<p>Danas se širom svijeta obilježava Dan pobjede nad fašizmom, u znak sjećanja na 9. maj i konačnu pobjedu saveznika nad nacističkom Njemačkom 1945. godine, čime je završen Drugi svjetski rat. Međutim, u svjetlu novih ratova i zločina, te jačanja desničarskih pokreta u Evropi i svijetu, pitanje je li fašizam zaista poražen aktuelno je i danas.</p><p>- Bila je to pobjeda u jednom trenutku. U historiji je trenutak i 50 godina. Mi smo 50 godina bili pobjednici, ali došlo je revitalizacije zla, tih crnih ideologija koje pokazuju svoju otpornost na um i civilizacijske vrijednosti. Dakle, to je ideološki korov koji se ne da tako lako istrijebiti – kaže profesor Esad Bajtal, govoreći o aktuelnom trenutku u kojem se svijet nalazi 81 godinu nakon pobjede nad nacizmom.</p><p>Dodaje da se na ovim prostorima zlo vratilo 90-tih godina prošlog stoljeća, u svoj svojoj eksplozivnosti, brutalnosti, neljudskosti i anticiviliziranosti. Svjedoci smo da povampireni fašizam jača.</p>

Zastava Sovjetskog saveza iznad Rajhstaga

Na današnji datum Evropa slavi mir i trijumf nad fašizmom

<p>- Svijet je skrenuo udesno, a te 90-te kao da su bile raskrsnica. Tu se negdje skrenulo, pa umjesto da svijet spriječi to skretanje, poput saobraćajca koji će onog ko je krivo skrenuo vratiti na drum, svijet je počeo da slijepo slijedi taj krivo izabrani pravac. Danas imamo planetu koja ide sasvim desno, sasvim šovinistički, nacistički, fašistički. Planeta srlja, valja se u ideološkom blatu krvi koju gledamo od Gaze, preko Irana do Ukrajine. Ponovo su se pojavili bezumnici. Na vrhu planete danas je čovjek koji je očigledni bezumnik, čije bezumlje ne mora potvrđivati psihijatrija. I imamo ih na sve strane, do ovih naših bezumničića, koji su dovoljno moćni da nam zagorčavaju život iz dana u dan. Bosni posebno, jer njihovi apetiti idu u tom pravcu – ističe Bajtal.</p><p>Zaključuje da je, uprkos snazi onih koji su kidisali na ovu zemlju, ipak pobijedila želja za životom. – Fašizam nasrće na život. Oni koji se bore protiv fašizma u stvari spašavaju život. Oni se bore za svoj spas. I sad se to događa. Neki bi ljudi da zatru druge. Neće moći! Može biti teško, dugotrajno i svakako, ali se neće dogoditi. Ostaće i Bosna, ostaće i ljudi u njoj i jednog dana krenuti možda u novih pedesetak godina normalnog življenja, kakvo smo imali nakon 1945. godine – dodaje prof. dr. Esad Bajtal.</p>

Svijet je skrenuo udesno, a te 90-te kao da su bile raskrsnica, ističe Bajtal

Profesor Esad Bajtal za "Avaz": Fašizam je ideološki korov koji se ne da lako istrijebiti, ali opstaće Bosna i ljudi u njoj

<p>Osam slučajeva infekcije hantavirusom, među kojima i troje preminulih, prijavljeno je od izbijanja zaraze na kruzeru MV Hondius na Atlantiku.&nbsp;</p><p>Zdravstvene službe tragaju za putnicima koji su se iskrcali prije nego što je infekcija potvrđena, a Svjetska zdravstvena organizacija pažljivo prati širenje bolesti. Dok svijet strahuje od nove pandemije, domaći eksperti preporučuju da više pažnje posvetimo higijeni i adekvatnijem održavanju javnih površina u našim gradovima, jer hantavirus prenose glodari.</p><p>Infekcija se prenosi na ljude kontaktom s izlučevinama ili udisanjem prašine kontaminirane česticama urina, izmeta ili pljuvačke zaraženih glodara. U posljednjem slučaju sumnja se na virus Anda, jedini hantavirus kod kojeg postoji mogućnost prijenosa s čovjeka na čovjeka u situacijama bliskog kontakta. Bolest se u prvoj fazi manifestira simptomima sličnim gripi – groznicom, glavoboljom, malaksalošću, bolovima u mišićima i stomaku, proljevom i povraćanjem, ali moguće su i komplikacije koje uključuju kašalj, gubitak daha, sakupljanje tekućine u plućima i smanjenu funkciju srca. </p><p>Dr. Bakir Nakaš, specijalista infektologije i virusologije u penziji, kaže da je higijena u zajednici ključna, ali i da u BiH imamo sistem koji to nadzire i ne vidi bojazan da se u našoj zemlji mogu desiti ozbiljniji problemi.</p><p>- Bilo bi jako dobro i sigurno da se društvo i institucije zadužene za održavanje higijene to provode u skladu s propisima. Međutim, imamo situaciju da kod nas vrlo često zanemaruju tu higijenu, razbacuju hranu i omogućavaju da se glodari šire bez ikakve kontrole. Mislim da se ipak trebamo vratiti našim običajima, po kojima smo bili poznati, da vodimo više računa o higijeni. Ako to radimo, onda će sigurno biti i manje slučajeva te zaraze koja će se pojaviti – kazao je dr. Nakaš za portal “Avaza”.</p>

Bilo bi jako dobro i sigurno da se društvo i institucije zadužene za održavanje higijene to provode u skladu s propisima, ističe dr. Nakaš 

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

<p>BiH je u prošloj godini zabilježila ukupan vanjskotrgovinski deficit u iznosu od čak 12,98 milijardi KM.&nbsp;</p><p>Podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH pokazuju da smo najviše izvozili električnu energiju, u vrijednosti od 868,8 miliona KM, ali da smo istovremeno struju iz uvoza platili 629 miliona KM.&nbsp;</p><p>Posebno zabrinjava rast uvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda, koje smo platili 5,32 milijarde KM.</p><h2>Nema strategije</h2><p>Među robama koje kupujemo, a nekada smo ih sami proizvodili, jesu goveđe meso (346,4 miliona KM), hljeb, kolači i peciva (300 miliona), pšenica nas je koštala blizu 130, suncokretovo ulje više od 198 miliona maraka, dok smo vodu i sokove iz uvoza platiti 310 miliona KM. Apsurdno, ali istinito, za hranu iz uvoza izdvojili smo dva i po puta više novca nego za naftne derivate, na čiji smo uvoz osuđeni.</p><p>Ekonomski stručnjak, univerzitetski profesor Željko Rička, podsjeća da BiH nema strategiju razvoja poljoprivrede, te da je poljoprivreda svedena na socijalnu oblast, gdje se ljudi trebaju sami zaposliti, kako od države ne bi tražili ništa.</p>

<p>- Pojedinačna poljoprivreda je prevaziđena, to je danas igra velikih brojeva. Ne može se na tržište sa skupim jediničnim proizvodom, a ono što proizvedemo je nedovoljno i za trećinu vlastitih potreba. Ta proizvodnja kod nas je postala apsolutno nerentabilna, a uvoz koji imamo je silom prilika – dodaje Rička.</p><h2>Šta je rješenje?</h2><p>Smatra da su u oblasti proizvodnje hrane BiH potrebna ulaganja i objedinjavanje gazdinstava, ali upozorava da, u eri kada energija i hrana postaju najvažniji segmenti svake ekonomije svijeta, poprilično kasnimo.</p><p>- Ko nas sprečava da se na nekom području organizuje veći broj vlasnika zemlje i da to bude neka vrsta zadružne proizvodnje, ali s većim količinama?! Na ovaj način dolazimo u situaciju da nam je isplativije uvoziti, nego proizvoditi ovdje. Imat ćemo veće cijene domaćih proizvoda, stalni socijalni pritisak, proteste poljoprivrednika, tako da smo davno trebali početi s ukrupnjavanjem proizvodnje. Odabrati šta da proizvodimo, a da to država podupire – ističe profesor Rička.</p><h2>Odakle uvozimo?</h2><p>Prema podacima za 2025. godinu, vrijednost uvoza prehrambenih proizvoda je dostigla čak 2,72 milijarde eura.</p><p>Veliki dio uvoza dolazi iz Evropske unije, koja učestvuje s više od polovine ukupne vrijednosti, dok zemlje regiona čine dodatnih 29 posto. Najveći pojedinačni dobavljači su Srbija, Hrvatska, Njemačka, Italija i Mađarska.</p>


U eri kada energija i hrana postaju najvažniji segmenti svake ekonomije svijeta, poprilično kasnimo

Za hranu i poljoprivredne proizvode 5,32 milijarde KM: Milijarde za uvoznu hranu i vodu, dvaput više nego za benzin i naftu

<p>- On mi je odvojio moga muža od mene u Potočarima. On je imao svoje vojnike, kojima je prstom pokazivao, odvoji ovoga, odvoji onoga - prisjeća se 73-godišnja Bratunčanka Nedžiba Salihović ratnog zločinca Ratka Mladića. </p><p>Sve su učestaliji pozivi političara iz RS i Srbije Sudu u Hagu, da na slobodu pusti krvnika osuđenog na doživotni zatvor za počinjeni genocid, opsadu Sarajeva i brojne druge zločine protiv čovječnosti. Pozivaju se na humanost, dok usput veličaju egzekutora genocida u Srebrenici. </p><p>-Srce i duša me boli kad sam pustila televizor i slušam ove ružne vijesti. Kao majka, supruga, sestra, kao neko ko je izgubio 100 svojih najmilijih, ogorčena sam na sve ovo – objašnjava Nedžiba kako doživljava apele Haškom sudu. </p><h2>Užas Srebrenice</h2><p>Prisjeća se starica trenutka u kojem je iz naručja supruga Rifeta uspjela uzeti šestomjesečnog unuka, s kojim je kasnije uspjela doći do slobodne teritorije u Dubravama pored Tuzle. Njen očaj dok je stajala ispred vojnika UN-a 1995. godine, fotoaparatom je zabilježio američki reporter Ron Haviv. </p><p>Tuga, bol i ogorčenje ispunjavaju danas srce ove srebreničke majke, kojoj je tokom opsade Srebrenice i u genocidu 1995. godine ubijeno više od stotinu članova uže i šire porodice. Nema kome da kaže ono što osjeća, jada se, pa se zato javila “Avazu”.&nbsp;&nbsp;</p>

<p>Suprug Rifet imao je 42, sin Kiram 25, brat Sadik Zukić 35 godina. Svake noći joj dolaze u san. U snu, kaže, plače i vrišti, jer želi biti s njima. Rifet je ubijen u Potočarima, Kiram na putu smrti, Nedžiba je obišla 11 masovnih grobnica i pet puta išla na identifikaciju u Tuzlu, kako bi pronašla i u jednom danu ukopala njihove nekompletne posmrtne ostatke.</p><p>- Gorak je osjećaj nakon što upalim televiziju. Nakon 1995. i onog što nam je uradio u Srebrenici vjerujte da mi je teško ovo slušati. Ni slučajno ga ne treba pustiti, neka umre u Hagu. Mislim da je i Sud svjestan šta osjećamo i poručujemo mi majke Srebrenice. Našim sinovima, muževima, braći i očevima ne zna se ni za trag, a kamoli za kosti njihove. Allah zna šta smo pokopali i gdje smo našli – kaže Nedžiba Salihović.</p><h2>Doživotni zatvor za 10 tačaka optužnice</h2><p>Ratko Mladić je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Mehanizmom u Hagu, koji ga je proglasio krivim za 10 od 11 tačaka optužnice. Osuđen je za genocid u Srebrenici 1995. godine, kao ključni učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, opsadu Sarajeva, višegodišnje terorisanje civila snajperskim djelovanjem i granatiranjem, zločine protiv čovječnosti, progone, istrebljenje, ubistva, te prisilne deportacije nesrpskog stanovništva širom BiH. Sud ga je oslobodio krivice za genocid u šest bh. općina (Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica), uz obrazloženje da genocidna namjera nije dokazana van razumne sumnje.</p>

<p>Nazvala je „Avaz“ jer kaže da teško dopire do medija, a kamoli do Međunarodnog rezidualnog mehanizma u Hagu, koji će odlučiti o puštanju krvnika na slobodu.</p>

Ratko Mladić je odvojio moga muža od mene 

Fotografija očajne Nedžibe Salihović tokom genocida u Srebrenici

Nedžibi Salihović ubijeno 100 članova porodice: Neka umre u Hagu!

<p>Godinama već slušamo procjene, rezultate analiza i istraživanja koji govore da ova zemlja ubrzano ostaje bez svoga stanovništva. Nakon što je gotovo 1,2 miliona Bosanaca i Hercegovaca tokom rata utočište pronašlo izvan domovine, stotine hiljada građana krenulo je istim putem čim je shvatilo da su obećanja o poslijeratnom napretku, ekonomskom razvoju i zapošljavanju samo dio predizbornih kampanja. Prije dvije godine Ujedinjene nacije su upozorile da će BiH do 2050. godine ostati bez više od petine stanovnika, a prije godinu potvrdu demografskog sloma države dobili smo i kroz podatak da izvan zemlje već živi više od polovine naših građana. Vlasti su za to vrijeme ignorirale ili minimizirale opasnost, krivce isključivo tražile u prošlosti, a brojnu dijasporu i milijarde doznaka svake godine vidjele samo kao dobar mehanizam za ublažavanje nezadovoljstva onih koji ostaju i još se ovdje nečemu nadaju. Razmjere depopulacije postale su vidljive i golim okom, pa danas nijemo posmatramo ugašene škole, prazne stanove u našim ulicama, u korov zarasla sela i stotine onih koji su na rubu nestanka.</p><p>Odlazile su bivše i dolazile nove vlade, ali pamet su davno gurnule ustranu, pa nema ni konkretnih mjera za ublažavanje problema koji nam prijeti nestankom. Umjesto strategija demografskog oporavka, pisale su se strategije otcjepljenja, raseljena, opustošena i opljačkana zemlja dijelila se crtanjem novih granica, a ratna retorika, stalna nesigurnost i prijetnja koja visi u zraku mlade i pametne tjerali su što dalje odavde. Takve politike i danas uglavnom slijedimo, pa umjesto političara kažnjavamo sami sebe.</p><p>Dok nastavljamo gajiti iluzije, prekrajati granice, širiti mržnju i tražiti povode za nove tenzije i sukobe, sudbina se ironično poigrava s nama. Eksperti već upozoravaju da smo pretjerali, da nas je sve manje, da nestajemo, dok tamo negdje na istoku postoje narodi koji bi mnogo više od nas cijenili blagodati koje imamo i uživali u njima. Možda bi bila i neka vrsta kosmičke pravde da sve nas, „konstitutivne“ Bošnjake, Srbe, Hrvate, koji se ni oko budućnosti svoje djece ne mogu da dogovore, ovdje neko konačno i zamijeni. Stručnjaci predviđaju da bi se to moglo desiti od 2070. godine, koja i nije tako daleko. Mi smo imali priliku i sve preduvjete da živimo u miru i blagostanju, ali smo historiju ovih prelijepih prostora pretvorili u spiralu nacionalizma, mržnje, ratova i zločina. Ne shvatimo li šta radimo i kud idemo, onda definitivno zaslužujemo status manjine u rođenoj zemlji ili druženja na evropskim bauštelama. Tamo se i danas mnogo bolje slažemo nego kod kuće.</p>

Odlazile su i dolazile vlade, ali pamet su davno gurnule ustranu

Smjena naroda

<p>Centralna manifestacija Rijaseta IZ u BiH, povodom Dana džamija, bit će upriličena danas u kompleksu nedavno obnovljene Dugalića džamije u Nevesinju, ali 7. maja u mislima svakog vjernika je banjalučka Ferhadija, porušena na današnji dan 1993. godine. Dan džamija se od 2000. godine i obilježava na ovaj datum, u znak sjećanja na rušenje više od 1.000 džamija, mekteba i vakufskih objekata tokom rata u BiH.</p><h2>Poruka rušiteljima</h2><p>Sinoć su u Banjoj Luci proučeni tevhid i hatma-dova pred dušu Murata Badića, ubijenog 7. maja 2001. tokom masovnog napada srpskih nacionalista na vjernike koji su prisustvovali postavljanju kamena temeljca za obnovu Ferhadije. Delegacija Medžlisa Banja Luka posjetila je porodicu Badić u Cazinu. Centralni program povodom Dana džamija danas će biti organiziran u Arnaudija džamiji.</p><p>- Mi koji radimo na promociji ljudskih vrijednosti kroz misiju imama u IZ želimo da podignemo vjerničku svijest svih, a naravno da smo primarno zaduženi za muslimane. Probat ćemo da kroz svaku našu aktivnost, pa i na Dan džamija, ukažemo na svetost obrednog prostora svima koji to žele čuti. Gradimo i podstičemo svijest graditelja, koji hoće da grade, a ne da ruše. Koji hoće da uspostavljaju ono što će funkcionirati, a ne da usporavaju – kazao je za “Avaz” banjalučki muftija Ismail ef. Smajlović.</p><p>Obnova svih 16 porušenih džamija u Banjoj Luci jasna je poruka rušiteljima. Komentirajući današnju situaciju, u kojoj se i dalje promoviraju takve politike, muftija Smajlović kaže da je to politički žargon s kojim živimo. </p><p>- Ne slažemo se s time, građani zaslužuju bolje, želimo kroz strukturu IZ odaslati poruku da je i moguće da bude bolje. Ne bih se bavio odgovorima na destruktivne komentare i politike, velikodržavne projekcije, malodušne destrukcije. Želimo ovdje, ono što koncept islama i jeste, afirmirati ljudske vrijednosti i vrlinu graditelja koju čestiti čovjek ovoga vremena pokazuje da ima – dodaje Smajlović. &nbsp;&nbsp;</p><h2>Mladost odlazi</h2><p>Obnova svake džamije, dodaje, srce mu dotiče i budi ponos, od Ferhadije do Aladže i svih drugih džamija. Muftija Smajlović podsjeća na činjenicu koja u medijima i nije mnogo zastupljena. </p><p>- Raduje me koliko su nemuslimani i 1993., kada je rušeno, pokazali svoje nezadovoljstvo. Nekidan smo postavili kamen temeljac i za obnovu Sahat-kule, evo svih 16 banjalučkih džamija, Aladže u Foči, Dugalića džamije u Nevesinju i svih drugih. Vraćamo ih u našu stvarnost. Imamo nemuslimane koji se ne slažu s destrukcijom, ali određeni mehanizmi su u rukama onih koji ni sa sobom, ni kroz sistem nisu raščistili, a, Boga mi, snose odgovornost zato što ne grade bolje sutra. Pogotovo za mladost koja odlazi s ovih prostora, ne samo iz ekonomskih razloga već i zbog takve retorike – ističe muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović. &nbsp;&nbsp;&nbsp;</p><p>Do rata je u Banjoj Luci živjelo 28.558 muslimana, a na posljednjem popisu 2013. godine 7.681 građana izjasnilo se kao Bošnjaci. Pouzdanih podataka bez novog popisa nema.&nbsp;&nbsp;</p>

Imamo nemuslimane koji se ne slažu s destrukcijom, ali mehanizmi su u rukama onih koji ni sa sobom, ni kroz sistem nisu raščistili

Ef. Smajlović: Podstičemo svijest graditelja

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović: Vraćamo džamije u našu stvarnost

<p>Zvaničnici iz bošnjačkog naroda iz RS uputili su pismo Vijeću sigurnosti i generalnom sekretaru UN-a, u kojem upozoravaju na diskriminaciju u jeziku, obrazovanju, zapošljavanju i javnom životu, te sistemsko kršenje Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.&nbsp;Pismo je upućeno uoči polugodišnje rasprave Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u našoj zemlji, koja će biti održana 12. maja.</p><p>Kako saznajemo, zajedničko pismo i jedinstveni stavovi Bošnjaka predstavljaju i odgovor na pisma koje uoči svakog zasjedanja Vijeća sigurnosti šalju iz Vlade RS.</p><h2>Presedan u svijetu</h2><p>- Sada nas pokušavaju predstaviti kao radikalne islamiste ili kao sigurnosnu prijetnju u centru Evrope. Zato je nužno da reagujemo, ukažemo na stvarne probleme i obaveze iz Dejtonskog sporazuma. Žale se da smo sigurnosna prijetnja, dok nisu ispoštovali ni minimum ljudskih prava, od ravnopravnog zapošljavanja u institucijama, policijskim agencijama, jezika u školama, pa do crtanja murala i veličanja ratnih zločinaca, svega što mi živimo kao svakodnevnu diskriminaciju i represiju. I takva vlada sada se usudila da piše o Bošnjacima kao o potencijalnoj prijetnji. To nas je mnogo povrijedilo, jer Evropa i svijet znaju da smo evropski, civiliziran narod, koji nikome nije prijetnja – kaže za “Avaz” potpredsjednik RS Ćamil Duraković. </p><p>U pismu se ukazuje na nepoštivanje ljudskih prava Bošnjaka i Hrvata u RS kroz diskriminatorne propise i prakse u oblastima obrazovanja, policije i javne uprave, a zatražena je i reakcija Vijeća sigurnosti i OHR-a. Duraković kaže da režim u RS predstavlja historijski presedan u svijetu, jer institucionalno negira zločine i genocid i veliča ratne zločince.</p><p>- Vidite sve peripetije oko eventualnog puštanja na slobodu najvećeg ratnog zločinca iz rata u BiH. Vidite da se tu vlade nude da brinu o njemu. To je opasna prijetnja i ovo nije nikakva borba za prošlost, koja je dokazana na sudovima, već borba za budućnost. Ohrabrivanjem ovakvih stajališta stvarate pretpostavke za buduće genocide. Holokaust i genocid počinjeni su nakon što se prethodno stigmatiziralo i dehumaniziralo i toga nas je strah. Civilizovani svijet mora tome stati u kraj. Pozivamo visokog predstavnika da više ne konstatuju stanje, jer ga znaju, da se više ne brinu, jer znamo da su zabrinuti, nego da primijene ono što im je u Dejtonu dato kao obaveza i promptno spriječe ovakve pojave – ističe Duraković.</p><h2>Primjeri diskriminacije</h2><p>Poslanik u NSRS, Ramiz Salkić kaže da već godinama ukazuje da se u RS provodi sistemska diskriminacija. </p><p>- Puno je primjera. Znamo da je Vrhovni sud RS presudio da Bošnjaci imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta, bošnjačka djeca u Vrbanjcima, opština Kotor-Varoš. Sud u Srebrenici je presudio da su djeca u Konjević-Polju u kontinuitetu diskriminirana. To vlast nikada nije ispoštovala. Puno je drugih primjera diskriminacije. Član 97. Ustava RS propisuje proporcionalnu zastupljenost u institucijama po popisu iz 1991. Vlast krši Dejtonski sporazum, Ustav, ljudska prava i provodi završnu fazu genocida kroz sistemsku diskriminaciju, veličanje ratnih zločinaca, stvarajući egzistencijalnu i sigurnosnu prijetnju po opstanak i život Bošnjaka u ovom dijelu BiH – kaže Salkić.</p><h2>Potpisnici pisma</h2><p>Pismo Vijeću sigurnosti UN-a potpisali su potpredsjednik RS Ćamil Duraković, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Edin Ramić, narodni poslanici iz reda bošnjačkog naroda u NSRS Ramiz Salkić, Amir Hurtić i Mirsad Duratović, te delegati iz reda bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS Armin Hamzić, Smail Mešić, Alija Tabaković, Adil Osmanović i Dževad Mahmutović.</p>

Evropa i svijet znaju da smo evropski, civiliziran narod, koji nikome nije prijetnja

Predstavnici Bošnjaka u RS pisali Vijeću sigurnosti: Vlasti RS provode posljednju fazu genocida

<p>Na današnji dan 1993. godine srušena je banjalučka Ferhadija, a odlukom Rijaseta IZ u BiH 7. maj se obilježava kao Dan džamija i džemata u BiH. Na prostoru Goraždanskog muftijstva tokom rata porušene su 72 džamije i više od 100 vakufskih objekata, uključujući mesdžide, turbeta, tekije, vakufske stanove i druge objekte. Na prostoru MIZ Rogatica porušeno je svih 18 džamija, a do danas ih je obnovljeno 17.</p><p>- Ostala je još samo centralna gradska, Arnaudija džamija, za koju imamo potpisan ugovor s TIKA-om. Nadamo se, neka to bude naša poruka iz Rogatice, da je ovo posljednji Dan džamija bez nje, da ćemo idući dočekati s uzdignutom Arnaudijom i da ćemo na taj način završiti obnovu kompletne infrastrukture MIZ Rogatica, koja je postojala do 1992. godine – kazao je za “Avaz” Amel ef. Kozlić, glavni imam MIZ Rogatica.</p><p>Planirana je i obnova Careve džamije, koja je porušena 1941. godine. Kozlić naglašava da tragovi rušenja trebaju ostati u prošlosti.</p><p>- Onima koji su mislili da se rušenjem kamenih zidova mogu izbrisati vjera i jedan narod u ovoj zemlji odgovaramo ljepotom naših obnovljenih džamija. Ono što se izgradi u ime Boga ne može se ni porušiti. Svaki obnovljeni minaret danas svjedoči o pobjedi graditelja nad rušiteljima, a rušenjem su posijali sjeme iz kojeg niče i više džamija nego što su oni porušili – ističe ef. Kozlić. </p><p>U okviru manifestacije Dan džamija i džemata, Uprava za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH u saradnji s Muftijstvom goraždanskim i MIZ Rogatica obilježava i 450 godina od izgradnje Šudžaudinove Čaršijske džamije u centru Rogatice i 295 godina Šudžaudinove Rogatičke medrese. </p><p>- 14. maja će u Čaršijskoj džamiji u Rogatici biti proučen tradicionalni zikr, kojeg Medžlis IZ Rogatica organizuje u saradnji s Tarikatskim centrom IZ, 15. maja prije džuma namaza u svim džematima na području Muftijstva goraždanskog bit će proučena hatma dova pred dušu Šudžaudinovu, a dan kasnije i mevlud u Šudžaudinovoj džamiji u Rogatici. Tokom godine planiramo da u saradnji sa Gazi Husref-begovom bibliotekom, napravimo izložbu slika rogatičkih džamija, koju priprema slikar Galib Lihić. Radi se o sedam džamija koje su do 1941. godine postojale u gradu Rogatici, a pored njihovih slika bit će urađeni i panoi s historijskim činjenicama o njima. Bit će organiziran i okrugli sto posvećen Rogatici u 16. stoljeću – kaže Kozlić.</p>

Planirana je i obnova Careve džamije, koja je porušena 1941. godine

Amel ef. Kozlić, glavni imam MIZ Rogatica za “Avaz”: Ono što se izgradi u ime Boga ne može se ni porušiti

<p>Izljevi patriotizma i ljubavi prema prostoru na kojem živimo su svakodnevni u javnom prostoru. Istovremeno, prizori uništenih šuma, zagađenih rijeka i javnih površina daju sasvim drugačiju sliku o nama kao društvu.&nbsp;</p><p>Javna dobra već decenijama tretiramo kao ničija, umjesto kao zajednička bogatstva.&nbsp;</p>

<p>Decenijama se okružujemo divljim deponijama, gomilamo smeće pored kontejnera, na obalama rijeka i potoka, na ulicama.&nbsp;</p><p>Verbalne kritike ne nedostaje, ali trendovi ostaju isti. Zemlju dugoročno zagađujemo, sebično je ostavljajući takvu zagađenu našoj djeci i unucima.</p>

<h2>Aktivista Semir Kovač</h2><p>- Posebno me zabrinjava ravnodušnost ljudi. Često prolaze pored divljih deponija kao da ih ne vide, kao da ih se to ne tiče. A zapravo, riječ je o našem prostoru, našoj državi, našem gradu. Takav odnos prema okolišu govori da problem nije samo u sistemu, već i u svijesti velikog broja pojedinaca – kaže ekološki aktivista iz Goražda, Semir Kovač.</p><p>Dodaje da je kolektivna svijest još daleko od one kakva bi trebala biti, uprkos blagim pomacima i pozitivnim primjerima udruženja građana i osviještenih pojedinaca.</p>

<p>- Nedopustivo je da se kontejneri i otpad nalaze tik uz ulaz u dvorište osnovne škole, a da to nikome ne predstavlja problem. Smatram da je potrebno uvesti snažniju i kontinuiranu ekološku edukaciju od najranijeg uzrasta. Građani često odlažu otpad gdje stignu, jer nemaju razvijenu ekološku svijest, ali i zato što im sistem ne nudi dovoljno uređenih i dostupnih mjesta za odlaganje otpada, posebno u blizini stambenih objekata. Poseban problem je i što mnogi rijeke i dalje doživljavaju kao nešto što će “samo odnijeti” otpad, iako time trajno zagađuju prirodu.</p><p>Gotovo svaki grad u BiH ima najmanje jednu veliku ekološku bombu, koja narušava zdravlje lokalnog stanovništva. U Goraždu je najveći problem divlja i nekontrolisana deponija Šišeta. Riječ je o ozbiljnoj ekološkoj prijetnji iznad grada, s koje se cijede oborinske vode i nose otrove poput teških metala. Sve se dalje slijeva u Podhranjenski potok, a zatim u rijeku Drinu.</p><p>- To je ekološka bomba koju je trebalo riješiti jučer, a ne danas – ističe Kovač.</p>

<h2>Reciklaža je korak</h2><p>Ekološka svijest građana postoji u određenoj mjeri, ali nedostatak sistemskih i dugoročnih rješenja predstavlja veći problem, smatra Igor Kalaba. Ovaj asistent na programu Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu iz Banje Luke, kaže da su više puta razvijani pilot-projekti, koji su pokazali da je značajan procent stanovništva voljan da odvojeno prikuplja i baca reciklažni otpad. Ipak, ti programi su bili kratkotrajni.</p><p>S druge strane, ističe Kalaba, sama reciklaža nije vrhunski ideal odgovornog upravljanja otpadom već jedan od koraka. Pored reciklaže su nam neophodne dalekosežne mjere za smanjenje stvaranja otpada, kao što je zabrana ili značajno smanjenje korištenja jednokratne ambalaže. Pri tome ne treba zaboraviti ni industrijski i druge sektore, koji isto tako stvaraju ogromne količine otpada, često opasnog i neadekvatno odloženog. Dobar primjer su građevinske firme – kaže Kalaba.</p><p>Rješenje je cirkularna ekonomija, čiji principi nalažu da se pri proizvodnji i preradi moraju maksimalno iskoristiti resursi i nus proizvodi. I maksimalno reduciran otpad se mora reupotrijebiti, pa je to onda sistemsko rješavanje problema, koje treba početi od najvećih zagađivača pa nastaviti ka građanima. Država mora svima omogućiti funkcionalnu infrastrukturu i edukaciju, kako bi mogli odgovorno upravljati otpadom, te smanjiti njegovo nastajanje, ističe Kalaba.</p>

<h2>Zašto smo takvi?</h2><p>Zašto zajedničko bogatstvo smatramo nevažnim i kako smo stekli takve navike da smeće bacamo tamo gdje je najlakše, pitali smo i Dženanu Husremović, profesoricu na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.</p><p>- Mi smo društvo u regresiji, a društvena regresija je proces koji se desi kad neka zajednica doživi krize, traume i osjećaj ugroženosti. Tada počinje funkcionisati na manje racionalnom nivou. Mi ne radimo ništa da pokrenemo progres i stalno smo u ovom stanju. Umjesto dugoročnog planiranja, solidarnosti, osjećaja lične odgovornosti za društveno dobro, mogućnosti da razumijemo šta su dugoročne posljedice i radimo na tome da one budu pozitivne, bavimo se kratkoročnim stvarima, da obezbijedimo nešto za sebe – daj mi svega i daj mi sad – objašnjava profesorica Husremović.</p><p>Dodaje da kratkovidi i egoistični način razmišljanja, u kombinaciji s nepovjerenjem prema institucijama, stvara stanje u kojem se prirodno bogatstvo ne vidi kao zajednički resurs, kojeg treba čuvati za buduće generacije, već kao nešto što se može iskoristiti za trenutnu korist. Ipak, uočavamo da u uređenim evropskim društvima, pa i u dijelovima BiH gdje su kontrole intenzivnije, a kazne veće, imamo drugačije obrasce ponašanja.</p><p>- Tamo postoje disciplina, kontrola i sistem kažnjavanja. Koliko god mi mislili da smo izvan toga, ljudi funkcionišu na principu nagrađivanja i kažnjavanja. Ako imate jasne mjere koje ljude “opamete”, stanje je drugačije. Dakle, prvi korak jeste povećan stepen kontrole, ali za to moramo imati institucije koje nisu u regresiji. Vidite da i naše institucije razmišljaju na isti način. Resurse trošimo na isti način, dajemo ih u koncesije, zakupe, prodajemo, umjesto da shvatimo da imamo lokaciju koju nema niko na svijetu – ističe profesorica Husremović.</p><h2>Kazne bezvrijedne bez prevencije</h2><p>Kazne za nepropisno odlaganje otpada i bacanje smeća u prirodu regulirane su na entitetskim, kantonalnim i općinskim nivoima. Za fizička lica iznose od 500 do 2.000, a u slučaju ponavljanja prekršaja 3.000 do 5.000 KM. Kazne za pravna lica su od 5.000 do 15.000 KM, a odgovorna lica u firmama od 1.000 do 3.000 KM. U RS, u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom i komunalnim propisima pojedinci koji krše propise trebaju biti kažnjeni sa 100 do 1.000 KM, pravna lica od 500 do 7.000, u zavisnosti od težine prekršaja i do 10.000 KM, a samostalni preduzetnici sa 200 do 1.000 KM. Kalaba, međutim, smatra da se više isplati uložiti u preventivno djelovanje, jer sistem finansijskog kažnjavanja ne eliminira probleme, već ih čini dostupnim samo onima s dovoljno novca.</p>

Svi smo kao patriote, a „ubismo“ zemlju

Divlja deponija Šišeta je goraždanska ekološka bomba

Video / Uništavamo okoliš na svakom koraku: Bosna u srcu, ali smeće u rijeci

<p>Danas se navršava 31 godina od tragičnog pada helikoptera na Žepskoj planini, iznad tzv. zaštićene zone UN-a, u kojem je poginulo 12 putnika i članova posade. Helikopter je pao u blizini heliodroma Igrišnik, gdje su ga čekali a uzroci nesreće ostali su obavijeni velom tajne. Jedan od komandanata žepske brigade ARBIH, Ramo Čardaković preživio je pad helikoptera i više od tri decenije poslije sjeća se kobnog leta s heliodroma Višća kod Živinica prema Žepi.</p><p>- Grupa boraca i civila iz opština Srebrenica i Žepa su pošli za Žepu ujutro oko 2.15 minuta. U helikopteru su bila 22 putnika, računajući i pilote. S nama su bili i četiri doktora iz Tuzle, koji su krenuli da pomognu u liječenju narodu Srebrenice. Ostalo su bili civili koji su dobili odobrenje da se spoje sa svojim porodicama. Let je trebao da traje 21 minutu. Imali smo problema preko srpske teritorije, bilo je pucanja, a u rejonu Krama su nas osvijetlili s nekim jakim reflektorima i pucali su nas – kaže Čardaković za “Avaz”.</p><p>Na Igrišniku je vatrama bilo obilježeno mjesto gdje je helikopter trebao da sleti. Oko 2.45 sati desila se tragedija.</p><p>- Bilo je u putu dosta pucanja iz pješadijskog oružja, protivavionskih mitraljeza i topova, ali u helikopteru nismo mogli ništa primijetiti što bi ukazivalo na probleme. To je bio deseti let prema Žepi, a pilot Džemalu Malkiću je to bio treći put da vozi za Žepu. Kad smo bili blilzu prepoznao sam taj teren i sjećam se da sam rahmetli Ramizu Bećiroviću rekao da smo stigli. Helikopter je dolazio iz pravca Borika, ali pilot je produžio let, pa se okrenuo za nekih kilometar – dva i vratio se. Umjesto da se spusti tamo gdje su bile vatre, on je udario u vrh bukve i pao – sjeća se Čardaković.</p>

<p>U padu helikoptera poginuli su heroji Ratnog zrakoplovstva ARBiH, piloti Džemal Malkić i Enver Čokić i letač tehničar Izet Džambić. Od ljekara koji su trebali stići u Srebrenicu poginuli su dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković i dr. Husein Halilović. Na Žepskoj planini živote su izgubili i putnici Nurudin Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović. U nesreći su povrijeđeni Ramiz Bećirović, Ejub Golić, Hamed Malić, Mehmed Malić, Samir Karić, dr. Dževad Džananović, Dževad Džebo, Numo Krluč, jednogodišnji Emir Salihović i naš sagovornik Ramo Čardaković. Bio je to posljednji let za Žepu i Srebrenicu.</p><p>- Imao sam prijelom karlične kosti. Nas su povadili ljudi koji su čekali naš dolazak. Bilo je možda stotinjak njih. Kad je helikopter pao, čula se galama i pomagnjavija i oni su uletjeli i vadili i žive, i mrtve. Mene su iščupali između nekih torbi i paketa. Bio sam još svjestan, a kad su me izvadili napolje izgubio sam svijest, pa su me poljevali vodom dok sam došao do sebe. Ranjeni su evakuisani za Žepu, mrtvi su ukopani na Igrišniku, a poslije je vršena ekshumacija žrtava. Uzroci ove tragedije ostaju misterija – kaže Čardaković.</p><p>Tokom istrage na olupinama helikoptera nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali da je helikopter srušen pogocima sa zemlje.</p>

Helikopter pao kod Igrišnika, poginulo 12 putnika, preživjeli i danas svjedoče o kobnom letu prema Žepi i Srebrenici

Ramo Čardaković prije 31 godinu preživio je pad helikoptera iznad Žepe: Let je trebao da traje 21 minutu 

<p>Sudeći po najavama iz boračkih organizacija, protesti bivših branitelja su neizbježni. Iz Jedinstvene organizacije boraca Unija veterana BiH danas su zatražili da do kraja maja u parlamentarnu proceduru budu upućene izmjene zakona, usaglašene u okviru Radne grupe Federalnog ministarstva za boračka pitanja, prema kojima bi iznos boračkog dodatka bio 1,5 KM za mjesec proveden u odbrani zemlje. S druge strane iz Kampa boraca stižu najave da u slučaju da to bude urađeno dolaze pred Parlament FBiH. Naime, oni insistiraju da pravo na borački dodatak dobiju samo borci koji nisu ostvarili prava po drugom osnovu i riješili pitanje vlastite egzistencije, te da umjesto 1,5, oni dobiju 5 KM po mjesecu.</p><p>- Mi čekamo da u proceduru bude upućen prijedlog za 1,5 KM i mi bismo proteste pokrenuli tada. Čekamo to da mi uđemo u Parlament i pred Parlament. Sjednica Parlamenta je 13. maja i tog prijedloga nema na dnevnom redu. Pokrenuli smo inicijativu za prikupljanje 20 potpisa zastupnika za sazivanje posebne sjednice na temu boračkog dodatka – kazao nam je Hamza Krkalić, predstavnik Kampa boraca.</p>

Sudeći po najavama iz boračkih organizacija, protesti bivših branitelja su neizbježni.

JOB traži od Vlade FBiH da prijedlog boračkog dodatka pošalje u proceduru, Kamp boraca najavljuje proteste ako se to desi

<p>Ako do kraja maja u parlamentarnu proceduru ne budu upućene izmjene zakona o pravima branitelja, kojima će se bivšim pripadnicima ARBIH, HVO-a i MUP-a RBiH osigurati pravo na borački dodatak, demobilizirani branitelji organiziraće proteste. Ovo je za portal Avaza potvrdio predsjednik Jedinstvene organizacije boraca „Unija veterana“ BiH, Munib Efendić, koji je precizirao da se od parlamentaraca očekuje da zakon usvoje prije godišnjih odmora.</p><p>- Mi u Upravnom odboru smo oprezni optimisti da će to biti ispoštovano i da će do kraja maja materijal biti upućen u Parlament. U međuvremenu ćemo obići Klubove poslanika i zamoliti ih da usvoje prijedlog izmjene zakona o boračkom dodatku, bez amandmana, kako ne bismo ušli u politikantstvo u predizbornoj kampanji. Mogućnost protesta stoji, dajemo šansu da se to uradi, a ako se do kraja maja ne pošalje u Parlament onda se mora ispoštovati ono što borci traže. A borci traže proteste, jer više ne vjeruju nikome. 30 godina je prošlo, mnoge vlade su prošle, ali sad smo najbliže cilju. Znamo da svi više vole sebe, nego nas borce, ali idu izbori i valjda će to uraditi kako treba – kazao nam je Efendić.</p><p>JOB Unija veterana BiH nema primjedbi na prijedlog Radne grupe Ministarstva za boračka pitanja FBiH da borački dodatak iznosi 1,5 KM za svaki mjesec proveden u odbrani države. </p><p>- Ja bih volio da borac ima 100 maraka po mjesecu, ali otkud nama pravo da mi izdvojimo bilo koga. Nemamo pravo izostaviti porodice poginulih ili ranjene borce. Mi zagovaramo da svi isto dobiju. Svaki borac koji je, po zakonu, veteran, a zakon kaže da mora imati najmanje 12 mjeseci staža da se smatra veteranom. Radna grupa je to usvojila, tu su bili predstavnici svih organizacija, osim kolega iz Kampa boraca. Uvažavam svaku boračku organizaciju, pozivam da zajedno nastupamo, ali ne bih oduzimao pravo nikome. 1,5 KM je stvarno minorno, ali naš predstavnik je to prihvatio jer taj borački dodatak, kad uđe u zakon, dva puta godišnje će se usklađivati s rastom penzija i ličnog dohotka. Zato putem Avaza molim parlamentarce da to usvoje, jer nekome od 300.000 boraca tih 60 KM je puno i nema niko pravo da ih uzme – ističe Efendić.</p>

Znamo da svi više vole sebe, nego nas borce, ali idu izbori i valjda će to uraditi kako treba, kazao je

Predsjednik JOB Unija veterana BiH, Munib Efendić za “Avaz”: Borci traže proteste, jer više ne vjeruju nikome

<p>Svjetska zdravstvena organizacija i evropski epidemiološki instituti pomno prate epidemiju hantavirusa, potencijalno smrtne infekcije koja je izbila na ekspedicijskom kruzeru “MV Hondius”, koji plovi uz obalu zapadne Afrike. Do sada su prijavljena tri smrtna slučaja na brodu s gotovo 150 putnika i članova posade iz nekoliko država.</p><h2>Inficiranje i simptomi</h2><p>Penzionirani profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, poznati bh. mikrobiolog i virusolog, prof. dr. Šukrija Zvizdić pojašnjava da se hantavirus prenosi s inficiranih glodara, putem izmeta, urina ili sekreta, na spoljašnju sredinu, hranu ili vodu koju konzumira čovjek.&nbsp;&nbsp;</p><p></p>

<p>- Ljudi se inficiraju konzumiranjem takve hrane ili vode. Ili boravkom u prirodi, na izletu, kada podignu sitnu prašinu i udahnu je, te se aerogenim putem inficiraju. To je bolest koja je poznata i u BiH i regionu, jer se prvi put pojavila još pedesetih godina, kao mišija groznica, u Fojnici. Oboljele su tada desetine, a preminulo je nekoliko osoba. Naročito je prisutna među šumskim radnicima, a prate je simptomi kao kod gripe, pa do teških hemoragičnih groznica, krvarenja u dijelovima organizma, a u konačnici može završiti i smrću – kaže profesor Zvizdić.</p><p>S pojašnjenjima stručnjaka postaje jasnije zašto vijesti s kruzera na Atlantiku opominju, posebno ako se sjetimo maja prošle godine kada je u Sarajevu zabilježena najezda glodara, te epidemija leptospiroze, zbog čega su ljekari Infektivne klinike KCUS-a imali pune ruke posla.</p><h2>U Sarajevu</h2><p>Federalni zastupnik Damir Nikšić jučer je upozorio na nepokošene javne površine u glavnom gradu BiH i idealne uvjete za razmnožavanje glodara.</p><p>- Svakih nekoliko godina dolazi do eksplozije broja tih životinja i, ako se to desi, veliki broj infektivnih agenasa bit će oslobođeno i normalno je da infekciju mogu prenijeti na čovjeka. To higijensko-epidemiološka služba mora da prati. Pravilna deratizacija, dva puta godišnje, to svakako sprečava. Ako se to ne uradi u jesen i proljeće, onda ljeti nema smisla, jer su legla miševa položena, izlegli su se novi, pa nema efekta. Zna se tačno vrijeme kada se to treba uraditi, a ne obarati tendere. Kao što je bilo lani, dvije godine se nije vršila deratizacija, a bilo smeća i otpada. Iako u posljednje vrijeme malo bolje čiste grad, gradska higijena mora biti na najvišem nivou – ističe profesor Šukrija Zvizdić.</p>

Najugroženiji šumski radnici - simptomi kao kod gripe

Kruzer na kojem su zabilježeni slučajevi zaraze

Epidemija na kruzeru opomena i za BiH: Glodari šire smrtonosni hantavirus

<p>Ogromnim gužvama na bh. cestama, posebno u vrijeme praznika i vikenda, doprinosi i prekid saobraćaja na magistralnom putu Miljevina – Foča, ali i katastrofalno stanje dionice od Foče do Šćepan Polja i granice s Crnom Gorom. Značajan broj vozača zbog toga se odlučuje da do Crne Gore stigne preko Hercegovine i Trebinja, što kolone i čekanja čini još dužim. </p><h2>Najteže slijedi</h2><p>Prema informacijama koje je “Avaz” dobio iz JP Putevi RS, izgradnja najlošije putne komunikacije u državi, s izgradnjom novog mosta na Tari, trajat će najmanje tri godine. Radovi na prvoj dionici Foča – Kopilovi, u dužini od 5,5 kilometara, trebali bi biti završeni do septembra, ali najzahtjevniji dio posla tek predstoji.</p><p>- Preostala dionica od 13,6 kilometara, gdje imamo 13 mostova, vijadukta, puno potpornih zidova i potpornih konstrukcija, više od kilometar i po šipova, finansirat će se iz kredita Svjetske banke i EBRD-a. Procijenjena vrijednost je 91 milion eura. Tenderska dokumentacija je poslana Svjetskoj banci na saglasnost i očekujemo svaki dan potvrdu da možemo raspisati tender - kaže v.d. direktora Puteva RS Miroslav Janković.</p>

<p>Prema njegovim riječima, radovi će sigurno biti ugovoreni i izvedeni.</p><p>- Za most na Tari raspisali smo pretkvafikacioni tender i dobili smo dvije ponude. Čekamo finansijske ponude i povoljnija firma bit će izabrana, a time će se steći uslovi za njeno uvođenje u posao – navodi Janković.</p><p>Procijenjena vrijednost mosta na Tari je 13,5 miliona KM, gdje će po trećinu sredstava izdvojiti Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, Putevi RS i Direkcija za saobraćaj Crne Gore. U skladu s dokumentacijom, rok za završetak svih radova na cesti Foča – Šćepan Polje je 36 mjeseci. U međuvremenu, oštećenje mosta na Bistrici uzrok je prekida saobraćaja na cesti Sarajevo – Foča, a zaobilaznica preko Kalinovika loša je i za putnička vozila. Teretni saobraćaj prema Foči od februara se odvija obilazno, preko Rogatice i Goražda.</p><h2>Kritični most</h2><p>- Most na Bistrici smo počeli da radimo. Skinuli smo dio kolovozne konstrukcije, pripremamo sanaciju dilatacionih prelaznica, ali smo obustavili radove. Ne možemo da nastavimo dalje dok HE Bistrica ne završi ojačanje obalnih stubova mosta. Svojim radovima izazvali su klizište, pomjeren je jedan stub i oni moraju da izvrše tu sanaciju. Upravo sam završio sastanak s projektantom, koji mi je obećao da će taj dio u narednih desetak dana da ugovore i da im treba 10-15 dana da to urade – pojašnjava Janković.</p><p>Čim oni završe, dodaje, Putevima RS treba 15 dana da završe, da se saobraćaj pusti u funkciju.</p><p>- Na tu dinamiku ne možemo da utječemo, iako ih svaki drugi ili treći dan zovemo i pritišćemo da to urade što prije – dodaje Janković.&nbsp; &nbsp;</p>

Prema informacijama koje je “Avaz” dobio, stigle su dvije ponude za izgradnju mosta na Tari

Dionica Foča - Šćepan Polje najgora saobraćajnica

V.d. direktora Puteva RS Miroslav Janković: Put od Foče do Crne Gore gradit će se najmanje tri godine

<p>Okončana je petogodišnja izgradnja Objekta C u kompleksu Kazneno-popravnog zavoda Sarajevo na Igmanu (KPZ) iznad Sarajeva. Najveći i najmoderniji pritvorski kompleks na prostoru Zapadnog Balkana će biti otvoren u srijedu, 13. maja.</p><p>Kombinacija fizičkog i video-nadzora, barijera, sistema alarma i drugih sigurnosnih mjera, čine bijeg iz ovog objekta nemogućim. Namijenjen je za smještaj pritvorenika, koji čekaju presudu, ali i za osuđenike koji izdržavaju zatvorske kazne. </p><p>Uz moderni državni zatvor u Vojkovićima, Objekat C bi se mogao nazvati novim “Bosanskim Alkatrazom”.</p>

<h2>Premještanje pritvorenih osoba</h2><p>Prema riječima direktora KPZ-a Sarajevo Muniba Isakovića, u projekt je uložen gotovo 21 miliona KM, od čega je EU osigurala devet miliona KM. Objekat B otvoren je prošle godine i u njemu su već smještene 63 osobe, dok je objekat C namijenjen za pritvor ukupno 155 osoba. U objektu A, koji je u funkciji od ranije, kaznu zatvora izdržavaju 32 pravosnažno osuđene osobe. Kompleks čine i upravna zgrada, objekat zatvorske policije, uz sve potrebne infrastrukturne objekte.</p><p>- Nakon otvaranja objekta C imat ćemo relaksaciju. Očekujem da određenih broj pritvorenih osoba, a to je sada stvar sudova, bude premješten na Igman. Kompleks je opremljen s neophodnom sigurnosnom opremom i materijalno-tehničkim sredstvima, imamo internu saobraćajnicu, javnu rasvjetu i sve što je neophodno za život u objektima zatvorenog tipa – kazao je Isaković za “Avaz”.</p><p>Posebna pažnja posvećena je sigurnosti, gdje su, osim fizičkih barijera, uspostavljene i sigurnosne mjere po dubini, uz primjenu kombiniranih tehničkih sredstava, pa je uloga ljudskog faktora svedena na minimum. Isaković naglašava da je bijeg iz kompleksa na Igmanu praktično nemoguć.</p>

<h2>Potpuna sigurnost</h2><p>- Ovo je definitivno najsigurniji kompleks u državi. Neko to može pokušati, ali svako bespravno napuštanje objekta u momentu ćemo evidentirati, jer imamo zaštitne mjere, opremu i perimetre koji garantuju potpunu sigurnost. Nema šanse da neko pobjegne, jer imamo fizičku barijeru - zid visine od pet do 10 metara s NATO žicom na vrhu, uz sve sigurnosne sisteme, alarme, video-nadzor… te zatvorsku policiju koja je garant izvršavanja svih zakonskih poslova koje pred njih postavljaju država i zakoni u BiH – ističe Isaković.</p>

Nemoguć je bijeg preko zida od 10 metara, okrunjenog „žilet žicom“

Zatvor vrijedan 21 milion: Novi "Bosanski Alkatraz" otvara vrata

<p>Stavovi o nekadašnjem predsjedniku bivše SFRJ Josipu Brozu Titu i 46 godina nakon njegove smrti uglavnom su podijeljeni. Neki mu zamjeraju zbog načina na koji je vladao, tajnih službi, gušenja nacionalnih identiteta, kršenja ljudskih prava i Golog otoka, ali se, s druge strane, mogu čuti i logična pitanja jesu li nam višestranačje i demokratija donijeli blagostanje ili svakodnevnu borbu s nacionalizmom i neofašizmom. </p><p>Neporeciva je Titova uloga u uspostavi BiH kao ravnopravne Republike u sastavu nekada zajedničke države, a generacije koje pamte godine pod njegovom vlašću ističu socijalnu sigurnost, siguran posao i pretvaranje siromašne i porušene zemlje u industrijsku državu, koja je proizvodila i imala sve – od hrane do brodova i aviona. Zato i ocjene da današnje vlasti nisu u stanju ni da okreče ono što je Tito izgradio itekako imaju smisla. Pa i one da je teško i uništiti sve što je izgrađeno tokom četiri decenije nakon Drugog svjetskog rata, iako se do danas – bombama, granatama, privatizacijama i pljačkama – svojski trude.  </p><h2>Turbo-folk političari</h2><p>- Tito je bio čovjek s idejom, a oko sebe je imao ekipe, koji su također bili ljudi ideja. Zato su sve njihove stvari neuništive, nepotrošive, nerazrušive. To je fenomen, a fenomeni se ne daju opisati. Sa svim njenim manama živjeli smo u fenomenalnoj zemlji, koja je u poređenju s ovima bila ne dobra ili odlična, već zlatna. Svako ko otvori historiju, historiju ekonomije, obrazovanja, zdravstva ... shvatit će da je to bilo najbolje vrijeme na ovim prostorima u svakom pogledu. Onda su se pojavili ovi turbo-folk političari, ni ritma, ni harmonije, ničega. Ništa od alata nemaju, ni pero, ni nalivpero, ni računar, samo grablje da grabe i trpaju u džepove. Grablja političari – kaže za „Avaz“ istaknuti bh. sociolog i filozof, profesor Esad Bajtal.</p>

<h2>Gradio krampama</h2><p>Iz bh. perspektive zanimljiva je paralela da je pruga Šamac – Sarajevo, s krampom i civarama, izgrađena za manje od osam mjeseci, dok se gradnji Koridora 5C ne nazire kraj, nakon što je za 25 godina izgrađeno manje od pola ove autoceste.</p><p>- Bio je znatno širi prostor, ali sve je za kratko vrijeme rađeno i izgrađeno. To je bilo carstvo uma i politike, a ne politikanstva. Ljudi koji grade bili su na prvom mjestu, a kad su oni zadovoljni, onda rade kako treba. Kad rade kako treba, onda se dobije kvalitet. Možda to izgleda i kao zanos, ali samo treba pogledati činjenice. Koliko ljudi na Titovoj sahrani, kojeg nivoa, koliko predsjednika, kraljeva, šefova vlada ...cijelu Planetu je sakupio. Ovi danas, kad bi svi u istoj sekundi i u istom kvadratnom metru umrli, ne bi sakupili 15 ljudi – ističe Bajtal.</p>

<h2>Njihova zdanja su izvan BiH</h2><p>Politička analitičarka Tanja Topić primjećuje da danas imamo mnogo onih koji bi rado zauzeli njegovo mjesto, iako rade na rušenju njegovog naslijeđa.</p><p>- Tako je i njihovo političko delanje paradoksalno - kritikuju jednoumlje, jednopartijski sistem, nepostojanje slobode medija, nepoštivanje ljudskih prava, pa to onda sve redom krše u sadašnjem trenutku. Teško je promijeniti mentalitet, pa možda to opiranje dolazi upravo iz razloga što se plaše sopstvenog odraza u ogledalu. I unatoč brojnim kritikama na Brozovu adresu da je bio diktator, njegov rukopis i djela su i danas prepoznatljivi i vidljivi, dok veliki dio današnjih vladara iza sebe ostavlja ruine i ruševine, grabeći u sopstvenu ličnu korist. Njihova zdanja su izvan BiH – kaže Topić.</p>

Profesor Esad Bajtal za "Avaz": Fašizam je ideološki korov koji se ne da lako istrijebiti, ali opstaće Bosna i ljudi u njoj

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

Za hranu i poljoprivredne proizvode 5,32 milijarde KM: Milijarde za uvoznu hranu i vodu, dvaput više nego za benzin i naftu

Nedžibi Salihović ubijeno 100 članova porodice: Neka umre u Hagu!

Smjena naroda

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović: Vraćamo džamije u našu stvarnost

Predstavnici Bošnjaka u RS pisali Vijeću sigurnosti: Vlasti RS provode posljednju fazu genocida

Amel ef. Kozlić, glavni imam MIZ Rogatica za “Avaz”: Ono što se izgradi u ime Boga ne može se ni porušiti

Video / Uništavamo okoliš na svakom koraku: Bosna u srcu, ali smeće u rijeci

Ramo Čardaković prije 31 godinu preživio je pad helikoptera iznad Žepe: Let je trebao da traje 21 minutu

JOB traži od Vlade FBiH da prijedlog boračkog dodatka pošalje u proceduru, Kamp boraca najavljuje proteste ako se to desi

Predsjednik JOB Unija veterana BiH, Munib Efendić za “Avaz”: Borci traže proteste, jer više ne vjeruju nikome

Epidemija na kruzeru opomena i za BiH: Glodari šire smrtonosni hantavirus

V.d. direktora Puteva RS Miroslav Janković: Put od Foče do Crne Gore gradit će se najmanje tri godine

Zatvor vrijedan 21 milion: Novi "Bosanski Alkatraz" otvara vrata

46 godina nakon smrti Josipa Broza: Današnjim vlastima nije lako ni uništiti sve što je izgradio

Profesor Esad Bajtal za "Avaz": Fašizam je ideološki korov koji se ne da lako istrijebiti, ali opstaće Bosna i ljudi u njoj

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

Za hranu i poljoprivredne proizvode 5,32 milijarde KM: Milijarde za uvoznu hranu i vodu, dvaput više nego za benzin i naftu

Nedžibi Salihović ubijeno 100 članova porodice: Neka umre u Hagu!

Smjena naroda

Muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović: Vraćamo džamije u našu stvarnost

Predstavnici Bošnjaka u RS pisali Vijeću sigurnosti: Vlasti RS provode posljednju fazu genocida

Amel ef. Kozlić, glavni imam MIZ Rogatica za “Avaz”: Ono što se izgradi u ime Boga ne može se ni porušiti

Video / Uništavamo okoliš na svakom koraku: Bosna u srcu, ali smeće u rijeci

Ramo Čardaković prije 31 godinu preživio je pad helikoptera iznad Žepe: Let je trebao da traje 21 minutu

JOB traži od Vlade FBiH da prijedlog boračkog dodatka pošalje u proceduru, Kamp boraca najavljuje proteste ako se to desi

Predsjednik JOB Unija veterana BiH, Munib Efendić za “Avaz”: Borci traže proteste, jer više ne vjeruju nikome

Epidemija na kruzeru opomena i za BiH: Glodari šire smrtonosni hantavirus

V.d. direktora Puteva RS Miroslav Janković: Put od Foče do Crne Gore gradit će se najmanje tri godine

Zatvor vrijedan 21 milion: Novi "Bosanski Alkatraz" otvara vrata

46 godina nakon smrti Josipa Broza: Današnjim vlastima nije lako ni uništiti sve što je izgradio