Adelisa Keljić iz Travnika privukla je pažnju mnogih kao najmlađa vozačica autobusa u javnom gradskom prijevozu u Puli.&nbsp;Ona je za "Avaz“ kazala da je ovo ostvarenje dječijeg sna i da je prezadovoljna poslom koji radi. Strast, hrabrost i upornost doveli su je do toga da se izbori za svoje mjesto za volanom, sa samo 26 godina, u pretežno muškoj profesiji.<h2>Pozitivne reakcije</h2>- U Pulu sam se doselila prije pola godine. Prije godinu dolazila sam tati u posjetu i vidjela da firma „Pulapromet“ traži vozače i vozačice, i to mi je ostalo urezano u sjećanju. Imala sam 24 godine i položila za kamion i autobus, što sam i htjela, i onda sam se vratila tu gdje sam mislila da će biti najbolje za mene – započinje priču Keljić.Istaknula je da joj se Pula svidjela, ali je iskreno prišla razgovoru za posao i objasnila da ne zna ulice, mada ima položene sve kategorije. Oni su je primili sa stavom da se sve može naučiti i tako je i bilo.- Meni ovaj posao nije zahtjevan, jer je to ono što volim i uživam u tome. Putnici su bili pozitivni od prvog dana pa sve dosad. Nisam zaista naišla ni na jednu negativnu kritiku. Znali su se začuditi ispočetka kad me vide, ali sad su me upoznali tako da se obraduju kad god me vide i s osmijehom uđu – kazala je Keljić.

Navela je da joj od malih nogu san bio da bude vozačica.- Moj tata je vozač i kao mala sam uvijek trčala za njim u bus da sjednem za volan, tako da sam oduvijek znala da je to posao koji ću raditi. San mi se ostvario i sad uživam u tome. Što se tiče planova za budućnost, trenutno jedino želim da fakultet privedem kraju. Jako mi je lijepo ovdje, zadovoljna sam i uživam odlazeći na posao svaki dan – dodala je Keljić.<h2>Slijediti snove</h2>S obzirom na to da i sama pomjera granice i razbija stereotipe, poslala je poruku mladima koji se dvoume da li se upustiti u avanturu života.- Svako treba da slijedi svoje snove. Možda su i za mene nekad pomislili što bih ja radila posao koji je uglavnom muški, ali ja sam se pronašla u tome. Zato je najbitnije da slijedite svoje snove i ne obraćate pažnju na negativne kritike koje vas možda usput dočekaju, jer je to manje važno. Važno je samo kako se osjećate, uživate li u tome što radite i je li dobro za vas – savjetovala je Keljić.<h2>Svakodnevni događaji</h2>- Svaki dan možete napisati knjigu o tome šta se dogodi u toku jedne smjene. Ljudi me dočekaju s osmijehom pa se u busu zezaju kakvu čast imaju, jer ih vozi njihova curica ili kažu ženska, pa govore kako vozim bolje i od muškaraca. Zaista nisam naišla ni na jednu kritiku dosad – ispričala je Keljić.

Najbitnije je da slijedite svoje snove i ne obraćate pažnju na negativne kritike, poručila je

Najmlađa vozačica gradskog prijevoza ostvarila svoje snove: Adelisa Keljić iz Travnika otišla u Pulu da vozi autobus

Josip Jelinić (32), fizoterapeut iz Ljubuškog, krenuo je na put pomirenja naroda Bosne i Hercegovine dug hiljadu kilometara. Težak put, ali on s osmijehom prelazi svaki kilometar uz snagu vjere i ljubavi prema domovini. Za „Avaz“ je pričao o svojim iskustvima i osjećaju koji ga vodi kroz ovu misiju.

&nbsp;- Čuo sam za jednog Amerikanca koji je hodao s križem na leđima 6.000 kilometara godinu i po, kako je odlučio napraviti nešto lijepo za Boga i svoju zemlju. To njegovo svjedočanstvo je zapalilo moje srce i postavio sam sebi pitanje: „Josipe, zašto ti to ne bi učinio za svoju zemlju, Bosnu i Hercegovinu?“. Naša zemlja je bila zahvaćena ratom i rane su duboke pa sigurno i danas ima ljudi koji nisu oprostili jedni drugima za te rane rata – kazao je Jelinić za "Avaz".<h2>Širi se mir</h2>Istaknuo je da kroz 45 dana, u korizmi, noseći krst od osam kilograma na leđima, želi da navede Bošnjake, Srbe i Hrvate da oproste jedni drugima za rane rata.- Što se tiče pripreme, duhovno sam se pripremao četiri mjeseca. Molio sam svaki dan za tu nakanu, da budem spreman, pošto je ovo duhovno osjetljivo područje. Što se tiče fizičke pripreme, mjesec i po sam hodao i tako se spremao, ali nisam bio spreman. Krenuo sam sa 10 kilograma viška, sad sam možda smršao dvije jer sam prešao već 250 kilograma od Međugorja do Sarajeva, ali stvarno sam sretan i radostan što je narod ovo lijepo prihvatio, što se širi jedan požar ljubavi koji gori u pozitivnom smislu, širi se mir, radost i zajedništvo, a reakcije ljudi to potvrđuju – ispričao je Jelinić za "Avaz".Na ovom putu prvi put će posjetiti neka mjesta u BiH, ali se nada, da neće biti i zadnji.- Naša zemlja je toliko predivna i lijepa i stvarno se divim iz dana u dan kada dođem u neka mjesta i kada se susretnem s ljudima. Rane rata jesu duboke, ali ja vjerujem da Božija ljubav može ozdraviti i izliječiti sve rane. Nosim korizmeni križ i zastavu BiH da poručim da dolazim u miru. Na mojoj majici piše „Hod za pomirenje naroda u Bosni i Hercegovini“ tako da želim definitivno doći u svako mjesto gdje ima spomen obilježje žrtvama rata i da se pomolim i za Bošnjake i za Srbe i za Hrvate koji su stradali u ratu, kao i za obitelji stradalih da oprostimo jedni drugima – naveo je Jelinić za "Avaz".<h2>Posebno vrijeme za sve vjere</h2>Ovo je, dodaje, jedan poseban period za sve vjere. Muslimani poste, katolici i pravoslavci se pripremaju za Uskrs, a praznici padaju na isti datum što je dodatni faktor koji pridonosi ljepoti suživota. Svi vjernici su u pokorničkom raspoloženju i pripremaju se za radost.- Sutra idem u Foču, zatim Goražde, Višegrad i onda u Srebrenicu. Radujem se svakom mjestu, svakom gradu i gdje god ima žrtvi rata ja ću na to mjesto doći u poniznosti da se pomolim za žrtve. Stvarno vjerujem da me čeka novih 31 dan, posebnih dana i da ću put završiti u Rami na Veliki petak – objasnio je Jelinić.

<h2>Podrška porodice</h2>- Ljudi su divni prema meni. Kada sam bio gladan, dali su mi hranu, kada sam bio žedan, dali su mi za piti, kišobran kada je padala kiša. Ovo je predivna slika Bosne i Hercegovine i ovo je prava slika naše zemlje – zaključio je Jelinić za "Avaz".Kaže da njegovoj porodici nije bilo lako prihvatiti da je donio ovu odluku.- Mama ko mama, brine se gdje ću spavati svaku večer, hoće li padati kiša, hoću li se smočiti, znate kako majke reagiraju. Međutim, ja sam donio ovu odluku iz ljubavi prema Bogu i narodu. Obitelj je od početka bila šokirana, ali nakon tri dana su prihvatili. Sada su uz mene, pomažu mi, došli su i u Sarajevo da me posjete – sa osmijehom priča Jelinić.<a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal AVAZ TV.</a>

Rane rata jesu duboke, ali ja vjerujem da Božija ljubav može ozdraviti i izliječiti sve rane, poručio je

Josip Jelinić o svojoj misiji za "Avaz": Narod je ovo divno prihvatio i širi se požar ljubavi

Razvijene evropske zemlje već nekoliko godina sindrom sagorijevanja na poslu ili "burnout“ priznaju kao profesionalnu bolest, a, prema istraživanju stručnjaka, burnout nastaje posljedično kontinuiranom stresu na radnom mjestu te nije povezan s nekim od drugih poremećaja.<h2>Gubitak funkcionalnosti</h2>Koordinatorica medicine rada u FBiH prof. dr. Nurka Pranjić za "Avaz“ je objasnila kako nastaje i koji su simptomi sindroma sagorijevanja.- To se smatra profesionalnim sindromom nastalim na radnom mjestu. Javlja se kada je osoba izložena psiho-socijalnim faktorima rizika koji mogu biti povezani s pretjeranim zahtjevima na poslu koje ne možemo ispuniti ili nekim radnim zadacima koji nisu u domeni kompetencije osobe koja radi i odnosi se na svakodnevnu ekspoziciju. Treba da traje najmanje šest mjeseci da bi osoba zadobila simptome. Ponekad ljudi sami sebi stvore stres jer su previše odgovorni i žele da završe posao, a vrlo često se dešava da nemamo definisane radne zadaće – objasnila je dr. Pranjić.

Osim navedenog, uzrokuju ga i mobing, akutno i hronično nasilje na poslu, vrijeđanje, omalovažavanje, diskriminacija i prijetnje.- S vremenom osoba postaje tjelesno i emocionalno iscrpljena i počinje da se mijenja. Teška joj je komunikacija s ljudima, teško zadržava pažnju, posebno u zanimanjima gdje radi s ljudima, može praviti greške, a neke mogu biti kobne, naprimjer, u medicini. Zatim, počinje da se mijenja prema ljudima, što se zove depersonalizacija i percepcija niskog ličnog dostignuća do faze kad joj postaje svejedno za druge ljude ili nema razumijevanja i empatiju – kazala je dr. Pranjić.Nakon toga, dodaje, počinje da se omalovažava i percepira pad ličnog dostignuća te da ništa važno u životu nije uradila.- To su promjene na nivou mentalnog zbivanja, ali i na tjelesnom zbivanju dolazi do simptoma. Osjeća umor, sklona je infekcijama, ima promjene ritma srca, hipertenziju, mogu se razviti i metabolički problemi poput dijabetesa. Na kognitivnom planu, osoba nije efikasna i funkcionalna na poslu, pritom gubi motivaciju i zadovoljstvo poslom, poslije postaje izolirana i ulazi u ranu depresiju koja može prerasti u pravu depresiju – istaknula je dr. Pranjić.<h2>Nedovoljno stručnjaka</h2>Problem je što u BiH nema dovoljno stručnjaka koji se mogu pozabaviti ovim problemom.- U borbi s ovim važna je uloga tima psihologa i specijaliste medicine rada, koji su eksperti za problem. Moramo razviti i subspecijalizacije i specijalizacije, kao i Centar za mentalno zdravlje radnika kako bi prevenirali razvijanje sindroma – zaključila je dr. Pranjić.<h2>Rizik prema zanimanjima</h2>- Brojna zanimanja imaju rizik od nastanka sindroma pregorenosti više od 50 posto. Pod najvećim rizikom su zdravstveni radnici, novinari, školski radnici, ljudi u uslužnim djelatnostima. Učestalost u određenim zanimanjima zavisi i od dodatnih stresova – navela je dr. Pranjić.

S vremenom osoba postaje tjelesno i emocionalno iscrpljena i počinje da se mijenja, objasnila je dr. Pranjić

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Udruženje za Down sindrom Mostar pokrenulo je kampanju za nabavku vozila naziva “Put do snova”, a predvode je studentice Ekonomskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” Senida Gološ i Aleksandra Šakota. Cilj kampanje je da se riješi važno pitanje za Udrugu koje bi uveliko pomoglo članovima u svakodnevnim aktivnostima.<h2>Veliki značaj </h2>Igor Ledić, predsjednik Udruženja, za „Avaz“ je kazao da imaju više od 40 članova, od Konjica do Stoca.- Jako bi nam značilo da nabavimo kombi jer imamo mnogo aktivnosti na koje ne možemo odlaziti, ne možemo posjećivati mjesta koja bismo željeli, a veliki problem je i sam dolazak u Udrugu. To nam je sada zaista prioritet i zato smo pokrenuli kampanju – objasnio je Ledić.Dodaje da često putuju u Sarajevo te im je jako naporno otići vozom ujutro i onda čekati do navečer kako bi uhvatili voz za nazad.- To je zaista jako nezgodno. Imamo djece koja su iz okolice Mostara koja moraju ići autobusom, a oni nekad kasne, nekad ne dođu i to zaista komplicira stvari – ispričao je Ledić.Aleksandra Šakota za „Avaz“ je objasnila kako je sve počelo.- U sklopu studija potrebno je bilo da radimo neku kampanju. Prvobitno smo htjele nabaviti psa vodiča za slijepe ljude, jer u BiH nema nijednog. Međutim, tu je bilo mnogo stavki koje je bilo teško uskladiti, primarno, nijedna osoba nije mogla uzeti takvog psa i obuka je jako skupa. U potrazi za rješenjem Udruženje za Down sindrom nam je bilo podrška sve vrijeme – započinje priču Šakota. One su potom razgovarale s njima i kroz razgovor saznale šta bi im najviše koristilo, a to je bio upravo kombi.- Ideju da nabave kombi Udruženje je imalo i ranije, ali su uložili u „preče“ investicije poput aparata za terapije i slično. Mi smo onda odlučile da pokrenemo projekt i oni su pristali, naravno – kazala je Šakota.<h2>Simbol slobode</h2>Kroz ovu inicijativu cilj je prikupiti sredstva za nabavku specijaliziranog kombija u iznosu od 50.000 KM, koji će omogućiti djeci s Down sindromom lakši pristup školama, terapijama i svim drugim aktivnostima koje obogaćuju njihov život. Ovaj kombi bit će simbol slobode, jednakosti i zajedništva.Važno je napomenuti da kampanja “Put do snova” nije samo usmjerena na fizički prijevoz, već pruža i sigurnost, stabilnost i podršku u svakodnevnom životu, omogućavajući djeci da dožive sve lijepe trenutke koji ih čekaju. Kombi postaje simbol slobode i mogućnosti, bez straha od neizvjesnosti koja može nastati zbog nedostatka prijevoza.Cilj je humanitaran, riječ je o osobama s Down sindromom, stoga se iskreno nadam da će se kampanji odazvati što veći broj građana i privrednika, poručila je Šakota.

Specijalizirani kombi bi jako olakšao svakodnevne aktivnosti Udruženju iz Mostara

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Ime i prezime: Nikolina Kovač-Kapor.Datum i mjesto rođenja: 15. decembar 1990., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pročitam molitvu, treniram, pijem kafu ili kakao.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Psiholog ili pisac.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Pjevanje, prvi i jedni.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Papir i olovku da ispišem sve što mi na duši leži.Najdraža pjesma: „Zagrli me“, Zdravko Čolić.Šta gledate na televiziji: Crtane filmove.Šta Vas nervira: Ljudska perfidnost.Najdraži grad: Sarajevo, Beograd i Pariz.Najbolji poklon koji ste dobili: Klavir od mog Saše.Čega se plašite: Letenja, brze vožnje, zmija, zlih ljudi.S kim najradije pijete kafu: Suprugom, mojim kumama i drugaricama, a nekada volim i sama sa sobom popiti kafu i popričati.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Bijela.Ko Vam je uzor: Mama i baka.Najdraži pisac: Meša Selimović, Antoni De Melo, Rumi.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Uselila bih ljubav u ljudska srca, iskorijenila bih sve ono što je loše u ljudima, odatle sve počinje i sve se završava.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Merlin, Zdravko Čolić, „Magazin“, „Crvena jabuka“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Ljubav je jača od smrti“, Serafim.Tim za koji navijate: Partizan u košarci, Barselona u fudbalu.Omiljena narodna izreka: Kakve su ti misli, takav ti je život.Koje pitanje najviše mrzite: Intimne prirode.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ahmet i Tijana iz „Tvrđave“, Denzel Vošington (Washington) kao glumac.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Portugal.

Nervira me ljudska perfidnost

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Ime i prezime: Hamid Ragipović Besko.Datum i mjesto rođenja: 21. juni 1949. Točilovo, Tutin.Šta prvo uradite kad se probudite: Ustanem, uzimam abdest i klanjam sabah.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Bio bih mašinski tehničar.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Bio sam i ostao pjevač.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Čamac.Najdraža pjesma: Sevdalinka.Šta gledate na televiziji: Dnevnik.Šta Vas nervira: Nepravda.Najdraži grad: Medina.Najbolji poklon koji ste dobili: Automobil.Čega se plašite: Samo Allaha, dž. š.S kim najradije pijete kafu: Sa suprugom.Omiljena društvena mreža: Ne znam.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Safet Isović.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Napravio bih da bude mir.Omiljeni muzičar ili bend: Ismet Alajbegović Šerbo.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Na Drini ćuprija“ Ive Andrića.Tim za koji navijate: FK Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Nemam je.Koje pitanje najviše mrzite: Otkad si počeo da pjevaš?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: "Muzikanti“.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Albaniju.

Sevdalinka mi je najdraža pjesma

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

Ime i prezime: Merjem Nuhić.Datum i mjesto rođenja: 4. oktobar 1995., Travnik.Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem toplu limunadu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Voditelj, kuhar.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Dadilja.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Svoj jastuk.Najdraža pjesma: "Halima“, Dino Merlin.Šta Vas nervira: Neorganizirani ljudi.Najdraži grad: Medina.Najbolji poklon koji ste dobili: Brat.Čega se plašite: Da ću život provesti da ne ispunim Allahovo zadovoljstvo.S kim najradije pijete kafu: S Adnom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Roze i bijela.Ko Vam je uzor: Poslanik, a.s.Najdraži pisac: Elif Šafak.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zakonom odredila da svi udjeljuju zekat.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Merlin.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Lovac na zmajeve“.Omiljena narodna izreka: Ne čini drugima što ne želiš sebi.Koje pitanje najviše mrzite: Privatna pitanja.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Spužva Bob.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Afriku.

Brat mi je najbolji poklon

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Kažu da je pas čovjekov najbolji prijatelj, ali i vlasnici krznenih prijatelja gaje veliku ljubav prema njima.&nbsp;Iz jedne takve ljubavi rodio se brend u kojem su moda i ljubav postali jedno, kada je Milica Savić iz Banje Luke sašila prvi kaputić namijenjen njenoj mopsici Mazi.<h2>Visoki kvalitet</h2>Maza je 2013. godine dobila bruh na stomaku, te je veterinar predložio Milici da odreže rukav džempera i navuče psu, kako ne bi zakačila bruhom za kamen vani.- Pomislila sam, pa čekaj malo. Znaš da šiješ, stalno to radim, volim da se oblačim i sređujem, zašto joj ne bi sašila jaknu? To sam i uradila i cijela priča je tako počela. Mic po mic, danas sam tu gdje jesam – započela je svoju priču Savić za „Avaz“.Brend je opstao jer, kako kaže, budi posebne emocije. - Prvenstveno sam pravila stvari šivene po mjeri psa, a koncept je bio takav da mušterija donese jaknicu koju voli i ja napravim mini verziju za psa da se usklade. To je budilo emotivne reakcije kod vlasnika, ali i prolaznika koji to vide. Međutim, nisam imala dovoljno vremena da sve ispoštujem pa sam počela izrađivati gotove kolekcije – kazala je Savić.

Njena Maza je u međuvremenu razvila druge probleme, s kukovima naprimjer i s obzirom na to da su joj trebali kvalitetniji proizvodi za spavanje i svakodnevicu, razvila se nova ideja.U centru grada na Vrbasu otvorena je radnja "Maza's concept store“, mjesto gdje ljubitelji životinja mogu pronaći najbolje za svoje pse.- Sad se već nakupilo dosta proizvoda. S poznanicom smo razvili poseban krevet za pse koji imaju probleme kao moja mopsica. Onda je iz toga proizašla ideja da se udružimo s drugim kreativcima koji bi mogli napraviti proizvode visokog kvaliteta koji zadovoljavaju određene potrebe pasa te da sve to plasiramo na jedno mjesto gdje ljudi ne moraju razmišljati je li to dobar izbor – objasnila je Savić.<h2>Ideja pomodarstva</h2>Smatra da je većina ljudi sada odbacila ideju da je oblačenje pasa pomodarstvo i da su shvatili da psi imaju benefite od toga.- Naprimjer, psi budu s nama u domovima na temperaturama od 19 do 20 stepeni, a onda izađu na -3 stepena vani i vrlo lako se mogu prehladiti. Dakle, primarno su zdravstveni razlozi. Međutim, često pričam priču kada je jedan čovjek došao da mu šijemo jaknicu za boksera. Naime, on je toliko bio aktivan da je njihov hodnik morao biti okrečen svaka tri mjeseca jer kad uđe i otrese se, raspe blato na sve strane. Shvatili su da im je lakše obući mu jaknicu i oprati, nego stalno krečiti, tako da je i zbog te problematike korisno – objasnila je Savić.<h2>Velika trema</h2>- Kupci su jako zadovoljni, a ja iskreno imam uvijek veliku tremu jer su to stvari koje lično i ručno pravim. Nedavno sam srela u prolazu na ženi jaknicu, i, iako se većine kupaca sjećam, nje nisam mogla. Ona je objasnila da je dobila jaknu na poklon od prijateljice koja je od mene kupila proizvode, a o kvalitetu govori činjenica da je već došlo do toga da se nakon ko zna koliko nosanja i pranja, te stvari već nasljeđuju – navela je Savić.

Sve je počelo kada je moja mopsica dobila bruh, ispričala je Savić

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka Ajla Karić s nepune 22 godine vozačica je Hitne pomoći. Svojim angažmanom ona svakodnevno ruši stereotipe i svima koji još sakupljaju snagu da se odvaže i krenu u nove životne avanture, zapravo, pruža inspiraciju.<h2>Ispravna odluka</h2>Karić je i medicinska sestra, a svoje radno iskustvo započela je upravo u toj ulozi, nakon čega je odlučila da se okuša i u vožnji uz pomoć starijih kolega koji su je nadgledali i procjenjivali.- U Službi sam počela raditi u junu 2024., a sanitet sam počela voziti krajem avgusta. Prije toga sam radila i u UKC-u kao medicinska sestra pa zahvaljujući tim iskustvima koje sam stekla nije mi trebalo dugo da se uklopim. Većinom vozim preko dana jer je veća potreba za vozačima, ali vozim i u noćnoj – objasnila je Karić.Ističe da je politika rada takva da svi članovi tima sve rade, pa tako i vožnja nije samo vožnja.- Dio ovog posla je i teški fizički rad, unos pacijenta, prebacivanje i slično, ali imam dosta pomoći od svojih kolega. Moj kolektiv je zaista divan i svi me podržavaju, a ko zna, da nisu takvi, možda ni ja ne bih uspjela. U svakom slučaju, bez obzira ko vozi, posao se adekvatno završi – kazala je Karić.

S obzirom na to da ne reagiraju svi vozači adekvatno kada čuju sirene vozila Hitne pomoći, Karić mora uvijek biti spremna na ispravnu odluku.- Nekim pacijentima su i sekunde presudne, ali situaciju bi mnogo otežalo da se desi nesreća, tako da moram biti oprezna i ne rizikovati jer sam odgovorna za sve u vozilu. Trudim se biti oprezna i proračunata – navela je Karić. Dodaje da je ovo stresan posao, ali se navikla da funkcionira pod stresom i adrenalinom.<h2>Spasila život</h2>Njeno okruženje je ispočetka bilo iznenađeno odlukom da radi ovaj posao, ali su je, ipak, podržali.- Bili su i zabrinuti jer prvi put žena vozi, a s obzirom na to da sam ja i manja žena, to je dodatno doprinijelo zabrinutosti. Mene je malo i čudno vidjeti za volanom takvog vozila – kroz smijeh je ispričala Karić.Najveća satisfakcija joj je, ističe, kada dođe kući, sve se smiri, sumira utiske i shvati da je taj dan pomogla nečijem članu porodice i spasila život sa svojim timom.<h2>Nisam slaba</h2>- Tokom kućnih posjeta, porodice su uglavnom iznenađene kad me vide. U početku sumnjaju u mene, ali na kraju ih svojim radom uvjerim u svoje sposobnosti. Posao obavim kako treba i nisam slaba kao što možda izgledam – poručila je Karić.Trudim se da ne slušam mišljenja koja nisu konstruktivne kritike, ali mi znači čuti pozitivne reakcije bliskih ljudi.

Njeno okruženje je ispočetka bilo iznenađeno odlukom da radi ovaj posao, ali su je, ipak, podržali

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Ime i prezime: Hazim Mehmedić.Datum i mjesto rođenja: 19. april 2004., Sarajevo.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Sportist.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Muzičar.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Harmonika.Najdraža pjesma: „Halima“, Safet Isović.Šta gledate na televiziji: Ne gledam TV.Šta Vas nervira: Dvoličnost.Najdraži grad: Istanbul.Najbolji poklon koji ste dobili: Harmonika.Čega se plašite: Nepoznatog prostora.S kim najradije pijete kafu: S porodicom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Zelena.Ko Vam je uzor: Ismet Alajbegović Šerbo.Najdraži pisac: Ivo Andrić.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavio nasilje nad nedužnim narodom.Omiljeni muzičar ili bend: Aleksandar Sofronijević.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Don Kihot“.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.Koje pitanje najviše mrzite: Lična pitanja.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Miraj Grbić.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.

Plašim se nepoznatog prostora

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Operacija nosa nije uvijek estetske prirode, čak je vrlo često potreba za operacijom zbog nemogućnosti pravilnog disanja, čestih upala grla, kao i drugih problema. Prof. dr. Karabeg za „Avaz“ je pričao kada je korektura najbolja opcija za zdravlje i zašto se takvi zahvati ne trebaju izbjegavati.<h2>Zdravstveni problemi</h2>- Radio sam operaciju djetetu od osam godina, a nedavno mi je bio na kontroli. Naime, on je pao i slomio nos, a posljedica je bila nemogućnost disanja. Trauma je dovela do blokiranja protoka zraka kroz nos, dijete je disalo samo na usta. Uvečer se djetetu sušilo grlo, imalo je česte upale nosne sluznice, ali i krajnika, primao je injekcije, pio antibiotike veoma često. Drugi problem djeteta je bio tako teško deformiran (estetski) nos da ga je okolina zadirkivala. U dogovoru s roditeljima, operirali smo mu nos, i sada, više godina poslije, on dobro diše i ima lijep oblik. Više nema upala grla i respiratornih puteva, socijalni život mu je sasvim uredan – ispričao je dr. Karabeg.Također, operirao je i starijeg pacijenta, koji je imao 66 godina, ali iste probleme koje više nije mogao tolerirati. - Završetak te priče je sličan prethodnom, prelijep osjećaj da ste hirurg koji može pomoći svojim znanjem i iskustvom u teškim i izazovnim slučajevima. Većina pacijenata koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži promjenu veličine i oblika nosa, a najčešće smanjenje veličine. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da, osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja važan organ mirisa i glavni organ disanja – objasnio je dr. Karabeg.Istaknuo je da i pacijent i hirurg moraju biti više nego zadovoljni. Važno je da hirurg otkrije pacijenta s dismorfobijom ili iskrivljenom slikom o sebi. Bez obzira na korektno urađen zahvat, veoma dobar ili čak perfektan rezultat, pacijent može biti nezadovoljan.- Takve pacijente nije lako otkriti u preoperativnom razgovoru, jer su inteligentni, elokventni, a u dubini duše mogu biti frustrirani ili puni kompleksa. Slanje pacijenta psihologu često dovodi do nerazumijevanja u ordinaciji plastičnog hirurga. Može biti neugodno iskustvo i za pacijenta i hirurga – kazao je dr. Karabeg.<h2>Proces zahvata</h2>Operaciju je teško razumjeti pošto se praktično radi ,,naslijepo’’ kod zatvorene tehnike, jer se ne prave vanjski rezovi. Kod otvorene tehnike, preglednost je besprijekorna, ali ostaje mali ožiljak. Dužina estetskog operativnog zahvata je 60-ak minuta, a kada se radi operativni zahvat nosne pregrade, traje do sat i po.- Tamponada nosa traje tri dana. Imobilizacija plastičnim splintom se nosi 7 do 10 dana, i to samo u slučaju da se moraju pomjerati nosne kosti. Inače, ako se ne pomjeraju, nema nikakve imobilizacije osim flastera nekoliko dana – pojasnio je dr. Karabeg.

<h2>Trodimenzionalni koncept</h2>- Uspjeh često ovisi o taktilnom i emocionalnom osjetu hirurga. Podrazumijeva trodimenzionalni koncept. Kompleksnost se sastoji u tome što je često, ponekad i nemoguće, predvidjeti krajnji rezultat. Nažalost, u svijetu je procent novih operativnih zahvata nakon prve operacije približno 30 posto. Kod određenog broja pacijenta potreban je dodatni operativni zahvat, najčešće minorni u lokalnoj anesteziji što se, predoperativno objasni pacijentu koji tu činjenicu shvati i prihvati – objasnio je dr. Karabeg.

Operirao sam dječaka od osam godina i čovjeka od 66, kod obojice je rezultat bio bolje zdravlje, ispričao je doktor Karabeg

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Danas se obilježava Međunarodni dan žena na koji se odaje počast ekonomskim, političkim i društvenim postignućima žena. Iako je borba za ravnopravnost trajala više od stotinu godina, ona se i dalje nastavlja.

Sarajevske ulice ispunjene su mirisnim cvijećem, a mogu se vidjeti i brojni muškarci i djeca koji su kupili poklone za majke, supruge, kćerke, sestre, djevojke... Svaki korak ispunjen je romantikom i dobrim raspoloženjem.Ulice Sarajeva ispunjene su i velikim brojem trgovaca koji su na tezgama povodom Međunarodnog dana žena izložili raznobojno cvijeće i druge poklone namijenjene pripadnicama "nježnijeg" spola.

Provjerili smo cijene cvijeća ove godine te tako, ako ste krenuli u kupovinu, za ružu trebate izdvojiti pet maraka, tulipane i karanfile između dvije i tri marke, a predivne aranžmane možete uzeti u rasponu cijena od osam maraka pa naviše.Prodavači kažu da se duh 8. marta nije izgubio i da građani još uvijek s radošću kupuju poklone.&nbsp;<a href="https://www.youtube.com/channel/UCaRTo-H6Q9QZVKu9tDi-0WQ">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal AVAZ TV.</a>

Za ružu trebate izdvojiti pet maraka, tulipane i karanfile između dvije i tri marke

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Ime i prezime: Elvir Halilović.Datum i mjesto rođenja: 15. decembar 1976., Ljubovija.Šta prvo uradite kad se probudite: Pijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nečim što ima veze s putovanjima.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Noćni čuvar.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ne bih nosio ništa, tamo bih otišao da pronađem sebe.Najdraža pjesma: Balaševićeve balade.Šta gledate na televiziji: Putopisne reportaže i dokumentarce.Šta Vas nervira: Lažovi i licemjeri.Najdraži grad: Srebrenica.Najbolji poklon koji ste dobili: Dječiji osmijesi i zagrljaji.Čega se plašite: Plašim se da ćemo zbog mobitela i društvenih mreža postati roboti bez emocija.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima, ali ponekad i sam.Omiljena društvena mreža: Facebook.Najdraža boja: Siva.Ko Vam je uzor: Moji roditelji.Najdraži pisac: U posljednje vrijeme Murakami.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ugasio bih društvene mreže i reality kanale.Omiljeni muzičar ili bend: Đorđe Balašević.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Nebom teku rijeke“, Elif Šafak.Tim za koji navijate: Nisam zagrižen navijač, ali fan sam reprezentacije BiH.Omiljena narodna izreka: Ko se posljednji smije, najslađe se smije.Koje pitanje najviše mrzite: Bezobrazna pitanja koja zadiru u intimu i vrijeđaju.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Neka to bude Dado, dječak koji je glavni lik u nekoliko mojih priča.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Švedsku.

Volio bih posjetiti Švedsku

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Ime i prezime: Elvedin Uzunović.Datum i mjesto rođenja: 11. mart 2004., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pustim muziku.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Policajac.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Pjevanje.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Mikrofon.Najdraža pjesma: "Lepa do bola“, Sinan Sakić.Šta gledate na televiziji: Filmove i serije.Šta Vas nervira: Čekanje.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Mikrofon.Čega se plašite: Nemam strahova.S kim najradije pijete kafu: S kolegama i prijateljima.Omiljena društvena mreža: Instagram i TikTok.Najdraža boja: Crna.Ko Vam je uzor: Sinan Sakić.Najdraži pisac: Ivo Andrić.Omiljeni muzičar ili bend: "Južni vetar“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Ne čitam.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ko pjeva, zlo ne misli.Koje pitanje najviše mrzite: Jesi li se umorio?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Nikola Kojo.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.

Da ne pjevam, bio bih policajac

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Ramazan u Srebrenici ove godine ima posebne čari, jer vjernici imaju priliku da biraju jedno od deset mjesta gdje mogu klanjati teravih-namaz. Damir ef. Peštalić, glavni imam MIZ Srebrenica, poručio je za „Avaz“ da im je cilj da mubarek dani prođu u najljepšem raspoloženju.<h2>Poseban osjećaj</h2>Ove godine smo, hvala Bogu, uspjeli da organiziramo teravih-namaze u deset džemata, u obnovljenim džamijama u Srebrenici. Inače, mi imamo sedam aktivnih džemata, ali evo uz ramazan smo uspjeli još tri mjesta aktivirati, što je za nas ogroman uspjeh. Radosni smo zbog toga. Nekako najvažnije mjesto gdje klanjamo teraviju je Memorijalni centar Potočari, gdje već godinama organiziramo klanjanje. To je bila želja naših majki koju smo im ispunili – kazao je ef. Peštalić.Poseban je osjećaj, kaže, drugačiji, kada se tu klanja.

- Ovom prilikom pozivam naše džematlije koje mogu doći u Memorijalni Centar za ramazan da nam se pridruže. Naravno, pokušavamo uraditi sve da ramazan ovdje bude kao i u većim gradovima. Cilj nam je da svima bude lijepo i da tu sliku života iz Srebrenice pošaljemo u svijet – poručio je ef. Peštalić.Poručio je svim muslimanima da je ramazan prilika koja se čovjeku ukazuje svake godine i kroz koju može ojačati.<h2>Nova prilika</h2>- Kada doživite ramazan, trebate biti zahvalni dragom Bogu jer ste ponovo dobili priliku da kroz ibadete i post i sve ono što ramazan nudi kao priliku da iz tog mjeseca izađete bolji. To jeste svrha svakog ibadeta. On nije sam za sebe, treba da nas uči i ojača, učini boljim, te da islam živimo svakodnevno – objasnio je ef. Peštalić.Ramazansku poruku šalje i onima koji su van granica BiH, ali i same Srebrenice, a to je da ne zaborave Srebrenicu, te se uključe i budu aktivni kroz razne projekte koji se tamo odvijaju.<h2>Podjela iftara</h2>Medžlis Islamske zajednice Srebrenica i ove godine organizira podjelu iftara za majke Srebrenice, osobe u potrebi, te one koji žive sami i nisu u mogućnosti pripremiti sebi iftar. Ova plemenita akcija je veliko dobro djelo i prava priča ramazana, jer se u njoj pokazuje pažnja prema drugima, dijeli imetak i pruža ruka pomoći kojima je najpotrebnija, a pozvali su sve koji mogu da se odazovu.

Poseban je osjećaj klanjati teravih-namaz u Memorijalnom centru Potočari, kazao je

Pašalić: Budite zahvalni kada doživite ramazan

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Imam 22 godine. Pri rentgenskom snimku šake, zbog manjeg otoka nakon lakšeg udarca, nađen mi je tumor.&nbsp;Plastični hirurg sumnja na enhondrom. Je li to ozbiljno ili dobroćudno?- Enhondrom je dobroćudni tumor kostiju. Predstavlja najčešću primarnu neoplazmu (tumor) skeleta šake. Od svih lokalizacija, najčešće se pojavljuje na šaci -na metakarpalnim kostima i falangama(člancima) prstiju. Podjednako su raspoređeni na muški i ženski spol.Javljaju se od prve do sedme decenije života, a najčešće u drugoj deceniji.Rastu lagano i imaju nisku stopu spontanih preloma.Može biti prisutan bol i rjeđe lokalni otok. Palpabilna masa je izuzetno rijetka. Najčešće se otkrije kada se desi spontani prelom kao što je bio slučaj kod vas ili kao uzgredni radiografski nalaz pri rentgenskom snimanju šake.Liječenje se sastoji od uklanjanja tumora i rekonstrukcije defekta kosti sa transplantacijom kosti, uobičajeno sa kuka. Pacijent na mjestu uzimanja kosti sa karlične kosti nema nikakvih tegoba nakon cijeljenja rane.Bila sam na pregledu kod plastičnog hirurga. Rekao mi da imam pritisak na nerv ruke i napisao da je dijagnoza CTS. Možete li mi reći o čemu se radi?- Glavni patofiziološki uzrok ovog sindroma karpalnog tunela (CTS, engl.carpal tunnel syndrome) je povećanje pritiska na n.medianus na nivou ručnoga zgloba različitoga uzroka.Malo koja bolest šake može da dovede u zabludu ljekara i pacijenta kao ova.Neizvjesnost u dijagnostici, ''lutanje'' od ljekara do ljekara oko 6 mjeseci je skoro pravilo. Uobičajeni simptomi ovoga sindroma su slabost i nespretnost šake i promijenjen osjet u palcu, kažiprstu, srednjem i jednoj polovini domalog prsta. Simptomi se pojačavaju korištenjem šake, najčešće pri hvatu. Pacijent se često budi iz sna zbog utrnutosti prstiju i bola u ručnom zglobu i podlaktici. Smanjen osjet u projekciji nerva i atrofija (reduciranje ) mišićne mase palca su znak odmakloga procesa. Dijagnoza se sa 85 posto tačnosti postavlja samo kliničkim pregledom. EMG i brzina provodljivosti nerva se rade u nejasnim slučajevima .Konzervativan tretman se sastoji se od imobilizacije ručnoga zgloba, injekcija kortikosteroida u karpalni tunel i korištenje oralnih nesteroidnih antiinflamatornih lijekova.Imobilizacija ručnoga zgloba obično reducira pa čak i kompletno ukloni simptome karpalnoga tunela, ali ne rješava uzrok. Stoga je operativni tretman najčešće indikovan u određenoj fazi bolesti.Ukoliko postoji lokalni razlog (npr.higrom, lipom, loše srastao prelom), uz oslobađanje nerva uobičajeno presijecanjem krova tunela ručnoga zgloba, mora se riješiti i lokalni uzrok.Operacija se izvodi u kratkotrajnoj ligt anesteziji (bez uspavljivanja) i traje oko 30 minuta. Operativni i postoperativni tok su bezbolni. Oporavak uz oslobađanje simptoma bolesti je u kratkom postoperativnom periodu.Čini mi se da imam skraćenje prstiju šake, koje se spontano dešava. Ako je do tetiva (kaže mi kćer koja je medicinski tehničar) mogu li se ove tetive produžiti? Koža dlana mi je naborana i neravna. Strašno mi smeta da radim, a puno koristim šake pri radu.- Kontraktura dlana i prstiju šake, Dupuytren-ova bolest, se karakterizira ograničenim pokretima prstiju šake, prvenstveno nemogućnošću punoga opružanja, zbog formiranja potkožnih čvorova na dlanu i prstima šake i konsekutivnog ,,skupljanja-savijanja,, prstiju. Uzrok ovoga čestoga oboljenja, koje se javlja skoro isključivo u populaciji bijelaca, nije poznat. Javlja se predominantno u muškaraca između 40. i 60. godine života, sa odnosima 6:1 u odnosu na žene. Oboljenje je obostrano u polovini slučajeva.Postoji nasljedna sklonost,&nbsp; a oboljenje je češće kod pacijenata koji boluju od epilepsije, šećerne bolesti, alkoholizma, ali i bolesnika sa hroničnim oboljenjima.Najčešće se manifestuje zadebljanjem na dlanu i prstima šake i često se pogrešno protumači kao žuljevi. Mali procenat pacijenata može demonstrirati zahvatanje tabana (Lederhosen-ova bolest) ili penisa (Peyronie-eva bolest).Kontraktura, zadebljana potkožna fascija, može da bude i vrpčasta pa se da zamijeniti sa, najčešće, skraćenjem tetiva.Koža dlana i zahvaćenih prstiju na strani dlana, može da bude jako napeta i uvučena u brazde dlana i prstiju.Konzervativni tretman se sastoji od ultrazvučne i radioterapije, te ubrizgavanja kortikosteroidnih injekcija. Ubrizgavanje kolagenaze,10 000 jedinica, u zadebljanu fasciju predstavlja tzv.enzimatsku razgradnju iste sa posljedičnim boljim pokretima bolešću zahvaćenih prstiju. Rijetki konzervativni tretman dovodi do trajnoga uspjeha.Korekcija deformiteta i vraćanje funkcionalne sposobnosti šake su ciljevi hirurškog zahvata koji je potreban kod uznapredovalih kontraktura (ograničenih ispružanja), posebno zglobova prstiju. Otklanjanje zadebljane potkožne fascije daje najbolje dugoročne rezultate.Pacijent operativni zahvat provede uobičajeno ugodno nakon blokade nerava u pazuhu, dakle najčešće se ne uspavljuje. Ukoliko preferira,može se uraditi u "light" ili opštoj anesteziji. Pacijent isti dan odlazi na kućno liječenje.Pacijent se treba javiti na vrijeme, dok se nisu stvorile trajne promjene na zglobovima, kada je hirurški tretman otežan, a rezultat neizvjestan.

Najmlađa vozačica gradskog prijevoza ostvarila svoje snove: Adelisa Keljić iz Travnika otišla u Pulu da vozi autobus

Josip Jelinić o svojoj misiji za "Avaz": Narod je ovo divno prihvatio i širi se požar ljubavi

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Dr. Reuf Karabeg odgovara na pitanja pacijenata: Bolesti šake i kako se liječe

Najmlađa vozačica gradskog prijevoza ostvarila svoje snove: Adelisa Keljić iz Travnika otišla u Pulu da vozi autobus

Josip Jelinić o svojoj misiji za "Avaz": Narod je ovo divno prihvatio i širi se požar ljubavi

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Dr. Reuf Karabeg odgovara na pitanja pacijenata: Bolesti šake i kako se liječe