Na subotnjem Kongresu SDA Bakir Izetbegović sebe je ustoličio za predsjednika ove stranke, zabranjujući Šemsudinu Mehmedoviću da se kandidira za tu funkciju, tj. da ima bilo kakve protukandidate. <h2>Mehmedovićeva najava </h2>Mehmedović se na Kongresu nije ni pojavio (zanimljivo, ni Adil Osmanović) te je već najavio osnivanje novog političkog pokreta. Iako nije eksplicitno kazao da će to biti nova politička stranka, sve vodi ka tome. Nastavila bi se na taj način tradicija SBiH, A-SDA, Nezavisnog bloka, NiP-a, PDA, NBL-a, gdje nezadovoljnici napuštaju SDA i formiraju nove političke stranke. S obzirom na to da bi Mehmedović s novim političkim projektom izvjesno mogao odvući i određeni broj kadrova i parlamentarnih zastupnika SDA, i praktična moć ove stranke dalje bi se nastavila raslojavati i slabiti.Ipak, nije Mehmedović jedini koji bi mogao pokrenuti novi politički projekt. Navodno o tome već uveliko razmišlja i aktuelni bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović.Bećirović se, također, nije pojavio na posljednjem Kongresu SDP-a, a na kojem je Nerminu Nikšiću produžen predsjednički mandat. Javna je tajna da Bećirović ne samo da nije u ljubavi s predsjednikom stranke Nikšićem nego ni s većim dijelom sarajevske frakcije ove stranke.<h2>Rasulo SDP-a</h2>Stoga Bećirović od trenutka kada je sjeo u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva djeluje kao slobodni strijelac, otvoreno kritizirajući i poteze vladajuće koalicije koju predvodi njegova stranka ili čak praveći poteze koji su joj otvoreno suprotstavljeni. To je najviše došlo do izražaja prilikom imenovanja ambasadora koje je, kako se saznalo, Bećirović proveo na svoju ruku, zadržavajući najveći dio diplomatskog kadra SDA, ali i postavljajući u UN Zlatka Lagumdžiju, bivšeg predsjednika SDP-a koji je danas prezren među najvećim brojem članova ove stranke. Upravo je navodno Lagumdžija jedan od najvećih zagovornika pravljenja nove političke opcije, nakon neuspješnih pokušaja pokretanja SPD-a (Pokret socijalne pravde i demokratije) s Ivom Komšićem, a potom i komične kreature na posljednjim izborima s izvjesnim Zelenim pokretom.Bećirović računa da bi za njim mogao krenuti veliki broj sadašnjih kadrova SDP-a.<h2>Podrška Islamske zajednice</h2>Za projekt formiranja nove stranke izvori tvrde da bi Bećirović dobio i punu podršku SDP-a. Svoju bliskost s Islamskom zajednicom, koja je tema i njegove doktorske disertacije, Bećirović nije nikada ni krio, a često se sastaje i s reisom Kavazovićem. Nakon propasti Bakira Izetbegovića mnogi u Islamskoj zajednici ne bi imali ništa protiv ideje da Bećirovića vide kao novog bošnjačkog političkog lidera.

Od trenutka kada je sjeo u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva, Bećirović djeluje kao slobodni strijelac

Denis Bećirović i Šemsudin Mehmedović

Gužva na političkoj sceni BiH: Denis i Šemso osnivaju stranke

Kongresi SDA nekoć su bili veliki, bitni događaji. Bez obzira na to radi li se samo o „primopredaji“, poput one kada je 2001. Alija Izetbegović prepustio kormilo stranke Sulejmanu Tihiću, ili žestokoj borbi za novog lidera poput one 2009., kada su se za vođenje stranke borili Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i Adnan Terzić, a Tihić Izetbegovića pobijedio relativno malom razlikom, Kongresi su, šta god inače neko mislio o ovoj stranci, redovno svjedočili o veličini, snazi i bitnosti SDA.Ničeg od toga nije bilo na ovogodišnjem Kongresu SDA. Cijeli događaj protekao je u sjeni činjenice da se Šemsudinu Mehmedoviću zabranilo da bude protukandidat Bakiru Izetbegoviću, čime je potonjem osigurana pozicija predsjednika.

Sama atmosfera na Kongresu bila je sablasna, tiha, tmurna, depresivna. Događaj skromno organiziran. Govori dosadni i potpuno nezanimljivi. Kongresom su ordinirali oni koji pod Bakirovim vodstvom pripadaju prvom safu stranke: korumpirani obavještajci, siledžije, razbojnici, botovi...Šemsudina Mehmedovića nije bilo. Kao ni Adila Osmanovića. Safet Softić povukao je kandidaturu.Nije bilo ni predstavnika drugih političkih opcija. Ni stranih predstavnika. Dobro, lažem, bili su tu gosti iz Irana, AKP-a, Kine, ali ne i ambasadori SAD i Velike Britanije.To je, naime, civilizacijski i međunarodni krug u koji je pod vodstvom Bakira Izetbegovića zapala SDA.A cijela atmosfera na Kongresu odraz je stanja u koje je zapala SDA. Atmosfera koja je više ličila na posljednji oproštaj od pokojnika nego na najvažniji skup najveće stranke u državi.

Atmosfera na Kongresu SDA bila je sablasna, tiha, tmurna, depresivna

Bakir nek’ zatvori vrata

U Bosni i Hercegovini godinama se kao mantra ponavljala da treba dati šansu mladima. To se posljednjih godina napokon počelo dešavati.&nbsp;Naime, mladi ljudi u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama danas obnašaju neke od najviših političkih funkcija u zemlji. No, je li to baš željena budućnost i rješenje kojem su se mnogi nadali?

<h2>Vijesti iz 2033.</h2>Evo vam jedna slika. Vijesti iz 2033.: Članica Predsjedništva Sanja Vulić napisala je demonstrativno pismo Generalnoj skupštini UN-a tvrdeći da je skandalozni istup bošnjačkog člana Predsjedništva Harisa Zahiragića njegov lični stav, poručivši da će RS raspisati referendum o otcjepljenju ako se nastave udari na ovaj entitet.&nbsp;

Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Benjamina Karić posjetu Jerusalemu iskoristila je da napravi selfie u Al-aksi tokom džuma namaza poručujući kako je ona ubijeđena BiH ima rješenja za obustavu izraelsko-palestinskog sukoba te iskoristila priliku da građanima čestita nadolazeće kalendarske praznike.

Predsjednik Republike Srpske Draško Stanivuković na trgu Krajine u Banjoj Luci zalio se kantom crvene farbe koja simbolizira krv, želeći na taj način skrenuti pažnju na težak položaj Srba na Kosovu.

Premijer Federacije BiH Irfan Čengić istakao je da cijene osnovnih namirnica nisu narasle 20 posto, nego građani sad kupuju 20 posto manje, dok je premijer Kantona Sarajevo Redžo Lemezan u zvaničnu proceduru uputio zahtjev da se za sve zaposlene u ovom kantonu uvede obavezan odlazak na džumu.Ako vam sve ovo zvuči pretjerano iskarikirano, uzmite u obzir da su svi navedeni kadrovi upravo na korak od toga da budu na navedenim funkcijama, a opisane izjave i potezi ne pretjerano radikalniji od poteza i izjava koje dotični čine u sadašnjici. I da su oni izgledna budućnost Bosne i Hercegovine i nosioci najviših funkcija.

<h2>Zapanjujuća sličnost</h2>Naravno, svi oni pripadaju različitim političkim opcijama i narodima, no između njih uglavnom postoji zapanjujuća sličnost. Naime, svi su nacionalno ostrašćeni i skrojeni po vladajućem nacionalističko-konzevrativnom narativu naroda iz kojeg potiču. Za razliku od starijih kolega, ti narativu su u njihovom slučaju prevazišli stranačke razlike, pa nije ni važno jesu li članova SDA ili SDP-a, SNSD-a ili PDP-a. Oni imaju vrlo labave političke principe i uvjerenja, pa su ih skloni po potrebi i interesu mijenjati. Oni su odrasli uz društvene mreže, od malena su navučeni na lajkove i sherove, pa će za što veći broj njih biti spremni napisati, uraditi i reći sve što njihovoj čitalačkoj publici bude milo. Oni su odrasli u dejtonskoj BiH i srasli s njenim sistemom. Za bolje ne znaju, pa im je to sasvim normalno.I oni su budućnost koja neminovno dolazi da vlada Bosnom i Hercegovinom. Stoga, kada su pojedini maštali da će se pojaviti nekakve mlade snage koje će preokrenuti točak historiji u BiH ka progresiji, trebali su prije svega postaviti pitanje čiji obrazovni i politički sistem je odgajao te mlade.<h2>Porazni podaci</h2>Svaka druga mlada osoba bi zbog traženja posla napustila Bosnu i Hercegovinu (BiH), rezultati su to ankete koju su provele krovne organizacije mladih, Vijeće mladih Federacije BiH, Omladinski Savjet Republike Srpske (RS) i Vijeće mladih Brčko Distrikta o stavovima mladih o pojedinim pitanjima. Na pitanje da li vjeruju u institucije vlasti, 88.5 posto mladih je odgovorilo negativno, a 62.8 posto ih ne vjeruje u bilo kakve institucije.&nbsp;

Svi su nacionalno ostrašćeni i skrojeni po vladajućem nacionalističko-konzevrativnom narativu naroda iz kojeg potiču

Kakva nas budućnost čeka: Imaju li "mlade snage" znanja da opstanu

Narednih nekoliko sedmica objavljivat ćemo feljton o političkim strankama u BiH, njihovoj historiji, ideologiji, politikama i perspektivama koje stoje pred njima. U prvom izdanju feljtona analiziramo Stranku demokratske akcije (SDA), najjaču bošnjačku stranku od 1990. godine. <h2>Prva nacionalna stranka</h2>Od 1990. do danas, SDA je na svakim izborima, s jedinim izuzetkom 2010., bila pojedinačno najjača stranka u državi. Kroz sve te godine, SDA je, s izuzetkom 2000. – 2002. te 2022. – ... , bila dio i izvršne vlasti u BiH, te je društvo u kojem danas živimo, prije svega u većinski bošnjačkim područjima, u najvećoj mjeri skrojeno politikama i vrijednostima ove stranke.Kroz ove nešto više od tri decenije, vladavinu SDA možemo podijeliti na tri epohe: onu pod vladavinom Alije Izetbegovića, drugu pod vodstvom Sulejmana Tihića, te treću i još aktuelnu pod liderskom palicom Bakira Izetbegovića.Stranka demokratske akcije nastaje kao prva moderna nacionalna stranka u BiH, a zvaničan datum osnivanja je 26. maj 1990. godine. Iako je stranka nastala prije svega s ciljem nacionalnog okupljanja i političkog organiziranja Bošnjaka, u svom nazivu je izbjegla nacionalno ime, najviše zbog činjenice da je na sceni u tadašnjoj SR BiH i dalje bilo zabranjeno osnivanje nacionalnih stranaka.Ideje o osnivanju ove stranke započele su još 1989. godine.&nbsp;Rusmir Mahmutćehajić&nbsp;je u razgovorima s Alijom Izetbegovićem raspravljao o organiziranju muslimanskog naroda, što će izroditi u inicijativu za formiranje stranke. U matični odbor stranke bili su uključeni Alija Izetbegović,&nbsp;Alija Isaković,&nbsp;Munib Maglajlić,&nbsp;Mustafa Cerić,&nbsp;Osman Muftić&nbsp;itd.&nbsp;Među tada popularnim ličnostima kasnije će se stranci priključiti i Adil Zulfikarpašić, biznismen i intelektualac koji je u Cirihu osnovao Bošnjački institut te decenijama zagovarao promociju imena Bošnjak kao nacionalnog imena, Fikret Abdić,&nbsp;direktor&nbsp;„Agrokomerca“ koji je među Krajišnicima uživao veliki ugled, kao i&nbsp;Sulejman Ugljanin&nbsp;iz Sandžaka.U prvom sazivu stranke&nbsp;funkciju predsjednika stranke obavljao je Izetbegović, a za potpredsjednike su izabrani Adil Zulfikarpašić,&nbsp;Salim Šabić&nbsp;i&nbsp;Mirsad Ćeman. Da bi se zadovoljila regionalna pripadnost stranci, u Predsjedništvo su ušli i&nbsp;Mirsad Veladžić&nbsp;(prostor&nbsp;Krajine) i Sulejman Ugljanin (prostor&nbsp;Sandžaka). Osim njih, tu su bili i&nbsp;Džemaludin Latić,&nbsp;Omer Behmen&nbsp;i&nbsp;Kenan Mazlami.No, već u startu postojanja ove stranke doći će do sukoba koji će ostati usud SDA, a preko nje i cjelokupnog bošnjačkog naroda: da li ideologiju stranke treba usko vezati uz islam kao temeljni identitet i Bošnjake tretirati prvenstveno kao dio ummeta, ili prednost dati multietničkim politikama i zapadnim tekovinama.&nbsp;Sam Izetbegović, iako je stranku prvobitno formirao kao široki narodni pokret, primajući u njega i mnoge sekularno orijentirane intelektualce, u donošenju ključnih odluka ipak se najviše uzdao u svoje saborce iz „Mladih muslimana“, organizacije s panislamističkim tendencijama.Upravo će to biti jedan od glavnih razloga zbog kojih će stranku ubrzo napustiti Adil Zulfikarpašić, koji je zagovarao prozapadne politike te osnovao Muslimansko-bošnjačku organizaciju.&nbsp;Ipak, ovo neće poremetiti previše SDA, koja će na izborima 1990. osvojiti 31,5 posto glasova te, sa SDS-om i HDZ-om, nakon gotovo pola stoljeća okončati vladavinu komunista BiH.Narednu godinu i po SDA će voditi bošnjački narod i BiH u turbulentnoj situaciji raspada Jugoslavije. Stav ove stranke je bio da sudbina BiH u Jugoslaviji zavisi od odluka Slovenije i Hrvatske, odnosno da bi s njihovim izlaskom i BiH morala krenuti putem nezavisnosti jer Jugoslavija više ne bi ni postojala.&nbsp;Upravo će, nakon što su u junu 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, SDA, uz pomoć HDZ-a, preuzeti neophodne korake ka istupanju iz Jugoslavije i proglašenju nezavisnosti BiH, što će svoju realizaciju konačno dobiti s referendumom 29. februara i 1. marta 1992. Kao što je poznato, SDS, koji je već u januaru proglasio Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu (kasnije Republiku Srpsku), uz pomoć režima iz Beograda i trupa JNA, započeo je rat s ciljem razaranja Bosne i Hercegovine te priključenja najvećeg dijela njene teritorije zamišljenoj budućoj „velikoj Srbiji“, propraćeno zločinima etničkog čišćenja i genocida nad Bošnjacima i Hrvatima.&nbsp;U nezavisnost će rukovodioci koji su ispred SDA vodili državu krenuti s idejom multietničke i otvorene BiH, što će se odraziti i kroz multietnički karakter kako vlasti tako poslije i same Armije BiH.Ipak, sukob između ovog sekularnog i bosanskohercegovačkog te vjerskog identiteta ove stranke ponovo će u ratnim danima doći do izražaja. Samo rukovodstvo BiH, kako ratne okolnosti to bude diktirale, sve će više početi djelovati kao ekskluzivno bošnjačko, uz formalno pristajanje i na koncepte unutrašnje podjele BiH na etničke republike.&nbsp;Uporedo s tim, desit će se i proces islamizacije BiH koja će, od nominalno sekularne, sve više biti pretvarana u bošnjačko-islamsku Armiju kroz čišćenje nebošnjačkih kadrova s rukovodećih pozicija, uvođenje mesdžida u vojsku, selama kao službenog pozdrava, formiranja muslimanskih brigada, kao i primanja islamskih dobrovoljaca s Bliskog istoka u redove Armije.Iako zbog potpisivanja Dejtona mnogi danas osuđuju Aliju Izetbegovića, onaj osnovni cilj, očuvanje BiH u međunarodno priznatim granicama, ipak je ostvaren, a narod je tad bio sretan zbog okončanja rata. Ipak, novi raskol će se desiti između Alije Izetbegovića i bivšeg ministra vanjskih poslova i premijera RBiH Harisa Silajdžića, koji će osnovati Stranku za BiH i povući sa sobom veliki broj umjerenijih kadrova.&nbsp;Ni ovo neće poremetiti uspjeh SDA, koja će na prvim postratnim izborima 1996. ostvariti rekordan rezultat, osvojivši više od 700.000 glasova.No, u narednim godinama doći će do naglog pada popularnosti ove stranke. Kriminalna privatizacija, teška ekonomska situacija, veze s radikalnim islamskim krugovima, unutrašnji sukobi, srušit će ovu stranku s vlasti 2000. godine, kada je u cijelom regionu došlo do demokratskih promjena.&nbsp;U Srbiji je pao Milošević, u Hrvatskoj HDZ, dok je u BiH na vlast došla Alijansa za promjene. Prvi put je u FBiH formirana vlast i bez SDA i bez HDZ-a, sa širokom koalicijom stranaka.<h2>Sekularizacija stranke</h2>SDA su tresli unutrašnji sukobi, a u svijetu, nakon 11. septembra, ova stranka počela je trpjeti snažan američki pritisak zbog svoje islamističke struje i veza s radikalima.&nbsp;Sam Izetbegović shvatio je da je vrijeme za promjene. Te godine se, nakon gubitka vlasti, povukao i s čela SDA te kormilo prepustio Sulejmanu Tihiću, koji je važio za umjerenog i prozapadnog političara. Zaokret u politici stranke Tihić je najavio iste godine rečenicom „U SDA se sad može i s pivom“. Tihić će u narednih deset godina sekularizirati ovu stranku, otvoriti njena vrata srpskim i hrvatskim kadrovima, napraviti snažni zaokret ka Zapadu, uspostaviti bliske odnose s evropskim konzervativnim strankama te voditi umjerenu i proevropsku politiku. Ovaj zaokret od početka je nailazio na žestok otpor islamističke struje u SDA koja je sve više počela isturati Bakira Izetbegovića kao svog favorita.&nbsp;Tihić je za predsjednika potvrđen na Kongresu 2005., da bi 2009. ponovo bio izabran, kada je pobijedio Bakira Izetbegovića.I dok će Tihić zadržati podršku unutar stranke, glasači SDA često i nisu bili oduševljeni njegovim politikama.Iako je 2002. pobijedio u utrci za člana Predsjedništva, godine 2006. doživio je uvjerljiv poraz od Harisa Silajdžića, za kojeg su otvoreno lobirali i pojedini desni kadrovi SDA te Islamska zajednica.Sa smrću Tihića 2013. godine, Izetbegović je konačno dočekao priliku da započne treću eru u postojanju SDA. Mnogi su prognozirali da s povratkom Izetbegovića stiže i era povratka „duboke države“ u rukovodstvo stranke i da će radikalni elementi ponovo dobiti svojih pet minuta. <h2>Povratak na Istok</h2>Ipak, u svojim počecima Izetbegović, koji je 2010. izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva, nastupao je umjereno i nastojao je sebe brendirati kao umjerenog konzervativca. No, ispostavit će se da je to bilo samo uhodavanje, a da su se prognoze o opasnostima politike Bakira Izetbegovića pokazale potpuno tačnim.Izetbegović će ubrzo, sve agresivnije, započeti proces nikad veće radikalizacije ove stranke. U vanjskoj politici se potpuno podredio interesima i željama turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), koji je i sam vodio sve desniju politiku; javno je podržao Muslimansko bratstvo i predsjednika Mursija u Egiptu; Odnosi sa zapadnim državama bit će svedeni na minimum, a mediji bliski SDA započet će sa širenjem islamističkih ideologija i neumornom satanizacijom svih kritičara politike SDA ili prozapadno orijentiranih Bošnjaka.&nbsp;Istovremeno, Izetbegović će vlastitu suprugu Sebiju Izetbegović postaviti na čelo KCUS-a i uključiti je u vođenje stranke; započet će kontinuiranu čistku kadrova unutar stranke. U najuže rukovodstvo SDA bit će postavljani karikaturalni kadrovi skromnog obrazovanja, još skromnijeg vokabulara i brojnih sumnjivih djela.Sve to pratit će i najveće osipanje SDA u historiji iz kojeg će u ovom periodu nastati cijeli niz novih stranaka – Nezavisni blok, Pokret demokratske akcije, Narod i pravda, itd...Izetbegovića će to odvesti do zaista jedinstvene situacije – da se 12 stranaka ujedini protiv njega na izborima 2022. godine i stane iza Denisa Bećirovića te da, s izuzetkom Željka Komšića i DF-a, apsolutno niko ne bude voljan praviti vlast s njim nakon izbora, što će, uprkos raznim zakulisnim igrama i pokušajima pridobivanja delegata u Domu naroda FBiH, na kraju dovesti i do formiranja vlasti bez SDA, i to na nivou BiH i FBiH.Naravno, zbog izrazitog antizapadnjaštva ove stranke pod njegovim vodstvom, skidanje SDA s vlasti otvoreno će podržati i vodeće zapadne sile.No, za razliku od njegovog oca koji je prepoznao historijski trenutak i podržao Tihića da provede sekularizaciju stranke kada je to bilo neophodno, Bakir Izetbegović i ne pomišlja da se povuče s čela.Bakir Izetbegović je uradio što Tihić, koji je izabran za predsjednika na Kongresu i 2005. i 2009., nije ni pomišljao – da zabrani konkurenciju i onemogući Šemsudina Mehmedovića da mu bude protukandidat.Jasno je da ova Izetbegovićeva politika SDA može dalje voditi samo u dodatnu marginalizaciju, radikalizaciju i političko propadanje, posebno uzimajući u obzir da je i sam Mehmedović najavio formiranje novog političkog pokreta.Ako smo sagledali historiju SDA, zaključak koji možemo izvesti jeste da je Alija izgradio, Sulejman sekularizirao, a Bakir devastirao.<h2>Brojne afere</h2>Brojne kriminalne afere, s „Respiratorima“, pod vodstvom bivšeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića, kao najčuvenijom, nepotizam, optužnice, radikalizacija, botovska dehumanizacija političkih protivnika, antizapadnjaštvo, verbalni napadi na novinare, postat će prepoznatljivo obilježje SDA pod Izetbegovićevim vodstvom.

Jasno je da ova Izetbegovićeva politika SDA dalje može voditi samo u dodatnu marginalizaciju, radikalizaciju i političko propadanje

SDA: Stranka koju je Alija izgradio, Tihić sekularizirao, a Bakir devastirao

Federalni ministar trgovine Amir Hasičević izjavio je da Federalno ministarstvo trgovine intenzivno radi na izradi novog zakonskog rješenja o unutrašnjoj trgovini kojim je, između ostalog, predviđeno uvođenje neradne nedjelje u trgovinama na području FBiH.- Mislim da možemo naći rješenje koje može zadovoljiti sve zainteresovane strane - rekao je Hasičević na debati Liberalnog foruma pod nazivom „Treba li nedjelja biti obavezni neradni dan u FBiH".

Ministar Hasičević je istakao i da sve manje ljudi želi raditi u trgovinama, a jedan od razloga je i postojanje radne nedjelje.- Dobit trgovačkih lanaca u 2020. godini nakon oporezivanja je bila 900 miliona, a 2022. godine milijardu i 500 miliona. Utvrdili smo da se radi o enormnom zarađivanju pa smo se u tom smislu počeli baviti i uzrocima inflacije.... Razgovarali smo s trgovačkim lancima i oni su priznali da im nedostaje radnika, ali i da je zbog radne nedjelje postalo nepoželjno biti trgovac – kazao je ministar.

<h2>Raspored radnog vremena</h2>Što se tiče prijedloga prednacrta zakona, kako je rekao, on je već u preliminarnoj proceduri i očekuje se mišljenje iz Ureda za zakonodavstvo, kao i Ministarstva pravde i Ministarstva finansija. Nakon toga ide u formi prednacrta na dnevni red Vlade FBiH, a nakon toga u parlamentarnu proceduru.- Članom 17 tog novog zakona regulisan je način i raspored radnog vremena prodajnih objekata, pa se između ostalog predviđa da je radno vrijeme prodajnih objekata sedmično 90 sati, ali su nedjelja i praznici neradni - rekao je Hasičević.Inicijativa je, prema njegovim riječima, započeta i s ciljem harmonizacije federalnog tržišta, obzirom da je dosadašnjim zakonom određeno da se to donosi na kantonalnim, odnosno na nivoima lokalnih zajednica, opština i gradova, pa su postojala šarolika rješenja. Ministar je naveo da su socijalnom dijalogu prepoznali i uvažili sve zainteresovane strane - sindikat i poslodavce, odnosno trgovce, kao i Udruženje potrošača. Sindikat radnika u trgovini je iznio svoje argumente koji su, kako je rekao Hasičević, ukazivali da bi to bila opravdana inicijativa, da nedelja bude neradni dan.Nakon toga su, kako je dodao ministar, uslijedili sastanci sa svim značajnijim poslovnim subjektima iz oblasti trgovine, prije svega predstavnicima trgovačkih lanaca koji su također podržali inicijativu.

<h2>Brzo na dnevnom redu</h2>- S obzirom da je ovo zakonsko rješenje već pušteno u proceduru, očekujem da bi se do kraja ovog mjeseca moglo naći na dnevnom redu sjednice Vlade Federacije BiH - dodao je Hasičević.Hasičević je istakao i da će vladajuća koalicija u Federaciji BiH izvjesno zajedničkim snagama podržati uvođenje neradne nedjelje.Federalni zastupnik Damir Nikšić kazao je da je neradna nedjelja civilizacijska tekovina koja korijene ima još u antičkom periodu.- Ja ne mogu da se opustim kad kraj mene neko radi. Jedan dan mora postojati da se opustimo svi kao društvo, jer se prenosi ta frekvencija. Radio sam i živio sam vani i imao sam slobodan dan ponedjeljkom. To je ludilo. Nisi sinhroniziran s društvom. Društvo kulturološki treba da ima dan kad se svi odmaramo. "Ne mogu danas" slušam od kako su ovi vaši neoliberali s Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom došli na vlast i sve deregulisali – kazao je Nikšić.

Poduzetnica Adela Ramić protiv je uvođenja Neradne nedjelje u FBiH smatrajući da ona ljudima uskraćuje osnovno pravo na rad te da će posebnu štetu nanijeti malim trgovinama.- Neki muškarci su nasilni prema ženama. Da li je sad zbog toga rješenje da svim muškarcima zabranimo pristup ženama? Zašto onda zbog toga što neki poslodavci krše prava svojih radnika treba svima da zabranimo da rade nedjeljom? Moju malu radnju zatvarate i tretirate je kao velike tržne centre koji zarađuju milijarde. S kojim pravom vi mislite da meni možete zabraniti da radim nedjeljom – kazala je Ramić.Protiv neradne nedjelje je i dr. sc. Damir Bećirović, ekonomist iz Tuzle, koji je kazao kako bi uvođenje neradne nedjelje predstavljalo kršenje Ustava FBiH.- Mi malim trgovinama ovim zakonom uskraćujemo pravo na slobodu na rad. Ali zašto zakonski ovo rješavamo, a ne pustimo tržište da to riječi. Najveći lanac pekara već dugo ne radi nedjeljom, ne zato što oni ne bi voljeli da rade nedjeljom, nego zbog odliva rade snage bio je primoran da ukine rad nedjeljom. Banke su nekad redovno radile subotom, sada su sve zatvorene. Zato što ih je tržište natjeralo. Ko brani velikim trgovačkim lancima da sad zatvore svoje prodavnice nedjeljom, zašto je potreban zakon – upitao je Bećirović.

Na debati se diskutovalo o tome šta bi donošenje zakona o neradnoj nedjelji značilo za radnike u FBiH i njenu ekonomiju, a učestvovali su zastupnik u Parlamentu FBiH Damir Nikšić, ekonomist Damir Bećirović, poduzetnica Adela Ramić, a moderator debate bio je Danijal Hadžović.

U komentarima napišite podržavate li uvođenje obavezne neradne nedjelje u cijeloj Federaciji BiH

Do kraja godine: Federacija BiH zabranjuje rad nedjeljom?

Eliezer Papo je rođeni Sarajlija, profesor hebrejske književnosti na Univerzitetu “Ben-Gurion” u Izraelu. U razgovoru za „Avaz“ govorio je o situaciji koja vlada u Izraelu nakon napada Hamasa u subotu.<h2>Gomile leševa</h2>U subotu 7. oktobra svjedočili smo stravičnom koordiniranom napadu Hamasa u kojem je ubijeno nekoliko stotina ljudi, mahom civila. Izrael je, očekivano, odgovorio raketiranjem pojasa Gaze iz kojeg je došao napad. Kakva je trenutno atmosfera u Izraelu?- Ja u Izraelu živim od decembra 1991, dakle već sam više godina proveo ovde nego svojevremeno u Jugoslaviji, i nikada nisam doživio ovakvu atmosferu. Nakon pogroma koji je Hamas napravio u subotu, tek sam danas po prvi puta izašao iz kuće. Kako ja, tako i većina komšija i sugrađana, bar dokle oko seže s prozora. Prvih 72 sata je vladala opšta konsternacija. Nešto poput atmosfere nakon pada atomske bombe u holivudskim filmovima, a oni ljudi valjda znaju kako to izgleda, njihova je zemlja jedina dosad bacala atomske bombe. Ne, nije se radilo o bilo kakvom policijkom času, nego o opštoj paralizi društva. Scene za kakve smo mislili da se poslije sadejstva njemačke vojske i ukrajinske policije u Babinom jaru ili poslije ustaških divljanja u Jasenovcu više nikada neće moći ponoviti, ispunile su ekrane i svijesti ljudi: silovane žene, djeca u kavezima, gomile leševa na sve strane, safari lov na polaznike koncerta, odvođenje ljudi u ropstvo, bebe pronađene žive u ormaru gdje su ih roditelji zdekovali prije nego što su ubijeni. &nbsp;Kako se jednoj od najboljih obavještajnih službi svijeta mogao desiti ovakav propust?- Niko nema pojma. Vlada još nije dala zvanično objašnjenje, a i da jeste pitanje je da li bi ono ikoga zadovoljilo. Vakum su u međuvremenu ispunile raznorazne teorije. I ovde kao i na Balkanu ljudi se rađaju sa malom maturom, a čim prestanu da sisaju dobiju i fakultetsku diplomu, tako da svi sve znaju. Teorije variraju od teorije „trostruke vrpce“ (prema Propovjedniku 4:12), preko „izdaje duboke države“ do onih širokokutnijih: „Amerikanci otvaraju novo ratište, jer su u Ukrajini izgubili, a ulaze u predizbornu godinu, pa im treba novi seksi rat, jer je prethodni izgubio na seksipilnosti“. Ne govorim o vlastitim pogledima, nego o mišljenjima koja se mogu čuti po grupama na Facebooku, Whats appu, Telegramu i slično. Kao što rekoh, neposrednih živih kontakata nije bilo puno u ovim danima nakon "dana D". Teorija trostruke vrpce kombinuje tri faktora: 1. djelimično prebacivanje upravljanja sigurnosnim pitanjima na umjetnu inteligenciju 2. praznik - kada je većina vojske bila na Zapadnoj obali, jer tamo za vrijeme praznika uvijek prijeti opasnost da dođe do trvenja između Arapa i Jevreja, pošto tamo zajednice žive pomiješano i 3. potcjenjivanje Hamasa, ono što bi se u Hercegovini reci „ta će on“. Pošto kupio, poto prod'o. <h2>Pitanje Egipta</h2>Ipak, Izrael je na sve odgovorio žestokim napadima u kojima strada i civilno stanovništvo u Gazi. Kuda sve ovo vodi?- Da, od toga čovjeku dođe da poludi. Uvijek stradaju nevini! Da ne idemo daleko u prošlost... Najsvježiji posljednji rat... prije ovog koji se sad đubri i zaliva. Ukrajinci nisu nikada glasali za sukob Rusije i Zapada preko vlastitih leđa. Naprotiv, glasali su za Zelenskog upravo zato što se&nbsp; na izborima predstavio kao podjednako udaljen i od ukrajinskih ultranacionalista i od vatreno proruskih građana Ukrajine. Predizborna kampanja mu je, koliko se ja sjećam bila: Zar vam ja izgledam kao ukrajinski nacionalista, ja sam ukrajinski Jevrejin kome je ruski jezik maternji i zalažem se za normalizaciju odnosa sa Rusijom i ruskom zajednicom, za ulazak u Evropsku uniju i ekvi-saradnju i sa Amerikom i sa Rusijom. Poslije izbora obrnuo je ćurak naopako, vjerovatno izložen ovakvim ili onakvim pritiscima, a narod više nikada niko ništa nije ni pitao. Strada, pa strada. Ukratko, nekada je za rat bilo potrebno najmanje dvoje. Danas su moderni proksi ratovi, pa je potrebno da se nađu bar dva unutrašnja i bar dva spoljna faktora. Nažalost, ovdje imamo sijaset unutrašnjih i sijaset spoljnih faktora, voljnih da odmjere snage i na Srednjem istoku (istorijski, Bliski Istok je Balkan, odnosno Osmanske teritorije u Evropi, a ovo ovdje je Srednji). Jezik pregrizao, ali vjerujem da sve ovo vodi još jednom globalnom ratu koji će se voditi preko lokalnih leđa. Sjećate se onog bosansko-oskarovskog „s*anja u Ruandi“. E tako bi neki ovdašnji Đuro serbez mogao da kaže: Da hoće više ovaj Tajvan, da mi malo ohanemo. Bilo kako bilo, ključ za rješenje trenutne krize je u rukama Hamasa. Oni ove sekunde mogu da prekinu humanitarnu krizu, neka vrate taoce i neka predaju sudu zločince koji su počinili masakre nad izraelskim civilima 7. oktobra 2023, i niko više neće tražiti teroriste iza civilnih objekata u Gazi. Naravno, Hamas to neće napraviti, jer nisu izazvali krizu da bi je sad okončavali. Pobili su izraelske civile i sakrili se mučki iza svojih, kako bi iskorištavali patnju palestinskih civila.&nbsp;Je li nakon svega uopće više moguć život Palestinaca i Jevreja jednih s drugima ili barem jednih pored drugih u dvije odvojene države? - Ljudi nemaju pojma kako to ovde izgleda zaprave. Život jednih s drugima je ovde ne samo neminovnost, nego i svakodnevna praksa. Trećina mojih studenata su Arapi. I kad bi postojale dvije države, u Izraelu bi ostala značajna manjina tzv. Izraelskih Arapa. Oni zajedno s nama bježe u skloništa kad se upale sirene, i zajedno s nama kunu one koji lansiraju rakete, ponekad i glasnije, kao što uvijek radi manjina koja se ne boji samo spoljnog faktora već i optužbe za petokolonašenje. Apsolutno negiram bilo kome na Balkanu pravo da tvrdi da mu je više od mene stalo do mojih prijatelja Palestinaca. Problem, dakle, nije nužno vezan za izraelske Arape, s kojima živimo sada i živjećemo sutra; nego prevashodno za Gazu, koja funkcioniše kao entitet za sebe. Entitet koji ima granicu sa Izraelom i sa Egiptom. U normalnim danima mnoštvo Palestinaca iz Gaze radi u Izraelu. U danima tenzije, granični prelaz biva zatvoren. Gaza ima i granicu sa Egiptom. Interesantno je da oni koji se kod nas toliko identifikuju s Gazom, nikada ne govore o tome kako Egipat Gazu drži pod opsadom, pretvara u geto, konclogor i slično. Gazom vlada Hamas, revolucionarna organizacija kojoj su Palestinci sredstvo, a ne cilj. Ja lično ne poznajem obične Palestince iz Gaze, ali ako su rođaci ovih naših, a jesu, onda je i dobar dio njih sigurno sababa (u hebrejskom slengu se koristi arapski glagol čije je značenje teči, da bi se ukazalo na osobu koja je opuštena i prilagodljiva, o sebi. pri sebi što bi se reklo u BiH). Ne sumnjam sekunde jedne da je vjera snažan identitetski momenat, i da kao takva dovodi do instant identifikacije sa patnjama savjernika. Ipak, za nas ovdje Palestinci nisu neki amorfni emocionalni koncept, nego vrlo konkretni zubar Basem, koji mi ne stigne popraviti zube jer se raspravljamo o političkim temama, i koji mi ponekad namjerno drži zujalicu u ustima da bi mogao da drži monolog, a koji mi je neki dan rekao da sam zvijezda njegove porodične "Whats App" grupe, zbog atipičnih stavova prema izraelsko-palestinskom konfliktu, ili najsimpatičnija studentkinja Suha, koja mi je neki dan predala izvrsnu analizu jedne srednjevjekovne jevrejske liturgijske pjesme koju je, na hebrejskom, napisao jedan Jevrejin čiji je sin prešao na Islam, pa poslije prelaska na Islam napisao, na arapskom, teološki pamflet protiv judaizma. Suhina analiza pjesme obuhvatila je i osvrt na sinovljev pamflet, nešto što većina mojih jevrejskih studenata može da analizira „kad na vrbi zasvrbi“. Ja s tim ljudima živim i saobraćam svakodnevno. Upravo zato, uzimam sebi i pravo da budem kritičan prema vodstvu njihovih elita na različitim prekretnicama...&nbsp; <h2>Propuštanje prilika</h2>Papo naglašava kako palestinske elite nikada nisu “propustile priliku da propuste priliku” za mirovno rješenje.&nbsp;Jednostavno rečeno, palestinske elite nikada nisu propustile priliku da propuste priliku. Ajde što su 1948. odbile podjelu koju su predložile Ujedinjeni narodi, nego su i mnogo decenija i mnogo izgubljenih bitaka i ratova nakon toga, 2000. godine, odbile podjelu Jerusalima koju je Jaseru Arafatu nudio Ehud Barak. Dva naroda, dvije države i dva dijela Jerusalima. U međuvremenu je u Izraelu došlo do ekonomskih, sigurnosnih i demografskih promjena, zbog kojih je danas takva ponuda nezamisliva. Ukratko, danas u oba naroda postoji nespremnost da se odustane od pola zemlje u cilju razdvajanja, kao i nespremnost da se napravi jedna zajednička građanska država. Mislim da ta vrsta paralize nije tipična samo za nas ovde, nego i za nas tamo, pa ako ništa taj bi hendikep mogao da bude izvor empatije tamo učvorenih premda ovde učvorenim. Toliko s lica mjesta, s pupka svijeta.&nbsp;&nbsp;

Suživot Jevreja i Palestinaca je ne samo neminovnost nego i svakodnevna praksa.  Nakon napada u Izraelu vladala je paraliza društva

Eliezer Papo za "Avaz": Jevreji i Palestinci zajedno bježe u skloništa od Hamasovih raketa

Slavni holivudski glumac Kirk Daglas (Douglas), koji je preminuo 2020. godine, dobro je upamtio Sarajevo, koje je posjetio tokom Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, a bio je i prijatelj s Titom.<h2>Sarajevski mangupi</h2>No, ono što je posebno ostalo upamćeno iz vremena njegovog boravka u Sarajevu je njegov odlazak na ćevape koji će rezultirati vjerovatno najskuplje plaćenom porcijom tada. Naime, Daglasu je porcija ćevapa naplaćena po deset puta višoj cijeni od stvarne.- Onda se neki sarajevski mangup sjeti da za*ebe Kirka Daglasa - prisjetio se Goran Bregović u emisiji „Robna kuća“ na RTS-u jedne prilike.- Naplatili su mu u to vrijeme nevjerovatnih 100 dolara za ćevapčiće - prisjeća se u istoj emisiji Raka Marić, menadžer benda „Bijelo dugme“.<h2>Država na djelu</h2>- Oni jadni misle da su to ovce, pa se sjetio u nekom lijevom restoranu da mu naplati deset puta više - dodao je Bregović.- To ti je skandal bio. Kako je mogao da skrnavi gostoprimstvo Sarajlija - kazao je Marić, a Bregović je dodao da su taj restoran odmah nakon toga zatvorili.

To se upravo i desilo, potvrđuje sarajevska štampa iz tog vremena. Naime, novine izvještavaju da je 48 sati nakon incidenta inspekcija zatvorila restoran „Una“ vlasnika Fahrudina Šehića nakon što je glumcu i njegovom društvu naplaćeno deset puta viša cijena. Iz teksta saznajemo da su zbog istog prekršaja, tj. naplaćivanja viših cijena gostima, zatvorena još tri kafića u Sarajevu.Osim što je lijepo prisjetiti se vremena kada je Sarajevo bilo centar svijeta, na ovom primjeru lijepo se podsjetiti i činjenice da je to bilo i vrijeme kada su postojali i država i zakon.<h2>Oskar za životno djelo</h2>Daglas je 1996. godine dobio počasnog Oskara za 50 godina kreativne i moralne snage u filmskoj zajednici. Daglas je rođen 9. decembra 1916. godine kao Isur Danijelovič (Issur Danielovitch) u Amsterdamu, Njujork, kao sin Brine Berte (Bryna Berth), rođene Sanglel, i Heršela Harija Danijeloviča (Herschel Harry), biznismena. Popularnom glumcu Majklu Daglasu je bio otac.Najvažnija filmska ostvarenja su mu „20.000 Leagues Under the Sea“ (1954.), „Lust for Life“ (1956.), „Paths of Glory“ (1957.), „Gunfight at the O.K. Corral“ (1957.), „The Vikings“ (1958.), „Spartacus“ (1960.), „Lonely Are the Brave“ (1962.), „Seven Days in May“ (1964.), „The Heroes of Telemark“ (1965.), „Saturn 3“ (1980.) i „Tough Guys „(1986.).Umro je 5. februara 2020. u 104. godini.

Inspekcija je 48 sati nakon incidenta zatvorila restoran „Una“ vlasnika Fahrudina Šehića

Čuvena priča iz vremena Olimpijade: Kako je Kirk Daglas u Sarajevu pojeo najskuplje ćevape

Kada bismo ukratko trebali opisati odnose koje Bosna i Hercegovina ima s Izraelom i Palestinom, najbolja riječ koja bi opisala i jedan i drugi slučaj je “neodređeno”. <h2>Potpuno podijeljeni</h2>Naime, razlog za to što BiH u vezi s tim pitanjem nema jedinstven stav je taj što, kao i u većini drugih stvari, on varira od predstavnika do predstavnika, u zavisnosti od njegove etničke pripadnosti.Izrael je Bosnu i Hercegovinu priznao kao državu 25. septembra 1997. godine, da bi dan kasnije i BiH priznala Izrael. S druge strane, Palestina je Bosnu i Hercegovinu priznala još u oktobru 1992. godine, nekoliko mjeseci nakon prijema u UN. BiH je, s druge strane, Palestinu priznala još 27. maja 1992. godine.No, nakon rata bošnjački političari, ali posebno stanovništvo razvilo je snažnu empatiju prema palestinskom narodu zbog njegovog stradanja, pružajući intenzivnu podršku Palestincima. Taj pravac morali su pratiti i bošnjački političari koji su uglavnom izbjegavali ulaziti u neke intenzivnije političke odnose s Izraelom koji su bili tek sporadični i simbolični. Naravno, ovu činjenicu nastojali su iskoristiti srpski i hrvatski političari. Prve korake prema zbližavanju s Izraelom napravio je Milorad Dodik, koji je za savjetnika i specijalnog predstavnika u Izraelu imenovao Arijea Livnea, a vrhunac tih odnosa bio je susret Dodika s predsjednikom Šimonon Peresom 2012. godine. Ipak, zbog Dodikove antizapadne politike ovo zbližavanje nije bilo dugog vijeka te aktuelni predsjednik RS odavno već nije na mapi Izraela.<h2>&nbsp;Kontradiktorni istupi</h2>Mnogo bolje odnose s Izraelom danas održava hrvatska strana, što posebno dolazi do izražaja u oblasti privrede. S te strane ne treba čuditi to što je Borjana Krišto, kao predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, nedvosmisleno osudila napad Hamasa i izrazila čvrstu podršku Izraelu. Dodik je, također, osudio napad te Palatu RS osvijetlio bojama zastave Izraela.S druge strane, bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović poslao je prilično neutralnu poruku u kojoj osuđuje nasilje, dok je Željko Komšić čak izrazio i razumijevanje za teroristički napad Hamasa, nazvavši to potezom očajnika.Nažalost, kao i većina drugih pitanja, i ovo demonstrira duboku podijeljenost u bh. društvu, prvenstveno na njegovom političkom polju. Naša država ne govori jednim glasom, što svakako krajnje negativno utječe na njen kredibilitet u svijetu, ali i nejasnoću u međunarodnoj zajednici u vezi s tim uz koje vrijednosti BiH stoji.<h2>&nbsp;Poziv Miloševiću</h2>Iako su Jevrejski kongres i posebno Jevreji u SAD pružali punu podršku Bosni i Hercegovini tokom agresije te zagovarali i vojnu intervenciju, Izrael se prema BiH držao krajnje rezervirano. Isto se može reći i za tadašnje palestinske vlasti predvođene Jaserom Arafatom, koji jeste održavao odnose s predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, no istovremeno je, poput drugih ljevičarskih arapskih lidera, tretirao i Slobodana Miloševića kao žrtvu zapadnog imperijalizma. Godine 1999. Arafat je čak pozvao Miloševića u posjetu Palestini na proslavu Božića, nekoliko mjeseci nakon NATO intervencije, no ta posjeta nije realizirana nakon što je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova otvoreno upozorilo da bi Milošević bio uhapšen zbog haške optužnice.

Naša država ne govori jednim glasom, što svakako krajnje negativno utječe na njen kredibilitet u svijetu

BiH podržava i Palestinu i Izrael!

Nihad Uk u ponedjeljak je podnio ostavku na mjesto premijera Kantona Sarajevo. Na ovaj način zvanično je započeo dugo najavljivani proces rekonstrukcije Vlade koji bi trebao biti okončan u narednih mjesec.Naravno, pozicija Uka neće biti upitna, s obzirom na to da je njegova ostavka tek zadovoljavanje procedure da se ministri SBiH izbace iz vlasti, nakon što je ova stranka prethodno napustila savez s trojkom te bezuspješno pokušala spriječiti uspostavu nove Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.Naravno, suviše je rano za donošenje ocjene o tome koliko je Nihad Uk bio uspješan kao premijer. Mnogima je djelovalo iznenađujuće kada je Uk imenovan za premijera, u martu ove godine, zamijenivši na toj poziciji Edina Fortu, koji je prešao na poziciju u Vijeće ministara. U nekoliko mjeseci svog mandata Uk je podržao brojne korisne projekte u Kantonu Sarajevo te je procesima upravljao na transparentan način.Vlada koju je on vodio nastavila je raditi i na projektima izgradnje i obnove saobraćajne mreže u KS. Ipak, veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera, a tiču se, prije svega, infrastrukturnih izazova. Tu se podrazumijevaju izgradnja transverzale koja je u planu već više od četiri decenije i obnova putne infrastrukture, ali i projekti revitalizacije kantonalnih preduzeća, jačanje Aerodroma u Sarajevu, rješavanje problema zbrinjavanja mladih, vraćanje vrhunskog sporta u glavni grad BiH itd.S obzirom na to da će Uk, prema svemu sudeći, na poziciji premijera ostati do kraja 2026. godine, ima i dovoljno vremena da dokaže da mladi kadrovi u ovoj zemlji ipak znaju i mogu bolje.Nihad Uk rođen je 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu.

Veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik&nbsp;u nedjelju se susreo s predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan).&nbsp;Dodik je jedini političar iz Bosne i Hercegovine, uz Željku Cvijanović, koji je prisustvovao Kongresu vladajuće Erdoanove AK Partije.<h2>Samoubilačka politika</h2>Zanimljivo, na Kongresu nije bilo niti jednog bošnjačkog političara. I dok se izostanak predstavnika neke od stranaka trojke može i razumjeti, kako zbog ideološke nepodudarnosti tako i snažnog zaokreta koji su nove bošnjačke vlasti u vanjskoj politici napravile prema Zapadu i zapadnim partnerima, dotle je mnoge iznenadila činjenica da na Kongresu nije bilo Bakira Izetbegovića niti predstavnika SDA.A teško je naći snažniji primjer podaništva jednog političara prema drugom od onoga koji je Izetbegović posljednjih godina iskazivao prema turskom predsjedniku. Tako je još 2012. Izetbegović, tada kao član Predsjedništva BiH, kazao da je Erdoan „lider svih muslimana“. Da je Erdoan njegov lider, Izetbegović je ponovio kao član Predsjedništva 2018. godine, na predizbornom skupu u Zetri koji je turski lider organizirao za tursku dijasporu, što je nezabilježen primjer ponižavanja jedne države od njenog čelnika.Iste godine Izetbegović će iskoristiti susret s tadašnjom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel da se svađa s njom zbog Erdoana i činjenice da ga je ugostio u Sarajevu na predizbornom skupu, što je Njemačka prethodno zabranila.Naravno, to podaništvo nije prošlo bez naplate. Ovo Izetbegovićevo podređivanje AKP-u pratile su godine zahlađenja u odnosu zapadnih država prema BiH, prije svega Bošnjacima, čiji su lideri postali nedobrodošli za stolovima zapadnih čelnika, te potpunog zastoja na putu EU integracija. Ipak, s izuzetkom instaliranja turskih medija i univerziteta, Bošnjaci su od te saradnje, s druge strane, imali malo koristi, što samo pokazuje kratkovidnost i besmislenost Izetbegovićevih politika.<h2>&nbsp;Pozicija moći</h2>Sav besmisao te politike najbolje se ogolio u subotu, kada je Erdoan ugostio Dodika, dok Bakira nije bilo ni na vidiku. S druge strane, Dodik je i dalje na poziciji moći, a činjenica da se nalazi na crnoj listi SAD i Velike Britanije te pod tihim sankcijama EU Erdoanu, koji ne slijedi zapadni pravac, pruža savršenu priliku da preko njega nastavi održavati utjecaj i ostvarivati interese u BiH i na prostoru zapadnog Balkana.<h2>Amanet prije svega</h2>Naravno, u politici ne postoje vječne ljubavi, samo vječni interesi, te Turska racionalno slijedi svoje. I upravo u tome jeste tragedija politike SDA, jer su Bošnjake godinama vodili oni koji su se, umjesto racionalnog samointeresa za BiH i bošnjački narod, vodili logikom podređivanja Bošnjaka interesima zamišljenog ummeta, u kojem nas, tobože, čuvaju velike vođe kojima smo ostavljeni u amanet.Kao iskusan državnik, Erdoan, prije svega, vodi računa o interesima Turske, a u tom smislu mu je jasno da je Izetbegoviću istekao rok trajanja, tj. da od njega, poraženog, kompromitiranog i s kadrovima koji su zvijezde optuženičkih klupa, teško da ikakve koristi više može imati.

Sav besmisao Izetbegovićeve politike najbolje se ogolio u subotu, kada je Erdoan ugostio predsjednika RS, dok Izetbegovića nije bilo ni na vidiku


Erdoan otpilio Bakira i prigrlio Dodika

S Ahmetom Kuruom, profesorom političkih nauka i direktorom Centra za islamske i arapske studije na Državnom univerzitetu San Dijego, vodio sam vrlo zanimljiv intervju o stanju u islamskom svijetu danas, gdje smo se neizostavno dotaknuli i položaja u kojem se nalaze Bošnjaci.U svojoj odličnoj knjizi "Islam, autoritarizam i nerazvijenost" Kuru zastupa argument da je početak tzv. braka između vjerskih poglavara i države u islamskom svijetu ujedno i početak njegovog višegeneracijskog zaostajanja. Zahvaljujući tom braku, širom islamskog svijeta danas haraju autoritarni režimi, a svaka kritika na njihov račun i pokušaji alternativnog promišljanja od onoga što je režimski mainstream u korijenu se sijeku i kažnjavaju, bivajući tretirani obično kao svojevrsna blasfemija i skretanje s „pravog puta“.- Danas je muslimanski svijet prepun vjerskih učenjaka i političkih diktatora, ali ima vrlo malo intelektualaca i ekonomskih poduzetnika. Zato smo naučno i ekonomski zaostali - kazao je Kuru u jednom trenutku u intervjuu.Ove riječi bude zlokobne asocijacije na put kojim su Bošnjaci krenuli. Istraživači su utvrdili da je 1938. godine u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji bilo svega 800 visokoobrazovanih Bošnjaka. Period socijalističke Jugoslavije, barem u obrazovnom i kulturnom smislu, bio je zlatno doba za ovaj narod – Bošnjaci se masovno opismenjavaju, dobivaju prve univerzitete u BiH, autohtonu političku elitu, intelektualce, stručnjake, a sve prati i proces nacionalne emancipacije u ovoj državi.Ipak, posljednjih 30 godina čini se da se postepeno odvija suprotan proces kod bošnjačkog naroda. Uz „povratak tradiciji“ pod vladavinom SDA i naglo povećani utjecaj Islamske zajednice, koja se često postavlja i kao vrhovni politički autoritet, Bošnjaci sebe, umjesto da se ponašaju kao nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta, kap u moru od dvije milijarde muslimana koja gaji iluziju da tu nekakva stvarna veza između njih postoji. Mudre misli pisaca i intelektualaca zamjenjuju hadisi kao odgovori na sva životna i društvena pitanja, političku razboritost i modernost vjerski tribalizam, političkom scenom ordiniraju populisti koji ne emancipiraju, nego retorički udovoljavaju najprizemnijim strastima svojih glasača, a zvijezde društva postali su kojekakvi šejhovi i imami koji se bave „krucijalnim“ životnim pitanjima tipa „smije li žena sama voziti automobil do Zenice“ i „da li je dozvoljeno utorkom nokte sjeći“.Uzimajući sve u obzir, pitanje koje se ozbiljno mora postaviti jeste da li se Bošnjaci nalaze u realnoj opasnosti od istog onog puta zaostalosti i neslobode kojim su krenuli i mnogi drugi muslimanski narodi?

Bošnjaci sebe, umjesto na nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta

Kuda idu Bošnjaci

Ahmet T. Kuru je profesor političkih nauka i direktor Centra za islamske i arapske studije na Državnom univerzitetu San Dijego, SAD. Njegovu noviju knjigu na bosanski jezik preveo je Resul Mehmedović pod naslovom „Islam, autoritarizam i nerazvijenost: Globalna i historijska usporedba“. Razgovarali smo s njim o muslimanskom svijetu i položaju Bosne u njemu.Bosanski muslimani općenito su vrlo sekularni i vrlo liberalni u svom načinu života te, uprkos svim problemima, Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih demokratskih država s muslimanskom većinom. Može li BiH biti primjer islamskom svijetu? Mnogi kritičari islama kažu da islam nije spojiv s demokratijom, navodeći primjere neslobodnih muslimanskih zemalja, ali zašto se rijetko ko sjeti primjera Bosne?- Od 50 većinski muslimanskih zemalja u svijetu samo je šest demokratskih. Jedna je u jugoistočnoj Aziji (Indonezija), dvije su u zapadnoj Africi (Senegal i Sijera Leone), a ostale su na Balkanu (Albanija, Kosovo i Bosna). Bosna je važna zemlja s obzirom na njenu demokratičnost i etnoreligijsku raznolikost. Uprkos tome, ima relativno malu populaciju u poređenju s velikim zemljama poput Indonezije, Pakistana i Egipta. S jedne strane, islam je otvoren za više tumačenja. Postoje prodemokratska i proautoritarna tumačenja islama. S druge strane, većina muslimanskih zemalja je autoritarna. Zato se mnogi posmatrači fokusiraju na problem autoritarizma u muslimanskom svijetu. Ideja da neka zemlja postane model drugima općenito je teško pitanje. Godinama je Turska tvrdila da je model za muslimanski svijet. Ali danas se ideja o “turskom modelu” više ni ne spominje. Biti primjer ili uzor zahtijeva određeni nivo ekonomskog i sociokulturnog utjecaja s originalnošću i institucionalnim postignućima. Engleska je bila model industrijalizacije za evropski kontinent u drugoj polovici 18. stoljeća. Japan je bio model izvozno orijentiranog ekonomskog rasta za istočnu Aziju u drugoj polovici 20. stoljeća. Nema zemlje koja se može smatrati modelom demokratije za današnji muslimanski svijet.<h2>&nbsp;Podučavali Evropu</h2>&nbsp;U svojoj knjizi objašnjavate kako je islamski svijet podučavao zapadnu Evropu matematici, medicini, aristotelovskoj filozofiji, poljoprivredi i proizvodnji papira u periodu između 9. i 11. stoljeća. Međutim, islamski svijet već stoljećima zaostaje za Zapadom. Šta se dogodilo u međuvremenu?- Moja knjiga “Islam, autoritarizam i nerazvijenost” objašnjava da su tokom zlatnog doba filozofije i ekonomije, između 9. i 11. stoljeća, muslimanska društva imala dvije glavne karakteristike. Prvo, imali su određeni nivo otvorenosti prema različitosti, što je dovelo do saradnje između filozofa i trgovaca s različitim vjerskim opredjeljenjima, poput muslimanskih, kršćanskih i jevrejskih. Stoga su muslimanska naučna i komercijalna postignuća tokom zlatnog doba bila rezultat ove vjerske raznolikosti i činjenice da su muslimani usvojili znanje ranijih civilizacija, poput grčke, iranske i indijske.Drugo, između 8. i 11. stoljeća postojao je određen nivo odvojenosti između islamskih učenjaka (uleme) i vladara. Ovo odvajanje štitilo je vjersku raznolikost i ograničavalo korištenje religije u političke svrhe.Nakon 11. stoljeća, međutim, pojavilo se partnerstvo između uleme i vladara, ili – kako ja zovem – savez uleme i države. To je značilo kraj razdvajanja između islamskih učenjaka i pravila. Ovaj savez zamijenio je vjersku raznolikost vjerskom ortodoksijom. Također je marginalizirao filozofe i trgovce, koji su prethodno omogućili zlatno doba.&nbsp;Kolika je krivica Osmanskog carstva za uvjete u kojima se islamski svijet nalazi u posljednjih dvjesto ili više godina?- Savez uleme i države pojavio se za vrijeme Seldžučkog carstva i institucionalizirao se u sljedećim carstvima, posebno sunitskim Osmanlijama i šiitskim Safavidima. Osmansko carstvo je bilo vrlo moćno u vojnom i političkom smislu. Ipak, bilo je vrlo neučinkovito u naučnoj proizvodnji i ekonomskim inovacijama. Dok su Evropljani doživjeli višestruke transformacije poput renesanse, štamparske revolucije, prosvjetiteljstva i naučne revolucije, muslimanska su društva ostala u stagnaciji između 15. i 17. stoljeća. Evropljani su koristili štamparske preše za štampanje stotina miliona knjiga u tom periodu, dok muslimanska društva nisu uspostavila niti jednu muslimansku štampariju. Ulema i njihovi politički saveznici bili su odgovorni za zakašnjelu upotrebu štamparske tehnologije u Osmanskom carstvu i ostatku muslimanskog svijeta. Kao rezultat toga, stopa pismenosti ostala je mnogo niža u muslimanskim društvima u poređenju s evropskim društvima.<h2>&nbsp;Vjera i država</h2>Ističete da je glavni problem u muslimanskom svijetu savez između uleme i države. Zašto je to toliko problematično?- Da, u pravu ste, ovo je glavni argument u mojoj knjizi. Glavni razlog je taj što su ulema, sufijski šejhovi i islamistički političari stalno propovijedali muslimanima da ne smije biti razdvajanja između vjere i države prema islamu. Ovo obmanjujuće propovijedanje pogađa većinu muslimana od 11. stoljeća do danas. Neke uleme, kao što je Ibn Tajmija (Taymiyya), čak tvrde da je pokornost ulemi i državi naredba Kur'ana. Ovo nije istina. Kur'an ne spominje ni ulemu ni državu.&nbsp;U Bosni i Hercegovini imamo pojavu pojedinih političara, prije svega okupljenih oko konzervativne SDA, koji sve otvorenije iznose tezu da Zapad radi na štetu Bošnjaka, da su nam njegove vrijednosti strane i da bi se Bošnjaci trebali više orijentirati na Tursku i arapske zemlje. Kako vidite ove teze? - Iznenađen sam što to čujem. Tri brza odgovora. Prvo su u septembru 1995. Sjedinjene Države predvodile zračne napade NATO-a na srpske vojne položaje. Stoga su zapadne zemlje pružile određenu vojnu podršku Bosancima protiv srpskog agresora. Drugo, ko kaže da su zapadne vrijednosti i muslimanske vrijednosti suprotne jedna drugoj? Ja sam američki musliman i ne vidim nikakvu suprotnost između svog muslimanskog i američkog identiteta. Treće i konačno, Turska i arapske zemlje imaju dugu historiju vesternizacije, u smislu prilagođavanja zapadnim institucijama u obrazovanju, nauci, vojsci, ekonomiji itd. Nedavno je saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman javno izjavio da pokušava napraviti svoju zemlju poput Evrope.<h2>Neophodne promjene</h2>&nbsp;Koje su promjene neophodne u današnjim muslimanskim društvima i umovima da bi se dostigli standardi zapadnih društava?- Prije svega, muslimani bi trebali odlučiti šta žele. Da li zaista žele da grade otvorena društva, demokratske političke sisteme, razvijene ekonomije i vodeće naučne institucije? Ako to učine, onda bi trebali prestati veličati svoju vjersku prošlost i slijepo slijediti političke vladare. Umjesto toga, muslimani moraju cijeniti kritične intelektualce i kreativne poduzetnike. Danas je muslimanski svijet prepun vjerskih učenjaka i političkih diktatora, ali ima vrlo malo intelektualaca i ekonomskih poduzetnika. Zato smo naučno i ekonomski zaostali.

Ja sam američki musliman i ne vidim nikakvu suprotnost između svog muslimanskog i američkog identiteta

Ahmet Kuru za "Avaz": Islam nije suprotstavljen zapadnim vrijednostima

Ministri država zapadnog Balkana danas su učestvovali na sastanku ministara vanjskoj poslova u okviru Berlinskog procesa u Tiranu, a sastanku je nazočila i njemačka ministrica vanjskih poslova Anelena Berbok (Annalena Baerbock).<h2>Kazao da je Kosovo razlog</h2>Zanimljivo je da se na slikanju ministara danas nije pojavio ministar vanjskih poslova Srbije Ivice Dačić.On je u kasnijoj izjavi za medije naveo da nije htio da učestvuje u grupnom slikanju sa ostalim ministrima Berlinskog procesa, ispred zastave Kosova, jer ga, kako ističe, Srbija ne priznaje. - Mi učestvujemo u Berlinskom procesu ali on je statusno je neutralan. Sa naše strane je sve bilo u redu kada je riječ o samom sastanku i na mjestu gdje se sastanak odvija ali kao što ste vidjeli ja nisam htio da učestvujem u grupnom fotografisanju ispred zastave Kosova, jer Srbija ne priznaje Kosovo. Srbija poštuje svoj teritorijalni integritet i suverenitet i ja nemam pravo kao ministar vanjskih poslova da gazim osnovne političke stavove koje je utvrdila država Srbija na čelu sa predsjednikom Vučićem - rekao je Dačić. <h2>Slučajna greške ili ne?</h2>Ipak, prema informacijama do kojih je "Avaz" došao iz pouzdanih izvora, razlog zašto Dačić nije bio na slikanju puno je banalnije prirode. Naime, Dačić je razumio da se će slikanje biti upriličeno u 13:30 umjesto u 13:00.Dačić se navodno zaista i pojavio na naznačenom mjestu u 13:30, no tada već nije bilo nikoga od ministara s kim&nbsp; bi se&nbsp; mogao fotografirati.Valjda da izbjegne bruku, srbijanski ministar je svoje nenamjerno nepojavljivanje iskoristio da se opravda kako on navodno nije htio doći na slikanje zbog zastave Kosova.Za sada je nejasno da li je Dačiću ciljano ili slučajnom greškom javljeno pogrešno vrijeme slikanja, ili je pak on samo pogrešno razumio poruku. Naime, poznato je da Dačić ne govori engleski te da sa sobom na sastanke uvijek vodi prevoditeljicu, pa nije isključeno ni da se zapravo malo "izgubio" u prevodu.Ma šta da je bio stvarni razlog, zbog svega se u konačnici mogao samo slikati. Sam.

Valjda da izbjegne bruku, srbijanski ministar je to iskoristio da tvrdi da on navodno nije htio doći na slikanje zbog zastave Kosova

Umjesto u 13:00, Dačiću javili da je slikanje u 13:30: On se  pravdao da nije došao zbog zastave Kosova

Ima nečeg truhlog na političkoj sceni BiH i u ljudima koje ona privlači. Čini se da ona privlači one najgore i da ovo “pravilo”, gotovo bez izuzetka, vlada među svim političkim opcijama. Proces smjene SDA s vlasti, koji je započeo nakon općih izbora 2022. godine, sasvim očekivano, prate vijesti o spektakularnim uhljebljenjima.I pored činjenice da im novca baš i ne fali, našlo se tu mnogo pozicija za familiju Isak, kao i za supruge, kćerke, sinove, rođake i prijatelje brojnih drugih političkih funkcionera koji su sada u prilici da uhljebljuju. O postavljanju i zapošljavanju stranačkog članstva, da ne govorimo. Nastavak je to stare dobre prakse u kojoj su SDA, HDZ i SNSD izgradili čitave familijarne političko-poslovne imperije zapošljavanjem na budžet.Doći do zaposlenja u državnom sektoru čini se da je postao svojevrsni sveti gral prosječnom stanovniku u BiH, zbog kojeg će, ako treba, prodati dušu, pogaziti sve principe, podići partijsku knjižicu, ako treba – i platiti. A stranke su postali svojevrsni biroi za zapošljavanje koji primaju i zapošljavaju u državni sektor one koje niko drugi nije htio.

Ako analizirate CV-e rukovodilaca političkih stranaka u BiH, ne samo da u njima nećete naći mnogo uspješnih poduzetnika, vrhunskih menadžera ili ozbiljnih intelektualaca, nego ćete uvidjeti da najviši procent njih čine upravo ljudi koji mimo budžeta u svojim životima nisu radili doslovno ništa, kamoli izgradili neku karijeru u privatnom sektoru.Kako je moguće i zašto se – čast rijetkim izuzecima – politikom ovdje bave uglavnom ljudi koji bi bez budžeta i partijske knjižice u realnom sektoru vjerovatno bili osuđeni na prevrtanje pljeskavica?Je li sposobni i uspješni ljudi generalno zaziru od politike, je li im ne daje niko priliku ili oni naprosto ne mogu doći do izražaja u stranačkim žabokrečinama u kojima haraju mediokriteti, neradnici i ulizice?Šta god da bio odgovor, teško je očekivati da vam puteve, mostove, digitalizaciju, pruge, stadione, obrazovanje, ekonomiju i zdravstvo kvalitetno izgrade ljudi koji u životu nisu napravili ni šibicu.

Zašto smo osuđeni na kadrove koji bi bez budžeta i partijske knjižice prevrtali pljeskavice

Vladavina uhljeba

Pakistan&nbsp;je u utorak naredio svim ilegalnim migrantima da napuste zemlju ili im prijeti protjerivanje, nakon što je otkrio da su Afganistanci izvršili 14 od 24 samoubilačka bombaška napada u toj južnoazijskoj zemlji ove godine.&nbsp;Pakistanski ministar unutrašnjih poslova Sarfraz Bugti&nbsp;kazao je da ilegalni migranti imaju rok da napuste Pakistan do 1. novembra te otkrio da čak gotovo 1,73 miliona afganistanskih državljana u Pakistanu nema legalne isprave za ostanak. Ovo je sasvim zdravorazumska i dobronamjerna politika jedne države koja želi zaštititi red i poredak, posebno u slučaju kada migranti na teritoriji zemlje u kojoj nelegalno borave provode kriminalne aktivnosti.

<h2>&nbsp;U jeku krize</h2>Ipak, Pakistan nije imao isti stav kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina, odnosno problem s kojim se naša zemlja suočavala u jeku migrantske krize. Naime, upravo iz ove države dolazio je najveći broj ilegalnih migranata koji su u našoj zemlji predstavljali sigurnosti problem budući da su mnogi među njima bili odgovorni za brojne kriminalne aktivnosti.Ipak, kada je tadašnji ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić (SBB) najavio deportaciju ilegalnih migranata iz Bosne i Hercegovine, ističući kao poseban problem veliki broj njih iz Pakistana i Afganistana, doživio je napad od Pakistanske ambasade u BiH.Ambasador Pakistana Muhamed Kalid Raoa (Muhammad Khalid), naime, Radončićevu izjavu nazvao je nečuvenom te pozvao na raport tadašnjeg člana Predsjedništva Šefika Džaferovića i ministricu vanjskih poslova Biseru Turković.

<h2>&nbsp;Prije BiH</h2>No, umjesto da stanu uz ministra i zaštite BiH i njene građane, ovi kadrovi SDA, valjda po panislamističkoj logici da je musliman iz Pakistana miliji od komšije nemuslimana sa Stupa, stali su uz Ambasadu Pakistana, poručujući da će se “pobrinuti da ovakve izjave ne narušavaju snažne prijateljske odnose“. Jer tako se valjda brane interesi države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda, koji je posebno bio teško pogođen kriminalnim radnjama koje su provodili ilegalni migranti.

No, zaštita granica i protjerivanje migranata u države iz kojih potječu upravo su na kraju bile mjere koje je većina država suočena s migrantskom krizom morala primijeniti.Sada, međutim, i sam Pakistan poduzima one zdravorazumske mjere koje su, zajedno s partnerima iz SDA, osuđivali kada ih je u BiH predlagao Fahrudin Radončić.<h2>Seksi Selmo</h2>Podsjetimo i da su ministri u tadašnjem Vijeću ministara direktno optuživali SDA da koči napore Radončića da se riješi problem ilegalnih imigranata tako što će ih se deportirati u matične zemlje.

Da je upravo to bio slučaj, potvrdio je u svojoj čuvenoj i apsurdnoj izjavi tadašnji ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, koji je vraćanje ilegalnih migranata u zemlje iz kojih vode porijeklo nazvao „seksi idejom“.

Ambasador Muhamed Kalid Raoa prijedlog tadašnjeg ministra sigurnosti BiH nazvao nečuvenim.     Sada to isto primjenjuje Pakistan

Pakistan tjera sve migrante, šta će sad Šefik, Bakir i Bisera?

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić najavila je „spektakularan“ doček ove godine. Tako barem ona misli. I uistinu, kada se pogledaju bendovi koji trebaju nastupati, to bi možda bi spektakularan doček Nove, 1985. godine. No, nije posve sigurno koliko ovaj izbor može ikoga privući na dočeku Nove, 2024. godine. <h2>Kretanje unazad</h2>Gradonačelnica Karić rekla je da su ovi bendovi izabrani radi obilježavanja ne samo Nove godine, nego i 40. godina od Olimpijade u BiH. Problem je što se u tih četrdeset godina štošta promijenilo, osim eventualno u svijesti Sarajeva koje je ostalo zarobljeno u stanju kulturne nekrofilije i življenju na simbolima i dostignućima iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Problem je, međutim, što je ostatak svijeta u ovih četrdeset godina krenuo naprijed.S te strane, teško da će koga iz regiona, a kamoli iz ostatka svijeta impresionirati Crvena jabuka, Zabranjeno pušenje, Letu Štuke i Bombaj štampa. „Mini raspad“ Crvene jabuke desio se još 1992. godine kada je Zlatko Arslanagić napustio ovaj bend, a od tada pod imenom ove grupe nastupa Dražen Žerić Žera koji uglavnom tezgari na starim pjesmama, Zabranjeno pušenje Davora Sučića Sule hit nije imalo dvadesetak godina, a Bombaj štampa uglavnom svira rekreativno, kada Đuro odmara od svojih glumačkih i komičarskih nastupa. Letu štuke jedan je od rijetkih kvalitetnih bendova iz Sarajeva koji su zenit uspjeha dostigli u godinama poslije, no ipak je riječ o grupi s realno probranom publikom.<h2>Spektakl, malo sutra</h2>Navedeni bendovi dobri su za povremeni svirke jugonostalgije i podsjećanja na stara vremena, no daleko od toga da su i toliko popularni i aktivni da mogu napraviti „spektakularan“ i „neviđen“ doček Nove godine kako je najavljivala Karić.No, nešto na tragu spektakularnih dočeka Nove godine Sarajevo jeste imalo u nekim od prethodnih godina. Dino Merlin, Zdravko Čolić i Željko Joksimović koji, ma šta neko mislio o njihovoj muzici, jesu istinske regionalne zvijezde, na dočecima u Sarajevu prethodno su okupljali svake pojedinačno izemđu 80 i 100 hiljada ljudi, a glavni grad BiH bio je krcat zvijezdama iz cijelog regiona. Taj uspjeh teško da će s ovogodišnim postavom bendova biti ponovljena, ma koliko da gradonačelnica Benjamina Karić rođ. Londrc najavljuje neviđen spektakl.<h2>Pad u kvaliteti</h2>Upravo s dolaskom Benjamine Karić rođ. Londrc na čelo grada došlo je i do pada novogodišnjih proslava. Dok doček 2021. nije mogao bit organiziran zbog pandemije koronavirusa, 2022. doček nije ni pripremljen, pa je gradonačelnica objavila da novac daje u dobrotvorne svrhe, da bi Sarajlije 2023. dočekale uz tehnički više nego skroman nastup Dubioze kolektiv.&nbsp;

Gužva na političkoj sceni BiH: Denis i Šemso osnivaju stranke

Bakir nek’ zatvori vrata

Kakva nas budućnost čeka: Imaju li "mlade snage" znanja da opstanu

SDA: Stranka koju je Alija izgradio, Tihić sekularizirao, a Bakir devastirao

Do kraja godine: Federacija BiH zabranjuje rad nedjeljom?

Eliezer Papo za "Avaz": Jevreji i Palestinci zajedno bježe u skloništa od Hamasovih raketa

Čuvena priča iz vremena Olimpijade: Kako je Kirk Daglas u Sarajevu pojeo najskuplje ćevape

BiH podržava i Palestinu i Izrael!

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Erdoan otpilio Bakira i prigrlio Dodika

Kuda idu Bošnjaci

Ahmet Kuru za "Avaz": Islam nije suprotstavljen zapadnim vrijednostima

Umjesto u 13:00, Dačiću javili da je slikanje u 13:30: On se pravdao da nije došao zbog zastave Kosova

Vladavina uhljeba

Pakistan tjera sve migrante, šta će sad Šefik, Bakir i Bisera?

Prežvakane bendove gradonačelnica Karić najavljuje kao "spektakl": Sarajevo dočekuje Novu 1985. godinu

Gužva na političkoj sceni BiH: Denis i Šemso osnivaju stranke

Bakir nek’ zatvori vrata

Kakva nas budućnost čeka: Imaju li "mlade snage" znanja da opstanu

SDA: Stranka koju je Alija izgradio, Tihić sekularizirao, a Bakir devastirao

Do kraja godine: Federacija BiH zabranjuje rad nedjeljom?

Eliezer Papo za "Avaz": Jevreji i Palestinci zajedno bježe u skloništa od Hamasovih raketa

Čuvena priča iz vremena Olimpijade: Kako je Kirk Daglas u Sarajevu pojeo najskuplje ćevape

BiH podržava i Palestinu i Izrael!

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Erdoan otpilio Bakira i prigrlio Dodika

Kuda idu Bošnjaci

Ahmet Kuru za "Avaz": Islam nije suprotstavljen zapadnim vrijednostima

Umjesto u 13:00, Dačiću javili da je slikanje u 13:30: On se pravdao da nije došao zbog zastave Kosova

Vladavina uhljeba

Pakistan tjera sve migrante, šta će sad Šefik, Bakir i Bisera?

Prežvakane bendove gradonačelnica Karić najavljuje kao "spektakl": Sarajevo dočekuje Novu 1985. godinu