<a href="https://avaz.ba/tag/525/dragan-covic">Dragan Čović</a> lider je u najlagodnijoj poziciji nakon izbora 2022. Kao nesumnjivi pobjednik unutar hrvatskog naroda, što će mu osigurati kontrolu nad domovima naroda, Čović sada može birati s kojim će od dva bošnjačka bloka praviti vlast.

Čović ima i više nego dovoljno razloga da bude ljut na Bakira Izetbegovića i SDA. Izvrdavanje “mostarskog sporazuma”, rušenje pregovora u Neumu, neskrivena podrška kandidaturi Željka Komšića, pokazali su da mu je Izetbegović bio prilično nepouzdan partner. 
Treba li tek spominjati da je od njegovih partnera iz DF-a godinama izložen žestokoj hajci, brojnim optužbama i epitetima poput „UZP-ovac“, „gonič robova“ i „nacista“? Po pitanju DF-a, Čović je jasno naglasio da ova stranka ne dolazi u obzir za formiranje nove većine. Sada se lideru HDZ-a pruža jedinstvena historijska prilika da se osveti i vlast napravi s opozicionim probosanskim strankama, a SDA i DF gurne u opoziciju. No, hoće li to učiniti?

Čović je poslao indikativnu poruku da će vlast formirati s onima koji budu imali većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH, a pojedinačno će, izvjesno, najviše delegata imati SDA. Također, ne treba zaboraviti da je koalicija između SDA i HDZ-a najdugovječnija koalicija u BiH, koja, tek uz manje prekide, kontinuirano traje od 1990. godine. Radi se o dobro uhodanom i pouzdanom partnerstvu za podjelu državnih funkcija, firmi, upravnih odbora i resursa, po pitanju čega između ove dvije stranke nikada nije postojao sukob. Ono što je sigurno jeste da će Čović insistirati na tome da niko ne dovodi u pitanje hrvatske kvote i pozicije u vlasti na svim nivoima.
To bi za stranke opozicije mogao biti ozbiljan izazov, posebno za Našu stranku i SDP, koji insistiraju na svojoj multietničnosti, s obzirom na to da bi u vlasti s HDZ-om morali pristati da budu predstavnici bošnjačke strane ili se, u najboljem slučaju, odreknu svih hrvatskih pozicija. Također, u odnosu na koaliciju s mnogobrojnim probosanskim strankama iz opozicije i nepredvidivost njihovog ponašanja, sa SDA Čović i HDZ tačno znaju šta ih očekuje – vladalo bi se isto kao i do sada.

Ne treba smetnuti s uma da se koalicije u BiH prvo formiraju na kantonalnom nivou, a gotovo je izvjesno da će HDZ i SDA zajedno ići u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu te bi se slijedom logike ovi savezi mogli prenijeti i na više nivoe. Iako je Čović dao crveni karton ideji koaliranja s DF-om, ne treba smetnuti s uma da su upravo SDA, HDZ i DF činili vladajuću koaliciju u FBiH nakon izbora 2014. te da su i nakon 2018. ove tri stranke ušle u državnu vlast, zajedno sa SNSD-om. S te strane vrlo je moguće da Čović na kraju ponovo proguta knedlu i prihvati DF kao dio „bošnjačke reprezentacije“.

Jasno je da će u slučaju dogovora između Čovića i Izetbegovića o formiranju vlasti stranke koje su podržale kandidaturu Bećirovića imati daleko manji motiv da i dalje ostanu u opoziciji, odnosno da će mnoge od njih biti spremne pridružiti se novoj većini u kojoj će biti SDA. Iako bi više vlasti mogli prigrabiti bez širih koalicija, za SDA bi itekako bilo u interesu da privuče sebi još neku probosansku stranku mimo DF-a.

Sada se lideru HDZ-a pruža jedinstvena historijska prilika da vlast napravi s opozicionim probosanskim strankama, a SDA i DF gurne u opoziciju

Čović i Izetbegović: Bira sebi partnera

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Najava da će stranke jedanaestorke koje su stajale iza kandidature Denisa Bećirovića krenuti u formiranje novih vlasti na svim nivoima bez SDA podigla je do sada neviđenu paniku i uzbunu u strukturama ove stranke. Iako lideri opozicije nisu isključili mogućnost da dio nove većine bude i DF, Komšić se ništa manje ne čini uspaničen od svojih zelenih partnera. 
Tako su se njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima, dritanima, slugama UZP-a, a ide se čak i do najavljivanja raspada države u slučaju vlasti bez SDA.
Za to vrijeme Komšić pravi „manevarski“ potez – upućuje apelaciju Ustavnom sudu kako bi se utvrdila ustavnost izmjena Izbornog zakona koje je nametnuo Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Komšić ide i korak dalje pa zahtijeva da se obustavi popunjavanje domova naroda u BiH sve dok Sud ne donese odluku. U atmosferi u kojoj Bakirovi i Komšićevi trabanti Šmitovo deblokiranje Federacije nastoje proglasiti “palestinizacijom” Bošnjaka i uvođenjem aparthejda Komšićev pokušaj osporavanja Šmitovih amandmana treba ispasti herojski.
U stvarnosti, njegov zahtjev da se zaustavi popuna domova naroda do sudske odluke, što može trajati godinama, značio bi nastavak blokade Federacije BiH. A nastavak blokade znači o(p)stanak Fadila Novalića i SDA na vlasti u tehničkom mandatu.
Drugim riječima, panika u zelenom taboru da bi mogli ostati bez vlasti, budžeta, “BH Telecoma”, “Elektroprivrede”, čije im je direktorsko mjesto Komšić volšebno prepustio, i hiljada javnih funkcija, očito je tolika da su spremni iskoristiti apsolutno svako sredstvo i oružje da spriječe realizaciju demokratske volje, uključujući blokadu države.
Željko Komšić toj nečasnoj namjeri SDA ponovo savršeno služi, kao što im je služio i u rušenju vlade šestorke i ocrnjivanju opozicije u BiH. I sve to od lika koji je u izbore krenuo s krilaticom „za građansku BiH“, a kojeg očito užasava i sama pomisao da bi neka istinska građanska snaga mogla doći na čelo države.

Komšić traži blokadu koja bi osigurala daljnju vladavinu Fadila Novalića i SDA

Komšić: Njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima

Bakirov ublehaš

<a href="https://avaz.ba/tag/32305/suad-arnautovic">Predsjednik Centralne izborne komisije (CIK) Suad Arnautović</a> na konferenciji za medije u petak porazno je morao priznati da su birački odbori ponovo podbacili i kompromitirali izborni proces u BiH. 

Indirektno, Arnautović je priznao da su se ponovo desile izborne krađe, istaknuvši da je na izbornim mjestima dolazilo do, između ostalog, pogrešno pakovanog izbornog materijala, pogrešnog popunjavanja obrazaca te podataka da su kandidati na pojedinim biračkim mjestima imali više glasova nego njihove stranke, što je nemoguće. Na kraju je Arnautović zaključio da, “dok god politički subjekti budu imali monopol nad sastavom biračkih odbora, imat ćemo ovakvu situaciju”.

U ovoj rečenici leži i sav apsurd izbora u BiH. Birački odbori se popunjavaju ljudima koje biraju same stranke, što, naravno, u potpunosti ide naruku vladajućim političkim strukturama. Drugim riječima, onaj ko vlada, taj i broji glasove, a onaj ko broji glasove, brine se da ti glasovi idu njemu. Možemo samo nagađati koliko glasova je i na ovim izborima pokradeno i kakvi su se sve inžinjerinzi vršili preko toga. Ni nametanje izmjena Izbornog zakona kojima su postrožene kazne za izborne prevare ni jasno upozorenje visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da će se izborne malverzacije tretirati kao krivično djelo, a moguće i antidejtonsko djelovanje, nisu demotivirali vladajuće strukture da se u panici za opstanak na vlasti odaju izbornim prevarama.
U prethodna tri izborna ciklusa izbore bošnjačkog člana Predsjedništva možda su i ključno presudile izborne krađe. Ove godine pobjeda Denisa Bećirovića bila je toliko uvjerljiva da ni to ne bi previše pomoglo, ali je zato na krajnje sumnjiv način Milorad Dodik proglašen pobjednikom u utrci za predsjednika RS.
Drugog oktobra, nešto poslije ponoći, u štabu PDP-a Jelena Trivić i njene stranačke kolege slavili su izbornu pobjedu. Malo poslije toga iz štaba SNSD-a javio se netipično tihi i nervozni Dodik, koji je Željku Cvijanović proglasio pobjednicom u utrci za Predsjedništvo BiH, ali i kazao da treba sačekati rezultate CIK-a po pitanju utrke za predsjednika RS. Tokom noći CIK ništa nije objavljivao, a jedini dostupni rezultati bili su oni iz štabova SNSD-a i opozicije. Ujutro u 9 sati je konačno objavljeno da vodi Dodik, i to uvjerljivo.

Opozicija je na ovo odgovorila tvrdnjama da se tokom noći desila velika izborna krađa, posebno na biralištima u Zvorniku i Doboju, pokrenuli su tužbe, javnosti predstavljali dokaze da Trivić na pojedinim biračkim mjestima nije dobila niti jedan glas, a sve je bilo praćeno i velikim protestima u Banjoj Luci na kojima je bilo 30.000 ljudi. I pored pritiska i pogleda međunarodne zajednice, i na ovim izborima svjedočili smo novom nizu nepravilnosti i krađa, što ostavlja utisak da su izbori u BiH ne praznik demokratije, nego farsa demokratije. I stoga je krajnje vrijeme i da opozicija, nevladin sektor, mediji, ali prvenstveno međunarodna zajednica izvrše pritisak da se u BiH konačno uvede ili elektronsko glasanje ili elektronsko skeniranje glasačkih listića te na taj način stane ukraj masovnim izbornim krađama koje omogućava srednjovjekovni način glasanja u kojem građani glasaju olovkom, a stranački ljudi njihove glasove broje.

<h2>Kako je Radončić brutalno pokraden</h2>

Fahrudin Radončić je jedna od najvećih žrtava brojača glasova. Naime, u utrci za člana Predsjedništva Radončić je tijesno izgubio izbore i 2010. i 2014. godine. O ovome svjedoče i riječi doktora Samira Krese iz Mostara, koji je nedavno na Face TV-u kod Senada Hadžifejzovića rekao da je 2010. na općim izborima u jednoj mostarskoj regiji Radončić uvjerljivo pobijedio, ali se nakon “brojanja” pod kontrolom SDA utvrdilo da je Radončić izgubio!? Sličan slučaj kada je u pitanju Radončić, koji je procesuiralo i Državno tužilaštvo, dogodio se u Sanskom Mostu, kada je samo na jednom biračkom mjestu Radončiću pokradeno više od 1.000 glasova.

&nbsp;Sam Bakir Izetbegović je tokom ovogodišnje kampanje, gostujući na jednoj televiziji, najavio da će SBB “nestati” na ovim izborima. Također, 2018. je rekao da će SBB i Radončić prepoloviti svoj rezultat iz 2014. I tako se i dogodilo.Naravno, ovdje nije riječ o tome da je Izetbegović mlađi vidovit, nego je u pitanju javno otkrivanje da SDA ima pod kontrolom biračke odbore i brojače koji prekrajaju izbornu volju građana i nastupaju nakon što se glasačka mjesta zatvore.
Tu, vjerovatno, i leži tajna “izbornih uspjeha” SDA, koja i nakon svih korupcijskih afera i masovnog odlaska članstva i dalje ostaje na približno istom broju glasova.

Onaj ko vlada, taj i broji glasove, a onaj ko broji glasove, brine se da ti glasovi idu njemu

Porazno priznanje Arnautovića

U intervjuu za „Avaz“ <a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">lider Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković</a> komentirao je rezultate nedavno održanih izbora i najavio formiranje nove većine na svim nivoima.

&nbsp;Kantonalni zastupnik SDA Haris Zahiragić je kazao da pregovaraju s Vama o formiranju nove većine. Ide li NiP u koaliciju sa SDA? - Ma naravno da ne idemo, teško je shvatiti mozgove tih ljudi. SDA u Sarajevu je dugoročno gotova, a ne zanimaju nas, također, ni na jednom drugom nivou.
 Ako SDA neće biti u vlasti u Kantonu Sarajevo, šta je s Federacijom?
- Bez SDA i DF-a možemo lagano praviti Federalnu vladu. Brojke trojke su bolje od njih i u apsolutnom broju i u broju mandata. Trojka kao brend je nešto što je okupilo i druge stranke, NES je imao dobar rezultat, Fuad Kasumović je ostvario dobar rezultat. Svi oni su garant nove većine.
 A da li biste Vi pravili s DF-om koaliciju?
- Ne vidim DF u toj priči zato što se oni očito ne žele uopće odvojiti od SDA. Čekat će do posljednje sekunde da ih SDA uvede u vlast, samo što se to neće desiti. Ali ne bismo imali ništa protiv toga da se i oni pridruže ovoj zdravoj priči kao alternativi SDA. Pitanje je i kako bi HDZ i DF izmirili svoje tenzije koje gledamo dugi niz godina i kako bi prešli preko nekih stvari.

Šta je s državnim nivoom? Kako tu napraviti vlast i s kim? - Tu ćemo biti u velikoj prednosti. SDP će imati pet mandata, NiP tri, Naša stranka i NES po dva, Kasumović će imati, također, mandat. To je 13 mandata, više nego što će imati SDA i DF zajedno.&nbsp;Dakle, pravite državnu većinu s HDZ-om? Je li i SNSD nezaobilazan?
- Ne vidim opciju da se može zaobići Dodik. HDZ i SNSD su u čvrstom savezu. Potpuno je jasno da se taj savez neće raskidati. Ali treba reći da su Izetbegović i Komšić najodgovorniji za to što su Dodik i Čović ovoliko snažni. Važno je da za sto s njima ne sjednu isti pregovarači. Imat će posla s ljudima koji drže datu riječ, koji ne lažu i koji nikada neće biti odgovorni zato što nešto stoji u državi. Kada Bakir potpiše s Čovićem "mostarski sporazum" i javno se obaveže da će ga provesti, a onda to ne učini, naravno da će se Čović osjetiti prevarenim i da će to odvesti u radikalizaciju. Mi nećemo kreirati konflikte i pokušat ćemo relaksirati odnose među narodima u BiH.

&nbsp;Šta će biti Vaši prioriteti ako dođete na vlast?

- Na nivou države zagovaramo primarno reformu pravosuđa. Očekujemo pomoć međunarodnih institucija da se do kraja provede započeta reforma pravosuđa, koje je rak-rana ovog društva, da ne nabrajam te silne slučajeve, od pokušaja da se anuliraju ubistva Dženana Memića i Davida Dragičevića, do tužilaca koji se obračunavaju s političkim neistomišljenicima. Treba nam brza promjena diplomatske mreže, mislim da je to najbrža reforma koja se može desiti, da otjeramo ove potrošene i islužene kadrove iz ambasada i da Bećirović, nadam se i Komšić, pošalju tamo novu energiju mladih i pametnih ljudi. A ekonomija? - Cilj nam je prije svega smanjiti namete koji guše privredu. Mislimo prije svega na doprinose, ali i na 3.500 parafiskalnih nameta koji tjeraju privrednike da idu u sivu i crnu zonu gdje su zalihe ogromne. Dobrom kontrolom crnog tržišta može se relaksirati realni sektor, ali prvo moramo ljude osloboditi. PDV?- PDV je tema na kojoj se pokazala sva nemoć vlasti. U ovom vremenu krize i recesije tu je bilo bitno donijeti neke mjere koje bi bile privremenog karaktera. Za sve procese koje donesemo mi ćemo praviti evaluaciju i procjenu efekata. Neće biti ho-ruk rješenja kao što je radila Novalićeva vlada ili gluposti poput „reformi s neutralnim efektom“. Pa, ako je neutralni efekat, onda nije reforma. Jeste li zadovoljni rezultatom "Naroda i pravde" na ovim izborima?- Za mene je vrlo zadovoljavajući rezultat "Naroda i pravde". Postavili smo sebi visoko ljestvice, voljeli bismo koju desetinu hiljada glasova više, ali NiP je od 2018. rastao 100% na nivou kantonalnih lista, 200% na nivou državne liste. Imamo ubjedljivo najviši rast u BiH. To govori da smo u četiri godine našeg postojanja postigli pravo malo čudo, bez ikakve pomoći. To što nas optužuju da smo pod ovim ili onim utjecajima su obične nebuloze. Danas imamo tri mandata na državnom nivou, osam na federalnom i dvadeset jedan u kantonalnim skupštinama.

Je li su li ipak stranke trojke podbacile. Čini se da je ukupan rezultat ne mnogo bolji nego 2018., a očekivalo se mnogo...- Trojka je još uvijek nepoznanica ljudima koji nisu osjetili rad trojke. Najbolje se kapacitet trojke mjeri tamo gdje ona postoji. U Kantonu Sarajevo su 36% glasova imale stranke trojke sve zajedno 2018. Danas, četiri godine nakon toga, ove stranke su narasle 15% zajedno s Marjanovićem. Imamo preko 50% podrške građana. Tamo gdje trojka funkcionira, tamo smo uspješni, a to ćemo prenijeti i na cijelu Federaciju i BiH.
 No SDA je pojedinačno najjača..- SDA je stabilna zadnjih 20 godina. Tu nekih velikih oscilacija nema. Krahirali su od prvog izbornog rezultata Alije Izetbegovića. Ta stranka ima danas 230-240 hiljada glasova. To vam je stabilno glasačko tijelo koje radi u javnom sektoru ili je u privatnim poslovima nakačeno na javni sektor. Oni u svojim rukama imaju ljude koji zavise od postojećeg sistema i strahuju za svoju egzistenciju. Mi u Kantonu Sarajevo smo pokazali da može drugačije. Ljudima u javnom sektoru se nismo svetili, čak smo i na rukovodećim pozicijama zadržali neke njihove kadrove ukoliko su dobro radili posao. Doduše, svi su morali početi redovno dolaziti na posao i pošteno raditi. Ljudi su se prestali bojati i zato ovdje SDA pada.
U izbornoj noći visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) je nametnuto izmjene Izbornog zakona. Kako vi komentirate promjene koje su uvedene?
- Prvi smo reagirali na te izmjene u samoj izbornoj noći. Deblokada Federacije je prihvatljiva. Vidjet ćemo koliko je funkcionalna, jer ima tu nekoliko praznina koje su uočljive. Zabrinjavajuća je činjenica da se HDZ favorizuje i čini nezaobilaznim u formiranju vlasti. Još čekamo zvaničan dokument iz OHR-a da bi nam stvari mogle biti jasnije, ja ga još nisam dobio. Ono protiv čega smo se pobunili jeste parcijalno rješavanje problema. Ostalo nam je Vijeće naroda u RS u kojem su potpuno nezaštićeni Bošnjaci i Hrvati te građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Očekujemo kontinuirano dalje djelovanje visokog predstavnika koje bi trebalo popraviti ove stvari. 
Da li je u Nemu bolji prijedlog bio na stolu?
- U Neumu je bio mnogo bolji prijedlog na stolu. Ne mogu reći da likujemo, ali imali smo puno bolje procjene od Izetbegovića i Komšića, pa i mojih kolega s ljevice. Pa mi smo tamo na papiru imali spreman prijedlog o ukidanju etničkih prefiksa u BiH. Već ove izbore smo mogli imati Srbina iz FBiH kao kandidata za Predsjedništvo, Bošnjaka, Hrvata, Jevreja ili bilo koga kao kandidata u RS. Domovi naroda ne bi bili domovi naroda nego bi bili klubovi koje imenuju domovi naroda, a koji bi mogli biti bilo kakvog etničkog sastava. To su bili historijski iskoraci, korak od sedam milja ka građanskoj državi. To su bili realni pomaci, za razliku od utopije o građanskoj državi kakvu nam Željko Komšić nudi, a nema nikakvog načina kako do nje da dođe. Cijena odbijanja toga je ovo što je nametnuo Šmit. Za to odgovornim direktno smatram Komšića i Izetbegovića koji su od toga pravili kampanju.
I onda Vas Komšićevi i Izetbegovićevi saradnici proglase izdajnikom zbog Neuma...
- To mi je djelomično nanijelo štetu. Ali mi smo rekli – štitit ćemo interese države po cijenu gubitka glasova za NiP. Možda smo neke glasove izgubili, ali nije mi žao. Mi smo jedna principijela stranka koja djeluje u interesu države čak i kad gubi glasove.

&nbsp;Svjesni ste da će kampanja protiv Vas da ste izdajnik biti još žešća ako izbacite SDA i DF iz vlasti? - Ni za šta nas ne mogu optužiti za što već nisu. Mi smo navikli na to i ne dotiče nas. To su ludilo i šizofrenija SDA, jedne snažne kosovske frakcije predvođene Fikretom Muslimovićem. On kreira te bolesti s ljudima iz “Faktora” i “Stava” i drugim trbuhozborcima. Posljednje ludilo koje su plasirali je da Zapad Bošnjacima sprema bodljikavu žicu i da se oni, uz pomoć Erdoana (Erdogan), trebaju okrenuti Rusiji. Zamislite kakvi su to mozgovi koji u jeku agresije na Ukrajinu i odlučnog otpora civiliziranog svijeta agresiji žele Bošnjake isporučiti Rusima…

Bez SDA i DF-a možemo lagano praviti Federalnu vladu. Savez Dodika i Čovića se neće raskinuti

Konaković: Teško je shvatiti mozgove SDA-ovaca

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Na izborima 2018. godine, sa 25 posto glasova, SDA je ostvarila uvjerljivu pobjedu u Kantonu Sarajevo. 

Ipak, čak deset mandata u Skupštini KS tada im nije pomoglo, jer se šest stranaka ujedinilo i napravilo novu Vladu Kantona Sarajevo zaobilazeći SDA. Vlada šestorke nije bila dugog trajanja, s obzirom na to da su SBB i Komšićev DF u međuvremenu odlučili promijeniti stranu i sa SDA formirati novu vladu koja, međutim, također nije bila dugog vijeka. Prebjezi iz vladajuće koalicije omogućili su da stranke trojke dođu do nove većine. SBB je nedugo potom uvidio svoju grešku i napustio svoju koaliciju sa SDA, najprije na državnom nivou, no Željko Komšić ostao je vjeran ovoj stranci do kraja.

Ne samo da je savez na državnom nivou izdržao do kraja nego se Komšićevi ljudi nisu libili javno braniti i afere u koje je bila umiješana SDA, istovremeno gađajući otrovnim strelicama Vladu KS i opoziciju. Ovo je Komšića učinilo krajnje omraženim kod građanski orijentiranih intelektualaca i medija, ali ne i građana koji su na izborima 2. oktobra Komšiću i njegovoj stranci dali ogromno povjerenje, učinivši ih četvrtom najjačom strankom u FBiH.
Historija kao da je Komšiću odlučila ponuditi drugu šansu za iskupljenje. SDA u Kantonu Sarajevo više ne može na vlast. Ali situacija u FBiH vrlo je slična onoj u Kantonu Sarajevo iz 2018. godine. SDA je najjača s oko 25 posto glasova, što u Parlamentu FBiH, prema trenutnim procjenama, garantira 27 mandata. Stranke okupljene oko HNS-a imaju 16, SDP 14, DF 12, Narod i pravda sedam, a Naša stranka i NES po pet mandata.
Matematika jasno pokazuje da bi HDZ, stranke koje su podržale Denisa Bećirovića te DF lako mogli uspostaviti novu većinu u FBiH, za koju je potrebno 50 zastupnika. No, također, novu većinu bi vrlo lako mogli uspostaviti i SDA, DF i HDZ. Rasplet će uveliko zavisiti od toga koga će DF, ali i HDZ željeti za partnera. No, čak i kad bi, kojim slučajem, HDZ insistirao na SDA, DF bi odbijanjem učešća u takvom aranžmanu mogao u startu spriječiti formiranje takve većine.

Komšić i DF, koji su svoju predizbornu platformu gradili na ideji o borbi za građansku državu, sada su u prilici svoje principe pokazati u praksi i formirati građansku većinu u FBiH te dokazati da nisu u zavisnom položaju prema Bakiru Izetbegoviću i SDA, kako su ih mnogi optuživali. Ako je koaliciju sa SDA nakon izbora 2018. i mogao pravdati potrebom da Dodika natjera na ANP i „spasi državu“, nakon ovih izbora teško da može naći slično opravdanje.
Budućnost države BiH mogla bi zavisiti od njegove odluke.

Teoretski, postoji mogućnost da se nova većina u FBiH formira čak i bez SDA i DF-a, okupljanjem HNS-a, stranaka trojke, NES-a i još niza manjih stranaka koje su došle do mandata u Parlamentu FBiH. Ipak, s obzirom na to da bi to predstavljalo krhku većinu koja bi malim strankama dala nesrazmjerno veliku moć, za demokratiju u našoj zemlji bilo bi daleko korisnije kada bi se tu našao i DF.

Matematika jasno pokazuje da bi HDZ, stranke koje su podržale Bećirovića te DF lako mogli uspostaviti novu većinu u FBiH

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Srbijanski tabloidi bliski Aleksandru Vučiću su objavili tekstove u kojima aktuelnog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika optužuju da putem medija koje kontrolira njegov sin Igor vrši napade na predsjednika Srbije. 
Očito je ovo uzbudilo i samu porodicu Dodik, pa je tako reagirala Dodikova kćerka Gorica, optuživši list “Informer” da je, „nakon intervjua sa silovateljem, nastavio da siluje narod lažima“.

U tom članku citirani su dijelovi autorskog teksta objavljenog na portalu Banjaluka.net pod nazivom "Biračko mjesto Andrićev venac", u kojem je, između ostalog, navedeno da Vučić stoji iza proglašavanja pobjede Jelene Trivić, kao i iza protesta koje je za danas najavila opozicija u RS zbog izborne krađe. Portal Banjaluka.net je, u međuvremenu, ekspresno demantirao natpise srbijanskog medija o tome kako je njihov vlasnik Igor Dodik, sin lidera SNSD-a Milorada Dodika.
Ipak, ako su nekada, i pored ličnih animoziteta, Dodik i Vučić uspijevali održavati dobre odnose kao lideri RS i Republike Srbije, čini se da je taj dio odnosa došao svom kraju.
Naime, događaji posljednjih sedmica pokazuju da je Vučić i definitivno odlučio Dodika pustiti niz vodu.
Tako se, primjerice, tokom predizborne kampanje za predsjednika Republike Srpske Dodikova protukandidatkinja Jelena Trivić pojavljivala u udarnim terminima na srbijanskim televizijama bliskim Aleksandru Vučiću.
Dodik se za ovo Vučiću "revanširao" privođenjem članova njegove stranke u nekoliko gradova u manjem bh. entitetu.

Zašto je baš sad „pukla ljubav“ između Vučića i Dodika? Odgovor je izvjesno zbog rata u Rusiji. Godinama unazad Aleksandar Vučić uspijevao je vješto balansirati između dobrih odnosa s Rusijom, s jedne, i opredjeljenja ka Evropskoj uniji, s druge strane.
Ipak, agresija Rusije na Ukrajinu Vučićevu politiku je dovela pred zid, prisiljavajući ga da bira. Iako je Vučić do kraja pokušavao nastupati kao neko ko prije svega štiti ekonomski interes Srbije i ne želi zbog toga da se konfrontira s Rusijom, kao racionalan političar, svjestan da je okružen članicama EU i NATO pakta, Srbija je na kraju ipak osudila rusku agresiju na Ukrajinu i tiho stala na stranu zapadnih saveznika. Dodik, s druge strane, nije imao dileme – otvoreno je podržao agresiju na Ukrajina i Putina, s kojim se već i dva puta sastao tokom rata.
I tokom izborne noći Dodikova djeca Igor i Gorica su slavili u majicama na kojima su se nalazili likovi njihovog oca i Putina te zastave Rusije i RS. A imati ruskog saveznika na grbači teret je koji Vučić, suočen s ovakvim geopolitičkim pritiskom, pod svaku cijenu želi skinuti sa sebe.
Na izborima to očigledno nije uspjelo, no ostaje da se vidi šta će se desiti u narednim mjesecima.

U bh. regionalnoj javnosti se već mjesecima špekulira da između Dodika i Vučića vlada politički sukob. Dodik, nekoć veliki pristalica Borisa Tadića nasuprot Srpske radikalne stranke i Tomislava Nikolića, godinama unazad nastojao se dokazati kao vjerni saveznik i poštovalac Vučića. Iako nije bila tajna da između njih na ličnom nivou i ne vlada neka pretjerana ljubav, javnosti su uporno predočavali da se međusobno bezrezervno podržavaju, što su nastojali demonstrirati putem učestalih susreta i brojnih sporazuma i projekata.

Imati ruskog saveznika na grbači teret je koji Vučić, suočen s ovakvim geopolitičkim pritiskom, pod svaku cijenu želi skinuti sa sebe

Vučić i Dodik: Putin je stao između njih

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Održani su opći izbori 2022. godine. Rezultat je paradoksalan – <a href="https://avaz.ba/tag/14575/denis-becirovic">Izetbegović</a> je izgubio, SDA je pobijedila.

U utrci za Predsjedništvo BiH, nakon obrađenih 85 posto biračkih mjesta, Denis Bećirović osvojio je 268 hiljada, a Bakir Izetbegović svega 178 hiljada glasova.

S druge strane, SDA je uvjerljivo najjača stranka u Federaciji BiH. SDA je pobijedila u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Srednjobosanskom kantonu, dok se Kantonu Sarajevo vodi tijesna borba između SDA i NiP-a za prvo mjesto. Prema zvaničnim podacima CIK-a na osnovu 70 posto prebrojanih glasova, u utrci za Parlament BiH SDA ima 140 hiljada glasova, a na drugom mjestu je HDZ sa 109 hiljada. SDP na trećem mjestu ima dvostruko manje glasova od SDA – 70 hiljada. Izvjesno je da će, kad se do kraja prebroje, broj glasova SDA uveliko premašiti 200 hiljada, a neke procjene govore da je broj osvojenih glasova SDA veći i od 300 hiljada.
Drugim riječima, SDA je kao stranka osvojila daleko više glasova od Bakira Izetbegovića, što je posebno simptomatično ako se uzme u obzir da se nikad manje kandidata nije utrkivalo za Predsjedništvo. To pokazuje da su mnogi glasači SDA, vjerovatno oko trećine, izabrali da glasaju za nekog drugog kandidata za člana Predsjedništva, izvjesno češće Komšića nego Bećirovića.
Komšić se Izetbegoviću počeo obijati o glavu. Već godinama Komšić uživa nesumnjivu podršku SDA. Osim koaliranja s ovom strankom i osiguravanja glasova, kandidatura lidera DF-a 2018. bila je korisna taman utoliko da glasački orijentirane građane odvuku od Bećirovića, što je omogućilo Šefiku Džaferoviću da s tijesnom razlikom uđe u Predsjedništvo. Ne treba stoga iznenaditi što su krugovi bliski SDA prilično panično pokušali prodati spin da Komšić i Bećirović ciljaju na isto glasačko tijelo i da je državni interes glasati za lidera DF-a kako bi se spriječilo da HDZ-ovac dobije stolicu. Ispostavilo se, međutim, da je Komšić velikim dijelom odvukao glasove Izetbegoviću, tj. da su i mnogi SDA-ovci boljeg predstavnika svojih vrijednosti vidjeli u Komšiću nego u Izetbegoviću.

Drugi je signal da Izetbegović očigledno ne uživa bezrezervnu podršku ni u samoj SDA. Iako su u javnosti on i njegova supruga Sebija Izetbegović pokušavali poslati poruku da čvrstom rukom suvereno vladaju ovom strankom i iako se, s izuzetkom eventualno Šemsudina Mehmedovića, javno niko nije usuđivao suprotstaviti bračnom paru, očigledno je da i među samim glasačima SDA postoji ogroman broj nezadovoljnika politikom Izetbegovića koja je obilježena brojnim aferama i katastrofalnim kadrovskim rješenjima. Iako u javnosti to nije toliko vidljivo, izborni rezultat šalje jasnu poruku da je i unutar same SDA nezadovoljstvo Izetbegovićima očigledno veliko. To bi potencijalno moglo otvoriti vrata otporu njihovoj vladavini u ovoj stranci – u izbornom rezultatu u kojem podrška stranci uveliko nadmašuje podršku njenom predsjedniku, mnogi suparnici Izetbegovića imat će i više nego snažan motiv da dovedu u pitanje njegovo vođenje ove stranke.
Uzimajući to u obzir, nakon bitke za Predsjedništvo koju je izgubio, Izetbegović bi se uskoro mogao naći u novoj bitki – onoj za opstanak na čelu SDA. Rezultati izbora pokazuju da bi taj front uskoro mogao biti otvoren.

Iako će SDA izvjesno biti najjača stranka i na federalnom i na državnom nivou vlasti, pitanje formiranja buduće vlade izvjesno će biti mnogo kompleksnije. SDA svakako može ohrabriti dobar rezultat DF-a, koji se vjerno držao uz ovu stranku, no barem kada je u pitanju federalni nivo vlasti, svi su izgledi da će HDZ imati komotnu poziciju sebi birati bošnjačkog koalicionog partnera.

Izborni rezultat šalje jasnu poruku da je i unutar same SDA nezadovoljstvo Izetbegovićima očigledno veliko

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

<a href="https://avaz.ba/tag/360/zrinjski">Zrinjski u četvrtak igra uzvratnu utakmicu</a> plej-ofa za plasman u <a href="https://avaz.ba/tag/112879/konferencijska-liga">Konferencijsku ligu protiv Slovana iz Bratislave</a>. U revanšu će braniti prednost od 1:0 iz Mostara.
Iako možda plasman u jednu od tri evropske lige ne zvuči kao naročit uspjeh, za bh. fudbal bi to bilo historijski, jer takvo što naši klubovi u nezavisnoj BiH još nisu ostvarili.
Slika je to očajnog stanja bh. fudbala i sporta općenito. A u tom očaju nešto svjetlija tačka svakako je mostarski klub. Zrinjski je najuspješniji tim u BiH, sa sedam titula prvaka. Iako će skeptici zasluge za uspjehe pripisivati političkoj podršci vodeće hrvatske stranke, nije da politika u BiH nije petljala svoj utjecaj i u druge klubove. Očito je da je Zrinjski i u samoj organizaciji i vođenju radio nešto daleko bolje od svojih konkurenata.
Mnogi će upirati prstom i u šovinistička divljanja i učestale ispade njihove navijačke grupe „Ultrasa“, no navijačke grupe rijetko su ikad uzor etičnosti i progresivnih vrijednosti.
Umjesto toga, mnogo bi vrednije i poštenije bilo istaći činjenicu da je riječ o klubu čiji je trenutno glavni igrač mladić koji se zove Nemanja Bilbija te da u Zrinjskom, za razliku od nekih drugih klubova, već godinama, bez ikakvih problema, zajedno igraju Bošnjaci, Srbi i Hrvati iz svih dijelova BiH i regiona.
Bivši reprezentativac BiH i glavni arhitekta uspjeha Zrinjskog, trener Sergej Jakirović izjavio je kako čitava Bosna i Hercegovina sada navija za Zrinjski. I zaista bi tako trebalo biti. Čestitke i podrška vlastodržaca, sportskih radnika, medija i opće javnosti je najmanje što je zaslužio mostarski klub, koji je na putu da ispiše prvu malo veću stranicu bh. klupskog fudbala u Evropi.
U Evropi u kojoj predstavlja Bosnu i Hercegovinu i eventualni uspjeh Zrinjskog bismo trebali slaviti svi... Ako smo zaista Bosanci i Hercegovci.

U Zrinjskom, za razliku od nekih drugih klubova, već godinama zajedno igraju Bošnjaci, Srbi i Hrvati iz svih dijelova BiH

Zrinjski u revanšu brani prednost od 1:0 iz Mostara

Navijat ću za Zrinjski

Na ulicama siromašne države kakva je Bosna i Hercegovina nerijetko se mogu vidjeti očajni ljudi koji rove po kontejnerima. No, da li ste se ikad upitali koliko se hrane godišnje baci u Bosni i Hercegovini? I možda, još važnije, zašto bacamo hranu i zašto je ne doniramo stanovništvu u potrebi? 
Iako državne institucije naše države ne raspolažu relevantnim podacima, jedna od dostupnih procjena UN-a pokazuje da se u našoj državi uništi 140.000 tona hrane svake godine.&nbsp;

Još poraznije podatke pokazuje istraživanje koje je provela Fondacija “Mozaik”, podržana USAID-om.
U istraživanju se procjenjuje da je u 2020. godini vrijednost uništene hrane iznosila čak 126,6 miliona maraka. S druge strane, u istraživanju je procijenjeno da je donirani iznos hrane od preduzeća iz kategorija trgovina na veliko i malo, proizvodnja prehrambenih proizvoda, poljoprivredna proizvodnja, djelatnosti pružanja smještaja te priprema i usluživanje hrane iznosio znatno manje – 82,7 miliona maraka s uračunatim iznosom PDV-a.
Iz Fondacije „Mozaik“ navode da su izračunali da se od 140.000 tona hrane koja se uništi godišnje može napraviti 280.000.000 obroka, što predstavlja 767.123 obroka dnevno.
Istraživanje je pokazalo da su navedenim preduzećima troškovi uništenja viškova hrane iznosili samo 5 posto vrijednosti te hrane.
Ako se pitate zašto firme uništavaju hranu, a ne doniraju je u dobrotvorne svrhe, dobar dio odgovora vjerovatno se krije u činjenici da donirana hrana u BiH nije oslobođena PDV-a.
Dakle, firmama se u konačnici više isplati uništiti tu hranu, što, kako je navedeno, iznosi 5 posto njene vrijednosti, nego donirati je i platiti na to poreznu stopu od 17 posto.
Rješenje koje bi preduzeća svakako motiviralo da hranu počnu donirati jeste ukidanje naplate PDV-a u slučaju doniranja, barem na one proizvode koji su pred istekom roka trajanja.

Desetine miliona maraka vrijednosti hrane koje su uništavane na taj način mogle bi biti donirane, što bi uveliko pomoglo socijalno ugroženim građanima. Iako bi država odricanjem od poreza na donacije, vjerovatno, izgubila određeni dio prihoda, on bi bio krajnje minoran, posebno u poređenju s koristi koja bi se osigurala za mnoge gladne ljude u Bosni i Hercegovini.

„Smjernice o donacijama u hrani“, koje je 2017. godine donijela Evropska komisija, a koje su dio Akcionog plana za cirkularnu ekonomiju, imaju dva osnovna cilja: da olakšaju donatorima i primaocima viška hrane u humanitarne svrhe i da nadležnim organima država članica olakšaju jednoobrazno tumačenje mjerodavnih propisa EU o doniranju viška hrane u humanitarne svrhe. 
Tako primjerice u susjednoj Hrvatskoj postoji specijalni režim za doniranje hrane propisan pravilnikom o PDV-u.

Uništavanje viškova hrane firme košta samo 5% od njihove vrijednosti, a doniranje 17% <195> U EU 23 zemlje daju neku vrstu poreskih olakšica u slučaju doniranja hrane

Apsurd BiH: Svake godine u smeću završi 767.123 obroka

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Stranka demokratske akcije (SDA) pripremila je dokument koji sadrži njihovo viđenje političkih problema i potencijalnih rješenja u BiH. Iako dokument još nije javno objavljen, nego navodno samo dat na uvid funkcionerima ove stranke, na njega već burno reagiraju lideri SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović.

U dokumentu SDA se za krizu optužuju SNSD i HDZ, za koje se tvrdi da blokiraju rad državnih institucija, što je omeđeno secesionizmom i zahtjevima za novim etničkim podjelama. Također se ističe da Srbija i Hrvatska ne poštuju Dejtonski sporazum te da te države u BiH pomažu svoje satelite. Za rješenje krize SDA poziva Ameriku, Veliku Britaniju i Evropsku uniju. SDA, također, traži uvođenje simetričnih rješenja vezanih za Dom naroda FBiH i Vijeće naroda RS.
Na ovo je reagirao Milorad Dodik, koji je zaključio da Srbija treba mnogo više da se uključuje u unutrašnja pitanja BiH. Dodik, također, ističe da je s politikom kakvu vodi SDA teško naći tačku kompromisa, posebno ako se uzmu u obzir i sve učestalije ratnohuškačke izjave te partije.
Ekspresno su reagirali i iz HNS-a, odakle su poručili da iznesene tvrdnje osuđuju i odbacuju te istakli kako smatraju da SDA i Izetbegović, umjesto da zagovaraju stabilnost i traže rješenja u BiH, sve više, bez konkretnog povoda, zatežu odnose između konstitutivnih naroda u BiH. Iz HNS-a, također, tvrde da su pozvali partnere na politički dijalog u cilju smirivanja radikalizacije i iskoraka prema euroatlantskoj budućnosti, međutim, prema našim informacijama, niko od čelnika ostalih stranaka nije kontaktiran.

Zbog svega ovog se nameće pitanje zašto SDA baš u ovom trenutku izlazi s ovakvim dokumentom, na koji potom ekspresno odgovaraju HDZ i SNSD. Naravno, nije SDA jedina koja u javnost istupa s kontroverznim dokumentima i prijedlozima, zbog kojih potom svjedočimo međusobnim prepucavanjima između nacionalnih političkih stranaka. Prije nekoliko dana Čović je najavio kako HNS priprema rješenja za teritorijalnu reorganizaciju BiH ukoliko ne dođe do izbornih rješenja po njihovoj volji, na šta su, pogađate, burno reagirali SDA i njihov partner Komšić. Prethodno je Izetbegović, također, „prebrojavao“ lovce i dronove, a HNS pozivao da se Jeruzalem prizna kao glavni rad. Dodik je, doduše, nakon sankcija i intervencija Kristijana Šmita (Christian Schmidt) nešto primireniji, barem u odnosu na uobičajeni intenzitet njegove huškačke retorike.
Stoga valja postaviti pitanje da li su posljednje tenzije kojima svjedočimo i maksimalističke ideje, prijetnje i teške riječi koje tri vodeće nacionalne stranke ispucavaju zapravo fingirani, međusobno dogovoreni i pripremljeni sukob, „false flag“ operacija dizanja tenzija i međuetničke mržnje u kojoj jedni, kao, napadaju i prijete, a drugi, kao, brane, i tako ukrug.
Analizirajući dosadašnje izborne cikluse i ponašanje ključnih političkih aktera, možemo zaključiti da je upravo to posrijedi. Samo, pitanje je da li će građani i narodi BiH i ovaj put nasjesti na ove jeftine igrokaze.

Prisjetimo se situacije pred izbore 2018. godine. Iz redova SDA i DF-a su nam poručivali da SNSD i HDZ spremaju uništenje države, SDA je objavljivala svoje deklaracije u kojima je pozivala na ukidanje entiteta i stvaranje građanske BiH, Dodik je najavljivao izdvajanje, a Čović treći entitet. Naravno, ništa od navedenog nije zaživjelo u praksi, ali su u uzavreloj atmosferi ove tri stranke 2018. ponovile svoj izborni uspjeh.

Nameće se pitanje zbog čega SDA baš u ovom trenutku izlazi s ovakvim dokumentom, na koji potom ekspresno odgovaraju HDZ i SNSD

Izetbegović, Dodik i Čović: U javnosti se svađaju, iza zavjese dogovaraju

Šta stoji iza posljednjih istupa ovih stranaka: Lažni sukob SDA, SNSD-a i HDZ-a!?

Amsterdam je ikoničan po nekoliko stvari i koliko god stereotipno zvučalo, to je upravo ono što će vam u ovom gradu prvo privući pažnju - kanali, tulipani, bicikli, pivo, legalizirane lake droge, Ana Frank, sir i vjetrenjače! Upravo navedene stvari neće mimoići niti jednog turistu koji dođe u ovaj grad.

Stigavši do Amsterdama, prekoputa željezničke stanice u centru grada, preko vode ćete ugledati impresivnu građevinu - „Muzej oko“, filmski muzej u kojem možete proučiti historiju filmske umjetnosti, pogledati neki od antologijskih filmova, popiti kafu ili ručati. Odatle je, nakon odsjedanja u hotel, moja sljedeća stanica bilo nešto što se zove „Heineken Experience“, o čemu ću napisati poseban tekst. Odatle siđete uz kanal. Vožnja kanalima dio je obaveznog iskustva Amsterdama.
Područje kanalskog prstena u Amsterdamu izgrađeno je u 16. i 17. stoljeću i dugo je više od 100 kilometara. Glavna četiri kanala čine koncentrične lukove povezane s glavnom rijekom IJ.
Nakon krstarenja moja sljedeća stanica bio je Rijksmuseum. Radi se o famoznom zdanju, za koji bi vam trebala barem dva dana da ga istražite! U neposrednoj blizini nalazi se Muzej Van Goga (Gogh), posvećen jednom od najvećih slikara svih vremena. Oba muzeja su nakrcana posjetiocima te bih vam preporučio da unaprijed rezervirate kartu, s obzirom na to da je do slobodnog termina za posjetu vrlo teško doći.
Naravno, kao veliki ljubitelj fudbala, nisam propustio priliku da posjetim i čuvenu Amsterdam arenu, danas Arenu „Johan Krojf“, u kojoj domaće utakmice igra slavni Ajaks.

Odatle je moja sljedeća tačka bila Kuća Ane Frank, koja je definitivno jedna od najvažnijih stvari koje trebate vidjeti u Amsterdamu. Radi se o originalnoj kući u kojoj se Frank sakrivala tokom Drugog svjetskog rata. Nakon pobjede Hitlera 1933. njena porodica izbjegla je iz Njemačke i spas pronašla u Nizozemskoj. No, Hitlerova ruka tu će ih stići nekoliko godina kasnije, izbijanjem Drugog svjetskog rata i okupacijom Nizozemske. Nakon dvije godine skrivanja u ovoj kući Frank je uhapšena 1944. i odvedena u koncentracioni logor u kojem je umrla sedam mjeseci poslije. U kući u kojoj se skrivala, 13-godišnjakinja pisala je dnevnik svojih svakodnevnih iskustava u skrovištu. Dnevnik je doživio svjetsku slavu i Frank učinio najpoznatijom žrtvom holokausta. Stepenice koje su vodile do dijela kuće u kojem se sakrivala nalazile su se iza police za knjige u prizemlju. Sve, uključujući one tamne zavjese, visinske oznake na zidu, fotografije koje je lijepila na zid itd., sačuvano je u originalu. Ova je kuća 1960. godine postala muzej. Nažalost, tamo nije bilo dopušteno fotografiranje.
Naravno, mnogima je neizbježna tačka i posjeta zloglasnom području „De Wallen“, čuvenoj Ulici crvenih fenjera u kojoj je red javnih kuća! Ako ste neko ko bi, poput mene, mogao doživjeti kulturološki šok, jednostavno preskočite ovo mjesto ili ga barem posjetite po danu kad izlozi još nisu otkriveni.
Ono što ćete, pak, u Amsterdamu definitivno primijetiti jeste da vjerovatno nigdje u Evropi nećete naći grad, s toliko različitih ljudi na jednom mjestu, u kojem ćete osjetiti više slobode.

Mnogo transparentnija i dostupnija je druga atrakcija Amsterdama - marihuana. U starom dijelu grada tzv. Coffee Shopovi se nalaze bukvalno na svakom ćošku, gdje možete sasvim opušteno naručiti sebi džoint, kolačić ili čaj s marihuanom. Turisti toliko „zloupotrebljavaju“ ovu atrakciju Amsterdama da ćete na momente i u zraku osjetiti miris marihuane.

Ono što ćete u Amsterdamu definitivno primijetiti jeste da vjerovatno nigdje u Evropi nećete naći grad, s toliko različitih ljudi na jednom mjestu, u kojem ćete osjetiti više slobode

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Na SFF-u prikazan je dokumentarni film proslavljene bh. rediteljice Jasmile Žbanić o <a href="https://avaz.ba/tag/23706/emerik-blum">Emeriku Blumu</a>, jednom od najvećih Bosanaca i Hercegovaca u 20. stoljeću. Neki od protagonista Stranke demokratske akcije (SDA) kritizirali su ovaj film, zaključujući da je njegov cilj veličanje prošlog sistema.
A želite li znati koliko je velik bio Blum? E, pa, zamislite da danas u BiH postoji kompanija koja upošljava 20.000 ljudi. Zamislite da ta kompanija posluje u čitavom svijetu i gradi dobar dio Afrike i Bliskog istoka. I zamislite generalnog direktora takve kompanije čija je plaća dvijehiljadita po visini u firmi. Iako to danas zvuči kao bajka, BiH je zaista imala takvu kompaniju i takvog direktora. Firma se zvala „Energoinvest“, a njen direktor bio je Emerik Blum. Danas se navršava 37 godina od njegove smrti.

Emerik Blum rođen je 1911. godine u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. Ipak, njegov prvi izbor nije bila privreda, nego umjetnost. Već u svojim dvadesetim godinama, zajedno s Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem, pokrenuo je „Collegium Artisticum“, progresivnu umjetničku grupu koja je djelovala u Sarajevu. Na studij je otišao u Čehoslovačku, tačnije njen glavni grad Prag, iz kojeg se vratio s diplomom inžinjera elektrotehnike. Ubrzo nakon povratka sa školovanja 1941. godine, Blum se učlanio u Komunističku partiju te se početkom rata i osnivanjem NDH priključio Narodnooslobodilačkom pokretu.
Godine 1941. ustaše su ga uhapsile i deportirale u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je, kao zatvorenik-inžinjer, bio „čovjek od koristi“ te je radio na održavanju električne centrale. Tu se zadržao sve do 1944. godine, kada je uspio organizirati uspješan bijeg iz logora te se ponovo pridružiti svojim drugovima u partizanima.

Poslije Drugog svjetskog rata radio je na više funkcija, kao načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u BiH, bio je generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra „Elektroprivrede“ te predsjednik Komiteta za elektroprivredu. No, birokratski poslovi nisu zadovoljavali Bluma. Godine 1951. bio je jedan od osnivača firme “Elektroprojekt”, iz koje uskoro nastaje regionalni gigant “Energoinvest”. Blum je bio zagovornik ideje da se širom BiH trebaju izgraditi velika industrijska postrojenja, za šta je dobio i otvorenu podršku bh. i jugoslavenskih vlasti. Tako, zahvaljujući Blumovoj inicijativi, nastaju Aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornica glinice u Zvorniku.
Njegova je zasluga i stvaranje kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako su izgrađene i fabrika TAT na Ilidži, elektrofabrika u Lukavici kod Sarajeva, fabrike u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima Jugoslavije.
No, Blum je shvatao da su najveći potencijal svake ekonomije ljudi, kao i da sama Jugoslavija još ne nudi dovoljno kvalitetne obrazovne institucije za stvaranje vrhunskih stručnjaka. Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslavenskih stručnjaka u Sovjetskom savezu, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, koji su se vraćali nazad u BiH s vrhunskim stručnim znanjima. Emerik je osnovao i Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju 1954. godine, da bi formirao i društvo za zavarivanje u SRBiH, te školu zavarivanja.

Blum je prepoznao i da je jugoslavensko tržište usko za povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorio 20 predstavništava sektora izvoza, a kasnije se taj broj izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD, arapskih zemalja te Bliskog i Dalekog istoka. Stvaranjem Pokreta nesvrstanih i saradnjom Jugoslavije sa zemljama Afrike i Azije otvaraju se vrata kontinenata „Energoinvestu“, koji sada intenzivno počinje poslovati na ovim tržištima. No, „Energoinvest“ je uspijevao poslovati i na Zapadu, a poseban uspjeh Blum je ostvario sarađujući s firmama u Švedskoj i Francuskoj.

Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1981. do 1983. godine. Umro je 24. juna 1984. godine, nakon što je završio svoje posljednje poslove u Odboru za organizaciju XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i ostavio svojim sugrađanima svoje posljednje veliko djelo - do tada najuspješniju organizaciju Olimpijskih igara. Ovo je samo mali dio, onoliko koliko može stati u tekst, grandioznih uspjeha i ostavštine Emerika Bluma, čovjeka koji je stvorio jednu od najuspješnijih jugoslavenskih firmi, obrazovao i zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji te pokazao koliko jedna mala zemlja ima potencijala.

Emerik Blum je 1974. godine odlikovan titulom Viteza Legije časti Francuske. Ulica u sarajevskom naselju Grbavica danas nosi njegovo ime, a postavljena je i njegova bista ispred zgrade „Energoinvesta“. Emerika Bluma je ugledni list „Financial Times“ opisao kao „oličenje socijalističke poslovnosti“.

Pod njegovim vodstvom „Energoinvest“ je poslovao od Meksika, SAD, preko arapskih zemalja, do Dalekog istoka

Blum: Bio zagovornik ideje da se širom BiH trebaju izgraditi velika industrijska postrojenja

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Ured za vanjske poslove, Komonvelt i razvoj vlade Velike Britanije i formalno je potvrdio da podržava namjere visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ovo je stiglo u odgovoru Tariku Deliću, britanskom državljaninu koji je kontaktirao vladu mailom 22. jula.

Na ovaj način poslana je jasna i nedvosmislena poruka da jedna od vodećih evropskih sila i jedan od najvažnijih partnera BiH čvrsto stoji iza OHR-a i budućih odluka koje bi ova institucija mogla nametnuti. Podsjetimo, Šmit je već nametnuo tehničke izmjene, ali je istovremeno bh. političarima dao posljednji rok od šest sedmica da postignu dogovor o ključnim izmjenama Izbornog zakona ili će, u suprotnom, biti spreman da ih nametne.
Uzimajući u obzir predizbornu kampanju i radikaliziranu retoriku u našem društvu, mala je vjerovatnoća da će ključni politički akteri uspjeti postići bilo kakav dogovor.
Ipak, paraobavještajni krugovi Stranke demokratske akcije (SDA) i Bakir Izetbegović, potpomognuti svojim partnerom Željkom Komšićem i njegovim DF-om, sedmicama unazad nastoje u bošnjačkom narodu probuditi bijes prema ključnim zapadnim saveznicima i stvoriti sliku da oni spremaju promjene koje će ići na štetu Bošnjaka.

Za bošnjački narod, ali i BiH u cjelini, ovo predstavlja izuzetno opasan put. Mnoge stvari, od državne zastave, preko zajedničkih registarskih tablica, pasoša, granične službe, do PDV-a na državnom nivou direktno se mogu zahvaliti intervencijama visokih predstavnika. Upravo su, dakle, njihove intervencije i pritisak zapadnih saveznika ključni što je Bosna i Hercegovina dobila neke od najvažnijih institucija i ostvarila napredak kao država.
Prvi put kada se bošnjački faktor suprotstavio pruženoj ruci zapadnih država kroz Silajdžićevo odbijanje “aprilskog paketa”, koji je vodio ka proširenju ovlasti državnog nivoa vlasti i jačanju institucija, uslijedili su 15 godina zahlađenja prema Bosni i Hercegovini i apsolutni zastoj u bilo kakvom napretku naše zemlje.
Činjenica jeste da se BiH godinama suočava s pitanjem Izbornog zakona kao kamena spoticanja u državi, posebno u odnosima Bošnjaka i Hrvata, koji koči i funkcioniranje zemlje. Taj problem neće nestati održavanjem statusa quo ili ignoriranjem problema, čega su postali svjesni i u međunarodnoj zajednici.

Iza Šmita su prethodno otvoreno stale ambasade vodećih zapadnih zemalja, a i odgovor britanskog ureda pokazuje da, na kakvu god odluku da se visoki predstavnik u konačnici odvaži, za to očigledno ima najširu podršku. Naravno, intervencija Šmita se sasvim sigurno može očekivati, jer je iluzorno misliti da bi se visoki predstavnik upuštao u neozbiljne poteze da najavljuje nešto što ne planira ostvariti.

Poslana je jasna i nedvosmislena poruka da jedan od najvažnijih partnera BiH čvrsto stoji iza OHR-a

Šmit i ambasador Rejli: Britanija stoji uz visokog predstavnika

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Posljednjih sedmica u bošnjačkoj javnosti došlo je do bujice antizapadnjačke histerije. Inicijalna kapisla bilo je curenje u javnost navodnih pripremljenih izmjena <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Izborni%20zakon&amp;">Izbornog zakona</a>&nbsp;i Ustava FBiH od visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), kojima bi se, opet navodno, promijenio način popune klubova Doma naroda u Parlamentu FBiH tako da bi pripadnici nekog naroda u određenom kantonu morali činiti najmanje 3 posto od ukupnog broja pripadnika tog naroda u FBiH da bi stekli pravo na delegata u ovom domu.

Ovo je protumačeno kao direktno pogodovanje interesima HDZ-a, jer bi to u praksi značilo da bi se hrvatski klub predominantno popunio iz onih kantona u kojima ta stranka ima težinu. No, stvar je otišla i puno dalje, pa je tako došlo i do višednevnih protesta pred OHR-om i optužbi da se u BiH namjerava uvesti aparthejd.

Na kraju, međutim, od nametanja ovakvih rješenja nije bilo ništa. Šmit je nametnuo samo tehničke izmjene Izbornog zakona, kojima je poboljšao transparentnost izbornog procesa, dajući bh. liderima još jednu šansu da postignu dogovor o Izbornom zakonu. Naravno, to nije smirilo ni napade na visokog predstavnika ni antizapadnjačku histeriju. U prozivkama prednjači član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji EU optužuje za islamofobiju, a Šmita, između ostalog, da FBiH namjerava isporučiti Zagrebu. Njegov državni zastupnik Zlatan Begić motive EU vidi ni manje ni više nego u „vjerskom rasizmu“. Ako želimo znati šta ili ko stoji iza ovih napada, treba prvo pratiti trag napada. Vijest o tome da Šmit navodno namjerava nametnuti izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a krenula je s opskurnog portala koji vodi Avdo Avdić, saradnik Osmana Mehmedagića Osmice, kompromitiranog direktora OSA-e i kadra Bakira Izetbegovića.
Da podsjetimo, Avdić je i prije nego što je Šmit preuzeo funkciju visokog predstavnika pokrenuo hajku na njega tvrdeći da je riječ o „ruskom čovjeku“ koji ispunjava nekakve tajne i fantomske planove Njemačke i Rusije kojima bi se BiH prepustila ruskoj sferi utjecaja.
Kada je pak Šmit, usljed usijane atmosfere zbog najave nametanja Izbornog zakona, dobio i otvorenu podršku SAD i Velike Britanije, kao i drugih zapadnih sila, umjesto da se povukla ručna pa razmislilo nad vlastitim potezima, dežurni radikali u bošnjačkoj javnosti kao da su jedva dočekali priliku da i na naše najvažnije saveznike saspu lavinu optužbi za neprijateljstvo prema BiH i Bošnjacima, pritom evocirajući ratne traume.
Tako je najava mogućih nametanja izmjena Izbornog zakona pokrenula lavinu u kojoj BiH ponovo postaje arena međunarodnih aktera. A u toj lavini pojedini bošnjački akteri i funkcioneri čini se da rade sve kako bi došli na ratnu nogu sa zapadnim silama i završili na Istoku.
Naravno, ne treba ni spominjati koliko je to opasno za BiH, s obzirom na to da za stabilnost naše zemlje garantiraju zapadne zemlje, prvenstveno SAD. Upravo ove države su najzaslužnije za većinu pozitivnih promjena koje su dovele do jačanja i stabilizacije države, a ne treba ni spominjati da su euroatlantske integracije jedina stvarna civilizacijska budućnost za BiH. Pa koja je onda logika vršiti takve nepromišljene i histerične napade na najvažnije saveznike i najvažnije sile? Nije da Bošnjaci i prethodno nisu znali platiti cijenu zbog sličnih poteza. Odbijanje “aprilskog paketa” od Harisa Silajdžića bilo je praćeno trajnom obustavom procesa prijenosa nadležnosti na državni nivo i naglom obustavom intervencionizma Zapada u BiH, što je direktno dovelo do “rasta” Milorada Dodika kakvog danas poznajemo.
No, da bi se dobio odgovor šta stoji iza posljednje antizapadnjačke histerije, opet valja pratiti paraobavještajni trag. A tu su se antagonizam i netrpeljivost Bošnjaka prema Zapadu i njegovim službenicima u Bosni i Hercegovini nastojali buditi mjesecima unazad, mnogo prije nego što je iko i pomišljao na mogućnost da bi visoki predstavnik mogao nametnuti bilo kakve izmjene Izbornog zakona.

Tako su se na SDA-ovim stranačkim glasilima, kao i brojnim botovskim stranicama za koje se sumnja da njihov sadržaj direktno uređuju pojedinci iz paraobavještajnih struktura ove stranke, moglo pročitati na desetine tekstova u kojima se, između ostalog, zapadni ambasadori nazivaju kolonijalnim upravnicima, Dodikovim i Čovićevim saradnicima, a zapadne države u kompletu učestalo kvalificiraju kao „križari“, uz teorije zavjera o navodnim planovima za istrebljenje i protjerivanje Bošnjaka s evropskog kontinenta. No, primarni motiv za ovu kampanju izvjesno nema nikakve veze s Izbornim zakonom, jer „udarom na Bošnjake“ niko od njih nije svojevremeno smatrao kada je Izetbegović s Čovićem potpisivao „mostarsku deklaraciju“, u kojoj se obavezao na osiguranje „legitimnog predstavljanja“.
Motivi bi mogli biti mnogo prizemniji, naime, u činjenici da je nova američka administracija, uz pomoć evropskih partnera, postala odlučna obračunati se s korupcijom u BiH, u čemu su krupni koraci već napravljeni. Tu je svakako i američka crna lista, na koju su dospjeli i pojedini visokorangirani kadrovi SDA i tu, vjerovatno, neće biti kraj. Jasno je da u oba scenarija SDA, koja je umiješana u brojne koruptivne i kriminalne afere, direktno dolazi na udar i da su pojedinci izvjesno zabrinuti za svoje pozicije.

Misli li neko zaista da SDA, kao i njeni partneri iz SNSD-a i HDZ-a, iskreno želi biti dio civilizacijskog i političkog kruga u kojem postoje nezavisno pravosuđe, vladavina prava i uređenost sistema? Kakav bi tačno bio njihov položaj u takvom sistemu? Jasno je da većina Bošnjaka bezuvjetno želi biti dijelom evropskog i zapadnog političkog i civilizacijskog kruga te da niti jedna politička stranka koja traži podršku tog naroda ne može javno istupati protiv tih vrijednosti, ali je jasno i da je uspostava tih vrijednosti smrtni udarac za njihov način vladavine.
Stoga, u cilju spašavanja vlastite političke kože, valja iskoristiti svaku priliku kako bi se kod Bošnjaka poticao antizapadnjački sentiment, što odgovara i Izetbegovićem partnerima s Istoka koji ovaj narod namjeravaju vezati trajno uza se, odvojiti od Zapada i uspostaviti svoju interesnu sferu u samom srcu Evrope.
No, jasno je da bi takav scenarij predstavljao potpunu katastrofu za Bošnjake koji se nalaze okruženi članicama EU i NATO-a. Ipak, s druge strane ohrabruju posljednji istupi političara poput Denisa Bećirovića i Fahrudina Radončića, koji su upozorili na pogubnost antizapadnjačke retorike koja se širi. Stoga bi izbori u oktobru mogli dati odgovor i na mnogo krupnije političko pitanje – da li Bošnjaci žele biti dio Zapada ili Bliskog istoka.

Priliku i antizapadnjačko raspoloženje spremno je dočekala i Rusija, čiji je ambasador Igor Kalabuhov u svom autorskom tekstu cinično pozvao Bošnjake da se okrenu Rusiji kao pravom prijatelju umjesto „licemjernog“ Zapada, a nakon što je zvanični Izrael podržao izmjene Izbornog zakona prema kojima bi se zaštitio princip „legitimnog predstavljanja“, priliku da svoj sukob s Bliskog istoka unese i u BiH vidio je i Iran, koji je napao Izrael.

Izbori u oktobru mogli bi dati odgovor i na mnogo krupnije političko pitanje: da li Bošnjaci žele biti dio Zapada

Razlozi su dublje prirode: Cijela svita botova i portala

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) na kraju je ipak nametnuo izmjene Izbornog zakona u BiH iako, doduše, samo tehničke.

Ključne izmjene koje je napravio Šmit tiču se zloupotreba javnih sredstava i resursa. Oni se, u smislu ovog zakona, definiraju kao bilo koje nezakonito korištenje sredstava i resursa države BiH, entiteta, kantona, Distrikta Brčko BiH i drugih jedinica lokalne uprave i samouprave, kojim kandidati na izborima i izbornim listama, kao javni ili državni dužnosnici, ili neposredno izabrana lica, raspolažu za potrebe obavljanja službene dužnosti. 
Tako se Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) daje ovlaštenje da, u slučaju povreda Izbornog zakona, izrekne kaznu do čak 30.000 KM. CIK, također, ima ovlaštenje i da ukloni kandidata s kandidatske liste ako se utvrdi da je prekršio Zakon.
Osim toga, s liste može biti uklonjena i kompletna politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata ili nezavisni kandidat. U povrede, između ostalog, spada uključivanje podređenih državnih službenika u promociju kandidata, korištenje javnih ustanova za predizborne aktivnosti, ometanje skupova drugih političkih stranaka, ometanje novinara u njihovom poslu itd.
Također, u slučaju povrede, može se zabraniti i rad određenim osobama u biračkim odborima, komisijama ili mjestima. Ukoliko povrede izvrše zaposleni ili angažirani u izbornoj administraciji, za njih je predviđena kazna i do 3.000 KM.

Visoki predstavnik je obrazložio razloge uvođenja tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH kojima, kako je rekao prilikom donošenja odluke, namjerava osigurati slobodnu i fer kampanju. - Izborni zakon za opće i slobodne izbore u Bosni i Hercegovini tek treba unaprijediti kada je riječ o sprečavanju izbornih prevara. Dakle, kad je riječ o onome ko lažira brojanje glasova, ko širi govor mržnje, pokušava utjecati na druge, primjerice ugnjetavanjem, prijetnjama, tu sam povećao kazne u Zakonu - rekao je Šmit i dodao kako političari nisu uspjeli dogovoriti ove izmjene.

Iako je (zasad) nametnuo samo tehničke izmjene Izbornog zakona, Šmit nije isključio mogućnost da bi se mogle desiti i neke dublje. Šmit je naveo kako je stranačkim liderima dao posljednju šansu kako bi postigli dogovor o suštinskim izmjenama Izbornog zakona. - Izbori su za dva mjeseca. To je razuman vremenski period. Pritisak sada raste s moje strane. A onda ćemo vidjeti! Pri tome trebaju imati na umu da ja imam izvršne ovlasti. Nisam odustao od njih. Samo ih ovaj put nisam koristio - rekao je Šmit.

S liste može biti uklonjena i kompletna politička stranka, koalicija

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Na propali sedmičnik i niskotiražni portal „Slobodna Bosna“ ne bi trebalo trošiti riječi, jer posljednju riječ o njima su, još prije desetak godina, rekli čitaoci, kada su prestali da kupuju ovaj opskurni bilten i tako ih natjerali da ukinu svoje printano izdanje.Što su nastavili egzistirati kao portal, određenim dijelom je (Bog da mi duši prosti) i moja zasluga. Dio sadašnje redakcije „Slobodne Bosne“, oni koji su nakon gašenja ovog sedmičnika ostali jer nisu imali gdje otići, sjetit će se kako sam im, u decembru 2016. godine, došao u tadašnje neuredne i zapuštene prostorije u ulici Dženetića čikma da probam da spasim ono što se spasiti da. Nakon slušanja tužnih ispovijesti o tome da su im svi računi blokirani zbog nagomilanog duga i kako razmišljaju da stave ključ u bravu, učio sam ih kako se pravi i vodi portal, kako se opremaju i postavljaju tekstovi,&nbsp; napominjao im da vijesti, da bi portal funkcionirao, moraju tokom čitavog dana kontinuirano da se objavljuju, da se sadržaj portala, radi povećanja čitanosti i ozbiljnosti, mora redovno dijeliti na društvenim mrežama koje do tada uopće nisu koristili itd... 
 I portal je uistinu profunkcionirao, čitanost se povećala, ubrzo su im došle "unosne ponude" koje je Asim Metiljević "menadžerirao" i dogovarao uvjete, a ostalo je historija.

No, ostavimo sad to po strani, grijehovi iz prošlosti se ionako ne mogu ispraviti. Razlog za ovaj tekst je nova laž koju je formalno „Slobodna“, a u sarajevskoj čaršiji posljednjih godina poznatija kao „Prodana Bosna“, napisala o meni i „Dnevnom avazu“.


Uključujući se u hajku SDA-ovog i DF-ovog paraobavještajnog podzemlja i botovskih brigada na visokog predstavnika Krisitjana Šmita zbog mogućeg nametanja izmjena u popunjavanju Doma naroda FBiH, a koja je išla i dotle da se prijeti napadom na njega lično i zgradu OHR-a te Bošnjake poziva u rat, „Slobodna Bosna“ je zbog protivljenja da podržim ovu hajku odlučila da me stavi u red podržavalaca Šmitovih "planova", a koji, jelte, udaraju na interese Bošnjaka i BiH, a sve da bi moje stavove pripisali Fahrudinu Radončiću.
- Na naslovnim stranama "Dnevnog avaza" proteklih dana nije bilo mjesta za naslove vezane za nametanje promjena Izbornog zakona. Nije ta tema uspjela izboriti mjesto ni na drugim mjestima u "najtiražnijem, najutjecajnijem bh. dnevnom listu". Vodeći "Avazov" komentator Danijal Hadžović, umjesto na portalu ili printanom izdanju, izložio je na Twitteru svoje "smatranje", odnosno najavio "okvirni", "principijelni" stav Radončićevog "političkog, medijskog i poslovnog carstva" prema najaktuelnijem političkom fenomenu u BiH – napisao je niskotiražni bilten.
S obzirom na to da su tekstovi „Slobodne Bosne“ redovno nepotpisani, jer je i njima samima očigledno neugodno stati imenom i prezimenom iza bljuvotina koje objavljuju, sve mi je teže procijeniti čija je umotvorina ovaj tekst, tj. da li ga je „penzionisani“ Asim Metiljević izdiktirao svom hamalu Samiru Begoviću (drugačije ovaj ništa ne bi nikad ni napisao), dovedenom iz Gornjeg Vakufa na „preporuku“ savjetnika Komšića i Džaferovića, ili je pak stigao direktno iz političkih kabineta saradnika ovog opskurnog portala (adrese i „saradnici“ poznati autoru).

No, nije bitno, zadržimo se sada samo na demantiranju laži i neistina koje su iznijeli.
Netačno je da u „Avazu“ nije bilo mjesta za naslove „vezane za nametanja Izbornog zakona“. Tekst o Izbornom zakonu, napisan upravo od moje malenkosti, mogu naći na naslovnici današnjeg „Dnevnog avaza“.
Komentar koji sam napisao na Twitteru izvučen je iz konteksta i zapravo predstavlja kritiku ratnohuškačke retorike i panike koju šire pojedini bošnjački radikali.Iako „Slobodna Bosna“ i drugi mediji koji su dio vladajuće mašinerije SDA uporno pokušavaju stvoriti sliku da Fahrudin Radončić nema pametnijeg posla u životu, pa povazdan stoji novinarima „Avaza“ iznad glave i diktira im šta će napisati, garantiram da Radončić ni na koji način ne utječe na ono što pišem na društvenim mrežama, niti to pokušava, te da se radi isključivo o mojim ličnim stavovima koje slobodno iznosim.
Da moje stavove ne može krojiti niko, znaju dobro i iz „Slobodne Bosne“. Naime, upravo zbog toga su mi i dali otkaz nakon nekoliko „neugodnih“ tekstova o njihovim šefovima. Možemo to potvrditi i mailovima i sačuvanim prepiskama, ako ima potrebe, znaju u SB dobro o čemu govorim.

Da moje stavove ne može krojiti niko, znaju dobro i iz „Slobodne Bosne“. Naime, upravo zbog toga su mi i dali otkaz nakon nekoliko „neugodnih“ tekstova o njihovim šefovima

Danijal Hadžović i Makaronko Asim Metiljević

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Bakirov ublehaš

Porazno priznanje Arnautovića

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

Navijat ću za Zrinjski

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Šta stoji iza posljednjih istupa ovih stranaka: Lažni sukob SDA, SNSD-a i HDZ-a!?

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Hadžović: Meni Radončić ne diktira tekstove, ali zato ih vama šalju napisane iz kabineta Komšića i Džaferovića

Dragan Čović odlučuje o budućnosti Federacije BiH: Osveta Bakiru ili nastavak ljubavi?

Bakirov ublehaš

Porazno priznanje Arnautovića

Konaković za "Avaz": Izbacujemo iz vlasti i Bakira i Željka

Lideru DF-a historija dodijelila priliku za iskupljenje: Da li će Komšić opet pokušati spasiti SDA?

Prema očitom nalogu Rusije i Putina: Dodik krenuo na Vučića

Zašto je Bakir izgubio, a SDA pobijedila

Navijat ću za Zrinjski

U BiH se godišnje baci 140.000 tona hrane

Šta stoji iza posljednjih istupa ovih stranaka: Lažni sukob SDA, SNSD-a i HDZ-a!?

Kako iskusiti Amsterdam: Najliberalniji evropski grad

Kako je inžinjer stvorio najvećeg privrednog giganta: Emerik Blum - arhitekta procvata BiH

Zapad će nametnuti Izborni zakon

Ko Bošnjake gura u sukob sa Zapadom

Šta donose Šmitove tehničke izmjene Zakona: Za izborne prevare kazna i do 30.000 KM

Hadžović: Meni Radončić ne diktira tekstove, ali zato ih vama šalju napisane iz kabineta Komšića i Džaferovića