<p>Turska je zemlja čiji gradovi izgledaju kao stranice velike historijske knjige. Od užurbanih ulica Istanbula i mističnih pejzaža Kapadokije, preko mediteranskog šarma Antalije do drevnih antičkih lokaliteta rasutih širom Anadolije, Turska putniku ne nudi samo destinacije nego iskustva za cijeli život. Svaki njen grad ima svoj ritam, mirise, boje i priče koje su stoljećima oblikovale civilizacije, religije i kulture. </p><p>Upravo među tim bezbrojnim licima Turske nalazi se i Pamukkale, mjesto gdje je priroda stvorila jedno od najljepših čuda svijeta, a historija iza sebe ostavila tragove drevnog Hierapolisa i mističnog Apolonovog hrama. Smješten među brežuljcima i dolinama pokrajine Denizli, ovaj prirodni fenomen s bijelim sedrenim terasama ispunjenim toplom mineralnom vodom, koji stoljećima privlači putnike, ljekare, careve i znatiželjnike iz cijelog svijeta, ugostio je i novinarku „Dnevnog avaza“.</p><h2>„Pamučni dvorac“</h2><p>Pamukkale znači „Pamučni dvorac“, a kada se prvi put ugleda to nestvarno bijelo prostranstvo, jasno je zašto su mu Turci dali upravo to ime. Izdaleka izgleda kao da se niz planinu slijevaju zaleđeni vodopadi ili kao da je neko preko brda prosuo “more pamuka”. Ali ono što izgleda nježno i mekano zapravo je kamen, odnosno sedra nastala taloženjem kalcij-karbonata iz termalnih izvora čija temperatura dostiže od 35 do gotovo 100 Celzijusovih stepeni.</p><p>Hodanje bosim stopalima po toplim bijelim terasama Pamukkalea, koji je hiljadama godina privlačio ljude željne ozdravljenja, gotovo je ritualno iskustvo svakog posjetioca. Voda klizi preko kamena, stvarajući male bazene tirkizne boje, dok sunce u njima pravi odsjaje koji podsjećaju na ogledala. Stari Rimljani su vjerovali da ove vode liječe bolesti kože, kostiju i umora, a mnogi i danas dolaze upravo zbog njihovog terapeutskog djelovanja. </p><p>Na terasama se mogu čuti različiti jezici svijeta. Ljudi sjede na toplom kamenu, fotografiraju odraze u vodi, šetaju lagano kroz plitke bazene, zadivljeni prekrasnim pejzažem od kojeg zastaje dah. </p><p>Pamukkale posebno očarava predvečer. Dok tokom dana bijele terase bliješte pod Suncem, tokom zalaska se pretvaraju u platno ružičastih, zlatnih i narandžastih tonova. Voda tada poprima boju neba, a cijeli pejzaž izgleda fascinantno.</p>

<h2>Drevni Hierapolis</h2><p> </p><p>Kada se iz toplih bazena krene prema vrhu platoa, otvara se sasvim drugačiji svijet. Iznad bijelih terasa Pamukkalea uzdiže se drevni Hierapolis, antički grad koji je stoljećima bio jedno od najvažnijih lječilišta Male Azije.</p><p>Monumentalne ruševine Hierapolisa djeluju impozantno, čuvajući priče starih vremena. Grad su u 2. stoljeću prije nove ere osnovali pergamski kraljevi, a kasnije su ga Rimljani pretvorili u raskošan centar kulture i medicine.</p><p>Osim po svojim termalnim izvorima i hramovima, Hierapolis je bio poznat i po ogromnoj nekropoli, gradu mrtvih. Duž drevnih puteva i danas stoje stotine kamenih sarkofaga i grobnica. Mnogi su vjerovali da će blizina svetih izvora pomoći njihovim dušama i nakon smrti.</p><p>Poseban utisak ostavlja veličanstveno rimsko pozorište koje se uzdiže nad gradom. Njegove kamene tribine gledaju prema dolini, a kada se čovjek popne na vrh, pred njim se otvara pogled na beskrajnu anadolijsku ravnicu. Teško je ne zamisliti vrijeme kada su ovdje odzvanjali glasovi glumaca, muzika i aplauzi hiljada gledalaca.</p><p>U Hierapolisu su postojale terme, biblioteke, trgovi i hramovi, a grad je bio toliko važan da je u rimsko doba imao status svetog grada. Kasnije je postao značajno ranokršćansko središte. Predanje kaže da je ovdje stradao apostol Filip, pa je grad dugo bio važno mjesto hodočašća.</p>

<h2>Hram i bazen</h2><p>Među najmističnijim dijelovima Hierapolisa nalazi se Temple of Apollo, odnosno Apolonov hram. Posvećen bogu svjetlosti, umjetnosti i proročanstva, ovaj hram nekada je bio duhovno srce grada. Podignut je na mjestu za koje je vjerovano da ima natprirodnu moć. U njegovoj blizini nalazio se čuveni Plutonij – pećina iz koje su izlazili otrovni gasovi. Stari Rimljani smatrali su da je to ulaz u podzemni svijet boga Plutona. Svećenici su ulazili u taj prostor izvodeći rituale i proročanstva, dok su životinje često umirale od otrovnih isparenja. Taj prizor je dodatno pojačavao vjerovanje da se ovdje zaista nalazi prolaz prema svijetu mrtvih. Danas su od Apolonovog hrama ostali tek dijelovi stubova i temelja.</p><p>A jedno od najpoznatijih mjesta je Kleopatrin bazen. Prema legendi, egipatska kraljica Kleopatra ovdje se kupala tokom svojih putovanja, mada historičari nisu sigurni koliko je priča istinita. Topla mineralna voda Kleopatrinog bazena prepuna je antičkih kamenih stubova koji su pali tokom zemljotresa. Kupati se među ostacima starog grada neobično je iskustvo, kao da plivate kroz historiju. Bazen zaista izgleda kraljevski, a legenda kazuje da je dovoljno samo 10 minuta provesti u ovoj vodi kako biste se podmladili pet godina.</p><h2>Priroda i civilizacija</h2><p>Ono što također čini posebnim Pamukkale jeste činjenica da se ovdje priroda i civilizacija ne sukobljavaju nego nadopunjuju. Dok bijele terase govore o snazi zemlje i vode, Hierapolis priča o ljudskoj potrebi za vjerom, iscjeljenjem i besmrtnošću.</p><p>Zbog svoje jedinstvene vrijednosti, UNESCO je Pamukkale i Hierapolis uvrstio na Listu svjetske baštine 1988. godine. To nije samo zaštita kamenih terasa i ruševina nego i pokušaj da se sačuva osjećaj koji izaziva ovo bajkovito mjesto.</p><p>Pamukkale je zaista jedno od onih mjesta koje je teško opisati riječima, jer svaka kao da umanjuje njegovu nestvarnu ljepotu. I upravo zato nakon posjete Pamukkaleu ne nosite samo fotografije, nego i osjećaj da ste barem na trenutak dotakli nešto drevno, ali i vječno.</p><h2>Baloni iznad Pamukkalea</h2><p>Let balonom iznad krajolika svi odmah povezuju s Kapadokijom, ali baloni uzlijeću i iznad Pamukkalea, koji nudi potpuno drugačiju magiju. Umjesto iznad bajkovitih dimnjaka i kanjona, ovdje lebdenje nad bijelim terasama, bazenima tople vode i ruševinama Hierapolisa očarava izgledom poput otvorenog muzeja.</p>

Izdaleka izgleda kao da se niz planinu slijevaju zaleđeni vodopadi ili kao da je neko preko brda prosuo “more pamuka” 

Novinarka „Dnevnog avaza“ u Hierapolisu

Novinarka “Dnevnog avaza” u Pamukkaleu, bijelom čudu Anadolije

<p>Na današnji dan 2016., u Sarajevu je preminuo Zilhad Ključanin, jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih književnika.</p><p>Rođen je 5. marta 1960. godine, u Trnovi kod Sanskog Mosta. U Sarajevu je diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a u Zagrebu na Filozofskom fakultetu magistrirao književno-teorijske nauke. Doktorirao je u Sarajevu na Filozofskom fakultetu, gdje je potom bio i profesor. </p><p>Ključanin je pisao pjesme, prozu, književnu kritiku, drame, scenarije, eseje i novinske tekstove. Djela su mu prevedena na bugarski, engleski, francuski, makedonski, njemački, slovenski, španski i turski jezik. Posebnu vrijednost njegovim djelima daje spoj emotivnosti, društvene angažiranosti i duboke povezanosti s bosanskom stvarnošću. </p><h2>Brojna djela </h2><p>U književnosti se Zilhad javio kao pjesnik, a već rane zbirke poput „Sehare“, „Mladih pjesama“ i „Sna urednog čovjeka“ pokazale su njegov izraziti osjećaj za jezik i sliku. Njegova poezija često govori o čovjekovoj usamljenosti, Bosni, ratu, identitetu i svakodnevnim lomovima običnog čovjeka. Pisao je jednostavno, ali snažno, ostavljajući iza stihova duboku emociju i gorčinu vremena u kojem je živio.</p><p>Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju djela nastala pod utjecajem ratnog iskustva. Roman „Šehid“ jedan je od najpoznatijih tekstova ratne bosanskohercegovačke književnosti. U njemu Ključanin ne piše samo o ratu kao historijskom događaju, nego o ljudskoj tragediji, strahu, gubitku i pokušaju da se sačuva dostojanstvo u vremenu nasilja. Njegova djela nikada nisu bila puka politička poruka — ona su prije svega bila ljudska ispovijest i svjedočanstvo jednog vremena. Drama “Šehid”, napisana prema istoimenom Ključaninovom romanu, premijerno je izvedena 7. decembra 1999. godine u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, u režiji Slobodana Stojanovića. </p><p>Ključanin je pisao i zbirke priča poput „Sarajevske Hagade i drugih priča“, „Malih priča od životne važnosti“ i „Švedskog srca moje majke“, u kojima se prepliću ironija, tuga, humor i nostalgija. Njegovi junaci često su obični ljudi, rastrgani između prošlosti i sadašnjosti, između doma i svijeta, između nade i razočarenja.</p><p>Priredio je “Panoramu pobožne bošnjačke poezije XX stoljeća”.</p><h2>Višestruko nagrađivan</h2><p>Zilhad Ključanin je dobitnik brojnih nagrada, među kojima se izdvajaju: Nagrada “Mak Dizdar”, Nagrada Književne omladine BiH za najbolju knjigu pisaca do 30 godina starosti, Plaketa Unsko-sanskog kantona, Nagrada “Bosanske riječi” za roman godine, Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrada “Zija Dizdarević”, Nagrada “Alija Isaković”, Nagrada “Skender Kulenović”, Nagrada BHR1, Nagrada Fondacije za izdavaštvo Federalnog ministarstva kulture i sporta (2010., 2011., 2012., 2014.). Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine.</p><p>Ključaninov stil karakteriše snažna metaforika, britka društvena kritika i hrabrost da govori o bolnim temama bez uljepšavanja. Bio je pisac koji nije pristajao na šutnju i ravnodušnost, a njegova smrt je veliki gubitak za bosanskohercegovačku književnost. Ipak, njegova djela ostala su trajno svjedočanstvo jednog vremena i jednog izuzetnog književnog glasa koji je znao spojiti poeziju i stvarnost, bol i ljepotu, čovjeka i domovinu - Bosnu i Hercegovinu.</p><h2>A šta je najnevinije? </h2><p>"Nevinost jeste spas. A šta je najnevinije? Riječ? Dijete? Melek? Možda treba progovoriti, kao dijete, kad doziva meleke u tami? Koje su najnevinije riječi što ih se usude izgovoriti ljudske usne? … Nemam ni imena ni prezimena. Moje ime još igra na granici svjetla i tame. Kada me neko pozove imenom, spustit ću svoju glavu. I bit ću spašen - tamo gdje se spašava sve", pisao je Ključanin u svom romanu “Šehid”.</p>

<h2>Rođen španski slikar Velaskez</h2><p>1599. - Rođen španski slikar Dijego Rodriges de Silva i Velaskez (Velázquez), jedan od najvećih u historiji slikarstva, dvorski slikar španskog kralja Felipa IV. Djela poput "Predaje Brede", "Prelje", "Dvorske dame", portreta članova kraljevske porodice, dvorskih luda, ljudi iz naroda neuporedivo su svjedočanstvo njegove genijalnosti, vremena i društva u kojem je živio. Ekstatični barok i misticizam svoga doba prevladao je duhom kritičkog realizma, zdravim, logičnim, osjetljivo-racionalnim odnosom prema stvarnosti. Njegove slike odlikuje oštrina posmatranja, pronicljiva analiza, traganje za psihološkom suštinom, dubok humanizam, majstorstvo forme, uravnotežena kompozicija bazirana na ortogonalnom sistemu, izuzetna vrijednost boje, svjetlost... Njegovo slikarstvo označava trenutak ponovnog otkrivanja prirode i anticipacija je modernog svijeta.</p><p>1606. - Francuski pisac Pjer Kornej Pierre (Corneille), tvorac klasične francuske tragedije, rođen je na današnji dan. Djela: tragedije "Sid", "Horacije", "Sina", "Poliekt", "Rodogin", "Nikomed", komedija "Lažljivac".</p><p>1683. - U engleskom gradu Oksford otvoren "Ashmolean", prvi javni muzej u svijetu.</p><p>1799. - Rođen ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin, jedan od najvećih liričara svjetske književnosti, čiju poeziju odlikuju osjećajnost, mjera, dovršenost i krajnja jednostavnost izraza. Umro je u 38. godini od rana zadobijenih u dvoboju s jednim francuskim avanturistom, čemu su prethodile spletke najviših krugova ruskog društva. Djela: romani u stihovima "Evgenije Onjegin", "Grof Nulin", "Kućica u Kolomni", drame "Boris Godunov", "Rusalka", prozna djela "Pikova dama", "Kapetanova kći", "Egipatske noći", "Pripovijetke pokojnog Ivana Petroviča Belkina", male tragedije u stihovima "Gozba za vrijeme kuge", "Vitez-tvrdica", "Kameni gost", "Mocart i Salijeri", poeme "Cigani", "Poltava", "Bronzani konjanik", "Gavrilijada", "Ruslan i Lludmila", "Kavkaski zarobljenik", bajke u stihovima - "Bajka o caru Saltanu", "Bajka o ribaru i ribici", "Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi".</p><p>1854. - Hrvatski književnik Ante Kovačić rođen je na današnji dan. Prvi veliki Kovačićev prozni tekst je “Baruničina ljubav”, roman koji obiluje likovima fatalnih žena (Sofija Grefštajn), preljubima, incestom i samoubistvima, a kompozicijski je inovativan i u evropskim razmjerama. U glavnom djelu, romanu ''U registraturi'' (1888.), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta lična nota stvorit će stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, naročito u prikazu i opisu djetinjstva glavnog lika - Ivice Kičmanovića. Jedni su ga nazivali senzacionalnim romanom, a drugi su ga autoritetom svog položaja ocijenili negativno zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen – knjiga u bunkeru). Šutnju su razbili Milan Marjanović i A. G. Matoš.&nbsp;</p>

<h2>Rođen njemački pisac Tomas Man</h2><p>1875. - Rođen njemački pisac Tomas Man (Thomas Mann), predstavnik psihološkog romana, najznačajniji njemački prozni stvaralac u 20. stoljeću, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. Poslije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj 1933. emigrirao je u Švajcarsku, a 1939. u SAD. Likovi u njegovim djelima - po pravilu umjetnici i intelektualci širokog obrazovanja i pronicljivog duha, precizni analitičari sopstvene ličnosti, okoline i duha epohe - kreću se između trivijalnog i stvarnih vrijednosti. Djela: romani "Budenbrokovi", "Čarobni brijeg", "Kraljevsko visočanstvo", "Lota u Vajmaru", "Doktor Faustus", "Ispovijesti varalice Feliksa Krula", "Izabranik", tetralogija "Josif i njegova braća", pripovijetke i novele "Smrt u Veneciji", "Tonio Kreger", "Mario i mađioničar", "Zamijenjene glave", "Zakon", "Prevarena", eseji "Duhovno plemstvo", "Staro i novo", kulturno-filozofske i historijske studije "Fridrih i velika koalicija", "Razmatranja jednog nepolitičara".</p><p>1903. - Jermenski kompozitor Aram Iljič Hačaturijan, autor blistave "Igre sabalja", čije je stvaralaštvo zasnovano na jermenskoj narodnoj muzici, rođen je na današnji dan. Njegovo djelo krase bogata ritmika i raskošne instrumentalne boje. Djela: baleti "Gajane", "Spartak", koncerti za klavir, koncerti za violinu, simfonije, kamerna muzika.</p><p>1926. - U Kotor-Varoši rođen Advan Hozić, bosanskohercegovački književnik. U njegovom djelu, pored desetak knjiga publicistike, dominantno mjesto zauzimaju romani: “Dobroćudni ratnici”, “Tri Ješina junačka dana”, “Vrabac s puškom”, “Dva i po borca”, “Dječaci iz Ulice Zmaja od Bosne”, “Glavna snaga”, “Lopuža” i “Dječak i balon”. Objavio je i nekoliko zbirki priča: “Drugovi”, “Prava puška”, “Sumnjivi telećak”, “Čudo od djeteta”, “Azrino magare”, te zbirke pjesama: “Djed i unuk” i “Prođimo ispod duge”. Štampana mu je i zbirka sjećanja na više umrlih bosanskohercegovačkih pisaca “Vijenac od slova i sjećanja”. Advan Hozić je umro u Sarajevu, 12. februara 2012., u 86. godini. </p><p>1948. - Umro francuski hemičar i industrijalac Luj Limijer (Louis Lumiere), pionir svjetske kinematografije, koji je s bratom Ogistom (Auguste) napravio prvu filmsku kameru i osnovao u Lionu fabriku za izradu fotografskog materijala. Braća su otkrila postupak snimanja u prirodnim bojama i u pariskoj kafani "Gran kafe" priredila 28. decembra 1895. prvu filmsku predstavu u svijetu ("Ulazak voza u stanicu", "Radnici izlaze iz fabrike").</p><p>1948. - Rođen Vladimir Savčić Čobi, regionalni muzičar i glumac. Godine 1967., osnovao je sarajevsku grupu "Vokins", pa zatim i grupu "Čobi i njegove sjenke", kada i dobija nadimak Čobi, po tada popularnoj svjetskoj zvijezdi Čabiju Čekeru (Chubby Checker). Godinu kasnije postaje član grupe "Pro Arte", da bi više od dvije decenije važio za jednog od najpopularnijih tadašnjih jugoslavenskih pjevača. S grupom "Pro Arte" osvojio je brojne festivalske i druge nagrade. Poznate pjesme : "Nemoj draga plakati", "Lola", "Plačem", "Vratija se Barba iz Amerike"... Po prestanku rada s grupom "Pro Arte" nastavio je samostalnu karijeru u saradnji s tada najpopularnijim autorima: Đorđem Novkovićem, Arsenom Dedićem, Kemalom Montenom i drugim. Savčić je priređivao i brojne humanitarne koncerate za djecu, invalide i oboljela lica. Tokom 2002. godine je saznao da boluje od raka debelog crijeva. Nakon sedmogodišnje borbe s opakom bolešću, umro je 20 marta 2009. godine.</p><p>1961. - Umro švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung (Carl), koji je poslije raskida s psihoanalizom Sigmunda Frojda (Freud), čiji je bio učenik, osnovao "analitičku" ili "kompleksnu" psihologiju. Originalno je razradio nauku o psihološkim tipovima (introvertan i ekstrovertan). Djela: "Psihološki tipovi", "Psihologija i religija", "Simbolika duha", "Studija o arhetipovima".</p><p>1962. - Rođen Massimo Savić, hrvatski muzičar i pjevač. Najprije je postao popularan 1980-ih sa svojim bendom "Dorian Gray", a potom je započeo uspješnu solo karijeru. Dobitnik je pet Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu. Godine 2013., Massimov koncert povodom trideset godina karijere rasprodao je Amfiteatar u Puli. Gostovali su Vlado Kreslin, Neno Belan i Nina Badrić. Bio je jedan od sudaca u talent show-u X Factor Adria. Massimo je preminuo od raka pluća u Kliničkom bolničkom centru "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, 23. decembra 2022. u 60. godini.</p>

<h2>Nenad Marković, bh. košarkaška legenda, slavi 58. rođendan</h2><p>1968. - u Doboju je rođen Nenad Marković, legenda bosanskohercegovačke košarke, danas trener. Karijeru je započeo u KK Igman Ilidža, nakon čega su ga zapazili skauti U-16 KK Bosna Sarajevo koju je tada trenirao Mladen "Makso" Ostojić.</p><p>Nenad je igrao u mlađim kategorijama KK Bosne 2-3 godine, da bi u sezoni 1989/90. prešao u prvi tim i postao starter. Marković je nastavio napredovati, igrajući redovno za KK Bosnu iduće dvije sezone, sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. Sljedećih 14 sezona Marković je igrao po cijeloj Evropi, uključujući Italiju, Španiju, Francusku, Izrael i Grčku. Dok je u Francuskoj nastupao za Limoges, imao je čast da nastupi na francuskom All Star meču, gdje je i pobijedio na takmičenju u šutevima za tri poena. Također je igrao mnoge važne mečeve za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, uključujući dva legendarna meča protiv Hrvatske u novembru 1997. i novembru 1998. koji su ga promakli u jednog od najboljih sportista Bosne i Hercegovine svih vremena. Neno se 2004. godine vratio u svoj matični klub Bosnu da završi igračku karijeru, što se desilo 2006. godine. Nakon povlačenja, Marković je postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, i trener KK Bosne. Potom je trenirao grčki klub Panionios iz Atine, koji je odveo do kvalifikacija za Euroligu, što je bio najveći uspjeh kluba u 12 sezona. </p><p>1995. - U Južnoj Africi ukinuta smrtna kazna.</p><p>2008. - Egipatski arheolozi pronašli piramidu staru 4.000 godina.</p><p>2013. - Preminula Ester Vilijams (Esther Williams), američka šampionka u plivanju i jedna od najvećih filmskih zvijezda četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća. Igrala je u ljubavnim i romantičnim filmovima, a poznata je po ulozi u čuvenom filmu "Bal na vodi".</p><p>2016. - Umro Viktor Korčnoj, šahovski velemajstor. Iako je bio jedan od najboljih šahista 20. stoljeća, nikad mu nije uspjelo da postane svjetski šampion u šahu.  Uprkos tome, imao je dugu i bogatu šahovsku karijeru s mnogo pobjeda, između ostalih, četiri osvojena prvenstva na takmičenjima za prvaka Sovjetskog Saveza. Osvojio je šahovskog Oskara, 1978. godine, koji se dodjeljuje najboljem šahisti, prema glasanju šahovskih novinara i šahovskih eksperata iz cijeloga svijeta. Korčnoj je 1976. emigrirao iz tadašnjeg SSSR-a i zatražio politički azil u Nizozemskoj. U 2009. godini bio je najstariji aktivni internacionalni šahist u svijetu.&nbsp;</p>

Danas je subota, 6. juni/lipanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 210 dana

Zilhad Ključanin: 10. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog književnika

<p>Jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli, Šukrija Pandžo preminuo je prije 42 godine, na današnji dan, 30. maja 1984. Književna kritika ga svrstava među tri naša najbolja dječija pisca, rame uz rame s Ahmedom Hromadžićem i Brankom Ćopićem. Svojim djelima: poezijom, prozom i dramskim tekstovima, koja je pisao u periodu od kraja Drugog svjetskog rata do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, Pandžo je dao ogroman doprinos bosanskohercegovačkoj književnosti.</p><p>Pisati za djecu podrazumijeva da imate čisto srce i iskrenu dušu, neopterećenu svakodnevicom, okrenutu ka najranijim životnim vrijednostima. Vraćanje djetinjstvu i posmatranje sa stanovišta odraslog čovjeka je više nostalgija nego autentičan izraz dječijeg pogleda, zbog čega, ustvari, dječiji pisci u svojim djelima uglavnom opisuju ono što su sami doživjeli, preslikavajući i nadograđujući svoja sjećanja. </p><p>Šukrija Pandžo razumio je dječiji svijet i znao mu prići bez pretvaranja. Djeca u njegovim pričama nisu samo sporedni likovi nego mali ljudi sa svojim strahovima, snovima i pitanjima. Njegove priče često nose blagu pouku, ali nikada na grub ili nametljiv način. U njima se osjeća vjerovanje da dobrota, poštenje i saosjećanje imaju smisla čak i u teškim vremenima.</p><h2>Zavičajni pisac</h2><p>Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, gdje je završio osnovno školovanje. Učiteljsku školu završio je u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Pripada onoj generaciji bosanskohercegovačkih pisaca koji su književnost doživljavali kao prostor humanosti, odgoja i topline. Iako nije među najčešće spominjanim imenima regionalne književne scene, njegovo stvaralaštvo ostavilo je dubok trag, posebno u književnosti za djecu i mlade. Njegove priče odišu jednostavnošću, iskrenošću i bliskošću običnom čovjeku, a upravo u toj nenametljivoj toplini leži njihova trajna vrijednost.</p><p>Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. Pisao je jezikom koji je bio razumljiv širokom krugu čitalaca. U njegovim djelima nema suvišne patetike niti velikih, nametljivih filozofskih konstrukcija. Umjesto toga, fokusirao se na svakodnevni život, ljudske sudbine, djetinjstvo, prijateljstvo i moralne vrijednosti. Nikada nije nametao pouke direktno, nego kroz sudbine svojih likova. Zato su njegove knjige bile naročito važne mlađim čitaocima, jer su kroz zanimljive priče donosile i životne vrijednosti. Njegovi junaci često su bili obični ljudi, ali upravo kroz njihovu jednostavnost pokazivao je bogatstvo ljudskog duha.</p><p>U zavičaju je Šukrija nalazio poticaje i inspiraciju za pjesme i priče o dječacima i djevojčicama na njihovom trnovitom životnom putu. Osnovne teme ovog pjesnika malih radosti i tuga, jesu djeca sa sela, njihovi prvi susreti s gradom, sumnje, nedoumice i strahovi od nepoznatog. </p><p>Među njegovim najpoznatijim djelima izdvaja se i roman „Kroz šišanje“, u kojem autor kroz jednostavnu, ali emotivnu priču prikazuje odrastanje dječaka u bosanskoj sredini. U ovom djelu jasno se vidi Pandžina sposobnost da svakodnevne situacije pretvori u književno vrijedne slike pune emocije i životnosti. Djelo je prožeto humorom, nostalgijom i toplinom, ali i tihom tugom zbog prolaznosti djetinjstva.</p><p>Važno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju i ratne teme. Pandžo je znao prikazati rat ne samo kao historijski događaj nego kao duboku ljudsku tragediju. U njegovim pričama rat razara porodice, prekida djetinjstva i ostavlja trajne ožiljke na ljudima. Ipak, čak i tada njegovi likovi pokušavaju sačuvati dostojanstvo i nadu.&nbsp;</p>

<h2>&nbsp;„Veselo veče“</h2><p>Prije zaposlenja kao nastavnik u Sarajevu Pandžo je radio kao učitelj i nastavnik u raznim seoskim školama, a bio je, 1947. godine, i direktor Bihaćke gimnazije. Godine 1948., postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radija Sarajevo, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Pandžo je proživio režime triju država: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali njegova djela krasi specifičan izraz, koji se nije prilagođavao niti podilazio vlastodršcima. Slikovitom lakoćom pripovijedanja izražavao je privrženost zemlji, prirodi i ljudima, ostajući dosljedan i izvan vremena, vezujući se za zavičajne pejzaže i oživljavajući svijet djetinjstva viđen očima učitelja, đaka i roditelja. To najbolje potvrđuje njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću”, koja je obavezna lektira u osnovnim školama.</p>

<h2>Titov orden </h2><p>Prateći teške sudbine svojih junaka, Pandžo je pretakao svoja osjećanja u riječi, tumačeći psihologiju mladih u dodiru s novim, njima nepoznatim svijetom, opisujući njihov veliki strah pred čudima tog realnog svijeta. Upravo zbog te Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici: „Pjesme“, „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Poezija“, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ - pripovijetke, „Dobro mi došli“ - pjesme za djecu, „List na putu“ - pjesme za djecu.</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>Šukrija Pandžo je bio i ostao važan dio bosanskohercegovačke književne tradicije, pisac koji nije težio velikoj slavi, ali je svojim riječima ostavio trag u odrastanju mnogih čitalaca. Pandžini tekstovi vraćaju čitaoca svijetu u kojem su emocije iskrene, a ljudskost najvažnija vrijednost. Zato njegova djela i danas djeluju svježe, posebno mlađim generacijama koje kroz njih mogu upoznati jedan topliji i sporiji svijet, podsjećajući na Bosnu i Hercegovinu kakva je nekada bila, ali i na univerzalne ljudske osjećaje koji nikada ne zastarijevaju.</p>

Jedan od najznačajnijih bh. pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli 

Šukrija Pandžo: 42. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

<p>Na današnji dan 1951. godine, u Sarajevu je rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda Bosne i Hercegovine i regije. Čola je djetinjstvo proveo na Grbavici, a osim muzike, bio je veoma talentiran za sport, pa je prvo bio golman u juniorima Nogometnog kluba "Željezničar", a potom se bavio atletikom.</p><p>Muzika mu je u početku bila hobi, pa je učio svirati gitaru i pohađao muzičku školu, a nakon prvog nastupa u Baošićima kod Herceg Novog, u Crnoj Gori, priključuje se kao pjevač grupi „Ambasadori“, 1969. godine. </p><h2>“Sinoć nisi bila tu”</h2><p>Prvi veliki uspjeh postiže na festivalu „Vaš šlager sezone“ u Sarajevu, 1972. godine, s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", kada počinje njegova solo pjevačka karijera.</p><p>S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na Evroviziji u Luksemburgu, 1973. godine. Tada je s firmom „Warner Brothers“ Čola potpisao ugovor te snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, ali se tu i završava njegova karijera u inozemstvu, jer se nije htio preseliti u Njemačku.</p><h2>“Ona spava”</h2><p>Nakon pjesme "Ona spava", koja je prodata u 150.000 primjeraka, Čola postaje najveća jugoslavenska pop-zvijezda, a u naredne dvije godine pobjeđuje na brojnim festivalima s pjesmama koje su njegovi najveći hitovi poput "Zelena si rijeka bila", "Zvao sam je Emili", "Ljubav je samo riječ", "April u Beogradu"...</p><p>Prvi studijski album "Ti i ja" objavio je 1975. godine, na kojem se najviše izdvojila pjesma "Loše vino". Na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu, 1977. godine, Čolić je nastupio s pjesmom "Druže Tito, mi ti se kunemo" koja bila tada najprodavaniji singl - više od 300.000 primjeraka.</p><h2>“Glavo luda”</h2><p>Na sljedećem albumu "Ako priđeš bliže", koji je snimio 1977. u Zagrebu, svaka pjesma postala je hit: "Pjevam danju, pjevam noću", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje". Potom mu se priključuje plesna grupa "Lokice", na čuvenoj jugoslavenskoj turneji naziva „Putujući zemljotres“, 1978., koja ga je od tada pratila na gotovo svim nastupima.  </p><p>U proljeće 1980. godine, Čolić je objavio album "Zbog tebe" s pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja“, koji je snimljen u Velikoj Britaniji. Naredne godine snima album "Malo pojačaj radio", također u Londonu, u kojem pravi malo zaokret ka rock zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav"... </p><h2>“Ti si mi u krvi”</h2><p>I naredni album "Šta mi radiš", opet snimljen u Londonu, također donosi nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Na sljedećem albumu "Ti si mi u krvi", 1984. godine, koji je snimio u Beogradu, Čola se okrenuo etno zvuku, posebno u pjesmama "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi".</p><p>Potom, 1988., u Zagrebu snima album "Zdravko Čolić", a kasnije, opet u Beogradu, album "Da ti kažem šta mi je" na kojem se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije".</p><p>Blistava pjevačka karijera potrajala je sve do početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, kada se Čola povukao s estradne scene. </p><h2>“Okano”</h2><p>Nakon sedam godina pauze, Zdravko Čolić izdaje svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića, kojim se vraća sceni na velika vrata, a desetim albumom "Okano", objavljenim 2000. godine, s hitovima "Mjerkam, te mjerkam", "Krasiva", "Hotel Balkan", "U boji vina", postiže tiraž više od pola miliona prodanih nosača zvuka. Poslije toga kreće na turneju po većim gradovima regije, koju završava koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, koji je na stadionu pratilo 80.000 ljudi, a pred malim ekranima direktan prijenos koncerta gledalo više od četiri miliona ljudi. </p><p>Album "Okano" proglašen je albumom 2001. godine u gotovo svim zemljama regije, pjesma "Okano" hitom godine, a Zdravko Čolić ličnošću godine.</p><h2>“Mnogo hvala”</h2><p>U decembru 2003. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija“, na kojem se s jednim od najboljih spotova izdvojio veliki hit "Mnogo hvala“.</p><p>Nakon toga Čola je snimio još nekoliko albuma s mnogim hitovima, a i danas, kada je zakoračio u osmu deceniju života, ova živa legenda snima spotove i nastupa na koncertima nesmanjenim tempom, uz gotovo mladalačku energiju.&nbsp;</p>

<h2>Na lomači spaljena Jovanka Orleanka </h2><p>1431. - Na lomači spaljena francuska nacionalna junakinja Jovanka Orleanka, poslije procesa pred engleskim crkvenim sudom u Ruanu, koji ju je osudio na smrt pod optužbom da je jeretik i vještica. Tokom Stogodišnjeg rata pridobila je francuskog kralja Šarla VII (Charles) - ubijedivši ga da su joj "glasovi s neba" naredili da spase Francusku - za oslobađanje Orleana i 1429. je na čelu odreda od gotovo 800 ljudi natjerala Engleze da obustave opsadu grada. Potukla ih je i kod Poatjea, a Šarla VII odvela u Rems, gdje je krunisan. Burgunđani su je zarobili u maju 1430. i prodali Englezima. Bijes Francuza zbog njenog mučeništva i patriotsko oduševljenje koje je probudila omogućili su protjerivanje Engleza iz Francuske i 1453. završetak Stogodišnjeg rata.</p><p>1593. - Engleski pisac Kristofer Marlo (Christopher Marlowe), koji je usavršio pisanje u jampskom desetercu i mnogo utjecao na Vilijama Šekspira (William Shakespeare), ubijen je na misteriozan način u jednoj londonskoj taverni. Njegove tragedije prikazuju žudnju za vlašću, odlikuju se zvučnom retorikom i na mahove poetskim žarom. Djela: "Tamerlan Veliki", "Dr. Faustus", "Jevrejin sa Malte", "Edvard Drugi".</p><p>1640. - Umro flamanski slikar Peter Paul Rubens, jedan od najvećih majstora baroka, koji je sjedinio najbolje tradicije sjevernjačkog i italijanskog slikarstva. Stvorio je slike pune dramatike, patosa, čulnosti, raskoši kostima i sjaja boja. Radio je historijske, vjerske i mitološke kompozicije, seoske i galantne scene, portrete i pejzaže. </p><p>1744. - Preminuo engleski pisac Aleksandar Poup (Alexander Pope), predstavnik klasicizma u engleskoj poeziji, koji je na engleski jezik preveo grčke epove "Ilijadu" i "Odiseju". Djela: poeme "Esej o čovjeku", spjev "O kritici", satirični ep "O gluposti", komično-herojski spjev "Otmica uvojka".</p><p>1778. - Umro francuski filozof, pisac i historičar Fransoa Volter (François Voltaire), prosvjetitelj i jedan od najslobodoumnijih umova Evrope 18. vijeka, veliki protivnik klerikalizma, ali ne i ateista. Bio je saradnik čuvene "Enciklopedije". Djela: filozofski romani "Kandid", "Zadig", "Mikromegas", epopeje "Anrijada", "Djevica Orleanska", historijska djela "Vijek Luja Četrnaestog", "Ogled o običajima i duhu nacija", "Historija Karla Dvanaestog", tragedije "Edip", "Brut", "Zaira", "Cezar", "Meropa", "Tankred", komedije "Senjorsko pravo", "Nanina", filozofski spisi "Traktat o metafizici", "Rasprava o čovjeku", "Filozofski rječnik", "Filozofska pisma".</p>

<h2>Rođen hrvatski književnik i političar Vladimir Nazor</h2><p>1876. - Vladimir Nazor, hrvatski pjesnik, prozaist, profesor, prevoditelj te političar, rođen je na današnji dan u Postiri na otoku Braču. Uporedo s profesorskom karijerom, Nazor je pisao i objavljivao, te je njegovo prvo djelo bilo „Slavenske legende“, potom „Knjiga o hrvatskim kraljevima“, kada počinje pisati i „Istarske priče“. Godine 1908., objavljuje „Velog Jožu“, djelo po kojem će postati prepoznatljiva Nazorova proza, a zatim knjige „Utva zlatokrila“, „Medvjed Brundo“ i „Stoimena“. S pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, 1942. godine, odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London, a Nazor je taj momenat opisao u tekstu „Bijeg iz Zagreba“. Nedugo nakon odlaska u partizane Nazor počinje voditi dnevnik „S partizanima“, a poslije Drugog svjetskog rata objavio je i „Pjesme partizanske“. U ratu je Nazor bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik Hrvatskog sabora. Bio je i akademik HAZU-a i SANU-a. Umro je u Zagrebu, 19. juna 1949. godine.  </p><p>1909. - Rođen američki klarinetista i kompozitor Beni Gudmen (Benny Goodman), jedan od prvih bijelih muzičara koji se usprotivio rasnoj segregaciji. Osnovao je 1934. džez orkestar u koji je pozvao i crne muzičare. Snimio je desetak filmova, a bavio se i klasičnom muzikom - snimio je koncert za klarinet Vofganga Amadeusa Mocarta (Wolfgang Mozart) i svirao sa simfonijskim orkestrima.</p><p>1945. – U Nevesinju rođen Pero Zubac, bosanskohercegovački i srbijanski književnik, novinar i scenarista, urednik časopisa "Polja", "Djetinjstvo", "Vitez", urednik Kulturno-umjetničkog programa i Programa za djecu i mlade Televizije Novi Sad.</p>

<h2>Blaž Slišković, jedan od najboljih bh. fudbalera i trenera, slavi 67. rođendan</h2><p>1959. - U Mostaru rođen Blaž Slišković. Svoje prve fudbalske korake Slišković je napravio u mostarskom Veležu, za koji je odigrao 121 utakmicu, te postigao 25 golova. Ono što je posebno interesantno za Sliškovića jeste da je znao postizati golove iz kornera. Inače, Slišković je igrao na poziciji veznog igrača, te je dobio i nadimak "balkanski Maradona", što dovoljno govori o njegovom talentu. Reprezentativna utakmica koju mnogi pamte i smatraju je Sliškovićevom "životnom partijom", bila je ona protiv Italije, 1984. godine, a odigrana je u sklopu kvalifikacija za Olimpijske igre u Los Angelesu. U spomenutoj utakmici Slišković je postigao dva gola, te tome dodao i dvije asistencije. Kada govorimo o njegovoj inozemnoj karijeri, potrebno je spomenuti nastupe za talijansku Pescaru, francuski Lens, te Mulhouse. Karijeru je završio u mostarskom Zrinjskom. Nedugo zatim, "Baka" polako ulazi u trenerske vode. Kao selektor reprezentacije BiH, bio je na pragu plasmana na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.</p><p>1960. - Umro ruski pisac Boris Leonidovič Pasternak, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1958. Najveći uspjeh kod publike i književne kritike donio mu je roman "Doktor Živago", objavljen u inozemstvu, poslije čega su ga izbacili iz ruskog Saveza pisaca. Ostala djela: roman u stihovima "Spektorski", zbirke pjesama i poeme "Blizanac u oblacima", "Teme i varijacije", "Poručnik Šmit", "Devetsto peta godina", "Uzvišena bolest", "Drugo rođenje", "Kad se razvedri", "Umjetnik", pripovijetke "Djetinjstvo Liversove", "Povijest", autobiografije "Zaštitna povelja", "Ljudi i situacije", drama "Slijepa ljepotica".</p>

<h2>Preminuo bh. književnik Šukrija Pandžo</h2><p>1984. – Preminuo bh. književnik Šukrija Pandžo. Radio je kao učitelj, potom kao nastavnik, u raznim seoskim školama. Po dolasku u Sarajevo najprije je radio kao nastavnik, da bi 1948. godine postao urednik u Kulturnoj redakciji Radio Sarajeva. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče" i "Udruženja književnika BiH". Pandžo je pisao poeziju, prozu i dramske tekstove za djecu i odrasle. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama "Razgovori" (1954) i za zbirku priča "Samo još kosovi zvižduću" (1961). Odlukom Savjeta RTV Sarajevo, 10. aprila 1970. godine, dobija spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu dodjeljuje Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>2015. - Umro Zvonimir Zoričić, hrvatski glumac. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1973. godine. Iste godine postao je član Hrvatskog narodnog kazališta, gdje je odigrao više od 80 različitih uloga. Od televizijskih uloga publika će ga pamtiti po onima u serijama “Bitange i princeze”, “Bibin svijet”, “Stipe u gostima”, “Provodi i sprovodi”, “Smogovci”, “Putovanje u Vučjak” te brojne druge.  Ostavio je svoj trag i u brojnim filmovima, a neki od njih su “Pjevajte nešto ljubavno”, “Ne dao Bog većeg zla”, “Glembajevi”, “Ne zaboravi me”, “Priča iz Hrvatske”, “Luda kuća”, “Živi bili pa vidjeli” i “Timon”.&nbsp;</p>

Danas je subota, 30. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 215 dana

Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije, slavi 75. rođendan

<p>Na današnji dan 1913. godine, u Budimpešti je rođen bosanskohercegovački velikan pisane riječi Enver Čolaković. Njegov otac Vejsil-beg Čolaković bio je industrijalac, vlasnik mnogih nekretnina, između ostalih i sarajevske ciglane, a majka Ilona (Fatima-Zehra) potjecala je iz mađarske plemićke porodice Mednyanszky. </p><p>Enver je djetinjstvo uglavnom proveo u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata s porodicom dolazi u Sarajevo. Pisati je počeo kao dječak, i to pjesme na tri jezika: bosanskom, mađarskom i njemačkom, a od 1934. isključivo na bosanskom jeziku. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a kasnije diplomirao i historiju u Zagrebu. </p><h2>„Legenda o Ali-paši“</h2><p>Najplodonosniji period Enverovog stvaralaštva bio je između 1939. i 1945. godine, kada je objavio dvadesetak pripovijetki i novela, kratki roman “Mujića Hanka”, nekoliko eseja i prikaza, autobiografsko djelo “Knjiga majci”, te roman “Legenda o Ali-paši”.</p><p>- „Legendu“ sam počeo pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj s hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji – kazao je Čolaković u jednom intervjuu za sarajevske medije, 1971. godine.</p><h2>Od hamala do paše</h2><p>Osim toga, Čolaković nam romanom „Legenda o Ali-paši“, kroz opis životnog puta glavnog junaka Alije od hamala do paše, poručuje da uvijek moramo vjerovati u sebe i nikada ne smijemo gubiti nadu, da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, nego u zdravlju i ljubavi. Kada je čovjek zdrav, mora to cijeniti i biti zahvalan, a kada sretne pravu ljubav, treba joj se prepustiti, jer je prava ljubav jedno od rijetkih bogatstava u životu. </p><p>Malo koja književnost se može dičiti djelom kakvo je roman „Legenda o Ali-paši“, jer je izuzetne književno-historijske vrijednosti, ali i maštovit i neuobičajen. Ovim romanom Čolaković prelazi književne žanrovske granice i uspijeva komunicirati s čitateljima svih uzrasta i intelektualnih profila.</p><h2>Brojna djela u rukopisu</h2><p>Enver Čolaković ostavio je mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovijetki, brojne knjige poezije i prevoda, te dnevnike.</p><p>Matica hrvatska Čolakoviću je dodijelila nagradu za najbolji roman - “Legenda o Ali-paši”, a dobitnik je i Plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika, te Plakete i visokog odlikovanja predsjednika Republike Austrije - Austrijski križ časti za nauku i umjetnost I reda, 1970. godine.</p><p>Značajno je spomenuti i njegove izvrsne prevode: Lessingovu „Hamburšku dramaturgiju“, Schillerove „Razbojnike“; libreta - Wagner: „Majstori pjevači“, Camus-Keleman: „Opsadno stanje“, te „Oratorij Psalmus Hungaricus Kodalyja“. Čolaković je i sam pisao libreta, poput onog za operu „Aretej“, prema istoimenoj Krležinoj drami. </p><h2>Park Envera Čolakovića u Zagrebu</h2><p>U čast Envera Čolakovića, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je, 17. septembra 2019. godine, otkrivena ploča imena Park Envera Čolakovića, a tom događaju prisustvovao je i Enverov sin Esad.</p><p>Emotivni i neshvaćeni junak, lirik epskoga srca, kojeg je boljela tragedija običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, Enver Čolaković preselio je na bolji svijet 18. avgusta 1976., u Zagrebu, od posljedica srčanog udara, u 64. godini.&nbsp;</p>

<h2>Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini </h2><p>1840. - Umro italijanski virtuoz na violini i kompozitor Nikolo Paganini (Niccolo), čijoj su vještini savremenici pridavali magične moći. Majstorstvom sviranja violine i literaturom za taj instrument Paganini je obilježio, ne samo period u kojem je živio i stvarao, nego i historiju muzike uopće. Vladao je violinom kao niko ni prije ni poslije njega, te mnogo komponovao, između ostalog, pet violinskih koncerata, čuvena 24 kapriča za solo violinu, kamernu muziku.</p><p>1868. - U Mostaru rođen Aleksa Šantić, jedan od najvećih i najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Šantić je pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani. Nakon toga se vratio u svoj rodni grad, Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokrenuo je i uređivao časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“. Nesretni ljubavni život bio mu je inspiracija iz koje su se rodili najljepši stihovi njegove ljubavne poezije, a u kojima se osjeća i veliki utjecaj sevdalinke, bosanskohercegovačke tradicionalne lirske pjesme, koju također karakterizira motiv ljubavne čežnje. Najpoznatija Šantićeva pjesms je „Emina“, ali, iako je riječ o pravom književnom tekstu, često je svrstavaju u sevdalinke. I druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“ pjevaju se kao sevdalinke. Šantić je živio kratko, samo 56 godina. Preminuo je 2. februara 1924. godine, usljed teške, u to vrijeme neizlječive bolesti – tuberkuloze, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. Dan Šantićeve sahrane opisan je u knjizi Josipa Lešića „Roman o pjesniku“, u kojoj je navedeno da su u Mostar stizale brojne delegacije iz svih krajeva Hercegovine, mnogi su pješačili i 50 kilometara da bi ispratili svog omiljenog pjesnika na vječni počinak.</p><p>1910. - Preminuo njemački bakteriolog Robert Koh (Koch), jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Otkrio je 1882. bacil tuberkuloze, skinuvši veo tajne s opake bolesti koja je kosila u 19. vijeku. Izolovao je i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere, epidemijske bolesti koja je u srednjem vijeku uništavala cijele gradove, ispitivao je afričku spavaću bolest, tifus, malariju i prvi primijenio liječenje kininom.</p><p>1937. - Poslije više od četiri godine gradnje u San Francisku pušten u saobraćaj "Golden gejt", jedan od najvećih mostova u svijetu, koji je ubrzo postao simbol tog američkog grada.</p><p>1964. - Umro indijski državnik Džavaharlal Nehru, jedan od osnivača pokreta nesvrstanih. Po povratku sa studija u Engleskoj postao je advokat, ali se ubrzo posvetio politici i borbi za nezavisnost Indije, postavši sljedbenik "arhitekte" indijske nezavisnosti Mahatme Gandija. Po sticanju nezavisnosti Indije 1947. postao je prvi premijer i šef diplomatije. U vanjskoj politici je nastojao da očuva neutralnost Indije, zauzimajući se za aktivnu miroljubivu koegzistenciju.</p>

<h2>Počinjen masakr u sarajevskoj ulici Ferhadiji </h2><p>1992. - Počinjen masakr u sarajevskoj ulici  Ferhadiji, jedan od najstravičnijih zločina u historiji Sarajeva. Naime, pripadnici srpskih agresorskih snaga, zločinci sa Borija, usmrtili su 26, a ranili 108 građana Sarajeva koji su tog dana čekali u redu za hljeb. Za ovaj, kao i mnoge druge zločine tereti se haški optuženik i jedan od najvećih zločinaca Ratko Mladić. Toga dana poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.</p><p>2011. - Umro Gil Skot- Heron (Scott-Heron), američki džez muzičar i pjesnik, pjevač, i pisac poznat po svom radu kao izvođač govora tokom 1970-ih i 1980-ih godina.</p>

Danas je srijeda, 27. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 218 dana

Enver Čolaković: 113. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

<p>Na današnji dan 1891. godine, umrla je bh. književnica Staka Skenderova, osnivačica prve ženske škole u BiH i prva sarajevska učiteljica. </p><p>Hadži Staka Skenderova rođena je u Sarajevu, 1831. godine, u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Prijepolja. O njoj je zapisano da je bila djevojka koja je „mnogo čitala“, te jedina žena koja je pjevala u crkvi u to vrijeme. Ne samo da je prva žena koja je osnovala školu za žensku djecu u Sarajevu i stala za katedru, nego i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila svoju knjigu.</p><p>U procesu pribavljanja dokumentacije za otvaranje škole Staki je uveliko pomoglo znanje jezika, koje je koristila kako bi sklapala saradnje sa zvaničnicima iz drugih zemalja, što joj je na kraju pomoglo da ostvari svoj naum. Škola je zvanično počela raditi 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove, smještena u kući iznajmljenoj od sarajevske porodice Srskić.</p><p>Dozvolu za rad škole izdao je Topal Osman-paša, vezir Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini od 1861. do 1869. godine, koji je pomagao Staki u osiguravanju literature, odjeće i svih ostalih potrepština za školu, koju su pohađale i njegove dvije kćerke. Topal Osman-paša je o Stakinom poduhvatu obavijestio tadašnjeg osmanskog sultana Abdulaziza, čime je pomogao Staki da kao prva žena s ovog područja dobije poziv iz Istanbula i sretne se sa sultanom. Sultan joj je poklonio 10.000 groša za školu.</p><h2>Pomagala sirotinji</h2><p>Staka je školarinu naplaćivala samo od bogatih, dok su oni sa slabijim imovinskim stanjem bili oslobođeni plaćanja. U školu su se mogla upisati sva ženska djeca, bez obzira na vjeru i naciju. Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je časopis “Bosanski vijesnik” 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica. </p><p>Osim Stakinog požrtvovanog rada u obrazovanju djevojčica, veoma je značajan i njen društveni angažman. Kako je dobro znala turski jezik, često je na sudovima zastupala siromašne, pisala im pisma, molbe, žalbe... Borila se kod vlasti i da se neke stvari u gradu promijene nabolje, obilazila je zatvore, pomažući zatvorenicima, u svoju kuću primala sirotinju, pa su uvijek po dvije-tri siromašne djevojčice živjele kod nje.</p><p>Staka je hrabro i detaljno u svojoj knjizi „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“  opisala političku situaciju i dešavanja od 1825. do 1856. godine, posebno se osvrnuvši na nekorektan način rada trgovaca i sveštenika, uzrokujući još veći gnjev vlasti. Hadži Staka je zaista bila neobična žena u vrijeme kada je živjela. Bila je i na hadžiluku (hodočašću) u Jerusalemu, gdje se zaredila, a pošto u to vrijeme u Sarajevu nije bilo ni ženskih manastira ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim izgledom i oblačenjem stavljala do znanja da se “odrekla ovog svijeta”, pa je nosila muško odijelo.&nbsp;</p>

<h2>Umro Prečasni Bid, autor prve knjige o historiji Britanije</h2><p>735. - Umro engleski historičar i kaluđer Prečasni Bid (Beda the Venerable), autor prve knjige o historiji Britanije. Njegova "Crkvena historija engleskog naroda", pisana na latinskom jeziku, najvažniji je izvor anglosaksonske historije između prvog i šestog stoljeća. Pisao je i na engleskom jeziku, posebno poeziju, ali je sačuvana jedino "Posmrtna pjesma".</p><p>1822. - Rođen francuski pisac Edmon Luj Antoan de Gonkur (Edmond-Louis-Antoine Huot de Goncourt), tvorac naturalizma i impresionizma u francuskoj književnosti. Zajedno s bratom Žilom Alfredom (Jules-Alfred) pisao je romane, drame i studije iz historije i umjetnosti 18. stoljeća. Zavještanjem poslije njegove smrti 1896. osnovana je "Akademija Gonkur" od deset članova, koja od 1903. svake godine nagrađuje najbolji roman francuske literature. Djela: romani "Sestra Filomena", "Žermini Laserte", studije "Intimni portreti osamnaestog vijeka", "Umjetnost osamnaestog vijeka", "Historija francuskog društva za vrijeme revolucije", "Memoari o savremenicima" - dnevnik Gonkurovih.</p><p>1877. - U San Francisku je rođena Isidora Dankan (Isadora Duncan), američka plesačica, koju mnogi nazivaju majkom savremenog plesa. Vrlo mlada je krenula u baletne i plesne vode, ali se proslavila tek u Evropi, nakon 1900. godine, kada je s majkom otputovala u London. U Parizu je postala miljenica visokog društva. Jedno vrijeme Isidora je bila udata za ruskog pisca Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Preminula je tragično, kada joj se tokom vožnje u „Bugatiju“ dugi crveni šal upleo u točak vozila i slomio joj kičmu. O njenom životu snimljen je film „Izadora“, 1968. godine, u režiji Karela Rajša (Reisz), s Vanesom Redgrejv (Vanessa Redgrave) u glavnoj ulozi.</p>

<h2>Rođen glumac Džon Vejn, najpoznatiji kauboj</h2><p>1907. - Rođen američki filmski glumac Džon Vejn (John Wayne), kome je pravo ime bilo Marion Mičel Morison (Mitchell Morrison), najpoznatiji kauboj. Snimio je više od stotinu filmova, zbog čega se ubraja u najplodnije filmske stvaraoce, a najpoznatiji su: "Veliko suđenje", "Poštanska kola", "Dugo putovanje kući", "Rio Grande", "Pijesak Ivo Džime", "Miran čovjek", "Crvena rijeka", "Tragači", "Čovjek koji je ubio Liberti Valansa", "Rio Bravo", "Eldorado", "Alamo". Vejn je dobio Oskara za glavnu mušku ulogu u filmu „Čovjek zvani hrabrost“, 1969. godine. U avgustu 1978. dijagnosticiran mu je rak gušterače, koji je tada već bio metastazirao. Posljednji put se u javnosti pojavio 9. aprila 1979., kada je na dodjeli Oskara uručio nagradu za najbolji film Majklu Siminu (Michael Cimin), režiseru „Lovca na jelene“. Devet dana kasnije prevezen je u losanđelesku bolnicu UCLA Medical Center, gdje je, 11. jula 1979., preminuo.</p><p>1943. - Ismet Bekrić, bosanskohercegovački književnik, rođen je na današnji dan u Banjoj Luci. Studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i diplomirao. Radio je kao urednik u izdavačkoj kući "Glas" u Banjoj Luci. Član je Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Od februara 1993. godine živi s porodicom u Sloveniji, u Ilirskoj Bistrici. Objavio je više od 30 knjiga, među kojima se ističu pjesničke zbirke »Jutro tate Mrguda«, »Klupa kraj prozora«, »Otac s kišobranom«, »Radnička četvrt«, »Očevo breme«, »Očev kaput«, »Dječije nebo«, »Izgubljeni kliker«, »Jesen u gradu«, »Kraljica lutka«, »Pjesma se javlja«, »Čarobno zrno«, »I kad odrasteš«, zatim knjige dramskih tekstova: »Noć kad su neboderi šetali«, »Krojač Djeda Mraza« i »Djeca i lutke«, te knjiga priča iz djetinjstva »Pijetlov budilnik« i »Patuljci se uvijek vraćaju« i knjigu bajki »Drveni konjić«.</p><p>1976. - Umro njemački filozof Martin Hajdeger (Heidegger), jedan od najznačajnijih mislilaca 20. vijeka, profesor Univerziteta u Frajburgu. Bio je zaokupljen smislom bivstvovanja i istraživanjima koja je imenovao izrazom "fundamentalna ontologija", namjeravajući da dovede u smisaono razotrkivajuću vezu bivstvovanje i vrijeme, ali na način bitno različit od razjašnjenja u tradicionalnoj nauci i metafizici. Fundamentalna ontologija je univerzalna, a put ka njoj vodi preko egzistencijalno-temporalne analitike bitisanja", odnosno razotkrivanja "ezistencijala" - naprimjer, bivstvovanje-u-svijetu, bivstvovanje-ka-smrti, briga. Djela: "Bivstvovanje i vrijeme", "Kant i problem metafizike", "Šta je metafizika", "Uvod u metafiziku", "Šta znači mišljenje", "Šta je to filozofija", "Niče", "O suštini istine", "Šumske staze", "Kantova teza o bivstvovanju", "Oznake na putu".</p><p>1978. - Preminula ruska balerina Tamara Platonovna Karsavina, jedna od najvećih u prvoj polovini 20. stoljeća. S Anom Pavlovom i Vaclavom Nižinskim bila je među glavnim zvijezdama "Ruskog baleta" Sergeja Đagiljeva, u "Imperatorskom baletu" u Petrogradu nastupala je kao primabalerina i gostovala je na scenama u Parizu i Londonu, gdje je 1928. osnovala baletsku školu. Upamćena je kao nezamjenljiva partnerka Nižinskog u baletu "San o ruži" i po sjajnim rolama u baletima "Šeherezada", "Žar-ptica", "Petruška", "Fantastični dućan", "Trorogi šešir".</p>

<h2>Granatirano sarajevsko porodilište “Zehra Muidović”</h2><p>1992. - Granatirano sarajevsko porodilište “Zehra Muidović”, tako da su tek rođene Sarajlije postale najstrašnije žrtve agresora. Najveći dio opreme kojim je porodilište raspolagalo je uništen. Bebe su evakuirane na vrijeme, porodilište je dislocirano u Klinički centar na Koševu. Porodilište je obnovljeno u novembru 2010. godine.</p><p>2008. - Umro Sidni Polak (Sydney Pollack), američki filmski režiser, glumac i producent. Autor je filmova "Prokleti posjed", "Konje ubijaju, zar ne?", "Džeremaja Džonson", "Djevojka koju sam volio", "Tri Kondorova dana", "Tutsi", "Prevodilac", "Moja Afrika" - za koji je 1985. dobio Oskara.</p><p>2012. -  Adnan Ćatić, jedan od najboljih penjača u Bosni i Hercegovini, utopio se u Miljacki. Rođen je 1984. godine, a već se s 15 godina počeo baviti sportskim penjanjem. Osnivač je kluba ekstremnih sportova “Red Point” u Sarajevu. Bio je prvi Bosanac koji je ikada učestvovao na Svjetskom prvenstvu u penjanju, gdje je zauzeo 29. mjesto od 460 učesnika uprkos nedostatku podrške zvaničnih institucija. Autor je i kratkog dokumentarnog filma “Red Point” koji je na 3. Tango World Film Festivalu u Paklenici (Hrvatska) osvojio dvije nagrade. Dva puta je osvojio treće, jednom četvrto i jednom peto mjesto na Big Wall Speed Climbing (Paklenica, Hrvatska), najjačem takmičenju u Evropi u brzom penjanju na stijenu visoku 160 metara. Osvojio je još desetak prvih mjesta u težinskom, brzinskom i penjanju u ledu. Na takmičenju za prvaka države u posljednjem kolu održanom u Zenici 2004. godine pobijedio je sa slomljenom nogom, a do stijene je došao sa štakama. Godine 2006., čak šest puta se našao na pobjedničkom postolju na takmičenjima u Hrvatskoj, Rumuniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. </p><p>2022. - Umro Rej Liota (Ray Liotta), američki glumac koji je 1980-ih karijeru izgradio tumačeći likove nasilnika i psihopata, a potom od 1990-ih često glumio policajce. Vjerovatno najpoznatija uloga mu je Henrija Hila (Henry Hill) u znamenitom gangsterskom filmu „Goodfellas“. Također se istakao i ulogom Franka Sinatre u TV filmu „The Rat Pack“, za koju je nominiran za nagradu SAG 1999. godine.</p>

Danas je utorak, 26. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 219 dana

Staka Skenderova: 135. godišnjica smrti prve sarajevske učiteljice

<p>Na današnji dan 1968. godine, u Dubrovniku je rođena Suada Dilberović, prva žrtva i simbol početka stradanja civila tokom opsade Sarajeva u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Suada je bila studentica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ambiciozna, posvećena i, prema svjedočenjima prijatelja i porodice, vedra i puna života. </p><p>Sanjala je da postane doktorica i pomaže ljudima, ali ironija sudbine htjela je da njen život bude ugašen upravo u trenutku kada je njena generacija trebala graditi budućnost. </p><p>Njeno ime danas ne označava samo jednu osobu, nego cijelu generaciju mladih ljudi čiji su životi brutalno prekinuti u vihoru historijskih događaja koji su promijenili tok jedne zemlje.</p><p>U martu 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske demokratske stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom Vlade Rebublike Bosne i Hercegovine kada su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade. Petog aprila 1992. godine građani Sarajeva održali su mirne demonstracije za mir. Dok su se okupljali, tražeći mir i suživot, Suada Dilberović našla se među njima. Bio je to skup nade, ali i straha, trenutak u kojem su građani pokušavali spriječiti nadolazeći rat. </p><h2>Prvi pucnji</h2><p>Pripadnici srpskih snaga potpomognuti Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) pucali su s hotela „Holiday Inn“ na okupljene građane na Marindvoru, pa su se demonstranti uputili ka Vrbanja mostu. Nakon što je masa krenula prema mostu, začuli su se pucnji iz obližnjih objekata. Najprije je pogođena Suada, a nekoliko minuta kasnije i Olga, majka dvoje djece. Više osoba tog dana je ranjeno, među kojima je bilo i djece. </p><p>Opsada Sarajeva, koja je uslijedila nakon tog kobnog dana, trajala je skoro četiri godine (1425 dana) i postala jedna od najdužih opsada u modernoj historiji. U tom periodu poginulo je više od 11,5 hiljada Sarajlija od čega 1.600 djece, a grad je svakodnevno bio izložen granatiranju i snajperskoj vatri. Suadina smrt tako je postala uvod u tragediju koja će obilježiti živote svih Sarajlija.</p><h2>Most Suade i Olge</h2><p>Mjesto na kojem je Suada izgubila život danas predstavlja jedno od ključnih mjesta kolektivnog sjećanja u gradu. Taj most nije samo geografska tačka, već simbol prelaska iz mira u rat, iz svakodnevice u tragediju. Svake godine, građani Sarajeva i brojni posjetioci na Mostu Suade i Olge polažu cvijeće i odaju počast, podsjećajući da se zaborav ne smije dopustiti.</p><p>Suada Dilberović danas je više od historijske činjenice, ona je simbol nevinosti, mladosti i nade koja je nasilno prekinuta. Njeno ime nosi snažnu poruku o cijeni rata i o potrebi očuvanja mira. U kolektivnom pamćenju Bosne i Hercegovine, ali i šire, ostaje kao podsjetnik na to koliko je krhak ljudski život i koliko je važno boriti se za društvo u kojem se takve tragedije nikada više neće ponoviti.</p><p>Univerzitet u Sarajevu, 15. novembra 2007. godine, Suadi je postumno dodijelio diplomu doktora medicine, koju je preuzela njena sestra Edina Dilberović.</p><h2>"Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši"</h2><p>Posljednji ispraćaj ubijene studentice bio je 8. aprila 1992. na sarajevskom groblju Bare. Šestog aprila 1996., Vrbanja most je preimenovan u Most Suade Dilberović i postavljena je spomen-ploča, a trećeg decembra 1999. dobio je današnji naziv - Most Suade Dilberović i Olge Sučić, a nova spomen-ploča s imenima žrtava postavljena je 6. aprila 2001. godine, na kojoj piše: "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši".</p>

<h2>Umro poljski astronom Nikola Kopernik, tvorac heliocentričnog sistema</h2><p>1543. - Umro poljski astronom Nikola Kopernik, tvorac heliocentričnog sistema, jedne od najvećih prekretnica u historiji nauke, čime je utemeljio modernu astronomiju. Kopernik je u „Raspravici“ (između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja se suprotstavljala tadašnjem Ptolomejevom geocentričnom sistemu svijeta sa Zemljom u centru. Dnevno okretanje nebeskog svoda objasnio je dnevnim okretanjem ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog kretanja Zemlje i planeta oko Sunca. Prema veličini petlji, koje što su manje to je planeta udaljenija od Sunca, Kopernik je odredio njihovu udaljenost od Sunca. Nepokretnost zvijezda i nepostojanje paralakse protumačio je kao posljedicu njihove ogromne udaljenosti od Zemlje. Kopernik je, ipak, pod utjecajem ukorijenjenih nazora, vjerovao da se nebeska tijela moraju ravnomjerno kretati po kružnicama. Taj problem je kasnije riješio Johan (Johannes) Kepler, njemački astronom, koji je otkrio nejednoliko kretanje planeta po elipsama, kojima se u centru nalazi Sunce. </p><p>1544. - Rođen engleski ljekar i fizičar Vilijam Gilbert, nazvan "ocem elektriciteta", lični ljekar britanske kraljice Elizabete I. U fizici se proslavio - mada mu je ta grana nauke bila samo hobi - kapitalnim djelom "O magnetima". Dokazao je da je Zemlja veliki loptasti magnet i da se igla na kompasu ne upravlja prema nebu, kako je do tada vjerovano, nego prema magnetnim polovima Planete. Shvatanjima magnetizma nebeskih tijela i elektriciteta snažno je utjecao na razvoj nauke.</p>

<h2>Rođen njemački fizičar Gabrijel Danijel Farenhajt</h2><p>1686. - Rođen njemački fizičar Gabrijel Danijel Farenhajt (Daniel Gabriel Fahrenheit), koji je 1714. usavršio termometar, napunivši ga živom umjesto alkoholom. Fahrenhajtova termometarska skala ima 180 stepeni, za razliku od Celzijusove koja je podijeljena na 100 stepeni. Kada je počeo sastavljati svoje prve termometre, Farenhajt je koristio alkohol kao punjenje. Kasnije je otkrio da se bolji rezultati postižu sa živom, pa je svoje termometre počeo puniti živom umjesto alkoholom. Fahrenhajtova skala je prva standardizirana temperaturna skala za široku upotrebu, a i danas se koristi u nekim zemljama svijeta, uglavnom u SAD i na Jamajci. Mjerna jedinica Fahrenhajt označava se s °F. </p><p>1844. - Pronalazač telegrafa Semjuel Morze (Samuel Morse) iz Vašingtona je poslao u 65 kilometara udaljeni Baltimor prvu telegrafsku poruku u historiji, koja je glasila: "Šta je to Bog uradio?" Linija Vašington - Baltimor je postavljena za šest sedmica, pošto je prethodno Kongres SAD odobrio 30.000 dolara za njenu gradnju.</p><p>1905. - Rođen Mihail Šolohov, ruski književnik i nobelovac. Majka mu je bila Ukrajinka pa su zabilježene Šolohove riječi na trećem skupu književnika iz Ukrajine, 1954. godine, kada je kazao: "Moja mati mi je još u djetinjstvu usadila ljubav prema ukrajinskom narodu“. Prvo djelo koje je objavio bio je satirični članak „Test“, 1922.,  a prva knjiga „Priče s Dona“, 1926. godine. Tada je počeo pisati svoje najbolje djelo, roman "Tihi Don", a završio ga je tek nakon 14 godina. Tema ovog romana su dešavanja u ratu i miru u sredini donskih kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i građanskog rata. Kako je bio vrstan pejzažist i poznavatelj kozačkih običaja, opisi prirode i kozačke sredine dali su romanu svježinu, pa je i to jedan od razloga što je bio načitanije djelo sovjetske književnosti. Za ovaj roman Šolohov je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1965. godine.</p><p>1941. - Rođen američki pjevač i kompozitor Robert Cimerman (Zimmerman), poznat kao Bob Dilan (Dylan), jedan od najpopularnijih muzičara 20. vijeka. Smislio je 1965. i popularisao tzv. folk-rok muziku, ali je komponovao i pjevao i mnoštvo balada, protestnih, kantri i folk pjesama. Na koncertima širom svijeta demonstrirao je muzičku univerzalnost, svirajući usnu harmoniku, gitaru, klavir.</p><p>1962. – U Zenici rođen Selim Arnaut, bosanskohercegovački književnik i kolumnist. Studirao je filozofiju sa sociologijom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završenog studija u Sarajevu, zajedno s književnikom Zilhadom Ključaninom, pokrenuo je časopis „Književna revija“.&nbsp;</p>

<h2>Umro američki pijanist Edvard Kenedi "Djuk" Elington</h2><p>1974. - Umro američki pijanist afričkog porijekla, kompozitor i šef orkestra Edvard Kenedi "Djuk" Elington (Edward Kennedy „Duke” Ellington), jedan od najznačajnijih džez muzičara. Orkestar koji je osnovao 1926. bio je uzor svim orkestrima džez muzike. Napisao je gotovo 2.000 kompozicija.</p><p>2019. - Preminula srbijanska glumica Dušica Žegarac. Glumom je počela 1960. godine, a prvi put se pojavila u filmu Fransa Štiglića „Deveti krug“, za koji je osvojila Zlatnu arenu za najbolju glumicu na Pulskom filmskom festivalu, Jugoslavenske nacionalne filmske nagrade.</p><p>2023. - Umrla Tina Tarner (Turner), rođena kao Ana Mej Bulok (Anna Mae Bullock), američka soul, R&amp;B, dance, disco, pop, rok pjevačica, glumica, plesačica i tekstopisac. Nosi titulu „kraljice rokenrola“. Nagrađena je s osam Gremi nagrada. Časopis "Rolling Stone" stavio je Tinu na listu besmrtnika - najvećih izvođača svih vremena. Tina je dobila i svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame muzeju, u Klivilendu. Jedna je od najpopularnijih i najuspješnijih ženskih rok izvođačica svih vremena s prodanih gotovo 200 miliona albuma, što kao samostalna izvođačica, što kao članica sastava bivšeg supruga Ikea „Ike &amp; Tina Turner“.</p>

Danas je nedjelja, 24. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostao su još 221 dan

Suada Dilberović: 58. godišnjica rođenja prve žrtve opsade Sarajeva

<p>U četvrtak, 21. maja 2026. godine, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, u organizaciji Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini i porodice prof. dr. Rasima Muminovića, održan je naučni skup naziva „Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića“, posvećen posthumno jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih filozofa prof. dr. Rasimu Muminoviću.</p><p>O bogatom filozofskom opusu profesora Muminovića, kao i o njegovom dugogodišnjem akademskom djelovanju na katedrama za filozofiju Fakulteta političkih nauka i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, govorili su istaknuti naučnici i profesori: akademik Faruk Dizdarević, akademik prof. dr. Enver Halilović, prof. dr. Senadin Lavić, akademik prof. dr. Šefket Krcić, prof. dr. Samir Arnautović i akademik dr. Bajram Redžepagić.</p><h2>Muminović bio istaknuti član Udruženja</h2><p>U ime organizatora naučnog skupa Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH i porodice prof. dr. Rasima Muminovića, prisutnima se obratio prof. Sahudin Kačar, generalni sekretar Udruženja.</p><p>Tom prilikom prof. Kačar istakao je da je profesor Muminović bio istaknuti član Udruženja, član Uprave, kao i predsjednik Kluba intelektualaca i naučnika, te da je svojim autoritetom, akademskim djelovanjem i moralnim integritetom dao nemjerljiv doprinos radu i razvoju Udruženja, ali i ukupnom društvenom i kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine, regiona i šire.</p><p>- Njegujući kulturu sjećanja na znamenite ličnosti i važne datume naše akademske i kulturne historije, odlučili smo organizirati ovaj naučni skup kako bismo se dostojanstveno prisjetili profesora Muminovića, njegovog bogatog filozofskog opusa, kao i vrijednosti koje je svojim životom i djelovanjem zastupao. U vremenu brzih promjena i površnih interpretacija stvarnosti, posebno je važno vraćati se misliocima čije su ideje ostale trajno aktuelne i intelektualno izazovne - kazao je Kačar.</p><p>Dodao je da ovo okupljanje ne predstavlja samo odavanje počasti velikom filozofu, univerzitetskom profesoru i misliocu, nego i potvrdu trajne potrebe za vraćanjem djelima i idejama intelektualaca koji su svojim znanjem, moralnim integritetom i naučnim angažmanom obilježili savremeno društvo. </p><p>- Profesor Rasim Muminović pripada upravo takvom krugu stvaralaca čije filozofsko i znanstveno naslijeđe ostaje trajno otvoreno za nova čitanja, promišljanja i akademski dijalog - naglasio je Kačar.</p>

<h2>Filozofska promišljanja profesora</h2><p>Posebno je istaknuto zadovoljstvo činjenicom da su se na ovom naučnom skupu okupili ugledni profesori, istraživači i intelektualci iz različitih oblasti društveno-humanističkih nauka iz Bosne i Hercegovine i regiona, kako bi zajednički osvijetlili različite dimenzije filozofske misli profesora Muminovića i ukazali na njen značaj za savremeni akademski, kulturni i društveni prostor.</p><p>Učesnici skupa govorili su biranim riječima o filozofskom promišljanju profesora Muminovića, njegovim objavljenim djelima, kao i o njegovom doprinosu razvoju filozofske misli u Bosni i Hercegovini.</p><p>Istaknuto je da je svoju filozofiju politike zasnivao na ideji da društvo može opstati i napredovati jedino ukoliko je utemeljeno na znanju, etici i kritičkom mišljenju. Kritikujući destruktivne ideologije 20. stoljeća, posebno one koje su dovele do agresije na Bosnu i Hercegovinu i stradanja Bošnjaka, Muminović je ukazivao na to da su nasilje, zločini i mržnja posljedica „pervertirane svijesti“ i odsustva humanog i umnog djelovanja.</p><h2>Skupu prisustvovao veliki broj građana</h2><p>Njegova filozofija politike nije predstavljala samo teorijsko promišljanje društva, već i snažan poziv na društvenu odgovornost, prosvjetiteljstvo i izgradnju humanijeg društva zasnovanog na istini, slobodi i moralnim vrijednostima. Upozoravao je da društva koja marginaliziraju filozofiju i znanje ostaju podložna manipulacijama, ideološkim zabludama i političkoj destabilizaciji.</p><p>Zaključeno je da se misao profesora Rasima Muminovića danas prepoznaje kao jedno od najznačajnijih filozofskih svjedočanstava o modernom društvu, ideologiji i sudbini Bosne i Hercegovine.</p><p>Naučnom skupu je prisustvovao veliki broj građana, intelektualaca i naučnih radnika iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, rodnog kraja profesora Muminovića, kao i brojni predstavnici medija, što je dodatno potvrdilo značaj i društvenu važnost ovog događaja.</p>

Okupili se ugledni profesori, istraživači i intelektualci iz različitih oblasti društveno-humanističkih nauka iz BiH i regiona

Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića

<p>U organizaciji Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini i porodice prof. dr. Rasima Muminovića, večeras, 21. maja 2026. godine, u 18.00 sati, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, bit će upriličen naučni skup naziva „Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića“, posvećen posthumno velikom bosanskohercegovačkom filozofu prof. dr. Rasimu Muminoviću.</p><h2>Predavao na više univerziteta u BiH i regionu</h2><p>Prof. dr. Rasim Muminović bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, te predavač na više univerziteta u BiH i regionu. Svoju filozofiju politike zasnivao je na ideji da društvo može opstati i napredovati jedino ukoliko je utemeljeno na znanju, etici i kritičkom mišljenju. Kritikujući destruktivne ideologije 20. stoljeća, posebno one koje su dovele do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i stradanja Bošnjaka, Muminović je ukazivao da su nasilje, zločini i mržnja posljedica „pervertirane svijesti“ i odsustva umstvenog i humanog djelovanja.</p><p>Muminović je upozoravao da društva koja marginaliziraju filozofiju i znanje ostaju podložna manipulacijama, ideološkim zabludama i političkoj destabilizaciji.</p><h2>Govorit će akademici iz BiH i regiona</h2><p>Njegova misao danas se prepoznaje kao jedno od najznačajnijih filozofskih svjedočanstava o modernom društvu, ideologiji i sudbini Bosne i Hercegovine.</p><p>Na naučnom skupu o filozofsko-znanstvenom diskursu Rasima Muminovića govorit će eminentni akademici i profesori iz BiH i regiona, poznavaoci rahmetli Rasima Muminovića i njegovih filozofskih i naučnih ostvarenja, koja su, nažalost, kao i sam prof. Muminović, prilično zaboravljena.</p>

Bit će upriličen večeras, 21. maja 2026. godine, u 18.00 sati, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu

Naučni skup posvećen posthumno velikom bh. filozofu

<p>Povodom obilježavanja nekoliko značajnih datuma u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, i ove godine, 8. i 9. maja 2026. godine, održan je IV međunarodni festival horske muzike u Sarajevu, koji je prerastao u tradicionalnu manifestaciju.</p><p>Centar za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ bio je ispunjen muzikom, emocijama i zajedništvom, okupljajući horove iz Bosne i Hercegovine i regiona.</p><p>U izuzetnoj atmosferi, koju su svojim nadahnutim nastupima upotpunili članovi hora „Šapat srca“ iz Novog Grada, Mješoviti hor „Luča“ sa Cetinja iz Crne Gore, članice ženskog hora „YamanHane“ Udruženja žena iz Bosne u Puli, kao i domaćini - Mješoviti hor ŽKUD-a „Željezničar“ iz Sarajeva, publika je uživala u večeri koja je slavila ljepotu horskog izraza, prijateljstvo i univerzalni jezik muzike.</p><h2>Njegovanje kulture sjećanja</h2><p>Festival je održan u organizaciji Asocijacije „BH Folk Fest“ Sarajevo, povodom obilježavanja značajnih datuma: Dana Kantona Sarajevo, Dana Evrope, Dana pobjede nad fašizmom, kao i Dana Asocijacije „BH Folk Fest“. Upravo kroz ovakve programe njeguje se kultura sjećanja, promoviraju univerzalne vrijednosti i snažno podržava razvoj horske muzike u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.</p><p>Multimedijalna sala Centra „Safet Zajko“ bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, potvrđujući koliko publika cijeni i voli horsku umjetnost. Posjetioci su imali priliku uživati u bogatom i raznovrsnom repertoaru, satkanom od emocije, tradicije i umjetničke posvećenosti.</p><p>Koncert je svečano otvorila studentica Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu Kanita Kahrimanović, solistica na flauti, intoniranjem himne Bosne i Hercegovine. Nakon toga prisutnima su se obratili rukovoditeljica Centra Samra Omerbašić-Jusić i direktor festivala prof. Sahudin Kačar, ističući zadovoljstvo što se ovakav program realizira upravo u Centru „Safet Zajko“, mjestu susreta, uspomena, raznolikosti i zajedništva.</p>

<h2><br></h2><h2>Gosti Festivala obišli Konjic, Jablanicu i Mostar</h2><p>Predsjednik Organizacionog odbora festivala, prof. dr. Hazim Bašić, nije krio zadovoljstvo kvalitetom i ljepotom programa ovogodišnjeg festivala. </p><p>Nakon Sarajeva, gosti Festivala obišli su Konjic, Jablanicu i Mostar. Posebno emotivan trenutak predstavljala je gesta hora „YamanHane“ iz Pule i hora „Luča“ sa Cetinja, koji su zajedno, pod dirigentskom palicom Ane Ostreg iz Pule, izveli prelijepu sevdalinku „Emina“ ispred spomenika pjesnika Alekse Šantića. </p><p>- Taj emotivni trenutak, uz brojne druge tokom festivalskog programa u Sarajevu, zaokružio je priču o zajedništvu u svim našim različitostima - kazao je za „Avaz“ direktor festivala prof. Sahudin Kačar.</p><p>Festival horske muzike još jednom je potvrdio da umjetnost ima snagu povezivanja ljudi, kultura i generacija, čuvajući sjećanje na važne datume i ličnosti te gradeći mostove razumijevanja, mira i zajedničkih vrijednosti.</p>

Festival je održan u organizaciji Asocijacije „BH Folk Fest“ Sarajevo

IV međunarodni festival horova u  Sarajevu

IV međunarodni festival horske muzike u Sarajevu

<p>U Bosni i Hercegovini 7. maja je obilježen Dan džamija, koji simbolično podsjeća na rušenje ili oštećenje brojnih džamija i drugih vakufskih objekata tokom agresije na RBiH 1992. - 1995. godine, povezujući sudbinu bh. džamija sa žrtvama i sudbinom Bošnjaka. </p><p>Još jedan od razloga što se upravo na taj datum obilježava Dan džamija jeste što su 7. maja 1993. godine, u jeku agresije na RBiH, srpske vojne snage minirale i do temelja srušile Ferhad-pašinu džamiju u Banjoj Luci, iako je, 1950. godine, uvrštena na popis bosanskohercegovačke kulturne baštine, a time i zaštićena od devastiranja. A 23 godine nakon rušenja, 7. maja 2016., obnovljena Ferhadija je otvorena za vjernike. </p><p>Džamija Ferhadija, koju je 1579. godine izgradio Ferhad-paša Sokolović, bosanski sandžak-beg koji je tada vladao sjevernom Bosnom, jedna je od najljepših džamija u svijetu. Kompleks Ferhadije čine džamija, avlija, mezarje, česma, okolni zid s kapijom i tri turbeta ispod kojih su mezari Ferhad-paše Sokolovića, njegove unuke Safi-kadune i njegovog zastavnika. </p><h2>Historijski spomenici</h2><p>Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, sredinom 15. stoljeća, počela je i gradnja džamija u našim gradovima, najvažnijih islamskih, ali i uopće historijskih spomenika u našoj zemlji, koje svojom arhitekturom prikazuju i kulturu perioda u kojem su građene. Osmanlije su nakon osvajanja određenog mjesta, osnivale novi grad, gradeći prvo džamije oko kojih se potom širilo naselje. Danas ih je na prostoru naše zemlje više od 1.900, a svojom monumentalnošću, ljepotom i specifičnošću predstavljaju simbole mira i razglednice bosanskohercegovačkih gradova. </p><p>Džamije su mjesta gdje se muslimani okupljaju radi obavljanja zajedničkog namaza, edukacije i drugih vjerskih manifestacija. Riječ džamija je arapskog porijekla i znači: sastaviti, spojiti, sakupiti, (po)staviti zajedno, a sličnog značenja je i riječ džemat. </p><p>Specifičnost arhitekture džamija čine okrugli centralni prostor nad kojim se uzdiže jedna ili više munara, s koje mujezin poziva vjernike na molitvu, potom harem, odnosno ograđeno dvorište sa šadrvanima za uzimanje abdesta, u kojem se često nalaze i turbeta s mezarima vakifa i istaknutih muslimana. </p><p>Pod džamije prekriven je ćilimima, a na zidu nasuprot glavnom ulazu smješten je mihrab, ukrašena udubina u zidu okrenuta u smjeru Meke, pred kojom uči imam. U blizini mihraba nalazi se mimber, povišeno mjesto za hutbe, izrađeno od izrezbarenog drveta ili kamena. Strop džamije ukrašen je arapskim ornamentima izvedenim u mozaiku, s kojeg visi veliki, uglavnom kristalni luster. Najstarije bosanskohercegovačke džamije izgrađene su u 15., a najljepše u 16. stoljeću. Ovi grandiozni i dostojanstveni spomenici kulture stoljećima odolijevaju zubu vremena, očaravajući svojom ljepotom i ispunjavajući mirom svakog posjetitelja.&nbsp; &nbsp;</p>

<h2>Turhan Emin-begova u Ustikolini</h2><p>Prva džamija u Bosni i Hercegovini izgrađena je u Ustikolini 1448/1449. godine. Džamija se nalazi u centru Ustikoline, gradića 25 kilometara udaljenog od Goražda. Prema narodnom predanju, zadužbina je Turhan Emin-bega, vojskovođe osmanskog sultana Murata II. Ovu džamiju spomenuo je u svom putopisu čuveni turski putopisac Evlija Čelebi, koji je boravio u našim krajevima 1664. godine. Početkom Drugog svjetskog rata, 1941. godine, Turhan Emin-begova džamija bila je spaljena. Obnovljena je 1956. godine, s gotovo svim vjerodostojnim osobinama, te stavljena pod zaštitu države. U aprilu 1992. godine, džamiju su srušile srpske snage, ali je ponovo obnovljena, te otvorena za vjernike u julu 2007. godine. Sada je ova džamija poznata i po najvišoj munari na Balkanu, visokoj gotovo 60 metara.&nbsp;</p>

<h2>Džebarska u Živinicama</h2><p>Na području Džebara u općini Živinice smještena je najstarija džamija u Tuzlanskom kantonu, Džebarska džamija, izgrađena 1463. godine, u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha. Ova džamija je posebna i po tome što je više od 10 hiljada vjernika posjeti svake prve subote u avgustu, vjerujući da, ako u Džebarskoj džamiji klanjaju tri džuma-namaza ili posjete tri uzastopna mevluda, to ima vrijednost kao da su obavili hadž.</p><h2>Kušlat džamija</h2><p>Mala džamija na litici iznad magistralnog puta koji spaja Sarajevo i Zvornik, nalazi se unutar Stare utvrde Kušlat i stoljećima skreće pažnju znatiželjnih putnika namjernika. Izgradili su je osmanski vojnici između 1460. i 1480., te je bila poznata kao vojna džamija. Do Kušlat džamije može se doći samo pješice, a u prošlosti je bila popularno mjesto, i to ne samo za vjernike. Postoje dva predanja o njenom imenu, prema jednom je ime dobila po bosanskoj plemićkoj porodici Kuršlatovića, a prema drugom po ptičijem gnijezdu.</p><h2>Čaršijska u Srebrenici</h2><p>Čaršijska džamija je prva gradska džamija u Srebrenici. Vrijeme njene izgradnje zapisao je putopisac Evlije Čelebi: “Glavna je Bajezid Velijina džamija. To je jednostavna bogomolja u starom stilu s jednom munarom, a pokrivena je ćeramitom”. Prema tome, izgrađena je između 1481. i 1512. godine, u vrijeme kad je Osmanskim Carstvom vladao sultan Bajezid II, odnosno Bajezid Velija, kako ga naziva Evlija Čelebi.&nbsp;</p>

<h2>Sultan Ahmedova </h2><p>Najstariji dokument o Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici napisan je na jednoj kamenoj ploči, pronađenoj u podnožju munare ove, kako je još nazivaju Čaršijske džamije: "Datum obnove Čaršijske džamije je u godini 912. h. g." (1506/1507.). Godine 1697., u vrijeme kad je Eugen Savojski rušio i palio bosanskohercegovačke gradove, džamija je bila srušena, ali je na njenim temeljima sultan Ahmed, 1720. godine, sagradio novu, koja danas nosi njegovo ime, a proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.</p><h2>Atik u Bijeljini</h2><p>Atik džamija u Bijeljini (Stara džamija, Carska džamija ili Sultana Sulejmana Veličanstvenog) sagrađena je između 1520. i 1566. godine. Po okončanju tursko-austrijskog rata, 1718. godine, austrijska vlast ju je pretvorila u katoličku crkvu. Nakon Beogradskog mira, potpisanog 1739. godine, kojim je Bijeljina ponovo pripala Osmanskom Carstvu, džamija je obnovljena i sagrađena joj je drvena munara. Atik džamija proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.</p><h2>Aladža u Foči</h2><p>Aladžu ili Šarenu džamiju izgradio je 1549. godine neimar Hasan Nezir, bliski saradnik najpoznatijeg osmanskoh dvorskog arhitekte Mimara Sinana, pa se po njemu naziva još i Džamija Hasana Nezira. Ovo je prva džamija u BiH sagrađena u klasičnom osmanskom stilu, te su sve kasnije džamije građene po uzoru na Aladžu. Aladža je uvrštena na liste kulturne baštine Bosne i Hercegovine i spomenika svjetske baštine UNESCO-a. Osmog avgusta 1992. godine VRS je minirala i potpuno uništila kompleks Aladža džamije u Foči. Nakon 27 godina Aladža je obnovljena i otvorena 4. maja 2019.</p>

<h2>Behram-begova </h2><p>Prema najstarijim izvorima, Behram-begova ili Šarena džamija u Tuzli podignuta je nešto poslije 1553. godine, vjerovatno za potrebe osmanske vojske. Još se naziva Časna i Atik (Stara) džamija. Kako se naziv džamije mijenjao, tako se i mahala oko nje nazivala prvo Džamijska, potom Časna, pa Atik. U 17. stoljeću džamiju je obnovio Behram-beg pa od tada nosi ime po njemu - Behram-begova. Prvobitno</p><p>sazidana džamija je nestala u velikom požaru koji je zadesio Tuzlu 1871. godine, ali je 1888. godine na njenim temeljima sagrađena nova. </p><h2>Karađoz-begova u Mostaru</h2><p>Najveća džamija u Mostaru i jedna od najljepših hercegovačkih sagrađena je 1557. prema nacrtima osmanskog arhitekte Mimara Sinana, a zadužbina je najvećeg vakifa Mostara i Hercegovine Mehmed-bega Karađoza, brata osmanskog vezira Rustem-paše Opukovića. Uz džamiju je Mehmed-beg izgradio </p><p>i medresu. Na džamiji je nekoliko natpisa, od koji se naročito ističu dva: prvi, koji je lijevo od ulaza u džamiju: „Ko vjeruje u Allahovo određenje, bit će spašen od tuge“ i drugi, koji se nalazi desno: „Sat pravde bolji je od 70 godina ibadeta“.</p><h2>Hadži Alijina u Počitelju</h2><p>Džamiju u centru Počitelja sagradio je hadži Alija Mujezinović, sin Musa-agin 1562/63., pa se po njemu naziva Hadži Alijina džamija. U 17. stoljeću džamiju je obnovio Šišman Ibrahim-paša, te od tada u narodu nosi naziv Šišman Ibrahim-pašina džamija. Uz Hadži Alijinu džamiju, zbog tvrdog tla, nema mezarja, kao što je uobičajeno kod ostalih džamija u Bosni i Hercegovini, ali u džamijskoj avliji pored munare raste veliki čempres, za koji se tvrdi da je stariji od same džamije, te donesen čak iz Libana.&nbsp;</p>

<h2>Gradska u Bosanskoj Otoci</h2><p>Prelijepa džamija na otočiću rijeke Une, u Bosanskoj Otoci, jedina je džamija u Evropi koja se nalazi na takvom specifičnom mjestu, a sagrađena je 1565. godine. Do džamije se jedino može doći mostom. Gradska džamija u Bosanskoj Otoci je poseban zaštitni znak tog grada, a prema mišljenju mnogih, ovo je najljepša džamija u Evropi.</p><h2>Dukatareva u Livnu</h2><p>Dukatareva džamija u Livnu službeno se zove po Hadži Ahmetu Dukataru, a njeno drugo ime je Glavica džamija, koje je dobila jer se nalazi na prirodnoj glavici čije se tri strane spuštaju prema rijeci Bistrici. Izgrađena je između 1562. i 1574. godine. Evlija Čelebi Dukatarevu džamiju spominje u svom putopisu 1660. godine kao staru, tvrdo zidanu, potkupolnu džamiju koja se nalazi blizu čaršije. Nad njenim vratima našao je kronogram: “Kad ova džamija milošću Allahovom bijaše pri dovršenju, tajanstveni glas reč joj kronostih: Divna li je kuća pobožnih ljudi. Godina 996.”</p><h2>Fethija u Bihaću</h2><p>Bihaćka džamija Fethija najstarija je gotička građevina u našoj zemlji. Sagrađena je 1266. godine kao crkva svetog Ante Padovanskog. Osmanska vojska, koju je predvodio segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzela je Bihać 1592. godine, kada crkva postaje džamija. U podnožju munare Fethija džamije, u kamenoj ploči, isklesan je natpis: "Za blagorodne vladavine prvaka svijetle otomanske porodice, zaštitnika vjere, uzdržavatelja gradova, našeg gospodina sultana Abdul-Aziz-hana, sagrađena je ova munara, kojoj primjera nema i obnovljena časna džamija".&nbsp;</p>

<h2>Careva džamija u Sarajevu</h2><p>Jedna od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini je sarajevska Careva džamija, izgrađena</p><p>1457., kao zadužbina Isa-bega Ishakovića, tadašnjeg bosanskog sandžak-bega i osnivača Sarajeva, a posvetio ju je sultanu Mehmedu II Fatihu, po kojem je i dobila ime Careva. U njenom haremu, prema pretpostavkama mnogih historičara, nalazi se mezar Isa-bega Ishakovića.</p><h2>Gazi Husrev-begova</h2><p>Među najznačajnije džamije i sakralne objekte u Bosni i Hercegovini svrstana je Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, u narodu poznatija kao Begova. Izgradio ju je 1530. godine mimar Ajem Esir Ali, Perzijanac iz Tabrisa, koji je tada bio glavni arhitekt Osmanskog Carstva. Njen vakif je Gazi Husrev-beg, bosanski sandžak-beg od 1521. do 1541., koji je sav svoj život posvetio izgradnji i urbanizaciji Sarajeva, te je, osim džamije, izgradio i brojne druge sarajevske objekte. Gazi Husrev-begova džamija je prva džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje, 1898. godine.</p><h2>Ali-pašina u Sarajevu</h2><p>Budimski beglerbeg i bosanski sandžak-beg Hadim Ali-paša testamentom je zavještao da se trećina imetka iz njegovog vakufa upotrijebi za izgradnju džamije uz njegov mezar. Nakon Ali-pašine smrti, 1558., džamija je izgrađena i otvorena za vjernike 1561. godine. Njena specifičnost je što nije izgrađena u tadašnjem centru grada, kako je bilo uobičajeno u gradnji džamija, nego na, u to vrijeme, periferiji Sarajeva.</p>

Ovi grandiozni i dostojanstveni spomenici kulture stoljećima odolijevaju zubu vremena, očaravajući svojom ljepotom i ispunjavajući mirom svakog

Najpoznatije džamije u Bosni i Hercegovini: Simboli mira i razglednice bh. gradova

<p>U Bosni i Hercegovini 7. maj se obilježava kao Dan džamija, koji simbolično podsjeća na rušenje brojnih džamija i drugih vakufskih objekata tokom agresije na RBiH 1992.-1995., povezujući sudbinu bh. džamija sa žrtvama i sudbinom Bošnjaka.</p><p>Još jedan od razloga što se upravo na današnji datum obilježava Dan džamija jeste što su 7. maja 1993. godine, u jeku agresije na RBiH, srpske vojne snage minirale i do temelja srušile Ferhadiju džamiju u Banjoj Luci, iako je, 1950. godine, uvrštena na popis bosanskohercegovačke kulturne baštine, a time i zaštićena od devastiranja. Također na današnji dan, 23 godine nakon rušenja, 2016., obnovljena Ferhadija je otvorena za vjernike. Ovu džamiju je, 1579. godine, izgradio Ferhad-paša Sokolović, bosanski sandžak-beg, koji je tada vladao sjevernom Bosnom. </p><h2>Simboli mira</h2><p>Džamije su mjesta gdje se muslimani okupljaju radi obavljanja zajedničkog namaza, edukacije i drugih vjerskih manifestacija. Riječ džamija je arapskog porijekla i znači: sastaviti, spojiti, sakupiti, (po)staviti zajedno, a sličnog značenja je i riječ džemat. </p><p>Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, sredinom 15. stoljeća, počinje i gradnja džamija u našim gradovima, najvažnijih islamskih, ali i uopće historijskih spomenika u našoj zemlji, koje svojom arhitekturom prikazuju i kulturu perioda u kojem su građene. Osmanlije su nakon osvajanja određenog mjesta, osnivale novi grad prvo gradeći džamije oko kojih se potom širilo naselje. Danas ih je na prostoru naše zemlje više od 1.900, a svojom monumentalnošću, ljepotom i specifičnošću predstavljaju simbole mira i razglednice bosanskohercegovačkih gradova. </p><h2>Arhitektura džamija</h2><p>Specifičnost arhitekture džamija čine okrugli centralni prostor nad kojim se uzdiže jedna ili više munara, s koje mujezin poziva vjernike na molitvu, potom harem, odnosno ograđeno dvorište s česmama (šadrvan) za uzimanje abdesta, u kojem se često nalaze i turbeta s mezarima vakifa i istaknutih muslimana. </p><p>Džamije krasi jednostavan interijer. Pod je prekriven ćilimima, a na zidu nasuprot glavnom ulazu smješten je mihrab, ukrašena udubina u zidu okrenuta u smjeru Mekke, pred kojom uči imam. U blizini mihraba nalazi se mimber, povišeno mjesto za hutbe, izrađeno od izrezbarenog drveta ili kamena. Strop džamije ukrašen je arapskim ornamentima izvedenim u mozaiku, s kojeg visi veliki, uglavnom kristalni luster. Najstarije bosanskohercegovačke džamije izgrađene su u 15., a najljepše u 16. stoljeću. Ovi grandiozni i dostojanstveni spomenici kulture vijekovima odolijevaju zubu vremena, očaravajući svojom ljepotom i ispunjavajući mirom svakog posjetitelja.&nbsp; &nbsp;</p>

Simbolično podsjeća na rušenje brojnih džamija i drugih vakufskih objekata tokom agresije na RBiH 1992.-1995.

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

<p>Na današnji dan 1942. godine, u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici, ubijen je naš književnik Hasan Kikić, patriot, revolucionar i komesar Prvog krajiškog partizanskog bataljona, jedan od najdarovitijih bosanskohercegovačkih pisaca. Ne zna se tačno gdje je Hasanov mezar, ali na planini Čemernici postoji jedna spomen-česma uz koju je mezar, za koji se pretpostavlja da je Kikićev.  </p><p>Hasan je rođen 20. avgusta 1905. godine u Gradačcu, kao jedan od sedam sinova Hase i Munire Kikić, porodice begovskog porijekla kojoj je imovinu oduzela austrougarska vlast. Nakon završene škole Kikić se zaposlio kao učitelj, prvo u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. U Rogatici je upoznao kolegicu Anku Jovanović u koju se zaljubio i ubrzo su se vjenčali, u avgustu 1932. godine. Zbog velikih problema usljed protivljenja tom braku njegove, ali i Ankine porodice, sa suprugom je odlučio da žive na neutralnom terenu i odselio se u Hrvatsku. Prvo je kao učitelj radio u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini, gdje je Anka bila učiteljica, a Hasan direktor škole.</p><h2>“Provincija u pozadini”</h2><p>Godine 1937., zajedno s grupom lijevo orijentiranih bošnjačkih intelektualaca: Skenderom Kulenovićem, Safetom Krupićem, Ešrefom Badnjevićem i Rizom Ramićem, Hasan je u Zagrebu pokrenuo časopis „Putokaz“, s ciljem kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka, koji je izlazio do 1939.</p><p>„Provincija u pozadini (Beletristički ciklus iz rata 1878-1918)“ je puni naslov Kikićevog najboljeg djela, koje je 1935. godine objavila zagrebačka „Epoha“, a za koje književnici kažu da predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, te o teškim godinama života u toku Prvog svjetskog rata.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize</h2><p>1856. - Rođen austrijski ljekar i psihijatar Sigmund Frojd (Freud), osnivač psihoanalize. Prema njegovoj teoriji, čovjek je nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom, što je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvatanja i tumačenja čovjeka. U oktobru 1897., Frojd otkriva Edipov kompleks, a 1900. objavljuje knjigu „Tumačenje snova“, svoje najznačajnije djelo koje se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: „Psihopatologija svakodnevnog života“ (1901.), „Tri rasprave o teoriji seksualnosti“ (1905.), „Šale i njihova povezanost s nesvjesnim“ (1905.). Godine 1902., osnovao je Psihološko društvo srijedom u kojem je okupljao svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler).</p><p>1856. - Američki istraživač i admiral Robert Edvin Piri (Edwin Peary), čija je ekspedicija u aprilu 1909. uspjela da prva dospije do Sjevernog pola, rođen je na današnji dan. Ispitao je najsjeverniji dio Grenlanda, oplovio ga i 1901. ustanovio da je otok. Djela: "Na sjever preko Velikog leda", "Najbliže polu", "Sjeverni pol", "Tajne polarnih putovanja".</p><p>1861. - Rođen indijski pisac i filozof Rabindranat Tagore, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913. godine. Napisao je više od hiljadu poema, 24 drame, osam romana, najmanje osam tomova pripovijedaka, više od 2.000 pjesama i mnoštvo eseja. Pisao je na bengalskom jeziku, a poeziju je sam prevodio na engleski. Njegova poezija odlikuje se jednostavnošću emocija i lirskim dostojanstvom jezika, eseji snagom i jasnoćom misli, a romani društvenom sviješću. Glavni cilj bilo mu je povezivanje istočne i zapadne kulture. Djela: zbirke pjesama "Gradinar", "Gitandžali", zbirke pripovijedaka "Grupa priča", "Zlatan čamac", "Kasna žetva", "Snovi", "Nuđenja", roman "Gora", lirske drame "Čitra", "Malini", publicistički rad "Nacionalizam".</p><p>1862. - Umro američki pisac Henri Dejvid Toro (Henry David Thoreau), jedan od najboljih američkih esejista, nazvan "pustinjak Valdena" zato što je od 1845. do 1847. živio usamljenički u šumama pored jezera Valden. U najvažnijem djelu - zbirci od 18 eseja "Valden", poznatoj i kao "Život u šumi", opisao je usamljenička iskustva i poglede na život i društvo. Ostala djela: "Dnevnik" (14 knjiga), eseji "Građanska neposlušnost", "Ropstvo u Masačusetsu", "Odbrana Džona Brauna".</p>

<h2>Safvet-beg Bašagić rođen prije 156 godina</h2><p>1870. - U Nevesinju rođen Safvet-beg Bašagić, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka. Po majci Almas-hanumi bio je unuk Derviš-paše (Dedage), a praunuk Smail-age Čengića, pa je Safvet-beg i s očeve (Ibrahim-beg) i s majčine strane potomak starih begovskih porodica istočne Hercegovine. Ovaj pjesnik, historičar, dramski pisac, prevodilac, političar i intelektualac, prvi savremeni orijentalista i osmanista 20. vijeka, bio je i predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture. </p><p>1895. - Rođen američki glumac italijanskog porijekla Rudolf Valentino (Rudolph), najpopularnija filmska zvijezda početkom 20. vijeka. Premda skromnih glumačkih sposobnosti, proslavio se u nijemim filmovima ulogama zavodnika, stekavši milione obožavateljki. Filmovi: "Četiri jahača apokalipse", "Dama s kamelijama", "Šeik", "Šeikov sin", "Krv i pijesak", "Mladi radža", "Gospodin Boker", "Crni orao".</p><p>1915. - Američki filmski glumac i režiser Orson Vels (Welles), čiji je prvi film "Građanin Kejn" jedan od najboljih u historiji kinematografije, rođen je na današnji dan. Dobio je 1971. Oskara za životno djelo. Ostali filmovi: režija i gluma - "Veličanstveni Ambersonovi", "Dama iz Šangaja", "Magbet", "Otelo", "Zrno zla", "Gospodin Arkaden", "Proces", "Ponoćna zvona", "Istine i laži", gluma - "Sirotica iz Lokvuda", "Treći čovjek", "Hotel ‘Internacional’".</p><p>1919. - Na Versajskoj mirovnoj konferenciji poslije Prvog svjetskog rata poraženoj Njemačkoj oduzete kolonije u Africi.</p>

<h2>Ivica Osim: 85. godišnjica rođenja „Štrausa s Grbavice”</h2><p>1941. - Rođen Ivica Osim, legendarni bosanskohercegovački fudbaler i trener, poznat i po nadimcima Švabo i „Štraus s Grbavice”. Za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i bio u timu koji je na Evropskom prvenstvu 1968. osvojio srebro. Željezničar je kao trener vodio od 1978. do 1986. godine, kada je postao selektor Jugoslavije sve do početka agresije na BiH, 1992. godine. Osim je potom trenirao grčki Panathinaikos, s kojim je dva puta osvojio Kup Grčke. Iz Grčke odlazi u Austriju i trenira klub Sturm, s kojim je dva puta bio šampion i dva puta osvojio Kup Austrije, te nastupao u Ligi prvaka od 1998. do 2000. godine. Poslije odlazi da trenira japanski JEF United, s kojim 2005. godine osvaja Liga kup Japana, a posljednji trenerski angažman imao je kao selektor Japana 2007. godine. Osim je, 16. novembra 2007., doživio moždani udar, a 26. novembra se probudio. Godine 2011., FIFA je postavila Osima na čelo Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH. Preminuo je 1. maja 2022. godine.</p><p>1949. - Umro belgijski pisac flamanskog porijekla Moris Meterlink (Maurice Maeterlinck), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1911. godine. Djela: pozorišni komadi "Peleas i Melisanda", "Mona Vana", "Plava ptica", "Princeza Malen", djela filozofsko-lirske inspiracije "Mudrost i sudbina", "O smrti", "Život pčela", "Život mrava", zbirka pjesama "Topli staklenci".</p><p>1961. - Rođen Džordž Timoti Kluni (George Timothy Clooney), američki filmski glumac, reditelj, scenarist i producent, koji je slavu stekao ulogom doktora Daga Rosa (Doug Ross) u “Hitnoj službi”, a kasnije nastupima u prvorazrednim filmovima. Dobitnik je Oskara i dva Zlatna globusa. U januaru 2008. godine, postao je mirovni ambasador Ujedinjenih nacija.</p><p>1992. - Umrla američka filmska glumica njemačkog porijekla Marlen Ditrih (Marlene Dietrich), koja je snimila više od 50 filmova i važila za najtipičniji primjer vamp-glumice. Sahranjena je u rodnom Berlinu, iako je najveći dio života provela u SAD, gdje je pobjegla od režima Adolfa Hitlera, odbivši 1937. nacističkog diktatora koji joj je ponudio sjajnu umjetničku karijeru u Njemačkoj. Filmovi: "Plavi anđeo", "Žudnja", "Maroko", "Šangaj-ekspres", "Kismet", "Obeščašćena", "Svjedok optužbe", "Suđenje u Nirnbergu".</p><p>1994. - Francuski predsjednik Fransoa Miteran (François Mitterrand) i engleska kraljica Elizabeta II otvorili tunel ispod kanala La Manš.</p><p>2007. - Umro kompozitor Đorđe Novković. Rođen je 2. septembra 1943. godine u Sarajevu. Šezdesetih godina svirao je s “Indexima”, a 1967. godine osnovao pop grupu “Pro arte”. Iduće, 1968.,  preselio se u Zagreb, te iste te godine na Zagrebačkom festivalu u večeri šansone s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi, ali ogroman uspjeh. Iako je pjesma "Stari Pjer" tada osvojila "tek" treće mjesto stručnog žirija, nedugo potom postala je svjetski hit, postigavši najveći uspjeh u svijetu od svih pjesama s balkanskih prostora do sada. Osim, nama najpoznatije, izvorne izvedbe Ivice Percla, šansona "Stari Pjer" planetarnu slavu stekla je izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata (na specijalnoj LP ploči UNICEF-a), pod imenom "Dans le soleil et dans le vent" ("U suncu i u vjetru"). Novković je pisao pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Džoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Gabi Novak, grupe “Pro arte”,  “Srebrna krila” itd., te bio najtiražniji kompozitor.</p>

Danas je srijeda, 6. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 239 dana

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

<p>Na današnji dan 2017. godine, preminuo je Vehid Gunić, bosanskohercegovački  novinar, urednik, književnik i voditelj. </p><p>Bio je urednik i voditelj brojnih emisija na TVSA: Dnevnik, Nedjeljno popodne, Znanje-imanje, kviz „Olimpijski vremeplov“ uoči 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Uređivao je vikend program “Noćni džep”, “Nedjeljom zajedno”, zatim otvoreni (ratni) program BHRT-a. </p><p>Gunić je rođen 1941. godine, u Kozarcu. Nakon agresije na RBiH uređivao je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića” iz 135 zemalja koje je obišao. Radio je i kao specijalni izvještač s mnogih svjetskih događaja.</p><p>Također, uređivao je i vodio jednu od najpopularnijih emisija „Meraklije“, posvećenu očuvanju tradicionalne bosanske gradske lirske pjesme - sevdalinke. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim bh. tradicionalnim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek trajanja. Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, Gunić je uvrstio u svoje knjige – antologije sevdalinki.</p><h2>Razgovor s Alijem</h2><p>Vehid Gunić je jedini balkanski novinar koji je intervjuirao Muhameda Alija (Muhammad), najboljeg svjetskog boksera teške kategorije svih vremena i najboljeg sportiste 20. stoljeća. U Lujsvilu, rodnom gradu Muhmeda Alija, u njegovom muzeju, na istaknutom mjestu nalazi se i Gunićeva knjiga "On najveći - Muhamed Ali".</p><p>Naime, 1983. godine Vehid je na Televiziji Sarajevo vodio kviz “Olimpijski vremeplov”, koji je bio posvećen Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Velika popularnost tog kviza mu je donijela ponudu da o trošku Amerikanaca posjeti Los Anđeles, gdje su se održavale Ljetne olimpijske igre 1984. godine. Prilikom popunjavanja formulara za ulazak u SAD Gunić je napisao da bi volio uraditi intervju sa, u to vrijeme, najboljim bokserom svijeta - Muhamedom Alijem. </p><p>Odmah nakon dolaska u SAD, Vehid je krenuo u ostvarenje svog velikog profesionalnog cilja: Intervju s najvećim sportistom svijeta svih vremena. A onda mu je iz štaba slavnog Alija poručeno da je cijena minute razgovora sa slavnim bokserom 2.500 dolara (otprilike 4.500 KM).    </p><p> </p><p>Na svaki poziv Vehida Gunića sekretarice za medije Muhameda Alija bi se svakodnevno i strpljivo javljala, a onda i odgađala susret. </p><p>- Na moje stalne upite: “Šta je s Alijem?”, odgovarala je: “Činimo sve da se susretnete s gospodinom, ali uvijek iskrsnu neki problem”. Jednog dana sam gospođi ljubazno rekao: “Molim vas, zapišite i doslovno prenesite gospodinu Aliju ovakvu poruku: Uredniku Televizije Sarajevo Vehidu Guniću je poznato da gospodin Ali ima najblistaviju sportsku karijeru na svijetu. Toj biografiji nedostaje još samo jedan jedini podatak, a taj je da je slavnog boksera intervjuisao najveći i najznačajniji novinar današnjice – Vehid Gunić”. Bila je zbunjena. No, upalilo je. Pamtim da me je uskoro pozvala i rekla da požurim da razgovaram sa šampionom – opisivao je Vehid kako je došao do Alija.</p><p>Razgovor Vehida Gunića i Muhameda Alija trajao je duže od osam sati. </p><p>- Rekao mi je da mu je boks dao i oduzeo sve – kazao je, između ostalog, Vehid nakon razgovora, o kojem je kasnije napisao i knjigu. </p><p>I u svojoj knjizi „Putovanja radi povratka“ Vehid Gunić se prisjetio detalja čuvenog razgovora sa slavnim Alijem.</p><h2>Brojna djela</h2><p>Gunić je napisao 30-ak knjiga, putopisnih, dokumentarnih, intervjua… U njegova najznačajnijih djela svrstavaju se: “Doktor Eso”, “On najveći – Muhamed Ali”, “Moji savremenici”, “Strah od pušenja”, a naročito knjiga najboljih bosanskih izreka “Na nebu paučina” koja predstavlja neprocjenjivu zbirku narodnih izreka i izvornog jezika Bosne, oživljavajući bogatu kulturnu baštinu i jezičko naslijeđe kroz zbirku izraza koji opisuju mjesta, običaje i narodnu mudrost.</p><p>Veliku književnu i dokumentarističku vrijednost ima njegov sarajevski ratni dnevnik “Evropo, stidi se” (četiri izdanja), a antologijsku izbori sevdalinki s komentarima, “Meraklije”, “Meraklije I”, “Meraklije 11”, “Sevdalinke 1 i 2”, “Sevdalinke o gradovima”, “Sarajevo, divno mjesto” i “Najbolje sevdalinke”…</p><p>Svojim radom i djelima ovaj veliki bosanskohercegovački patriota ostavio je ogroman pečat u kulturi i historiji Bosne i Hercegovine.  </p><h2>Fatima Gunić</h2><p>Vehidova supruga učiteljica Fatima Gunić poginula je 9. novembra 1993. godine u Sarajevu, od četničke granate u improviziranoj školi. S njom su ubijeni i njeni učenici Adis Mujala (1984.) i Vedad Mujkanović (1984.) te Feđa Salkić (1987.), učenik prvog razreda koji je stajao čekajući nastavu. Teže i lakše su ranjena još 23 učenika. Danas ta osnovna škola nosi naziv “Fatima Gunić”, a kao podsjetnik na ubistvo učiteljice i njenih učenika otvorena je i spomen-soba u prostorijama škole.</p>

<h2>Umro hemičar Georg Brant, koji je otkrio kobalt</h2><p>1768. - Umro Georg Brant (Brandt), švedski hemičar zaslužan za otkriće kobalta 1735. godine, prva osoba koja je otkrila metal nepoznat u antičkom dobu. Bio je profesor hemije na Univerzitetu u Upsali, a preminuo je u Štokholmu. Pokazao je da je kobalt izvor plave boje kod stakla, a ne bizmut kao što je prije smatrano (kobalt i bizmut najčešće su se pojavljivali u istoj rudi).</p><p>1854. - Rođen francuski matematičar, fizičar i filozof Žil Anri Poenkare (Jules Henri Poincare), koji je prije Alberta Ajnštajna (Einstein) zasnovao specijalnu teoriju relativiteta. Objavio je više od 500 matematičkih radova, izučavao analitičku i nebesku mehaniku, hidrodinamiku, astronomiju, geodeziju, teorijsku i matematičku fiziku. U filozofiji se bavio teorijom nauke, teorijom saznanja i općom metodologijom. Objavio je 32 knjige. Najpoznatija djela: "Nauka i hipoteza", "Vrijednost nauke", "Nauka i metoda", "Nove metode nebeske mehanike 1-3".</p><p>1899. - Američki pijanist, kompozitor Edvard Kenedi "Djuk" Elington (Edward Kennedy „Duke” Ellington), jedan od najznačajnijih svjetskih džez muzičara svih vremena, rođen je na današnji dan. Orkestar koji je osnovao 1926. uzor je svim orkestrima džez muzike. Napisao je gotovo 2.000 kompozicija.</p><p>1907. - Rođen američki filmski režiser austrijskog porijekla Fred Cineman (Zinnemann), autor filmova realističke opservacije i angažovanog tretmana socijalnih problema i unutrašnjih moralnih sukoba. Filmovi: "Oči u noći", "Sedmi krst", "Ljudi", "Tereza", "Tačno u podne", "Svat", "Odavde do vječnosti" , "Oklahoma!", "Šešir pun kiše", "Starac i more", "Priča o kaluđerici", "Čovjek za sva vremena" , "Operacija `Šakal`"…</p>

<h2>Rođen maestro Zubin Mehta, dirigent i violinist</h2><p>1936. - Rođen indijski dirigent i violinist Zubin Mehta, jedan od najvećih dirigenata 20. stoljeća, čije dirigovanje odlikuju fascinantna sugestivnost, romantična toplina izraza i raskošna sonornost. Maesrto Mehta je doživotni počasni dirigent i član nekoliko uglednih svjetskih orkestara i međunarodnih muzičkih institucija. Kao operski dirigent Mehta je debitovao 1963. godine, izvedbom Pučinijeve (Puccini) opere “Toska”  u Montrealu. Od tada do danas dirigovao je u njujorškoj operi Metropolitan, Bečkoj državnoj operi, Kraljevskoj operi u Kovent Gardenu, milanskoj Scali, operskim kućama u Čikagu i Firenci te na Svečanim igrama u Salzburgu. Bosancima i Hercegovcima, a posebno Sarajlijama, Zubin Mehta je ostao u najljepšem sjećanju, jer je, 19. juna 1994. godine, dok su padale granate na grad, u ruševinama Sarajevske vijećnice dirigovao na koncertu Sarajevske filharmonije, kada je izveden Mocartov (Mozart) “Requiem”. Nakon 30 godina, maestro Mehta je ponovo došao u Sarajevo, ali mirno i izgrađeno, gdje je, 13. jula 2024., povodom 100. godišnjice Sarajevske filharmonije dirigovao koncertom nazvanim „Sad je drugačije“.</p><p>1980. - Umro engleski reditelj Alfred Hičkok (Hitchcock), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmskih reditelja svih vremena u svijetu. Proslavio se filmovima kriminalističkog žanra i strave, u kojima je sa svojevrsnim humorom slikao građansko društvo. Režirao je više od 50 filmova, a najpoznatiji je po filmovima iz žanra trilera. Neki od njegovih filmova su: “Ptice”, “Psiho”, “Vrtoglavica”, “Rebeka”, “Topaz”, “Porodična zavjera”… Iako se smatra jednim od najznačajnijih režisera svih vremena, Hičkok nikada nije dobio Oskara za najbolju režiju. Nominacije je osvajao pet puta, a nagradu je dobio tek 1967., i to počasnu, za životno djelo, čime su se glasači Akademije pokušali iskupiti zbog nepravde koju su mu načinili. Povodom 100. godišnjice filma, 1995., proglašen je rediteljem stoljeća.</p><p>2008. - Preminuo Albert Hofman (Hofmann), švajcarski hemičar, najpoznatiji po otkriću lisergične dietilamidne kiseline (LSD-25). Hofman je autor više od 100 naučnih radova kao i nekoliko knjiga od kojih je i “LSD: My Problem Child”. Sve do svoje smrti bio je u centru pažnje internacionalnog simpozija o temi LSD-a. Hofmann je LSD smatrao "lijekom za dušu" i protivio se nastaloj zabrani koja je drogu "gurnula" u podzemlje. Naime, droga je "oteta" od pokreta mladih 1960-ih godina i otada je osuđivana; na neki način, LSD se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Hofmanov zaključak je bio kako je LSD opasan samo u krivim rukama.&nbsp;</p>

<h2>Princ Vilijam i Kejt Midlton: 15. godišnjica vjenčanja </h2><p>2011. - Vjenčali su se britanski princ Vilijam (William) i Kejt Midlton (Kate Middleton). Mnogima omiljeni kraljevski par upoznao se 2001. godine tokom studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj. Kejt je studirala historiju, a Vilijam geografiju. Dan vjenčanja svoga unuka kraljica Elizabeta II proglasila je državnim praznikom. Ulice i vozila javnog prijevoza bili su okićeni, a gosti su na vjenčanje morali doći odjeveni prema posebnim pravilima koja je izdala kraljica. Muškarci su morali nositi najbolja odijela, a sve žene morale su nositi šešire. Kejtinu vjenčanicu, izrađenu od čipke i šantung svile, dizajnirala je Sarah Barton (Burton) iz modne kuće „Alexander McQueen“. Vjenčanju Vilijama i Kejt, održanom u Vestminsterskoj palači, prisustvovali su brojni poznati gosti iz svijeta šoubiznisa, sporta i politike, te pripadnici kraljevskih porodica širom svijeta.&nbsp;</p>

Danas je srijeda, 29. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 246 dana

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik 

<p>Na današnji dan 1910. godine, rođen je Šukrija Pandžo, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih dječijih pisaca. U rodnom Ulogu kod Kalinovika završio je osnovno školovanje, učiteljsku školu u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. </p><p>Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. U zavičaju je Šukrija nalazio poticaje i inspiraciju za pjesme i priče o dječacima i djevojčicama na njihovom trnovitom životnom putu. </p><p>Osnovne teme ovog pjesnika malih radosti i tuga, jesu djeca sa sela, njihovi prvi susreti s gradom, sumnje, nedoumice i strahovi od nepoznatog. </p><h2>Osnivač emisije „Veselo veče“</h2><p>Prije zaposlenja kao nastavnik u Sarajevu radio je kao učitelj i nastavnik u raznim seoskim školama, a bio je, 1947. godine, i direktor Bihaćke gimnazije. Sve to vrijeme bio je angažiran na poboljšanju školstva u Bosni i Hercegovini. Godine 1948., postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radio Sarajeva, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Pandžo je proživio režime triju država: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali njegova djela krasi specifičan izraz, koji se nije prilagođavao niti podilazio vlastodršcima. Prvenstveno mu je bilo stalo do njegovog intimnog univerzuma, do želje da se nametne isključivo skladnom i iskrenom pjesmom ili pričom. Slikovitom lakoćom pripovijedanja izražavao je privrženost zemlji, prirodi i ljudima, ostajući dosljedan i izvan vremena, vezujući se za zavičajne pejzaže i oživljavajući svijet djetinjstva viđen očima učitelja, đaka i roditelja. To najbolje potvrđuje njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću”, koja je obavezna lektira u osnovnim školama.</p><h2>Titov Orden zasluga za narod</h2><p>I Pandžine novele su, poput pjesama, jednostavne, čitljive, s opisom življenja u bosanskohercegovačkom specifičnom ambijentu. Likovi u njegovim pričama često idu rubom nesreće koja im predstoji, kao teško promjenljiva životna sila. </p><p>Prateći teške sudbine svojih junaka, on je pretakao svoja osjećanja u riječi, tumačeći psihologiju mladih u dodiru s novim, njima nepoznatim svijetom, opisujući njihov veliki strah pred čudima tog realnog svijeta. Upravo zbog te Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici: „Pjesme“, „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Poezija“, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ - pripovijetke, „Dobro mi došli“ - pjesme za djecu, „List na putu“ - pjesme za djecu.</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, za zbirku pjesama „Razgovori“ (1954.) i zbirku priča „Samo još kosovi zvižduću“ (1961). Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>Velikan pisane riječi Šukrija Pandžo preminuo je 30. maja 1984. u Sarajevu.</p>

<h2>Umrla Marija Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana I</h2><p>1403. - Umrla Marija Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana I, kćerka jednog od njegovih sinova - Ninoslava, bana Stjepana II ili Vladislava, pouzdano se ne zna kojeg. Neki izvori je nazivaju sestrom prvog bosanskog kralja Tvrtka I (što bi njenim ocem činilo Tvrtkovog oca Vladislava) ili navode Vladislava kao njenog oca, drugi sestrom ugarsko-poljske kraljice Elizabete (što bi njenim ocem činilo Elizabetinog oca Stjepana) ili je nazivaju kćerkom bana, dok treći tvrde da je ona bila kćerka Ninoslava. Karlo IV (car Svetog Rimskog Carstva) dogovorio je njen brak s helfenštajnskim grofom Ulrihom kako bi podigao njegov status u društvu. Brak je sklopljen prije 26. aprila 1352. godine. Međutim, Marija i njen muž su vodili vrlo rasipan život, te je dinastija Helfenštajn ubrzo počela propadati, bili su prisiljeni prodavati svoj teritorij kako bi otplatili dugove. Godine 1372., Marija je ostala bez muža, koji je ubijen. S njim je imala dvoje djece, helfenštajnskog grofa Fridrika I i kćerku Beatriciju.</p><p>1521. - Portugalskog moreplovca u službi Španije Ferdinanda Magelana (Magellan), vođu ekspedicije koja je dokazala da je Zemlja okrugla, ubili su urođenici na filipinskom ostrvu Maktan. Magelan je prvi ispitao jugoistočne obale Južne Amerike, a kod Ognjene zemlje otkrio je moreuz između Atlantskog i Tihog okeana, nazvan Magelanov moreuz. Poslije njegove smrti ekspedicija je nastavila put i oplovila Planetu, vrativši se 1522. u Španiju sa samo jednim brodom i 18 ljudi - od pet brodova i 270 mornara, koliko ih je 1519. krenulo na put.</p><p>1737. - Rođen engleski historičar Edvard Gibon, čije je sedmotomno djelo "Opadanje i propast Rimskog carstva", u kojem je obuhvatio historiju Rima i Romeje od drugog do 15. vijeka, jedno od najznačajnijih u svjetskoj historiografiji.</p><p>1791. - Američki pronalazač Semjuel Finli Breze Morze (Samuel Finley Breese Morse), konstruktor aparata koji električnim impulsom prenosi pisane znakove na daljinu, rođen je na današnji dan. Aparat je patentirao 1837. i nazvao ga telegraf. Prvi telegraf je pušten u rad 1844. na liniji Vašington - Baltimor. Sastavio je i azbuku za telegrafisanje od tačaka i crtica, nazvanu Morzeova azbuka.</p><p>1820. - Rođen engleski filozof i sociolog Herbert Spenser, koji je nastojao da sistematizira sve oblasti iskustva na osnovu pojmova razvitka, prilagođavanja i progresa i smatrao da je osnovni zadatak filozofije da otkriva zakone važeće za sve oblasti društvene i prirodne zbilje. Prije Čarlsa Darvina (Charles) počeo je da razvija evolucionistička shvatanja. Djela: "Sistem sintetičke filozofije", "Uvod u studije sociologije", "Faktori organske evolucije", "Klasifikacija nauka", "Autobiografija".</p><p>1915. - Umro ruski kompozitor i pijanista Aleksandar Nikolajevič Skrjabin, preteča ekspresionizma, čije je stvaralaštvo zasnovano na teozofskoj koncepciji svijeta. Djela: kompozicije za orkestar "Božanstvena poema", "Prometej", "Poema ekstaze", klavirski preludijumi, sonate, etide.</p>

<h2>Rođen Irfan Horozović, bh. književnik i dramatičar</h2><p>1947. - Rođen Irfan Horozović, bosanskohercegovački književnik i dramatičar. Bio je odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti „Novog glasa“ u Banjoj Luci, te urednik u igranom programu Federalne televizije i glavni urednik časopisa „Život“. Dramski tekstovi su mu izvođeni na radiju („Šesta smrt Benjamina Talhe“, „Zadovoljština“, „Kuburović“, „Posuđena rečenica“), u teatrima („Ružičasta učiteljica“, „Soba“, „Pehlivan Arif Tamburija“, „Šeremet“, „Proba“, „Tri Sabahudina“) i na televiziji („Šeremet“). Neki od tih tekstova prevedeni su i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige „Talhe“ nazvana „Priče iz Šedrvanskog vrta“ postavljena je u Rimu. Preminuo je 2. decembra 2025. godine.</p><p>1998. - Umrla En Deklo (Anne Desclos), francuska književnica, poznata i pod svojim pseudonimima Dominique Aury i Pauline Réage. Nakon završenih studija na Sorboni, bavila se novinarstvom do 1946. godine, kada uzima pseudonim Dominique Aury i počinje da radi u izdavačkoj kući „Gallimard“. Nakon seksističke opaske svog poslodavca da nijedna žena ne može napisati dobar erotski roman, En se naljutila i pod pseudonimom Pauline Reage izdala, 1954. godine, komercijalno uspješan roman "Priča o devojci O.". Zbog eksplicitnosti djela, autorica i izdavač su završili na sudu. Da je autorica tog djela, priznala je tek 40 godina nakon objave u intervjuu za časopis “New Yorker”. </p><p>2023. – U 79.  godini umro Džeri Springer (Jerry Springer), legendarni američki televizijski voditelj i bivši gradonačelnik Sinsinatija. Od 1991. do 2018. Džeri je snimio 27 sezona hit tok šoua „The Jerri Springer Show”, koji je bio poznat po svojim kontroverznim temama i često po tučama među gostima.&nbsp;</p>

Danas je ponedjeljak, 27. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 248 dana

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

<p>Amsterdam, glavni grad Nizozemske, koji leži na više od 160 kanala povezanih s gotovo 1.500 mostova, osnovan je krajem 12. stoljeća kao malo ribarsko mjesto na obali rijeke Amstel po kojoj je i dobio ime. Ovaj grad na vodi u kojem se historija ogleda u svakom kanalu, zbog čega je nazvan i „Venecijom sjeverne Evrope”, nedavno je “ugostio” novinarku “Dnevnog avaza”. </p><p>Prema istraživanju koje je provela organizacija “Economist Intelligence Unit”, Amsterdam je drugi najbolji grad za život. Ipak, iako je glavni i najveći grad u državi te finansijski i kulturni centar, sjedište nizozemske vlade nalazi se u Hagu.&nbsp;</p>

<h2>Zlatno doba</h2><p>Amsterdam je proglašen gradom 1342. godine te je s vremenom dostigao svoje zlatno doba, postavši jedan od najvažnijih trgovačkih gradova i luka u svijetu. Utjecaj stranaca, najviše iz Njemačke i skandinavskih zemalja, doveo je do enormnog porasta stanovništva u 16. stoljeću, uključujući i izgradnju sistema kanala u svrhu utvrđenja i odbrane grada, koji je kasnije postao poznat kao prsten kanala. Prstenasti sistem amsterdamskih kanala uvršten je u UNESCO-ov spisak svjetske baštine 2010. godine.</p><p>Prvi susret s Amsterdamom nije samo dolazak u novi grad, već ulazak u svijet u kojem voda i arhitektura pričaju priče stare stoljećima. Kanali, koji presijecaju grad i reflektiraju fasade uskih, blago nagnutih kuća, nisu samo razglednica, već srce grada koje oblikuje njegov identitet i ritam svakodnevice. Kombinacija kulture, arhitekture i opuštenog načina života čini Amsterdam nezaobilaznom turističkom destinacijom. Cvijeće na prozorima, brodovi koji lagano klize vodom i zvuk bicikala stvaraju istovremeno umirujući i živahan ritam grada.</p><p>Amsterdam stoji na 11 miliona drvenih stubova, odnosno šipki koje su zabodene kroz blato dubine otprilike 11 metara i stoje na pijesku ispod, držeći građevine. Čak 9.000 njih drži Glavnu željezničku stanicu.  </p><p>Starom jezgru grada, izgrađenom u 17. stoljeću, oblik su definirali upravo kružni vodeni kanali. Vožnja čamcem kroz ove vodene ulice otkriva niz elegantnih kuća s uskim fasadama i velikim prozorima, koje svjedoče o trgovačkom procvatu iz tog perioda, zlatnog doba Nizozemske, kada je ovdje osnovana i prva berza u svijetu. Tada se i današnji New York zvao New Amsterdam.&nbsp;</p>

<h2>Bicikli i sloboda</h2><p>Specifičan izgled kuća u Amsterdamu bio je uslovljen porezima, koji su bili veći ako bi kuća bila šira, pa su uglavnom uske i visoke, te s ogromnim prozorima i velikim kukama iznad, jer je bilo nemoguće unijeti namještaj u kuću i odnijeti ga na drugi sprat uskim strmim stepenicama, već se morao unositi kroz prozor.</p><p>Još jedan od upečatljivih prizora u Amsterdamu jeste mnoštvo bicikala, koji su više od prevoznog sredstva, oni su način života mještana. U Amsterdamu ima više bicikala nego ljudi, a pretpostavlja se da to ima veze s ukradenim biciklima. Od mještana ćete čuti da su kanali sastavljeni od 1/3 mulja, 1/3 bicikala i 1/3 vode, jer gotovo 25.000 bicikala godišnje upadne u kanal, a izvadi se približno 8.000.</p><p>Grad je savršeno prilagođen biciklistima, pa i posjetioci brzo usvajaju taj ritam kretanja. Početkom 2023. godine, otvorena je prva podvodna garaža za bicikle Stationsplein, koja je u manje od pola godine nakon otvaranja dostigla maksimalnu popunjenost. </p><p>Amsterdam je poznat i po svojoj otvorenosti i liberalnom duhu. Različitosti se ovdje, ne samo prihvataju nego i slave, što mnoge dodatno potiče da ga posjete. Ulice su ispunjene ljudima iz cijelog svijeta, jezici se miješaju, a kultura se neprestano obogaćuje novim utjecajima. </p><p>Veliki prihod od turizma ovom gradu donose legalizovana prostitucija, legalizovano konzumiranje lakih droga i postojanje više stotina kafe šopova u kojima se mogu kupiti najrazličitije vrste kanabisa, te izuzetno bogati sadržaji namijenjeni LGBT zajednici. Iako su vođene ture po Crvenoj četvrti (De Valen) obustavljene 2020. godine, i dalje možete prošetati tim ulicama i vidjeti poznate izloge s crvenim svjetlima.</p>

<h2>Turističke atrakcije</h2><p>A najljepše je gledati Amsterdam s nekog od turističkih brodova, koji će vas provesti kroz tri glavna kanala - Herengracht (Gospodski kanal), Keizersgracht (Carski kanal) i Prinsengracht (Prinčevski kanal). Imat ćete priliku upoznati prepoznatljivu nizozemsku arhitekturu, vidjet ćete i Blauwbrug, najljepši most, Munttoren i Montelbaanstoren, najpoznatije tornjeve, ali i stotine brodova-kuća, od kojih su mnogi preuređeni u turistički smještaj.</p><p>Kopneni dio Amsterdama najbolje je obići pješice. Glavni trg zove se Dam i s njega se možete orijentirati prema svim drugim odredištima. Na Damu se nalazi Koninklijk Paleis (Kraljevska palača), koja je nekad bila gradska vijećnica. Tu je i krunidbena crkva nizozemske aristokratije - Nieuwe Kerk, ali i poznati muzej voštanih figura Madame Tussauds. U blizini su Glavna željeznička stanica i zanimljive crkve poput Sint Nicolaaskerka, Westerkerka i Zuiderkerka. Zidine starog grada “predstavlja” Waag, jedina preostala njegova utvrda, koja će mnogima biti zanimljiva po tome što tu započinje Crvena četvrt. </p><p>U ovom gradu se nalazi najviše muzeja po kvadratnom metru na svijetu – ukupno 51. Najpoznatiji “klasični” su Zemaljski muzej (Rijksmuseum), monumentalna građevina koja čuva bogatu kolekciju nizozemske umjetnosti i historije, te muzeji Van Goga (Gogh) i Rembranta (Rembrandt), u kojima se čuvaju djela slikarskih velikana Vincenta van Goga i Rembranta van Rijna. Od “unikatnih” muzeja treba spomenuti Kuću Ane Frank (Anna), djevojčice koja se tu s porodicom skrivala od nacista tokom Drugog svetskog rata, te napisala svoj čuveni dnevnik; potom Heineken Experience, Muzej dijamanata i Muzej erotike.&nbsp;</p>

<h2>Hrana, cvijeće, izlasci </h2><p>Ulice Amsterdama su mirne i gotovo meditativne u jutarnjim satima, dok noću oživljavaju u svjetlima i muzici. Ulična hrana i mali restorani, koji su na svakom koraku, nude autentične nizozemske okuse. Topli stroopwafeli, svježe napravljeni, šire miris karamele, tu su i sirevi poput edamera i gaude, te “broodje haring”, možda i najpoznatiji klasik ulične hrane u Amsterdamu, iako ga turisti ne biraju baš često, jer se glavni sastojak jede sirov. Sastoji se od sirove, slane haringe, narezanih kiselih krastavaca i crnog luka u kifli ili nekom drugom bijelom pecivu. Iako na prvu pojam “sirova haringa” možda zvuči pomalo čudno i neukusno, radi se o pravom specijalitetu, jer je riba svježa i kvalitetna. A u tradicionalnim braon kafićima “bruine kroegen” s tamnim drvenim interijerima, niskim plafonima i atmosferom koja je stara više stoljeća, možete se osvježiti đeneverom, njihovim tradicionalnim pićem od kleke.</p><p> </p><p>U prijestonici Nizozemske ćete vidjeti i brojne parkove, od kojih je najpoznatiji i najljepši Vondelpark, zelena oaza gdje se mještani odmaraju, trče ili jednostavno uživaju u ljepoti okolice, a godišnje ga posjeti više od deset miliona ljudi. U proljeće park procvjeta u punom sjaju, a prepun je i čuvenih nizozemskih tulipana. U Amsterdamu se nalazi i jedina pijaca cvijeća na plutajućim kućama-brodovima. </p><p>Večernji izlasci u ovom gradu su priča za sebe, jer ima više od 1.500 klubova i barova, kojih je najviše u četvrtima Leidseplein, Rembrandtplein i oko Jordaana. Izađete li vani predvečer i ostanete do jutra, uvjerit ćete se da su u bilo koje doba i ulice i klubovi konstantno puni ljudi. </p><p>Na kraju, ono što ovaj grad čini nezaboravnim nije samo njegova ljepota, već osjećaj i utisak koji ostavlja </p><p>dok ga napuštate, te želja da se vratite, a „ono što se desi u Amsterdamu, ostaje u Amsterdamu“.</p><h2>Može kanabis, ali ne i cigarete </h2><p>Nizozemski zakoni o kanabisu su prilično čudni. Tehnički je ilegalan, ali dekriminalizovan i toleriše se pod određenim uvjetima. Uglavnom se konzumira u službenim kafe šopovima, koji smiju prodati do pet grama po osobi dnevno. Unutra se smije pušiti ova laka droga, ali je čudno što se u istom prostoru ne smiju pušiti obične cigarete.</p><h2>Najviši na svijetu</h2><p>Stanovnici ovog grada su najviši na svijetu. Muškarci su u prosjeku visoki 184 centimetra, a žene 170 centimetara. Pretpostavlja se da su za to zaslužni genetika i zdrava ishrana. Još jedna zanimljivost u vezi sa stanovnicima ovog grada i Nizozemcima uopće jeste da piju najviše kafe na svijetu, poslije Finaca.&nbsp;</p>

Novinarka “Dnevnog avaza” u Pamukkaleu, bijelom čudu Anadolije

Zilhad Ključanin: 10. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog književnika

Šukrija Pandžo: 42. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije, slavi 75. rođendan

Enver Čolaković: 113. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

Staka Skenderova: 135. godišnjica smrti prve sarajevske učiteljice

Suada Dilberović: 58. godišnjica rođenja prve žrtve opsade Sarajeva

Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića

Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića

IV međunarodni festival horske muzike u Sarajevu

Najpoznatije džamije u Bosni i Hercegovini: Simboli mira i razglednice bh. gradova

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

Novinarka “Dnevnog avaza” u Amsterdamu: Grad kanala, slobode i svevremenske ljepote

Novinarka “Dnevnog avaza” u Pamukkaleu, bijelom čudu Anadolije

Zilhad Ključanin: 10. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog književnika

Šukrija Pandžo: 42. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije, slavi 75. rođendan

Enver Čolaković: 113. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

Staka Skenderova: 135. godišnjica smrti prve sarajevske učiteljice

Suada Dilberović: 58. godišnjica rođenja prve žrtve opsade Sarajeva

Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića

Filozofsko-znanstveni diskurs Rasima Muminovića

IV međunarodni festival horske muzike u Sarajevu

Najpoznatije džamije u Bosni i Hercegovini: Simboli mira i razglednice bh. gradova

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

Novinarka “Dnevnog avaza” u Amsterdamu: Grad kanala, slobode i svevremenske ljepote