<p><p>Varalica (cucla) za većinu novopečenih roditelja predstavlja pravi spas. Kada dijete plače, a nema konkretnog razloga za to (nije bolesno, sito je i suho), cucla će uglavnom biti ta koja će riješiti probleme.</p>

<p>Na tržištu postoji mnoštvo modela cucli, i pri kupovini treba voditi računa o obliku, veličini i kvalitetu. Postoji nekoliko veličina cucli, i njih treba koristiti u zavisnosti od uzrasta bebe: od prvog do šestog mjeseca, od šestog do osamnaestog i nakon osamnaestog mjeseca života.</p>

<p><strong>Cucla sprječava sisanje palca</strong></p>

<p>Većina beba, kojima se u prvim mjesecima stalno daje cucla, nikada i ne počinje sa sisanjem palca, čak i ako već u trećem-četvrtom mjesecu odbace varalicu. Ali, ukoliko beba prvo počne da sisa palac, verovatno neće prihvatiti cuclu jer se već navikla na osećaj palca u ustima.</p>

<p>Zato, ako planirate da bebi dajete varlicu, učinite to već u prvim nedjeljama bebinog života. Kada i kako ponuditi varalicu bebi koja sisa palac? Najbolji trenutak da bebi ponudite cuclu jeste kada primjetite da ona pokušava da sisa bilo šta, prvo što dohvati.</p>

<p>U prvim mjesecima, beba je rijetko kad budna, osim neposredno prije i poslije hranjenja, pa je to idealno vrijeme da joj ponudite i cuclu. U navikavanju na cuclu treba biti uporan, jer će je beba samo na taj način prihvatiti.</p>

<p><strong>Roditelji zavisni od cucle</strong></p>

<p>Efikasnu upotrebu cucle mogu da ometaju dva problema. Neki roditelji uopšte ne žele da bebi ponude cuclu, ili je ponude isuviše kasno, što rezultira neuspjehom.</p>

<p>Drugi problem je što roditelji, koji su cuclu upotrebljavali da bi umirili bebu, vremenom postanu takoreći zavisni od nje, pa je uguraju bebi u usta svaki put kada ona zaplače. U ovom slučaju dešava se da beba i kada želi da odbaci cuclu – u tome neće uspeti jer, čim zaplače, mama ili tata će joj je vratiti u usta.</p>

<p><strong>Odvikavanje</strong></p>

<p>Ako beba nije spremna da se odrekne cucle, bez obzira na uzrast, nemojte to činiti na silu. Odvikavanje od cucle jeste dugotrajan proces, biće vam potrebna jedna ili dve nedelje, s tim da pojačate upotrebu varalice onda kada je beba posebno razdražljiva. Ako želite da beba sama odbaci cuclu – morate joj ponuditi alternativu koja će zaokupiti bebinu pažnju. To može biti omiljena igračka, šarena lutka, nova zvečka…</p>

<p>Krajnje rješenje je da djetetu, čim zaplače za cuclom, date komad hljeba ili perece. Postepeno, ako to redovno budete činili, dijete će zaboravljati na cuclu dok je jednog dana potpuno ne odbaci. Ako primjetite da beba između trećeg i četvrtog mjeseca ispljune cuclu odmah nakon što ste joj je stavili u usta – to je siguran znak da joj ona više nije potrebna. Uspjeli ste!</p>

<p>&nbsp;</p>
</p>

Za većinu novopečenih roditelja predstavlja pravi spas

Zašto je cucla korisna stvarčica?

<p><p>Od roditelja nasljeđujemo boju očiju i kose, visinu, oblik nosa i druga fizička obilježja. Ali u moru tih uporedivih karakteristika koje ljudi često primjećuju i komentarišu, nalaze se i neke neobične osobine, za koje vjerovatno niste ni pretpostavljali da su 'genetske', prenosi Zadovoljna.hr.</p>

<h2>Sindrom kihanja</h2>

<p>Tjera li vas gledanje direktno u sunce na kihanje? Ili kihnete dva do tri puta kada iz mraka kinodvorane izađete u umjetno osvijetljeno predvorje? U pitanju je neobični sindrom kihanja koji nasljeđujemo od svojih roditelja.</p>

<h2>Ne tolerirate alkohol</h2>

<p>Ako se nakon nekoliko popijenih gutljaja crnog vina osjećate kao da vas je pregazio voz, zahvalite svojim roditeljima na niskoj toleranciji prema alkoholu.</p>

<h2>Stiskanje dlanova</h2>

<p>Prekrižite prste oba dlana zajedno kao da želite moliti (bez razmišljanja). Kako vam stoje palci? Većina osoba stavit će palac lijeve ruke preko onog desne ruke. Pokušajte sad zamijeniti položaje – čudno se osjećate u toj pozi, zar ne? Ljudi koji 'prirodno' drže dlanove u ovoj obrnutoj pozi naslijedili su to od svojih roditelja.</p>

<h2>'Gen' popularnosti</h2>

<p>Ako ste komunikativna, otvorena i popularna osoba u svom društvu i na radnom mjestu, moguće je da ste 'gen' popularnosti naslijedili od svojih roditelja.</p>
</p>

Za ove stvari niste ni pretpostavljali da su 'genetske'

Neobične osobine koje se nasljeđuju od roditelja

<p><p>U jesenje doba svi su skloniji prehladama i virozama koje kruže, pa tako i bebe. Dok se organizam odraslih uspješnije bori sa bolešću, djetetovom organizmu je potrebna vaša pomoć. Donosimo vam malo neuobičajene savjete za poboljšanje imuniteta kako bi se organizam uspješno borio protiv bolesti.</p>

<h2>Spavanje na krznu</h2>

<p>Koliko god suludo zvučalo, istraživanja su pokazala kako spavanje beba i djece na prekrivačima napravljenim od ovčjeg krzna već u prva tri mjeseca života smanjuje izglede za astmu za 80 posto. Također, djeca odrasla uz kućne ljubimce rjeđe imaju problema sa astmom i alergijama jer mikrobi iz životinjskog krzna jačaju djetetov imunitet.</p>

<h2>Uzimanje probiotika</h2>

<p>Probiotici opskrbljuju organizam dobrim bakterijama koje je preporučljivo unositi u organizam za podizanje imuniteta. Visoka razina dobrih bakterija uništava one loše i ujedno reguliše probavni sistem. Probiotici se prirodno nalaze u nekim namirnica, dok se u neke naknadno stavljaju.</p>

<h2>Dovoljan unos esencijalnih masnih kiselina</h2>

<p>Većina ljudi nedovoljno unosi esencijalnih masnih kiselina u organizam, a vrlo su važne za jačanje organizma. One se sastoje od omega 3 i omega 6 kiselina. Omega 3 kiseline najviše su zastupljene u plavoj ribi, dok omega 6 najviše ima soji, orasima, bademima, morskim algama i sjemenkama suncokreta i lana.</p>

<h2>Osigurajte se D vitaminom</h2>

<p>Nedostatak sunca i loše vrijeme osim što utiče na raspoloženje, ujedno i uzrokuje dovoljno vitamina D koji se stvara prilikom izlaganja kože suncu. Osim za apsorpciju kalcija vitamin D je vrlo važan i za jačanje imuniteta. Izađite u šetnju prirodom za vrijeme sunčanih dana kako bi se i vaš i bebin organizam opskrbio vitaminom D. Ukoliko je dijete na adaptiranoj formuli nije potrebno dodatno uzimanje vitamina D jer je već dodan u formulu. Ako dojite, savjetujte se sa doktorom da li je potrebno i koliko dati djetetu vitamina D.</p>

<h2>Bobice bazge</h2>

<p>Jačanju imuniteta pravilnom prehranom i dovoljnom unosu voća i povrća svakako će pomoći i unos bobica bazge koje su dvostruko snažniji antioksidans od borovnica. Kako same bobice nisu pretjerano ukusne, djetetu ponudite sirup bobica bazge prilagođen djeci, prenosi Index.hr.</p>
</p>

U jesenje doba svi su skloniji prehladama i virozama koje kruže, pa tako i bebe

Pet savjeta kako ojačati djetetov imunitet koje nećete čuti od doktora

<p><p>Razgovor o usvojenju i djetetovom porijeklu važan je jer je direktno povezan s procesom stvaranja identiteta i traženja odgovora na pitanja ko sam ja. Naime, teško je doći do odgovora na to pitanje ako ne znamo ili imamo pogrešan odgovor na pitanje odakle dolazimo i gdje i kome pripadamo, piše magazin Mama &amp; Beba.</p>

<h2>Razgovor je zlata vrijedan</h2>

<p>Donedavno je prevladavao pristup izbjegavanja razgovora o usvojenju ili odgoja djeteta u uvjerenju da je ono biološko dijete. Tokom djetinjstva, posebno djece usvojene u najranijoj dobi, usvojiteljima se to činilo prirodnim izborom jer je uz usvojenje često bila vezana stigma neplodnosti.</p>

<p>Međutim, neizbježno su se događale situacije u kojima bi usvojenici saznali da su usvojeni, obično putem drugih osoba i u situacijama kada to nisu očekivali (npr. od komšija, prilikom određivanja krvne grupe, ili kada prvi put ugledaju svoj rodni list). Reakcije djece, odnosno odraslih usvojenika, često su bile razarajuće i za njih i za odnos s roditeljima, piše magazin Mama &amp; Beba.</p>

<p>U tim se trenucima ne bi samo mijenjala njihova svijest o tome odakle dolaze i kome pripadaju nego bi dolazilo do velikih potresa u njihovom povjerenju u svijet oko sebe i u osobe koje čine najbliži dio toga svijeta. Naime, otkrićem o usvojenju sve što su do sada znali i u što su vjerovali pokazalo se lažnim, a ljudi, njihovi roditelji, koji su s njima izgrađivali sliku o svijetu, pokazali su se nepouzdanima.</p>

<p>U takvim se situacijama događa da djeca počnu preispitivati ne samo vlastito porijeklo nego sve što su im roditelji do tog trenutka govorili i čemu su ih učili (uključujući vrijednosne sisteme, navike, osjećaj pripadnosti toj porodici, modele ponašanja, vlastito sjećanje i, na kraju, je li voljeno i vrijedno ljubavi), piše magazin Mama &amp; Beba.</p>

<h2>Kako razgovarati?</h2>

<p>S djetetom o usvojenju treba neprestano razgovarati. Iako naš zakon preporučuje da se djetetu kaže da je usvojeno do njegove sedme godine, rezultati istraživanja pokazali su da o toj temi treba početi pričati puno ranije.</p>

<p>Dijete stvara svijest o sebi i svojoj okolini stalno tokom odrastanja, i važno mu je pomoći da u tu svijest od početka utka i činjenicu da je usvojeno. Naravno da način kako se to radi ovisi o djetetovoj dobi. Na primjer, kada je dijete malo i kada pričamo s njim o tome odakle dolaze djeca, pričat ćemo da se rađaju iz majčinog trbuha, ali i da neka djeca dolaze u oporodicu i na drugačije načine.</p>

<p>S godinama će se način razgovora o usvojenju mijenjati, kao i dječja pitanja. Važno je da načinom kako pristupamo toj temi signaliziramo djetetu da je ta tema u našoj porodici ne samo dopuštena nego dobrodošla te da ona nije tajna niti da nas razgovor o njoj povređuje ili boli. Na taj način pomažemo i djetetu da razvija osjećaj povjerenja u nas kao roditelje s kojima može razgovarati o svemu, ma kako osjetljivo bilo, piše magazin Mama &amp; Beba. Učimo ga da njegova prošlost nije nešto loše i neprihvatljivo, što mora biti tajna koju moramo skrivati.</p>
</p>

Važno je signalizirati da je razgovor o ovoj temi poželjan

Kako djetetu objasniti da je usvojeno

<p><p>Prvi septebar se približio, što za mnoge roditelje znači da njihovi mališani ili prvi put kreću u školu ili se nakon ljetnog raspusta vraćaju u školske klupe.</p>

<p>Evo par savjeta kako da dijete naviknete na školske obaveze.</p>

<h2>Olakšajte djetetu vezivanje za učiteljicu</h2>

<p>Djeca moraju da se vežu za svoje učitelje kako bi bila spremna za učenje. Ako osjećate da vaše dijete nema dobar odnos sa učiteljicom, obavezno je kontaktirajte. Objasnite joj da se dijete još uvijek nije naviklo na školske obaveze i zamolite je da obrati dodatnu pažnju, kako bi se ono osjećalo opušteno kao kod kuće. Svaka iskusna učiteljica će ovo razumjeti i na kratko će obratiti posebnu pažnju na vaše dijete.</p>

<h2>Olakšajte djetetu povezivanje sa drugom djecom</h2>

<p>Djeca moraju da budu povezana najmanje sa jednim djeteteom. Pitajte učiteljicu sa kojom djecom se druži vaše dijete. Pitajte dijete koga bi voljelo da pozove na igranje. Ako vašem djetetu nije prijatno da pozove drugare jer nije sigurno kako će oni reagovati, možete da pozovete drugu mamu na kafu poslije škole. I ko zna,možda ćete i vi steći nove prijatelje.</p>

<h2>Dajte djetetu način da ostane u vezi sa vama tokom dana</h2>

<p>Za većinu djece najveći izazov je da se rastanu od roditelja kad odlaze u školu. Razvite ritual kao što je veliki i značajan zagrljaj i recite mu koliko ga volite. Napravite djetetu papirno srce, dajte mu fotografiju, privjesak, bilo šta što može da ponese sa sobom, a što će ga u svakom dijelu dana podsjećati na vas.</p>

<h2>Umirite strahove</h2>

<p>Mnogi dječiji strahovi su prouzrokovani brigama koje roditelji mogu smatrati smiješnim, kao što je to strah da ćete vi umrijeti ili nestati dok je ono u školi. Uvjerite ga da ćete se uvijek vratiti, tako da mu to ostane u glavi tokom cijelog boravka u školi, kako bi se opustilo.</p>

<h2>Pomozite djetetu da se smije svojim strahovima kako ne bi plakalo</h2>

<p>Cerekanje je način na koji se dijete bori sa anksioznostima, a svaki mališan koji ima poteškoća da se prilagodi novim školskim obavezama je zapravo uplašen. Dajte mu što više prilika da se smije. Ako uspijete da odvojite vrijeme ujutru da radite zajedno sa njim ono što ga nasmijava, uvidjet ćete da se vaš rastanak odvija lakše (ne golicajte ga, jer golicanje pojačava strahove i podstiče lučenje hormona stresa).</p>

<h2>Ostanite povezani</h2>

<p>Započnite dan maženjem na djetetovom krevetu ili na kauču, samo pružajući mu ljubav. Postarajte se da svakog dana nakon škole, provedete specijalno vrijeme sa vašim djetetom i saslušate kako je provelo dan. Mazite se sa njim i kad ugasite svjetla u sobi, kako bi mu pružili osjećaj sigurnosti.</p>

<h2>Budite upoznati sa razlozima zbog kojih je vaše dijete zabrinuto</h2>

<p>U većini slučajeva, djeca uspiju da se naviknu na školu u prvih par sedmica. Samo ponekad njihovo nezadovoljstvo ukazuje na ozbiljniji problem: ostala djeca ga maltretiraju, ne uspijeva da vidi tablu sa svog mjesta ili ne razumije nastavu i plaši se da progovori. Oprezno postavljajte pitanja, započnite razgovor tako što ćete čitati knjigu zajedno, ispričajte mu vaša pozitivna iskustva iz škole. U slučaju da ne uspijevate da doprete do svog djeteta vrijeme je da pozovete učiteljicu.</p>

<h2>Potrudite se da budete nekoliko minuta ranije ispred škole kad se nastava završi</h2>

<p>Ako vas dijete ne ugleda kad izađe u školsko dvorište, to će pogoršati sve strahove koje ima.</p>

<h2>Umanjite značaj vremena koje mlađe dijete provodi sa vama kod kuće</h2>

<p>Ako je mlađe dijete kod kuće sa vama, potrudite se da stavite do znanja starijem djetetu kako je kod kuće dosadno i kako bi njegov mlađi brat ili sestra voljeli da idu u školu za veliku djecu.</p>

<h2>Stvorite mirnu atmosferu kod kuće sa ranim odlascima u krevet i mirnim jutrima</h2>

<p>Ako morate da budite dijete svakog jutra, ono ne spava dovoljno. Djeca koja nisu odmorna teže podnose rastanke, a da ne govorimo o školskim obavezama. Pomjerajte vrijeme za spavanje svake večeri tako što ćete čitati prije spavanja, a na ovaj način ćete ujedno vježbati i čitanje. Također i vi idite ranije na spavanje, tako da se mirno možete izboriti sa jutarnjom žurbom i osigurati lijep početak dana cijeloj porodici, piše B92.</p>
</p>

Započnite dan maženjem

Počinje nova školska godina: Kako da pomognete djetetu u navikavanju na nove obaveze

<p><p>Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, posebno majke, na duže vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete, tako i za roditelje, jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.
</p>
<p>Dolaskom djeteta u odgojnu grupu mijenja se njegov način življenja. Dijete upoznaje djecu, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.
</p>
<p>Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Ona teško shvataju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.
</p>
<p>Za roditelje je najvažnije znati da su takve reakcije normalne. Takvo dječije ponašanje zapravo pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.
</p>
<p>Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi o:
</p>
<p>* Individualnim osobinama;
</p>
<p>* Stepenu njegovog razvoja;
</p>
<p>* Dobi djeteta;
</p>
<p>* Stanju djetetovog zdravlja.
</p>
<p>* Porodičnoj atmosferi u kojoj dijete živi.
</p>
<p>Teže se prilagođavaju novoj okolini:
</p>
<p>* Emocionalno labilna djeca;
</p>
<p>* Nesamostalna i egocentrična djeca i
</p>
<p>* Ona koja odranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.
</p>
<p>Tri su osnovna tipa adaptacije, laka, adaptacija srednje težine i ona teška.
</p>
<p><strong>Laka adaptacija
</strong></p>
<p>Normalna reakcija na promjenu okoline je kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima. Kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tokom deset do 15 dana boravka u vrtiću ili jaslicama.
</p>
<p><strong>Adaptacija srednje težine
</strong></p>
<p>Promjene u ponašanju su produžene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću.
</p>
<p><strong>Teška adaptacija
</strong></p>
<p>Dugotrajniji je i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati dva do šest mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžavaju period prilagođavanja (obolijevanje, nepovoljni porodični uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje).
</p>
<p>Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije. Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
</p>
<p>Jedna od mogućih reakcija je i regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu).
</p>
<p>Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio-emocionalne odnose s odgojiteljem.
</p>
<p><strong>VAŽNO
</strong></p>
<p>Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti.
</p>
<p>Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu.</p>
</p>

Trauma za dijete i roditelje

Život u porodici: Odlazak u vrtić

<p><p>Svaka fotografija s djecom u glavnoj ulozi je sama po sebi posebna, a želite li iskoristiti i trikove zanata te uhvatiti poseban trenutak i postići estetsku savršenost isprobajte ova tri pravila fotografisanja djece.</p>

<ol>
	<li><strong>Slikajte dijete dok gleda prema nekom izvoru svjetlosti.</strong> Možda zvuči kao osnovno pravilo, ali mnogi ga zaboravljaju. Komplicirane kompozicije i igre svjetlosti prepustite iskusnijima s aparatom, vaš cilj mora biti da uspješno uhvatite trenutak vašeg djeteta dok upoznaje svijet oko sebe. Naprimjer, pokažite jednim prstom kroz sunčani prozor, i pritisnite okidač dok dijete gleda kroz njega.</li>
	<li><strong>U kući pronađite mjesto koje ima posebnu čar.</strong> Iako će vaše dijete biti glavna zvijezda na slici, boja i tekstura pozadine mogu uveliko doprinjeti estetici fotografije. Time će i mali klinac ili princeza više doći do izražaja.</li>
	<li><strong>Ne tražite od djeteta da se smije</strong>. Nakon nekog vremena počet ćete im ići na živce, a to neće skrivati pred objektivom kamere. Umjesto toga, naoružajte se slatkim plišanim igračkama ili pozovite kućnog ljubimca da uveseljava vaš model. Ako ništa drugo, počnite proizvoditi smiješne zvukove ili osmislite svoj vlastiti smiješni ples. Kad se na dječjem licu pojavi smiješak, počnite slikati, piše Zadovoljna.hr.</li>
</ol>
</p>

Zašto je cucla korisna stvarčica?

Neobične osobine koje se nasljeđuju od roditelja

Pet savjeta kako ojačati djetetov imunitet koje nećete čuti od doktora

Kako djetetu objasniti da je usvojeno

Počinje nova školska godina: Kako da pomognete djetetu u navikavanju na nove obaveze

Život u porodici: Odlazak u vrtić

Tri savjeta za fotografiranje djece

Naša tema

Zašto je cucla korisna stvarčica?

Neobične osobine koje se nasljeđuju od roditelja

Pet savjeta kako ojačati djetetov imunitet koje nećete čuti od doktora

Kako djetetu objasniti da je usvojeno

Počinje nova školska godina: Kako da pomognete djetetu u navikavanju na nove obaveze

Život u porodici: Odlazak u vrtić

Tri savjeta za fotografiranje djece