Jedno od najčešćih roditeljskih pitanja je: «Je li razvoj govora u dječaka i djevojčica različit?» Odgovor je i «da» i «ne». Zapravo, u odnosu na cjelokupan proces govorno-jezičnog razvoja, sličnosti je daleko više nego razlika. Doduše, mnogi dječaci (ali ne svi!) pristupaju ovladavanju jezika donekle drugačije od djevojčica (ali ne svih!). 
Na kraju krajeva, danas je objavljeno mnogo istraživanja o razlici u muškim i ženskim mozgovima. Tako je poznato da muškarci i žene imaju razlike u interaktivnom, komunikacijskom stilu i načinu percepcije jezične informacije. Ipak, kada je riječ o maloj djeci, u prvih pet godina života, razlike nisu velike, a tiču se pojedinih vještina.
Jedna od, možda, značajnijih razlika je u stilovima jezičnog razvoja. Tako, djevojčice, u početku, imaju bogatiji rječnik imenica, vole igre imenovanja i pokazuju veću razgovijetnost, odnosno preciznost u izgovoru od dječaka. 
Možda zato postoji popularno «mišljenje» da su djevojčice, u najranijoj dobi, jezično naprednije od dječaka. Međutim, ne radi se o stvarnom prednjačenju, nego o donekle drugačijem načinu usvajanja jezika, a razlike se vremenom izjednačavaju.
Djevojčice lakše verbalno izražavaju emocije
Istraživanja mozga odraslih osoba pokazala su da žene imaju bolju povezanost onih dijelova mozga koji upravljaju emocijama i onih koji upravljaju govorom. Kao rezultat, žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje. 
Možda je s time moguće povezati činjenicu da djevojčice ranije od dječaka počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije (volim, sviđa mi se, tužna, sretna). 
Ali, budući da je istraživanje provedeno na odraslim osobama, te razlike ne moraju biti nužno genetski uvjetovane, već povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem roditelja prema dječacima i djevojčicama (majke su sklonije govoriti sa svojim kćerima o osjećajima). 
S time je vjerojatno povezano i to da su djevojčice sklonije rješavati problemske situacije verbalno, a dječaci akcijski. Tako, djevojčice predškolske dobi mogu jedna s drugom raspravljati o rješenju problema i tražiti pomoć od drugih. Lakše im je i opisati kako su riješile neki problem. 
Mali dječaci, s druge strane, skloniji su rješavati probleme akcijski, pa i šakama. Ali, ta razlika može biti uvjetovana odgojem i kulturalnim stavom prema spolovima. A to znači da na mnoge razlike, barem djelomično, utječu roditelji. 
Roditelji razgovaraju drugačije sa djevojčicama nego sa dječacima
Kada su istraživači proučavali roditelje (većinom majke) u ophođenju s njihovim dvogodišnjacima i trogodišnjacima, otkrili su nevjerovatne razlike! Uočili su da roditelji razgovaraju drugačije s djevojčicama i dječacima. 
Tako, u interakcijama sa kćerima, majke postavljaju više otvorenih pitanja, upotrebljavaju više govora usmjerenog na dijete i obraćaju im se dužim i složenijim rečenicama. Također, s djevojčicama općenito nešto više razgovaraju, nego s dječacima i imaju čišći izgovor.
Druga su istraživanja pokazala da s malim dječacima roditelji najaktivnije razgovaraju u situacijama igre, dok s djevojčicama u drugim okolnostima, primjerice, u situacijama traženja pomoći.
Šta to konkretno znači? Kada razgovaraju s dječacima tokom igranja, roditelji su skloni govoriti u stilu «ovdje i sada», a to znači da je njihov jezik spontano jednostavniji i konkretniji: opisuje radnje koje se događaju tokom igranja, s većim naglaskom na interakciju, a manjim na imenovanje. 
U takvim neformalnim situacijama, roditelji su manje skloni jasnijem izgovoru. Kada razgovaraju s djevojčicama u situacijama izvan dječje igre, majke se služe složenijim jezikom, koji uključuje opis osjećaja, imenovanje, problemski jezik i dr.
Vrste igara utječu na početni razvoj jezika
Također, nije moguće, a da ne spomenemo da dječaci i djevojčice igraju različite tipove igara. Dobro nam je poznato da se djevojčice (većina, ali ne sve!) najviše igraju lutkama, što podrazumijeva veću upotrebu jezika tokom igre (pričanje lutki-bebi, porodične scene itd.), češće imenovanje i postavljanje pitanja. 
U dječačkim igrama vozilima i konstrukcijskim igračkama, veća je sklonost bučnim zvukovima i kratkim povicima. Važno je da budete svjesni da djeca oba spola trebaju imati na raspolaganju sve vrste igračaka i igara. 
Ipak, poznato je da djevojčice jednostavno spontano pretvaraju igru bilo kojim igračkama u interakciju likova, a dječaci u akcijsku igru. Naravno, uvažimo i sve moguće individualne razlike.
Dakle, način roditeljskih interakcija s djecom i vrste igranja mogu biti objašnjenje razlika u jezičnim stilovima i pojedinim jezičnim vještinama između dječaka i djevojčica. 
A budući da način interakcija ovisi o vama, možete na njega svjesno utjecati, odnosno izlagati svojeg sinčića i/ili kćerkicu širokom rasponu verbalnih situacija (tokom igre i ostalih dnevnih aktivnosti) te se s njim/njom ophoditi u tim situacijama raznovrsno. To će samo povećati iskustva i jezične uzore na temelju kojih će vaše dijete učiti jezik.

Roditelji razgovaraju drugačije sa djevojčicama nego sa dječacima

Jedna od, možda, značajnijih razlika je u stilovima jezičnog razvoja

Zašto se govor dječaka razvija drukčije od govora djevojčica

Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije, još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova, jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem. 
Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja najviše voljela slušati upravo tu priču. 
Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz muziku, zanimljiv je i podatak da muziku koju je redovno slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih kompozicija.
Prva faza - od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva mjeseca života. 
To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama, ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice, donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu nazalnost glasa.
Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih veza u nervnom sistemu. 
Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.
Druga faza - od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora - intonacijom. 
Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta. 
Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje. 
Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja prema pravom komunikativnom glasanju. 
Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima. 
Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom ovladavanja govornim disanjem. 
Treća faza - slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju suglasnici. 
Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu sluhom. 
To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.
Četvrta faza - početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca). Prati se aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama, glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika. 
Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima, brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša ljudski govor. 
Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost. Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje. 
Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr. «pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku). 
Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ "Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjerava pogled prema imenovanim osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je auto?"). 
Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca). 
Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta. 
Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja mogu ozbiljno kočiti razvoj govora.
Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.
Krik novorođenčeta
Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.
Simptomi rizika
Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.
Rizici treće i četvrte faze
Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!" i odsutnost govornog oponašanja.
Zanimljiv fenomen
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u prvoj fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Da bi dijete naučilo pravilno da govori i da bi se optimalno umno razvilo, veoma važan je i dobar sluh. Od 440 novorođenčadi, jedno se rađa sa lošim sluhom. Prerano rođena djeca su i češće pogođena. 
Problemi sa sluhom mogu znači biti urođeni, ali loš sluh može biti izazvan i kasnijom upalom uha ili srednjeg uha. Nekada se uho začepi ili neko strano tijelo uđe u ušni kanal, te tako dolazi do zaustavljanja prenosa zvuka. 
Preglasna muzika koja se sluša putem slušalica također može oštetiti sluh.
Urođene smetnje
A jako je važno da se na vrijeme otkrije problem sa sluhom i adekvatno terapira, da bi dijete naučilo normalno da govori. Urođene smetnje sa sluhom se ne mogu izbjeći, ali se može izbjegavati preglasna muzika, slušanje muzike preko slušalica, petarde u neposrednoj blizini itd.
Kod upala uha i srednjeg uha treba što prije da se ode ljekaru, da bi se izbjegle negativne posljedice na sluh.
Postoje testovi sluha za novorođenčad, ali je neophodno i da roditelji obraćaju pažnju na reakcije djece na zvukove. Pa kada dijete između četvrte i šeste nedjelje života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos. 
Ukoliko je smetnja sa sluhom posljedica upale srednjeg uha, može se ukloniti relativno lakim hirurškim zahvatom, time što se otkloni nakupljena sluz. Ako je smetnja urođena, mora se odlučiti koja je vrsta slušne pomoći, tj. koji slušni aparat, najbolji za dijete. 
Postoje različiti slušni aparati, a ljekar odlučuje koji je najbolji u individualnom slučaju, u zavisnosti od starosti djeteta, uzroka i jačine problema. Što se prije reagira, to je bolje. 
U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora. U tom periodu se razvijaju slušni kanali i centar sluha u mozgu. Mnoge veze između ćelija mozga i uha se moraju tek razviti da bi optimalno funkcionirali. To se može desiti samo ako iz uha dolaze nadražaji do mozga. 
Ukoliko ne dođe do toga, smanjuje se funkcija sluha. Zato dijete mora što prije dobiti slušni aparat, jer od sluha zavisi i razvoj govora. Ako se smetnje sa sluhom terapiraju nakon pete godine života, ostaju posljedice na razvoj govornih sposobnosti. 
Logopedna terapija
Dodatno se preporučuje logopedna terapija, gdje se između ostalog nauči i pravilno korištenje slušnog aparata. I roditelji mogu naučiti kako će najbolje komunicirati sa djetetom.
Potrebno je naći optimalnu ravnotežu. Ukoliko prejednostavno govorite sa djetetom, smanjujete fond riječi djeteta. Čitanje sa usana je dodatno olakšanje u komunikaciji koje se može naučiti. 
Djeca sa povećanim slušnim smetnjama sebe ne čuju, tako da često preglasno govore ili imaju drugačiji akcent riječi. I ovdje pomaže logopedna terapija.
Roditeljska ljubav
Da bi se djeca sa slušnim problemima dobro razvijala, jako je važno da se roditelji puno i intenzivno bave djetetom. Pored tehničkih pomagala i terapija, samo roditeljska ljubav može utjecati na razvoj samopouzdanja djeteta, normalan umni razvoj i život.

Kada dijete između četvrte i šeste sedmice života ne reagira na iznenadne glasne zvukove ili sa šest mjeseci ne traži očima izvor zvuka, preporučuje se pregled kod ljekara za uho, grlo i nos

U prve dvije godine života se stavljaju temelji za sluh i samim tim i razvoj govora

Kako sačuvati dobar sluh mališana

Postoje određene potrebe bez kojih čovjek ne može živjeti, kao što su potreba za hranom, snom i vazduhom. Međutim, isto tako postoje i potrebe bez kojih se dijete ne može razviti u samostalnu, sretnu osobu.
Emocionalna sigurnost
Prvo mjesto zauzima emocionalna sigurnost. Što je dijete mlađe, to je važnije da ima pouzdanu blisku osobu, koja će ga njegovati, hraniti, štiti i maziti. Beba još nema osjećaj za vrijeme, pa opće osjećanje nezadovoljstva, u trenutku kada se pojavi poznato lice, povezuje sa sljedećim iskustvom: sada će mi biti bolje. 
Na taj način se stvara prvi odnos povezanosti s drugom osobom, važan za razvoj iskonskog povjerenja, zahvaljujući kome čovjek prolazi kroz život kao psihički zdrava osoba. 
Radoznalost
Radoznalost je jedna od osnovnih potreba. Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom, da istražuju novo. Međutim, dijete će iskoristiti priliku za stjecanje novih iskustava samo ako ima osjećaj da je njemu najbliža osoba u blizini i da će mu pružiti utočište ukoliko nešto krene naopako.
Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu, njegovom karakteru, a ne samo očekivanjima i normama roditelja i čitavog društva. Podrazumijeva se da sva djeca trebaju naučiti da se ponašaju za stolom, biti obzirna prema okruženju, saosjećajna i zahvalna. 
Djeca će biti sretna ako roditelji osjete njihove talente i interesovanja, ako ih podstiču i shvataju ozbiljno, čak i ako oni ne odgovaraju njihovim očekivanjima.
Priznanje okruženja
Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje okruženja.
Granice
I granice i poznate strukture spadaju među osnovne dječije potrebe. Što su djeca manja, to im svijet djeluje haotičnije. Sve im je nepoznato. U ovoj životnoj fazi važno osigurati djeci utočišta u kojima se dobro snalaze. Dom u koji se uvijek vraćaju, park u kome se igraju, utvrđeni dnevni raspored na koji se mogu osloniti. 
Roditelji koji djeci postave određene granice pružaju im sigurnost koju ona nesvjesno traže. Ležeran, nedosljedan, previše slobodan stil vaspitavanja utječe na to da djeca izrastu u haotične osobe, koje se ne mogu organizirati i nisu se sposobne uklopiti u društvo.
Stabilna zajednica
Za dijete je važna stabilna zajednica. Ovisno o uzrastu, djeci nije potrebna samo pouzdana bliska osoba (najčešće majka), već i porodica koja se sastoji iz više generacija. 
Važno
Kada malo odraste, djetetu će bitni postati vršnjaci koji će mu olakšati da se snađe u vlastitoj starosnoj grupi. Roditelji koji se postepeno povlače olakšavaju djetetu neizbježno odvajanje od roditeljske kuće. Oni trebaju shvatiti da su samo njegovi pratioci na određeno vrijeme.

Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje okruženja

Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu

Radoznalo dijete je sretno dijete

Kada je pravo vrijeme da naučite mališana da gleda na sat? Sve ovisi o djetetu, ali s pet godina već mu možete početi otkrivati tajne male i velike kazaljke. 
Iako još dugo neće shvatiti pravo značenje vremena, igre i trening mogu učiniti čudo.
Djetetu je teško da shvati da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi. Da bi mu to postalo jasnije, igrajte s njim jednostavnu igru. 
Zamislite određenu radnju i onda tražite od djeteta da procijeni koliko ona traje: jedan dan, jedan sat, jednu minutu, jednu sekundu. Primjer: koliko traje crveno svjetlo na semaforu, šišanje, kupovina, putovanje na more... 
Uzmite nekoliko listova papira i na svakom nacrtajte po jedan sat, a na njima određeno vrijeme koje će dijete moći povezati s ustajanjem, odlaskom u vrtić, ručkom... 
Djetetu će trebati samo nekoliko dana da zapamti položaj kazaljki i moći će pokazati pravi u trenutku kada, recimo, dođe vrijeme za spavanje.

Djetetu je teško shvatiti da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi

Djetetu je teško da shvati da dan ima 24 sata, jedan sat 60 minuta, a jedna minuta 60 sekundi

Učimo gledati na sat

S obzirom na to da bebe ne govore, odrasli im često bez razloga stavljaju etiketu nerazumijevanja. A one okolni svijet razumiju mnogo bolje od onoga što mi pretpostavljamo.
Novorođenče
Svaki trenutak kada ne spava, novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo. Uz pomoć čula ono dobiva informacije o tome šta se oko njega dešava. 
U novom okruženju sve je drugačije od atmosfere na koju je naviklo u maminom stomaku: novi mirisi, zvukovi, okusi... 
Naučnici koji su se bavili istraživanjem ponašanja beba u ovom najranijem uzrastu smatraju da one tada znaju mnogo više od onoga što roditelji pretpostavljaju. 
Emocije i raspoloženje majke osjećaju kroz ton njenog glasa, položaj njenih usana (da li se smije ili ne), pulsa, disanja ili pak mirisa kože i sjaja u očima.
Smatra se da beba u ovom periodu svijet proživljava kroz odnos roditelja prema njoj: da li je na vrijeme nahranjena, presvučena, da li je uzimaju u naručje kada plače... Čula i zadovoljenje potreba su dominantan način razumijevanja. 
Od 2. do 3. mjeseca
Beba nastavlja upijati sve što se oko nje dešava. Najzanimljivija aktivnost za nju u ovom periodu je posmatranje okruženja. Beba sada shvata da hranjenje znači zadovoljenje potrebe, da promjena pelene ublažava nelagodu i da je mamin zagrljaj najljepša utjeha. 
Zato se nemojte iznenaditi, ako svoju želju pokušava iskazati plačem. U ovom periodu mame i tate će imati zadovoljstvo i da ulove prvi osmijeh svog mališana. Dijeljenje osmijeha uskoro će postati njena omiljena igra. 
Oko trećeg mjeseca beba će se početi glasno smijati. Ovo je najjednostavniji, prvi oblik konverzacije između vas i bebe. 
Od 4. do 7. mjeseca
Beba sada zna svoje ime i razumiije kada je oslovite. Nekada će se čak odazvati pogledom, a postat će i osjetljivija na ton vašega glasa. Kada joj se obratite nježno, kao odgovor dobit ćete osmijeh, a ako je prekorite, plač će biti neizbježan. 
U ovom periodu bebe počinju razlikovati poznata od nepoznatih lica, tako da često odbijaju zagrljaj onih koje ne poznaju. 
Od 8. do 12. mjeseca
Beba razumije jednostavne naredbe. Kada krene (ili dopuže) do utičnice na zidu recite joj „ne" i ona će najvjerovatnije na trenutak zastati, a nekada čak i odmahnuti glavicom kao znak odbijanja. 
Djeca već sada počinju testirati vašu popustljivost. Zato ne odustajte, jer kada jednom popustite, sa zabranom je gotovo!

Svaki trenutak kada ne spava novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo

U novom okruženju sve je drugačije od atmosfere na koju je naviklo u maminom stomaku

Šta beba razumije, a šta ne

Nekad se mislilo da mališani koji su jedino dijete u porodici odrastaju u samožive, sebične i slabije socijalno prilagođeni osobe zbog roditelja koji su previše popustljivi. Danas stručnjaci ne misle tako, ali poručuju roditeljima da je ipak najteže odgajati samo jedno dijete.
Prednosti i mane
Prednost jedinaca je što se roditelji djetetom bave s nepodijeljenom pažnjom, pa se ono ne mora boriti za svoje vrijeme i mjesto u porodici te tako odrasta s osjećanjem samouvjerenosti i nezamjenjivosti. 
Ali, nedostatak je što dijete odrasta bez brata ili sestre, dakle bez jednog sebi vrlo bliskog bića s kojim bi trebalo učiti o konkurenciji, borbi, mirenju da bi steklo dragocjena rana iskustva o prirodi komunikacije s drugima i o ljudskoj prirodi. 
Najgora stvar koju roditelji jedinaca mogu uraditi jeste da žele potpuno kontrolirati i zaštiti dijete. Prirodno je da dijete pokuša linijom manjeg otpora riješiti problem i pozvati mamu i tatu da mu sve završe, ali se vi trebate oduprijeti toj zamci. 
Vi trebate biti tu da pomognete, ali morate odgajati samostalno, zdravo dijete. Takav mališan će lako naći prijatelje koje će mu na pravi način nadoknaditi nedostatak brata ili sestre. 
Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite. Posavjetujte se sa stručnim licem jer ćete teško sami ispraviti ono u čemu griješite. Da ste znali da određeni pristup nije dobar, ne biste ga ni primijenili.
U principu, djetetu je potrebno mnogo ljubavi i pažnje uz jasne granice i pravila u ponašanju svih u kući. Dobro je da ga date u vrtić čim napuni tri godine. Iskustvo iz vrtića sigurno će mu pomoći u procesu socijalizacije. 
Većina djece ima i svoj izmišljeni svijet i prijatelje u njemu, a jedinci to imaju i češće. 
Što se sebičnosti tiče, dijete koje ne želi dijeliti ima neki svoj unutrašnji razlog za to. Stručnjaci kažu da nije dobro da roditelji silom tjeraju dijete da dijeli onda kada ono to ne želi. 
Kreativnost i mašta
Naučnici su dokazali da su jedinci veoma maštoviti i kreativni, što se pripisuje činjenici da dosta vremena provode sami, razvijaju svoje unutrašnje svjetove i likove koji predstavljaju podlogu za razvoj kreativne ličnosti. 
Kada maštovito dijete provodi dovoljno vremena u društvu vršnjaka i kada je dobro socijalno prilagođeno (tačnije kad svijet mašte nije kompenzacija za usamljenost), lako može izrasti u samosvjesnu osobu koja ima potrebu raditi sve što i ostala djeca u društvu. 
Na šta treba obratiti pažnju
Roditelji jedinčeta trebaju obratiti više pažnje na sljedeće:
* pomoći djetetu da "izađe" iz centra pažnje,
* učiti ga kako će se približiti svojim vršnjacima,
* potruditi se da već u ranom djetinjstvu stekne bliske prijatelje,
* naučiti ga da sarađuje s drugom djecom i da s njima dijeli i igru i igračke.
Sve navedeno roditelji trebaju raditi u nastojanju da njihovo jedinče ne ostane samo u svom malom kraljevstvu.

Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite

Jeste li razmazili mališana

Da su bebe čudesne i pametne dušice dokazuje još jedno istraživanje koje kaže kako one stare svega sedam mjeseci, iz tona glasa članova porodice mogu raspoznati njihovo raspoloženje. Ovo novo otkriće vrlo je važan evolucijski dokaz važnosti emocionalne inteligencije. 
I bebe imaju svoju taktiku
Ono što je najnovije istraživanje otkrilo jest da bebe koriste slične taktike pri razlikovanju glasova kao odrasli, dokazali su britanski istraživači. 
Kako bi otkrili kada bebe počnu koristiti te mehanizme odraslih osoba, naučnici su proučavali novorođenčad od četiri do sedam mjeseci starosti. Sjedeći udobno u krilu majki, bebe su slušale snimke glasova govora, ali i zvukove bez riječi. 
Istovremeno su medicinski aparati pratili koji dio mozga troši najviše kisika, a u namjeri da utvrde koji se dio bebina mozga aktivira kada ona čuje neki zvuk. 
Bebe stare četiri mjeseca nisu reagirale onim dijelom mozga kojim reagiraju odrasli, ali oni maleni stari sedam mjeseci jesu. Zaključak je da bebe u dobi od samo sedam mjeseci mogu procesuirati svaki zvuk ili govor, baš kao i odrasli.
U sljedećem stadiju istraživanja naučnici su ljudskim glasovima dodali određene emocije. Govornici su s afektacijom pričali o raznim osjećajima, a mozgovi sedmomjesečnih beba ponovno su reagirali baš poput onih odraslih.
Najjače su bebe reagirale na bijesne zvukove, dok su najviše uživale uz blage i nježne riječi. Sve zajedno ide u prilog tepanju koje odrasli često koriste kada se obraćaju bebama. 
Razlikovanje zvukova
Takvo gugutanje obično je sporo u tempu, sa nizom povišenih i sniženih, gotovo pjevnih tonova, te toplo i pozitivno. Osim što pomaže u razvoju govora, sada znamo da tepanje posebno povoljno djeluje na bebin mozak. 
Sposobnost beba da u tako ranoj dobi procesuiraju zvukove veselja i ljutnje vjerovatno je evolucijski određena. Bijes signalizira mozgu da se radi o potencijalnoj prijetnji, dok prijateljski glas pomaže bebi da uči o svijetu i životu, odnosno pomaže joj u razvoju.
Bilo je poznato
Ranija istraživanja pokazala su kako bebe razvijaju privrženost određenom glasu, najčešće majčinom jer ga najviše čuju, još i prije nego što su se rodile. Isto tako znamo da bebe stare svega nekoliko dana više vole poznati ljudski glas nego bilo koji drugi zvuk te mogu razlikovati majčin glas od glasa neke druge ženske osobe.

Vjerovali ili ne: Bebe od samo sedam mjeseci mogu po njihovom glasu odrediti raspoloženje roditelja. A naučnici su dokazali i da tepanje, osim što pomaže u razvoju govora, posebno povoljno djeluje na bebin mozak

Sposobnost beba da u tako ranoj dobi procesuiraju zvukove veselja i ljutnje vjerovatno je evolucijski određena

Kako bebe razumiju roditeljski govor

Bolestima stopala, koje se pojavljuju u odrasloj dobi, korijeni ponekad sežu još u djetinjstvo ili su prisutne već pri rođenju. Stručna medicinska briga i pomoć mogu umanjiti ili potpuno riješiti niz problema.
Početna loša briga za stopala u djetinjstvu može uzrokovati kasnije probleme u drugim dijelovima tijela, naprimjer, u nogama ili leđima. 
Dječije stopalo ubrzano raste tokom prve godine života, dosegnuvši na kraju prve godine gotovo polovinu veličine koju će imati u odrasloj dobi. Zbog toga je vrlo važno o njemu brinuti od samog početka. 
Ljudsko stopalo jedno je od najkompleksnijih dijelova tijela. Sastavljeno je od 26 kostiju te protkano ligamentima, mišićima, žilama i živcima. U male djece stopalo je vrlo mekano i prilagodljivo te ga nepravilan pritisak može trajno oštetiti. 
Nekoliko savjeta pomoći će vam da se pravilno brinete o stopalu vaše bebe: 
* Pažljivo promatrajte bebina stopala. Ako uočite nešto što vam ne izgleda normalno, odmah potražite liječničku pomoć. Deformiranost neće proći sama od sebe. 
* Na bebina stopala navlačite prostrane čarapice ili štramplice. Prečvrsta odjeća smanjuje pokretljivost i može uzrokovati deformiranost. 
* Pružite bebi priliku da vježba stopala. Dok leži otkrivena može udarati nogama, čime vježba i stopala. 
* Mijenjajte bebin položaj nekoliko puta dnevno. Predugo ležanje u istom položaju, posebno na trbuhu, također može smetati pri razvoju stopala i nogu. 
Kad krenu prvi koraci
Nije mudro forsirati dijete na početak hodanja. Kad postane fizički i emocionalno spremno, dijete će prohodati. Usporedbe s drugom djecom su loše, jer djeca počinju hodati između 10. i 18. mjeseca života. 
Cipele mu na početku hodanja i u kući neće trebati. A dok hoda boso ili u čarapicama, stopala se jačaju i razvijaju kako treba. Naravno, vani ili na neravnom terenu dječija stopala moraju biti zaštićena laganim cipelicama izrađenim od prirodnog materijala. 
Ne štedite na cipelama i čarapicama
Budući da dječije stopalo raste, čarapice i cipelice moraju se mijenjati svakih nekoliko mjeseci, kako bi stopalo uvijek imalo mjesta. Loše cipele mogu iskriviti inače zdravo dječije stopalo, dok kvalitetne cipele mogu spriječiti, pa i ispraviti loš razvoj stopala.

Briga o bebinim stopalima počinje odmah po rođenju

Briga o stopalima prije i nakon prvih koraka

Istraživači su otkrili da kod djece s oštećenjima mozga postoji direktna veza između korištenja gestova kada pokazuju da nešto žele i razvoja govora. Isto tako, primijećeno je da djeca koja slabo koriste govor u ranoj dobi, slabo koriste i gestikulaciju. Ranom intervencijom bi se upotreba gestikulacije mogla stimulirati, a time i razvoj govora. 
Psiholozi kažu kako će njezino istraživanje pomoći stručnjacima da praćenjem gestikulacije bebe otkriju hoće li biti problema s govorom i prije nego što se poteškoće u govoru i pojave. Nadalje, pomaganjem i poticanjem korištenja gesti, može se djetetu pomoći i u razvoju govora.
Ovo vrijedi i za djecu koja imaju oštećenje mozga, ali i za one koji nemaju spomenuti zdravstveni prolem. Geste reflektiraju brzinu učenja govora, a mogu ga i ubrzati. Primjerice, kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme.

Kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme

Ranom intervencijom bi se upotreba gestikulacije mogla stimulirati

Kako stimulirati učenje govora

Ko zna koliko puta dnevno roditelji izgovore "ne", "nemoj", "ne diraj", ali tek ponekad mališani poslušaju, i to uglavnom kada su preumorni da bi reagirali. Ponekad izgleda da sve što djeca pokušaju uraditi ili reći završava se nekim "ne". 
Stručnjaci, psiholozi i pedijatri tvrde da uz svako "ne" treba dati objašnjenje zbog čega je nešto zabranjeno, čak i ako je dijete vrlo malo, pa mislite da vas neće razumjeti. Ukoliko želite da vas dijete posluša, morate ponekad dozvoliti i da samo shvati zbog čega je nešto zabranjeno. 
Pokušajte smanjiti broj izgovorenih "ne" tokom dana. To ćete postići tako što ćete umjesto zabrane dati dopuštenje. Naprimjer, ukoliko dijete dira rernu, recite mu: "Dodirni rernu i onda se odmakni". Nakon nekoliko puta, mališan će shvatiti da je rerna nekad topla, nekad hladna i brzo će mu prestati biti interesantna. 
Ali, šta da radite kada mališani plaču? Kada nešto žele i dobiju negativan odgovor, djeca se obično zaplaču, počnu kenjkati i kroz suze nastavljaju insistirati na onome što traže. Najbolje je reći: "Ne vrijedi da plačeš, lijepo reci šta hoćeš. Kad plašeč ništa te ne razumijem". Nakon određenog vremena dijete će shvatiti da plačem ne postiže ništa i da tako neće doći do svog cilja. 
Važno
Trudite se što manje koristiti "ne" u svakodnevnoj komunikaicji s djecom, već ih pokušajte tretirati kao ličnosti, jer oni to i jesu.

Stručnjaci, psiholozi i pedijatri tvrde da uz svako "ne" treba dati objašnjenje zbog čega je nešto zabranjeno, čak i ako je dijete vrlo malo

Pokušajte smanjiti broj izgovorenih "ne" tokom dana

Kako na pravi način djetetu reći ne

Zdrave kosti nastaju u djetinjstvu i do 20. godine. Za izgradnju kostiju neophodan je odgovarajući unos kalcija i fizička aktivnost koja omogućava povećanje gustine koštanog tkiva. 
Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima, a on je i najvažniji mineral za njihovu izgradnju. Unos manje od 250 mg kalcija dnevno kod djece je povezan sa smanjenim sadržajem kalcija u kostima. 
Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka, voća i povrća i zbog povećanog unosa bezalkoholnih pića (fosfati u bezalkoholnim pićima smanjuju apsorpciju kalcija). Svoj djeci se preporučuje pojačan unos hrane obogaćene kalcijumom. 
Kako se grade kosti
Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine, pa su djetinjstvo i mladost kritičan period za izgradnju kostiju. Najveća gustina koštane mase postiže se krajem 20-tih i početkom 30-tih. 
Poslije toga žene gube oko 0.5 posto koštane mase godišnje, u narednih 10 do 15 godina ili do menopauze, poslije čega se gubitak koštane mase ubrzava. I muškarci gube koštani sadržaj, ali sporije nego žene. 
Dakle, važno je izgraditi čvrste kosti u djetinjstvu da bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije. 
Kako vježbe utječu na kosti
Pojačana fizička aktivnost povećava izgradnju koštane mase, naročito pod povećanim opterećenjem oko dva do pet puta težina tijela. To znači da za izgradnju koštane mase treba povećati opterećenje kod fizičkih aktivnosti u odnosu na ono koje se koristi kod svakodnevnih aktivnosti. 
Primjer: hodanjem se ne opterećuje tijelo dodatno, tj. nosi samo svoju težinu, što ne stimulira izgradnju kostiju. Fizičke aktivnosti pod opterećenjem su trčanje, skakanje, preskakanje konopca... 
Fizička aktivnost pomaže izgradnju kostiju i sprečava gubitak kalcija. A taj se mineral stalno gubi, čak i tokom djetinjstva, naročito kod onih koji najveći dio vremena provode sjedeći. 
Uvedite zato dnevne aktivnosti sa porodicom, trudite se da se bavite sportom ili nekim vidom fizičke aktivnosti u koji će biti uključena i djeca, bar 30 minuta tokom dana. 
Potrči, skoči, prebaci 
Djeca su postala fizički manje aktivna, u odnosu na njihove vršnjake od prije 50-60 godina. Neka djeca se voze skuterima ili skejtbordovima i manje trče ili skakuću, što smanjuje opterećenje kostiju. 
Gojaznost kod djece je također u porastu, a smatra se da 25 posto njih gleda televiziju više od četiri sata dnevno. 
Povećana gojaznost znači i veći rizik za povrede skeleta kod djece. Povećana učestalost lomljenja ruke kod djece od tri do 19 godina povezana je sa povećanim sadržajem masnog tkiva u organizmu i smanjenom gustinom kostiju. 
Za povećanje gustine kostiju korisne su ciljane vježbe pod povećanim opterećenjem. Važno je napomenuti da je intenzitet vježbi značajniji od dužine njihovog trajanja. 
Šta treba zanti o kalciju
Kalcij je važan nutrijent za cijeli organizam jer pored kostiju doprinosi funkcioniranju srca, mišića i nerava. Mlijeko i mliječni proizvodi su njegov najbolji izvor. Čokoladno mlijeko, milkšejkovi, voćni jogurti i drugi proizvodi od mlijeka su dobra alternativa za djecu koja ne vole obično mlijeko. 
Preporuke za unos kalcija: djeca od jedne do tri godine 500 mg; djeca četiri do osam godina 800 mg.
Vitamin D omogućava usvajanje kalcija u crijevima. Vitamin D se proizvodi u organizmu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, a sadržan je i u hrani: mlijeku, jajima... 
Smatra se da djeca u periodu rasta imaju povećane potrebe za D vitaminom, pa se bebama daju kapi AD vitamina kako bi se spriječila pojava rahitisa. 
Preporuke
Preporuke za izgradnju jakih kostiju bi se mogle sažeti u sljedeće: 
* Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D; 
* Identificirati najefektnije aktivnosti za izgradnju koštane mase kod djece; 
* Važnost razvitka kostiju u ranom djetinjstvu za kasnije zdravlje; 
* Uvođenje vježbi koje jačaju kosti u svakodnevne igre. 
Važno
Jake kosti sprečavaju nastanak osteoporoze, kada kosti postaju krhke i lako lomljive. 
Prevencija osteoporoze ne treba se sprovoditi u starijem dobu, već u djetinjstvu. Izgradnja kostiju zavisi od unosa vitamina D, kalcija i fizičke aktivnosti.

Djetinjstvo i mladost periodi su u kojima se izgrađuju čvrste kosti, a kasnije se one samo razgrađuju, tj. smanjuje im se gustina

Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu

Stručnjaci iz Londona otkrili su da prijevremeno rođene bebe koje su hranjene mlijekom s dodatnim formulama, u prvim sedmicama života razvijaju veći IQ od ostalih beba. Ova studija pokazuje da se benefit nastavlja i u tinejdžerskom uzrastu. 
Stručnjaci kažu da je ovo prvo otkriće o direktnom utjecaju hrane na strukturu mozga u najranijem uzrastu. Još je nejasno da li je ovo povezano isključivo s prijevremeno rođenim bebama, koje imaju istaknutih problema s razvojem ili se može primijeniti na sve bebe. 
Bebama je davana ili standardna formula ili verzija obogaćenog mlijeka s proteinima, mašću, fosforom, željezom, cinkom i bakrom. Drugim bebama davano je obično majčino mlijeko. Djeca koja su pila obogaćeno mlijeko pokazala su bolje vještine. Smatra se da sastojci utječu na poseban dio mozga koji je zadužen za pamćenje i učenje.

Stručnjaci kažu da je ovo prvo otkriće o direktnom utjecaju hrane na strukturu mozga u najranijem uzrastu

Djeca koja su pila obogaćeno mlijeko pokazala su bolje vještine

Hrana utječe na IQ bebe

Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji otkrilo je da su djeca prema kojoj su roditelji iskazivali ljubav, ali su bili i strogi, bolje uspjela u životu od ostale djece. U istraživanju je učestvovalo 9.000 porodica koje su naučnici ispitivali i posjećivali tokom osam godina.
Strogi roditelji koji u vaspitanju kombiniraju ljubav i disciplinu imaju važnu ulogu u budućem uspjehu svoje djece. Takvi roditelji, kažu stručnjaci, pripremaju djecu za uspjeh u životu.
Roditelji trebaju odrediti pravila i dosljedno ih se pridržavati, jer će jedino na taj način djeca znati koja su im ograničenja i kako se trebaju ponašati, poručuju psiholozi.
Otkriveno je i da su roditelji boljeg imovinskog stanja vaspitavali djecu upravo na takav način, dok su siromašniji roditelji bili popustljiviji.

Roditelji trebaju odrediti pravila i dosljedno ih se pridržavati

Strogi roditelji koji u vaspitanju kombiniraju ljubav i disciplinu imaju važnu ulogu u budućem uspjehu svoje djece

Kako na djecu utječu strogi, ali nježni roditelji

Autoritet je ono što bi roditelji morali imati, ali mnogi ga nemaju. Ako je to i vaš slučaj, promijenite ploču. Vaša djeca moraju znati da vas ne mogu "vući za nos". 
* Ne treba biti bezobrazan ili grub da bi se djeci pokazalo ko vodi glavnu riječ i koje su granice koje ne smiju preći. 
* Također, nemojte mijenjati pravila. Kada jednom nešto kažete, držite se toga, inače će mali mudraci shvatiti da mogu mijenjati vaša pravila.
* Budite im i vi dobar primjer. Ako zahtijevate nešto od njih, onda se isto to očekuje od vas. 
* Ako dođe do svađe među djecom ili se počnu neprimjereno ponašati, pokušajte ih zbuniti promjenom situacije. 
* Pokušajte biti što je moguće pravedniji, jer su djeca na to veoma osjetljiva - pogotovo kad su kazne, nagrade i pokloni u pitanju. Kako jednome, tako i drugome i svima ostalima, inače neće biti dobro.

Ne treba biti bezobrazan ili grub da bi se djeci pokazalo ko vodi glavnu riječ i koje su granice koje ne smiju preći

Kako graditi roditeljski autoritet

Britanski naučnici odlučili su istraživanjem otkriti kada je najbolje vrijeme da roditelji djecu uče koristiti toalet ili tutu, te se pokazalo da je idealan period od 24 do 32 mjeseca starosti. Isto tako, pokazalo se da je vrijeme važnije od same metode koju će roditelji koristiti. 
Ljekari su promatrali 150 malenih podijeljenih u dvije grupe, a među njima su bila i djeca starosti od četiri do 12 godina koja imaju neki oblik inkontinencije. Rezultati su pokazali da djeca koju su roditelji učili piškiti na tutu ili u toalet poslije 32 mjeseca starosti imaju više problema s neželjenim mokrenjem u krevet tokom noći, dnevnim mokrenjem i drugim problemima

Rezultati su pokazali da djeca koju su roditelji učili piškiti na tutu ili u toalet poslije 32 mjeseca starosti imaju više problema s neželjenim mokrenjem u krevet tokom noći

Zašto se govor dječaka razvija drukčije od govora djevojčica

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Kako sačuvati dobar sluh mališana

Radoznalo dijete je sretno dijete

Učimo gledati na sat

Šta beba razumije, a šta ne

Jeste li razmazili mališana

Kako bebe razumiju roditeljski govor

Briga o stopalima prije i nakon prvih koraka

Kako stimulirati učenje govora

Kako na pravi način djetetu reći ne

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu

Hrana utječe na IQ bebe

Kako na djecu utječu strogi, ali nježni roditelji

Kako graditi roditeljski autoritet

Kad je dijete spremno za tutu

Rast & razvoj

Zašto se govor dječaka razvija drukčije od govora djevojčica

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Kako sačuvati dobar sluh mališana

Radoznalo dijete je sretno dijete

Učimo gledati na sat

Šta beba razumije, a šta ne

Jeste li razmazili mališana

Kako bebe razumiju roditeljski govor

Briga o stopalima prije i nakon prvih koraka

Kako stimulirati učenje govora

Kako na pravi način djetetu reći ne

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu

Hrana utječe na IQ bebe

Kako na djecu utječu strogi, ali nježni roditelji

Kako graditi roditeljski autoritet

Kad je dijete spremno za tutu