<p>U današnjoj emisiji “Lijepe riječi” razriješili smo nedoumice u pisanju i izgovaranju još jednog od veoma čestih primjera pogrešne upotrebe prijedloških izraza.&nbsp;</p><p>Riječ je o pogrešnoj upotrebi genitiva koju svakodnevno čujemo ili čitamo u spojevima poput „u vezi toga”, „u vezi čega”, „u vezi vašeg pitanja” i sl.</p><p>Pogledajte video.</p>

Riječ je o pogrešnoj upotrebi genitiva koju svakodnevno čujemo ili čitamo u spojevima poput „u vezi toga”, „u vezi čega”, „u vezi vašeg pitanja” i sl.

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi 

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" govorili smo o&nbsp;greškama pri upotrebi brojevnih imenica koje označavaju osobe različitog spola (dvoje, troje, oboje itd.).&nbsp;</p><p>One se uvijek kongruiraju, odnosno slažu s predikatom srednjeg roda u jednini, pa je pravilno reći ili napisati: Dvoje je došlo, a ne, kako često čujemo: Dvoje su došli.  </p><p>Pogledajte video.</p>

One se uvijek kongruiraju, odnosno slažu s predikatom srednjeg roda u jednini

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

<p>U današnjem izdanju izdanju emisije "Lijepe riječi"&nbsp; govorili o greškama pri upotrebi priloga gdje kuda i kamo.&nbsp;</p><p>Iako sva tri označavaju prostor, njihova značenja se potpuno razlikuju, a uglavnom im zamijenimo mjesta pa umjesto da pitamo pravilno: Kamo ideš, skoro uvijek pitamo: Gdje ideš?</p><p>Pogledajte video.</p>

Iako sva tri označavaju prostor, njihova značenja se potpuno razlikuju

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo 

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" na Alfa TV govorili smo o upitnim rečenicama.</p><p>Veoma često slušamo ili čitamo pitanja: Da li ga vidiš, Da li mi možeš pomoći, Da li si tužan i slično. Umjesto upitne rečenice uvedene grupom riječi DA LI, treba upotrijebiti rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili glagolski dio imenskog predikata prebacuje na prvo mjesto, a za njim slijedi riječca, odnosno čestica li.<br></p><p>Često griješimo i kada mislimo da svako DA LI treba samo zamijeniti s JE LI, jer, tačno je da je, kad god se može, preporučljiva ta zamjena, ali upamtite - samo kad je ispravna<br></p><p>Pogledajte video.</p>

Često griješimo i kada mislimo da svako DA LI treba samo zamijeniti s JE LI

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

<p>Sa svojim savremenicima i prijateljima piscima, među kojima su naistaknutiji bili Aleksa Šantić, Osman Đikić i Jovan Dučić, bosanskohercegovački književnik Svetozar Ćorović činio je poznatu mostarsku književnu i kulturnu grupu. U njegovim djelima su prefinjenim i lako razumljivim, jednostavnim i prirodnim pripovijedanjem, uz lične spoznaje i emocije, opisani historijski događaji na našim prostorima u vremenu u kojem je živio, poput Hercegovačkog ustanka 1882. godine, austrougarske aneksije BiH 1908., Prvog svjetskog rata 1914. godine... </p><p>U pripovijetkama, romanima, crticama i dramama koje je napisao Ćorović je faktografski vjerno dočarao život u Hercegovini i Mostaru, koji su bili njegova najveća inspiracija. Njegovi junaci su ljudi svih vjera, narodnosti i staleža, mali i veliki, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici, čije je strahove, želje, nade, ljubav, ali i tugu opisivao. Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio, pa je upravo zbog svog specifičnog stila pisanja i svrstan među najveće književnike u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom našem regionu.</p>

<h2>Urednik „Zore“</h2><p>Svetozar Ćorović je bio veoma plodonosan pisac, iako je živio samo 44 godine. Rođen je 29. maja 1875. godine u trgovačkoj porodici u Mostaru, u kojem je završio osnovnu i srednju trgovačku školu. U vrijeme aneksione krize, 1908., izbjegao je u Italiju, a 1910. godine izabran je za poslanika prilikom prvog zasjedanja Bosanskog sabora. Odmah po izbijanju Prvog svjetskog rata, 1914. godine, bio je uhapšen i odveden u taoce, a potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku, odakle se teško bolestan vratio u Mostar 1917. godine.</p><p>Svoja djela Ćorović je objavljivao u mnogim listovima i časopisima: „Golub“, „Neven“, „Zora“, „Bosanska vila“, „Luča“, „Otadžbina“ i „Brankovo kolo“, a bio je i aktivan član mostarskog društva „Gusle“. Jedan je od osnivača časopisa „Zora“, pokrenutog u aprilu 1896., kojem je bio, zajedno s Aleksom Šantićem, prvi urednik. Bio je i urednik kalendara „Neretljanin“ (1894, 1895), te član redakcije i saradnik opozicionog lista „Narod“ (1907).</p><p>Ćorović je za kratkog života napisao i ostavio nam u amanet brojna djela, između ostalih, zbirku pjesama „Poletarke“, zbirke pripovijedaka „Krvni mir“, „Razoreno gnijezdo“ i „Iz moje domovine“, novele „Moji poznanici“, „U časovima odmora“, „Komšije“ i „Brđani“, romane „Ženidba P. Karantana“, „Majčina sultanija“, „Stojan Mutikaša“, „Jarani“, „U ćelijama“ i „Među svojima“, te drame „Zulumćar“ i „Ajša“.</p>

<h2>„Stojan Mutikaša“</h2><p>Najpoznatije njegovo djelo je roman „Stojan Mutikaša“ u kojem je opisan život siromašnog dječaka kojeg otac dovodi u grad kod trgovca na službu, gdje počinje njegovo odrastanje i formiranje ličnosti. Iako živi teškim životom, udaljen od svoje porodice, Stojan postepeno napreduje, te od siromašnog djeteta postaje ugledni, bogati trgovac, ali zbog nezahvalnosti i pohlepe na kraju gubi sve. Ćorović je romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi.</p><p>„...A ja bi' da imam i koliko on, i koliko gazda Radovan, i svi zajedno! ... Tako je nakupovao još nekoliko ostarijih kuća, pa njiva, vinograda, mlinica. Izgledalo je da će za 'Anđine novce' čitav šeher kupiti...“</p><p>Prema romanu „Stojan Mutikaša“ jugoslavenski reditelj Fedor Handžeković režirao je istoimeni film, jedan od bosanskohercegovačkih pionirskih igranih filmova nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Film je doživio veliki uspjeh i dobio drugu nagradu publike (stručni žiri tada nije postojao) na prvom Pulskom filmskom festivalu 1954. godine, a Dušan Janićijević, koji je glumio Stojana, dobitnik je nagrade za najbolju glavnu ulogu. Godine 1977., prema ovom romanu, snimljena je i jedna od kultnih jugoslavenskih TV serija „Porobdžije“ u režiji Aleksandra Jevđevića. </p><p>Svetozar Ćorović preminuo je u Mostaru 17. aprila 1919. godine od posljedica bolesti koju je dobio na ratištima i u logorima tokom Prvog svjetskog rata. </p><p>Od 1997. godine u Bosni i Hercegovini, ali i u Republici Srbiji, dodjeljuje se književna nagrada "Svetozar Ćorović", a u Bileći se tradicionalno, svake godine u septembru, održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".&nbsp;</p><p></p>

<h2>Siroče na majčinom grobu</h2><p>Godine 1891., kada je imao samo 16 godina, Ćorović je napisao pjesmu ”Siroče na majčinom grobu” inspiriran istoimenom slikom malenog dječaka koji leži na majčinom grobu, koju je naslikao likovni umjetnik Uroš Predić. Pjesma, koja je objavljena 1892. u časopisu „Golub“, ni danas nikoga ko je pročita ne ostavlja ravnodušnim.<br></p><p><i>Evo mene, majko mila<br>		Došao sam opet tebi<br>Budi dobra – smiluj mi se<br>Dijete svoje primi sebi<br>O! Tu bi mi tako milo-<br>Tu bi mi tako slatko bilo.<br>Odbija me evo svako,<br>Tvrdoga su srca ljudi.<br>No slušaj molbe moje<br>Njihove su prazne grudi.<br>Ta ko sad još da haje<br>Za tužne mi uzdisaje...<br>Zima steže – snijeg vije<br>Meni mjesta niđe nije,<br>Potucam se, majko draga,<br>Od nemila, do nedraga<br>Ovdje bi mi samo milo<br>Ovdje bi mi slatko bilo.<br>Tako plače sirotanče<br>Al' pomoći otud nije.<br>Vjetar duva bjesno, silno<br>Zima steže – snijeg vije<br>I umorno klonu tada<br>Duboki ga san savlada<br>Dubok sanak zaspa tudi<br>Da se više ne probudi.</i></p>

Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio 

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o drugoj vrsti nenaglašenih riječi – proklitikama.<br></p><p>U prethodnoj ste naučili šta su enklitike - da su to riječi koje nisu naglašene nego slijede naglašenu riječ, odnosno u izgovoru se naslanjaju na riječ ispred sebe jer ne mogu same stajati. </p><p>Suprotno njima, proklitike se nalaze ispred naglašene riječi.</p><p>Pogledajte video.</p>

Proklitike se nalaze ispred naglašene riječi

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o enklitikama.<br></p><p>Jer, jedno od pravila koje se veoma često krši jeste položaj enklitike u rečenici. U svakodnevnom govoru to i nije toliki problem, ali u stručnim i profesionalnim situacijama treba poraditi na tome da ne griješimo.</p><p>Pogledajte video.</p>

Jedno od pravila koje se veoma često krši jeste položaj enklitike u rečenici

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

<p>Kulturno-historijsko naslijeđe svjedoči o autohtonim i tradicionalnim vrijednostima jedne zemlje i naroda koji u njoj živi. Historijska previranja i vremenske mijene nagrizaju i urušavaju kulturno-historijske spomenike i rijetko koji im se odupre, a među tim rijetkima je Svrzina kuća u Sarajevu, smještena među uličicama Ćurčića brijega, blizu današnje Logavine ulice. Građena je etapno, a njen najstariji dio potječe s kraja 18. vijeka.</p><p>Zakonom je kao spomenik zaštićena 1950. godine, a Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 8. novembra 2004. godine, proglasila je ovaj objekat nacionalnim spomenikom kao "Stambenu graditeljsku cjelinu - Svrzina kuća".</p>

<h2>Pokrivena ćeramidom</h2><p>Svrzina kuća nekada je bila stambeni kompleks, pripadala je uglednoj sarajevskoj porodici Glođo, ali je sredinom 19. vijeka, kako nije više bilo muških potomaka Glođo, ženidbenim putem prešla u vlasništvo porodice Svrzo, koja ju je 1960-ih godina prodala Muzeju Sarajeva i danas je jedan od njegovih depandansa. Iako ima elemente osmanske stambene arhitekture, Svrzina kuća se razlikuje od kuća iz drugih krajeva tadašnjeg carstva zbog svoje prilagođenosti podneblju i brdovitom terenu, kakvo je u Sarajevu. Stoga je ona potpuno asimetrična za razliku od simetrije kuća u ravnijim krajevima. </p><p>Izgrađena je od lokalnih materijala: kamena, drveta i zemlje, a pokrivena posebnom vrstom crijepa – ćeramidom. Ne samo građevinskim materijalima, nego i uređenjem Svrzina kuća dočarava tradicionalni bosanski stil i jedna je od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk). </p><p>Selamluk je bio namijenjen gostima, a haremluk porodičnom druženju i odmoru, u okviru kojeg se izdvajala djevojačka soba u kojoj su mlade djevojke provodile vrijeme najčešće vezući. Iz ove sobice izlazila su prava remek-djela: bošče, marame, jorgani izrađeni u zlatovezu i srmovezu. Za jednu gradsku djevojku bilo je veoma važno da lijepo veze i da sama spremi svoje ruho, ali isto tako i da ima osnovno obrazovanje. Balkon na koji se izlazi iz djevojačke sobe bio je zaštićen od vanjskih pogleda mušepcima - gustim drvenim rešetkicama koje su skrivale intimu ženskih članova porodice. Posebno interesantan detalj je zidni polukružni dolaf, pomoću kojeg su žene okretanjem sofre u zidu dostavljale hranu u selamluk, kako bi bile zaštićene od muških pogleda.</p>

<h2>Venecijansko ogledalo</h2><p>U periodu kada je Svrzina kuća građena, kao i sve tadašnje kuće, bila je ograđena visokim zidom, ali njeni ukućani nisu bili izolovani ni od prirode ni od drugih ljudi. Kuće su tada bile povezivane preko avlija takozvanim komšipkama, odnosno kapijama koje su vodile u komšijsku bašču ili avliju, omogućavajući, naročito ženama, da se kreću po mahali a da ne moraju izlaziti na ulicu.</p><p>Najveća i najljepša soba u Svrzinoj kući je musafirhana, koja je smještena u prizemlju, a služila je za svečane, porodične i praznične trenutke. Zastrta je ćilimom donesenim iz Pirota, gradića u Srbiji koji baštini vjekovnu tradiciju izrade najkvalitetnijih vunenih ćilima sa živopisnim šarama i ornamentima. Na zidu musafirhane vise satovi turske i austrijske proizvodnje te raskošno venecijansko ogledalo, a strop je ukrašen istanbulskim lusterom. </p><p>Spavaća soba nam otkriva da se tada spavalo na podovima, a tu su i bešika te zemljana peć na drva. Zidovi su ukrašeni levhama s citatima iz Kur'ana i policama s dekorativnim posuđem. Ručno tkani ćilimi, ormari s rezbarenim orijentalnim motivima, bakreno posuđe i raskošni lusteri svjedoče o bogatstvu nekadašnjih vlasnika Svrzine kuće.&nbsp;</p>

<h2>Kaldrmisane avlije</h2><p>Neprocjenjiv je značaj ovog bisera bosanskohercegovačke arhitekture za našu državu i narod, jer je Svrzina kuća svjedok jednog vremena i tradicije Bosne i Hecegovine. Specifična je i po tome što ima dvije avlije, mušku i žensku, koje su popločane kaldrmom, sa šadrvanima i baščama prepunim mirisnog raznovrsnog cvijeća, među kojim dominiraju ruže đulbešećerke, od koje su pravljeni sokovi, slatko, kolači…</p><p>Obje avlije Svrzine kuće imaju bašče, kuća je imala i treću bašču na južnoj strani kompleksa koju je porodica zadržala za potrebe gradnje nove kuće. U proljetnom i ljetnom periodu članovi porodice odmarali su, družili se ili ispijali kahvu u hajatu, poluotvorenom prostoru s hladovinom, čiji je strop ukrašen prekrasnim cvjetnim mozaikom.</p><p>U avliji se nalazi Momačka kuća, koja je bila namijenjena muškoj posluzi. Naime, bogate porodice, poput Glođa i Svrza, imale su momke i cure koji su im pomagali, a koji su najčešće dolazili sa sela ili iz siromašnih gradskih porodica. Iako su bili posluga, prema njima je ophođeno kao prema članovima porodice. Ostajali bi u kući sve do udaje ili ženidbe, odakle su ispraćani kao iz svoje rođene kuće.</p><p>U sklopu kompleksa Svrzine kuće, koji se prostire na gotovo 1000 kvadratnih metara i odražava sklad između čovjeka, kuće i prirode, nalaze se i konjušnica, otvorena kuhinja s ognjištem, vodnica za čuvanje vode i pranje posuđa te magaze za alat, robu i čuvanje hrane.</p><h2>Dragulj u đul-bašči</h2><p>Ova kuća-muzej, dragulj u đul-bašči, najljepši je očuvani primjerak sarajevskog graditeljstva u osmanskom periodu. Svojim bajkovitim izgledom i prekrasnim mirisnim cvjetnjacima svjedoči o načinu života bogatijih muslimanskih porodica u 18. i 19. vijeku. Vraća nas u davno prošlo vrijeme, da osjetimo kako se živjelo u kući građenoj po mjeri čovjeka.</p>

Jedna od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk) 

Svrzina kuća: Smještena među uličicama Ćurčića brijega   

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago


<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o pravilnoj upotrebi genitiva.<br></p><p>Genitiv je zavisni padež koji iskazuje mnogo raznih odnosa, među kojima pripadanje, dio veće cjeline, odvajanje ili udaljavanje, porijeklo, osobinu, vrijeme i drugo. I sve su to pravilne upotrebe riječi u ovom padežu, ali zbog njegove frekventnosti, genitiv se upotrebljava veoma često i u pogrešnoj kombinaciji riječi.</p><p>Pogledajte emisiju.</p>

Genitiv je zavisni padež koji iskazuje mnogo raznih odnosa

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba genitiva

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o akcentima u bosanskom jeziku.<br></p><p>Akcent je istovremeno ostvarenje jačine, tona i trajanja u izgovoru sloga, pa su jačina, ton i trajanje elementi našeg akcenta. Kada se te tri komponente ostvare u jednom slogu, kažemo da je taj slog, za razliku od drugih, naglašen, odnosno nosi akcent riječi.</p><p>Pogledajte video.</p>

Akcent je istovremeno ostvarenje jačine, tona i trajanja u izgovoru sloga

Emisija "Lijepe riječi": Akcenti u bosanskom jeziku

<p>Prije 90 godina, 9. aprila 1934., na bolji svijet je preselio Safvet-beg Bašagić, jedan od najznačajnijih i najmarkantnijih bh. pisaca te začetnik moderne bosanskohercegovačke književnosti, a sahranjen je među našim velikanima u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.</p><p>Safvet-begova dženaza bila je jedna od najveličanstvenijih ikada održanih u sarajevskoj čaršiji, koja je samo rijetkim pojedincima odavala takvu počast. Dženazi je prisustvovalo više od pet hiljada ljudi, među kojima gotovo svi značajniji ljudi iz kulturnog i javnog života u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.</p>

<h2>Predsjednik Sabora</h2><p>Bašagić je bio prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka.  Ovaj pjesnik, historičar, dramski pisac, prevodilac, političar i intelektualac, prvi savremeni orijentalista i osmanista 20. vijeka, bio je i predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. </p><p>Rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Po majci Almas-hanumi bio je unuk Derviš-paše (Dedage), a praunuk Smail-age Čengića, pa je Safvet-beg i s očeve (Ibrahim-beg) i s majčine strane potomak starih begovskih porodica istočne Hercegovine. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu, a u Sarajevo se doselio 1882. godine, gdje je završio ruždiju i potom gimnaziju. Od 1895. do 1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i perzijski jezik. </p><p>Bašagić je doktorirao orijentalne jezike i historiju islama u Beču 1910. godine, kada je i izabran za zastupnika u Bosanskom saboru. Odmah poslije smrti Ali-bega Firdusa imenovan je za predsjednika Bosanskog sabora. Nakon Prvog svjetskog rata, od 1919. godine radio je kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927., kada je penzionisan.</p>

<h2>Mirza Safvet</h2><p>Poeziju je počeo pisati još kao učenik gimnazije, a tokom studiranja u Beču priredio je za štampu prvu zbirku pjesama “Trofanda iz hercegovačke dubrave”, kada je počeo pisati i prve naučne radove te prikupljati građu za historiju Bosne. Odmah po sticanju diplome počeo je raditi kao profesor u Velikoj gimnaziji u Sarajevu, te zajedno s književnicima Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem, 1. maja 1900., pokrenuo list “Behar”. Godine 1903., osnovao je društva “Gajret, “El-Kamer”, “Muslimanski klub”, a 1907. godine pokrenuo je list “Ogledao”.</p><p>Safvet-beg je pisao pod pseudonimom Mirza Safvet. Tipičan je pjesnik bosansko-begovskog ponosa, koji svojom punoćom izbija naročito u dramskim spjevovima „Abdullah-paša“ i „Boj pod Ozijom“, a  tako i u dramama, a jednu dramu je i naslovio „Bosanski ponos“. Njegove pjesme su jednostavne formom, ali bogate sadržajem, jer u njima Bašagić opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni i Hercegovini razapetog na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada.  </p><p>Godine 1900., izdao je „Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850.“, koja je do pojave knjige „Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana“ historičara Muhameda Hadžijahića, bila standard proučavanja historije bosanskih muslimana.&nbsp;</p>

<h2>Preveo “Rubaije”</h2><p>Osim navedenih, značajna su mu i djela: “Najstariji ferman begova Čengića”, “Misli i čuvstva: (nove pjesme)”, “Gazi Husrev-beg (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu)”, “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”, “Izabrane pjesme”, “Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke”, “Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju”, “Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao”... Bavio se i prevođenjem pa je, između ostalog, preveo “Rubaije” perzijskog pjesnika i naučnika Omera Hajama (Khayyam). </p><p>Posljednje Safvet-begovo djelo je „Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini“, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je svojevrsna nadopuna „Kratkoj uputi u prošlost Bosne od 1463. do 1850.“ i „Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti“. </p><p>Bašagićeva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga, koja je u posjedu Univerzitetske biblioteke u Bratislavi, dio je UNESCO-ovog programa “Memory of the World Programme”.</p><p>BH Pošta izdala je, 2014. godine, markicu s likom našeg velikana koji je ostavio neizbrisiv pečat u historiji Bosne i Hercegovine i svog naroda za čiji se napredak borio i srcem i znanjem.&nbsp;</p>

<h2>Rodna kuća u Nevesinju</h2><p>Sve popularnija među posjetiocima, autentična stara bosanska kuća, kaldrma u avliji i stara česma ono je što vas dočeka kada dođete posjetiti rodnu kuću Safvet-bega Bašagića u Nevesinju. Smještena je uz Carevu džamiju (sultana Bajazida Velije) u uličici stotinjak metara iznad tog vjerskog objekta. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2005. godine, proglasila je Bašagićevu rodnu kuću nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. </p><h2>Literatura u amanet budućim naraštajima</h2><p>- Jedan narod može doživjeti politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak, imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. Taj trijumf ostaje za vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima - napisao je Bašagić u svom djelu ”Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”.&nbsp;</p>

Začetnik je bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka 

Safvet-beg Bašagić: 90. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka 

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ na Alfa TV ” razriješit ćemo neke od veoma čestih dilema s kojima se susrećemo prilikom upotrebe, odnosno pisanja priloga.<br></p><p>Kad ćemo ih pisati rastavljeno, a kada sastavljeno? To nije teško razlikovati, treba samo da iz konteksta shvatimo koje je njihovo značenje i nećemo pogriješiti.</p><p>Pogledajte video ispod.</p>

Kad ćemo ih pisati rastavljeno, a kada sastavljeno

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba priloga

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ na Alfa TV govorili smo o nekoliko nedoumica u vezi s rastavljenim i sastavljenim pisanjem riječi.<br></p><p>Najjednostavnije objašnjenje je da se rastavljeno pišu oblici kad imaju doslovno značenje, a kad dobiju drugo, odnosno preneseno značenje, onda se pišu sastavljeno. </p><p>Emisiju koju vodi i uređuje profesorica bosanskog jezika i dugogodišnja lektorica i redaktorica „Dnevnog avaza“ Indira Pindžo pogledajte na videu ispod.&nbsp;</p>

Najjednostavnije objašnjenje je da se rastavljeno pišu oblici kad imaju doslovno značenje

Emisija "Lijepe riječi": Nedoumice u u vezi s rastavljenim i sastavljenim pisanjem riječi

<p>U sarajevskoj mahali Mihrivode, prije 107 godina, 30. marta 1917., rođena je bosanskohercegovačka pjesnikinja Džemila Hanumica Zekić, u porodici u kojoj je sve troje djece bilo školovano. Potomak je Ahmeda Vehbije Zekića iz Stoca, pjesnika hronograma na turskom jeziku s kraja 18. i početka 19. vijeka, koji je umro 1801. godine u Travniku kao kadija, a od koga je nesumnjivo naslijedila pjesnički talent. </p><p>Zekić je bila naša najdugovječnija pjesnikinja. Živjela je 87 godina, ostavivši dubok trag u književnoj historiji Bosne i Hercegovine kao najplodnija književnica svog vremena, iako nije objavila nijednu knjigu. Naime, njene pjesme i tekstovi objavljivani su isključivo u časopisima, i to: “Islamskom svijetu”, “Novom beharu”, “Gajretu”, “Narodnoj uzdanici” (kalendar), “Islamskom glasu”, “Dječijem Novom beharu” i “Muslimanskoj svijesti”.&nbsp;</p>

<h2>Pseudonim Makbula</h2><p>Godine 1933., kao učenica drugog razreda gimnazije, Džemila je objavila svoje prve pjesme „Islam“ i „Muslimanka“ u časopisu „Islamski svijet“. U periodu od 1934. do 1941. godine, objavila je četrdesetak pjesama i više kratkih proznih tekstova, a nakon pauze uzrokovane Drugim svjetskim ratom i novim društveno-političkim sistemom, tek 70-ih godina prošlog vijeka nastavila je objavljivati u časopisima “Preporod” i “Zemzem”. Objavljivala je i pod pseudonimom Makbula.</p><p>Iako je najpoznatija kao pjesnikinja, Džemila je pisala i prozu inspiriranu našim baladama te dešavanjima u stvarnosti, na koja je davala analitičke i kritičke osvrte. U pjesmama u kojima je pisala o ljubavi i zaljubljenosti mogu se osjetiti čežnja i melanholija kao i u sevdalinkama, koje su je inspirisale i koje je često znala i zapjevati. Kako je sama isticala, uzor joj je bila Umihana Čuvidina, prva bosanskohercegovačka pjesnikinja, te joj je posvetila pjesmu „Umrloj pjesnikinji Bosne (Umihani Čuvidinoj)“. Također, svoju sudbinu poredila je s Umihaninom, jer je i Džemila najveći dio života provela sama. </p><p>Tužne sudbine naših dviju heroina pretočene su u najljepše stihove koje bilježi historija bh. književnosti, a koji su kasnije bili inspiracija mnogim pjesnikinjama i pjesnicima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u cijelom našem regionu. Veoma je značajno njihovo pisanje u vremenu kada je ženska pismenost bila vrlo rijetka. A o objema je govoreno da su bile pismene, religiozne i veoma lijepe.</p>

<h2>Savremena i religiozna</h2><p>Da bi se sačuvala uspomena na ovu za sve nas, kao i buduće generacije, značajnu ženu i njena djela, prof. dr. Nehrudin Rebihić je 2019. godine priredio Izabrane pjesme, crtice i publicističke članke Džemile Hanumice Zekić, objavljene s naslovom „Zeleni biseri“.</p><p>Bosanskohercegovačka književnica Jasmina Hanjalić u svom eseju o Džemili je napisala: „Lijepa Džemila nikada nije nosila veo niti marame, što se većinom očekivalo u ono doba od žena i djevojaka. Iako je živjela prilično savremeno, u isto vrijeme bila je  duboko religiozna. Zbog lijepog izgleda i pismenosti mnogi ljudi su je poštovali. Svi njeni savremenici slažu se da je kao djevojka, a potom žena, bila atraktivna. Ova veoma ženstvena pjesnikinja imala je crnu i blago talasastu kosu. Srednje visine. Imala je lijepe i nježne crte lica, gladak ten... I u starosti, kad je bila potpuno sijeda, imala je neki čaroban smiješak koji je sagovornika osvajao“.&nbsp;</p>

<h2>Pjevala sevdalinku Sidranu</h2><p>Rahmetli Timur Numić bio je jedan od skrbnika Džemile Hanumice Zukić i snimio je audiosnimak kada su je on i naš nedavno preminuli književnik Abdulah Sidran posjetili i nagovarali da pređe u kućicu koju joj je sagradila Općina Stari Grad. Iako u dubokoj starosti, na sminku je Džemila živahno govorila o sebi, detaljima iz svoje mladosti i kasnijeg života, o drugima, te recitovala i pjevala sevdalinku svojim gostima.</p><h2>Gubitak sina</h2><p>Džemilu život nije mazio, njena tužna sudbina bila joj je i inspiracija i bijeg od surove svakodnevice. Najveći razlog bio je gubitak sina Ragiba u njegovoj nepunoj godini života. Također, zbog funkcije koju je obnašao Hanumicin suprug u Drugom svjetskom ratu, doživjela je da je sa suprugom optužena i poslana u sarajevski zatvor “Beledija”, gdje je provela skoro tri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora, razvela se i vratila u očevu kuću, gdje je sama živjela do smrti.</p><p>Uprkos tome, prema svjedočenjima njenih komšija, Džemila je uvijek bila vesela, vedra i susretljiva, mnogo je voljela životinje, naročito mačke, koje je i udomljavala. A djela najbolje govore o čovjeku. </p><p>„Džennet je na dunjaluku/kad nekom učiniš dobro/džehennem kad mu naneseš bol, dakle, oboje je u nama samim“, poručuje nam svojim stihovima Džemila Hanumica Zekić.</p><p>U prohladnim oktobarskim danima, tačnije 21. oktobra 2004. godine, preminula je naša velikanka riječi, pjesnička diva izuzetnog senzibiliteta. O njenoj emotivnoj duši, ljubavi, vjeri, događanjima i vremenu u kojem je živjela, suosjećanju s onima koji su patili, protivljenju nepravdi koju su doživljavali, a koja je uvijek bila uzrokovana uskogrudim ambicijama pojedinaca u vlasti, najbolje govore stihovi Džemilinih pjesama.</p><h2>Duhovni doživljaj</h2><p><i>Džamija, tekija, ne znam šta bi<br>dok misao lutaše naokolo…<br>gdje je most preko kojeg sam prošla?<br>Kolo života stade<br>Zasija plamen<br>Sruši se dunjalučka kuća<br>sazdana od lažnih dragulja<br>Samo na azurnom nebu zablista<br>zvijezda – od iskona.<br>U kutu tekije-mezar<br>Sjena lebdi oko njega,<br>duša uči tekbire,<br>vire duhovne oči<br>A kuća mistike aška<br>sve je viša i viša<br>u nedogled…<br>Otvori' oči,<br>zapljusnu me java,<br>dunjaluka led!</i></p><p><br></p><h2>Licemjerje</h2><p><i>Na zemlji ste sebi stvorili<br>džennet<br>sirotinji džehennem,<br>gradite vile od zlata i mramora<br>vozite se u kadilacima, boinzima<br>a jahte bliješte nasred mora.<br>U ruci nosite tespih,<br>a pod pazuhom Kur’an<br>sirotinju arapsku plašite<br>džehennemom,<br>džehennem je u vašim srcima!<br>A džennet, da u njeg vjerujete<br>ne biste ga stvarali na zemlji!<br>Džennet je na dunjaluku<br>kad nekom učiniš dobro<br>džehennem kad mu naneseš bol,<br>dakle, oboje je u nama samim.<br>Ne biste gradili vile od zlata i<br>mramora,<br>vozili se u jahtama, kadilacima,<br>boinzima<br>ženili američkim ljepoticama<br>da vjerujete u ono što pričate<br>sirotinji:<br>Na drugom svijetu<br>džennet i džehennem da ima!</i></p>

Uvijek je bila vesela, vedra i susretljiva, mnogo je voljela životinje, naročito mačke, koje je i udomljavala

Džemila Hanumica Zekić: 107. godišnjica rođenja najdugovječnije bh. književnice

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ nastavili smo rješavati još neke dileme u vezi s pravilnom upotrebom velikog i malog slova.<br></p><p>Jedna od najčešćih dilema prilikom upotrebe velikog slova jeste kako treba pravilno pisati imenicu Bog/bog. </p><p>Emisiju koju vodi i uređuje profesorica bosanskog jezika i dugogodišnja lektorica i redaktorica „Dnevnog avaza“ Indira Pindžo pogledajte na videu ispod.</p>

Jedna od najčešćih dilema prilikom upotrebe velikog slova jeste kako treba pravilno pisati imenicu Bog/bog

Emisija "Lijepe riječi": Dileme u vezi s pravilnom upotrebom velikog i malog slova

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" koju vodi i uređuje dugogodišnja lektorica i redaktorica "Dnevnog avaza" Indira Pindžo, govorili smo o značenju i upotrebi glagola izviniti i izvinuti.<br></p><p>Veoma je važno razlikovati ove glagole. Iako su oba pravilna, imaju različito značenje, a njihova upotreba zavisi od konteksta.  </p><p>Pogledajte video.</p>

Iako su oba pravilna, imaju različito značenje, a njihova upotreba zavisi od konteksta

Urednica i voditeljica emisije Indira Pindžo

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba genitiva

Emisija "Lijepe riječi": Akcenti u bosanskom jeziku

Safvet-beg Bašagić: 90. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba priloga

Emisija "Lijepe riječi": Nedoumice u u vezi s rastavljenim i sastavljenim pisanjem riječi

Džemila Hanumica Zekić: 107. godišnjica rođenja najdugovječnije bh. književnice

Emisija "Lijepe riječi": Dileme u vezi s pravilnom upotrebom velikog i malog slova

Emisija "Lijepe riječi": Razlika u značenju i upotrebi glagola izviniti i izvinuti

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba genitiva

Emisija "Lijepe riječi": Akcenti u bosanskom jeziku

Safvet-beg Bašagić: 90. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba priloga

Emisija "Lijepe riječi": Nedoumice u u vezi s rastavljenim i sastavljenim pisanjem riječi

Džemila Hanumica Zekić: 107. godišnjica rođenja najdugovječnije bh. književnice

Emisija "Lijepe riječi": Dileme u vezi s pravilnom upotrebom velikog i malog slova

Emisija "Lijepe riječi": Razlika u značenju i upotrebi glagola izviniti i izvinuti