Roditelji ne bi trebali biti zabrinuti ako njihova djeca predškolskog uzrasta razgovaraju sama sa sobom. 
Naprotiv, trebali bi ih podsticati na to, jer su istraživanja pokazala da petogodišnjaci bolje obavljaju motoričke zadatke kad pri tom glasno razgovaraju sami sa sobom nego ako to rade u tišini. 
Takvi njihovi mali privatni razgovori također doprinose boljem razvoju komunikacijskih sposobnosti pa bi ih roditelji trebali u tome ohrabrivati, a nikako kritizirati.

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Trenutak kad se dijete uspravi i prvi put zakorači je vrhunac višemjesečnih pokušaja i grešaka i dokaz da je konačno usvojilo najkompliciraniju kretnju koju je ljudsko tijelo sposobno izvesti - uspravno hodanje. 
Jer, da bi hodalo, glavica i tijelo trebaju uključiti i uskladiti rad velikog broja mišića, od stomaka i ruku do vrata i glave. Potrebno je pri tom održavati i ravnotežu i znati kako stajati na jednoj nozi dok se drugom ide naprijed. 
Poštujte tempo 
Roditelji, međutim, nisu uvijek svjesni da je potrebno vrijeme za čitav proces i da dijete samo određuje tempo. Iako bi oni voljeli da se to desi što prije, pa nerijetko podstiču hodanje zbog pritiska okoline u kojoj su već vršnjaci odavno prohodali, trenutak kad će se to dogoditi nije ni znak djetetove inteligencije, ni pitanje sposobnosti roditelja. 
Dijete će prohodati kada bude na to spremno. Dijete, najčešće, napravi prve korake oko 12., odnosno 14. mjeseca života. Međutim, moguće je da će vaše dijete hodati već sa devet ili tek sa 18 mjeseci. 
Roditeljski podsticaj 
Tek kada su nervni sistem, kosti, mišići i zglobovi sazreli, dijete će se odvažiti na prve korake. To se ponekad dogodi kao dizanje iz višemjesečnog puzanja, jer neka djeca znaju preskočiti tu fazu, pa se odmah iz sjedećeg položaja dižu na noge. Roditelji malo mogu utjecati na bilo koju fazu puzanja ili hodanja. Bilo da podstiču dvanaestomjesečno dijete da prestane puzati, bilo da spuštaju osmomjesečno dijete iz stajaćeg u puzeći položaj, jer se boje tako ranog hodanja. Jedini mogući savjet roditeljima vrlo je jednostavan - stvorite podsticajnu atmosferu za dijete u kojoj će ono u sigurnosti doma slobodno brusiti svoje vještine. 
Spremnost djeteta
U tome je presudna inicijativa samoga djeteta. Između osmog i desetog mjeseca djeca su toliko željna novih znanja i vještina da se mnoga počinju pridržavati za namještaj koji im služi za dizanje u uspravan položaj. Tada ne treba tjerati dijete da hoda bez pridržavanja, jer je čvrst oslonac dio ove faze. Ali, podsticaj je svakako dobrodošao. 
Naprimjer, stavite djetetovu omiljenu igračku na stolicu koja je jedan metar udaljena od djeteta ili ga pozovite k sebi i pri tom izvodite zanimljive zvuke. U ovoj fazi pripazite na djetetovu sigurnost. Budite blizu djeteta i sklonite teške stvari na stolnjacima, stolnjake ili zavjese uz koje bi se dijete moglo penjati.

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Trajni zubi počinju nicati u šestoj godini života. Prvo niču trajni kutnjaci, tzv. šestice. Njihova uloga vrlo je važna za pravilnu postavku svih ostalih zuba pa ih zato treba pažljivo čuvati i njegovati. Roditelji trebaju biti posebno oprezni jer šestice nemaju prethodnika u mliječnom zubalu zato ih roditelji često mijenjaju s mliječnim zubima, pa je možda to i kod vas slučaj. Upamtite, šestica niče iza zadnjeg mliječnog zuba.&nbsp;

Šestice su trajni zubi

Kada sa oduševljenjem pozdravite neku novu riječ ili frazu koju je upravo izgovorilo vaše dijete, možete se kladiti da će vam je ponavljati i ponavljati ko zna koliko puta. I nije to nikakvo čudo: Djeca uživaju da skrenu pažnju na sebe. 
Ali, postoji tu i jedan problem - djeca baš i nisu jaka kada je u pitanju čitanje negativnih reakcija, tako da ne shvataju da njihovo uporno ponavljanje određenih riječi može izazvati vašu ljutnju i nervozu. Zato pokušajte: 
1. Objasnite djetetu da vam smeta njegovo uporno ponavljanje. 
2. Uputite ga na drugu publiku. Recite da sve to ponavlja svojim životinjama ili svojoj igrački - telefonu. Shvatit će da ne dobija jednaku nagradu (vašu pažnju) i prestati. 
3. Pokušajte se isključiti. Ukoliko vi ne reagirate, dijete će vjerovatno prestati sa ponavljanjem.

Zašto djeca vole ponavljanja

Djeca se rađaju spremna da uče. Ona koriste sva svoja čula kako bi mogla shvatiti svijet koji ih okružuje. Aktivno proširuju svoje znanje putem interakcije s ljudima i stvarima. 
Kroz igru djeca također uče najvažnije zadatke - kako se igrati s drugom djecom, kako se ponašati prema odraslima, kako upoznati sebe...
Igra označava korištenje svih čula u beskrajnom istraživanju predmeta: kako oni izgledaju, kako se kreću, "rade" i slično. Važno je vrstu igara prilagoditi temperamentu bebe. Prava količina stimulacije je različita za svaku bebu. 
Roditelji imaju različite stilove i načine igranja i interakcije sa svojom djecom. A postoje različiti načini za igru u kojima sva djeca uživaju - aktivni, tihi, kreativni. 
Neke bebe pokazat će sklonost ka jednoj vrsti igre u odnosu na druge, te će im, možda, trebati podsticaj da prihvate i druge načine.
Sve bebe imaju ogromnu urođenu želju za uspjehom. Svaki uspjeh koji se postigne u prvoj godini života donosi veliku nezavisnost i razvija samostalnost. 
U toku prve godine, beba se mijenja daleko brže nego u bilo kojoj drugoj fazi života. Da bi razvila svoj potencijal, bebi su potrebni ljubav, podrška, razumijevanje, ohrabrenje. Također joj je potrebno vrijeme za savladavanje novih vještina.
Ne zaboravite da se vaša beba voli igrati s vama više od svega drugog na svijetu. Svaki put kada se igra, novorođenče nastavlja graditi znanje, odnosno, proširuje do tada stečeno. Bebe počinju tako što se igraju i reagiraju na roditelje i druge osobe.

Igra je za dijete prva škola

Na radost roditelja, prva riječ koju beba izgovori obično je "mama", ili, nešto rjeđe "tata", a naučnici sada za tu pojavu imaju i objašnjenje.
Mama i tata su u prvim mjesecima bebinog života uvijek tu, posvećeni prinovi, obično skaču na noge čim beba trepne... Ako tome dodamo i činjenicu da su riječi kojima se označavaju roditelji u većini jezika jednostavnog sklopa, sastavljene uglavnom od glasova ili slogova koji se ponavljaju, potpuno je logično što su to obično prve riječi koje dijete izgovori. 
Tokom nedavno provedenog istraživanja to je i potvrđeno. Ljekari su bebama starim između dva i tri dana puštali snimke izmišljenih riječi, od kojih su neke u posljednja dva sloga imale iste samoglasnike, recimo "mubaba" ili "penana", a neke različite, naprimjer "mubage" i "penaku".
Pokazalo se da moždana aktivnost beba raste kada slušaju riječi koje u krajnjim slogovima imaju iste samoglasnike, dok kod riječi s različitim samoglasnicima aktivnost nije registrirana. 
Ljudski mozak u prvim danima očigledno lakše prepoznaje zvukove koji se ponavljaju po jednostavnom obrascu. Takav rezultat ukazuje na to da su "mama" i "tata" riječi koje u većini jezika prosto imaju glasovnu strukturu na koju bebe reagiraju od samog rođenja.

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Otprilike u isto vrijeme kada djeca pokažu prvu privrženost, što se obično dešava sa šest ili sedam mjeseci života, većina njih počinje ispoljavati nemir zbog odvojenosti od roditelja, osobe koja se o njima brine, ali i uplašenost u prisustvu nepoznatih osoba. 
U mnogim slučajevima, ova uplašenost dovoljno je jaka da se može prepoznati kao strah. U sljedećih nekoliko mjeseci ova pojava straha postaje naglašenija. Nemir zbog odvojenosti i strah od nepoznatih odraslih osoba dostiže vrhunac u uzrastu od deset do osamnaest mjeseci. 
Znaci razvoja svijesti
Ove strahove treba shvatiti kao znake stalnog razvoja svijesti. Nakon toga, većina djece postaje manje uplašena, ali neka ostaju prilično uplašena, a gotovo sva će biti u određenoj mjeri sramežljiva kada su u nekoj stresnoj situaciji.
Psiholozi ovu reakciju nazivaju "nemir zbog odvojenosti". Bebe u ovom uzrastu ne shvataju pojam vremena. Kada neko nije u blizini, doživljavaju to kao da je otišao zauvijek. 
U sljedećih nekoliko mjeseci, počinju shvatati značenje "permanentnosti ". Ovaj koncept im omogućava da shvate da ljudi i stvari ne prestaju postojati samo zato što se ne vide ili ne čuju. 
S iskustvom, bebe saznaju da će se ljudi koje vole vratiti. Nemir zbog odvojenosti od osobe koja se za njih brine i prisustvo nepoznatih osoba su pravi strahovi. 
Kao i drugi strahovi, i ovaj nestaje, ako postoji osnova za povjerenje u kući i dobri odnosi. S ovom osnovom, dijete će biti slobodno i spremno koristiti svoje rastuće sposobnosti u istraživanju sredine, koja za njega predstavlja stalan izazov.
Roditelji i osobe koje se brinu o djeci nekada su zabrinuti zbog toga što njihove bebe odjednom postaju plašljive. Ove strahove treba posmatrati kao prolazne. Ovakvi nemiri jasan su pokazatelj da je dijete uspostavilo privrženost.
Nemir u blizini nepoznatih osoba jedna je od prvih emotivnih prekretnica u životu djeteta. Možete pomisliti da nešto nije uredu kada vaše dijete, koje je u dobi od tri mjeseca života mirno privatalo ljude koje ne poznaje, sada postaje napeto pri približavanju nepoznatih osoba. 
Da li to znači da s djetetom nešto nije uredu, jer je s tri mjeseca života mirno prihvatalo osobe koje ne poznaje, a sa sedam, osam-mjeseci postaje napeto i uplašeno? 
Nema razloga za strah, to je normalno za ovaj uzrast. Čak i rođaci, s kojima se beba osjećala prijatno, mogu uzrokovati kod nje nemir i plač, naročito ako se bebi iznenada približavaju i obraćaju.
Nemir zbog odvojenosti
U isto ovo vrijeme beba će postati privrženija roditeljima. Ovo su mjeseci u bebinom razvoju kada se javlja nemir zbog odvojenosti. Upravo kada dijete počinje saznavati da je svaki predmet jedinstven i stalan, otkriće da su i roditelji jedinstveni. 
Kada su roditelji van vidokruga, dijete će znati da su oni "tu negdje", ali da nisu s njim; i to će biti uzrok velikog nemira. Nakon nekog vremena, njegovo sjećanje na roditelje će ga tješiti, tako da će očekivati da će opet biti s njima. Ali, trenutno je dijete svjesno samo sadašnjosti. 
Ovu fazu razvoja karakteriziraju plač i nemir djeteta čim roditelji napuste njegov vidokrug, makar da je to samo nakratko.
Koliko dugo traje nemir zbog odvojenosti? On obično prolazi između deset i osamnaest mjeseci, da bi potpuno iščezao u drugoj polovini druge godine života. 
Na neki način, ova je faza u emotivnom razvoju djeteta često bolna za roditelje. Prije svega, djetetova želja da bude s roditeljima znak je njegove privrženosti onima koji su mu najvažniji.
Poslovi za roditelje
1. Na vrijeme i postepeno pripremite dijete na odvajanje. Treba mu reći da mama i tata odlaze na neko vrijeme. Na taj način dijete unaprijed očekuje odvajanje i "priprema" se na njega.
2. Roditelji trebaju biti spremni prihatiti zdrav izliv emocija. Ovo je jasan pokazatelj da se kod djeteta uspostavila sigurna privrženost i znak je razvoja svijesti.
3. Prilikom odlaska roditelji trebaju obećati da će se vratiti, a kada se vrate, da podsjete dijete na dato obećanje i naglase da su ga ispunili. Ovaj proces je osnova za buduće povjerenje.

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Zna se da uz pomoć dječijeg crteža možete mnogo toga saznati o djeci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svijet. Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima. 
Da li u kući imate malog Picassa, saznat ćete do njihove 11. godine. Evo koje su normalne faze u crtanju, a kada se treba zabrinuti. 
1. Faza - škrabanje 
Ova faza počinje oko 18. mjeseca i traje do treće godine. 
* Kako izgleda: Djeca počinju stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). 
* Zbog čega je bitno: Škrabanje i ostali pokušaji crtanja u ovom uzrastu odraz su vježbanja koordinacije između oka i ruke. Tako slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koja se manifestira u dječijim likovnim radovima. Što se upotrebe boje tiče, dijete je ne koristi svjesno. 
2. faza - osnovni oblici 
Od treće do četvrte godine razvija se dječiji angažman u imenovanju ili čak smišljanju priča kojima nastoje dati smisao svojim radovima. 
* Kako izgleda: Kao glavna razvojna oznaka u ovom periodu stvaralaštva je sposobnost da se ono što je na papiru poveže sa okolnim svijetom. Ono što je zanimljivo jeste to da djeca u ovom periodu često više vole apstraktno od realističnog zbog karakterističnog bogatstva boja i dizajna. Ovo je takozvana faza Malog Princa. 
3. faza - ljudski oblici i početne šeme 
Od četvrte do sedme godine djeca upoznaju svoje tijelo. 
* Kako izgleda: Na crtežima se pojavljuju ljudske figure, često nazvane „punoglavcima" zbog svoje sličnosti sa prvim stadijem razvoja žaba. Vremenom djeca postaju sposobna da crtaju raznolikije figure, uključujući trup uz glavu, dodaju više detalja - prste, zube, obrve, kosu i uši. Uz figure crtaju i uobičajene predmeta iz okoline kao što je sunce, cvijeće i drveće. 
Kada se treba zabrinuti 
Ako u trećoj fazi razvoja primijetite neki od ovih znakova u dječijem crtežu, bilo bi dobro da porazgovarate s djetetom, a tek onda potražite savjet psihologa. 
- Ukoliko dijete crta nepovezane dijelove tijela, kao naprimjer, odvojene ruke od trupa, jedne ruke nema. 
- Ako organi koji trebaju biti u paru nisu u paru. 
- Ako je haotičan crtež s mnogo linija koje se ukrštaju. 
- Ako radi crteže koji imaju mnogo debelih linija i ako pritiskom olovke pravi udubljenje u papiru. 
- Crteži sa mnogo crne boje.

Šta dijete poručuje crtežom

Šta se dešava kada dijete preuzme ulogu roditelja? Nastaje nesnosna situacija u kući - za roditelje. A kako to sve izgleda? Upravo ovako: 
„Uspori!" „Previše pušiš!" „Nemoj vikati!"... Dijete vas neprestano kritizira i stalno vam govori šta trebate raditi. Nakon određenog vremena, takve primjedbe počinju nervirati roditelje. Ipak, psiholozi tvrde da je takvo ponašanje uobičajeno. 
Podloga ovakvog dječijeg ponašanja nastaje vrlo rano, u periodu od druge ili treće godine, kada roditelji diktiraju pravila u stilu: „Skloni laktove sa stola dok jedeš, budi miran dok se vozimo..." Djeca vremenom usvajaju ta pravila i počinju se ponašati u skladu s njima. 
Oko pete godine počinje nova etapa: djeca počinju razmišljati svojom glavom. U tom uzrastu dijete koje vidi da tata prebrzo vozi zna da on loše postupa. Zato ga kritizira, pošto hoće da mu pokaže da je savladalo „lekciju" i da je odraslo. 
Kritikama djeca suočavaju roditelje s njihovom nedosljednošću, što nije nimalo prijatno. Ali, u takvoj situaciji treba priznati da nismo u pravu. 
Ipak, ne smijemo zamijeniti uloge, mi trebamo odgajati dijete, a ne ono nas. Ali, s druge strane, moramo biti dosljedni. Ako smo nedosljedni, dijete postaje nesigurno, pošto ga taj raskorak između pravila i ponašanja zbunjuje.

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Izbijanje prvih zubića može biti dosta mučno, kako za bebe tako i za roditelje. To je neizbježan prirodni proces koji se ne može izbjeći, značajan prirodni fenomen nezaobilazan u rastu i razvoju djeteta. 
Uobičajeni period pojave prvih zubića je od četvrtog do sedmog mjeseca. Najčešće izbijaju dvije donje jedinice. Mada je dobijanje prvih zubića za većinu beba prilično bezbolno, neke se suočavaju s pravom mukom tokom tog procesa. 
Da biste im olakšali prolazak kroz taj prilično neugodan period, morate znati simptome koji prate izbijanje prvih zubića. To će vam zasigurno pomoći da olakšate svojoj bebi. 
Postoji niz načina da to učinite, a svakako jedan od njih su i gume za desni koje će ublažiti svrbež i pomoći izbijanje zuba. Tako ćete i sebi i bebi umnogome olakšati ovu fazu razvoja. 
Tipični simptomi su:
* Pretjerano balenje;
* Pretjerana razdražljivost, guranje prstića u usta; 
* Crvene i otečene desni;
* Beba trpa sve dostupne tvrde predmete u usta;
* Beba ima problema sa spavanjem, često se budi;
* Moguća je i pojava povišene temperature;
Ponekad je cijela priča u vezi sa dobijanjem prvih zubića čak popraćena bolom i napadima plača.

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Mnogo je priče o štetnom utjecaju televizije na djecu, i sasvim je sigurno da ne treba pustiti televizor da vam odgaja dijete. S druge strane, postoje priče i o specijalnim emisijama za djecu koje su pravljene tako da pozitivno utječu na razvoj inteligencije vašeg djeteta, i nije uvijek lako snaći se u često oprečnim informacijama. 
U malim dozama, izloženost televiziji ili snimljenim emisijama i crtanim filmovima neće naškoditi djetetu, a vama može pružiti dragocjeno vrijeme za obavljanje nekih neophodnih stvari.
Televizija kao "pozadina" često nije baš zdrava ideja. Uključen televizor odvlači pažnju. Pokazalo se da se djeca igraju određenom igračkom dvostruko kraće onda kada je televizor uključen nego kada je isključen i da se znatno manje koncentriraju na igru. To možda ne zvuči alarmantno, ali se tako zapravo ometa psihički i fizički razvoj djeteta i ono se i kasnije u životu mnogo teže koncentrira na bilo šta - radilo se o školi, prijateljima, međuljudskim odnosima... 
Osim toga, uključen televizor ne odvlači pažnju samo djetetu, već i vama. Često se događa da roditelj, kada mu dijete nešto pokaže dok je televizor uključen, odgovori kratkim: "Baš lijepo" i nastavi pratiti šta se događa na ekranu. 
Ako bi televizor bio isključen, bilo bi vjerovatnije da roditelj obrati pažnju na to što mu je dijete pokazalo, razmisli zašto je to djetetu zanimljivo i ponudi pomoć ako misli da je potrebna - te na taj način može pomoći intelektualni razvoj i učenje kod djeteta.
Treba biti pažljiv kada birate šta će vaše dijete gledati dok vi pripremate ručak ili se odmarate. Nisu sve emisije za djecu iste, niti sve dobro utječu na njihov razvoj. Ukoliko je emisija magazinskog tipa, sa skakanjem sa teme na temu, djeci će biti teže koncentrirati se, jer nema konkretne priče koju bi mogla pratiti. 
U principu su najbolje one emisije čiji ritam i kontekst imitiraju stvaran život. 
Istraživanja pokazuju da će, do druge godine života, televizija vrlo teško nečemu naučiti dijete. Naprimjer, pokazalo se da djeca mlađa od 22 mjeseca nisu u stanju naučiti nove riječi samo gledajući televizijski program. 
Maloj djeci su neophodni roditelji da bi im na neki način povezali ono što vide na malom ekranu sa stvarnim životom, inače im to budu samo šareni prizori bez konkretnog značenja.

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Sasvim će sigurno doći trenutak kada ćete pomisliti da je vaše dijete spremno početi učiti brojati. Nije mala stvar, pokušat ćemo vam pomoći.
Sa tri ili četiri godine vaše je dijete spremno početi učiti prva slova i brojeve. To je period kada biste se i vi kao roditelj mogli malo više fokusirati na to. 
Nikada ne smijete zaboraviti - svaki pokušaj učenja, svaki nazovima ga korak u edukaciji vašeg djeteta, prije svega, mora biti zabava. Neka i susret sa brojevima bude igra i zabava!
Jednostavnim učenjem djeteta da broji do deset nećete postići previše. Radije pribjegnite metodu učenja brojeva korištenjem stvarnih predmeta, učite dijete da broji predmete. 
Možda je najzgodnije da krenete sa kockicama, pravite kulu zajedno brojeći kockice. Takmičite se s djetetom ko će ih poredati više. Neka vaše dijete broji kockicu po kockicu dok ih slažete. 
Učite ga da broji na prste, jer je i to veoma jednostavan način učenja. I dok se vozite u autu iskoristite priliku, neka vaše dijete broji svoje prstiće, neka broji druge dijelove tijela oči, ruke, obraze ... i to je vrlo zabavan način učenja. 
Neka broji stabla, kuće, ljude pored kojih prolazite. Mogućnosti su zaista neiscrpne. Bez obzira koju metodu odabarete, ne zaboravite nagradu - dovoljan je aplauz i poljubac!

Kako dijete naučiti da broji

Vaše je dijete rano prohodalo i progovorilo? Ima mozak poput spužve, upija sve? Piše veličanstveno? Voli učiti? Postavlja vam pitanja koja vas ostavljaju bez riječi? A, onda se vi pitate jeste li rodili genija?
Većina djece nije nadarena, jer prema statistikama, tek dva do pet posto djece spada u kategoriju darovitih. Svako stoto dijete u okviru tog procenta smatra se izuzetno nadarenim. 
Čuda od djeteta ("wunderkinds" - djeca koja čitaju sa dvije godine ili krenu na koledž već sa deset) još su rjeđa - tek jedno na dva miliona. I uprkos pravom bumu svih mogućih tehnika stimulacije, obrazovnih mogućnosti i posebnih programa, ova brojka ne raste. Naprosto - ne možete izgraditi nadarenost, djeca se rađaju s njom. 
Bez obzira na to, teško je odoljeti izazovu temeljitog proučavanja i istraživanja naznaka darovitosti. Roditelji su naprosto opsjednuti traženjem onog posebnog u svom djetetu. Da biste uspjeli u podizanju sretnog, emotivno zdravog djeteta, slijedite pet narednih koraka: 
1. Zaboravite odmah riječ "nadaren"
Ova riječ nema nikakvu standardnu definiciju. Zapravo, nadareno dijete ima posebne sposobnosti u određnoj oblasti. One bi se mogle svrstati pod pet osnovnih - intelektualne, akademske, kreativne, umjetničke i liderske - priznat ćete, niti jedna od njih nije povezana sa tek rođenim bebama ili recimo trogodišnjacima, petogodišnjacima. 
Veliki broj roditelja odlučuje se za testove inteligencije kod svojih malih pametnjakovića mlađih od pet godina. Istina je da u toj dobi ovaj test ne može dati neke pouzdane rezultate. Pitate se zašto? Jednostavno zato što se "nadarenost" najčešće odnosi samo na jednu oblast, a ne na ukupnu inteligenciju - što je fokus IQ testa. 
2. Počnite sa najosnovnijim
Tokom prve tri godine života djeci je potreban osjećaj sigurnosti i privrženosti. Dakle, pružite im u tom periodu ljubav, učinite da se osjećaju sigurnim, jer to su preduslovi za uspješno stjecanje znanja u budućnosti. 
Mozak djeteta u razvoju treba stimulaciju za promjene i razvoj. Jedna je stvar zajednička za svako dijete - vole novo, neistraženo. Kada bebi date nove igračke, izgovarate nove riječi, puštate im nove, nepoznate zvukove, nudite im nove okuse, mirise, lica i mjesta, ona uči. Za to vam nije potreban nikakav dodatni napor ni vrijeme, svaki novi dan je jedna velika novina u životu vaše bebe. 
Sve do predškolskog uzrasta bitno je da svom djetetu pružite: 
* Normalno okruženje za razvoj; 
* Mazite ga i poklanjate mu dosta pažnje; 
* Razgovarajte s djetetom i pjevajte mu što češće; 
* Čitajte mu što više; 
* Dajte mu brojne mogućnosti učenja kroz igru.
3. Pružite mu priliku za igru
Ono što nikako ne treba vašim malenim sve do predškolskog uzrasta jesu specijalni programi za nadarenu djecu, jer ne postoje nikakvi dokazi da ovi programi imaju bilo kakav utjecaj na razvoj intelektualnih sposobnosti djece. 
Mnogo je značajnije djetetu obezbijediti da samo istražuje, a na učiteljima i roditeljima je da sve to čine kroz zabavu i igru. Kroz igru djeca uče, eksperimentiraju, razmišljaju, izražavaju svoju kreativnost, razvijaju jezičke i matematičke sposobnosti i doživljavaju svijet na jedan potpuno novi način. 
Predškolska djeca bi se samo trebala "igrati škole" tako da počinju otkrivati osnovne tajne učenja i ponašanja u školi. Ogroman broj roditelja traži od djece u tom uzrastu da znaju napisati svoje ime ili recimo brojati do 100. 

Ali, to ne znači mnogo ukoliko dijete niste pored toga naučili da se zna normalno ponašati u školi, sjediti mirno za vrijeme nastave i slušati svog učitelja, uklopiti se sa drugom djecom. To su vještine koje su od ogromne pomoći i za dijete i za učitelja. 4. Proniknite u sposobnosti svog djeteta&nbsp;Ukoliko, naprimjer, imate govorljivo dijete, malu pričalicu, razgovarajte s njim koristeći malo složenije rečenice, jer će na taj način i ono obogatiti svoj jezik. Dakle, pričajte djetetu stalno i čitajte mu što više, jer će ono sve to vrlo brzo upijati. Izgradnja mentalnih sposobnosti djeteta je nešto što se odvija postepeno, korak po korak, pa zato djetetu govorite jednostavnim načinom. Nemojte ga zatrpavati prevelikim brojem informacija odjedanput. 
5. Budite vodič, a ne trener
Odnos između djeteta i njegovih roditelja i učitelja oblikuje stav djeteta prema učenju. Budite vodič, a ne strogi trener. Vaša je uloga da djetetu pomognete u razvoju, a nikako da mu namećete gomilu obaveza.
Pokušajte razvijati djetetove sposobnosti na osnovu onoga što ga zanima. Ako otkrijete da ga oduševljavaju dinosaurusi, kupite mu slikovnice i knjige o njima, odvedite ga u muzej. 
Važno
Uživajte u trenucima koje provodite s djetetom. Uljepšajte te trenutke, čitajte, pjevajte mu, plešite, pušite zajedno balončiće - sve su to divni trenuci u kojima oboje možete uživati.

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Svakako su hodanje i govor krupni koraci u razvoju svakog djeteta, ali postoje i neki drugi manje očigledni, nazovimo ih markeri, koji će potvrditi da se vaša beba razvija pravilno. 
Navodimo četiri takva markera koje beba demonstrira tokom prve godine života: 
1. Reagira na svoju omiljenu pjesmu 
* Kada? Ovakva bi se reakcija trebala razvijati od samog rođenja. 
* Šta znači? Ponavljanje može biti ugodno za bebe, no, nije u pitanju samo ponavljanje. Reagiranje na zvuk omiljene pjesme, muzike je znak da beba razvija memoriju i već pokazuje da raspoznaje stvari. 
2. "Sisanje" nožnog prsta 
* Kada? Već sa pet ili šest mjeseci. 
* Šta znači? Kada leži na podu na leđima i pokušava primaći nožni prst ustima, to je znak da razvija motorne vještine koje će joj biti od ogromne pomoći pri uzimanju predmete i da ih drže objema rukama. Beba će tako vrlo brzo početi uzimati hranu i sama se hraniti svojim vlastitim rukama. 
3. Kimanje i nijekanje glavom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? "Da" i "ne" klimanjem glavom počinju dobijati smisao za vašu bebu, mada nije u stanju izgovoriti ni riječi. Njeni pokreti mogu biti neuobičajeni, može vam izgledati kao da nemaju baš neki smisao, ali ih nikako ne smijete ignorirati: Možda samo pokušava odgovoriti na nešto što ste upravo rekli! 
4. Pokazivanje prstom 
* Kada? Sa devet ili deset mjeseci. 
* Šta znači? Beba ima sposobnost pokazivanja prstom stvari koje joj se dopadaju i pokušava vas navesti da ih i vi pogledate. Mada još nema razvijenu sposobnost govora, ovo je njen znak spremnosti da komunicira s vama.

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Bebin prvi veliki korak je veliki događaj u svakoj porodici, a neki roditelji ga doživljavaju poput onog Armstrongovog na Mjesecu! Neko će dijete to učiniti oko svog prvog rođendana, neko mjesec ili dva ranije ili mjesec ili dva kasnije. 
Uglavnom, tu postoji ogromna razlika među djecom. Ipak, većina roditelja zabrinuta je kada dijete kasni ili ima probema u pojavi tog ogromnog preokreta u životu. 
Jer, nije mala stvar stati na vlastite noge i krenuti u veliko istraživanje koje se zove život. Ali, i ova faza u razvoju djeteta puna je brojnih zabluda. Pokušat ćemo vam iznijeti neke istine i pomoći vam da se previše ne opterećujete. Evo najčešćih zabluda:
1. Za prve korake i hodanje najbitniji su mišići nogu - Istina je, međutim, da hodanje uključuje nekoliko grupa mišića. Naravno da su te male, snažne noge bitne, ali ništa od prvih koraka bez mišića leđa, vrata i ruku. 
Stomačni mišići imaju ključnu ulogu u držanju i razvoju i pripremi novorođenčeta za sjedenje, stajanje i hodanje. Svi su ti mišići uvezani i pomažu tom malom biću da se podigne i vidi mnogo bolje šta se dešava okolo. 
Beba ima prirodnu želju da dohvati predmete oko sebe, naginje se naprijed ili nazad i naravno trbušni mišići su u tom smislu najbitniji. Mišići nogu su zaista vrlo bitni, ali nisu potrebne neke posebne vježbe za njihov razvoj. Sve se to na vrijeme posloži i vaša beba ustaje na noge. 
2. Sa prvim koracima morate dobro otvoriti oči i stalno nadzirati dijete - To nije tačno, jer morate početi mnogo ranije. Počnite čim vaše dijete krene s prvim pokretima, savjetuje dr. Joseph Gigante, profesor pedijatrije u bolnici za djecu "Vanderbilt" u Nešvilu. 
Nikada ne možete biti sigurni koji su dometi tog malog bića kada počne puzati, prevrtati se, penjati. Neka djeca su više, a neka manje radoznala. Nikada se nemojte oslanjati na iskustvo sa jednim djetetom, svako je dijete jedan svijet za sebe, stoga opreza nikad dosta.
Prije nego što beba počne istraživati, što se najčešće dešava kada navrši šest mjeseci, pokušajte se spustiti na nivo djeteta i gledati svoj dom očima bebe. Mali, sitni predmeti moraju biti van domašaja djeteta. Sve oštre rubove i ivice zaštitite, vodite računa o mjestu gdje se nalaze komadi namještaja, kao što su police za knjige koje vaš mali radoznalac može povući na sebe. 
3. Hodalica je od velike pomoći - Istina je upravo suprotno - hodalica može uzrokovati kašnjenje u prvim koracima. Hodalice mogu ojačati donje mišiće nogu, ali ne i mišiće kukova. Ova pomagala imaju još jedan nedostatak, dijete u hodalici se lako može prevrnuti čim naiđe na najmanju prepreku. 
Zato budite posebno pažljivi, a neki eksperti čak preporučuju da se hodalice uopće ne koriste. Ne zaboravite da postoje igračke koje djecu podstiču na hodanje, kao što su konjići. Ipak, najbolja je vježba nevješt korak koji vaša beba napravi od stola do kauča i od kauča do stolice. To je nešto što je istinski potiče na hodanje. 
4. Svaka beba mora propuzati prije nego što prohoda - To nije tačno, jer neke bebe uopće ne pužu. Mada većina beba propuže u periodu između sedam i deset mjeseci, podosta je i onih koje prohodaju pa tek onda isprobaju vještine puzanja. 
I kada propuže, većina beba to radi na prilično smiješan način. Njihovi mišići ruku brže očvrsnu od mišića nogu, pa se nerijetko dešava da pužu unazad, ili da prve vještine puzanja pokazuju pužući na leđima, a ne na stomaku. 
5. Najteže je naučiti bebe da stoje - Istina je da je za bebu najteže kako se vratiti u sjedeći položaj. Možete joj pomoći tako da je tokom dana držite za ručice i naučite je kako da savije koljena i da se lagano spusti u sjedeći položaj. Bebe brzo uče, ali neka vas ne brine ako se padovi ponavljaju i po nekoliko puta na dan, to je samo djelić učenja velikog umijeća hodanja. 
6. Obuvanje cipelica pomaže bebi da nauči hodati - To nije tačno. Najbolje je da beba pravi svoje prve korake bosa. Cipelice otežavaju savijanje stopala, što tom malom nesigurnom biću samo dodatno otežava održavanje ravnoteže i koordinaciju pokreta. Uz to, ove male novopečene hodalice svojim golim stopalima lakše grabe po podu. 
Naravno, kada je hladno i kada su izvan kuće, moraju imati cipelice, ali kada ste u kući mnogo je bolje da su bose. Prvi par odgovarajućih cipelica je bitan, a mi vam predlažemo da u odabiru tog pravog para obujete bebi cipelice bez vezanja, da je pustite da stoji tako da se cijelom težinom osloni na stopala. 
7. Ako beba hoda na vrhovima prstiju, to je siguran znak da nešto nije uredu - Činjenica je da većina djece pravi svoje prve korake upravo na taj način. To nije neuobičajeno niti nenormalno, baš kao što nije ni početno geganje. Većina djece se oslobodi ovih početnih navika do treće godine. 
Međutim, ukoliko beba uporno nastavlja hodati na prstima, konsultirajrte se s pedijatrom, jer se u tom slučaju može raditi o nekoj anomaliji. Inače, nema razloga za zabrinutost. Vaša beba će ubrzo imati savršen hod.

Zablude o djetetovim prvim koracima

Roditelji znaju da je čitanje djeci izvanredan oblik učenja. Čitanje, osim što omogućava učenje, istovremeno podstiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta. 
Odredite mjesto na kojem ćete djetetu najčešće čitati, mjesto gdje ćete se oboje osjećati sigurno i prijatno. Smjestite se na omiljenom kauču, okruženi igračkama i pokriveni omiljenom dekicom. Ovim podstičete višesenzorni razvoj mozga. 
Kada se dijete osjeća sigurno i prijatno, sva čula su stimulirana. Upravo zbog toga, dijete će povezati čitanje s nečim što je prijatno, čega će se rado sjećati i čemu će se rado vraćati. 
Osigurajte djetetu osjećaj sigurnosti, tako što ćete ga staviti u krilo ili ga smjestiti bliže sebi. Tako smanjujete izlučivanje kortizola u mozak. Kortizol je hormon koji djeluje poput odbrambenog mehanizma kada su ljudi uplašeni ili se osjećaju nesigurno. 
* Pokazujte emocije - Koristite različite glasove i različite zvukove pri čitanju. Kad čitate naglas, dramatizirajte likove. Tako podstičete slušnu percepciju. Kada je dijete u prilici da sluša različite zvuke, ne samo da time priča postaje zabavnija, nego kod djeteta podstiče razvoj vještina kritičkog slušanja. 
* Pokazujte šta čitate - Dok čitate naglas, prelazite rukom ispod riječi, podcrtajte prstom naslov, autora i glavne riječi u priči. Slijedite li riječi prstom, usmjeravate i djetetovo oko da prati tekst. 
* Čitajte iste slikovnice - Možda ste se vi i zasitili jedne te iste priče koju dijete voli slušati, ali postoje razlozi zbog kojih djeca žele čuti neku priču ponovo. Kada dijete čuje ili čita priču ponovo, ono uči predviđati ishod na osnovu prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica. Osim toga, ovo doprinosi razvijanju memorije, jer čitanje iste priče ponovo pomaže djeci da razviju vještinu pamćenja. 
* Način govora - Govorite normalno, ali naglašavajte riječi što tačnije i jasnije. Dijete pažljivo sluša i tako uči govoriti. To je proces u kojem pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i istovremeno nauči osnovna pravila korištenja jezika. 
* Važni detalji - Istaknite slike, oblike, boje i brojeve stranica naglašavajući ih dok čitate. Tako podstičete razvoj vizuelne percepcije. 
* Upoređujte - Podstičite upoređivanje dok čitate, naprimjer, možete pitati dijete: "Koji je pas veći?" ili unositi elemente stvarnog života: "Ti imaš crnu kosu, koju boju kose ima Pepeljuga?" Upoređivanjem i uočavanjem različitosti djetetu pomažete da prepozna odnose među stvarima, kao i različitosti i sličnosti. 
* Prepričavajte - Nakon što pročitate priču, pitajte dijete šta se dogodilo na početku i na kraju priče, koji su glavni likovi i šta im se dogodilo. Ovo može biti težak zadatak, ali ubrzo ćete primijetiti kako je dijete naučilo obrađivati informacije u višim kategorijama.

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Šestice su trajni zubi

Zašto djeca vole ponavljanja

Igra je za dijete prva škola

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Kako dijete naučiti da broji

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak

Rast & razvoj

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Šestice su trajni zubi

Zašto djeca vole ponavljanja

Igra je za dijete prva škola

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Beba je razdražljiva zbog prvih zubića

Kada i koliko dijete treba gledati televiziju

Kako dijete naučiti da broji

Razvojne faze: Za šta je sve sposobno vaše dijete

Četiri znaka da se beba dobro razvija

Zablude o djetetovim prvim koracima

Čitanje je hrana za dječiji mozak