajevo oglasilo se dramatičnim saopćenjem u kojem otvoreno upozorava na potpuni funkcionalni kolaps ove ključne institucije studentskog smještaja i ishrane.&nbsp;Uvjeti u studentskim domovima Bjelave i Nedžarići ocijenjeni su kao alarmantni, a odgovornost se adresira direktno na institucije Kantona Sarajevo, koje se godinama, prema riječima studenata, ponašaju kao da se problem njih ne tiče.Situacija u Studentskom centru nije više samo stvar loše uprave – postala je simbol sistemske zapuštenosti i ignoriranja mladih koji predstavljaju budućnost ove zemlje. Bez redovnog finansiranja, bez osnovne infrastrukture i uz realne zdravstvene i sigurnosne rizike, studenti su odlučili da više ne apeliraju – već zahtijevaju.<h2>Hrane nema</h2>Zbog nagomilanih dugova prema dobavljačima, isporuka hrane je obustavljena, a prijeti i potpuni prekid snabdijevanja energentima i internetskim uslugama. Studenti su već krajem aprila ostali bez interneta tokom ispitne sedmice, što je dodatno otežalo pripreme i stvorilo osjećaj izolacije. Ako obaveze prema telekom operateru ne budu izmirene do 22. maja, novi prekid usluga je neizbježan.U isto vrijeme, grijanje funkcionira samo povremeno, a kotlovnica u Domu Bjelave iz 1969. godine – koju studenti nazivaju "tempiranom bombom“ – smještena je ispod soba i menze. Njena dotrajalost ne predstavlja samo problem komfora, već i stvarnu prijetnju po zdravlje i sigurnost. Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo još 2024. godine najavilo je sanaciju ovog sistema, ali do danas nije urađeno ništa osim davanja novih obećanja.<h2>Kuhinje iz doba SFRJ</h2>Pored kotlovnice, studentski domovi suočavaju se s nizom infrastrukturnih problema. Mokri čvorovi, posebno u prvom paviljonu SN Bjelave su zapušteni, a liftovi u Nedžarićima godinama ne rade, što studentima s invaliditetom onemogućava normalno kretanje. Glodari – konkretno štakori – viđeni su u paviljonima, što je dodatno produbilo osjećaj straha i gađenja.Kuhinjski elementi u menzama datiraju iz 1980-ih, a kvalitet hrane je, prema brojnim žalbama, ispod osnovnih higijenskih i nutritivnih standarda. Studenti su prisiljeni da troše dodatni novac na hranu van doma, iako plaćaju participaciju u sistemu ishrane koji već odavno ne funkcionira.<h2>Obrazovanje bez dostojanstva</h2>Uprkos brojnim dopisima, otvorenim pismima i protestima, nadležne institucije, tvrde studenti, reagirale su isključivo protokolarno – bez volje da se uhvate ukoštac s problemom. Kanton Sarajevo, koji je zakonski obavezan da finansira 43,6 posto djelatnosti Studentskog centra, nikada nije u cijelosti ispunio tu obavezu."Jesmo li mi budućnost ili smetnja?“, pitaju studenti. I dodaju – "Vrijeme ignorisanja je prošlo. Ako se hitno ne djeluje, dovodi se u pitanje akademski život u Sarajevu i opstanak samog Univerziteta“.&nbsp;

Domovi Bjelave i Nedžarići u katastrofalnom stanju – studenti više ne traže, već zahtijevaju rješenja

Studentski centar Sarajevo pred kolapsom: Glodari, hladnoća i prazna obećanja

U zemlji gdje zdravi razum ide da crkne na godišnji, a politička logika se kotrlja nizbrdo u kolicima iz hipermarketa, danas smo svjedočili prizoru vrijednom LSD halucinacije: ministar Hasičević sa trgovcima protestuje protiv odluke o uvođenju 16 radnih nedjelja koju je sam donio, sa sindikatom koji podržava ministra što protestuje zajedno s njima protiv odluke o 16 radnih nedjelja koju on donosi.To, druže moj, nije više politika — to je kabare na amfetaminima. To je Top lista nadrealista nakon pet Red Bull vodki i dva dana bez sna. To je Federacija, majko, gdje je protest protiv rada nedjeljom organizovan nedjeljom, i gdje je glavni govornik protiv 18 radnih nedjelja upravo ministar koji ih uvodi. Orwell se prevrće u grobu, Kafka pije pelinkovac.A podaci su brutalni od novembra do maja – 2.000 radnika manje u sektoru trgovine. Pad prometa za stotine miliona. Prelijevanje novca u RS.

I ministar to zna. Ali ne može da prizna da je pogriješio. Zato 16 radnih nedjelja. Kao kompromisno rješenje. Da smanji štetu, a ne prizna da nema pojma. Ali kako da te radnice pogleda u oči? Tako što će otići da zajedno s njima protestuje protiv vlastitih odluka. U međuvremenu, veliki trgovinski lanci puše kubanske cigare u Orašju i broje pare, jer njihova roba i dalje cirkuliše nedjeljom, dok mali trgovac u Bugojnu zatvara radnju i razmišlja da ode u Njemačku prati zadnjice u staračkom domu. Jer tamo bar zna kada je neradna nedjelja, a kad nije.Ako ste ikad željeli gledati kako izgleda kad vlast maršira protiv same sebe, danas ste to mogli vidjeti uživo u Sarajevu. Lakrdija nije dovoljno jaka riječ. Ovo je klinička dijagnoza jednog sistema koji više ne zna ko laže, a ko glumi da vjeruje.Ovo nije reforma, ovo je lobotomija — samo što vam lobanju ne buše bušilicom, već saopštenjima, komičnim PR-om i šupljim frazama o "transparentnosti" i tobožnjoj borbi za prava radnika. A iza zavjese – budžetski hohštapleri, sindikalni statisti i izgubljeni ministri koji su htjeli napraviti nešto veliko i ostati upamćeni, a proizveli samo probleme i napravili od sebe figuru iz vica. I zato, gospodo, maknite se s bine. Niste više ni smiješni. Samo umarate i upropaštavate. A publika je umorna. I danas nema gdje ni pelene djetetu kupiti. Zbog vas.

Trojka, bageri i evropski makadam: Hoće li to izbacivanje SNSD-a iz vlasti?

Sistematska deratizacija u Sarajevu: Ko je odgovoran, ko profitira, a ko truje grad?

Bosanskohercegovački predstavnici na Europe Liberty Forumu 2025: Brisel kao raskršće slobodarskih ideja

Kako je propao noćni život u Sarajevu: Grad koji ti ne može ponuditi ništa osim nostalgije

Refleksije s ulica, mostova i katedrala: Grad svjetla, štakora i "Chanel" brendiranog siromaštva

Nakon što je trećina vlasti pohapšena: Ko će biti novi ministri u Vladi KS

Bruka glavnog grada BiH stigla i do BBC-ja: Vlast koju su pojeli štakori

Može gore

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

Zgradu na Skenderiji državni službenik pretvorio u ruševinu: Stanari žive u vlazi i strahu, institucije šute

Vlada KS nastavlja s PR akcijama, dok komunalna privreda grca: Neka ti ova godina donese što manje budala, što više mira!

"Avaz" saznaje: Ovo su novi gradonačelnik Sarajeva i njegovi zamjenici

Top lista nadrealista

Posjetili smo ViennaUP festival 2025: Beč kao centar evropske inovacije

Studentski centar Sarajevo pred kolapsom: Glodari, hladnoća i prazna obećanja

Top lista nadrealista uživo: Hasičević protestovao protiv 16 radnih nedjelja koje on uvodi

Trojka, bageri i evropski makadam: Hoće li to izbacivanje SNSD-a iz vlasti?

Sistematska deratizacija u Sarajevu: Ko je odgovoran, ko profitira, a ko truje grad?

Bosanskohercegovački predstavnici na Europe Liberty Forumu 2025: Brisel kao raskršće slobodarskih ideja

Kako je propao noćni život u Sarajevu: Grad koji ti ne može ponuditi ništa osim nostalgije

Refleksije s ulica, mostova i katedrala: Grad svjetla, štakora i "Chanel" brendiranog siromaštva

Nakon što je trećina vlasti pohapšena: Ko će biti novi ministri u Vladi KS

Bruka glavnog grada BiH stigla i do BBC-ja: Vlast koju su pojeli štakori

Može gore

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

Zgradu na Skenderiji državni službenik pretvorio u ruševinu: Stanari žive u vlazi i strahu, institucije šute

Vlada KS nastavlja s PR akcijama, dok komunalna privreda grca: Neka ti ova godina donese što manje budala, što više mira!

"Avaz" saznaje: Ovo su novi gradonačelnik Sarajeva i njegovi zamjenici

Top lista nadrealista

Posjetili smo ViennaUP festival 2025: Beč kao centar evropske inovacije

Studentski centar Sarajevo pred kolapsom: Glodari, hladnoća i prazna obećanja

Top lista nadrealista uživo: Hasičević protestovao protiv 16 radnih nedjelja koje on uvodi