Početkom ove godine s emitiranjem je krenula regionalna UNA TV. Na marketingu se nije štedjelo, najavljivano je stvaranje najveće i najbolje regionalne televizije, a ponosno je predstavljan prelazak brojnih poznatih regionalnih novinarskih imena u ovu TV kuću.

Još u oktobru prošle godine je Severina, koja je trebala imati vlastiti šou na ovoj televiziji, izjavila da ne želi imati veze s porodicom Dodik i osobom „koja vrijeđa žene na najgori način i ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid". Kao vlasnik i pokretač cijelog projekta predstavljan je „Foundcenter Investment GmbH“, što je zvanično saopćeno početkom septembra. No, tada se sakrilo da je suvlasnik i banjalučka kompanija „Infinity Media“. Zvanično, zastupnik UNA-e je Dejan Jocić, koji je predsjednik Upravnog odbora.
„Infinity Media“ je kćerka firma grupacije „Infinity International Group“, u čijem je sastavu i javnosti po tenderima poznati „Prointer ITSS“, a koji se veže za porodicu člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika.
I sam Dodik je potvrdio da je njegov sin Igor povezan s „Prointerom“.
- Nije vlasnik, ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje s inostranim firmama i ima od toga prihode - rekao je 2019. godine Dodik u Narodnoj skupštini.
No, Dodik je negirao tvrdnje Severine, ističući da on nema nikakve veze s ovom televizijom.

Dodiku su u januaru ove godine, uporedo s emitiranjem UNA TV-a, proširene sankcije Sjedinjenih Američkih Država. U aprilu se sankcijama pridružila i Velika Britanija. Nedugo nakon američkih sankcija većinski vlasnik televizije “Foundcenter Investment Gmb” iz Berlina saopćio je da se povlači iz vlasništva nad ovom televizijom. “Infinity Media” Banja Luka tako je ostala jedini vlasnik.
Istovremeno, televiziju je napustio ugledni novinar i urednik Zoran Kusovac, a kao razlog je naveo „razlike u strategiji i viziji između mene i novih vlasnika“.
Osim Kusovca, UNA TV napustio je, u međuvremenu, još čitav niz manje ili više poznatih novinarskih imena. Za to vrijeme program UNA TV-a može gledati tek manji broj korisnika u BiH. Umjesto vodeće televizije u regiji, ovaj medij po gledanosti i utjecaju ostaje potpuno marginalan.
Jasno je da se nakon američkih sankcija, a sada još i rata u Ukrajini, samo rijetki još usuđuju imati veze s televizijom koja se dovodi u direktnu vezu s porodicom Dodik. Uprkos pompeznim najavama, svi su izgledi da će i UNA TV u konačnici završiti kao i ostali Dodikovi „projekti“, poput referenduma i vraćanja nadležnosti.

Hrvatski „Nacional“ je, pozivajući se na izvor koji je upoznat s projektom, tvrdio da je Dejan Jocić, čovjek koji nominalno stoji iza projekta UNA TV-a, još u januaru počeo „panično prodavati“ televiziju. Kontaktirao je potencijalne investitore, ali budući da je već tada bilo jasno da je riječ o projektu iza kojeg stoje potencijalno netransparentan kapital i vlasnici – nije uspio naći ulagače.

Jasno je da se nakon američkih sankcija, a sada još i rata u Ukrajini, samo rijetki još usuđuju imati veze s ovom televizijom

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

Bosna i Hercegovina i ovog ljeta, kao i onog prošlog i pretprošlog i onog iza njega – gori. Vlasti BiH i ovog ljeta, kao i onog prošlog i pretprošlog i onog iza njega – vatru dočekuju potpuno nespremne.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine jednoglasno je, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo odluku o traženju međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje u gašenju požara u Bosni i Hercegovini. BiH od susjedne Hrvatske prosi međunarodnu pomoć u vidu slanja letjelica (kanadera) s posadom, koju će primiti organi civilne zaštite u Bosni i Hercegovini.
Ovo prošenje ima za cilj pomoći stanovništvu na području općina Čitluk, Čapljina i Konjic, gdje je zbog nepristupačnog terena otežano gašenje velikih požara.
I dok požari gutaju Hercegovinu, podsjetimo se kako je još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva aviona air tractora i dva helikoptera za gašenje požara.
Prođe otad godina, a od najavljenih aviona i helikoptera nema ni traga ni glasa. Niti ih ko spominje.

I pored požara i pored obećanja o nabavci aviona i helikoptera, Novalić i Vlada su na kraju odlučili da ipak imaju druge prioritete. Desetine miliona KM skršili su na predizbornu kupovinu glasova kroz podjelu jednokratnih naknada građanima. Naravno, na isti način na koji se odnose prema požarima vlasti u BiH su se odnosile i prema drugim nedaćama s kojima su se suočavali građani.
Sjetimo se samo bruke s nabavkom vakcina, gdje je BiH ostala posljednja zemlja bez cjepiva i bila osuđena na sadaku iz Srbije ili kupovinu kineskih trulja respiratora, što je završilo kao jedna od najvećih kriminalnih afera u novijoj historiji BiH.
S obzirom na to da ova vlast ne ispunjava ni svoje elementarne zadatke pružanja zaštite i sigurnosti građana, pitanje je služi li plaćanje poreza u ovoj državi ičemu drugom osim hranjenju uhljeba.

Prošle godine kada je, u ljetnim mjesecima, gorjela Hercegovina, postojao je dodatni problem. Naime, s obzirom na to da je požar bio u Hercegovini, na području Federacije, Milorad Dodik je, kao član Predsjedništva, uporno odbijao dati dozvolu za angažiranje onog jada od vojnih helikoptera Oružanih snaga BiH za gašenje požara. Pustiti BiH da gori bio je dio strategije Dodika za nanošenje štete državi i obesmišljavanje njenih institucija, što nije ni krio.

Još u avgustu prošle godine, pa zatim i u oktobru, iz Novalićeve vlade slavodobitno najavljivano kako se kreće u nabavku dva aviona air tractora i dva helikoptera za gašenje požara

Kanaderi: Zavisimo od milostinje Hrvatske

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Premijer Velike Britanije Boris Džonson (Johnson) podnio je ostavku prošlog četvrtka. Džonson je, u nešto više od pet godina, već treći premijer ove zemlje koji podnosi ostavku. Laiku bi se na prvu moglo učiniti da je Ujedinjeno Kraljevstvo neka nestabilna zemlja s nestabilnom vlašću, no upravo suprotno, ova činjenica potvrđuje da se radi o jednoj od najzrelijih i najrazvijenijih demokratija u svijetu.

Ne treba to da čudi za zemlju s najstarijom demokratskom tradicijom koja je svijetu podarila podjelu vlasti, parlamentarizam i jednakost pred zakonom, odnosno one temelje koji će voditi ka uspostavi liberalne demokratije koju zapadni svijet danas uživa.

Premijeri se mijenjaju, a da se pritom nije promijenila stranka na vlasti. Naime, kroz sve ovo vrijeme na čelu Britanije je Konzervativna stranka. No, to što ste njen premijer u Britaniji vam nije garant da će stranka bezrezervno stajati iza vas. Naprotiv, lider koji ne ispuni svoje zadaće odgovarat će svojoj stranci. Dejvid Kameron (David Cameron) tako se morao povući nakon izglasavanja Brexita kojem se protivio, njegova nasljednica Tereza Mej (Theresa May) nakon što je uporno padala na ispitu da isporuči sporazum o napuštanju EU koji bi zadovoljio stroge zahtjeve Britanaca. Džonson odlazi usljed lošeg rukovođenja ekonomskom krizom i gubitka podrške svog kabineta koji je reagirao masovnim ostavkama. Tako stvari funkcioniraju u ozbiljnim i uređenim demokratijama. Niti jedan političar ili lider nije nezamjenjiv. Svako je na poziciji samo privremeno i u slučaju neispunjavanja obećanog ili nedoraslosti zadatku – gubi podršku.

Sada samo uporedite to s praksom i demokratskim stanjem u Bosni i Hercegovini. Fadil Novalić, primjerice, već je četiri godine premijer u tehničkom mandatu, nakon četiri godine redovnog mandata. U tom periodu uspio je zaraditi i optužnicu za višemilionski kriminal i brojne afere, ali sve to nije navelo ni Novalića ni stranku da pomisle na njegovu ostavku. Kada bismo se vratili u 2006. godinu i pogledali vijesti i imena na izbornim listama, uvidjeli bismo da se u 16 godina malo toga promijenilo. I tada su, kao i danas, političkom scenom dominirali Dodik, Čović, Izetbegović, Džaferović, Špirić... Činjenice da je u međuvremenu BiH (p)ostala jedna od najnerazvijenijih država Evrope koju je na evropskom putu prestigla i jedna Moldavija, da su iza sebe ostavili brojna (ne)djela i afere, a neki završili i na američkim crnim listama, nisu ni na koji način poremetile njihov položaj na političkoj sceni. Naprotiv, u atmosferi konflikta i haosa upravo i crpe svoju moć i popularnost.
Stoga upravo na primjeru Britanije možemo spoznati koliko smo još daleko od ozbiljnih demokratija. Da bismo im se približili, jedna od osnovnih stvari koje se moraju učiniti jeste uspostavljanje novih i jasnih pravila, pri kojima će vas određena djela neupitno diskvalificirati za daljnje obavljanje funkcije. Druga je istinska demokratizacija naših stranaka u kojima će biti obustavljena praksa vladavine malih diktatora i gdje više neće biti nedodirljivih. U ovom trenutku miljama smo udaljeni i od jednog i od drugog.

U postdejtonskoj BiH na prste jedne ruke mogu se nabrojati političari koji su zbog propusta i afera podnijeli ili su natjerani na podnošenje ostavke. Umjesto toga, uspostavljen je sistem gdje je moguće sve i za obnašanje funkcije vas ne diskvalificira ništa, ni optužnice, ni afere, ni katastrofalni rezultati, ništa osim volje i autoriteta vašeg stranačkog lidera.

Džonson je, u nešto više od pet godina, već treći premijer Velike Britanije koji podnosi ostavku

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

SPD-ovom zastupniku u Bundestagu Josipu Juratoviću otkazano je gostoprimstvo na događajima u Štutgartu koje su, povodom godišnjice genocida u Srebrenici, organizirala bošnjačka udruženja u Njemačkoj u saradnji sa Konzulatom BiH.

Bh. konzul u Štutgartu je Began Muhić. Njegovo ime i prezime naći ćete i među članova GO SDA s područja Tuzlanskog kantona. Ako mu pak odete na Facebook stranicu, tu ćete vidjeti mnoštvo njegovih fotografija s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem.

Josip Juratović je kroz sve ove godine jedan od najvećih prijatelja Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. Dosljedno se zalagao za pomoć našoj zemlji, njenu integraciju u Evropsku uniju. U BiH je podržavao isključivo građanske snage. Tako je na posljednjim izborima javnu podršku dao kandidatu za člana Predsjedništva iz sestrinskog SDP-a, Denisu Bećiroviću. Iako etnički Hrvat, Juratović je svih ovih godina također jasno osuđivao politike Dragana Čovića i HDZ-a, smatrajući da one doprinose tenzijama i nefunkcionalnosti BiH.Stoga, šta je organizatorima iz Štutgarta moglo zasmetati kod Juratovića? Prema zvaničnom obrazloženju, zasmetala im je njegova izjava kojom se usprotivio sadržaju Rezolucije o BiH. A razlog što se Juratović usprotivio je što se u Rezoluciji Bundestaga pored Dragana Čovića i Milorada Dodika kao problem ne označava i Bakir Izetbegović.- Tim dokumentom su neki problemi u BiH dotaknuti, unutra su neka rješenja koja sam ja još prije pet godina pisao, ali mislim da nije dobro da se SPD veže u tu priču. Ne može se govoriti o tri nacionalizma u BiH. Ne želim da se generalizira, jer nacionalisti imaju ime i prezime. To su Dodik, Čović i Izetbegović. Logično je da sam ljut na srpsku i hrvatsku poziciju, ali se moramo zapitati i šta Izetbegović radi da bi smirio tenzije među Hrvatima i Srbima u BiH, zašto ih prepušta Dodiku i Čoviću. Od bošnjačke strane, kao najbrojnije, želimo čuti šta malobrojnijim, umjerenim Srbima i Hrvatima nudi - rekao je Josip Juratović.

Dakle, kritika na račun Izetbegovića i označavanje dotičnog (s pravom) kao još jednog remetilačkog faktora u BiH, Bakirovim službenicima bila je dovoljna da udare na dokazanog prijatelja Bosne i Hercegovine i prirede nam politički skandal.
I tu se pokazuje sva suluda destruktivnost i opasnost politike SDA. Ona, u izboru između odbrane lika i (ne)djela Bakira Izetbegovića i SDA s jedne, i odbrane Bosne i Hercegovine s druge strane, uvijek bira ovo prvo. Svako, ko joj&nbsp; se na bilo koji način usprotivi, iz SDA-ovske političke kuhinje doživi bjesomučne napade i klevete.
SDA je ranjeni medvjed koji u stanju očaja zbog političke smrti koja mu je sve bliže, maše okolo šapama prema svakome za koga procijeni da ga i najmanje ugrožava, ne razmišljajući pritom o posljedicama i šteti koju izaziva po druge. A šteta koju takvi politika donosi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima je sukob s njihovim saveznicima, povezivanje ovog naroda s radikalnim idejama i snagama te njegova potpuna međunarodna izolacija.
Radi se politici koja je odavno pogubila svaki kompas i koju je, radi političkog opstanka i Bošnjaka i BIH, neophodno otkloniti, jer ona osim što godinama razara samu sebe, razara i Bosnu i Hercegovinu na čijem bošnjačkom tijelu parazitira kroz kontrolu institucija i resursa.

Bh. konzul u Štutgartu je Began Muhić. Njegovo ime i prezime naći ćete i među članova GO SDA s područja Tuzlanskog kantona. Ako mu pak odete na Facebook stranicu, tu ćete vidjeti mnoštvo njegovih fotografija s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem

Lijevo: Josip Muratovi; Desno: Konzul Began Muhić s Bakirom Izetbegovićem

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Jedan od najdugovječnijih saveza na BiH političkoj sceni bio je onaj između SDA i Stranke za BiH. Kažem bio, jer već više od deceniju SBiH nije u stanju ispuniti svoju ulogu vodonoše koji će zelenima donijeti baš onu količinu glasova koja je neophodna da se formira vlast. Od sukoba Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića (za koji mnogi upućeni tvrde da je zapravo od početka bio fingiran) koji je vodio njenom formiranju, Stranka za BiH služila je kao vjerni partner.&nbsp;Ni pobjeda Silajdžića 2006. i nagli uspon ove stranke, nije pretjerano pomjerio postizbornu matematiku po kojoj se lijevi SDP držao daleko od vlasti. Ipak, ovo „prirodno stanje“ bošnjačke političke scene iz težišta je pomjereno na izborima 2010. Nakon što nije ispunio lažno obećanje o "100% BiH" i ukidanju RS, a u vlasti je pokazao hroničnu nesposobnost, konfliktnost i kadrovsku potkapacitiranost, SBiH je na izborima 2010. godine postala marginalan politički faktor. SDA je morala tražiti nove satelite koji su se na kraju pojavili u liku Željka Komšića i DF-a.

Ipak, glasovi Komšića i DF-a su se ubrzo osuli, a osula se i sama SDA protiv koje se u konačnici gotovo čitava probosanska opozicija ujedinjeno digla. Upravo u jeku ujedinjavanja opozicije, započeo je i projekt „oživljavanja mrtvaca“, tj. obnove Stranke za BiH. Tako je „aferom Asim“ navodno ogorčeni SDA-ov načelnik sarajevske općine Novi Grad Semir Efendić, u proljeće 2021. objavio da preuzima Stranku za BiH. Sa sobom je uspio povesti i dobar dio pristalica iz Novog Grada te iz penzije izvući neka zaboravljena politička imena poput bivšeg premijera USK i bivšeg SDP-ovca Hamdije Lipovače.

Za razliku od ostatka opozicije Efendić nije istupao protiv Izetbegovića i SDA. Nije ni za. Nije istupao ni protiv opozicije. Nije ni za. U praksi se pak lojalno držao sa SDA, s kojom je primjerice zajedno rušio Vladu Tuzlanskog kantona.
U međuvremenu je koketirao i s idejom da se 76-godišnji i ne baš vitalni Haris Silajdžić kandidira za Predsjedništvo BiH. A onda je kao grom iz vedra neba objavio da će Nermin Šehović, omiljeni inspektor koji je sačinio izvještaj o propustima u slučaju "Dženan Memić", biti kandidat ove stranke za člana Predsjedništva. Kandidatura popularnog Šehovića objavljena je dan nakon velikog skupa na kojem je desetak stranaka opozicije dalo jedinstvenu podršku Denisu Bećiroviću kao zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva. Jedinstvo protiv SDA koje je svakako presedan u modernoj historiji BiH.
Nije potrebno biti genij pa sabrati 2+2 i zaključiti zašto je popularni Šehović trebao biti kandidat i čije je glasove trebao oduzeti. Pobjede SDA u utrci za člana Predsjedništva u prethodnim ciklusima prije svega su se mogle zahvaliti činjenici da su protiv sebe svaki put imali mnoštvo opozicionih protukandidata.

No, zašto je prema svim pokazateljima inteligentni i časni Šehović pristao da bude dio ove prljave političke igre? Pa, prema svemu sudeći – i nije.&nbsp;Najprije su iz Facebook grupe pristalica Šehovića poručili kako on nije potpisao nikakvu kandidaturu, da bi danas i on sam demantirao da je kandidat. Na kraju krajeva, Šehović ni zakonski nije mogao biti kandidat, s obzirom da obnaša funkciju šefa Detašmana FUP-a u Zenici koja mu to zakonski onemogućava. Iako je za sada nepoznato u kakvim odnosima je Šehović bio sa Strankom za BiH i da li je tu uopšte išta dogovarano, posljednja lakrdija u režiji Efendića i njegove stranke da kandidiraju čovjeka koji potom negira svoju kandidaturu, predstavlja diletantizam dosad neviđen čak i u Bosni i Hercegovini. A mislili smo da smo vidjeli sve i da nas više ništa ne može iznenaditi.
I upravo ovaj potez zorno svjedoči o svoj ozbiljnosti Efendića i koliko ovaj projekat oživljavanja Stranke za BiH uopšte ima ikakvog smisla. Naravno, u potpunom očajanju u kakvom se nalazi SDA zbog izvjesnog gubitka vlasti i moguće naplate nedjela, spremni su raditi svakakve gluposti.
Ipak, pokušaj oživljavanja političkog mrtvaca Stranke za BiH, ostat će na kraju samo to – potez očajnika. Nešto kao kad čovjek u agoniji i očajanju počne dozivati duhove mrtvih upomoć.
&nbsp;A smrt ove stranke desila se davno, još na izborima 2010.

Pokušaj oživljavanja političkog mrtvaca Stranke za BiH, ostat će na kraju samo to – potez očajnika. Nešto kao kad čovjek u agoniji i očajanju počne dozivati duhove mrtvih upomoć.

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

Posao državnog parlamentarca u BiH sigurno je jedan od najunosnijih u regionu. Svaki poslanik i delegat u Parlamentu u startu ima 4.500 KM, a primanja pojedincima dosežu i do 7.000 KM. 

Kada ih uporedimo s plaćama u regionu, zastupnici u Hrvatskom saboru imaju manja primanja, iako je ta zemlja u EU i prosjek plaće je u odnosu na BiH veći za gotovo 1.000 KM. 
U Srbiji je plaća poslanika četiri puta niža nego u BiH, a u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji do tri puta.

Ipak, ni ovo bh. parlamentarcima nije dovoljno. U ponedjeljak, dok je javnost u BiH bila zabavljena Paradom ponosa i performansom ispred Narodnog pozorišta, državni parlamentarci izglasali su sebi povećanje plaća. Zastupnici su sebi uvećali plaće iako se nešto ranije govorilo samo o povećanju za vojnike i policajce. Tako će se parlamentarcima plaće povećati za 500 KM, a prosječnom vojniku i policajcu za 70 do 80 KM.
Povećanje osnovice plaće zbog različitih koeficijenata značilo bi da će plaća predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji bila povećana za 500 ili 600 KM, a nekom službeniku za 50 do 100 KM.

Za povećanje plaća glasali su uglavnom predstavnici vladajuće većine: Denis Zvizdić, Nebojša Radmanović, Adil Osmanović, Safet Softić, zatim Edin Mušić, Snježana Novaković-Bursać, Ljubica Miljanović, Dragan Bogdanić, Obren Petrović, te Šemsudin Dedić, Halid Genjac, kao i Mijo Matanović, Darijana Filipović, Borjana Krišto, Vlatko Glavaš, Dženan Đonlagić, Zlatan Begić, Jasmin Emrić, Nikola Lovrinović, Alma Čolo te Predrag Kožul. Uz vlast je, dakle, i ovaj put stala Demokratska fronta Željka Komšića, ali, zanimljivo, i Denis Zvizdić, koji je u međuvremenu iz SDA prešao u NiP. Protiv povećanja plaća bili su: Damir Arnaut, Nermin Nikšić, Saša Magazinović, Nada Mladina, Zukan Helez, Predrag Kojović, Aida Baručija i Mirjana Marinković-Lepić.
Uporedo s povećanjem plaća sebi, Predstavnički dom Parlamenta BiH zbog blokade SNSD-a nije usvojio privremeno ukidanje akciza na gorivo, čime bi se barem malo ublažile posljedice divljanja cijena i astronomskog poskupljenja goriva u našoj zemlji.

Iako je njegova stranka glasala za povećanje plaća, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakir Izetbegović najavio je da će cjelokupan iznos za koji će biti uvećana njegova primanja u Domu naroda nakon usvajanja budžeta usmjeriti u humanitarne svrhe. Taj iznos će, poručuje Izetbegović, do kraja mandata uplaćivati organizaciji “Pomozi.ba”. Ipak, Izetbegoviću, s druge strane, nije bio problem da nedavno o trošku Doma naroda u VIP salonu na bečkom aerodromu potroši 4.500 KM novca poreznih obveznika.

Parlamentarcima će se plaće povećati za 500 KM, a prosječnom vojniku i policajcu za 70 do 80 KM

Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Gzavije Bugarel (Xavier Bougarel) autor je više knjiga o modernoj historiji Bosne i Hercegovine.&nbsp;U intervjuu za „Dnevni avaz“ Bugarel govori o svojoj posljednjoj knjizi o Handžar diviziji, ponašanju Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata, pitanju islamizma u našoj zemlji te odnosu bošnjaštva i bosanstva.

Poznati ste i po izjavi da Bošnjaci stalno traže carstva koja će ih štititi. Ako uzmemo u obzir položaj u kojem su se Bošnjaci našli nakon pada Osmanskog carstva kao muslimani u kršćanskom okruženju, te ekspanzionističkih politika susjeda prema BiH, ta potraga za zaštitnikom čini se razumljivom. Ipak, ni danas u 2022. godini nacionalistički ekspanzionizmi susjeda prema BiH kao ni strah Bošnjaka za budućnost sebe i svoje zemlje još nisu splasnul. Koji bi prema Vama bio ispravan pristup Bošnjaka danas? Koje je to novo „carstvo“ na čiju bi zaštitu trebalo računati ili se možda ni u koga ne mogu potpuno uzdati?- Nisam rekao da ti strahovi nisu legitimni, nego samo da oni objašnavaju neke posebnosti razvitka muslimanskog odosno bošnjačkog nacionalnog identiteta. Nadam se da Evropska unija će biti to carstvo u kojem će Bošnjaci&nbsp; naći sigurnost za sebe i za Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu. Na kraju knjige „Nadživjeti carstva“ sam pisao da još ne znamo da li će se Evropska inija pokazati sposobnom da zaštiti Bošnjake od neke nove geopolitičke krize na evropskom tlu. Sa ruskom agresijom protiv Ukrajine je došlo do te krize i sad ćemo vijeti šta će uraditi Evropska unija. Ona mora jasno pokazati da neće tolerisati nikakav pokušaj destabilizacije i, šta se toga tiče, mislim da stav prema Miloradu Dodiku morao biti strožiji. Kad je izbila takozvana „hrvatska kriza“ 2001. godine, tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je žestoko reagirao, i tako je ta kriza prevaziđena. Ne vjerujem da bi Turska bila bolje „carstvo“. Ona igra na kartu vjerskih i kulturnih veza sa muslimanima na Balkanu, ali to ne znači da je voljna i sposobna da ih štiti ako zatreba. &nbsp;Nedavno ste u Sarajevu predstavili Vašu posljednju knjigu o Handžar diviziji. Koliko je njeno formiranje uživalo podršku tadašnjih muslimanskih elita u BiH? - Krajem 1942. godine su Hajnrih Himler (Heinrich Himmler) i njegov pomoćnik Gotlob Berger (Gottlob) došli do ideje da se stvara hrvatska SS-divizija. Poslije razgovora s jerusalemskim muftijom Aminom el-Husejnijom, Himler je odlučio da ta divizija bude sastavljena od bosanskih muslimana. Za to vrijeme, dio muslimanskih prvaka se distancirao od NDH i tražio način da se muslimani naoružaju i da se štite od četničkih napada. Tako je došlo do saveza interesa: SS-ovci su imali oružje, a muslimanski prvaci ljudstvo. Konkretno, čovjek koji je najotvorenije podržavao stvaranje muslimanske SS-divizije bio je Muhamed Pandža, član Ulema-medžlisa. Među vjerskim prvacima, Mehmed Handžić je, također, podržavao projekt muslimanske SS-divizije.
&nbsp;Kakvo je bilo raspoloženje tadašnjih muslimanskih prvaka prema suparničkim pokretima i ideologijama u Drugom svjetskom ratu? - Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka je podržavala NDH, jer su u toj državi vidjeli okvir u kojem bi mogli izbjegavati političku i društvenu marginalizaciju koju su doživjeli u prvoj Jugoslaviji. Ali brzo je došlo do razočarenja. Dok su neki prvaci, poput Džafera Kulenovića, sarađivali s ustašama do kraja rata, na inicijativu Udruženja ilmije „El-Hidaje“, već u drugoj polovini 1941. godine došlo je do poznatih muslimanskih rezolucija. Ali i ti ljudi, koji su se brzo distancirali od ustaškog režima, bili su potpuno dezorijentirani i nisu znali šta da rade. Neki su tražili autonomiju Bosne i Hercegovine, ali Nijemci nisu prihvatili tu ideju. Rijetki su oni koji su, poput Nurije Pozderca u Cazinskoj krajini, rano pristupili partizanskom pokretu. U tom smislu, bošnjački seljaci, koji su masovnije pristupali partizanima, bili su pametniji od svojih elita.

<h2>Rasizam stran muslimanskim elitama</h2>

U kojoj mjeri je Handžar divizija bila odgovorna za zločine tokom Drugog svjetskog rata?
- Handžar divizija je bila njemačka SS-divizija, njeni pripadnici su većinom bili bosanski Muslimani, ali njeni zapovjednici su bili njemački oficiri. U tom kontekstu, nije nikakvo iznađenje što ta divizija je vodila krvavi rat protiv partizana. Njemački oficiri su primjenjivali u sjevernoistočnoj Bosni metode koje su naučili na istočnom frontu, i tako su naredili da se pale sela, da se uništavaju izvori hrane, da se ubijaju civili. Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je poslije rata ocijenila da su pripadnici Handžar divizije ubili oko 1.800 civila u sjvernoistočnoj Bosni i oko 500 u Srijemu. Mislim da te cifre su vjerodostojne jer su zasnovane na anketama koje su pravili članovi te komisije idući od sela do sela. Ono što je važno reći je da su pokolji Handžar divizije dio njemačkog načina borbe protiv partizana, a ne izraz neke vjerske mržnje ili dio neke genocidne politike. Jeste da su ogromna većina tih žrtava Handžar divizije bili Srbi, ali iz razloga što su 1944. godine još većina partizana u istočnoj Bosni bili Srbi.
 S tim u vezi, vrlo je popularno od srpskih nacionalista, ali sve češće i hrvatskih, u posljednje vrijeme koristiti primjer Handžar divizije te učešće pojedinih muslimana u upravi NDH, poput Džafer-bega Kulenovića, kako bi se Bošnjake optuživalo za navodni masovni kolaboracionizam u Drugom svjetskom ratu. Upravo je Milorad Dodik nedavno imao takve tvrdnje. Koliko su ovakve optužbe utemeljene u stvarnosti?- Lako je instrumentalizirati pitanje kolaboracionizma. Da se to spriječi, mora se prvo rijeći da kolaboracija je bila izbor dobrog dijela postojećih elita u cijeloj okupiranoj Evropi, možda sa izuzetkom Poljske. U Francuskoj su političke elite masovno kolaborale sa Njemcima, i pokret otpora je bio mala manjina aktivista barem do početka 1944. godine. U Nedićevoj Srbiji stanovništvo je većinom prihvatilo taj režim i četnički pokret je kolaborirao sa Njemcima i sa Nedićevim vojnim formacijama. U samoj NDH, lokalne četničke vođe su već 1942. pravile ugovore sa Italijanima, sa Nijemcima pa čak i sa ustašama. Tako da kolaboracija dijela bosanskomuslimanskih elita ne predstavlja izuzetak u Evropi. Kao što je pokazala Emily Greble u svojoj knjizi o Sarajevu, iz početka je postojala izvjesna distanca izmedju ustaških vlasti i muslimanskih prvaka, jer rasizam je bio stran tim urbanim muslimanskim elitama. Šta se tiče običnih Muslimana, neki su dobrovoljno stupili u ustaške formacije, dok je većina njih mobilizirana u domobranstvu, ali već 1942. dosta njih su izbjegavali mobilizaciju uključujući se u lokalne muslimanske milicije ili kasnije u partizanski pokret. Slučaj Handžar divizije baš je dokaz da nije bilo masovne kolaboracije među običnim Muslimanima, jer Waffen-SS nije uspio regrutirati dovoljno dobrovoljaca pa je morao prinuditi ustaške vlasti da nasilno prebace u SS diviziju Muslimane koji su služili u domobranstvu.

&nbsp;Jedne prilike ste izjavili da nacionalni projekt bošnjaštva nikada nije u potpunosti uspio. Koliko su bošnjaštvo i bosanstvo danas sukobljeni međusobno? - Mislim da je to najveći izazov za novu generaciju bošnjačkih političara i intelektualaca. Teško je artikulirati bošnjaštvo i bosanstvo, posebno kad je država podijeljena u dva entiteta i kada predstavnici srpskog i hrvatskog naroda rade protiv te države. Nemam tu gotovog rješenja, ali mislim da Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda. Jeste da nacionalna pripadnost mora prestati biti sveprisutna kategorija u političkom i društvenom životu, ali ideja nekog sveobuhvatnog bosanstva ili čak neke bosanske nacije je čista iluzija. Princip nacionalne države je opasan za Bosnu i Hercegovinu, pa čak i kad se radi o ideji neke bosanske nacionalne države.

&nbsp;Kako gledate na činjenicu da su neke bošnjačke strukture, sa SDA na čelu, iako se formalno nikada nisu odrekle antifašističkog naslijeđa, istovremeno veličale i nazivale ulice po nekim ličnostima čija je uloga u Drugom svjetskom ratu upitna, poput Mustafe Busuladžića, Mehmeda Handžića, Huseina Đoze...? - Mislim da je veličanje uloga Busuladžića, Handžića ili Đoze tokom Drugog svjetskog rata politička greška, jer su oni tada igrali ili nebitnu ili sramnu ulogu. S druge strane, kao alimi, oni su bili važni za razvitak islamskog vjerskog života u Bosni i Hercegovini. To je posebno vidljivo u slučaju Đoze.&nbsp; Između 1943. i 1945. godine, bio je pripadnik Handžar divizije i direktor škole za SS-imame u Njemačkoj. Tekstovi s kojim raspoložimo sugerišu da je tada bio blizak nacističkim idejama. Dvadeset godina kasnije, on je bio čovjek koji je preporodio Islamsku zajednicu, prilagodio je socijalističkom modernitetu i dao doprinos afirmaciji muslimanskog nacionalnog identita. Tako da meni ne smeta da ulice ili škole nose njegovo ime, ako je jasno zbog kojih razloga se to uradi. &nbsp;Jedne prilike ste izjavili da nacionalni projekat bošnjaštva nikada nije u potpunosti uspio. Šta mislite pod tim?
- Bošnjački nacionalni identitet se je iskristalizirao 1990-tih godina, u vrlo teškim uslovima agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, poslije ovog rata, nacionalne institucije poput kulturnog društva „Preporod“ ili Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca su postale sve manje vidljive u javnom prostoru, tako da je Islamska zajednica ostala najvažniji nosilac bošnjačkog nacionalnog identiteta. Mislim da dosta toga je ostalo neodređeno ili paradoksalno o tome na čemu počiva taj bošnjački nacionalni identitet, posebno šta se tiče odnosa sa islamom ili političke istorije Bošnjaka. Najbolji dokaz su ta bolna pitanja oko uloge bosanskomuslimanskih elita za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naravno, neslaganja i polemike oko nacionalnog identiteta postoje svugdje na svijetu, ali u bošnjačkom slučaju rijetko se formulišu ta naslaganja na jasan način ili se vode te polemike bez ličnih obračuna i vrijeđanja.

- Još mislim da je ta struja, povezana s panislamizmom i Mladim muslimanima, ideološki poražena, jer su se Bošnjaci opredijelili za sekularno društvo u kojem je vjera briga svakog pojedinca, a ne vladajuće političke stranke. Naravno da ta struja ima još svoje predstavnike unutar SDA i Islamske zajednice, ali oni više ne igraju odlučujuću ulogu ili, ako su na visokom položaju, moraju staviti tu svoju ideologiju po strani. Približavanje Bakira Izetbegovića i nekih bošnjačkih političara ili novinara Erdoanovoj Turskoj ne čini neki specifičan proces u Bosni i Hercegovini, nego je izraz rastućeg autoritarizma u većini evropskih država. Za neke Bošnjake, Erdoanova politika predstavlja model naglašavanja uloge islama u nacionalnom identitetu, ali teško je primijeniti taj model u Bosni i Hercegovini. Bosansko društvo je, uprkos svemu, višenacionalno društvo i doživjelo je duboku sekularizaciju za vrijeme socijalizma - navodi Bugarel u intervjuu za „Avaz“.

Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka podržavala je NDH.  Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda

Bugarel: Princip nacionalne države je opasan za BiH

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

U nastavku feljtona o dokumentima Centralne obavještajne agencije SAD (CIA) o BiH u devedesetim bavimo se dokumentom koji govori o odnosu srpskog rukovodstva prema pitanju Srebrenice, koja je prije pada 11. jula 1995. i genocida nad bošnjačkim stanovništvom bila enklava pod zaštitom UN-a.

U CIA-inim dokumentima se navodi da su, uz znanje američkih i evropskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava, Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka poduzele na proljeće 1995. godine diplomatsku ofanzivu prema predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću. Njemu je ponuđena zamjena teritorija, u skladu s planom Kontakt-grupe iz 1995. da se BiH podijeli u omjeru u kojem bi 49 posto teritorije pripalo RS, a 51 posto Federaciji.
No, Milošević nije bio zadovoljan mapom koja mu je nuđena, ali želio je pregovarati, navodi CIA o zamjeni istočnih enklava za dijelove Sarajeva koji su pod kontrolom Srba!
CIA objavljuje da je ta ideja predstavljena Aliji Izetbegoviću, koji je odbio to učiniti.
- Alija Izetbegović je još 1993. godine razgovarao s predstavnicima Srebrenice i Žepe o tome da bi njihova predaja mogla biti cijena za mir, ali oni nisu htjeli ni čuti za takvu ideju - utvrđuju američki obavještajci.
U jednom CIA-inom memorandumu iz maja 1995. godine sigurnosne zone u istočnoj Bosni opisuju se kao “riblja kost u grlu Srba”. Navodi se kako budućnost Srebrenice ne izgleda dobro, uz opasku da je Srebrenica praktično neodbranjiva.
Amerikanci su smatrali da bi bilo pametno “zamijeniti barem najmanju od istočnih enklava za veći dio teritorije drugdje”. CIA navodi da je Predsjedništvo BiH odlučilo u aprilu 1995. godine poslati 15 vojnih komandanata iz Srebrenice na područja pod kontrolom vlasti u Tuzli, zabranjujući im da se vrate u Srebrenicu.
- Vlada u Sarajevu je smatrala da je zaštita UN-ovih sigurnosnih zona obaveza međunarodne zajednice - zaključili su analitičari američkih obavještajnih službi.
Sjedinjenim Državama je u tom trenutku bilo najvažnije da se zaštiti Sarajevo te po mogućnosti Goražde, o čemu je u svom memorandumu Bijeloj kuću u julu (nakon pada Srebrenice i Žepe) govorila američka sekretarka Medlin Olbrajt (Madeleine Albright).
- Bila bi sramota po Sjedinjene Države da se, nakon zločina u Srebrenici i Žepi, ne zaštite Goražde i Sarajevo - izjavila je.

Još 5. juna CIA je sugerirala da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina zabrinute zbog pregovora s Miloševićem. - Hrvatska smatra da dajemo Srbiji prednost te da oni ništa nisu dobili za rješenje vlastitih problema i pored toga što sarađuju s Vašingtonom. Bosansku vladu brine to što dobivaju premalo kada je u pitanju priznavanje njihove zemlje od Srbije (Od Miloševića je zatraženo da prizna granice BiH, ali ne i bosanskohercegovačku vladu) - navodi se u dokumentu.
Amerikanci su bili zabrinuti i za sigurnost svojih posmatrača na granici Bosne i Hercegovine i Srbije.
- Nemamo direktnih prijetnji, ali srbijanske paramilitarne snage povezane s Arkanom razmještene su od Tuzle do Srebrenice, a cilj im je da pronađu Amerikance kako bi ih uzeli za taoce - navodi se u CIA-inim dokumentima.
Kontakt-grupa je neprestano brinula o tome šta će biti s mirovnim snagama, jesu li previše ranjive, hoće li ih Srbi koristiti kao taoce budu li NATO avioni bombardirali srpske položaje u najugroženijim mjestima? CIA posjeduje dokument od 19. maja 1995. godine u kojem se kaže:
- Jedina realna opcija je tražiti savezničku podršku za UNPROFOR, koji bi se trebao povući s najosjetljivijih lokacija. UN-ove sigurnosne zone trebaju robusnije provoditi svoje mandate, uključujući zračne napade NATO-a!
Samo šest dana iza toga, 25. maja, propala su sva planiranja o daljnjim zračnim napadima na srpske položaje, nakon što su bosanski Srbi kao taoce uzeli oko 400 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga, kao odmazdu za jedan zračni napad.
Dvadeset sedmog maja američki predsjednik Bil Klinton (Clinton), francuski predsjednik Žak Širak (Jacques Chirac) te britanski premijer Džon Mejdžor (John Major) telefonski su razgovarali o tome kako odgovoriti na uzimanje taoca. Idućeg dana, prema navodima iz dokumenata američke obavještajne zajednice, Amerikanci su odlučili suspendirati zračne napade NATO saveza protiv Srba u doglednoj budućnosti.
Predsjednik Klinton je od svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Entonija Lejka (Anthony Lake) dobio poruku: „Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje budućih zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave.“ Karadžić i Mladić su, sada ohrabreni, mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe.
U takvoj je atmosferi došao 11. juli 1995. godine, početak najvećeg zločina na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.
U sljedećem nastavku analizirat ćemo CIA-ine otkrivene dokumente u kojima se navode reakcije američkog rukovodstva nakon što su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu i počinile genocid.

Nema nimalo sumnje da su Amerikanci, zajedno s Kontakt-grupom, znali da će Vojska Republike Srpske izvesti napade na istočne enklave, ali iz CIA-inih dokumenata je vidljivo da nisu dobro procijenili kada će doći do njih. Isto tako, bili su zatečeni razmjerom zločina.

Milošević želio zamjenu istočnih enklava u BiH za dijelove Sarajeva. U dokumentu CIA-e navodi se da je Srebrenica praktično bila neodbranjiva

Izetbegović: Razgovarao o razmjeni teritorija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Ukrajina i Moldavija dobili su kandidatski za Evropsku uniju. Iako su se nadali da bi uslijed promijenjenih geopolitičkih okolnost, i Bosni i Hercegovini moglo pogledati kroz prste i da bi konačno mogla dobiti kandidatski status, posebno uzimajući u obzir da je na evropskom putu ipak daleko naprednija od Ukrajine i Moldavije, to se ipak nije desilo. Njemačka, Francuska i Nizozemska nisu popustile te od BiH i dalje očekuje da za kandidaturu do kraja ispuni 14 uslova za članstvo na koje se obavezala.

Ovih 14 uslove EU je postavila prema BiH u maju 2019. godine, prema izvještaju koji je Transparency International predstavio u maju ove godine, naša zemlja je do danas u cijelosti ispunila je samo jedan, dok vlast i dalje blokira usvajanje ključnih zakona koji bi omogućili borbu protiv korupcije. Za godinu dana nije napravljen nikakav napredak, a Dom naroda PS BiH na nedavno održanoj sjednici spriječio je usvajanje nekoliko važnih zakona koji bi osigurali prevenciju korupcije i borbu protiv organizovanog kriminala, za šta ne postoji nikakvo opravdanje.
Od važnijih pokušaja provođenja ovih reformi treba izdvojiti to da je Predstavnički dom PS BiH dva puta uspio da usvoji zakon koji reguliše oblast sukoba interesa usklađen sa međunarodnim standardima, ali je ova važna reforma protivljenjem SNSD-a i HDZ-a oba puta zaustavljena u Domu naroda, gdje se opstruiše i usvajanje Zakon o javnim nabavkama i izmjena Zakona o VSTV koji su preduslov za sistemsku reformu pravosuđa. Umjesto reforme, Republika Srpska ušla je u proces donošenja vlastitog zakona o VSTS-u čime je napravljen korak ka potpunom urušavanju pravnog poretka.
U protekloj godini u kojoj BiH nije provodila ni jednu od ovih reformi, nizale su se milionske afere u javnim nabavkama koje pravosuđe nije procesuiralo. TI BiH je identifikovao preko 300 važnih funkcionera koji se direktno ili indirektno nalaze u sukobu interesa. Zbog potpune blokade u Federaciji BiH čija Vlada je već četiri godine u tehničkom mandatu nije usvojen ni Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, dok katastrofalna primjena ovih zakona na drugim nivoima nije zaustavila progon ljudi koji se odluče da prijave korupciju.

Takođe, umjesto ispunjavanja prioriteta EU koji se odnosi na osiguranje izbornog integriteta, u BiH je bilo dovedeno u pitanje i samo održavanje izbora. BiH je u izborni proces ulazi bez budžeta za održavanje izbora i s jednim od najlošijih zakona u okruženju, pa je u konačnici i intervencija visokog predstavnika bila neophodna kako bi se obezbijedile finansije za izbore. Uzimajući sve u obzir, možda nije pošteno što je Evropska unija dala primati Ukrajini i Moldaviji koji su svakako na nižem stepenu u procesu evropskih integracija od BiH, ali još bi manje bilo pošteno da su bh. političarima progledali kroz prste i dodijeli nam kandidatski status nakon višegodišnjeg bahatog blokiranja provođenja reformi i uslova Evropske unije.

Svega pet prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije realizovano je parcijalno ili se počelo ispunjavati i uglavnom se radi o tehničkim pitanjima, a ne suštinskoj reformi koja bi ubrzala evropski put. Bez obzira što je velika većina političkih aktera opredijeljena za evropske integracije, sve ono što se dešavalo u protekle tri godine jasno pokazuje da je ključni cilj vladajućih elita opstrukcija ovih reformi, očuvanje poluga moći i postojećeg stanja rasprostranjene korupcije.

Ovih 14 uslove EU je postavila prema BiH u maju 2019. godine, prema izvještaju koji je Transparency International predstavio u maju ove godine, naša zemlja je do danas u cijelosti ispunila je samo jedan

Putuj Evropo: BiH ne zaslužuje preko reda

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Koja je svrha Evropske unije (EU)? Ukratko, širiti mir i blagostanje na kontinentu. U toj misiji se njeno članstvo stalno širi, od šest osnivača njene prethodnice iz 1950-ih, na 27 zemalja danas. No, posljednjih godina njen je rast usporen.

Od Hrvatske, odnosno 2013. godine, gotovo punih 10 godina nije primljena nijedna nova članica (a jedna je istupila). Sada se rat razbuktao na granicama EU - upravo ona vrsta užasa za koji su se njegovi osnivači nadali da će ga protjerati s kontinenta. Kako bi bili vjerni misiji EU, kako bi se ojačala demokratija u borbi i suočili se s nacionalističkom agresijom za koju EU sebe smatra protuotrovom, Evropska komisija je i službeno predložila Ukrajinu za članstvo.
Mnogi će se suprotstaviti ovoj ideji, govoreći da je Ukrajina previše siromašna, previše korumpirana i sada previše ratom razorena da bi se pridružila elitnom klubu. Također, naglasit će da nije pošteno prema državama poput BiH, koja godinama čeka u redu, da Ukrajina dobije kandidatski status.
To je istina, ali promašuje bit. Ukrajina će članstvo čekati još mnogo godina. Ako Ukrajina ne postigne dovoljan napredak, neće je primiti. Napredak od kandidata do člana nikako nije neupitan: Turska je u redu čekanja od 1987. godine, Sjeverna Makedonija od 2005.
Ako neko misli da je nepravedno da Ukrajina dobije status kandidata, treba razmotriti alternativu. Ukrajina je zatražila da postane kandidat za članstvo. Da EU odbije zahtjev, to bi Putinu signaliziralo da je Ukrajina na neki način drugačija od drugih siromašnih i korumpiranih mjesta na istočnom rubu Evrope koja se polako upijaju u klub - da nije istinski evropska, niti uistinu suverena.

To je jednako potvrđivanju Putinovog stajališta da je Ukrajina kartografska fikcija, koja bi trebala spadati u njegovu sferu utjecaja, a ne u sferu Zapada. Slanje takvog signala u trenutku kada se Ukrajina bori za sam opstanak, ne bi samo potkopala načela za koja EU tvrdi da se zalaže nego bi to ohrabrilo i najvećeg neprijatelja evropske stabilnosti i obeshrabrilo njegovu posljednju žrtvu. EU o sebi ne voli razmišljati kao o klubu dobrostojećih zemalja s vlastitim interesima, već kao o utjelovljenju ideje da su otvorenost i integracija superiorniji od uskog, bodljikavog nacionalizma. EU je imala veliki uspjeh u propagiranju te ideje kroz širenje. Bilo bi ne samo ironično već i tragično kada bi se povukla od svojih principa pred Putinovim ratnim huškanjem ili dozvolila da oni koji ciljano koče BiH zaustave njenu evropsku budućnost. Sada je vrijeme da EU signalizira ne samo Ukrajini i BiH već i drugim zemljama koje Rusija maltretira, kao što su Gruzija i Moldavija, da ostaje odlučna širiti mir i prosperitet.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von der Layen) u potpunosti je sigurna da će biti donesena pozitivna odluka o dodjeljivanju Ukrajini statusa države kandidatkinje za članstvo u EU, iako bi se trebali posmatrati kao odvojeni procesi namjera pridruživanja i potencijalni krug proširenja.

- Gotovo sve zemlje zapadnog Balkana su više napredovale u odnosu na Ukrajinu. Zaista se nadam da možemo naći rješenje, da konačno možemo održati obećanje i započeti pregovore. Bosna i Hercegovina, naprimjer, može odmah započeti pristupne pregovore ako se ispuni 14 glavnih tačaka. Bilo je mnogo napretka tamo, trebali bismo to priznati - istakla je Fon der Lajen.

Sada je vrijeme da EU signalizira ne samo Ukrajini i BiH već i drugim zemljama koje Rusija maltretira, kao što su Gruzija i Moldavija, da ostaje odlučna širiti mir i prosperitet

Pred vratima EU: Kandidature više ne smiju čekati

Evropska unija je na završnom ispitu: Kandidatski status i za Ukrajinu i za BiH

Nakon što je u Istanbulu primio i srdačno izljubio negatora genocida i rušitelja BiH Milorada Dodika, turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušolu (Cavusoglu) u subotu je boravio u Bosni i Hercegovini, gdje se sastao s članovima Predsjedništva Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem te ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković.

Ono što je posebno paralo uši bili su medijski istupi Džaferovića i Turković, koji su sve vrijeme Tursku nazivali „Turkiye“. Poznato je da su turske vlasti započele proces rebrendiranja zemlje, gdje su u UN-u engleski naziv „Turkey“ promijenili u „Türkiye“, da ne bi bili sinonim za puricu.
U turskim glasilima koja djeluju u BiH, Turska se od prvog dana rebrendiranja počela pisati kao Türkiye. Naravno, ne treba čuditi da su to slijedili i protagonisti iz SDA. Da je ova stranka u podaničkom odnosu prema turskoj vlasti te da svojski nastoji Bošnjake ponovo svesti na nivo turskih vazala, to znamo.
Uistinu je bilo očajno, samoponižavajuće, jadno, posmatrati Turković i Džaferovića kako, za ljubav svojih turskih gazda, nezgrapno ponavljaju „Türkiye“, riječ koja u našem lijepom bosanskom jeziku ne postoji. Kao što ne postoje ni glasovi ü i y.
Da su turski gosti od bosanskih domaćina zaista zatražili da ih, dok govore na njima nerazumljivom bosanskom jeziku, zovu „Türkiye“, svaki ozbiljan državnik bi to uvjetovao time da Turci na turskom počnu izgovarati Bosna i Hercegovina i Sarajevo, umjesto „Bosna-Hersek“ i „Saraybosna“. No, to bi bilo besmisleno, jer svako ima svoj jezik i treba ga poštovati. Osim zelenih futavaca iz SDA. 
Njihovo podaništvo prema Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan, op.a.) je krajnje iskreno, dosljedno i bezgranično. Bošnjaci i BiH čiji se interesi i institucije kontinuirano podređuju Erdoanovim hirovima, već odavno ispaštaju zbog toga, a sada je, kako vidimo, na red došao i naš bosanski jezik.
Pa, kada je podaništvo prema Erdoanu već toliko jako, ministrici Biseri Turković preporučujemo da krene i od sebe, pa svoje prezime promijeni u Türkiyevic.

Kada je podaništvo prema Erdoanu već toliko jako, ministrici Biseri Turković preporučujemo da krene i od sebe, pa svoje prezime promijeni u Türkiyevic

Bisera Türkiyevic

Nakon što je u Istanbulu primio i srdačno izljubio negatora genocida i rušitelja BiH Milorada Dodika, turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušolu u subotu je boravio u Bosni i Hercegovini gdje se sastao s članovima Predsjedništva Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem te ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković.
Ono što je posebno paralo uši bili su medijski istupi Džaferovića i Turkovića koji su sve vrijeme Tursku nazivali Turkiye. Poznato je da su turske vlasti započele proces rebrendiranja zemlje gdje su i UN-u englesko ime Turkey promijenili u „Türkiye“, da ne bi bili sinonim s puricom.
U turskim glasilima koja djeluju u BiH, Turska je od prvog dana rebrendiranja se počela pisati kao Türkiye. Naravno, ne treba čuditi da su to slijedili i protagonisti iz SDA. Da je ova stranka u podaničkom odnosu prema turskoj vlasti te da svojski nastoji Bošnjake ponovo svesti na nivo turskih vazala, to znamo.
Uistinu je bilo očajno, samoponižavajuće, jadno posmatrati Turković i Džaferovića kako za ljubav svojih turskih gazda nezgrapno ponavljaju „Türkiye“, riječ koja u našem lijepom bosanskom jeziku ne postoji. Kao što ne postoje ni slova ü i y.

Da su turski gosti od bosanskih domaćina zaista zatražili da ih, dok govore na njima nerazumljivom bosanskom jeziku, zovu Turkiye, svaki ozbiljan državnih bi to uslovio time da Turci na turskom počnu izgovarati Bosna i Hercegovina i Sarajevo, umjesto Bosna-Hersek i Saraybosna. No to bi bilo besmisleno, jer svako ima svoj jezik i treba da ga poštuje.

Osim zelenih futavaca iz SDA. Njihovo podaništvo prema Erdoanu je krajnje iskreno, dosljedno i bezgranično. Bošnjaci i BiH čiji se interesi i institucije kontinuirano podređuju Erdoanovom hirovima, već odavno ispaštaju zbog toga, a sada je, kako vidimo, na red došao i bosanski jezik.
Pa, kada je podaništvo prema Erdoanu već toliko jako, ministrici Biseri Turković preporučujemo da krene i od sebe, pa svoje prezime promijeni u Türkiyevic.

Kada je podaništvo prema Erdoanu već toliko jako, ministrici Biseri Turković preporučujemo da krene i od sebe, pa svoje prezime promijeni u Türkiyevi

Podaništvo prema turskim gazdama: Kako su Džaferović i Turković u bosanski uveli y i ü

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik boravi u Sankt Peterburgu, gdje učestvuje na Međunarodnom ekonomskom forumu. Planiran je Dodikov sastanak s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom te ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom.

U Rusiji se Dodik našao u zanimljivom društvu predstavnika autokratskih država, pa tako, između ostalih, na forumu učestvuju i predstavnici talibanskih vlasti iz Afganistana. Dodik se i obratio na Međunarodnom ekonomskom forumu, gdje je nastavio s uvredama na račun Bosne i Hercegovine.
Kazao je kako je u Sankt Peterburg došao kao predstavnik Republike Srpske, a da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja jer je pod protektoratom zapadnog svijeta. Naglasio je da Republika Srpska ne dozvoljava sankcije Rusiji.
Dodik je nastavio i s veličanjem autoritarnih režima, pa je kao jedine svjetske lidere naveo predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana (Reccep Tayip Erdogan), predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Kine Si Đipinga.
A upravo je Erdoanov ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušolu (Cavusoglu) početkom sedmice srdačno primio i izljubio Milorada Dodika na sastanku u Istanbulu.
Sve ovo jasno naglašava ko su Dodikovi saveznici i kojem modelu vlasti i sistemu vrijednosti Dodik teži – onom autokratskom s istoka, nasuprot zapadnim liberalnim demokratijama.
Možda je Dodik pod sankcijama SAD i Velike Britanije, možda ga zapadni zvaničnici godinama izbjegavaju u širokom luku, osim kada to nije krajnja nužda, no upravo posljednji susreti s najvišim ruskim zvaničnicima, u jeku agresije na Ukrajinu, kao i prethodno s turskim ministrom, njihov su znak Zapadu da Dodik i dalje ima autokratsku ekipu koja ga podržava.

Naravno, to je jasan znak i probosanskim opcijama da je njihova budućnost, kako vrijednosno tako i strateški, postoji jedino u čvrstom držanju uz zapadne saveznike. Upravo u tom pogledu teško da je za probosansku poziciju išta bilo toliko pogubno kao što je podaničko držanje lidera SDA Bakira Izetbegovića prema autokratskom turskom režimu Erdoana, koje je zapadne diplomate navelo da s daleko većom skepsom gledaju prema probosanskim opcijama i njihovim političkim ciljevima. Ipak, nema više ni najmanje sumnje u to da je upravo u tom vrijednosnom smislu Turska daleko bliža politikama Dodika nego što je to slučaj s bošnjačkim narodom koji predominantno teži euroatlantskim integracijama.
Dodikov odlazak u Rusiju u jeku agresije na Ukrajinu, zanimljivo, prati i nešto blaže ponašanje na domaćem terenu.

Dodik je, osim toga, uputio i uobičajene salve kritike na račun Zapada i liberalnog poretka. Optužio je Zapad da želi da se širi na istok kako bi ovladao resursima Rusije. - Samo za naivne djeluje da se sve ovo dešava baš sad, jer se decenijama unazad ostavljaju neriješeni konflikti. Liberalizam je pobijedio komunizam, ali nije sam sebe i danas to vidimo - dao je Dodik analizu međunarodnih odnosa.

Upravo posljednji susreti s najvišim ruskim zvaničnicima, u jeku agresije na Ukrajinu, kao i prethodno s turskim ministrom, njihov su znak Zapadu da Dodik i dalje ima autokratsku ekipu koja ga podržava

Dodik je poželjan samo u Turskoj i Rusiji

Zamislite da je ministar, lider, zvaničnik neke od zapadnih država, po mogućnosti iz Evropske uniije, u jeku rata u Ukrajini te američkih i britanskih sankcija, primio Milorada Dodika. I ne samo primio, nego se i srdačno izgrlio s njim?

Ako ste zamislili, sada već vidite i bujicu oštrih i ljutitih reakcija, dubinskih analiza i osuda s moralnog Olimpa koje bi uslijedile. Samoprozvani novinari s cukećim nadimcima već bi raspredali teorije o paklenom rusko-srpsko-(navedi državu) tajnom planu usmjerenom protiv Bosne i Bošnjaka, „umni“ profesorski analitičari opominjali bi nas kako je to realizacija podjele Bosne koja je dogovorena još u Lisabonu 1992., Stavovi, Filipi, Murseli, Drnišlije... Ukratko, SDA-ovske botovske brigade, vrištale bi na sve strane kako je to definitivan dokaz da križari podržavaju neprijateljie BiH i Bošnjaka, kojima sad nema druge nego okrenuti se majci Turskoj i sultanu Erdoanu.

No, zapadni državnici nisu ti koji se grle s Dodikom. On je pod sankcijama SAD i Velike Britanije. Prije nekoliko dana Miloradu Dodiku gostpromstvo je otkazala čak i pravoslavna i Srbima tradicionalno naklonjena Grčka. Zapadni državnici već godinama odbijaju sastajati se i komunicirati s Dodikom, osim ako nije krajnja nužda, kao u nedjelju u Briselu.
No, kroz sve vrijeme aktivnu komunikaciju i susrete s Dodikom održavaju Erdoan i njegova vlada. Tako je jučer turski ministar Mevlut Čavušolu u Istanbulu ne samo primio sankcioniranog Dodika, nego se s njim i srdačno izgrlio. Da, istog onog Milorada Dodika koji je pod zapadnim sankcijama, kojeg zapadni državnici u širokom luku izbjegavaju, koji bh. muslimane naziva „genetskim konvertitima“, koji blokira rad bh. državnih institucija, koji pokušava neustavno otimati nadležnosti države, koji raspisuje neustavne referendume, koji najavljuje otcjepljenja, koji izjavljuje da je BiH propala država, koji veliča ratne zločince i koji negira genocid u Srebrenici.

<h2>Srbima investicije, Bošnjacima ideologija</h2>

Genocid u Srebrenici koji Turska nikada nije zvanično priznala za razliku od većine zapadnih država. Kao što Erdoanova Turska nikada nije ni pomislila da uvede sankcije Dodiku, zbog čega su isti oni zajapureni licemjeri s početka teksta prozivali npr. Njemačku. Kao što, uostalom, Turska nije uopće reagirala na udare na državu BiH i njen ustavni poredak od Milorada Dodika. Kao što, uostalom, Turska investicije dovodi u Srbiju, a u BiH propagandu i ideologiju AKP-a.

Propagandu koju, svjesno ili ne, šire oni koji u svakom potezu zapadnih država traže motiv za svoje teorije o tajnim planovima i neprijateljstvima prema BiH, ali im otvoreni turski zagrljaj s negatorima genocida i neprijateljima Bosne i Hercegovine ne smeta.
Erdoanova Turska prema Bošnjacima se odnosi kao prema ljubavnici koja je uvijek spremna da joj se nađe pri ruci, sredstvo za privremenu zabavu čiju naklonost osvoji sa nekoliko lijepih riječi i obećanja, ali koju nikada nije poštovala niti se prema njoj odnosila ozbiljno.

No, ulogu naivne ljubavnice nisu odigrali Bošnjaci kao narod, nego njihov samoproglašeni lider iz porodične oligarhije- Bakir Izetbegović.

Upravo njegova neinteligentna, podanička politika omogućila je Erdoanu da izvrši duboku ideološku penetraciju u bh. institucije i društvo. A niko ne poštuje podanike. Turskoj politici Bošnjaci služe kao koristan žeton u krupnijim geopolitičkim igrama, čiju je lojalnost misle da mogu s vremena na vrijeme kupiti ispraznim riječima podrške i kičastim javnim manifestcijama poput dinastičkih vjenčanja potomaka vladajuće oligarhije.
Istovremeno će ih propagadna mašinerija sklona turskoj vlasti ubjeđivati im je Zapad neprijatelj, Turska zaštitnik, a Erdogana sultan. I jasno je što će to činiti.
Jer ako Bošnjaci žele da žive u slobodnom, pravednom, sekularnom, demokratskon, uređenon i pluralnom društvu okrenutom Zapadu, Turska im u tome teško može biti saveznik.
&nbsp;Svaki korak Bošnjaka prema zapadnom modelu uređenja i razmišljanja, korak je kojim se udaljavaju od Erdoanovog utjecaja i sistema vrijednosti
I u skladu s time, posve je normalno i očekivano da Erdoanova vlast grli antizapadnog Dodika. Vrijednosti su im slične. Tu su oni pravi interesi, ostalo je zavođenje ovaca praznim riječima.
No, zašto bi Bošnjaci pristajali da budu žrtve takvih vrijednosti i robovi takvih politika? Možda je Bakir Izetbegović vodio Bošnjake u taj politički ambis, no barem bi oko tog pitanja probosanske stranke trebale imati jasan stav i princip – živjet ćemo po zapadnim vrijednostima i zakonima, a sa Turskom imati dobre odnose, naravno, kao ravnopravni partneri, a ne sultanovi podanici.

Erdoanova Turska prema Bošnjacima se odnosi kao prema naivnoj ljubavnici koju će svaki put kupiti s nekoliko lijepih riječi i ispraznih obećanja. Izetbegović Bošnjake svodi na Erdoanove podanike, a podanike niko ne poštuje

Turski topli zagrljaj za negatora genocida

Lideri iz parlamentarnih stranaka u BiH, veći dio njih, vikend su, na poziv predsjednika Evropskog vijeća Šarla Mišela (Charles Michel), proveli u Briselu. 
Veći dio njih dao je saglasnost na dokument "Politički dogovor o principima za osiguranje funkcionalne BiH koja napreduje na EU putu", koji nije potpisan. I sam čin potpisivanja još jednom je otkrio duboke podjele, generalne odnose, ali i motive koji vladaju među političkim strankama u BiH.

U 19 tačaka dokumenta zapravo nema ničega revolucionarnog. Uglavnom je to skup nekih općih načela koja se odnose na podršku provođenju fer i poštenih izbora, produženje Misije EUFOR-a, ispunjavanje 14 prioriteta EU, provođenje sudskih odluka, provođenje ograničenih izbornih i ustavnih reformi s ciljem provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije, obnovu saradnje s EU usaglašavanjem politike BiH s vanjskom i sigurnosnom politikom EU itd. Jasno je da ovakvim inicijativama EU, naslonjena na nešto veći angažman zapadnih sila u našoj zemlji te ponovo oživljenu ulogu visokog predstavnika, nastoji poslati poruku da je BiH opet u njenom fokusu te motivirati domaće političare da pristanu zajednički raditi na unapređenju barem onih bazičnih stvari oko kojih ne bi trebalo postojati nacionalnih i političkih tenzija. Ipak, koliko su to ozbiljno shvatili, pojedini bh. političari pokazali su tako što su i ovaj susret iskoristili kao povod za promociju prizemnih interesa i međusobna prepucavanja.
Probosanske stranke načelno jesu za evropske integracije (na stranu kakvu politiku provode u praksi), pa ne treba čuditi što su prihvatile dati dokument. Lider HDZ-a Dragan Čović rekao je da će prihvatiti dokument, ali uz uvjet da se načine dvije izmjene koje se tiču promjene Izbornog zakona u BiH.
Također, ne treba previše iznenaditi to što je dokument prihvatio Milorad Dodik, s obzirom na to da, suočen s američkim sankcijama i ruskom izolacijom, očigledno ponovo pokušava pokazati svoju kooperativnost sa Zapadom radi spašavanja političke kože. Upravo je ovu činjenicu opozicija u RS iskoristila za još jedan pokušaj da „nasrbuje“ Dodika.
Naime, DNS i PDP, čiji su predstavnici bili prisutni na sastanku, odbili su prihvatiti ove principe. Predsjednik PDP-a Branislav Borenović u navedenom dokumentu nekako je uspio vidjeti navodno Dodikovo prihvatanje da je ruska agresija na Ukrajinu agresija, da BiH treba da uvodi sankcije Rusiji te priznavanje genocida u Srebrenici.

Iako su sve navedene stvari u civiliziranom svijetu neupitne, opozicija u RS očito vidi elemente da ih pokuša iskoristiti da nacionalističke zablude preokrene u svoju korist, odnosno pokaže da Dodik nije dovoljno velik Srbin. Sve bi to Evropskoj uniji trebalo poslati jasnu poruku da, ukoliko i sama ozbiljno misli, trebat će joj mnogo ozbiljniji pristup i insistiranje na mnogo konkretnijim ciljevima po pitanju BiH od nekakvih simboličkih dokumenata koje će političari koristiti za novu rundu međusobnih prepucavanja i optužbi.

Briselski susret je suštinski bio jedan u nizu iznenadnih kratkih izleta s kojeg su poslane neke opće poruke. Ni oko takvih se lideri nisu usaglasili, a one koji su ih prihvatili ništa konkretno ne obavezuje da ih zaista i provedu. Suštinski, postoji moralna obaveza, ali naši političari navikli su kršiti ili ne provoditi sve moguće sudske i zakonske odredbe, pa šta bi im onda tek moralna obaveza trebala značiti?

U 19 tačaka dokumenta zapravo nema ničega revolucionarnog

Sastanak u Briselu: Potvrda podijeljenosti

Šta je zaista dogovoreno u Briselu: Dokument bez čvrstih obaveza i posljedica po one koji ga ne budu provodili

Stvari u BiH se mijenjaju nabolje. Stavljanje brojnih funkcionera iz BiH na crnu listu SAD i Velike Britanije i posezanje novog visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) za bonskim ovlastima šalju jasnu poruku „lošim dječacima“ bh. politike da blokade i udari na državu Bosnu i Hercegovinu više neće biti tolerirani.

Milorad Dodik, nakon što je kabadahijski najavio projekt „vraćanja“, odnosno jednostranog otimanja nadležnosti Bosne i Hercegovine od entiteta RS, u cijelom je poduhvatu, nakon što je manje-više stigao nidokle, odlučio da u samoponižavajućem performansu u Narodnoj skupštini RS političke podanike navede da izglasaju prolongiranje prijenosa nadležnosti za šest mjeseci (čitaj: vječno). Nakon što je HDZ-ov ministar finansija Vjekoslav Bevanda uporno blokirao izdvajanje sredstava za održavanje izbora u oktobru, a što je bio direktni pokušaj realizacije prijetnje ove stranke da će blokirati održavanje izbora ukoliko se ne usvoji Izborni zakon po njihovoj mjeri, Šmit je, poslije više upozorenja, konačno prelomio.
Ne samo da je nametnuo odluku o finansiranju izbora nego je nametnuo i izmjene Izbornog zakon koje će ubuduće spriječiti i samu mogućnost sličnih blokada.
Novi poraz Dodik je priznao dan poslije, odnosno prekjučer, kada je, zajedno s ostala dva člana Predsjedništva, podržao usvajanje budžeta usklađenog s odlukom OHR-a. Naravno, u izjavama za medije Dodik je nastavio sa svojom kabadahijskom retorikom, tvrdeći kako Šmit nije visoki predstavnik i kako glasanje Predsjedništva nema veze sa Šmitovom odlukom, no, ne treba objašnjavati koliko ovo isprazno bahaćenje jalovo zvuči u odnosu na njegova pokunjena djela.
Dakle, u prvom redu SNSD-u i HDZ-u poslana je jasna poruka: njihova politika blokiranja države postaje uzaludna. Naime, posljednje odluke jasno sugeriraju da ne samo da će takvi pokušaji biti spriječeni i poništavani od visokog predstavnika nego će pride glavni akteri koji budu pribjegavali tome morati snositi ozbiljne posljedice.

Cinični su bili vapaji pojedinih aktera kako ovi potezi OHR-a dokazuju da BiH nije samostalna i funkcionalna. Naime, Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna ne zato što je sama po sebi neodrživa kao država nego zato što pojedine političke stranke, u prvom redu SNSD i HDZ, pokušavaju da je učine takvom. Ni njemački kancelar ne bi mogao biti izabran kada bi većina u Bundestagu odlučila da blokira njegov izbor. Institucije koje čine državu su onakve kakvim ih ljudi koji sjede u njima učine. A predstavnici SNSD-a i HDZ-a BiH uradili su sve da ih učine nefunkcionalnim. Stoga upadaju u vlastiti paradoks. Naime, upravo njihovo blokiranje funkcioniranja Bosne i Hercegovine je ono što i daje povoda OHR-u i međunarodnoj zajednici da reagira i kroji prilike u BiH. Da nije toga, ne bi bilo ni međunarodnog intervencionizma u ovom obliku.

Stavljanje na crnu listu SAD predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare zbog blokada u FBiH jasna je poruka i Draganu Čoviću šta ga čeka ukoliko nastavi sa svojim rušilačkim djelovanjem. Osim toga, i PIC je u svom komunikeu jasno upozorio Hrvatski narodni sabor (HNS) da nepostizanje dogovora o izbornim reformama prije izbora ni na koji način ne opravdava institucionalnu i teritorijalnu reorganizaciju BiH, upozorivši ih da je to antidejtonski i da prestanu s takvim ponašanjem.

Bosna i Hercegovina je nefunkcionalna, ne zato što je sama po sebi neodrživa nego zato što SNSD i HDZ pokušavaju sve moguće da je učine takvom

Dodik i Čović: Jasno upozorenje međunarodne zajednice

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Evropska unija je na završnom ispitu: Kandidatski status i za Ukrajinu i za BiH

Bisera Türkiyevic

Podaništvo prema turskim gazdama: Kako su Džaferović i Turković u bosanski uveli y i ü

Dodik je poželjan samo u Turskoj i Rusiji

Turski topli zagrljaj za negatora genocida

Šta je zaista dogovoreno u Briselu: Dokument bez čvrstih obaveza i posljedica po one koji ga ne budu provodili

Kabadahiluku SNSD-a i HDZ-a je odzvonilo

Dodikovo medijsko mrtvorođenče: UNA TV završila kao i "vraćanje nadležnosti"

BiH i ove godine gori i prosi od komšija pomoć: Gdje su kanaderi koje je Fadil obećavao?

Džonson odlazi, a Fadila ni optužnica ne može maknuti

Zašto su Bakirovi egzekutori udarili na bh. prijatelja Josipa Juratovića?

Neuspješni projekat oživljavanja mrtvaca: Efendić gasi svjetlo u Stranci za BiH

SDA, HDZ, SNSD i DF sebi povećali plaće

Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

Tri godine bahatog ignoriranja uvjeta: Šta smo dužni Evropskoj uniji

Evropska unija je na završnom ispitu: Kandidatski status i za Ukrajinu i za BiH

Bisera Türkiyevic

Podaništvo prema turskim gazdama: Kako su Džaferović i Turković u bosanski uveli y i ü

Dodik je poželjan samo u Turskoj i Rusiji

Turski topli zagrljaj za negatora genocida

Šta je zaista dogovoreno u Briselu: Dokument bez čvrstih obaveza i posljedica po one koji ga ne budu provodili

Kabadahiluku SNSD-a i HDZ-a je odzvonilo