<p>U Bosni i Hercegovini 7. maj se obilježava kao Dan džamija, koji simbolično podsjeća na rušenje brojnih džamija i drugih vakufskih objekata tokom agresije na RBiH 1992.-1995., povezujući sudbinu bh. džamija sa žrtvama i sudbinom Bošnjaka.</p><p>Još jedan od razloga što se upravo na današnji datum obilježava Dan džamija jeste što su 7. maja 1993. godine, u jeku agresije na RBiH, srpske vojne snage minirale i do temelja srušile Ferhadiju džamiju u Banjoj Luci, iako je, 1950. godine, uvrštena na popis bosanskohercegovačke kulturne baštine, a time i zaštićena od devastiranja. Također na današnji dan, 23 godine nakon rušenja, 2016., obnovljena Ferhadija je otvorena za vjernike. Ovu džamiju je, 1579. godine, izgradio Ferhad-paša Sokolović, bosanski sandžak-beg, koji je tada vladao sjevernom Bosnom. </p><h2>Simboli mira</h2><p>Džamije su mjesta gdje se muslimani okupljaju radi obavljanja zajedničkog namaza, edukacije i drugih vjerskih manifestacija. Riječ džamija je arapskog porijekla i znači: sastaviti, spojiti, sakupiti, (po)staviti zajedno, a sličnog značenja je i riječ džemat. </p><p>Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, sredinom 15. stoljeća, počinje i gradnja džamija u našim gradovima, najvažnijih islamskih, ali i uopće historijskih spomenika u našoj zemlji, koje svojom arhitekturom prikazuju i kulturu perioda u kojem su građene. Osmanlije su nakon osvajanja određenog mjesta, osnivale novi grad prvo gradeći džamije oko kojih se potom širilo naselje. Danas ih je na prostoru naše zemlje više od 1.900, a svojom monumentalnošću, ljepotom i specifičnošću predstavljaju simbole mira i razglednice bosanskohercegovačkih gradova. </p><h2>Arhitektura džamija</h2><p>Specifičnost arhitekture džamija čine okrugli centralni prostor nad kojim se uzdiže jedna ili više munara, s koje mujezin poziva vjernike na molitvu, potom harem, odnosno ograđeno dvorište s česmama (šadrvan) za uzimanje abdesta, u kojem se često nalaze i turbeta s mezarima vakifa i istaknutih muslimana. </p><p>Džamije krasi jednostavan interijer. Pod je prekriven ćilimima, a na zidu nasuprot glavnom ulazu smješten je mihrab, ukrašena udubina u zidu okrenuta u smjeru Mekke, pred kojom uči imam. U blizini mihraba nalazi se mimber, povišeno mjesto za hutbe, izrađeno od izrezbarenog drveta ili kamena. Strop džamije ukrašen je arapskim ornamentima izvedenim u mozaiku, s kojeg visi veliki, uglavnom kristalni luster. Najstarije bosanskohercegovačke džamije izgrađene su u 15., a najljepše u 16. stoljeću. Ovi grandiozni i dostojanstveni spomenici kulture vijekovima odolijevaju zubu vremena, očaravajući svojom ljepotom i ispunjavajući mirom svakog posjetitelja.&nbsp; &nbsp;</p>

Simbolično podsjeća na rušenje brojnih džamija i drugih vakufskih objekata tokom agresije na RBiH 1992.-1995.

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

<p>Na današnji dan 1942. godine, u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici, ubijen je naš književnik Hasan Kikić, patriot, revolucionar i komesar Prvog krajiškog partizanskog bataljona, jedan od najdarovitijih bosanskohercegovačkih pisaca. Ne zna se tačno gdje je Hasanov mezar, ali na planini Čemernici postoji jedna spomen-česma uz koju je mezar, za koji se pretpostavlja da je Kikićev.  </p><p>Hasan je rođen 20. avgusta 1905. godine u Gradačcu, kao jedan od sedam sinova Hase i Munire Kikić, porodice begovskog porijekla kojoj je imovinu oduzela austrougarska vlast. Nakon završene škole Kikić se zaposlio kao učitelj, prvo u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. U Rogatici je upoznao kolegicu Anku Jovanović u koju se zaljubio i ubrzo su se vjenčali, u avgustu 1932. godine. Zbog velikih problema usljed protivljenja tom braku njegove, ali i Ankine porodice, sa suprugom je odlučio da žive na neutralnom terenu i odselio se u Hrvatsku. Prvo je kao učitelj radio u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini, gdje je Anka bila učiteljica, a Hasan direktor škole.</p><h2>“Provincija u pozadini”</h2><p>Godine 1937., zajedno s grupom lijevo orijentiranih bošnjačkih intelektualaca: Skenderom Kulenovićem, Safetom Krupićem, Ešrefom Badnjevićem i Rizom Ramićem, Hasan je u Zagrebu pokrenuo časopis „Putokaz“, s ciljem kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka, koji je izlazio do 1939.</p><p>„Provincija u pozadini (Beletristički ciklus iz rata 1878-1918)“ je puni naslov Kikićevog najboljeg djela, koje je 1935. godine objavila zagrebačka „Epoha“, a za koje književnici kažu da predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, te o teškim godinama života u toku Prvog svjetskog rata.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize</h2><p>1856. - Rođen austrijski ljekar i psihijatar Sigmund Frojd (Freud), osnivač psihoanalize. Prema njegovoj teoriji, čovjek je nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom, što je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvatanja i tumačenja čovjeka. U oktobru 1897., Frojd otkriva Edipov kompleks, a 1900. objavljuje knjigu „Tumačenje snova“, svoje najznačajnije djelo koje se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: „Psihopatologija svakodnevnog života“ (1901.), „Tri rasprave o teoriji seksualnosti“ (1905.), „Šale i njihova povezanost s nesvjesnim“ (1905.). Godine 1902., osnovao je Psihološko društvo srijedom u kojem je okupljao svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler).</p><p>1856. - Američki istraživač i admiral Robert Edvin Piri (Edwin Peary), čija je ekspedicija u aprilu 1909. uspjela da prva dospije do Sjevernog pola, rođen je na današnji dan. Ispitao je najsjeverniji dio Grenlanda, oplovio ga i 1901. ustanovio da je otok. Djela: "Na sjever preko Velikog leda", "Najbliže polu", "Sjeverni pol", "Tajne polarnih putovanja".</p><p>1861. - Rođen indijski pisac i filozof Rabindranat Tagore, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913. godine. Napisao je više od hiljadu poema, 24 drame, osam romana, najmanje osam tomova pripovijedaka, više od 2.000 pjesama i mnoštvo eseja. Pisao je na bengalskom jeziku, a poeziju je sam prevodio na engleski. Njegova poezija odlikuje se jednostavnošću emocija i lirskim dostojanstvom jezika, eseji snagom i jasnoćom misli, a romani društvenom sviješću. Glavni cilj bilo mu je povezivanje istočne i zapadne kulture. Djela: zbirke pjesama "Gradinar", "Gitandžali", zbirke pripovijedaka "Grupa priča", "Zlatan čamac", "Kasna žetva", "Snovi", "Nuđenja", roman "Gora", lirske drame "Čitra", "Malini", publicistički rad "Nacionalizam".</p><p>1862. - Umro američki pisac Henri Dejvid Toro (Henry David Thoreau), jedan od najboljih američkih esejista, nazvan "pustinjak Valdena" zato što je od 1845. do 1847. živio usamljenički u šumama pored jezera Valden. U najvažnijem djelu - zbirci od 18 eseja "Valden", poznatoj i kao "Život u šumi", opisao je usamljenička iskustva i poglede na život i društvo. Ostala djela: "Dnevnik" (14 knjiga), eseji "Građanska neposlušnost", "Ropstvo u Masačusetsu", "Odbrana Džona Brauna".</p>

<h2>Safvet-beg Bašagić rođen prije 156 godina</h2><p>1870. - U Nevesinju rođen Safvet-beg Bašagić, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka. Po majci Almas-hanumi bio je unuk Derviš-paše (Dedage), a praunuk Smail-age Čengića, pa je Safvet-beg i s očeve (Ibrahim-beg) i s majčine strane potomak starih begovskih porodica istočne Hercegovine. Ovaj pjesnik, historičar, dramski pisac, prevodilac, političar i intelektualac, prvi savremeni orijentalista i osmanista 20. vijeka, bio je i predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture. </p><p>1895. - Rođen američki glumac italijanskog porijekla Rudolf Valentino (Rudolph), najpopularnija filmska zvijezda početkom 20. vijeka. Premda skromnih glumačkih sposobnosti, proslavio se u nijemim filmovima ulogama zavodnika, stekavši milione obožavateljki. Filmovi: "Četiri jahača apokalipse", "Dama s kamelijama", "Šeik", "Šeikov sin", "Krv i pijesak", "Mladi radža", "Gospodin Boker", "Crni orao".</p><p>1915. - Američki filmski glumac i režiser Orson Vels (Welles), čiji je prvi film "Građanin Kejn" jedan od najboljih u historiji kinematografije, rođen je na današnji dan. Dobio je 1971. Oskara za životno djelo. Ostali filmovi: režija i gluma - "Veličanstveni Ambersonovi", "Dama iz Šangaja", "Magbet", "Otelo", "Zrno zla", "Gospodin Arkaden", "Proces", "Ponoćna zvona", "Istine i laži", gluma - "Sirotica iz Lokvuda", "Treći čovjek", "Hotel ‘Internacional’".</p><p>1919. - Na Versajskoj mirovnoj konferenciji poslije Prvog svjetskog rata poraženoj Njemačkoj oduzete kolonije u Africi.</p>

<h2>Ivica Osim: 85. godišnjica rođenja „Štrausa s Grbavice”</h2><p>1941. - Rođen Ivica Osim, legendarni bosanskohercegovački fudbaler i trener, poznat i po nadimcima Švabo i „Štraus s Grbavice”. Za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i bio u timu koji je na Evropskom prvenstvu 1968. osvojio srebro. Željezničar je kao trener vodio od 1978. do 1986. godine, kada je postao selektor Jugoslavije sve do početka agresije na BiH, 1992. godine. Osim je potom trenirao grčki Panathinaikos, s kojim je dva puta osvojio Kup Grčke. Iz Grčke odlazi u Austriju i trenira klub Sturm, s kojim je dva puta bio šampion i dva puta osvojio Kup Austrije, te nastupao u Ligi prvaka od 1998. do 2000. godine. Poslije odlazi da trenira japanski JEF United, s kojim 2005. godine osvaja Liga kup Japana, a posljednji trenerski angažman imao je kao selektor Japana 2007. godine. Osim je, 16. novembra 2007., doživio moždani udar, a 26. novembra se probudio. Godine 2011., FIFA je postavila Osima na čelo Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH. Preminuo je 1. maja 2022. godine.</p><p>1949. - Umro belgijski pisac flamanskog porijekla Moris Meterlink (Maurice Maeterlinck), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1911. godine. Djela: pozorišni komadi "Peleas i Melisanda", "Mona Vana", "Plava ptica", "Princeza Malen", djela filozofsko-lirske inspiracije "Mudrost i sudbina", "O smrti", "Život pčela", "Život mrava", zbirka pjesama "Topli staklenci".</p><p>1961. - Rođen Džordž Timoti Kluni (George Timothy Clooney), američki filmski glumac, reditelj, scenarist i producent, koji je slavu stekao ulogom doktora Daga Rosa (Doug Ross) u “Hitnoj službi”, a kasnije nastupima u prvorazrednim filmovima. Dobitnik je Oskara i dva Zlatna globusa. U januaru 2008. godine, postao je mirovni ambasador Ujedinjenih nacija.</p><p>1992. - Umrla američka filmska glumica njemačkog porijekla Marlen Ditrih (Marlene Dietrich), koja je snimila više od 50 filmova i važila za najtipičniji primjer vamp-glumice. Sahranjena je u rodnom Berlinu, iako je najveći dio života provela u SAD, gdje je pobjegla od režima Adolfa Hitlera, odbivši 1937. nacističkog diktatora koji joj je ponudio sjajnu umjetničku karijeru u Njemačkoj. Filmovi: "Plavi anđeo", "Žudnja", "Maroko", "Šangaj-ekspres", "Kismet", "Obeščašćena", "Svjedok optužbe", "Suđenje u Nirnbergu".</p><p>1994. - Francuski predsjednik Fransoa Miteran (François Mitterrand) i engleska kraljica Elizabeta II otvorili tunel ispod kanala La Manš.</p><p>2007. - Umro kompozitor Đorđe Novković. Rođen je 2. septembra 1943. godine u Sarajevu. Šezdesetih godina svirao je s “Indexima”, a 1967. godine osnovao pop grupu “Pro arte”. Iduće, 1968.,  preselio se u Zagreb, te iste te godine na Zagrebačkom festivalu u večeri šansone s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi, ali ogroman uspjeh. Iako je pjesma "Stari Pjer" tada osvojila "tek" treće mjesto stručnog žirija, nedugo potom postala je svjetski hit, postigavši najveći uspjeh u svijetu od svih pjesama s balkanskih prostora do sada. Osim, nama najpoznatije, izvorne izvedbe Ivice Percla, šansona "Stari Pjer" planetarnu slavu stekla je izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata (na specijalnoj LP ploči UNICEF-a), pod imenom "Dans le soleil et dans le vent" ("U suncu i u vjetru"). Novković je pisao pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Džoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Gabi Novak, grupe “Pro arte”,  “Srebrna krila” itd., te bio najtiražniji kompozitor.</p>

Danas je srijeda, 6. maj/svibanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 239 dana

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

<p>Na današnji dan 2017. godine, preminuo je Vehid Gunić, bosanskohercegovački  novinar, urednik, književnik i voditelj. </p><p>Bio je urednik i voditelj brojnih emisija na TVSA: Dnevnik, Nedjeljno popodne, Znanje-imanje, kviz „Olimpijski vremeplov“ uoči 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Uređivao je vikend program “Noćni džep”, “Nedjeljom zajedno”, zatim otvoreni (ratni) program BHRT-a. </p><p>Gunić je rođen 1941. godine, u Kozarcu. Nakon agresije na RBiH uređivao je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića” iz 135 zemalja koje je obišao. Radio je i kao specijalni izvještač s mnogih svjetskih događaja.</p><p>Također, uređivao je i vodio jednu od najpopularnijih emisija „Meraklije“, posvećenu očuvanju tradicionalne bosanske gradske lirske pjesme - sevdalinke. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim bh. tradicionalnim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek trajanja. Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, Gunić je uvrstio u svoje knjige – antologije sevdalinki.</p><h2>Razgovor s Alijem</h2><p>Vehid Gunić je jedini balkanski novinar koji je intervjuirao Muhameda Alija (Muhammad), najboljeg svjetskog boksera teške kategorije svih vremena i najboljeg sportiste 20. stoljeća. U Lujsvilu, rodnom gradu Muhmeda Alija, u njegovom muzeju, na istaknutom mjestu nalazi se i Gunićeva knjiga "On najveći - Muhamed Ali".</p><p>Naime, 1983. godine Vehid je na Televiziji Sarajevo vodio kviz “Olimpijski vremeplov”, koji je bio posvećen Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Velika popularnost tog kviza mu je donijela ponudu da o trošku Amerikanaca posjeti Los Anđeles, gdje su se održavale Ljetne olimpijske igre 1984. godine. Prilikom popunjavanja formulara za ulazak u SAD Gunić je napisao da bi volio uraditi intervju sa, u to vrijeme, najboljim bokserom svijeta - Muhamedom Alijem. </p><p>Odmah nakon dolaska u SAD, Vehid je krenuo u ostvarenje svog velikog profesionalnog cilja: Intervju s najvećim sportistom svijeta svih vremena. A onda mu je iz štaba slavnog Alija poručeno da je cijena minute razgovora sa slavnim bokserom 2.500 dolara (otprilike 4.500 KM).    </p><p> </p><p>Na svaki poziv Vehida Gunića sekretarice za medije Muhameda Alija bi se svakodnevno i strpljivo javljala, a onda i odgađala susret. </p><p>- Na moje stalne upite: “Šta je s Alijem?”, odgovarala je: “Činimo sve da se susretnete s gospodinom, ali uvijek iskrsnu neki problem”. Jednog dana sam gospođi ljubazno rekao: “Molim vas, zapišite i doslovno prenesite gospodinu Aliju ovakvu poruku: Uredniku Televizije Sarajevo Vehidu Guniću je poznato da gospodin Ali ima najblistaviju sportsku karijeru na svijetu. Toj biografiji nedostaje još samo jedan jedini podatak, a taj je da je slavnog boksera intervjuisao najveći i najznačajniji novinar današnjice – Vehid Gunić”. Bila je zbunjena. No, upalilo je. Pamtim da me je uskoro pozvala i rekla da požurim da razgovaram sa šampionom – opisivao je Vehid kako je došao do Alija.</p><p>Razgovor Vehida Gunića i Muhameda Alija trajao je duže od osam sati. </p><p>- Rekao mi je da mu je boks dao i oduzeo sve – kazao je, između ostalog, Vehid nakon razgovora, o kojem je kasnije napisao i knjigu. </p><p>I u svojoj knjizi „Putovanja radi povratka“ Vehid Gunić se prisjetio detalja čuvenog razgovora sa slavnim Alijem.</p><h2>Brojna djela</h2><p>Gunić je napisao 30-ak knjiga, putopisnih, dokumentarnih, intervjua… U njegova najznačajnijih djela svrstavaju se: “Doktor Eso”, “On najveći – Muhamed Ali”, “Moji savremenici”, “Strah od pušenja”, a naročito knjiga najboljih bosanskih izreka “Na nebu paučina” koja predstavlja neprocjenjivu zbirku narodnih izreka i izvornog jezika Bosne, oživljavajući bogatu kulturnu baštinu i jezičko naslijeđe kroz zbirku izraza koji opisuju mjesta, običaje i narodnu mudrost.</p><p>Veliku književnu i dokumentarističku vrijednost ima njegov sarajevski ratni dnevnik “Evropo, stidi se” (četiri izdanja), a antologijsku izbori sevdalinki s komentarima, “Meraklije”, “Meraklije I”, “Meraklije 11”, “Sevdalinke 1 i 2”, “Sevdalinke o gradovima”, “Sarajevo, divno mjesto” i “Najbolje sevdalinke”…</p><p>Svojim radom i djelima ovaj veliki bosanskohercegovački patriota ostavio je ogroman pečat u kulturi i historiji Bosne i Hercegovine.  </p><h2>Fatima Gunić</h2><p>Vehidova supruga učiteljica Fatima Gunić poginula je 9. novembra 1993. godine u Sarajevu, od četničke granate u improviziranoj školi. S njom su ubijeni i njeni učenici Adis Mujala (1984.) i Vedad Mujkanović (1984.) te Feđa Salkić (1987.), učenik prvog razreda koji je stajao čekajući nastavu. Teže i lakše su ranjena još 23 učenika. Danas ta osnovna škola nosi naziv “Fatima Gunić”, a kao podsjetnik na ubistvo učiteljice i njenih učenika otvorena je i spomen-soba u prostorijama škole.</p>

<h2>Umro hemičar Georg Brant, koji je otkrio kobalt</h2><p>1768. - Umro Georg Brant (Brandt), švedski hemičar zaslužan za otkriće kobalta 1735. godine, prva osoba koja je otkrila metal nepoznat u antičkom dobu. Bio je profesor hemije na Univerzitetu u Upsali, a preminuo je u Štokholmu. Pokazao je da je kobalt izvor plave boje kod stakla, a ne bizmut kao što je prije smatrano (kobalt i bizmut najčešće su se pojavljivali u istoj rudi).</p><p>1854. - Rođen francuski matematičar, fizičar i filozof Žil Anri Poenkare (Jules Henri Poincare), koji je prije Alberta Ajnštajna (Einstein) zasnovao specijalnu teoriju relativiteta. Objavio je više od 500 matematičkih radova, izučavao analitičku i nebesku mehaniku, hidrodinamiku, astronomiju, geodeziju, teorijsku i matematičku fiziku. U filozofiji se bavio teorijom nauke, teorijom saznanja i općom metodologijom. Objavio je 32 knjige. Najpoznatija djela: "Nauka i hipoteza", "Vrijednost nauke", "Nauka i metoda", "Nove metode nebeske mehanike 1-3".</p><p>1899. - Američki pijanist, kompozitor Edvard Kenedi "Djuk" Elington (Edward Kennedy „Duke” Ellington), jedan od najznačajnijih svjetskih džez muzičara svih vremena, rođen je na današnji dan. Orkestar koji je osnovao 1926. uzor je svim orkestrima džez muzike. Napisao je gotovo 2.000 kompozicija.</p><p>1907. - Rođen američki filmski režiser austrijskog porijekla Fred Cineman (Zinnemann), autor filmova realističke opservacije i angažovanog tretmana socijalnih problema i unutrašnjih moralnih sukoba. Filmovi: "Oči u noći", "Sedmi krst", "Ljudi", "Tereza", "Tačno u podne", "Svat", "Odavde do vječnosti" , "Oklahoma!", "Šešir pun kiše", "Starac i more", "Priča o kaluđerici", "Čovjek za sva vremena" , "Operacija `Šakal`"…</p>

<h2>Rođen maestro Zubin Mehta, dirigent i violinist</h2><p>1936. - Rođen indijski dirigent i violinist Zubin Mehta, jedan od najvećih dirigenata 20. stoljeća, čije dirigovanje odlikuju fascinantna sugestivnost, romantična toplina izraza i raskošna sonornost. Maesrto Mehta je doživotni počasni dirigent i član nekoliko uglednih svjetskih orkestara i međunarodnih muzičkih institucija. Kao operski dirigent Mehta je debitovao 1963. godine, izvedbom Pučinijeve (Puccini) opere “Toska”  u Montrealu. Od tada do danas dirigovao je u njujorškoj operi Metropolitan, Bečkoj državnoj operi, Kraljevskoj operi u Kovent Gardenu, milanskoj Scali, operskim kućama u Čikagu i Firenci te na Svečanim igrama u Salzburgu. Bosancima i Hercegovcima, a posebno Sarajlijama, Zubin Mehta je ostao u najljepšem sjećanju, jer je, 19. juna 1994. godine, dok su padale granate na grad, u ruševinama Sarajevske vijećnice dirigovao na koncertu Sarajevske filharmonije, kada je izveden Mocartov (Mozart) “Requiem”. Nakon 30 godina, maestro Mehta je ponovo došao u Sarajevo, ali mirno i izgrađeno, gdje je, 13. jula 2024., povodom 100. godišnjice Sarajevske filharmonije dirigovao koncertom nazvanim „Sad je drugačije“.</p><p>1980. - Umro engleski reditelj Alfred Hičkok (Hitchcock), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmskih reditelja svih vremena u svijetu. Proslavio se filmovima kriminalističkog žanra i strave, u kojima je sa svojevrsnim humorom slikao građansko društvo. Režirao je više od 50 filmova, a najpoznatiji je po filmovima iz žanra trilera. Neki od njegovih filmova su: “Ptice”, “Psiho”, “Vrtoglavica”, “Rebeka”, “Topaz”, “Porodična zavjera”… Iako se smatra jednim od najznačajnijih režisera svih vremena, Hičkok nikada nije dobio Oskara za najbolju režiju. Nominacije je osvajao pet puta, a nagradu je dobio tek 1967., i to počasnu, za životno djelo, čime su se glasači Akademije pokušali iskupiti zbog nepravde koju su mu načinili. Povodom 100. godišnjice filma, 1995., proglašen je rediteljem stoljeća.</p><p>2008. - Preminuo Albert Hofman (Hofmann), švajcarski hemičar, najpoznatiji po otkriću lisergične dietilamidne kiseline (LSD-25). Hofman je autor više od 100 naučnih radova kao i nekoliko knjiga od kojih je i “LSD: My Problem Child”. Sve do svoje smrti bio je u centru pažnje internacionalnog simpozija o temi LSD-a. Hofmann je LSD smatrao "lijekom za dušu" i protivio se nastaloj zabrani koja je drogu "gurnula" u podzemlje. Naime, droga je "oteta" od pokreta mladih 1960-ih godina i otada je osuđivana; na neki način, LSD se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Hofmanov zaključak je bio kako je LSD opasan samo u krivim rukama.&nbsp;</p>

<h2>Princ Vilijam i Kejt Midlton: 15. godišnjica vjenčanja </h2><p>2011. - Vjenčali su se britanski princ Vilijam (William) i Kejt Midlton (Kate Middleton). Mnogima omiljeni kraljevski par upoznao se 2001. godine tokom studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj. Kejt je studirala historiju, a Vilijam geografiju. Dan vjenčanja svoga unuka kraljica Elizabeta II proglasila je državnim praznikom. Ulice i vozila javnog prijevoza bili su okićeni, a gosti su na vjenčanje morali doći odjeveni prema posebnim pravilima koja je izdala kraljica. Muškarci su morali nositi najbolja odijela, a sve žene morale su nositi šešire. Kejtinu vjenčanicu, izrađenu od čipke i šantung svile, dizajnirala je Sarah Barton (Burton) iz modne kuće „Alexander McQueen“. Vjenčanju Vilijama i Kejt, održanom u Vestminsterskoj palači, prisustvovali su brojni poznati gosti iz svijeta šoubiznisa, sporta i politike, te pripadnici kraljevskih porodica širom svijeta.&nbsp;</p>

Danas je srijeda, 29. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 246 dana

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik 

<p>Na današnji dan 1910. godine, rođen je Šukrija Pandžo, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih dječijih pisaca. U rodnom Ulogu kod Kalinovika završio je osnovno školovanje, učiteljsku školu u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. </p><p>Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. U zavičaju je Šukrija nalazio poticaje i inspiraciju za pjesme i priče o dječacima i djevojčicama na njihovom trnovitom životnom putu. </p><p>Osnovne teme ovog pjesnika malih radosti i tuga, jesu djeca sa sela, njihovi prvi susreti s gradom, sumnje, nedoumice i strahovi od nepoznatog. </p><h2>Osnivač emisije „Veselo veče“</h2><p>Prije zaposlenja kao nastavnik u Sarajevu radio je kao učitelj i nastavnik u raznim seoskim školama, a bio je, 1947. godine, i direktor Bihaćke gimnazije. Sve to vrijeme bio je angažiran na poboljšanju školstva u Bosni i Hercegovini. Godine 1948., postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radio Sarajeva, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Pandžo je proživio režime triju država: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali njegova djela krasi specifičan izraz, koji se nije prilagođavao niti podilazio vlastodršcima. Prvenstveno mu je bilo stalo do njegovog intimnog univerzuma, do želje da se nametne isključivo skladnom i iskrenom pjesmom ili pričom. Slikovitom lakoćom pripovijedanja izražavao je privrženost zemlji, prirodi i ljudima, ostajući dosljedan i izvan vremena, vezujući se za zavičajne pejzaže i oživljavajući svijet djetinjstva viđen očima učitelja, đaka i roditelja. To najbolje potvrđuje njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću”, koja je obavezna lektira u osnovnim školama.</p><h2>Titov Orden zasluga za narod</h2><p>I Pandžine novele su, poput pjesama, jednostavne, čitljive, s opisom življenja u bosanskohercegovačkom specifičnom ambijentu. Likovi u njegovim pričama često idu rubom nesreće koja im predstoji, kao teško promjenljiva životna sila. </p><p>Prateći teške sudbine svojih junaka, on je pretakao svoja osjećanja u riječi, tumačeći psihologiju mladih u dodiru s novim, njima nepoznatim svijetom, opisujući njihov veliki strah pred čudima tog realnog svijeta. Upravo zbog te Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici: „Pjesme“, „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Poezija“, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ - pripovijetke, „Dobro mi došli“ - pjesme za djecu, „List na putu“ - pjesme za djecu.</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, za zbirku pjesama „Razgovori“ (1954.) i zbirku priča „Samo još kosovi zvižduću“ (1961). Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><p>Velikan pisane riječi Šukrija Pandžo preminuo je 30. maja 1984. u Sarajevu.</p>

<h2>Umrla Marija Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana I</h2><p>1403. - Umrla Marija Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana I, kćerka jednog od njegovih sinova - Ninoslava, bana Stjepana II ili Vladislava, pouzdano se ne zna kojeg. Neki izvori je nazivaju sestrom prvog bosanskog kralja Tvrtka I (što bi njenim ocem činilo Tvrtkovog oca Vladislava) ili navode Vladislava kao njenog oca, drugi sestrom ugarsko-poljske kraljice Elizabete (što bi njenim ocem činilo Elizabetinog oca Stjepana) ili je nazivaju kćerkom bana, dok treći tvrde da je ona bila kćerka Ninoslava. Karlo IV (car Svetog Rimskog Carstva) dogovorio je njen brak s helfenštajnskim grofom Ulrihom kako bi podigao njegov status u društvu. Brak je sklopljen prije 26. aprila 1352. godine. Međutim, Marija i njen muž su vodili vrlo rasipan život, te je dinastija Helfenštajn ubrzo počela propadati, bili su prisiljeni prodavati svoj teritorij kako bi otplatili dugove. Godine 1372., Marija je ostala bez muža, koji je ubijen. S njim je imala dvoje djece, helfenštajnskog grofa Fridrika I i kćerku Beatriciju.</p><p>1521. - Portugalskog moreplovca u službi Španije Ferdinanda Magelana (Magellan), vođu ekspedicije koja je dokazala da je Zemlja okrugla, ubili su urođenici na filipinskom ostrvu Maktan. Magelan je prvi ispitao jugoistočne obale Južne Amerike, a kod Ognjene zemlje otkrio je moreuz između Atlantskog i Tihog okeana, nazvan Magelanov moreuz. Poslije njegove smrti ekspedicija je nastavila put i oplovila Planetu, vrativši se 1522. u Španiju sa samo jednim brodom i 18 ljudi - od pet brodova i 270 mornara, koliko ih je 1519. krenulo na put.</p><p>1737. - Rođen engleski historičar Edvard Gibon, čije je sedmotomno djelo "Opadanje i propast Rimskog carstva", u kojem je obuhvatio historiju Rima i Romeje od drugog do 15. vijeka, jedno od najznačajnijih u svjetskoj historiografiji.</p><p>1791. - Američki pronalazač Semjuel Finli Breze Morze (Samuel Finley Breese Morse), konstruktor aparata koji električnim impulsom prenosi pisane znakove na daljinu, rođen je na današnji dan. Aparat je patentirao 1837. i nazvao ga telegraf. Prvi telegraf je pušten u rad 1844. na liniji Vašington - Baltimor. Sastavio je i azbuku za telegrafisanje od tačaka i crtica, nazvanu Morzeova azbuka.</p><p>1820. - Rođen engleski filozof i sociolog Herbert Spenser, koji je nastojao da sistematizira sve oblasti iskustva na osnovu pojmova razvitka, prilagođavanja i progresa i smatrao da je osnovni zadatak filozofije da otkriva zakone važeće za sve oblasti društvene i prirodne zbilje. Prije Čarlsa Darvina (Charles) počeo je da razvija evolucionistička shvatanja. Djela: "Sistem sintetičke filozofije", "Uvod u studije sociologije", "Faktori organske evolucije", "Klasifikacija nauka", "Autobiografija".</p><p>1915. - Umro ruski kompozitor i pijanista Aleksandar Nikolajevič Skrjabin, preteča ekspresionizma, čije je stvaralaštvo zasnovano na teozofskoj koncepciji svijeta. Djela: kompozicije za orkestar "Božanstvena poema", "Prometej", "Poema ekstaze", klavirski preludijumi, sonate, etide.</p>

<h2>Rođen Irfan Horozović, bh. književnik i dramatičar</h2><p>1947. - Rođen Irfan Horozović, bosanskohercegovački književnik i dramatičar. Bio je odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti „Novog glasa“ u Banjoj Luci, te urednik u igranom programu Federalne televizije i glavni urednik časopisa „Život“. Dramski tekstovi su mu izvođeni na radiju („Šesta smrt Benjamina Talhe“, „Zadovoljština“, „Kuburović“, „Posuđena rečenica“), u teatrima („Ružičasta učiteljica“, „Soba“, „Pehlivan Arif Tamburija“, „Šeremet“, „Proba“, „Tri Sabahudina“) i na televiziji („Šeremet“). Neki od tih tekstova prevedeni su i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige „Talhe“ nazvana „Priče iz Šedrvanskog vrta“ postavljena je u Rimu. Preminuo je 2. decembra 2025. godine.</p><p>1998. - Umrla En Deklo (Anne Desclos), francuska književnica, poznata i pod svojim pseudonimima Dominique Aury i Pauline Réage. Nakon završenih studija na Sorboni, bavila se novinarstvom do 1946. godine, kada uzima pseudonim Dominique Aury i počinje da radi u izdavačkoj kući „Gallimard“. Nakon seksističke opaske svog poslodavca da nijedna žena ne može napisati dobar erotski roman, En se naljutila i pod pseudonimom Pauline Reage izdala, 1954. godine, komercijalno uspješan roman "Priča o devojci O.". Zbog eksplicitnosti djela, autorica i izdavač su završili na sudu. Da je autorica tog djela, priznala je tek 40 godina nakon objave u intervjuu za časopis “New Yorker”. </p><p>2023. – U 79.  godini umro Džeri Springer (Jerry Springer), legendarni američki televizijski voditelj i bivši gradonačelnik Sinsinatija. Od 1991. do 2018. Džeri je snimio 27 sezona hit tok šoua „The Jerri Springer Show”, koji je bio poznat po svojim kontroverznim temama i često po tučama među gostima.&nbsp;</p>

Danas je ponedjeljak, 27. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 248 dana

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

<p>Amsterdam, glavni grad Nizozemske, koji leži na više od 160 kanala povezanih s gotovo 1.500 mostova, osnovan je krajem 12. stoljeća kao malo ribarsko mjesto na obali rijeke Amstel po kojoj je i dobio ime. Ovaj grad na vodi u kojem se historija ogleda u svakom kanalu, zbog čega je nazvan i „Venecijom sjeverne Evrope”, nedavno je “ugostio” novinarku “Dnevnog avaza”. </p><p>Prema istraživanju koje je provela organizacija “Economist Intelligence Unit”, Amsterdam je drugi najbolji grad za život. Ipak, iako je glavni i najveći grad u državi te finansijski i kulturni centar, sjedište nizozemske vlade nalazi se u Hagu.&nbsp;</p>

<h2>Zlatno doba</h2><p>Amsterdam je proglašen gradom 1342. godine te je s vremenom dostigao svoje zlatno doba, postavši jedan od najvažnijih trgovačkih gradova i luka u svijetu. Utjecaj stranaca, najviše iz Njemačke i skandinavskih zemalja, doveo je do enormnog porasta stanovništva u 16. stoljeću, uključujući i izgradnju sistema kanala u svrhu utvrđenja i odbrane grada, koji je kasnije postao poznat kao prsten kanala. Prstenasti sistem amsterdamskih kanala uvršten je u UNESCO-ov spisak svjetske baštine 2010. godine.</p><p>Prvi susret s Amsterdamom nije samo dolazak u novi grad, već ulazak u svijet u kojem voda i arhitektura pričaju priče stare stoljećima. Kanali, koji presijecaju grad i reflektiraju fasade uskih, blago nagnutih kuća, nisu samo razglednica, već srce grada koje oblikuje njegov identitet i ritam svakodnevice. Kombinacija kulture, arhitekture i opuštenog načina života čini Amsterdam nezaobilaznom turističkom destinacijom. Cvijeće na prozorima, brodovi koji lagano klize vodom i zvuk bicikala stvaraju istovremeno umirujući i živahan ritam grada.</p><p>Amsterdam stoji na 11 miliona drvenih stubova, odnosno šipki koje su zabodene kroz blato dubine otprilike 11 metara i stoje na pijesku ispod, držeći građevine. Čak 9.000 njih drži Glavnu željezničku stanicu.  </p><p>Starom jezgru grada, izgrađenom u 17. stoljeću, oblik su definirali upravo kružni vodeni kanali. Vožnja čamcem kroz ove vodene ulice otkriva niz elegantnih kuća s uskim fasadama i velikim prozorima, koje svjedoče o trgovačkom procvatu iz tog perioda, zlatnog doba Nizozemske, kada je ovdje osnovana i prva berza u svijetu. Tada se i današnji New York zvao New Amsterdam.&nbsp;</p>

<h2>Bicikli i sloboda</h2><p>Specifičan izgled kuća u Amsterdamu bio je uslovljen porezima, koji su bili veći ako bi kuća bila šira, pa su uglavnom uske i visoke, te s ogromnim prozorima i velikim kukama iznad, jer je bilo nemoguće unijeti namještaj u kuću i odnijeti ga na drugi sprat uskim strmim stepenicama, već se morao unositi kroz prozor.</p><p>Još jedan od upečatljivih prizora u Amsterdamu jeste mnoštvo bicikala, koji su više od prevoznog sredstva, oni su način života mještana. U Amsterdamu ima više bicikala nego ljudi, a pretpostavlja se da to ima veze s ukradenim biciklima. Od mještana ćete čuti da su kanali sastavljeni od 1/3 mulja, 1/3 bicikala i 1/3 vode, jer gotovo 25.000 bicikala godišnje upadne u kanal, a izvadi se približno 8.000.</p><p>Grad je savršeno prilagođen biciklistima, pa i posjetioci brzo usvajaju taj ritam kretanja. Početkom 2023. godine, otvorena je prva podvodna garaža za bicikle Stationsplein, koja je u manje od pola godine nakon otvaranja dostigla maksimalnu popunjenost. </p><p>Amsterdam je poznat i po svojoj otvorenosti i liberalnom duhu. Različitosti se ovdje, ne samo prihvataju nego i slave, što mnoge dodatno potiče da ga posjete. Ulice su ispunjene ljudima iz cijelog svijeta, jezici se miješaju, a kultura se neprestano obogaćuje novim utjecajima. </p><p>Veliki prihod od turizma ovom gradu donose legalizovana prostitucija, legalizovano konzumiranje lakih droga i postojanje više stotina kafe šopova u kojima se mogu kupiti najrazličitije vrste kanabisa, te izuzetno bogati sadržaji namijenjeni LGBT zajednici. Iako su vođene ture po Crvenoj četvrti (De Valen) obustavljene 2020. godine, i dalje možete prošetati tim ulicama i vidjeti poznate izloge s crvenim svjetlima.</p>

<h2>Turističke atrakcije</h2><p>A najljepše je gledati Amsterdam s nekog od turističkih brodova, koji će vas provesti kroz tri glavna kanala - Herengracht (Gospodski kanal), Keizersgracht (Carski kanal) i Prinsengracht (Prinčevski kanal). Imat ćete priliku upoznati prepoznatljivu nizozemsku arhitekturu, vidjet ćete i Blauwbrug, najljepši most, Munttoren i Montelbaanstoren, najpoznatije tornjeve, ali i stotine brodova-kuća, od kojih su mnogi preuređeni u turistički smještaj.</p><p>Kopneni dio Amsterdama najbolje je obići pješice. Glavni trg zove se Dam i s njega se možete orijentirati prema svim drugim odredištima. Na Damu se nalazi Koninklijk Paleis (Kraljevska palača), koja je nekad bila gradska vijećnica. Tu je i krunidbena crkva nizozemske aristokratije - Nieuwe Kerk, ali i poznati muzej voštanih figura Madame Tussauds. U blizini su Glavna željeznička stanica i zanimljive crkve poput Sint Nicolaaskerka, Westerkerka i Zuiderkerka. Zidine starog grada “predstavlja” Waag, jedina preostala njegova utvrda, koja će mnogima biti zanimljiva po tome što tu započinje Crvena četvrt. </p><p>U ovom gradu se nalazi najviše muzeja po kvadratnom metru na svijetu – ukupno 51. Najpoznatiji “klasični” su Zemaljski muzej (Rijksmuseum), monumentalna građevina koja čuva bogatu kolekciju nizozemske umjetnosti i historije, te muzeji Van Goga (Gogh) i Rembranta (Rembrandt), u kojima se čuvaju djela slikarskih velikana Vincenta van Goga i Rembranta van Rijna. Od “unikatnih” muzeja treba spomenuti Kuću Ane Frank (Anna), djevojčice koja se tu s porodicom skrivala od nacista tokom Drugog svetskog rata, te napisala svoj čuveni dnevnik; potom Heineken Experience, Muzej dijamanata i Muzej erotike.&nbsp;</p>

<h2>Hrana, cvijeće, izlasci </h2><p>Ulice Amsterdama su mirne i gotovo meditativne u jutarnjim satima, dok noću oživljavaju u svjetlima i muzici. Ulična hrana i mali restorani, koji su na svakom koraku, nude autentične nizozemske okuse. Topli stroopwafeli, svježe napravljeni, šire miris karamele, tu su i sirevi poput edamera i gaude, te “broodje haring”, možda i najpoznatiji klasik ulične hrane u Amsterdamu, iako ga turisti ne biraju baš često, jer se glavni sastojak jede sirov. Sastoji se od sirove, slane haringe, narezanih kiselih krastavaca i crnog luka u kifli ili nekom drugom bijelom pecivu. Iako na prvu pojam “sirova haringa” možda zvuči pomalo čudno i neukusno, radi se o pravom specijalitetu, jer je riba svježa i kvalitetna. A u tradicionalnim braon kafićima “bruine kroegen” s tamnim drvenim interijerima, niskim plafonima i atmosferom koja je stara više stoljeća, možete se osvježiti đeneverom, njihovim tradicionalnim pićem od kleke.</p><p> </p><p>U prijestonici Nizozemske ćete vidjeti i brojne parkove, od kojih je najpoznatiji i najljepši Vondelpark, zelena oaza gdje se mještani odmaraju, trče ili jednostavno uživaju u ljepoti okolice, a godišnje ga posjeti više od deset miliona ljudi. U proljeće park procvjeta u punom sjaju, a prepun je i čuvenih nizozemskih tulipana. U Amsterdamu se nalazi i jedina pijaca cvijeća na plutajućim kućama-brodovima. </p><p>Večernji izlasci u ovom gradu su priča za sebe, jer ima više od 1.500 klubova i barova, kojih je najviše u četvrtima Leidseplein, Rembrandtplein i oko Jordaana. Izađete li vani predvečer i ostanete do jutra, uvjerit ćete se da su u bilo koje doba i ulice i klubovi konstantno puni ljudi. </p><p>Na kraju, ono što ovaj grad čini nezaboravnim nije samo njegova ljepota, već osjećaj i utisak koji ostavlja </p><p>dok ga napuštate, te želja da se vratite, a „ono što se desi u Amsterdamu, ostaje u Amsterdamu“.</p><h2>Može kanabis, ali ne i cigarete </h2><p>Nizozemski zakoni o kanabisu su prilično čudni. Tehnički je ilegalan, ali dekriminalizovan i toleriše se pod određenim uvjetima. Uglavnom se konzumira u službenim kafe šopovima, koji smiju prodati do pet grama po osobi dnevno. Unutra se smije pušiti ova laka droga, ali je čudno što se u istom prostoru ne smiju pušiti obične cigarete.</p><h2>Najviši na svijetu</h2><p>Stanovnici ovog grada su najviši na svijetu. Muškarci su u prosjeku visoki 184 centimetra, a žene 170 centimetara. Pretpostavlja se da su za to zaslužni genetika i zdrava ishrana. Još jedna zanimljivost u vezi sa stanovnicima ovog grada i Nizozemcima uopće jeste da piju najviše kafe na svijetu, poslije Finaca.&nbsp;</p>

Kanali nisu samo razglednica, već srce grada koje oblikuje njegov identitet i ritam svakodnevice 

Novinarka “Dnevnog avaza” u Amsterdamu: Grad kanala, slobode i svevremenske ljepote

<p>Na današnji dan 2024. godine, prestalo je da kuca srce jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih lingvista, profesora Dževada Jahića. Bio je jedan od osnivača, član i potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. U Bošnjačkoj zajednici kulture bio je naučni voditelj projekta izrade “Bosanskog pravopisa”,  te predsjednik Savjeta Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) za bosanski jezik i književnost.</p><p>Područja Jahićevog naučnog zanimanja bila su dijalektologija, historija jezika i sociolingvistika bosanskog jezika, iz kojih je objavio veći broj radova u naučnim časopisima: “Južnoslovenski filolog”, “Zbornik za filologiju i lingvistiku”, “Slavjanskoje slavjanovedenije”, “Pregled” i “Sveske Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa”.</p><p>- Mi smo historijski, malo je reći sistemom spojenih posuda, vezani za bosanski prostor, za Bosnu. Bosna je naša osnovna odrednica. Bosna ima svoj etnos, svoj kontinuitet, i etnički, i jezički, u historijskom pamćenju i upotrebi samog bosanskog jezika – kazivao je akademik Jahić.</p><h2>Veliki stručnjak</h2><p>Dževad Jahić rođen je 15. augusta 1948. u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici, a studij srpskohrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1973. godine. </p><p>Magistarski rad naziva "Lovačka terminologija i lovački žargon u govoru rogatičkog kraja" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977. godine. Doktorirao je s temom "Ijekavskošćakavski govori istočne i jugoistočne Bosne" 1981. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu. </p><p>Profesor Jahić je radio u Institutu za jezik i književnost u Sarajevu, te, od 1975. godine, na Filozofskom fakultetu. Godine 1983., izabran je za docenta, 1989. za vanrednog, a 2002. za redovnog profesora na predmetima Historijska gramatika i Historija bosanskog književnog jezika. Generacije lingvista, koji su bili njegovi studenti, pamtit će profesora Jahića, ne samo po velikoj stručnosti nego i po velikoj srčanosti i ljubavi prema bosanskom jeziku, koju je i na njih prenio.  </p><h2>Brojna djela</h2><p>Od 1989. do 1993. bio je lektor i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta. </p><p>Osim naučnog, bavio se i književnim radom i objavio je više zbirki pjesama. </p><p>Ostavio je brojna naučna i književna djela, među kojima su najznačajnija: “Jezik, nacija, nacionalizam”, “Jezik bosanskih Muslimana”, “Trešnjev bunar”, “Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora”, “Bošnjački narod i njegov jezik”, “Školski rječnik bosanskog jezika”, “Stakleni mejt”, “Gramatika bosanskoga jezika” (koautori: Senahid Halilović i Ismail Palić), “Sedra pelinova”, “Vitorin vrijes”, “Rječnik bosanskog jezika”.</p><p>Borio se za očuvanje i razvijanje bosanskog jezika o čemu najviše svjedoči deset tomova njegovog „Rječnika bosanskog jezika“, koji je akademik Jahić uradio samoinicijativno, samopregalački i samouvjerljivo na način da nam, kao naciji, mogu sve nacije pozavidjeti.</p><p>- Prvi put je građa bosanskog jezika predstavljena u cjelini. Rječnik je najvećim dijelom naučni, ali je tako rađen da je metodološki prilagođen svima bez obzira kojom se profesijom bave – kazao je profesor Jahić za svoj “Rječnik bosanskog jezika”.</p><p>Bogati naučni i književni opus profesora Dževada Jahića dio je kulturnog naslijeđa Sarajeva i Bosne i Hercegovine.</p><h2>Bos-, to jeste Bosna</h2><p>S filološkog i lingvističkog naučnog stanovišta pojasnio je nazive Bosna, Bošnjanin, Bošnjan, Bošnjak, Bosanac, bosanski jezik: </p><p>- Sve te odrednice praktično su isključivo vezane za našu prostornu odrednicu Bos–, to jeste Bosna. Svi ti oblici, nazivi, etnici, nazivi jezika su uvezani tom jedinom osnovom – Bos.&nbsp;</p>

<h2>Osnovan grad Rim</h2><p>753. pr. n. e. - Romul, mitološki sin Ree Silvije i boga Marsa, prema historičaru Marku Terenciju Varonu, osnovao grad Rim koji je po njemu dobio ime. Prema legendi, svrgnuvši s prijestolja brata Numitora, Amulije je postao kralj grada Albe Longe; a da bi izbjegao rođenje nasljednika koji bi prijestolje mogli tražiti natrag, prisilio je nećakinju Reu Silviju da postane vestalska djevica. No, ona se sjedini s bogom Marsom i rodi dva blizanca, Romula i Rema, koje je Amulije odmah po rođenju bacio u rijeku Tiber. Blizance je u podnožju Palatina, jednog od sedam brežuljaka, pronašla jedna vučica, koja ih je dojila vlastitim mlijekom. Potom ih je našao pastir Faustul te ih je uzeo i othranio. Kad su odrasli, odlučili su na brežuljku Palatinu osnovati grad. Ubrzo su se počeli svađati koji će od njih dvojice vladati gradom te je Romul u toj svađi ubio brata. </p><p>1142 - Umro francuski filozof i teolog Pjer Abelar (Pierre Abelard), poznat po tragičnoj ljubavi prema Eloizi - njihova ljubavna pisma spadaju u bisere svjetske literature. Zabranjena ljubav je svirepo okončana kastriranjem Abelara, koji se potom - kao i Eloiza - povukao u manastir. Kao zastupnik laičke nauke i antičke filozofije vjerovao je u ljudski razum i poricao crkvene dogme. Djela: "Dijalektika", "Teologija - etika ili upoznaj samog sebe", "O božanskom jedinstvu i trojstvu", "Historija nedaća".</p><p>1555. - Rođen Lodoviko Karači (Lodovico Carracci), italijanski slikar. U Bolonji je sa svojim bratićem Agostinom osnovao Annibaleom akademiju, školu koja je izvršila značajan utjecaj na italijansko i evropsko slikarstvo. Prema Lodovikovim nazorima za slikanje, polazna tačka je promatranje prirode spojeno s iskustvom koje su stekli majstori visoke renesanse. U svojim radovima približava se deskriptivnom realizmu, no u koloritu ostaje konvencionalan. Izveo je veliki broj radova u bolonjskim crkvama i palačama, slikajući sakralne motive s patetično pokrenutim likovima.</p><p>1699 - Umro francuski pisac Žan Batist Rasin (Jean Racine), koji je do savršenstva doveo francusku tragediju, pojednostavio radnju i insistirao na psihološkoj analizi ljudskih, naročito ljubavnih strasti. Pisao je veoma melodičnim stihovima. Djela: tragedije "Andromaha", "Fedra", "Britanikus", "Berenisa", "Bajazit", "Mitridat", "Atalija", komedija "Parničari".</p><p>1736. - Preminuo austrijski vojskovođa i državnik Eugen Savojski, koji je ostao upamćen po svom zlodjelu, odnosno spaljivanju Sarajeva. U središte Bosanskog sandžaka, Sarajevo, 22. oktobra 1697. godine stigli su habsburški vojnici, predvođeni Eugenom Savojskim, koji je u pismu upućenom vlastima odmah tražio da se grad preda. Nakon što nije dobio odgovor, Savojski je s vojskom napao i zapalio Sarajevo, a to zlodjelo je opisao u svom dnevniku: „... Pred večer je grad planuo. Inače se nalazi na široku prostoru i potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu okolicu vatri. Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo žena i djece, nakon što su pobili svu silu Turaka“, napisao je Eugen. U Sarajevu je nakon napada, prema pisanju franjevaca, ostalo tridesetak hiljada stanovnika. Gotovo cijela infrastruktura grada bila je potpuno uništena u požaru.</p><p>1816. - Rođena engleska književnica irskog porijekla Šarlota Bronte (Charlotte), koja se proslavila već prvim romanom "Džejn Ejr". S mlađim sestrama Emilijom i Anom napisala je zbirku pjesama. Ostala djela: "Vileta", "Profesor i Ema".</p><p>1828. - Francuski teoretičar umjetnosti i filozof Ipolit Ten (Hippolyte Taine), koji je nastojao da unese pozitivističke metode u izučavanje literature, umjetnosti i društva, rođen je na današnji dan. Zastupao je pretežno deterministička shvatanja historije i umjetnosti te smatrao da pojedinac, izrazito određen jednom "preovlađujućom osobinom", trpi jak vanjski utjecaj "rase", "sredine" i "trenutka". Kao filozof bavio se problemima saznanja, a kao historičar istraživao je korijene dekadencije u Francuskoj. Djela: "Historija engleske književnosti", "Filozofija umjetnosti", "O inteligenciji", "Postanak savremene Francuske".</p><p>1864. - Rođen Maksimilijan Karl Emil Veber (Maximilian Carl Emil Weber), odnosno Maks Veber, njemački pravnik, ekonomist, historičar, sociolog i političar, koji se smatra jednim od osnivača sociologije kao posebne društvene discipline, jer je svojim širokim interesom utjecao na formiranje različitih socioloških ideja. Značajno je utjecao na pravo, proučavanje religije i ekonomiju. Međunarodna sociološka asocijacija je za 14. svjetski sociološki kongres u Montrealu 1998. godine provela anketu među svojim članovima, kako bi utvrdila najutjecajnije sociološke knjige 20. stoljeća. Veberova postumno objavljena knjiga „Ekonimija i društvo“ (1922.) bila je na prvom mjestu, a „Protestantska etika i duh kapitalizma“ (1905.) na četvrtom. Prema toj anketi, Veber je osvojio prvo mjesto, odnosno izabran je za najutjecajnijeg autora 20. vijeka.</p>

<h2>Preminuo Mark Tven, jedan od najvećih svjetskih pisaca</h2><p>1910. - Tri godine nakon što je primio počasni doktorat Oksfordskog univerziteta, u Njujorku je preminuo američki pisac Semjuel Lenghorn Klemens (Samuel Clemens Leghorn), poznat kao Mark Tven, jedan od najvećih svjetskih pisaca svih vremena. Proslavio se romanima "Doživljaji Toma Sojera", "Život na Misisipiju", "Doživljaji Haklberija Fina", „Jenki na dvoru kralja Artura“ i „Kraljević i prosjak“ u kojima je prikazao jedinstvene životne situacije. Pseudonim Mark Tven nastao je u danima kada je kao kormilar plovio Misisipijem, a ova fraza se odnosila na termin koji su brodari koristili za označavanje dubine rijeke sigurne za plovidbu parobroda. Učestvovao je kao dobrovoljac u Američkom građanskom ratu, u konjici Konfederacije, radio je u rudniku srebra, a 1862. postao je novinski dopisnik te počeo koristiti pseudonim pod kojim će postati poznat. Osim po književnim djelima, Tven je ostao upamćen i kao jedan od najvećih američkih humorista, te borac za ljudska prava.</p><p>1915. - Američki filmski glumac i oskarovac meksičkog porijekla Entoni Kvin (Anthony Quinn), sjajan tumač izrazitih karaktera, snažne individualnosti, sirovih i elementarnih ljudi, rođen je na današnji dan. Filmovi: "Parola", "Viva Zapata" (nagrada Oskar), "Crno zlato", "Ulica", "Žudnja za životom" (nagrada Oskar), "Grk Zorba", "Topovi s Navarona", "Posljednji ratnik", "Nasljedstvo Feramonte".</p><p>1926 - Rođena britanska kraljica Elizabeta II (Elizabeth), punim imenom Elizabeta Aleksandra Meri (Alexandra Mary). Vladala je Velikom Britanijom 70 godina, a prije nje kraljica s najdužom vladavinom od 63 godine bila je Viktorija (Victoria). Elizabeta II umrla je 8. septembra 2022. godine u dvorcu Balmoral, u 96. godini.</p><p>1930. - Italijanska glumica Silvana Mangano, koja je 1950-ih uživala slavu kao seks-simbol italijanske kinematografije, rođena je na današnji dan. Slavu je stekla zahvaljući zapaženim ulogama u filmovima „Pasolinija“ i „Viscontija“. Ona je bila inspiracija našoj najboljoj pjevačici narodne muzike Silvani Armenulić, po kojoj je rođeno ime Zilha zamijenila umjetničkim Silvana. Mangano je preminula 16. decembra 1989. godine. </p><p>2010. - Umro Huan Antonio Samaran (Juan Samaranch), sedmi predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) na čijem čelu je proveo jedanaest godina. Na čelu MOK-a bio je i za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Jedino je Pjer de Kuberten (Pierre de Coubertin), tvorac modernih Olimpijskih igara, proveo više vremena na ovom položaju, od 1896. do 1925. godine.</p><p>2012. - Na šehidskom mezarju "Rakita" u Vlasenici je obavljen ukop i klanjana dženaza za 26 Vlaseničana ubijenih tokom 1992. i 1993. godine u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.). Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama Pelemiši i Ogradice. Bio je to osmi kolektivni ukop vlaseničkih žrtava. O razmjerama zločina koji su na području Vlasenice za vrijeme agresije na BiH izvršili pripadnici Novosadskog i Užičkog korpusa JNA, te vojska i policija RS dovoljno govori činjenica da je ubijeno 2600 stanovnika Vlasenice, od čega 250 djece, dok je gotovo 700 žena prošlo torture, a mnoge od njih su silovane.</p><p>2025. - Umro papa Franjo. Bio je argentinski katolički prelat i isusovac izabran za 266. poglavara Katoličke crkve na kardinalskoj konklavi 13. martaa 2013. godine. Papa Franjo davao je naglasak na Božije milosrđe, brigu za siromašne i predanost međuvjerskom dijalogu. Zaslužan je za manje formalan pristup papinstvu od njegovih prethodnika, naprimjer izabirao je boraviti u Domu Sv. Marte, radije nego u papinskim apartmanima Apostolske palače, koje su koristili njegovi prethodnici. Šestog juna 2015. godine, papa Franjo je boravio u ranije najavljenom posjetu Bosni i Hercegovini. Generalni pokrovitelj dolaska bilo je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tokom posjete, papa Franjo je održao svetu misu na Stadionu „Asim Ferhatović Hase“ u Sarajevu.</p>

Danas je utorak, 21. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostala su još 254 dana 

Dževad Jahić: 2. godišnjica smrti bh. akademika, lingviste, profesora i pjesnika

<p>Na današnji dan 2020. godine, preminula je legenda sevdaha Emina Zečaj, jedna od najboljih bosanskohercegovačka interpretatorica sevdalinki i jedina koja je hrabro i s velikim uspjehom pjevala sevdalinku u njenom izvornom obliku, autentično, bez instrumentalne pratnje, samo uz žičani instrument saz, što mogu jedino interpretatori čistog glasa, perfektnih ukrasa, apsolutnog sluha i osjećaja za ritam i dikciju. Bila je čuvarica duše svog naroda. U njenom glasu nije bilo samo muzike, nego i pamćenja, tuge, dostojanstva i ljubavi. Kada bi zapjevala, činilo se kao da vrijeme staje, a svaka riječ dobija težinu života.</p><p>Prema prvobitnom pravilu o pjevanju sevdalinki: „jedan glas, jedan saz“, kojeg se Emina strogo pridržavala, besprijekorno i veoma emotivno je svojim melizmatičnim glasom dočaravala „dert“, a oni koji su je slušali nisu mogli zaustaviti suze. Po tom izuzetnom daru i specifičnom pjevanju ovu neponovljivu legendu sevdaha, koja nas je napustila prije šest godine, 19. aprila 2020., pamtit će i diviti joj se mnoge generacije i ljubitelji sevdaha. Do posljednjeg daha pjevala je pjesme koje su je održavale vitalnom svih 89 godina života.  </p><h2>Uspješna karijera</h2><p>Hadžinica Emina odgojena je i živjela u skladu s islamskom tradicijom, dajući prioritet porodici i prenoseći na svoju djecu, kćerku Jasminu i sina Senada, sve ljudske vrijednosti kojima su i nju učili njeni roditelji Melča i Avdija Ahmedhodžić.</p><p>Rođena je 17. marta 1931. godine u Sarajevu. Po završetku srednje škole, na nagovor prijateljice i pjevačice Slavke Petrovske, položila je audiciju na Radio Sarajevu. </p><p>- Pjevala sam iz hobija. Prijateljice su me nagovarale da se oprobam na audiciji: "Hajde, Emina, divno pjevaš", a ja sam se nećkala. Osmjelim se jednog dana, odem na audiciju i odmah me prime – govorila je Emina, sjećajući se 60-ih godina i početka svoje muzičke karijere. </p><p>Kao i svi interpretatori sevdalinki čuvene zlatne generacije poput Zaima Imamovića, Bebe Selimović, Safeta Isovića, Zehre Deović... i Emina je počela pjevati uz Narodni orkestar RTV Sarajevo, koji je predvodio harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo. Kako ju je krasio čist i specifičan glas, ponuđeno joj je da pjeva uz saz i takvoj interpretaciji je ostala vjerna do kraja života. </p><p>Učestvovala je na brojnim koncertima u bivšoj SFR Jugoslaviji i inozemstvu, pobjeđivala na mnogim festivalima tradicionalnih narodnih pjesama, a nakon agresije na BiH '92.-'95., uz sazliju Mehmeda Gribajčevića, nastupala je na festivalima etnomuzike u mnogim gradovima širom svijeta, dostojanstveno predstavljajući i promovirajući svoju Bosnu i Hercegovinu i njenu kulturnu baštinu.</p><h2>Sakupljačica blaga</h2><p>Osim što je maestralno interpretirala naše autohtone lirske pjesme,  Emina Zečaj ih je i sakupljala, zapisujući ih, kako je sama isticala, „od starih nana u selima oko Foče i Višegrada, u Crnoj Gori, Hercegovini...“. Njen doprinos u očuvanju tog našeg narodnog blaga je ogroman. Donosila ih je i pohranjivala u arhiv Radio Sarajeva, pa je zahvaljujući njoj više od 600 sevdalinki sačuvano od zaborava.</p><p>- Mnogi od kojih sam pjesme zapisivala znali su da ih ja pjevam. Nana stara 90 godina kaže mi: "Hajde, molim te, pjevaj pjesmu od mog babe". I ja je polako snimim – opisivala je Emina kako je dolazila do pjesama koje do tada nisu bile poznate, a sačuvane su u našem narodu.  </p><p>Brojne televizijske i radijske emisije te reportaže snimljene su o Emini, čak je i Bugarska radiotelevizija snimila dokumentarni film naziva “Bosanska sevdalinka s Eminom Zečaj”, jer ih je plijenio njen glas i oduševljavala specifična interpretacija uz saz. Ta Eminina interpretacija i način izvođenja sevdalinki su građa i predmet proučavanja mnogih bosanskohercegovačkih i stranih kritičara i etnomuzikologa.</p><p>Snimila je više stotina sevdalinki za arhiv Radio Sarajeva, objavila pet singl-ploča, četiri LP albuma i četiri CD-a. Međutim, uprkos brojnim ponudama da snima i novokomponovane narodne pjesme, koje su bile komercijalnije od sevdalinki, kao i da pjeva u nekim ugostiteljskim objektima, Emina nije odstupala od svoje tradicije, odbijajući ih sve redom.  </p><p>- Nikad nisam zapjevala u kafani. Čitav život sam se borila za sevdah i jedina sam sačuvala kapric da pjevam samo sevdalinku. Mnogi menadžeri su mi nudili velike pare da snimim te nove pjesme, ali meni nije žao što nisam „poletjela“ za novcem. Imam, hvala Bogu, dovoljno. Uvijek sam govorila: "Daj mi, Bože, koliko mi treba i koliko mogu podijeliti" – ponosno je kazivala Emina.</p><h2>Pjevala dušom</h2><p>Nije bila oduševljena modernim načinom izvođenja sevdalinke, što je jasno stavljala do znanja:</p><p>- Meni se to ne sviđa, jer nema duše u njihovom pjevanju. Kao da su rekli: "Sad ćemo malo modernije". Sevdalinka ne može doći do izražaja i potaknuti emocije ako je ne zapjevaš iz duše.</p><p>Snimila je pjesme za filmove “Gori vatra” reditelja Pjera Žalice i “Remake” reditelja Dine Mustafića, za šta je dobila veliki broj priznanja i pohvala. Američki časopis „Billboard“, 2004. godine, Eminu Zečaj je nazvao “ikonom tradicionalne bosanske muzike”.</p><p>Emina Zečaj nije samo pjevala, ona je čuvala identitet svoje zemlje. U vremenu kada se mnogo toga zaboravlja, njen rad ostaje kao podsjetnik na vrijednost tradicije i snagu autentičnosti. Njena umjetnost bila je most između prošlosti i sadašnjosti, između starog Sarajeva i savremenog svijeta.</p><p>I danas, kada njeni snimci zazvuče, djeluje kao da je negdje blizu i tiho pjeva, podsjećajući nas da se najdublje emocije ne moraju izgovoriti glasno da bi bile snažne.</p><h2>Rekli su o Emini</h2><p>- Eminin glas je bio očaravajući, kao da grli dušu svojih slušalaca. Bila je naša diva, naša autentična interpretatorka sevdalinke, "naša Mahalia Jackson". (Dino Mustafić)</p><p>- Mnoge prelijepe, dugo zaboravljene pjesme naučio sam od rahmetli Emine. Svuda u svijetu bi zbog toga bila izuzetno poštovana, njeno znanje uvažavano i nagrađivano. Institucije u BiH nisu to znale vrednovati. (Enver Šadinlija)</p><p>- Kad slušamo Eminu Zečaj i zatvorimo oči, njen glas i njena pjesma odvedu nas u sretniju i ljepšu Bosnu, onu od prije sto godina. (Damir Galijašević)</p><p>- Sklad njenog glasa i saza, teksta i melodije davao je Emininoj izvedbi muzejsku vrijednost i estetsku mjeru vremena nastajanja sevdalinke. (prof. dr. Esad Bajtal)</p>

<h2>Preminuo engleski pisac Džordž Gordon Bajron</h2><p>1824. - Preminuo engleski pisac Džordž Gordon Bajron (George Gordon Byron), jedan od utemeljitelja evropskog romantizma. Imao je samo trideset šest godina. Svjetsku književnu slavu stekao je romantičnim epom „Čajld Harold“, poemom „Don Žuan“ i poetskim dramama „Manfred“ i „Kain“. Iako se rodio kao deklarirani aristokrata, te postao lord već u 10. godini, Bajron je po prirodi bio buntovnik i slobodoumnih nazora. Njegov život i djela, a naročito slobodarski pjesnički duh engleskog buntovnika nadahnuli su mnoge velike pjesnike, poput Puškina, Ljermontova, Lamartina... Bajronov idealizam, njegova “svjetska bol” i sudbina, učinili su ga jednom od najvećih figura romantizma, književnog pravca koji se rodio kao reakcija na strahovladu razuma, reda i poretka. Iskustva iz veza s raznim ženama prikazao je u svojoj najboljoj poemi„Don Žuan“. Satirična i duhovita, ova poema ima šesnaest pjevanja i ostala je nedovršena.</p><p>1841. - U mjestašcu Tolisa kod Orašja u BiH, rođen je Bono Dobroslav Nedić, bosanskohercegovački i hrvatski književnik. Početne škole završio je u Tolisi, a u franjevački red stupio je 1857. godine. Filozofsko-teološki studij vjerovatno je završio u Italiji. Proučavao je narodne umotvorine, pisao kraće priče, historijske sastave, ali i upute za poljoprivrednike. Preminuo je 1. januara 1903. godine.</p><p>1882. - Umro engleski naučnik Čarls Darvin (Charles Darwin), tvorac teorije o evoluciji živih bića, nazvane darvinizam. Svoje ideje o promjenjivosti vrsta Darvin je objavio u djelu „Bilješke o transmutaciji vrsta“. Reakcije na Darvinovu knjigu bile su veoma negativne. Neki biolozi spočitavali su mu da ne može dokazati svoje hipoteze, drugi su kritizirali njegovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. A najžešći napadi na Darvinovu teoriju dolazili su od crkvenih predstavnika, koji su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na isti nivo sa životinjama. Ipak, Darvinovi savremenici prepoznali su važnost njegovog rada te je izabran u Kraljevsko društvo, 1839., i u Francusku akademiju nauka, 1878. godine. </p><p>1906. - Francuski fizičar i hemičar Pjer Kiri (Pierre Curie) preminuo je u saobraćajnoj nesreći. Doktorirao je na Univerzitetu u Parizu u Francuskoj 1895., kada je imenovan na mjesto profesora fizike. Te godine se oženio Marijom, s kojom je nastavio naučni rad, pa su, 1898., zajedno otkrili radioaktivne elemente polonij (Po) i radij (Ra), koje su dobili iz uranija (U). Supružnici Kiri su s Antoanom Anrijem Bekerelom (Antoine Henri Becquerel), koji je otkrio radioaktivnost, dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Iste godine Kraljevsko društvo u Londonu supružnike Kiri nagradilo je medaljom, a Pjer je 1905. godine postao član Francuske akademije nauka. Pjer Kiri je istraživao i emisije zračenja radioaktivnih supstanci te pomoću magnetnih polja uspio dokazati da su neke emisije pozitivno naelektrisane, neke negativne, a neke neutralne. Oni odgovaraju alfa, beta i gama zračenju. A sa svojim učenikom Albertom Labordom (Laborde) Kiri je otkrio nuklearnu energiju, identificirajući kontinuiranu emisiju toplote iz čestica radija.&nbsp;</p>

<h2>Osnovan “Energoinvest”</h2><p>1951. - Osnovan “Energoinvest” rješenjem predsjednika tadašnje vlade, odnosno Izvršnog vijeća Narodne Republike Bosne i Hercegovine Đure Pucara Starog. “Energoinvest” d.d. Sarajevo je multidisciplinarna inžinjering kompanija, s dominantnom izvoznom orijentacijom,  respektabilna kompanija u Bosni i Hercegovini s obimom aktivnosti na polju projektovanja i realizacije kompleksnih objekata u zemlji i inozemstvu.</p><p>1993. - Počinjen masakr civila u Zenici, kada je od granata ispaljenih na centar Zenice s položaja HVO-a, pozicioniranih u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice, poginulo 15 i ranjeno više od 50 civila. U to doba dana odvijala se velika trgovačka aktivnost u samom centru grada, a u geografskoj zoni koja je bila granatirana nalazilo se od dvije do tri hiljade ljudi. </p><p>2002. - Umro Tor Hejerdal (Thor Heyerdahl), norveški antropolog, naučnik i istraživač. Bio je pacifist i vatreni pristaša ekologije ("zeleni"). Njegove teze bile su u vezi s kulturnom difuzijom modela razvitka kultura. Najpoznatiji je po ekspediciji "Kon-Tiki" iz 1947. godine na koju je otišao s grupom saradnika u Južnu Ameriku, gdje je izgradio splav od balzamovog drveta i drugih domorodačkih materijala. Želio je dokazati komunikaciju pretkolumbovskih civilizacija iz Polinezije i Južne Amerike.&nbsp;</p>

Danas je nedjelja, 19. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 256 dana

Emina s kolegama: Svi su je mnogo cijenili  

Emina Zečaj: 6. godišnjica smrti jedne od najboljih bh. interpretatorica sevdalinki

<p>Na današnji dan 1919. godine, u Mostaru je preminuo jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih književnika Svetozar Ćorović, od posljedica bolesti koju je dobio na ratištima i u logorima tokom Prvog svjetskog rata. </p><p>Sa svojim savremenicima i prijateljima piscima, među kojima su bili Aleksa Šantić, Osman Đikić i Jovan Dučić, Ćorović je činio poznatu mostarsku književnu i kulturnu grupu. U njegovim djelima su prefinjenim i lako razumljivim, jednostavnim i prirodnim pripovijedanjem, uz lične spoznaje i emocije, opisani historijski događaji na našim prostorima u vremenu u kojem je živio, poput Hercegovačkog ustanka 1882. godine, austrougarske aneksije BiH 1908., Prvog svjetskog rata 1914. godine... </p><p>U pripovijetkama, romanima, crticama i dramama koje je napisao Ćorović je faktografski vjerno dočarao život u Hercegovini i Mostaru, koji su bili njegova najveća inspiracija. Njegovi junaci su ljudi svih vjera, narodnosti i staleža, mali i veliki, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici, čije je strahove, želje, nade, ljubav, ali i tugu opisivao. Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio, pa je upravo zbog svog specifičnog stila pisanja i svrstan među najveće književnike u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom našem regionu.</p><h2>Urednik „Zore“</h2><p>Svetozar Ćorović je bio veoma plodonosan pisac, iako je živio samo 44 godine. Rođen je 29. maja 1875. godine u trgovačkoj porodici u Mostaru, u kojem je završio osnovnu i srednju trgovačku školu. </p><p>Godine 1891., kada je imao samo 16 godina, Ćorović je napisao pjesmu ”Siroče na majčinom grobu” inspiriran istoimenom slikom malenog dječaka koji leži na majčinom grobu, koju je naslikao likovni umjetnik Uroš Predić. Pjesma, koja je objavljena 1892. u časopisu „Golub“, ni danas nikoga ko je pročita ne ostavlja ravnodušnim.   </p><p>U vrijeme aneksione krize, 1908., izbjegao je u Italiju, a 1910. godine izabran je za poslanika prilikom prvog zasjedanja Bosanskog sabora. Odmah po izbijanju Prvog svjetskog rata, 1914. godine, bio je uhapšen i odveden u taoce, a potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku, odakle se teško bolestan vratio u Mostar 1917. godine. </p><p>Svoja djela Ćorović je objavljivao u mnogim listovima i časopisima: „Golub“, „Neven“, „Zora“, „Bosanska vila“, „Luča“, „Otadžbina“ i „Brankovo kolo“, a bio je i aktivan član mostarskog društva „Gusle“. Jedan je od osnivača časopisa „Zora“, pokrenutog u aprilu 1896., kojem je bio, zajedno s Aleksom Šantićem, prvi urednik. Bio je i urednik kalendara „Neretljanin“ (1894., 1895.), te član redakcije i saradnik opozicionog lista „Narod“ (1907.).</p><p>Ćorović je za kratkog života napisao i ostavio nam u amanet brojna djela, između ostalih, zbirku pjesama „Poletarke“, zbirke pripovijedaka „Krvni mir“, „Razoreno gnijezdo“ i „Iz moje domovine“, novele „Moji poznanici“, „U časovima odmora“, „Komšije“ i „Brđani“, romane „Ženidba P. Karantana“, „Majčina sultanija“, „Stojan Mutikaša“, „Jarani“, „U ćelijama“ i „Među svojima“, te drame „Zulumćar“ i „Ajša“.</p><h2>„Stojan Mutikaša“</h2><p>Najpoznatije njegovo djelo je roman „Stojan Mutikaša“ u kojem je opisan život siromašnog dječaka kojeg otac dovodi u grad kod trgovca na službu, gdje počinje njegovo odrastanje i formiranje ličnosti. Iako živi teškim životom, udaljen od svoje porodice, Stojan postepeno napreduje, te od siromašnog djeteta postaje ugledni, bogati trgovac, ali zbog nezahvalnosti i pohlepe na kraju gubi sve. Ćorović je romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi.</p><p>„...A ja bi' da imam i koliko on, i koliko gazda Radovan, i svi zajedno! ... Tako je nakupovao još nekoliko ostarijih kuća, pa njiva, vinograda, mlinica. Izgledalo je da će za 'Anđine novce' čitav šeher kupiti...“</p><p>Prema romanu „Stojan Mutikaša“, reditelj Fedor Handžeković režirao je istoimeni film, jedan od bosanskohercegovačkih pionirskih igranih filmova nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Film je doživio veliki uspjeh i dobio drugu nagradu publike (stručni žiri tada nije postojao) na prvom Pulskom filmskom festivalu 1954. godine, a Dušan Janićijević, koji je glumio Stojana, dobitnik je nagrade za najbolju glavnu ulogu. Godine 1977., prema ovom romanu, snimljena je i jedna od kultnih TV serija bivše SFRJ „Porobdžije“ u režiji Aleksandra Jevđevića. </p><p>U Bileći se tradicionalno, svake godine u septembru, održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".&nbsp;</p><p></p>

<h2>Rođen botaničar i prirodnjak Josif Pančić </h2><p>1814. - Rođen botaničar i prirodnjak Josif Pančić, prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije. Radio je kao ljekar u Paraćinu, Jagodini i Kragujevcu, a 1856. je postao profesor Liceja i potom Velike škole (univerzitet) u Beogradu, čiji je rektor bio šest puta. S izvanrednim poznavanjem prirodnih nauka, proučavao je floru, faunu i mineralogiju Balkanskog poluostrva, opisavši gotovo 80 biljnih i životinjskih vrsta do tada nepoznatih nauci. Otkrio je novu vrstu endemsko-reliktnog četinara na planini Zelengori, poznatu kao "Pančićeva omorika". Osnovao je i uredio Botaničku baštu u Beogradu. Objavio je 30-ak radova iz botanike, zoologije, geologije, mineralogije, šumarstva i arheologije. </p><p>1898. - U Tuzli osnovano prvo profesionalno pozorište u BiH. Njegov inicijator bio je Mihajlo Crnogorčević uz pomoć bračnog para Stjepana i Marice Jurković, ali i brojnih građana. Prvo pozorište imalo je 20 članova te je radilo brojne predstave u skromnim uslovima, ali vrlo uspješno.</p><p>1937. - Patak Dača (Daffy Duck) debitirao je u kratkom crtanom filmu Teksa Everija (Tex Avery) „Porky's Duck Hunt“ studija Warner Bros.&nbsp;&nbsp;</p>

<h2>Rođen bosanskohercegovački slikar Ismar Mujezinović</h2><p>1942. - Rođen Ismar Mujezinović, bosanskohercegovački slikar, književnik i scenograf, sin jednog od najboljih bh. slikara svih vremena Ismeta Mujezinovića. Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek za slikarstvo, Ismar je završio u Zagrebu 1966. godine. Bio je saradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića do 1969., a sarađivao je i na filmu „Bitka na Neretvi“, kao scenograf i kostimograf, te u filmovima „19 djevojaka i mornar“ i „Deveto čudo na istoku“. Radio je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu kao šef Katedre za slikarstvo do 1979. godine, kada je postao samostalni umjetnik. Autor je čuvenih plakata Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Snimao je kratke igrane filmove ("Crvenkapica se crveni", "Sjena", "Dvojnica", "Zid", "Makar i u tri boje", "Selfie"), kao i dugometražne igrane ("Enigma" "Dim/monofobija", "Ajvar"), te dugometražni dokumentaarni film "Ismet Mujezinović-atelje". Napisao je i izdao romane "Ring", "Crvenkapica se crveni", "Noć vještica", "K-15", "Nasljeđe", "Pijetao", pripovijetke "zlo.ba dobro.ba", "Zagreba.čke", "Nesnimljeni scenariji" i knjigu o svom ocu Ismetu Mujezinoviću - "Ismet Mujezinovic - Portret sa spomenicom", a također je izdao dva CD albuma sa svojom muzikom - 12 numera iz dugometražnog igranog filma "Dim/monofobija" i 12 numera za dugometražni igrani film "Ajvar". Ismar Mujezinović bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika i Udruženja primijenjenih umjetnika BiH, te predsjednik Davalaca kulture pri Republičkoj skupštini za kulturu i Skupštini za kulturu grada Sarajeva. Nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva 1979. godine. Bio je u žirijima svih značajnih izložbi, republičkih nagrada i manifestacija u Sarajevu kao što su Yu likovne izložbe, teatar festival MESS, arhitektura, fotografija itd. Osnivač je s porodicom i prvi donator fonda "Ismet Mujezinović" pri Galeriji portreta Tuzla.</p><p>1942. - Umro nobelovac Žan Batist Peri (Jean Baptiste Perrin), francuski fizičar i hemičar, koji je, istražujući rendgensko i katodno zračenje, prvi dokazao da su katodne zrake roj čestica negativnog naboja (1895.). Proučavao je Braunovo (Brown) gibanje i tim pokusima potvrdio atomsku građu tvari. Proučavanjem taloženja koloidnih čestica u otopinama potvrdio je Ajnštajnovu (Einstein) teorijsku jednadžbu, koja se odnosi na tu pojavu, te procijenio obim atoma i molekula kao i njihov broj u zadanom volumenu, to jest odredio je vrijednost Avogadrovog broja. Napisao je nekoliko udžbenika i popularnih djela iz fizike. Za rad na dokazivanju diskontinuirane strukture tvari i za otkriće sedimentacijske ravnoteže dobio je, 1926. godine, Nobelovu nagradu za fiziku. </p><p>1959. - Faruk Jažić, bosanskohercegovački muzičar, producent, pisac, kompozitor i interpretator, rođen je na današnji dan. Cijeli životni vijek posvetio je muzici. Tokom bogate karijere bio je dugogodišnji član narodnog orkestra Radio-Televizije Sarajevo, muzički producent Sarajevske filharmonije, autor niza patriotskih i pop-rok pjesama, aranžer bh. tradicionalne muzike, član Džez kluba, a osnivač je i urednik producentske kuće „Bosnaton“. Preminuo je 12. januara 2011. godine.</p>

<h2>Rođen akademski slikar Mirsad Džombić</h2><p>1960. – U Lukavcu je rođen Mirsad Džombić, bosanskohercegovački i njemački akademski slikar. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine od 1984. godine. Radio je i kao ilustrator knjiga, ilustrovavši više od 180 knjiga iz različitih oblasti. Uporedo s tim, radio je u kulturno-obrazovnom programu RTV Sarajevo, gdje je uređivao i vodio emisiju "Kroz sfumato saznanja vječitih Stvaralaca". Također, bio je i tehnički urednik mnogih listova kao što su: "Behar“, „Journalist", "Walter", "Lastavica" i drugi. Od 1995. godine živi i radi u Bremenu, gdje je u jesen iste godine otvorio slikarski studio, a u ljeto 1996. jedan u Asendorfu (Niemannsbruch). Izlagao je svoje slike u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Bremenu, Donjoj Saksoniji i Baden-Württembergu. Kao fotograf i filmski umjetnik osvojio je dvije promotivne nagrade u Njemačkoj.  </p><p>1982. - Umro Mensur Memo Dervišević, bosanskohercegovački slikar. Najznačajniji dio svog stvaralačkog opusa ostvario je u Tuzli. Učestvovao je u estetskom oblikovanju interijera tuzlanskog hotela "Bristol", kina "Mladost" i "Ekspres restorana", gdje je radio na mozaicima i zidnim slikama: "Donju Tuzlu opasala guja", "Kamena s ramena" i "Teferič". Niz njegovih djela ostao je u vlasništvu tadašnjih jugoslavenskih ambasada u zemljama Afrike, Bliskog istoka i drugdje. U svom stvaralaštvu bio je na tragu bh. tradicije, nekad, poput Maka Dizdara u poeziji, spajajući bosansko srednjovjekovlje sa savremenošću, a često na tragu bosanske sevdalinke i lirsko-baladne tradicije, vizuelno, kao, naprimjer, na slici "Svadili se orli i sokoli".</p>

<h2>Preminuo kolumbijski i južnoamerički pisac Gabrijel Garsija Markes</h2><p>2014. - Preminuo veliki kolumbijski i južnoamerički pisac Gabrijel Garsija Markes (Gabriel Garcia Marquez), autor čuvenog romana "Sto godina samoće" koji je prodat u više od 30 miliona primjeraka. U njemu je opisan život izolovanog južnoameričkog sela gdje su neobični događaji predstavljeni kao sasvim obični. Markes se smatra najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija s realnošću svakodnevne egzistencije. Najviše je doprinio tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. stoljeća. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine. Ostala djela: "Pukovniku nema ko da piše", "Ljubav u doba kolere", "Jesen patrijarha”…</p><p> </p><p>2016. - Umrla američka glumica Doris Roberts, najpoznatija po ulozi Meri Baron (Marie Barone) u TV seriji “Everybody Loves Raymond” za koju je dobila tri nagrade Emi. Njena televizijska karijera započela je 1952. godine nastupom u TV seriji “Studio One”. Tih godina je također počela nastupati na Brodveju. Njen najpoznatiji film je “The Honeymoon Killers” iz 1970. Osim glumom, Roberts se bavila i kulinarstvom, te je objavila knjigu “Are You Hungry, Dear? Life, Laughs, and Lasagna”. Bila je aktivna i u borbi za prava životinja.</p>

Danas je petak, 17. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 258 dana 

Svetozar Ćorović: 107. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

<p>U prepunoj sali Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca Bosne i Hercegovine, u organizaciji Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH, 10. aprila 2026. godine, promovirana je knjiga „Pešter u svom ruhu“ autorice Zinete Kurtović, či je izdavač UG porijeklom iz Sandžaka.</p><h2>Značaj djela</h2><p>U izuzetno toploj atmosferi, promotori su govorili o značaju ovog djela, ističući njegovu vrijednost kao autentičnog svjedočanstva o Pešterskoj visoravni, njenim ljudima i bogatoj kulturi življenja. Kroz svoja obraćanja promotori i autorica knjige su približili publici ljepotu i posebnost ovog kraja, ali i podsjetili na nepravdu dugogodišnjeg zanemarivanja, kao i na često pogrešno, pa i zlonamjerno prikazivanje Pešteri i njenih stanovnika. </p><p>Istaknuto je da je takav pristup godinama stvarao iskrivljenu sliku o ovom prelijepom prostoru i čestitim ljudima, čije dostojanstvo ostaje neupitno.</p><h2>Večer posvećena istini</h2><p>U posljednje vrijeme sve je više autora koji svojim djelima afirmišu Pešter i doprinose vraćanju istine o Pešteri, i ljudima toga kraja, a među njima se ističe i Zineta Kurtović. </p><p>Svojom knjigom ona na autentičan i emotivan način prikazuje bogatstvo života, tradicije i identiteta ovog kraja, rasvjetljavajući nepravdu i predrasude koje su ga dugo pratile. </p><p>Promocija je prevazišla okvire književnog događaja, bila je to večer posvećena istini, sjećanju, ponosu i zajedništvu.</p>

Na autentičan i emotivan način knjiga prikazuje bogatstvo života, tradicije i identiteta ovog kraja

„Pešter u svom ruhu“ autorice Zinete Kurtović

<p>Na današnji dan 1955. godine, u Zavidovićima je rođen Safet Sušić Pape, koji je 2004. zvanično proglašen najboljim fudbalerom Bosne i Hercegovine 20. stoljeća, a 2012. najboljim stranim igračem svih vremena u Francuskoj. </p><p>U fudbalskom klubu Krivaja iz rodnih Zavidovića Sušić je počeo karijeru kao 16-godišnji momak. Njegov raskošni talent odmah su uočili fudbalski znalci, te je dvije godine kasnije, 1973., debitovao u prvoj postavi FK Sarajevo, za koji je u narednih desetak godina odigrao gotovo 600 utakmica i postigao 400 golova. </p><h2>Tri uzastopna hettrika</h2><p>U prvoj utakmici u dresu reprezentacije bivše SFR Jugoslavije, 5. oktobra 1977., u Budimpešti protiv Mađarske, postigao je dva gola, u sljedećoj, protiv Rumunije u Bukureštu, postiže prvi hettrik, to jest tri gola na jednoj utakmici, potom još jedan protiv Italije u Zagrebu, u junu 1978., te još jedan protiv tadašnjih svjetskih prvaka Argentine dva mjeseca kasnije u Beogradu. </p><p>Maestralna Safetova igra rezultirala je velikim uspjehom, pa je 1979. godine izabran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i za najboljeg fudbalera SFR Jugoslavije, a 1981. dobio je i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.</p><p>Godine 1982., Sušić je prešao u francuski Pari Sen-Žermen, a već naredne, 1983., njegov klub osvojio je Kup Francuske, kada su Safeta proglasili najboljim stranim igračem u Francuskoj. </p><h2>Umjetnik s loptom</h2><p>U dresu Parižana, 1986., osvojio je titulu šampiona Francuske. Sušić je jedan od najvećih fudbalera koji su igrali u PSG-u, koji je u njegovom vremenu, odnosno u devet godina koliko je igrao za taj klub, postao veoma slavan i jak. Osim toga, Safet je nosilac laskave titule najvećeg umjetnika s loptom u historiji PSG-a. </p><p>Nogometni/fudbalski savez BiH Sušića je, u decembra 2009., imenovao selektorom bosanskohercegovačke reprezentacije. Nakon pobjede nad Litvanijom, 15. oktobra 2013. godine, Safet Sušić je direktnim plasmanom odveo našu reprezentaciju na Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.</p>

<h2>Umro Žan de Lafonten, najbolji evropski basnopisac</h2><p>1695. - Umro francuski književnik Žan de Lafonten (Jean de La Fontaine), član Francuske akademije nauka i najbolji evropski basnopisac. Iako je više pisao poeziju, najpoznatiji je po svojim basnama, kratkim pričama u kojima su glavni likovi uglavnom životinje s ljudskim osobinama. Lafontenove basne nisu bile namijenjene samo djeci, nego i odraslima, jer su nosile pouke po kojima je ovaj mudri pisac ostao prepoznatljiv i danas. Neke od njegovih mudrosti su: „Laskanje je lažni novac kome kurs raste s našom sujetom“, „Mnogo je bolje biti sam nego s budalama“, „Ništa nije tako opasno kao prijatelj neznalica; više bi vrijedio pametan neprijatelj“, „Ništa ne pomaže što trčimo, treba krenuti na vrijeme“, „Sreća nam prodaje ono što mislimo da nam daje“... Djela: „Basne“, pjesme "Adonis", "Elegija nimfama Boa", "Filemon i Baukida", roman "Ljubav Psihe i Kupidona", stihovane "Priče"...</p><p>1885. - Mađarski filozof Đerđ Lukač, protagonist "zapadnog marksizma", rođen je na današnji dan. U mladosti je, u "nemarksističkom periodu", napisao "Historiju razvoja moderne drame" i eseje "Duša i oblici". Nakon poraza Mađarske revolucije emigrirao je u Austriju, a 1929. u SSSR, gdje je do 1931. radio u Institutu "Marks-Engels". Po povratku u domovinu bio je profesor Budimpeštanskog univerziteta, a 1956. ministar u vladi Imre Nađa, poslije čijeg pada je lišen profesije, uklonjen iz Akademije nauka i interniran. Od 1957. do smrti 1971. povukao se iz javnog života. Ostala djela: "Razaranje uma", "Egzistencijalizam ili marksizam", "Estetika", "Ontologija društvenog bića".</p><p>1906. - Rođen irski pisac Semjuel Beket (Samuel Beckett), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1969., koji je 1953. dramom "Čekajući Godoa" otvorio eru "drame apsurda". Bio je zaokupljen temom raspadanja građanskog društva, dehumanizirajućom slikom čovjeka i beznadežnom situacijom neobičnih bića na kraju svijeta i vremena, što simbolizira apsurdnost ljudske egzistencije. Živio je u Francuskoj i pisao na francuskom jeziku, smatrajući da se na stranom jeziku može pisati bez stila, što je njegov ideal. Ostala djela: roman "Marfi", trilogija "Moloa", "Malone umire", "Neimenljivi", drame "Kraj igre", "Posljednja traka", "Igre bez riječi", "Srećni dani", "Igra", "Ne ja".</p><p>1946. - Rođen srbijanski glumac Josif Tatić. Mada je odigrao brojne uloge u pozorištu, na filmu i televiziji, šira publika će ga pamtiti po ulogama Slobodana Mihajlovića u predstavi „Šovinistička farsa“, Božidara Soldatovića Jataganca u seriji „Bolji život“ i Tanasija Vitorovića u seriji „Grlom u jagode“. Iznenada je preminuo 8. februara 2013., u 67. godini. </p><p>1950. - U Splitu je rođen Žarko Radić, poznati hrvatski glumac. Od 1985. je bio slobodni umjetnik sa statusom priznatog umjetnika. Godine 1999., postao je stalni saradnik HNK u Splitu, a od 2000. je ponovo u statusu slobodnog umjetnika, da bi u junu 2005. postao stalni član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca. Član je Hrvatske udruge filmskih glumaca i Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Veliku popularnost stekao je glumeći u najboljim filmovima TV serijama prvo jugoslavenske, a kasnije hrvatske kinematografije. U pozorištu je glumio u više od 2000 predstava.</p><p>1963. – U Bakuu, u Azerbejdžanu, rođen šahovski velemajstor Gari Kasparov, koji je 1985. u 23. godini postao prvak svijeta, najmlađi u historiji šaha. Titulu je preoteo od Anatolija Karpova, pobjedom u meču rezultatom 13:11. </p><p>1996. - Umro Vjekoslav Kaleb, hrvatski književnik. Bio je urednik nekoliko književnih časopisa: “Republika”, “Kolo”, “Naprijed”, “Književnik” i sekretar Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Objavio je 57 novela u brojnim zbirkama: "Na kamenju", "Izvan stvari", "Brigada", "Trideset konja", "Kronika dana", "Smrtni zvuci", "Nagao vjetar", "Ogledalo", "Luk i strijela"... i tri romana: "Ponižene ulice", "Divota prašine", "Bijeli kamen". Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke...</p>

<h2>Papa Ivan Pavao II u Sarajevu održao misu na prepunom stadionu Koševo</h2><p>1997. - Prilikom prve posjete Sarajevu (12. i 13. april), bivši papa Ivan Pavao II na današnji dan je održao misu na prepunom stadionu Koševo, gdje je, prema procjenama, bilo blizu 50.000 katoličkih vjernika. Između ostalog, Papa je poručio vjernicima: „Zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. Ovu vam je istinu danas došao ponoviti Petrov nasljednik, koji je napokon stigao među vas (…) Riječ kojom vas srdačno pozdravljam jest riječ samoga Krista, koju je poslije uskrsnuća upravio svojim učenicima: ‘Mir vama’. Mir vama, muževi i žene Sarajeva! Mir vama, stanovnici Bosne i Hercegovine! Mir vama, braćo i sestre, ove drage zemlje!“.</p><p>2018. - Umro Jan Tomaš Forman, poznatiji kao Miloš Forman, češki režiser, scenarist i glumac. Postigao je uspjeh 1975. godine adaptacijom romana „Let iznad kukavičijeg gnijezda“ Kena Kiseja (Kesey), koja je osvojila pet Oskara, uključujući onaj za režiju. Godine 1977.,  postao je naturalizirani državljanin Sjedinjenih Država. Drugi Formanovi veliki filmski uspjesi bili su „Amadeus“, koji je osvojio osam Oskara, te „Narod protiv Larryja Flynta“ za koji je primio nominaciju za najbolju režiju, a 1997. dobio je Kristalni globus za izvanredni umjetnički doprinos svjetskoj kinematografiji na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima.</p>

Danas je ponedjeljak, 13. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostala su još 262 dana

Safet Sušić Pape, najbolji bh. fudbaler 20. stoljeća, slavi 71. rođendan

<p>Tvrtko Kulenović, bosanskohercegovački akademik, književnik, putopisac i scenarist, koji je ostavio neprocjenjivo književno bogatstvo svojoj Bosni i Hercegovini, preminuo je prije sedam godina, 13. aprila 2019. Njegovo stvaralaštvo obilježila je duboka intelektualnost, erudicija i trajna radoznalost prema svijetu, kulturama i ljudskim sudbinama.</p><p>Kao autor više od 300 naučnih i stručnih radova, među kojima su&nbsp;romani,&nbsp;eseji iz oblasti&nbsp;teatrologije&nbsp;i&nbsp;književne teorije&nbsp;i&nbsp;kritike,&nbsp;putopisi,&nbsp;pripovijetke,&nbsp;radijske drame, profesor Tvrtko Kulenović uzor je mnogim generacijama svojih studenata, ali i svima kojima je književnost i ljubav i zanimanje.</p><p>- Veoma mi je drago kad vidim da moji studentu uspijevaju u onome u čemu sam i ja želio da uspijem, najviše u oblasti književnosti, ali i u teatru. To mi je velika satisfakcija, saznanje da sam bar malo učestvovao u oblikovanju nečega što će oni postati – ponosio se svojim studentima profesor Kulenović.</p><h2>Sin slikara</h2><p>Tvrtko Kulenović rođen je u&nbsp;Šapcu, 9. aprila 1935., gdje je završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije. Njegov otac Hakija Kulenović bio je poznati bosanskohercegovački slikar porijeklom iz stare krajiške bošnjačke porodice, a majka mu je bila nastavnica geografije, Beograđanka, čija je majka, Tvrtkova baka, bila učiteljica. </p><p>- Jedna od rijetkih očevih slika koje imam, zapravo jedino ulje, jeste portret mene kao šesnaestogodišnjaka, a specifična je po tome što je slikana kada sam imao trideset šest godina. Otac mi je kazao: “Sjedni da te slikam”. Sjeo sam jednom-dvaput, i onda mi je rekao da više ne poziram, da me najbolje zna iz doba kada sam imao šesnaest godina, te me takvog i naslikao – govorio je Tvrtko o najupečatljivijem sjećanju na svog oca.</p><p>Srednjoškolsko obrazovanje Kulenović je stekao u&nbsp;Drugoj muškoj gimnaziji&nbsp;u Sarajevu, a diplomu profesora jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon diplomiranja, prvi posao dobio je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu.</p><p>Od 1965. do 1967. boravio je na Univerzitetu Osmania u Hajderabadu,&nbsp;u Indiji, gdje je studirao klasičnu indijsku i azijsku estetiku. Interes za Indiju probudila mu je knjiga „Umjetnost Indije“. </p><p>- Kad sam vidio tu indijsku skulpturu, bio sam pogođen. Bila je potpuno drugačija od svega tradicionalnog, sva izvijugana, ljudsko tijelo je u vijugama. Ta skulptura je, zapravo, počivala na plesu, jer se u Indiji sva umjetnost izvodi iz umjetnosti plesa, tako da su to figure koje su uhvaćene u jednom vrlo čudnom stanju, u plesnom pokretu, što me je oduševilo – kazivao je Kulenović o svojoj očaranosti indijskom umjetnošću.</p><p>U novembru 1974., doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te je 1975. izabran u zvanje docenta, potom vanrednog profesora, a 1983. redovnog profesora na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo.</p>

<h2>Književni opus</h2><p>Prva književna djela Kulenović je počeo pisati sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u periodu koji nazivamo postmodernizmom. U početku su to bili stihovi, ali je ubrzo uvidio da mu više odgovara proza, te je njegovo prvo objavljeno djelo bio putopis „Odanost jugu“. Potom je objavio prozno djelo „Putovanja“, koje je književna kritika označila i kao putopis i kao roman.</p><p>Romane je počeo pisati 1987. godine, kada je objavio „Kasino“. Ujedno je objavljivao književnu kritiku i eseje, od kojih su zapažene „Lektire“ I, II i III, te „Rezime“, u kojem je i čuvena „Autorefleksija“.</p><p>- Svako pisanje o sebi, i u „životu“ i u književnosti je pisanje drugima, svaki dnevnik je pošta, pisac uvijek nudi svoj život drugim ljudima, a drugim piscima nudi i svoj književni život – napisao je Kulenović, između ostalog, u svojoj „Autorefleksiji“.</p><p>Jedno od njegovih najznačajnijih djela je roman „Istorija bolesti“, koji mnogi smatraju vrhuncem Tvrtkove prozne poetike. Kroz ličnu priču i složenu strukturu pripovijedanja Kulenović govori o krhkosti ljudskog života i bolestima koje nisu samo fizičke nego i društvene i duhovne, dok u romanu „Čovjekova porodica“ istražuje složene odnose između pojedinca i zajednice. Kroz sudbine likova otvara pitanja identiteta, porijekla i pripadnosti. Njegovi junaci često tragaju za smislom u svijetu koji je istovremeno bogat kulturama, ali i opterećen historijskim nasljeđem.</p><p>Posebno mjesto u njegovom opusu zauzima knjiga „Putovanje“, koja na izvanredan način spaja putopis i esejistiku. U ovom djelu Kulenović ne opisuje samo gradove i predjele; on razmišlja o civilizacijama, historiji i kulturnim susretima koji oblikuju identitet ljudi.</p><p>Izdvajaju se i putopisni zapisi poput “Pejzaži zrelog doba” i “Majka voda”, u kojima gradovi nisu bili samo arhitektura i ulice, nego živa bića s dušom. Kada je pisao o dalekim kulturama, čitalac je imao osjećaj da ne čita turistički opis, nego intimni susret s civilizacijama koje su oblikovale ljudsku historiju.</p><p>Treba spomenuti i pripovijetke “Trag crne žuči” i “Karavan”, radijske drame “Poetika odustajanja”, “San o staklu ”i “Orenbuška stepa“, te scenarij za poetsko-dokumentarni film “Smrt u Sarajevu”.</p><h2>Profesionalni uspjesi</h2><p>Osim na Filozofskom fakultetu, Kulenović je predavao i na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, a 1981. i 1987. boravio je i predavao kao gostujući profesor u okviru Fulbrightove fondacije u SAD, na univerzitetima u Rutgersu, Floridi i Ilinoisu. Bio je prvi predsjednik P.E.N. centra Bosne i Hercegovine, osnovanog 30. oktobra 1992., a od 1999. do 2003. bio je na funkciji direktora Narodnog pozorišta Sarajevo. Također je bio redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.</p><p>Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrada Udruženja književnika BiH i Društva pisaca BiH, Dvadesetsedmojulske nagrade BiH, te nagrade Fonda Otvoreno društvo za najbolji roman 2000. godine.</p><p>Osim ogromnog književnog opusa i brojnih nagrada, Tvrtko Kulenović je 2015. godine bio kandidat za Nobelovu nagradu, što je i svjetska potvrda vrijednosti njegovih djela. Posthumno mu je, 20. novembra 2019. godine, dodijeljena i nagrada za životno djelo „25. novembar“.</p><p>Kada se sagleda cjelokupno djelo Tvrtka Kulenovića, jasno je da je riječ o piscu koji je književnost doživljavao kao prostor susreta kultura. Njegove knjige povezuju Sarajevo, evropske metropole i daleke civilizacije, pokazujući kako su ljudske priče univerzalne bez obzira na mjesto i vrijeme. Upravo zbog toga njegovo stvaralaštvo ima trajnu vrijednost: ono nas podsjeća da književnost može biti most između svjetova.</p><h2>Ženidba nakon 3 dana zabavljanja</h2><p>Početkom agresije na RBiH 1992. - 1995., prvo je umrla Kulenovićeva majka, a zatim i prva supruga. Nakon rata preminuo je i njegov brat Zoran (Zeko), kojeg spominje u svoja dva romana. S drugom suprugom, psihijatricom Almom Đubur Kulenović, rođenom Zagrepčankom porijeklom iz Hercegovine, oženio se nakon samo tri dana zabavljanja, a slučajno su se sreli i upoznali 1995. godine u Zagrebu.</p>

Osim na univerzitetima u BiH i našoj regiji, predavao je kao gostujući profesor u okviru Fulbrightove fondacije u SAD, na univerzitetima u Rutgersu

7. godišnjica smrti bh. akademika, književnika, putopisca i scenariste, Tvrtko Kulenović: "Pisac uvijek nudi svoj život drugim ljudima"

<p>Na današnji dan 1917. godine, u Mostaru je rođen Džemal Bijedić, bosanskohercegovački političar, jedan od najutjecajnijih i najistaknutijih Bošnjaka 20. stoljeća. </p><p>Nakon Drugog svjetskog rata zbog velikih zasluga u odbrani zemlje od okupatora, kao i u Komunističkoj partiji Jugoslavije, u koju se uključio još kao student, obavljao je brojne visoke funkcije u bivšoj SFRJ, između ostalih, bio je predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju imenovan za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, 1971. godine. </p><p>U vrijeme ustavnih promjena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Bijedić se zalagao za ravnopravnost republika u jugoslavenskoj federaciji, te ravnopravnost naroda unutar Bosne i Hercegovine. Borio se za integraciju Hrvata zapadne Hercegovine, afirmaciju nacionalnog identiteta Muslimana i integraciju Bosanske krajine u šire bosanskohercegovačke političke, ekonomske i kulturne tokove. Osim toga, organizator je tadašnje bh. privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija. </p><h2>Avionska nesreća</h2><p>U avionskoj nesreći koja se dogodila na letu iz Beograda prema Sarajevu, 18. januara 1977. godine, Džemal Bijedić je tragično izgubio život zajedno sa suprugom Razijom, od koje se nije odvajao gdje god da je išao. U nesreći je poginulo još šest putnika i članova posade. Ni danas nije razriješena misterija o toj nesreći, jer su postojale osnovane sumnje da je namještena, a razlog je bio, prema mišljenju mnogih političkih analitičara, to što ga je Josip Broz Tito vidio kao svog nasljednika na čelu SFR Jugoslavije.</p><p>Bijedić je bio porodičan čovjek kojeg su svi voljeli, najomiljeniji bosanskohercegovački političar svih vremena, koji se za svoju Bosnu i Hercegovinu do posljednjeg daha borio svim srcem. Na sarajevskom groblju Bare, gdje je ukopan Džema, kako su ga zvali odmilja, svake godine na dan njegove pogibije okupe se poštovaoci njegovog lika i djela, kako bi odali počast ovom bh. velikanu.</p>

<h2>Rođena Monserat Kabalje, španska operska diva</h2><p>1933. - Rođena Monserat Kabalje (Montserrat Caballe), španska operska diva, koja se proslavila ulogama u operama Rosinija (Rossini), Belinija (Bellini) i Donicetija (Donizetti). Godine 1988., u duetu s Fredijem Merkjurijem (Freddie Mercury) snimila je hit „Barcelona“, koji se iste godine našao i na istoimenom albumu grupe „Queen“. Ta pjesma je 1992. postala i službena himna Olimpijskih igara u Barceloni. Kabalje je bila intenzivno angažirana kao UNESCO-ova ambasadorica dobre volje, a u Barceloni je osnovala i fondaciju za pomoć djeci. Godine 1966., u Španiji je proglašena Damom Kraljevskog reda Izabele Katoličke, a u Njemačkoj je 2003. godine odlikovana Saveznim križem za osobite zasluge. Preminula je 6. oktobra 2018. godine.</p><p>1945. - Umro američki državnik Frenklin Delano Ruzvelt (Franklin Roosevelt), predsjednik SAD od 1932. godine. Iako je paralizovan 1921., postao je guverner države Njujork 1928., a kao kandidat Demokratske stranke prvi put je izabran za predsjednika u vrijeme velike ekonomske krize. Drugi put je izabran 1936., treći put 1940., a četvrti put 1944., što je jedinstven slučaj u historiji SAD. Ublažio je krizu politikom poznatom kao "Nju dil". Politikom "dobrog susjedstva" zamijenio je praksu "velike batine" prema latinoameričkim zemljama, a s tadašnjim Sovjetskim Savezom je uspostavio diplomatske odnose. Objavio je, 1941., “Povelju o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha”. Te godine je njegovom zaslugom usvojen Zakon o zajmu i najmu, što je SAD pripremilo za ratne napore. Napustio je izolacionizam i energično je stao na stranu antihitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu.</p><p>1956. - Rođen Endi Garsija (Andy Garcia), američki glumac. Najpoznatiji je po ulogama Vincenta Korleonea (Corleone) u filmu „Kum III“, Džordža Stona (George Stone) u filmu „Nedodirljivi“, Majkla Grina (Michael Green) u filmu „Kad čovjek voli ženu“ i Terija Benedikta (Terry Benedict) u „Oceanovoj“ trilogiji („Oceanovih 11“, „Oceanovih 12“, „Oceanovih 13“). </p><p>1962. - Umro francuski vajar i slikar ruskog porijekla Antoan Pevzner (Antoine Pevsner), jedan od najistaknutijih u pokretu ruskih konstruktivista. Studirao je u Kijevu i Petrogradu, a u Francusku je emigrirao 1923. Stvarao je u maniru apstraktnog konstruktivizma, a kasnije je eksperimentirao s dinamičnim spiralnim konstrukcijama i ritmički razvijenim objektima. Smatrao je da umjetnost mora počivati na osnovnim elementima: prostoru i vremenu.</p>

<h2>Preminuo Branko Mikulić, jedan od najzaslužnijih za održavanje ZOI 84 u Sarajevu</h2><p>1994. – Preminuo Branko Mikulić, bosanskohercegovački političar, zaslužan za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje Republike Bosne i Hercegovine u okviru bivše SFR Jugoslavije, te razvoj njenih institucija. Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ. Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata. Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je u maju 1984. godine. Na toj dužnosti ostao je do maja 1986., kada je imenovan za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. </p><p>1997. – Bivši papa Ivan Pavao II (Ioannes Paulus PP. II) 12. i 13. aprila 1997. godine bio je u posjeti Sarajevu. Iako je Papa još 1994. godine želio doći u Sarajevo i iako su pripreme za njegov dolazak bile gotovo završene, ta posjeta nije se mogla ostvariti budući da niko nije mogao garantirati sigurnost Papi i hodočasnicima, pa je u Castel Gandolfu održao govor koji je namjeravao izgovoriti u Sarajevu. U govoru, koji je prenosila BHRT, Papa se obraćao kao da je u Sarajevu. Papa Ivan Pavao II preminuo je 2. aprila 2005. godine.</p>

Danas je nedjelja, 12. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostala su još 263 dana

Džemal Bijedić: 109. godišnjica rođenja bh. velikana

<p>Na današnji dan 1934. godine, preminuo je Safvet-beg Bašagić, jedna od najznačajnijih i najmarkantnijih bosanskohercegovačkih ličnosti, pisac, prosvjetitelj, političar, začetnik moderne bh. književnosti, a sahranjen je među našim velikanima u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Safvet-begova dženaza bila je jedna od najveličanstvenijih ikada održanih u sarajevskoj čaršiji, koja je samo rijetkim pojedincima odavala takvu počast. Dženazi je prisustvovalo više od pet hiljada ljudi, među kojima gotovo svi značajniji ljudi iz kulturnog i javnog života u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.</p><p>Bašagić je bio prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća.  Ovaj pjesnik, historičar, dramski pisac, prevodilac, političar i intelektualac, prvi savremeni orijentalist i osmanist 20. stoljeća, bio je i predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture. </p><h2>Begovsko porijeklo</h2><p>Rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Po majci Almasa-hanumi bio je unuk Derviš-paše (Dedage), a praunuk Smail-age Čengića, pa je Safvet-beg i s očeve (Ibrahim-beg) i s majčine strane potomak starih begovskih porodica istočne Hercegovine. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu, a u Sarajevo se doselio 1882. godine, gdje je završio ruždiju i potom gimnaziju. Od 1895. do 1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i perzijski jezik. </p><p>Bašagić je doktorirao orijentalne jezike i historiju islama u Beču 1910. godine, kada je i izabran za zastupnika u Bosanskom saboru. Odmah poslije smrti Ali-bega Firdusa imenovan je za predsjednika Bosanskog sabora. Nakon Prvog svjetskog rata, od 1919. godine radio je kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927., kada je penzionisan.</p><h2>Mirza Safvet</h2><p>Poeziju je Bašagić počeo pisati još kao učenik gimnazije, a tokom studiranja u Beču priredio je za štampu prvu zbirku pjesama “Trofanda iz hercegovačke dubrave”, kada je počeo pisati i prve naučne radove te prikupljati građu za historiju Bosne. Odmah po sticanju diplome počeo je raditi kao profesor u Velikoj gimnaziji u Sarajevu, te zajedno s književnicima Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem, 1. maja 1900., pokrenuo list “Behar”. Godine 1903., osnovao je društva “Gajret, “El-Kamer”, “Muslimanski klub”, a 1907. godine pokrenuo je list “Ogledao”.</p><p>Safvet-beg je pisao pod pseudonimom Mirza Safvet. Tipičan je pjesnik bosansko-begovskog ponosa, koji svojom punoćom izbija naročito u dramskim spjevovima „Abdullah-paša“ i „Boj pod Ozijom“, a  tako i u dramama, a jednu dramu je i naslovio „Bosanski ponos“. Njegove pjesme su jednostavne formom, ali bogate sadržajem, jer u njima Bašagić opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni i Hercegovini razapetog na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada.  </p><p>Godine 1900., izdao je „Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850.“, koja je do pojave knjige „Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana“ historičara Muhameda Hadžijahića, bila standard proučavanja historije muslimana. </p><h2>Preveo “Rubaije”</h2><p>Osim navedenih, značajna su mu i djela: “Najstariji ferman begova Čengića”, “Misli i čuvstva: (nove pjesme)”, “Gazi Husrev-beg (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu)”, “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”, “Izabrane pjesme”, “Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke”, “Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju”, “Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao”... Bavio se i prevođenjem pa je, između ostalog, preveo “Rubaije” perzijskog pjesnika i naučnika Omera Hajama (Khayyam). </p><p>Posljednje Safvet-begovo djelo je „Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini“, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je svojevrsna nadopuna „Kratkoj uputi u prošlost Bosne od 1463. do 1850.“ i „Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti“. </p><p>Bašagićeva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga, koja je u posjedu Univerzitetske biblioteke u Bratislavi, dio je UNESCO-ovog programa “Memory of the World Programme”.</p><p>BH Pošta izdala je, 2014. godine, markicu s likom našeg velikana koji je ostavio neizbrisiv pečat u historiji Bosne i Hercegovine i svog naroda za čiji se napredak borio i srcem i znanjem. </p><h2>Rodna kuća u Nevesinju</h2><p>Sve popularnija među posjetiocima, autentična stara bosanska kuća, kaldrma u avliji i stara česma ono je što vas dočeka kada dođete posjetiti rodnu kuću Safvet-bega Bašagića u Nevesinju. Smještena je uz Carevu džamiju (sultana Bajazida Velije) u uličici stotinjak metara iznad tog vjerskog objekta. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2005. godine, proglasila je Bašagićevu rodnu kuću nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p>

<h2>Umro pisac Fransoa Rable, najznačajnija ličnost francuske renesanse</h2><p>1553. - Umro pisac Fransoa Rable (Francois Rabelais), najznačajnija ličnost francuske renesanse, humanist čiji je osnovni stav pantagruelizam - ljubav prema punom životu, duhovnom i tjelesnom. Pisao je virtuozno, s ogromnim jezičkim bogatstvom. Rano je stupio u kaluđerski red da bi mogao mirno da studira, ali se sukobio sa starješinama zbog učenja grčkog jezika, što je tada sprečavala Sorbona. Napustio je manastir, završio medicinu u Monpeljeu i postao ljekar u Lionu. Knjige su mu zabranjivane, pa je često mijenjao mjesto boravka. Glavna djela: satirično-bufonski romani "Gargantua" (jedna knjiga) i "Pantagruel" (četiri knjige) - objavljivana su u velikim razmacima. U priči o neobičnoj historiji kraljevske porodice divova, začinjenoj šaljivim i slobodnim pričama, "masnim" dosjetkama i kalamburima, izrazio je ideje pravde, dobrote, čovječnosti, kulture i tolerancije.</p><p>1588. - Preminuo italijanski slikar Paolo Veroneze (Veronese), jedan od najznačajnijih predstavnika venecijanskog slikarstva. Bio je majstor kolorita, dinamičnih kompozicija, svjetla, gesta, prostora, slikar gozbi, skupocjenih tkanina, veličanstvenih interijera i eksterijera, renesansnog ambijenta u koji je prenosio biblijske i mitološke teme. Obrađivao je teme iz kršćanstva i antičke mitologije, slavio bogatstvo i moć Venecijanske republike.</p>

<h2>Frensis Bekon: 400. godišnjica smrti utemeljitelja modernog materijalizma</h2><p>1626. - Umro engleski filozof i državnik Frensis Bekon (Francis Bacon), utemeljitelj modernog materijalizma u filozofiji. Suprotstavljajući se neplodnosti skolastičkog mišljenja, izgradio je opći plan za obnovu nauke. Utjecao je na francuske enciklopediste 18. vijeka i njemu je posvećena velika "Francuska enciklopedija". Bekonova klasifikacija i kritika idola (zabluda) smatra se prvom kritikom ideologije. Formulirao je dva principa značajna za shvatanje svrhe i zadatka modernih nauka: pravo znanje je znanje uzroka i unapređivanje znanja je jačanje čovjekove moći nad prirodom. Označio je eksperiment kao najviši princip naučnog mišljenja i razradio induktivnu metodu otkrivanja istine. Prema njegovim načelima, u Engleskoj je 1662. osnovano "Učeno društvo", čime je promovirana Bekonova zamisao da se ljudski napredak i blagostanje mogu ostvariti, ne samo reformom društva već i napretkom nauke. U vrijeme vladavine kralja Džejmsa Stjuarta I (James Stuart) bio je lord kancelar, od 1618. do 1621. godine. Najpoznatija Bekonova djela su: "Unapređenje nauke", "Novi organon", "Nova Atlantida" i "Eseji ili savjeti etički i politički".</p><p>1821. - Rođen francuski pisac Šarl Pjer Bodler (Charles Pierre Baudelaire), jedan od najvećih lirskih pjesnika 19. vijeka. Njegova poezija je izraz bijede, očajanja i korupcije civilizacije, govori o čovjeku neprekidno raspinjanom između dobra i zla. Uz kapitalnu zbirku pjesama "Cvijeće zla", koju mnogi kritičari smatraju najvećim lirskim događajem 19. vijeka, objavio je prozno djelo "Vještački raj".</p><p>1933. - Slavni francuski filmski glumac Žan Pol Belmondo (Jean-Paul Belmondo), nosilac glavnih uloga u gotovo svim važnijim filmovima francuskog "novog talasa" šezdesetih godina 20. vijeka, rođen je na današnji dan. Kasnije je nastupao u velikom broju avanturističkih filmova, postavši ljubimac najšire publike. Filmovi: "Budi lijepa i šuti", "Do posljednjeg daha", "Ljubav", "Žena je žena", "Leon Moren, svećenik", "Moderato kantabile", "Pare na sunce", "Čovjek iz Rija", "Ludi Pjero", "Gori li Pariz?", "Lopov", "Sirena s Misisipija", "Borsalino", "Staviski", "Strah nad gradom", "Životinja", "Sretan Uskrs".</p><p>1948. - Rođena Radojka Šverko, hrvatska pjevačica. Poznata je po raskošnom volumenu glasa i zapaženim nastupima na brojnim festivalima (Splitski festival, Zagrebfest, Vaš šlager sezone, Melodije Istre i Kvarnera). Nastupala je i osvajala nagrade u Tokiju, Los Anđelesu, Madridu, Seulu, Atini, Porto Riku, Karakasu, Bratislavi, Firenci, Rio de Žaneiru itd. Na tim festivalima, između ostalih, pobijedila je i Dejvida Bouvija (David Bowie). U svom šou na španskoj televiziji, koji je režirao Valerio Lazarov, ugostila je Hulija Iglezijasa (Julio Iglesias), a i sama je gostovala u emisijama televizija iz zemalja širom svijeta (Bugarska, Češka, Poljska, Irska, Malta, Austrija, Njemačka, Grčka, Rumunija...).</p><p>1955. - Rođen Milutin Mima Karadžić, crnogorski glumac i producent. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Ostvario je veliki broj uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Iako je imao nekoliko zapaženih uloga u igranim filmovima, proslavio se ulogama u TV serijama poput „Mješoviti brak“, „Budva na pjenu od mora“... Osnivač je produkcijske kuće MM Production u Budvi.</p><p>1959. - Umro američki arhitekt Frenk Lojd Rajt (Frank Lloyd Wright), jedan od tvoraca moderne funkcionalne arhitekture. Prvi je u SAD upotrijebio armirani beton i industrijski građevinski materijal i snažno je utjecao na savremenu arhitekturu. Konstruirao je niz građevina, uključujući Gugenhajmov muzej u Njujorku i hotel "Imperijal" u Tokiju.</p><p>2021. - Preminuo Princ Filip, vojvoda od Edinburga, punim imenom princ Filip od Grčke i Danske (Prince Philip of Greece and Denmark), muž najdugovječnije britanske kraljice Elizabete II.</p>

Danas je četvrtak, 9. april/travanj 2026. godine, do kraja godine preostalo je još 266 dana

Safvet-beg Bašagić: 92. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka

<p>Brisel je trostruka prijestonica - glavni grad Flamanske oblasti u Belgiji, glavni grad Belgije i politička prijestonica Evropske unije. Ovdje je sjedište NATO-a, monumentalna zgrada “Berlaymont”, sjedište Evropske komisije, te Evropski parlament, gdje se donose odluke koje utječu na živote stotina miliona ljudi.</p><p>Ali Brisel nije samo birokratija i politika, iza staklenih fasada evropskih institucija počinje grad s dušom, starim kamenim ulicama i živopisnim kvartovima u kojima se osjeća puls svakodnevnog života. Novinarka „Dnevnog avaza“ u to se uvjerila prilikom nedavne posjete ovom gradu kontrasta, raskošnih trgova, skrivenih ulica, čokolade, piva, pomfrita - za koji Belgijanci tvrde da je nastao upravo kod njih, crtanih romana, vafli… </p><h2>Multikulturalni grad</h2><p>Grad postoji duže od hiljadu godina. Od 15. stoljeća Brisel je cvjetao kao kneževska prijestonica Niskih Zemalja, sastavnog i važnog dijela moćnog Rimskog Carstva. Neko vrijeme je bio glavni grad Nizozemske. Nakon raznih katastrofa, uključujući uništenje većeg dijela grada od Francuza 1695. godine, ovdje se 1830. godine dogodila revolucija kojom je Belgija izborila nezavisnost.</p><p>Danas je Brisel moderan grad koji ima gotovo 1.800.000 stanovnika, ali i snažan osjećaj historijske tradicije, mada je uglavnom obnovljen u 19. stoljeću, te je ostalo malo originalne arhitekture.</p><p>Ono što belgijsku prijestonicu čini posebno zanimljivom jeste njena multikulturalnost. Brisel je, zapravo, poput raskrsnice: mjesto gdje se susreću narodi, kulture, ideje i historija. U gradu se govori više jezika: francuski i nizozemski su službeni, ali se svuda čuju engleski, arapski, španski i mnogi drugi jezici. </p><p>Briselska galerija “Royales St. Hubert”,&nbsp;koja datira iz 19. stoljeća, jeste prvi u svijetu natkriveni šoping centar s predivnim arkadama. Ovdje su&nbsp;prije 100 godina nastale prve praline&nbsp;koje je napravio gospodin&nbsp;Neuhaus. Dok prolazite galerijom,&nbsp;na sve strane su oko vas&nbsp;draguljarnice, poznate prodavnice čokolade, ekskluzivni butici, restorani, pa čak i&nbsp;pozorište i kino.&nbsp;</p><h2>Najljepši trg Evrope</h2><p>Ako postoji mjesto koje savršeno predstavlja Brisel, onda je to čuveni Grand Place, odnosno Veliki trg – srce grada. Ovaj veličanstveni trg mnogi proglašavaju najljepšim u Evropi. Okružen je raskošnim zanatskim kućama sa zlatnim ukrasima, a trgom dominira impresivna gotička zgrada Gradske vijećnice s tornjem visokim gotovo stotinu metara. Fascinantna je i Kraljeva kuća, odnosno Kuća hljeba, u kojoj je danas smješten Gradski muzej, a dva imena je dobila zato što se nalazi na mjestu gdje je nekad bila tržnica hljeba. </p><p>U jednoj od zgrada na ovom trgu, na kojoj je uklesan labud, jedno vrijeme je živio Karl Marks (Marx), koji se doselio u Brisel 1845. nakon što je prognan iz Francuske. U Briselu je upoznao druge prognane socijaliste, a kasnije mu se pridružio i Engels, te su tu napisali čuveni „Komunistički manifest“.</p><p>Godine 1988., Grand Place je upisan na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.</p><p>U večernjim satima ovaj veličanstveni trg dobija posebnu čar. Svjetla se odbijaju od pozlaćenih detalja na fasadama, turisti i lokalni stanovnici sjede u kafićima, a često se može čuti muzika uličnih svirača. </p><p>Svake dvije godine ovdje se održava spektakl poznat kao “Flower Carpet” (Tepih od cvijeća), kada se Veliki trg pretvara u ogroman tepih od stotina hiljada begonija.</p><p>Kraljevska palača je također jedna od najpoznatijih građevina Brisela.&nbsp;U njoj su i&nbsp;sobe za specijalne goste zemlje, ali i&nbsp;kancelarije određenih ministarstava. Prostorije&nbsp;Kraljevske palače nisu stalno otvorene za turiste pa ju je moguće posjetiti od 21. jula do početka septembra. </p><p>Veoma značajna je i Katedrala St. Mihaela i St. Gudule u kojoj se&nbsp;obavljaju kraljevska vjenčanja, koja podsjeća na pariski Notre Dame i po stilu gradnje i po svojim&nbsp;tornjevima visokim 69 metara. Riječ je o&nbsp;nadbiskupskom sjedištu&nbsp;koje je&nbsp;izgrađeno između 13. i 15. stoljeća&nbsp;i smatra se jednim od&nbsp;najboljih primjeraka brabanske, odnosno brabantinske gotike, varijante gotičke arhitekture tipične za Belgiju. </p><h2>Simboli i legende  </h2><p>Prilikom posjete Briselu nijedan turist ne može odoljeti da ne vidi “Manneken Pis”, najpoznatiju bronzanu statuu malog dječaka s velikom pričom. Ova statua dječaka koji mokri u fontanu, nastala u 17. stoljeću, danas je jedan od najpoznatijih simbola Belgije.</p><p>Prema legendi, u 14. stoljeću grad je bio pod opsadom, a kako ga neprijatelji nisu mogli lako osvojiti, odlučili su eksplozivom raznijeti gradske zidine. Dok su provodili svoj plan u djelo, dječak je vidio šta rade te, čim su napadači pobjegli da ih eksploziv ne povrijedi, pomokrio se po gorućem fitilju i spasio grad.</p><p>Zanimljivo je da „Manneken Pis“ ima stotine kostima. Tokom godine građani ga oblače u različite narodne nošnje, uniforme ili kostime koji obilježavaju određene događaje i kulture iz cijelog svijeta.</p><p>Dok stari dio grada priča priče iz prošlih stoljeća, moderni Brisel ima svoje arhitektonsko čudo – „Atomium“. Ova futuristička konstrukcija izgrađena je 1958. godine za „Expo“ i predstavlja model kristala željeza uvećan milijardama puta. Sastoji se od devet ogromnih kugli povezanih metalnim cijevima. Unutar njih nalaze se izložbeni prostori, restorani i panoramske platforme s kojih se pruža spektakularan pogled na grad.</p><p>Za Brisel su karakteristični i brojni parkovi prepuni drveća i cvijeća, a jedan od njih -&nbsp;Cinquantenaire park čuvar je najdužeg slavoluka pobjede na svijetu, simbola Brisela izgrađenog&nbsp;1880. godine povodom 50. godišnjice nezavisne države Belgije. U parku je i&nbsp;Velika džamija, najstarija u gradu i najveća u državi.</p><h2>Hrana i stripovi</h2><p>Brisel je raj za sladokusce. Prvo što se uoči jesu ogromni izlozi prepuni tradicionalne čuvene&nbsp;belgijske čokolade&nbsp;za koju su nekada u historiji Belgijanci za sebe rezervirali najbolja kakao zrna. Belgijska čokolada smatra se jednom od najboljih na svijetu, a u elegantnim radnjama mogu se pronaći prava mala umjetnička djela od kakaa. Među najpoznatijim čokoladnim kućama su „Neuhaus“, „Godiva“ i „Leonidas“. Čokolada se prodaje u svim mogućim oblicima i pakovanjima po cijenama koje su prilično visoke, naprimjer, najmanje pakovanje čokoladnih pralina košta približno 13 eura.&nbsp;A Briselski aerodrom je mjesto na kojem se godišnje proda najviše čokolade na svijetu.</p><p>Ništa manje poznati nisu ni belgijski vafli. Topli, hrskavi izvana, mekani iznutra, posuti šećerom u prahu ili preliveni čokoladom i voćem, prodaju se gotovo na svakom koraku. Tu su i drugi belgijski specijaliteti poput pomfrita i piva. Izrada i vrednovanje piva je dio kulturne baštine nizu zajednica u cijeloj Belgiji. Gotovo 1500 vrsta piva se proizvode u ovoj zemlji različitim metodama&nbsp;fermentacije.&nbsp;U svakoj od briselskih pivnica od konobara možete saznati kako se pivo koje ste naručili pravi, koliko traje proces, gdje se čuva… Uz pivo je gotovo obavezno naručiti i sir koji se obično služi na drvenom pladnju s prepečenim kriškama hljeba.</p><p>Još jedna specifična kulturna tradicija Belgijanaca je strip. Ovdje je nastao slavni lik Tintin kojeg je stvorio belgijski autor Herge. I „Štrumpfovi“ su se prvi put pojavili u stripu belgijskog umjetnika Pjera Kulifora (Pierre Culliford), poznatog kao Pejo (Peyo), te su se proširili na filmove, televizijske emisije, videoigre...&nbsp;A kako je sve počelo, razvijalo se i kako nastaje strip ljubitelji stripa mogu saznati u čuvenom Comic Strip centru, gdje se, osim galerijsko-muzejskog prostora, nalaze i prodavnica stripova i biblioteka.</p><p>Brisel je prepun murala posvećenih junacima stripova pa šetnja njegovim ulicama izgleda kao galerija na otvorenom – na fasadama zgrada oslikane su scene iz poznatih stripova koje unose boju i vedrinu urbanom pejzažu. </p><h2>Bh. ministar dočekao naše turiste</h2><p>Grupu bosanskohercegovačkih turista u Briselu je srdačno dočekao ministar-savjetnik u Misiji Bosne i Hercegovine pri Evropskoj uniji Igor Lincner, te im zajedno s izuzetno profesionalnim turističkim vodičem Srđanom Sušićem pokazao najzanimljivije znamenitosti ovog grada.</p>

Evropska politička prijestonica u kojoj su smještene ključne institucije EU

Novinarka "Dnevnog avaza" u prijestonici Belgije: Grad u kojem kuca srce Evrope

<p>Sinoć, 1. aprila 2026. godine, u prepunoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke, u izuzetno svečanoj atmosferi, održana je Svečana akademija povodom proslave 35 godina postojanja i rada Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini.</p><p>Program je započeo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, nakon čega je prisutnima upućena riječ dobrodošlice, uz podsjećanje na značaj zajedništva i vrijednosti koje Udruženje njeguje od svog osnivanja. U znak sjećanja na sve koji su dali nemjerljiv doprinos radu i razvoju Udruženja, kao i na one koji su položili svoje živote u proteklom ratu kako bismo danas živjeli u miru i slobodi, te nastavili čuvati svoj identitet i dostojanstvo, odana je počast učenjem Fatihe i prigodnim obraćanjem.</p><h2>Očuvanje kulturne baštine</h2><p>Podsjećajući na 29. mart 1991. godine, kada je grupa vizionara - intelektualaca, privrednika i ljudi slobodnog duha osnovala Udruženje, istaknuto je kako je ova nevladina organizacija kroz protekle decenije uspješno ostvarila utvrđene ciljeve i izrasla u važan stub očuvanja kulturne baštine, tradicije i identiteta građana porijeklom iz Sandžaka.</p><p>Prisutnima se obratio predsjednik Udruženja Ekrem Lekić, koji je govorio o značaju kontinuiteta rada i ulozi Udruženja u savremenom društvu, naglasivši važnost zajedničkog djelovanja i očuvanja kulturnih vrijednosti.</p><p>O razvoju Udruženja, njegovim aktivnostima i rezultatima u proteklih 35 godina nadahnuto je govorio i prof. dr. Rifat Škrijelj, jedan od osnivača i predsjednik Udruženja u dva mandata, ističući ključne projekte i doprinos članova u jačanju organizacije, ali i šire društvene zajednice.</p><p>U nastavku programa prisutnima su se obratili i uvaženi gosti: prof. Anida Vrcić-Amar, načelnica Općine Novo Sarajevo prof. dr. Benjamina Karić, u ime predsjednika Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti akademika Mehmeda Akšamije Almedina Zukorlić, šefica kabineta predsjednika, te predsjednica Zajednice Albanaca u BiH Elvira Dushi. </p><p>- U svojim obraćanjima govornici su istakli značaj rada Udruženja, naglašavajući svažan doprinos udruženja u uspostavljanju i jačanju saradnje s institucijama, ustanovama i organizacijama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Sandžaku i dijaspori, s ciljem ostvarivanja vrijednosti zbog kojih je Udruženje i osnovano - kazao je za „Dnevni avaz“ generalni sekretar Uduruženja Sahudin Kačar.</p>

<h2>Priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama</h2><p>Poseban segment večeri bio je posvećen dodjeli priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama koji su svojim radom i angažmanom doprinijeli razvoju i afirmaciji Udruženja. Priznanja su uručili predsjednik Udruženja Ekrem Lekić, predstavnica Foruma žena Aida Camović-Ljajić i generalni sekretar Udruženja Sahudin Kačar, uz obrazloženje koje je pripremio potpredsjednik Udruženja Muharem Hamzić.</p><p>U ime nagrađenih obratila se Šefka Begović-Ličina, koja je prisutnima poklonila i prigodnu pjesmu iz svog bogatog književnog stvaralaštva, dodatno oplemenivši emotivni ton večeri.</p><p>Na kraju akademije istaknuto je da ovaj jubilej ne predstavlja samo obilježavanje dugogodišnjeg rada, već i slavljenje zajedništva, pripadnosti i istrajnosti u očuvanju univerzalnih vrijednosti. Organizatori su izrazili uvjerenje da će Udruženje i u godinama koje dolaze nastaviti predano djelovati na očuvanju identiteta, kulturne baštine i tradicije.</p>

Dodijeljena su i priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama koji su svojim radom i angažmanom doprinijeli razvoju i afirmaciji Udruženja

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH: 35 godina zajedništva, ponosa i trajanja

<p>Na današnji dan 1917. godine, u sarajevskoj mahali Mihrivode rođena je bosanskohercegovačka pjesnikinja Džemila Hanumica Zekić, u porodici u kojoj je sve troje djece bilo školovano. Živjela je 87 godina, ostavivši dubok trag u književnoj historiji Bosne i Hercegovine kao najplodnija književnica svog vremena, iako nije objavila nijednu knjigu. Naime, njene pjesme i tekstovi objavljivani su isključivo u časopisima, i to: “Islamskom svijetu”, “Novom beharu”, “Gajretu”, “Narodnoj uzdanici” (kalendar), “Islamskom glasu”, “Dječijem Novom beharu” i “Muslimanskoj svijesti”. </p><h2>Pseudonim Makbula</h2><p>Godine 1933., kao učenica drugog razreda gimnazije, Džemila je objavila svoje prve pjesme „Islam“ i „Muslimanka“ u časopisu „Islamski svijet“. U periodu od 1934. do 1941. godine, objavila je četrdesetak pjesama i više kratkih proznih tekstova, a nakon pauze uzrokovane Drugim svjetskim ratom i novim društveno-političkim sistemom, tek 70-ih godina prošlog vijeka nastavila je objavljivati u časopisima “Preporod” i “Zemzem”. Objavljivala je i pod pseudonimom Makbula.</p><p>Iako je najpoznatija kao pjesnikinja, Džemila je pisala i prozu inspiriranu našim baladama te dešavanjima u stvarnosti, na koja je davala analitičke i kritičke osvrte. U pjesmama u kojima je pisala o ljubavi i zaljubljenosti mogu se osjetiti čežnja i melanholija kao i u sevdalinkama, koje su je inspirisale i koje je često znala i zapjevati. Kako je sama isticala, uzor joj je bila Umihana Čuvidina, prva bosanskohercegovačka pjesnikinja, te joj je posvetila pjesmu „Umrloj pjesnikinji Bosne (Umihani Čuvidinoj)“. Također, svoju sudbinu poredila je s Umihaninom, jer je i Džemila najveći dio života provela sama. </p><p>Da bi se sačuvala uspomena na ovu za sve nas, kao i buduće generacije, značajnu ženu i njena djela, prof. dr. Nehrudin Rebihić je 2019. godine priredio izabrane pjesme, crtice i publicističke članke Džemile Hanumice Zekić, objavljene s naslovom „Zeleni biseri“.</p><h2>Gubitak sina</h2><p>Džemilu život nije mazio, njena tužna sudbina bila joj je i inspiracija i bijeg od surove svakodnevice. Najveći razlog bio je gubitak sina Ragiba u njegovoj nepunoj godini. Također, zbog funkcije koju je obnašao Hanumicin suprug u Drugom svjetskom ratu, doživjela je da je sa suprugom optužena i poslana u sarajevski zatvor “Beledija”, gdje je provela skoro tri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora, razvela se i vratila u očevu kuću, gdje je sama živjela do smrti.</p><p>U prohladnim oktobarskim danima, tačnije 21. oktobra 2004. godine, preminula je naša velikanka riječi, pjesnička diva izuzetnog senzibiliteta. O njenoj emotivnoj duši, ljubavi, vjeri, događanjima i vremenu u kojem je živjela, suosjećanju s onima koji su patili, protivljenju nepravdi koju su doživljavali, a koja je uvijek bila uzrokovana uskogrudim ambicijama pojedinaca u vlasti, najbolje govore stihovi Džemilinih pjesama. </p><p>„Džennet je na dunjaluku/kad nekom učiniš dobro/džehennem kad mu naneseš bol,</p><p>dakle, oboje je u nama samim“, poručuje nam svojim stihovima Džemila Hanumica Zekić.</p>

<h2>Rođen filozof, ljekar, matematičar i astronom Mojsije Majmonid</h2><p>1135. - Rođen filozof, ljekar, matematičar i astronom Mojsije ben Majmon, poznat kao Mojsije Majmonid (Maimonides), sljedbenik Aristotela, najveći jevrejski filozof srednjeg vijeka. U najvažnijem filozofskom djelu "Vodič ljubavi" pokušao je da zasnuje religiju na racionalnim osnovama, što je izazvalo žestoku osudu ortodoksnih pristalica judaizma. Napisao je više astronomskih i matematičkih rasprava i 18 medicinskih traktata s teorijama znatno ispred vremena u kojem je živio.</p><p>1746. - Čuveni španski slikar Fransisko Hose de Goja i Lusientes (Francisco José de Goya y Lucientes), rođen je na današnji dan. Godine 1786., postao je dvorski slikar i naslikao je niz portreta - među najboljima u tom žanru - članova kraljevske porodice, dvorskih uglednika i poznatih ličnosti. Opsjednut tragičnom sudbinom španskog naroda, stvorio je potresne slike-dokumenta - "Drugi maj 1808", "Treći maj 1808. - strijeljanje u Madridu", a u poznim godinama fantazmagorične prizore - "Saturn", "Prometej", "Ples vještica", te velike cikluse u bakropisu i litografiji. Pri kraju života, već oslijepio, morao je da emigrira u Francusku, gdje je umro 1828. Glavna djela: "Odjevena Maja", "Gola Maja", "Porodica Karlosa Četvrtog", "Marija-Lujza", "Slikar Fransisko Baje", grafički ciklusi "Kapričosi", "Užasi rata", "Poslovice", "Tauromahija".</p><p>1844. - Rođen francuski pisac Pol Verlen (Paul Verlaine), bohem i pustolov, čije su neposredne pjesme, pune lirike i muzike, znatno utjecale na simboličku školu. Djela: zbirke "Romanse bez riječi", "Galantne svečanosti", "Elegije", "Mudrost".</p><p>1853. - Nizozemski slikar Vinsent van Gog (Vincent van Gogh), jedan od najoriginalnijih i najtemperamentnijih u historiji slikarstva, rođen je na današnji dan. Slikao je žarkim bojama, a njegova ekspresivna djela su neprevaziđena u neposrednom izražavanju psihičkih stanja. Nepriznat za života, praćen je mnogim nedaćama koje su ga bacale u duboku depresiju. U nervnom rastrojstvu 1890. se ubio. Njegova djela - gotovo 850 slika i više od 900 crteža, mahom pejzaža, portreta i mrtvih priroda - presudno su utjecala na modernu umjetnost.</p>

<h2>Preminuo Osman Đikić, jedan od najboljih bh. pjesnika</h2><p>1912. - Preminuo Osman Đikić, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pjesnika. Iako je živio kratko, samo 33 godine, ostavio je dubok i neizbrisiv trag u našoj kulturno-književnoj historiji, doprinijevši njenom preporodu. Školovao se u Mostaru, Istanbulu, Beogradu i Beču, gdje je završio Trgovačku akademiju. Po sticanju diplome zaposlio se kao bankovni činovnik u Zagrebu, zatim u Brčkom i Mostaru, gdje je od 1907. uređivao časopis „Musavat“ i objavljivao tekstove u „Bosansko-hercegovačkom glasniku“. Godine 1909., Osman se seli u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara Muslimanskog kulturnog društva “Gajret”, te za urednika lista “Gajret”.  U vrijeme prvih izbora za Sabor Bosne i Hercegovine, 1910. godine, Đikić se uključuje aktivno u politiku i postaje saborski kandidat Socijaldemokratske stranke za treću kuriju. Tada pokreće i politički list “Samouprava”. Još u gimnazijskim danima Đikić je počeo pisati poeziju, a pjesme je objavljivao uglavnom u časopisima ”Bosanska vila”, ”Zora”  i ”Behar”. Za svog kratkog života uspio je napisati i objaviti tri zbirke pjesama: rodoljubive ”Pobratimstvo” (zajedno s Avdom S. Karabegovićem i Omer-begom Sulejmanpašićem) i ”Muslimanskoj mladeži”, te ljubavne ”Ašklije”. Napisao je i tri folklorne drame: ”Zlatija”, koja je često izvođena na zabavama MKD ”Gajret”, potom ”Stana“ i ”Muhadžir”. Danas je malo poznato da je Osman Đikić autor i nekoliko narodnih pjesama napisanih u duhu sevdalinki, koje su dobile i melodiju, a najpoznatije su: ”Đaurko mila”, ”Ašik ostah na te oči” i ”Đela Fato, đela zlato”. Osim toga, bavio se i sakupljanjem narodnih umotvorina.</p><p>1912. - Umro njemački književnik Karl Mej (May), autor “Vinetua”. Bio je pustolovni pisac čija su djela zabavnog karaktera i ogromne popularnosti. Na Mejevim djelima odgojili su se mnogi naraštaji mladih čitatelja. Prevođene na tridesetak jezika, njegove knjige objavljivane su u rekordnim tiražima, a najpoznatije su: "Na dalekom zapadu", "Lovci na medvjede", "Kroz pustinju", "Vinetu", "U carstvu srebrenoga lava" i "Blago u srebrenom jezeru". </p><p>1937. - Rođen američki glumac Henri Voren Biti (Henry Warren Beatty). Proslavio se već u svom filmskom debiju „Sjaj u travi“ (1960.), reditelja Elije Kazana (Elia), u kojem je glumio s holivudskom divom Natali Vud (Natalie Wood). Film je postigao komercijalni uspjeh, a Biti je nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg dramskog glumca. U 30. godini, zaradio je priznanja kritike i moć kao producent i zvijezda filma „Bonnie i Clyde“ (1967.) koji je bio nominiran za deset Oskara.</p><p>1945. - Erik Patrik Klepton (Eric Patrick Clapton), poznat pod nadimkom Slouhend (Slowhand), engleski rok-gitarist, pjevač i kompozitor, rođen je na današnji dan. Tokom karijere stekao je ugled i kod muzičkih kritičara i kod publike, kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih gitarista svih vremena. Klepton je jedina osoba koja je kao muzičar tri puta uvedena u Kuću slavnih (Rock and Roll Hall of Fame): kao solo izvođač i kao član rock grupa “Yardbirds” i “Cream”.</p><p>1968. - Rođena Selin Dion (Celine), kanadska pjevačica, proglašena najboljom pjevačicom svih vremena. Selin je vlasnica jednog od najljepših glasova današnjice i ikada u svijetu muzike. Pet godina je imala svoj šou u Las Vegasu „A New day“, koji je posjetilo više od dva miliona obožavatelja. Selin je najprodavanija pjevačica u historiji muzike s više od 220 miliona albuma širom svijeta. Tokom karijere dobila je više 1.000 raznih nagrada, dva Oskara, sedam Gremija...</p><p>1986. - Preminuo američki filmski glumac Džejms Kegni (James Cagney), umjetnik nesvakidašnje energije i ekspresivnosti, koji je u žanru kriminalističkog filma bio personifikacija "anđela garava lica", folklornog heroja epohe prohibicije i velike ekonomske krize. Filmovi: "Državni neprijatelj", "Grešnikov odmor", "Prolaz za pakao", "Huk gomile", "Pobjednik uzima sve", "Anđeli garava lica", "San ljetnje noći", "Oklahoma Kid", "Jenki Dudl Dandi" (nagrada Oskar), "Krv na suncu", "Bijelo usijanje", "Cijena slave", "Čovjek s hiljadu lica", "Jedan, dva, tri", "Regtajm".</p>

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

Novinarka “Dnevnog avaza” u Amsterdamu: Grad kanala, slobode i svevremenske ljepote

Dževad Jahić: 2. godišnjica smrti bh. akademika, lingviste, profesora i pjesnika

Emina Zečaj: 6. godišnjica smrti jedne od najboljih bh. interpretatorica sevdalinki

Svetozar Ćorović: 107. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

„Pešter u svom ruhu“ autorice Zinete Kurtović

Safet Sušić Pape, najbolji bh. fudbaler 20. stoljeća, slavi 71. rođendan

7. godišnjica smrti bh. akademika, književnika, putopisca i scenariste, Tvrtko Kulenović: "Pisac uvijek nudi svoj život drugim ljudima"

Džemal Bijedić: 109. godišnjica rođenja bh. velikana

Safvet-beg Bašagić: 92. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka

Novinarka "Dnevnog avaza" u prijestonici Belgije: Grad u kojem kuca srce Evrope

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH: 35 godina zajedništva, ponosa i trajanja

Džemila Hanumica Zekić: 109. godišnjica rođenja najdugovječnije bh. književnice

Dan džamija u Bosni i Hercegovini

Hasan Kikić: 84. godišnjica smrti jednog od najdarovitijih bh. pisaca

Prije 9 godina preminuo Vehid Gunić, bh. novinar i književnik

Šukrija Pandžo: 116. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. dječijih pisaca

Novinarka “Dnevnog avaza” u Amsterdamu: Grad kanala, slobode i svevremenske ljepote

Dževad Jahić: 2. godišnjica smrti bh. akademika, lingviste, profesora i pjesnika

Emina Zečaj: 6. godišnjica smrti jedne od najboljih bh. interpretatorica sevdalinki

Svetozar Ćorović: 107. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

„Pešter u svom ruhu“ autorice Zinete Kurtović

Safet Sušić Pape, najbolji bh. fudbaler 20. stoljeća, slavi 71. rođendan

7. godišnjica smrti bh. akademika, književnika, putopisca i scenariste, Tvrtko Kulenović: "Pisac uvijek nudi svoj život drugim ljudima"

Džemal Bijedić: 109. godišnjica rođenja bh. velikana

Safvet-beg Bašagić: 92. godišnjica smrti prvog bošnjačkog doktora nauka

Novinarka "Dnevnog avaza" u prijestonici Belgije: Grad u kojem kuca srce Evrope

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH: 35 godina zajedništva, ponosa i trajanja

Džemila Hanumica Zekić: 109. godišnjica rođenja najdugovječnije bh. književnice