Dječija psihologinja iz Sankt-Peterburga Ekaterina Murašova sa svojim je kolegama 2013. provela zanimljiv eksperiment. Zamolila je 68 tinejdžera u dobi od 12 do 18 godina da se odreknu svih svojih elektroničkih uređaja, odnosno da isključe mobitele, računala, televizore, tablete i igraće konzole na osam sati i da za to vrijeme ni s kim ne komuniciraju. <h2>Nesvjesni svog stanja</h2>Ono što su smjeli raditi u tih osam sati bilo je pisati, crtati, čitati, pjevati, šetati i baviti se sličnim aktivnostima. Autorica eksperimenta željela je dokazati da se moderni tinejdžeri ne mogu zaokupiti takvim stvarima i da su potpuno nesvjesni svog stanja.Prema pravilima eksperimenta, djeci je savjetovano da prekinu eksperiment ako osjete pretjeranu tjeskobu, nelagodu ili napetost te da zabilježe vrijeme i razlog prekida. Rezultati su bili šokantni, a treba uzeti u obzir da je eksperiment proveden prije deset godina, kada je tehnologija bila daleko manje rasprostranjena nego danas.Od 68 ispitanika, samo troje je završilo eksperiment - jedna djevojčica i dva dječaka. Tinejdžerica je osam sati zapisivala svoje osjećaje u dnevnik. Jedan od dječaka izrađivao je maketu jedrenjaka, uz pauzu za ručak i šetnju psa. Drugi je prvo sortirao i sistematizirao svoje zbirke, a zatim se bavio presađivanjem cvijeća. Niko od njih nije imao negativnih emocija tokom eksperimenta i nije primijetio pojavu "čudnih" misli.<h2>Napadaji panike</h2>Troje sudionika eksperimenta izjavilo je da su imali "suicidalne misli", a petero je doživjelo napadaje panike. Kod 27 tinejdžera zabilježeni su simptomi kao što su mučnina, znojenje, vrtoglavica, valovi vrućine ili bolovi u trbuhu. Gotovo svaki od njih prijavio je osjećaj straha i tjeskobe.Zanimanje i uzbuđenje novonastalom situacijom i suočavanjem sa samim sobom splasnulo je kod gotovo svih sudionika do početka drugog ili trećeg sata. Desetero tinejdžera koji su prekinuli eksperiment osjećalo se tjeskobno nakon tri ili više sati samoće.<h2>Šta su tinejdžeri radili tokom eksperimenta</h2>Jeli suČitali su ili pokušavali čitatiPisali su domaće zadaće ili učiliGledali kroz prozor ili šetali po stanuIzašli u trgovinu ili kafić, bez komunikacije s drugima, osim s prodavačimaSastavljali puzzle i slagali Lego kockiceCrtaliIgrali su se sa psom ili mačkomKupali su seSpremali su sobu ili stanBavili su se tjelesnom aktivnošćuZapisivali su osjećaje i misliSvirali su klavir, gitaru ili flautuPisali su poeziju ili prozuJedan dječak je putovao gradom pet sati, mijenjajući autobuse i trolejbuseJedan dječak je otišao u lunapark, ali je nakon tri sata počeo povraćatiJedan dječak je šetao gradomJedan dječak je otišao u zoološki vrtJedna djevojčica je otišla u muzej<h2>Šta su radili nakon eksperimenta</h2>Gotovo svaki sudionik je u nekom trenutku pokušao zaspati, ali niko nije uspio, zbog misli koje su im se motale po glavi. Nakon završetka eksperimenta 14 tinejdžera odmah je pristupilo društvenim mrežama, 20 se javilo svojim prijateljima, troje roditeljima, a pet je otišlo u posjetu prijateljima. Ostali su upalili televizore ili počeli igrati videoigre. Osim toga, gotovo svi su odmah uključili muziku ili stavili slušalice na uši.Svi strahovi i simptomi nestali su odmah nakon završetka eksperimenta. Zanimljivo je da su 63 tinejdžera eksperiment prepoznala kao koristan i zanimljiv za samospoznaju. Šestero sudionika i sami su ponovili eksperiment i tvrde da su uspjeli nakon nekoliko pokušaja.Kada su tinejdžeri analizirali što im se dogodilo tokom eksperimenta, 51 osoba koristila je izraze kao što su "ovisnost", "doza", "povlačenje", "ispada da ne mogu živjeti bez...", "stalno trebam"... Svi su rekli da su bili užasno iznenađeni mislima koje su im se javljale tokom eksperimenta, ali nisu se mogli nositi s njima zbog pogoršanja općeg stanja.

Dječija psihologinja iz Sankt-Peterburga Ekaterina Murašova sa svojim je kolegama 2013. provela zanimljiv eksperiment

Psiholozi su djeci oduzeli telefone na 8 sati pa su se šokirali njihovim ponašanjem

Stručnjakinja za kibernetičku sigurnost upozorava na šest znakova koji ukazuju da bi vaše dijete moglo biti ovisno o igricama i savjetuje kako mu pomoći da se oslobodi te navike. Nedostaje li djetetu interesa za bilo što osim igranja i pokazuje li specifične simptome ponašanja kad ne igra svoje igrice – ako je tako, možda pokazuje rane znakove ovisnosti o igricama, piše miss mama.<h2>Obratite pažnju</h2>Stručnjakinja za kibernetičku sigurnost Lauren Mak sastavila je šest stvari na koje treba obratiti pažnju kako bi pomogla roditeljima da dopuste svojoj djeci da uživaju u igranju na mreži bez štetnih posljedica.Prvi znak je razvijanje nedostatka interesa za stvari koje su ih nekoć zanimale ili nepostojanje želje za sudjelovanjem u drugim aktivnostima osim igranja.- Ovo može ograničiti dijete u njegovim mogućnostima da se bavi drugim hobijima u kojima bi moglo biti iznimno, pa čak i ostvariti karijeru - objašnjava Laura.<h2>Depresija i tjeskoba</h2>Dijete također može početi pokazivati simptome ovisničke krize kada nije za ekranom. To može uključivati razdražljivost, neprijateljstvo, promjene raspoloženja, nestrpljivost, depresiju, tjeskobu i ljutnju. Također bi mogli zanemariti ličnu njegu i higijenu, a ovisnost o igrama također bi mogla poremetiti njihove obrasce prehrane. Ako se dijete teško koncentrira u školi, to bi moglo biti zbog njegovih navika igranja igara, dok dijete koje pokazuje smanjenu količinu suosjećanja također može razviti ovisnost, prenosi ''The Sun''.- To će djetetu otežati stvaranje zdravih društvenih veza s okolinom i može dovesti do ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem - dodala je Laura.Ako dijete pokazuje bilo koji od ovih znakova, postoji pet stvari koje možete učiniti kako biste to spriječili.- Prvo, razgovarajte sa svojim djetetom i pokušajte odrediti svaki problem i simptom koji bi ono moglo osjećati - objasnila je Laura.<h2>Vlastiti primjer</h2>Provedite neko vrijeme identificirajući simptome djeteta i izrazite želju da napravite plan kako ćete im pomoći da ih prevladaju.- Također je važno poticati zdravu upotrebu zaslona i vrijeme prekida rada, i to biste trebali učiniti. Ako pokušavate potaknuti dijete da provodi manje vremena online, pobrinite se da i vi učinite isto. To će mu dokazati da vrijeme koje provodite izvan mreže može biti jednako uzbudljivo kao što se ono osjeća online - ističe Laura.Možete predložiti strategije suočavanja ako dijete razvije simptome krize. To bi moglo uključivati tjelovježbu ili nešto što bi stimuliralo njihov mozak - što će im odvratiti misli od igrica. Iako Laura ne savjetuje potpuni ''nadzor uređaja'' vašeg djeteta, predlaže da razmislite o korištenju roditeljskog nadzora.Praćenjem djetetovog igranja igrica možete mu omogućiti da provodi vrijeme na internetu, ali samo u određenim razdobljima, objasnila je. Samo ne zaboravite biti otvoreni s djecom i dajte im do znanja da i dalje imaju pravo na privatnost, savjetuje. Na kraju, Laura je predložila da na igre gledate pozitivnije.<h2>Zdraviji izbori</h2>- Možda se čini kontraintuitivnim, ali pokazivanje interesa za igranje moglo bi dovesti do pozitivnijih razgovora prema donošenju zdravijih izbora i učiniti ih suosjećajnim prema vašim željama - zaključila je.

Stručnjakinja za kibernetičku sigurnost upozorava na šest znakova koji ukazuju da bi vaše dijete moglo biti ovisno o igricama i savjetuje kako mu pomo

Šest znakova da je dijete ovisno o videoigrama

Odgajanje djece nije jednostavan posao, a roditelji često prave greške, posebno kada je riječ o prvom djetetu. Međutim, psiholozi kažu da muškarci koji imaju određene osobine imaju više uspjeha u odgajanju djece od ostalih. <h2>Sretna djeca</h2>Kako donosi “Your Tango”, to u ovom slučaju znači odgajanje zdrave, sretne, dobro prilagođene djece koja su spremna voditi uspješne živote.Isto tako, očevi su za svoju djecu često primjer na koji se ugledaju, bezuvjetna podrška i moralni kompas tokom odrastanja, zato su psiholozi izdvojili nekoliko karakteristika koje prema njihovom mišljenju imaju svi dobri očevi, prenosi Index.<h2>Prave osobine</h2>To podrazumijeva sljedeće osobine: pouzdanost, iskrenost, poniznost, pažljivost, strpljenje, zaigranost, saosjećanje, prilagodljivost, optimizam, kreativnost, savjesnost, istrajnost, požrtvovanost, privrženost i nježnost.

Psiholozi kažu da muškarci koji imaju određene osobine imaju više uspjeha u odgajanju djece od ostalih

Osobine koje imaju najbolji očevi

Razvod može utjecati na dijete na različite načine, a to zavisi od mnogih faktora, uključujući starost, ali i spol. Generalno, razvod utječe na djevojčice i dječake na sličan način, ali među njima ipak postoje neke razlike u doživljavanju te promjene. Naime, djevojčice razvod roditelja proživljavaju duže od dječaka.<h2>Razvod može negativno utjecati na obrazovanje</h2>Istraživanja provedena o ovoj temi pokazuju da dijete ženskog spola ima neke negativne simptome i do godinu nakon razvoda, a to su uglavnom depresija, ljutnja i psihički problemi. Međutim, ovi simptomi u većini slučajeva nestaju s vremenom.U mnogim porodicama majke dobiju starateljstvo nad djecom nakon razvoda. Kad je riječ o djevojčicama, istraživanja sugeriraju da im razvijanje snažnog odnosa s majkama nakon razvoda pomaže da se brže oporave od stresa nego da su ostale s ocem. Dr. Pol R. Amato, stručnjak za istraživanje razvoda, otkrio je da je odnos majke i kćerke prilično “otporan” na stresove razvoda.Međutim, s obzirom na to da više ne žive sa svojim očevima, važno je da majke pomognu kćerkama da održe kontakt i dobar odnos s ocem. Naravno, vrlo su važne i okolnosti koje su dovele do razvoda, kao i očev odnos s djetetom.<h2>Nasilno ponašanje</h2>Drugo istraživanje pokazuje da razvod može negativno utjecati na obrazovanje i kasniju karijeru kod djevojčica. Nažalost, oko 10 posto djevojčica koje su doživjele razvod roditelja izjavilo je da imaju smanjenu želju da budu dobre i uspješne u školi. Međutim, u prosjeku, istraživanja pokazuju da će većina djevojčica ipak biti uspješna u školi i na poslu, posebno ako ima stalnu podršku barem jednog roditelja.Utjecaj razvoda na dječake nešto je drugačiji, tvrde psiholozi. Istraživanja pokazuju da razvod roditelja u ranom uzrastu povećava loša ponašanja kod dječaka, poput agresije ili sklonosti nasilnom ponašanju.Također, dječaci čiji su se roditelji rastali imaju veći rizik da postanu skloni delinkventnom ponašanju u pubertetu ili adolescenciji. Ti efekti su još veći kada su brakovi prije razvoda bili obilježeni velikim sukobima roditelja.Razvod, također, može uzrokovati značajnu promjenu u psihičkom razvoju dječaka. Istraživanja pokazuju da, kada se roditelji razvedu, psihološko blagostanje i samopouzdanje dječaka mogu pasti, a dječaci predškolskog uzrasta mogu postati zavisniji, plačljiviji, agresivniji i prkosniji u prvoj godini nakon razvoda. Za većinu dječaka predškolskog uzrasta ti problemi se povlače nakon prve godine.<h2>Očuh ili maćeha – dodatni stres</h2>Gubitak oca nakon razvoda može imati negativan utjecaj na dječake. Stručnjaci objašnjavaju da većina djece gubi redovan kontakt s očevima nakon nekoliko godina. Neki istraživači su također otkrili da gubitak oca može dodatno zakomplicirati ili odložiti prilagođavanje i razvoj dječaka. Iz tog razloga stručnjaci sugeriraju da je dječacima, posebno onima koji tek ulaze u adolescenciju, potrebna stalna uključenost oca kako bi im pomogao da se što lakše prilagode razvodu.Mnogi razvedeni roditelji pitaju se da li će novi brak negativno utjecati na razvoj njihove djece. U mnogim slučajevima uključivanje očuha ili maćehe ubrzo nakon razvoda donosi dodatni stres djeci, upozoravaju psiholozi.Međutim, u slučaju dječaka, istraživanje je pokazalo da oni ponekad doživljavaju očuhe kao saveznike ili prijatelje i da mnogo bolje prihvataju njihovo uključivanje u zajednicu nego što je to slučaj kod djevojčica.

Razvod može utjecati na dijete na različite načine, a to zavisi od mnogih faktora, uključujući starost, ali i spol

Kako razvod roditelja utječe na djevojčice, a kako na dječake

Pedijatri navode kako nije rijetkost da mala djeca barem jednom padnu s kreveta, pogotovo bebe starije od četiri mjeseca koje se već kreću. Roditelji su obično jako uplašeni kada se to dogodi njihovom djetetu. Neke će bebe glasno zaplakati kad padnu s kreveta, ali vrlo brzo će se oraspoložiti i vratiti u uobičajeno stanje. U takvim slučajevima nema razloga za brigu, donosi Samitivej Hospital.&nbsp;Međutim, ako dijete padne s kreveta ili u nekoj drugoj situaciji te nakon toga pokaže određene simptome, pedijatri savjetuju da ga se odmah odvede na pregled. Simptomi kao što su jaka pospanost, povraćanje, vrtoglavica i nemogućnost razbuđivanja mogu biti znakovi povrede mozga. Ako se pojave velika natečenost, rana ili krvarenje, također je potrebna hitna intervencija.Pedijatri kažu da dječji krevet, ili bilo koji drugi krevet na kojem dijete boravi, ne bi smio biti viši od 120 centimetara, a razmaci između okvira kreveta ne smiju biti širi od šest centimetara.

Simptomi kao što su jaka pospanost, povraćanje, vrtoglavica i nemogućnost razbuđivanja mogu biti znakovi povrede mozga

Šta napraviti kada beba padne s kreveta

Procenat vakcinisanih MMR vakcinom koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubela u Srbiji trenutno iznosi oko 75 posto. Institut za javno zdravlje Srbije Dr. Milan Jovanović Batut upozorava da je za kolektivnu zaštitu potrebno 95 posto, zbog čega Srbiji prijeti epidemija.Rješenje za ovaj problem je vrlo jednostavno – vakcinacija. Ali mnogi roditelji ne žele da vakcinišu djecu jer su u zabludi – vjeruju da MMR vakcina izaziva autizam.O tome kako je uopšte krenula priča o navodnoj vezi MMR vakcine i autizma, zašto u tome nema nikakvog smisla, ali i kolika šteta je načinjena, za Novu.rs govori imunolog Srđa Janković.<h2>Članak u Lansetu iz 1998. posijao strah</h2>Početak svega je zapravo jedan rad objavljen u naučnom časopisu Lanset 1998. godine.- Iako je sumnji i bojazni u vezi sa vakcinama bilo i ranije, pitanje navodne uzročne veze između vakcinacije protiv malih boginja, zauški i rubele (MMR) i stanja iz spektra autizma dospjelo je u žižu svjetske javnosti nakon objavljivanja naučnog rada Endrua Vejkfilda i saradnika u časopisu Lanset 1998. godine. Međutim, tvrđenje da slična uzročna veza postoji, koje je ozbiljno uzburkalo javnost, prvi autor tog rada prevashodno je plasirao neposredno, na konferencijama za štampu i u drugim javnim obraćanjima, a ne toliko u samom radu, gdje su objavljeni samo određeni nalazi 12 djece za koje se pretpostavljalo da pate od različitih stanja iz spektra autizma. Valja naglasiti da, pored metodološke manjkavosti i etičkih prekršaja s kojima je taj rad skopčan, u njemu, kada se analizira, zapravo i nema osnova za zaključak da je vakcina MMR uzročno povezana s autizmom. Ali kako to biva, kada se jednom posije strah, veoma je teško otkloniti taj strah pozivanjem na činjenice.<h2>Rad povučen zbog neprihvatljivih etičkih propusta</h2>Zbog svega je uslijedilo revidiranje, a onda i povlačenje rada.- Rad svakako nije povučen zato što u njemu stoji nešto s čim se naučna i medicinska zajednica ne slažu (iako se upravo takva teza uporno provlači i do dan-danas). Naučni radovi se ne prihvataju niti odbacuju na osnovu sadržine, već na osnovu kriterijuma naučne valjanosti. Rad, štaviše, nije povučen ni zbog ogromnih metodoloških propusta (mali broj ispitanika, pristrasan izbor uzorka, nepostojanje kontrolne grupe, potpuna nemogućnost testiranja bilo koje hipoteze na osnovu priloženih podataka), mada oni svakako ograničavaju njegov naučni značaj. Povlačenje rada je, međutim, isključivo posljedica neprihvatljivih etičkih propusta, kako u postupku s pacijentima tako i u pogledu neprijavljenog sukoba interesa (glavni autor je prešutao da je patentirao „alternativnu“ vakcinu protiv malih boginja i profesionalno zastupao zainteresovane strane u sudskim procesima vezanim za navodnu štetu pričinjenu vakcinacijom). A kao kap koja je prelila već prepunu čašu – istragom je otkriveno i da je dio objavljenih podataka bio falsifikovan.<h2>Uzročne veze između MMR vakcine i autizma – nema</h2>I šta se na kraju ispostavilo – da li je uopšte bilo slučajeva koji su povezivali MMR i autizam?- Nakon dvije i po decenije i ogromnog broja veoma strogih (i međusobno nezavisnih!) istraživanja, možemo sa sigurnošću da kažemo da postoji samo povremeno vremensko podudaranje između primanja vakcine i primjećivanja (ne pojave!) simptoma koji se mogu dovesti u vezu sa spektrom autizma. To je sve. Nikakva uzročna veza nije nađena, niti bi ikako mogla da promakne kada bi postojala. Dakle – nema je.<h2>Najštetnija medicinska prevara u posljednjih 100 godina</h2>Ali ogromna šteta je načinjena. Danas poslije toliko godina mnogi roditelji vjeruju u ovu netačnu tezu da MMR izaziva autizam i zato kažu neki kako je u pitanju najštetnija medicinska prevara u posljednjih 100 godina.- Da li je tako, teško je reći, ali takve riječi nipošto ne zvuče pretjerano ako se prisjetimo da su male boginje ekstremno zarazna bolest, koja u odsustvu vakcine neminovno zahvata sve, što znači da i (procentualno) rijetke ozbiljne komplikacije mogu da ugroze veliki broj ljudi.I koliko se ta šteta i danas osjeća, između ostalog, i u Srbiji?- Pad u procentu vakcinacije djece stvara uslove za nastanak epidemija. Tokom prethodne epidemije malih boginja (2017/2018), komplikacije ove bolesti odnijele su 15 ljudskih života, uključujući, nažalost, i četvoro djece. Procjenjuje se da u svijetu na hiljade djece strada od bolesti koje bi se mogle spriječiti vakcinom MMR. No iako je ova neposredna – i tragična – šteta s pravom na prvom mjestu, mora joj se pridodati i činjenica da je neutemeljeni, ali dugo pothranjivani narativ o vakcinama i autizmu značajno uticao na sveopšte podrivanje povjerenja u nauku i naučnu medicinu – a tu je šteta po ljudsko zdravlje mnogostruka, dalekosežna i nesaglediva.<h2>Šta izaziva autizam</h2>Doktor Srđa Janković objašnjava i šta uopšte izaziva autizam.- Očigledno je da ne postoji samo jedan uzrok, niti je autizam samo jedno stanje (zbog toga i govorimo o spektru). Iako nam svi konkretni činioci koji učestvuju u nastanku takvog jednog spektra stanja, naravno, nisu poznati, znamo da je riječ o složenom spletu urođenih činilaca i uticaja iz okruženja. Među posljednjima se pominje dug niz potencijalnih faktora rizika, ali nijedan nije dokazan kao nužan ili presudan. Jeste, međutim, dokazano da proces koji vodi spektru autizma počinje veoma rano u životu, znatno prije pojave prvih znakova (a i prije vakcinacije).<h2>Od vakcine moguće samo neželjene reakcije – ne i bolesti</h2>Janković govori i postoji li ikakav rizik za neke bolesti od MMR vakcine.- Postoje, naravno, određeni rizici vakcinacije, ali riječ je o eventualnim neželjenim reakcijama, ne o bolestima. Među ozbiljnijim neželjenim reakcijama (koje su, dakako, veoma rijetke i ne mogu se po učestalosti porediti sa opasnostima od malih boginja, zauški ili rubele) ističu se konvulzije (fras) i prolazna tromobocitopenija (gubitak krvnih pločica). I jedno i drugo, po pravilu, prolazi bez posljedica.“U svemu se sada postavlja pitanje kako razuvjeriti roditelje i sve one koji kao glavni argument imaju taj Lansetov članak – kako im u jednoj rečenci objasniti da dijete treba da vakciniše i da ne treba da se plaše zbog toga.- U jednoj rečenici – prošle su dvije i po decenije, stvar je istražena i ispitana: vakcine ne izazivaju autizam, a pomenuti članak nije samo povučen, već, što je mnogo važnije, i opovrgnut.<h2>S druge strane, koja deca ne treba da prime MMR vakcinu?</h2>- To su svakako djeca sa ozbiljnim poremećajem imuniteta (imunodeficijencija), o čemu se pomno vodi računa pri pregledu pedijatra koji obavezno prethodi svakoj vakcinaciji. Naravno, i djeca koja su alergična na neku komponentu vakcine neće je primiti. Uzgred, to se ne odnosi na djecu koja su alergična na bjelance ili bilo šta drugo što nije u sastavu vakcine – takva djeca mogu i treba da se vakcinišu.Sagovornik Nove.r upozorava i šta nas čeka ako roditelji nastave sve više da odbijaju MMR vakcinu.- Jasno je da se bez kolektivne zaštite (solidnog obuhvata vakcinacijom) ne možemo nadati da izbjegnemo da znatan broj osoba oboli od bolesti koje MMR vakcina predupređuje, čime nastaje i rizik opasnih komplikacija. Iako su od tri bolesti od kojih MMR vakcina štiti relativno najopasnije male boginje, valja naglasiti i da zauške mogu da uzrokuju sterilitet kod mnogih dječaka koji ih prebole, dok je virus rubele jedan od najopasnijih infektivnih agenasa tokom trudnoće i može da jezivo naudi plodu u majčinoj utrobi.<h2>Šta nam govori ovaj slučaj</h2>Na kraju, šta nam govori ovaj slučaj – šta možemo da očekujemo i čime da se vodimo ako je već i prestižni Lanset objavio tako nešto?- Vrlina nauke (pa i prestižnih naučnih publikacija) nije u nepogrešivosti, već u procesu stalnog preispitivanja i korigovanja zaključaka u svjetlu svih raspoloživih činjenica i dokaza. Nije, dakle, neuspjeh i ako se desi da nešto što je objavljeno ne izdrži test vremena i daljih, obimnijih istraživanja. Međutim, ovo ipak nije taj slučaj jer se ispostavilo da su postojali najteži mogući etički propusti. Etički propusti su već sasvim druga stvar – to je nešto što ne bi smjelo da se dešava i što ozbiljno narušava ugled nauke. Ipak – da završim pozitivnijom notom – iz ove pripovijesti se mogu izvući, i jesu izvučene, i dragocjene pouke o važnosti i vrijednosti dobre komunikacije u četvorouglu koji čine naučnici, ljekari, mediji i javnost, tj. roditelji. Krajnje je vrijeme da svi zajedno poradimo na oporavku te komunikacije, a posebno na povratku povjerenja u naučnu medicinu i one koji se njome bave. Odvažio bih se da kažem da je riječ o jednom od ključnih izazova ovog konkretnog trenutka ljudske historije i civilizacije.

Mnogi roditelji ne žele da vakcinišu djecu jer su u zabludi

Raskrinkana teorija zavjere o vezi MMR vakcine i autizma kod djece

Sezona je virusa i gripe, a sve je to dovelo do punih čekaonica domova zdravlja KS. Virusi nisu zaobišli ni naše najmlađe stanovnike. Međutim, zbog velike gužve koja trenutno vlada desi se da izostane adekvatan pregled djeteta. Pedijatrica Gordana Vuković je za portal "Avaza" objasnila šta roditelji trebaju prvo uraditi prije odlaska ljekaru, ako se dijete odvede ljekaru kakav pregled treba da se uradi i kada se djetetu propisuje antibiotik.-	Ako dijete ima temperaturu, a igra se i jede te je dobrog općeg stanja, prije nego ga odvete ljekaru treba sve učiniti da temperaturu skinete. Ako nakon tri dana i dalje dijete ima visoku temperaturu, povraća i ima proliv, leži, malo je i taman urin, a kod plakanja nema suza tada se mora odma otići ljekaru – kaže dr. Vuković.Pedijatrica ističe i ove simptome koji su alarm da se dijete odvede ljekaru, a t su dijete je neraspoložen, leži te odbija hranu.

- Kada je u pitanju pregled mi kao ljekari neke od bolesti možemo odmah prepoznati pregledom i znati šta djetetu od lijekova treba, ili ne treba. Međutim, ono što se ne može znati je da li je u pitanju virusno ili bakterijsko oboljenje. Zbog toga se trebaju uraditi labaratorijski nalazi i prema rezultatima nalaza odlučiti da li dati antibiotik ili ne – rekla je pedijatrica za portal "Avaza".Istakla je ako je virusno oboljenje nema potrebe za antibiotikom, a ako je riječ o bakterijskom onda se uvodi antibiotik.

Kada je u pitanju pregled mi kao ljekari neke od bolesti možemo odmah prepoznati pregledom, kazala je dr. Vuković

Virusno oboljenje nema potrebe za antibiotikom

Pedijatrica za "Avaz": Prije propisivanja antibiotika, djeci uraditi nalaze

Danska psihoterapeutkinja, iz najsretnije zemlje na svijetu, dijeli devet savjeta za roditeljstvo na danski način koji će pomoći da ukrotite tinejdžere. Iben Sandahl iz Kopenhagena vodeća je terapeutkinja za odgoj sretnih tinejdžera i kaže da sukobi ne moraju stvoriti distancu.Savjeti se nalaze u njenom novom bestseleru ''Danski način odgoja tinejdžera: Što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samouvjerenih, zdravih tinejdžera s karakterom'':<h2>Odlučite se za time-in umjesto time-outa</h2>- Ultimatumi, borbe za moć i sramoćenje tinejdžera uče ih da ste dominantni i iznad njih - kaže Iben.Ona dodaje da je ideja iza time-outa obeshrabriti loše ponašanje stavljajući tinejdžera u zamornu situaciju koju bi radije izbjegao, poput sjedenja u svojoj sobi satima razmišljajući o tome zašto su se napili te kaže da tinejdžeri ne kontroliraju sebe u potpunosti i da je posao roditelja da ''usmjeravaju, a ne kažnjavaju''.Prema psihoterapeutkinji, time-in je pomalo poput time-outa, ali mnogo brižniji i vredniji.- Omogućuje predah tinejdžerima da se izraze i smire u sigurnoj atmosferi, bez prijetnji ultimatumima i isključivanjem. Prisustvo roditelja koji zajedno s njim regulira njegove osjećaje, utjehu i smjernice o alternativnim metodama izražavanja čini boravak boljom alternativom. Ako samo istaknete što tinejdžer ne smije raditi, teško će shvatiti što želite da učini - objašnjava Iben.Ona dodaje da bi za one roditelje koji radije drže time-out u životu također trebali uvesti time-ins kako bi stvorili ravnotežu.<h2>Pružite informacije</h2>Tinejdžeri su danas otvoreniji, zahtijevaju više znanja i dijaloga o seksualnosti, identitetu i emocijama, nego u prošlim vremenima. To je pozitivno, ali nesigurnosti ipak mogu ostati. Iako svako može guglati, internet ih često može zbuniti.- Vjerujem u iskren i neosuđujući dijalog s djecom kako bi im pomogli u ovom razdoblju njihovih života - kaže ona.<h2>Prihvatite odbijanje</h2>Tinejdžeri ponekad ne žele razgovarati i mogu napustiti prostoriju. Prihvatite njihovo odbijanje i znajte da će doći k vama kada budu spremni.Dopuštanje izražavanja njihovih osjećaja pomoći će im da nauče da se samoreguliraju i sami povrate svoje emocionalno stanje. To je bitno jer će se mnogo puta u životu morati suočiti s emocionalnim ispadima i povrijeđenim osjećajima.<h2>Prihvatite promjene raspoloženja</h2>Razlog za promjene raspoloženja nalazi se u mozgu. Tokom tog vremena prolaze kroz značajne promjene i pojavljuju se mnoge nove veze koje tinejdžeru omogućuju bolju empatiju.Ali ovaj proces će potrajati.Ovaj emocionalni razvoj nije gotov sve dok djevojčice ne navrše 20, a dječaci 22.<h2>Zapamtite pravilo od 90 sekundi</h2>Može biti teško nositi se s tinejdžerom koji u kratkom vremenu prelazi s plakanja na smijeh i šuti. Podsjetite se 90 sekunda hemijskog procesa koji se događa u tijelu tinejdžera. Hemikalije se ispiru kroz tijelo, stavljajući ga u stanje pripravnosti.Nakon toga, ako nastave osjećati intenzivne emocije, možete im pomoći da ispitaju misli koje još uvijek imaju, a koje ponovno stimuliraju moždane sklopove. Također možete ostati mirni i pribrani što će pomoći njihovom nervnom sistemu da se uskladi s vašim.<h2>Prepoznajte zbunjenost</h2>Dok je malo dijete bilo hvaljeno kao savršeno, kao tinejdžer - to se mijenja. Možda je prije bilo smiješno da dijete podrigne za stolom, ali odjednom je to neprikladno i pogrešno. Dijete se oslanja na vas i vjerovat će onome što ga podučavate. <h2>Postavite granice</h2>Svjestan roditelj je onaj koji može postaviti granice, ali može i stupiti u dijalog s tinejdžerom ako mu se nešto čini nepravednim. Postavljanje granica znači biti dovoljno dobar roditelj na kojeg se tinejdžer može pouzdano osloniti.<h2>Razdijelite poslove</h2>Ako djecu uključite u kućanske poslove prije adolescencije, bit će sasvim prirodno da nastave. Također im daju priliku za mentalni razvoj i osjećaj smisla, donosi ''Daily Mail''.<h2>Izgradite povjerenje</h2>Danska je prema Svjetskom izvještaju o sreći proglašena jednom od najsretnijih zemalja na svijetu.- Djelimično mislim da je to zato što dansko društvo visoko cijeni povjerenje. Tinejdžeri se moraju osloboditi i riskirati, ali pogrešno je ocjenjivati ih zbog toga. Ne možete kontrolirati ponašanje svog tinejdžera, ali se možete usredotočiti na jačanje vašeg odnosa - ističe Iben.

Ovaj emocionalni razvoj nije gotov sve dok djevojčice ne navrše 20, a dječaci 22

Devet savjeta najsretnijih ljudi na svijetu za odgoj tinejdžera 

Discipliniranje nije kažnjavanje, nego učenje djeteta kako komunicirati te tako bolje upravljati svojim ponašanjem. Donosimo vam praktične savjete koje preporučuju stručnjaci Mala djeca vjeruju da se svijet vrti oko njih i zato se ispadi bijesa i glasno izražavanje nezadovoljstva događaju tako često. Još uče kako svijet funkcionira, a oni moraju znati da neće dobiti sve što požele. To je prostor u kojem se roditelji uče kako disciplinirati dijete. Discipliniranje nije kažnjavanje, nego učenje djeteta kako se povezati i komunicirati te tako bolje upravljati svojim ponašanjem, učiti i rasti. Donosimo vam neke praktične savjete koje preporučuju stručnjaci:<h2>Spusti se i gledaj dijete u oči</h2>Kada razgovarate sa svojim malenim, kleknite ili čučnite tako da ga možete gledati u oči. Kada ste u istom nivou očiju sa svojim djetetom, pomažete mu da se osjeća sigurnije te mu pokazujete da ima vašu potpunu pažnju. Također mu signalizirate da ste spremni na punu saradnju s njim. -	Aktivno slušanje je jedna od najvažnijih poruka koju šaljete svom djetetu: "Važan si mi." Spustite se na djetetov nivo, naslonite se i uspostavite kontakt očima - objašnjava stručnjak Džil Koneli (Gill Connell) u svojoj knjizi "A Moving Child Is a Learning Child".<h2>Pruži mu mogućnost izbora</h2>Porodica negdje mora ići zajedno, ali vaše dijete odbija se obući. Dobar trik je dati djetetu mogućnost izbora. Izvadite dvije majice i pitajte ga: "Želiš li majicu s avionima ili pingvinima?". Na taj način dajete mališanu mogućnost da donosi odluku, a time i vježbate njegovu neovisnost što može smanjiti njegov prkos. - Ako dijete ne može ili ne želi odabrati, nemojte mu nuditi treći izbor. Onda vi odaberite - kaže Erin Lejba (Leyba), terapeutkinja socijalizirana za porodicu i djecu. Ako dijete i dalje pokazuje prkos, objasnite mu da zato što je odbilo odabrati između dvije mogućnosti, zapravo se odreklo prava izbora, objašnjava autorica knjiga o roditeljstvu Šeron Silver (Sharon).<h2>Reci djetetu: ''Vidim da si uznemiren''</h2>Vaše dijete uživa na igralištu, ali vrijeme je da krenete kući. Čim mu kažete da je vrijeme za polazak kući dijete počne plakati. Jednostavna fraza poput: "Razumijem kako se osjećaš. I ja bih bio tužan zbog toga", uz zagrljaj je ponekad sve što vaše dijete treba, a osjećat će se puno bolje. Izražavanje brige i empatije je ljubazno, jednostavno rješenje. Priznavanje njegovih osjećaja pomoći će mu da izađe iz osjećaja ljutnje i bijesa. -	Poput odraslih, i djeca žele osjećati da je njihovo mišljenje važno - i često se ljute kada im se kaže da su u krivu. Kada proturječite mišljenju vašeg djeteta često dođe do eskalacije osjećaja koja se odmah pretvara u raspravu ko je u pravu", objašnjava dr. Majkl Tomson (Michael Thompson). Naprimjer, kada vaše dijete kaže: "Ne želim ići u školu!", umjesto da mu objašnjavate da mora ići u školu, pitajte ga "Šta ti se ne sviđa u školi?".<h2>Izbjegavaj davanje uputa poput ''ne'', ''stani'' i ''nemoj''</h2>Zamislite da vam dijete sjedi u visokoj stolici i želi slomiti zdjelu. Naravno da tu situaciju želite zaustaviti, ali šta trebate reći? Instinktivno ćemo reći: "ne", "stani" ili "nemoj" i jednostavno glasno uzviknuti ime djeteta. Možda će ga to zaustaviti, ali bolje je reći jednostavne upute poput: "Jedi svoju hranu" ili "Molim te, zadrži svoju zdjelicu na stolu." <h2>Jednostavna tehnika u tri koraka</h2>Evo jednog izvrsnog praktičnog savjeta iz Harvardske škole. Odrasli i djeca mogu koristiti učenje tehnike u tri koraka kako bi se oslobodili teških osjećaja: zaustavi se, duboko udahni i broji do pet. Prakticirajte ovo s djetetom kad je mirno. Zatim, kad bude uzrujano, podsjetite ga na tri koraka.<h2>Pazi na vlastite emocije&nbsp;</h2>Ovo je citat psihologinje dr. Laure Markam (Markham), autorice knjige "Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting". Kada ste vi uzrujani zbog djeteta, i vaše dijete se uzruja te mu je puno teže kontrolirati emocije i ponašanje. Djeca nas kopiraju, od nas uče kako se ponašati i djelovati. Dakle, kada teško upravljate s vlastitim emocijama i lako se razljutite, djeca će svoje ponašanje modelirati prema vašem. Pokušajte paziti na izražavanje vlastitih emocija.<h2>Odmakni se nekoliko trenutaka i vrati se kasnije</h2>Ostati miran je često nešto što je lako savjetovati, a teško izvesti u praksi. Vrlo je važno shvatiti da se ne možete smiriti. Budite svjesni svog bijesa ili ljutnje. -	Počnete li duboko disati i postanete svjesni osjećaja ljutnje, vjerovatno ćete primijetiti da se ispod tih osjećaja krije strah, tuga i razočaranje. Dopustite te osjećaje i ljutnja će se rastopiti - objašnjava dr. Markam. Ponekad je dovoljno izaći iz sobe i vratiti se nekoliko trenutaka kasnije.

Discipliniranje nije kažnjavanje, nego učenje djeteta kako komunicirati te tako bolje upravljati svojim ponašanjem

Sedam učinkovitih savjeta za discipliniranje male djece

Djeca najviše od svega želje ljubav svojih roditelja i njihovo prihvaćanje. Ona se žele smatrati vrijednima. Međutim, često se desi da roditelji kritikuju sve ono što dijete uradi. To nažalost često utiče negativno na njegovo psihičko zdravlje u odrasloj dobi.To može promijeniti djetetovo viđenje o samom sebi i vanjskom svijetu. Stručnjaci tvrde da znakovi u nastavku pokazuju da vas je odgojio kritičan roditelj.<h2>Stalno se izvinjavate</h2>Čak i ako ste nevini, vi se izvinjavate. Imate osjećaj da to svi očekuju od vas. Ovo je moguća posljedica kritika kojima ste bili izloženi u djetinjstvu. <h2>Žalite i zbog najmanje greške</h2>Greške se događaju svima, a ako zbog njih pretjerano žalite i osjećate se kao potpuni promašaj, možda vas je odgojio pretjerano kritičan roditelj. <h2>Težite savršenstvu</h2>Nuspojava pretjerano kritičnih roditelja je perfekcionizam. Razvit ćete strategiju suočavanja kako biste pokušali sve učiniti savršenim jer ste često bili omalovažavani. Nažalost, ovo vam neće pomoći jer savršenstvo ne postoji i ništa neće zadovoljiti nekoga ko je vrlo kritičan.<h2>Ne vjerujete u sebe</h2>Neprestane kritike u ranom djetinjstvu mogu uticati na vaše misli, osjećaje i ponašanje. Ako ne vjerujete sebi, to je još jedna moguća posljedica kritičnog odgoja.

To može promijeniti djetetovo viđenje o samom sebi i vanjskom svijetu

Ovi znakovi pokazuju da vas je odgojio kritičan roditelj 

U Sarajevu, kao i cijeloj Bosni i Hercegovini, pogoršana je epidemiološka situacija. U posljednja 24 sata zabilježeno je 595 novozaraženih koronavirusom. Nažalost, preminule su četiri osobePortparol Domova zdravlja KS, Arman Šarkić u razgovoru za portal "Avaza". da je ovaj&nbsp;period jako turbulentan.- Nije samo cirkulacija s omikronom toliko frekventna, nego imamo i desetine građana oboljelih od respiratornih tegoba, najviše dječijih u ovo doba godine. Prema tome, sve zajedno dodatno komplikuje situaciju. Imamo veliki pritisak u svim Covid ambulantama, i punktovima za testiranje - naveo je Šarkić.

Uputio je apel građanima da se ne testiraju na prvu pojavu simptoma jer test može biti lažno negativan.- Unutar dva do tri dana nemate razvijenu kliničku sliku i nećete imati relevantan rezultat PCR testa. Ako uradite test ranije dupla šteta je jer patite sebe, nećete imati valjan rezultat, a uz sve to ste opasni za okolinu. Hipotetički, unutar dva do tri dana na testu možete biti biti negativni, a da ste ubiti pozitivni i da nosite ovaj virus. To je najgora varijanta - dodao je on.&nbsp;

Građanima je dao korisne savjete u borbi s koronavirusom.&nbsp;- Savjetuju se antipiretici za snižavanje temperature, puno tekućine i vitamina za jačanje organizma. Trenutno nemamo pilulu protiv omikrona. Pratite svoje stanje i budite u kontaktu s porodičnim ljekarom, ne žurite na testiranje prije četvrtog ili petog dana, jer na taj način najbolje čuvate zdravstveni sistem - dodao je Šarkić.

Savjetuju se antipiretici za snižavanje temperature, puno tekućine i vitamina za jačanje organizma, naveo je portparol Domova zdravlja KS

Arman Šarkić za "Avaz" pojasnio kada je najbolje testirati se od pojave prvih simptoma

<a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">Sad je nemoguće zaustaviti širenje virusa</a>, moguće ga je usporiti. Fokus treba staviti na čuvanje zdravstvenih institucija, to je slaba tačka, mogu se dogoditi kolateralne žrtve, rekao je hrvatski imunolog Stipan Jonjić.Kaže da je stanje u Splitu alarmantno.&nbsp;- Stvar je tehnologije – za nadzirati epidemiju postoje parametri. Ako se čeka šta će se dogoditi pa se onda uvode mjere, to nije efikasno jer je širenje radikalno. Slažem se sa Stožerom da se ovo ne može zaustaviti, ali treba zaštiti ugrožene populacije. Omikron se zbog promjena u strukturi širi brže i njegova patogenost je drugačija, navodno slabija od drugih.&nbsp;Šta smo čekali? Znali smo da će do ovoga doći. Želimo li kontrolirati bilo što u pandemiji, moramo planirati na temelju nekih parametara. Dovoljna je jedna procjena da se dobije slika. Virus je slabiji, ali to ne znači da kod vulnerabilnih ne može izazvati teže bolesti - rekao je Jonjić za N1 Televiziju.

- Ovaj virus poznajemo nešto više od mjesec dana i već su prvi podaci ukazivali da je manje opasan. No, još ne znamo kako će ova blaža infekcija rezultirati posljedicama bolesti. Neki smatraju da je ovo sreća u nesreći, da će slabiji virus shvatiti sve, pojačati cijepljenima imunitet, pomoći stvaranju kolektivne imunosti - dodao je. Ipak ističe da zemlje koje imaju visoku procijepljenost, to mogu dozvoliti. No, također dodaje da ne možemo znati koliko preboljenje omikrona utiče na imunost.
- Trebamo učiniti sve da nekim mjerama usporimo val i da ciljamo osjetljive skupine i bolnice da bi život mogao ići dalje. Gospodarstvo će sad patiti neko vrijeme, neovisno je li lockdown ili je puno bolesnih… Ne znam šta pametno preporučiti - rekao je Jonjić o mjerama.
Na pitanje kako je došlo do situacije da se očekivalo da će pandemija jenjavati, a mi bilježimo rekordne brojke, Jonjić je rekao:
- To zbunjuje mnoge koji nisu stručnjaci. Kad je sve počelo, bilo je logično da cjepiva induciraju imunološki odgovor, antitijela koja štite od infekcije. To se događalo. No, počele su se pojavljivati razne varijante. Ako je došlo do mutacije, stvorili ste zapravo situaciju da antitijela više ne prepoznaju svoje vezno mjesto. 
Određena doza zaštite još postoji i bez obzira što cjepiva nisu uspjela napraviti sterilizacijsku imunost i potpuno ukloniti virus, ona ipak potiču imuni odgovor. Cjepiva nisu neefikasna ako ne štite od nove infekcije, štite od težih oboljenja - rekao je za N1.

Na pitanje kako je došlo do situacije da se očekivalo da će pandemija jenjavati, a mi bilježimo rekordne brojke, Jonjić je rekao:

- To zbunjuje mnoge koji nisu stručnjaci. Kad je sve počelo, bilo je logično da cjepiva induciraju imunološki odgovor, antitijela koja štite od infekcije. To se događalo. No, počele su se pojavljivati razne varijante. Ako je došlo do mutacije, stvorili ste zapravo situaciju da antitijela više ne prepoznaju svoje vezno mjesto. 
Određena doza zaštite još postoji i bez obzira što cjepiva nisu uspjela napraviti sterilizacijsku imunost i potpuno ukloniti virus, ona ipak potiču imuni odgovor. Cjepiva nisu neefikasna ako ne štite od nove infekcije, štite od težih oboljenja - rekao je za N1.

Komentirajući dodatne boostere i hoće li se dodatno trebati docjepljivati, naglasio je: - Naš imunološki sustav ima sposobnost pamćenja. Čemu onda booster? Mislim da to dugoročno to nema smisla. Mislim da imamo limit iako kod svakog novog boosta pojačamo odogovor i dobijemo više antitijela. Mislim da bi za svijet bilo bolje da je bogati svijet učinio sve da cijeli svijet dobije podjednaku količinu cjepiva da dosegnemo relevantnu procijepljenost.&nbsp;Zbog promjene virusa trebat ćemo neku vrstu novih cjepiva. Američka vojska je već napravila proteinsko cjepivo i takvo cjepivo može poslužiti za docjepljivanje. Osobno vjerujem u imunost sluznice. Mislim da buduća cjepiva to moraju ciljati - zaključio je imunolog.

Čemu onda booster, pita se Stipan Jonjić

Naš imunološki sistem ima sposobnost pamćenja

Poslije nekoliko sedmica od rođenja i otpadanja pupka, u pupčanoj jamici kod <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/626691/pravilno-pranje-voca-za-djecu">novorođenčeta</a> može se pojaviti pečurkasta formacija crvenkaste boje koju čini granulaciono tkivo - umbilikalni granulom.

On je često povezan s dugotrajnim vlaženjem <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/625858/najcesce-patoloske-promjene-pupka-u-novorodenceta">pupka</a>, otokom i crvenilom okolne kože. Granulom stvara tečni, a ponekad i tečno-krvavi sadržaj. Granulom može biti vezan za pupčanu jamicu širokom bazom ili da visi na peteljci.&nbsp; Granulom sa širokom bazom liječi se kauteriziranjem srebronitratom, pri čemu treba zaštititi okolnu kožu od nastanka opekotina. Sa dvije do tri seanse srebronitratom granulom će se izgubiti i doći će do epitelizacije jamice umbilikusa. Granulom na peteljci može se podvezati te on otpada za nekoliko dana. Veći granulomi zahtijevaju hirurško odstranjenje kauterizacijom baze granuloma.

Ukoliko postoji infekcija, uzima se bris iz pupka, koji pokaže bakteriju, te se ordinira antibiotska terapija po antibiogramu. Uz antibiotsku terapiju, provodi se lokalni antiseptički tretman.
Umbilikalni polip je izraslina (tumefakcija) veličine trešnje, tamnocrvene boje, glatke površine, čvrste konzistencije i najčešće je benigne prirode. 
Umbilikalni polip je ostatak vitelinskog duktusa (hranidbenog kanala u intrauterinom periodu). Prilikom presijecanja pupčane vrpce okludira se dio tog vitelinskog duktusa koji predstavlja polip, histološki se obično sastoji od mukoze (unutrašnji sloj crijeva i želuca) tankog crijeva, a rijetko i od mukoze želuca.

Okolna koža je hiperemična (crvena) zbog iritacije prouzrokovane stalnom sekrecijom.&nbsp;&nbsp; Klinička slika je karakteristična, jer je polip na širokoj bazi. U početku je s grubljom površinom, vlažan, tvrd, a stvara serozni ili sadržaj pomiješan s krvi.
&nbsp;Kada se smanji sekrecija, manji polipi mogu i epitelizirati.

Umbilikalni polip se često pogrešno smatra granulomom, koji je meke konzistencije, trošan i lako otpada.&nbsp;&nbsp; Polip ne reagira na kauterizaciju srebronitratom. 
On zahtijeva ekciziju i otvaranje trbušne duplje radi izviđanja (eksploracije) za eventualnim ostacima (fibrozna traka, kanal koji povezuje polip sa crijevom) i njihovim otklanjanjem.

Liječi se kauteriziranjem srebronitratom, pri čemu treba zaštititi okolnu  kožu od nastanka opekotina

Ukoliko postoji infekcija, uzima se bris iz pupka

Šta je umbilikalni granulom i kada se javlja kod novorođenčadi

Dječak u dobi od 11 godina preminuo je tokom noći u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu od posljedica infekcije koronavirusom.
Radi se o najmlađoj preminuloj osobi od posljedica novog virusa u Hrvatskoj. Kako piše 24sata.hr, dječak nije bolovao od drugih bolesti već je došlo do rijetke komplikacije. Odnosno, došlo je do multiorganskog upalnog sindroma koji se javlja kao pretjerani imunološki odgovor.Ljekari su prvi put ovoga proljeća kod djece i adolescenata, kao posljedicu infekcije COVID-om, počeli primjećivati takozvani "multiorganski upalni sindrom", koji može napasti bilo koji dio organizma.&nbsp;Do sada je zabilježeno nekoliko takvih slučajeva.

Kako je pojasnio prof.dr. Goran Tešović, voditelj Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", ovaj sindrom pogađa mlađe od 19 godina, koji su prije infekcije virusom SARS-COV2 bili posve zdravi.&nbsp;Rijetko se može dogoditi da se zabilježi i kod starijih od 19 godina, a najstariji pacijent u Hrvatskoj s ovim sindromom ima 22 godine.
- Sindrom o kojem govorimo je imunološki posredovan i javlja se nekoliko dana ili sedmica nakon infekcije koronavirusom. Varira od posve blage kliničke slike, do teške, koja može prouzrokovati pad krvnog pritiska i šok. Može pogoditi bilo koji organski sistem u tijelu, pluća, bubrege, jetru, krvožilni ili središnji živčani sustav, prouzorkovati probleme sa zgrušavanjem – kaže Tešović, dodajući da ovaj sindrom traje nekoliko dana i može biti potencijalno smrtonosan ako se ne prepozna vrijeme.
Iako ima određenih razlika, sličan je od prije poznatom Kawasakijevom sindromu, bolesti koja je karakteristična za djecu i očituje se osipom, teperaturom, povećanjem limfnih čvorova i katkada upalom srca i zglobova.&nbsp;No multiorganski inflamatorni sindrom kojeg uzrokuje COVID ipak je nešto novo, što su liječnici prvi put uočili tek kada je počela epidemija.&nbsp;Zato, kaže prof.dr. Tešović, nije moguće dati sigurne prognoze ostavlja li trajne posljedice. Liječi se imunomodularnom terapijom (primjerice, imunoglobulinima i kortikosteroidima), piše 24.sata.hr.

Dječak u dobi od 11 godina preminuo je tokom noći u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu od posljedica infekcije koronavirusom

Do sada je zabilježeno nekoliko slučajeva

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Nepisano je pravilo da se poslije praznika osjećamo depresivno, što i ne čudi s obzirom na to da se tokom novogodišnjih praznika potpuno isključimo iz realnosti i prepustimo čarima zadovoljstva i slavlja. Dobivanje nekoliko kilograma viška, potrošnja malo više novca, samo su neki od razloga koji nas dovode do depresivnih stanja.&nbsp; Psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež&nbsp; u izjavi za "Avaz" navela je neke činjenice o tzv. januarskoj depresiji.
-&nbsp;Mnogi ljudi robuju trendovima koji dolaze s vremenom, prije bih rekla da se radi o zimskom vremenu, kada nam energija dodatno opada, što donosi sa sobom depresivno stanje. Važno je to kako mi stvari doživljavamo - istakla je Vehabović-Rudež.

Pojašnjava da nam usmjerenost na rješenje zadatka može mnogo pomoći.

- Niko od nas ne traži da uvijek budemo veseli i nasmijani, ljutnja, tuga su osjećanja s kojima se svako od nas susreće. Ne postoji život bez tuge, straha, svi imamo osjećanja, ali na različite načine ih manifestiramo. Povećavanje socijalnih kontakata je, također, jedno od rješenja da doprinesemo svom boljem mentalnom zdravlju - navodi Vehabović-Rudež.

Savjeti psihoterapeutknjie

Januarska depresija: Trend ili realnost

Uz čitav niz važnih koža ima zadaću održavanja normalne temperature tijela, dakle termoregulacije. Taj mehanizam je veoma složen, a koža igra u tom lancu ima izvršnu funkciju.&nbsp;&nbsp; U tom procesu bitan faktor je znoj, proizvod znojnih žlijezda u koži kojeg čini 99 procenata vode. Isparavanjem znoja regulira se temperatura tijela. Dakle, znojenje je normalan fiziološki proces.
Tokom tog normalnog procesa ipak može doći do problema na koži bebe. Kako?
To se dešava zato što znoj, ako se pojačano stvara i duže vremena zadržava, nadražuje, iritira kožu, naročito kožu bebe koja je veoma nježna i osjetljiva. 
Doba najranijeg života je period kada se brojne funkcije organizma, pa tako i kože, još nalaze u fazi sazrijevanja da bi bile kasnije spremne za normalno funkcioniranje. To je jedan razlog njene osjetljivosti.&nbsp; Drugi razlog je sama građa kompletnog organizma bebe, u kojem je zastupljenost vode oko 90 posto.

Treći razlog su vremenski uvjeti, makroklimatski, koji su uslovljeni određenim godišnjim dobima kada je temperatura zraka povećana, kada je vruće i vlažno vrijeme, ali i mikroklimatski, kada roditelji iz straha da se beba ne prehladi, pretjerano zagrijavaju prostoriju u kojoj ona boravi ili je pretjerano utopljavaju.
I na kraju još četvrti razlog - fizički napor prilikom dojenja i hranjenja općenito. Ova pojava je dobro poznata majkama koje tada uoče da se beba pojačano znoji po glavi i vratu. 
No, znojenje bebe nije ograničeno samo na kožu glave i vrata već je prisutno na čitavom tijelu. Zato se i preporučuje da majka podlakticu, na koju će primiti bebu u toku dojenja, prekrije čistom pelenom koja će upiti znoj.
Pojačano znojenje imat će za posljedicu određene promjene na koži. One su, ipak, mnogo češće tokom toplijeg dijela godine. Te promjene imaju sve karakteristike upale kože ali blagog karaktera i bez ikakvih posljedica. 
Koža je crvena naročito na pregibima gdje se znoj duže zadržava. To su mjesta iza uha, na vratu, pazuhu, unutrašnja strana nadlaktice i natkoljenice te prepone. Koža lica nikada nije zahvaćena. 
Upala je praćena subjektivnim osjećajem svrbeža što se kod bebe najčešće manifestira plačem i nemirom. Da se radi o upali kože nastaloj kao posljedica pojačanog znojenja pokazuje i ponašnje nastalih promjena. 
Naime, nakon normaliziranja uslova i prestanka pojačanog djelovanja znoja, crvenilo nestaje. Ne preporučuje se mazanje zacrvenjele kože uljima ili puderima jer će oni začepiti izvodne kanale znojnih žlijezda, a tada nastaju ozbiljnije upalne promjene.
Kako liječiti nastale promjene? Prije svega pravilnim reguliranjem mikroklimatskih uslova koji su doveli do pojačanog znojenja: 
1. Ne pretopljavati bebu odjećom i pokrivačima. 
2. Odjeća mora biti od materijala koji dobro upija znoj. 
3. Prije hranjenja bebu raskomotite i laganije obucite. 
4. Čim se beba oznoji, odjeću treba promijeniti i oprati. 
5. Nakon preznojavanja, bebu okupati samo vodom bez dodatka sapuna i šampona. To naročito važi u toplim mjesecima godine, kada je bebu potrebno i nekoliko puta na dan prebrisati gazom namočenom u čistu vodu ili okupati kako bi se odstranili ostaci znoja. 
6. Kožu bebe njegujte blagom kremom koja je isključivo namijenjena za njegu beba. 
Nikakvi lijekovi nisu potrebni. Ovdje je dovoljna samo ispravna njega kože bebe od strane majke. Ni ljekar nije potreban. Ako i pored navedenih uputstava, crvenilo kože i dalje perzistira, a naročito ako se pogoršava, ako koža počinje vlažiti, potražite pomoć dermatologa.

Najčešći razlozi zašto i kada baš kod beba nastaje upala kože izazvana znojem

To se dešava zato što znoj nadražuje, iritira kožu

Psiholozi su djeci oduzeli telefone na 8 sati pa su se šokirali njihovim ponašanjem

Šest znakova da je dijete ovisno o videoigrama

Osobine koje imaju najbolji očevi

Kako razvod roditelja utječe na djevojčice, a kako na dječake

Šta napraviti kada beba padne s kreveta

Raskrinkana teorija zavjere o vezi MMR vakcine i autizma kod djece

Pedijatrica za "Avaz": Prije propisivanja antibiotika, djeci uraditi nalaze

Devet savjeta najsretnijih ljudi na svijetu za odgoj tinejdžera

Sedam učinkovitih savjeta za discipliniranje male djece

Ovi znakovi pokazuju da vas je odgojio kritičan roditelj

Arman Šarkić za "Avaz" pojasnio kada je najbolje testirati se od pojave prvih simptoma

Naš imunološki sistem ima sposobnost pamćenja

Šta je umbilikalni granulom i kada se javlja kod novorođenčadi

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Januarska depresija: Trend ili realnost

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja

Riječ stručnjaka

Psiholozi su djeci oduzeli telefone na 8 sati pa su se šokirali njihovim ponašanjem

Šest znakova da je dijete ovisno o videoigrama

Osobine koje imaju najbolji očevi

Kako razvod roditelja utječe na djevojčice, a kako na dječake

Šta napraviti kada beba padne s kreveta

Raskrinkana teorija zavjere o vezi MMR vakcine i autizma kod djece

Pedijatrica za "Avaz": Prije propisivanja antibiotika, djeci uraditi nalaze

Devet savjeta najsretnijih ljudi na svijetu za odgoj tinejdžera

Sedam učinkovitih savjeta za discipliniranje male djece

Ovi znakovi pokazuju da vas je odgojio kritičan roditelj

Arman Šarkić za "Avaz" pojasnio kada je najbolje testirati se od pojave prvih simptoma

Naš imunološki sistem ima sposobnost pamćenja

Šta je umbilikalni granulom i kada se javlja kod novorođenčadi

Multiorganski upalni sindrom se javlja kod zaražene djece, napada sve dijelove tijela

Januarska depresija: Trend ili realnost

Promjene na koži bebe: Posljedice vrućine i znojenja