Greške u davanju lijekova djeci u posljednje vrijeme su sve češće, pokazalo je novo američko istraživanje. Zbog toga su američki pedijatri dali opće uputstvo o davanju lijekova malenima.
* Lijek djetetu treba davati u tačno određeno vrijeme, da bi liječenje imalo efekta. Tako da ukoliko maleni pije antibiotik, koji treba uzeti u dva ujutro, morate mu dati lijek, a ne vrijeme uzimanja produžiti dok se ne probudi. 
* Ukoliko dijete pije sirup ili bilo koji lijek koji treba dozirati, morate koristiti dozer. Mala kafena kašičica ili pola kašičice nisu tačne mjere. 
* Ako vam se učini da je djetetu bolje, sami prekidate terapiju. To nikako ne smijete raditi ako vam je stalo do zdravlja malenog. Ljekar će na kontrolnom pregledu ustanoviti da li je vrijeme da se terapija prekine ili ne. Također, ako maleni ne reagira dobro na terapiju, pozovite doktora i posavjetujte se, ali ne preduzimajte ništa na svoju ruku.

Ukoliko dijete pije antibiotik, koji treba uzeti u dva ujutro, morate mu dati lijek, a ne vrijeme uzimanja produžiti dok se ne probudi

Lijekove uvijek na vrijeme

Ako se dijete plaši psa, bitno je da prihvatite djetetov strah te da mu pomognete da se opusti u blizini pasa. Ne osuđujte njegovo ponašanje i ne ismijavajte ga. Suosjećajte s njim i pokažite da razumijete kako se osjeća. Psi su glasna, velika i živahna stvorenja, što može biti jako zabavno, ali i jako strašno malom djetetu. 
Ne prisiljavajte dijete da pomazi psa, time možete samo pojačati njegov strah. Umjesto toga, postepeno ga upoznajte s čovjekovim najboljim prijateljem. Lijepo je da djeca savladaju strah i uživaju u psećem društvu, ali je jako bitno da nauče ostati na udaljenosti od nepoznatih pasa kako ne bi izazvala problem. 
Objasnite djetetu da psi, kao i ljudi, neka ponašanja smatraju prijetećima i na njih mogu reagirati burno. Djetetu čitajte priče u kojima su glavni likovi psi, gledajte takve crtane i igrane filmove. Što dijete bude znatiželjnije, možete praviti veće korake. 
Ne zaboravite poučiti dijete kako ispravno milovati i igrati se sa psima. Razgovarati s djetetom i saslušati njegove prijedloge uvijek je dobra ideja. Pitajte dijete za mišljenje o tome kako može prevladati svoj strah od pasa.

Lijepo je da djeca savladaju strah i uživaju u psećem društvu, ali je jako bitno da nauče ostati na udaljenosti od nepoznatih pasa kako ne bi izazvala problem

Kad se dijete boji pasa

Kada je beba prehlađena ili ima začepljen nos, pumpicom ga možete očistiti. Čistog nosića beba lakše diše, jede i spava. Mada beba neće uživati u čišćenju nosića, ono nije bolno, a bolje ga je obaviti prije nego poslije hranjenja. 
Bebu polegnite na krilo tako da joj je glavica na vašim koljenima, a nožice prislonjene uz vaš stomak. Pustite da joj glava blago padne unatrag. Stavite jednu do dvije kapi za nos u svaku nozdrvu i pokušajte držati bebinu glavu mirnom desetak sekundi. 
Pumpicu stisnite da stvorite vaakum, i nježno umetnite gumeni vrh u nosnicu. Polako otpuštajte pumpicu da biste pokupili sadržaj iz nosića. Oprezno je izvadite i jako stisnite kako biste izbacili sadržaj na maramicu. Obrišite pumpicu i ponovite proces na drugoj nozdrvi. 
Ako je bebin nosić jako začepljen, čišćenje možete ponoviti još jednom, no ne više od dva ili tri puta u jednom danu. Kapi za nos također koristite umjereno, kako ne biste iziritirali nos. 
Imajte na umu da ovo treba biti jako nježan proces. Ako se beba previše protivi, sačekajte neko vrijeme i pokušajte ponovo. Pregrubim korištenjem pumpice možete izazvati upalu i još veće začepljenje nosa.
Pribor očistite nakon svakog korištenja u toploj vodi i sapunu. Pažljivo operite unutrašnjost pumpice tako što ćete uroniti vrh u vodu i nekoliko puta stisnuti. Dobro isprerite u toploj vodi i ostavite da se suši vrhom okrenutim prema dolje.

Čistog nosića beba lakše diše, jede i spava

Kako koristiti pumpicu za nos

Roditelji ili zaborave djecu u autu jer im je lakše da neke poslove obave bez njih ili se djeca igraju u autu i slučajno se zaključaju. Tokom ljeta potrebno je malo vremena da se auto ugrije, čak i sa djelimično otvorenim prozorom. 
Zato:&nbsp;&nbsp; * Ne ostavljajte ključeve od automobila nadohvat ruke maloj djeci; 
* Ne ostavljajte vrata od automobila otvorena kada ste kod kuće;
* Steknite naviku da prvo djecu izvedete iz automobila.
Možda vam sve ovo izgleda normalno, sasvim prirodno i očigledno, ali samo s punom pažnjom možete preduprijediti razne nesreće, pa čak i tragediju.

Steknite naviku da prvo djecu izvedete iz automobila

Ne ostavljajte dijete u autu

Javnosti najpoznatiji poremećaji u prehrani - anoreksija i bulimija, vrlo su rijetko viđeni kod predškolaca. Kako se ovi poremećaji najčešće povezuju s vlastitom percepcijom izgleda tijela i svjesne želje da se izgube kile, obično se ne pojavljuju prije tinejdžerske ili predtinejdžerske dobi. No, i mlađa djeca, mogu razviti neke poremećaje koji se povezuju s hranom. 
Ekstremna izbirljivost
Djeca koja pate od ovog poremećaja jedu zapravo samo dvije ili tri vrste namirnica i u potpunosti odbijaju bilo koju drugu vrstu hrane. Ovo stanje iznimno je frustrirajuće za roditelje jer se s razlogom plaše da djeca ovakvim režimom ne ispunjavaju prehrambene potrebe za normalan rast i razvoj.
Uzrok ekstremne izbirljivosti nije poznat, ali nije povezan s osjećajem straha ili brigom za težinu. Djeca koja pokazuju simptome ovog poremećaja normalne su težine i tako dugo dok je situacija takva, obično se ne poduzimaju daljni koraci, jer većina djece prerasta ovu fazu prije nego ona postaje zdravstveni problem.
Pika (jedenje nejestivog)
Pika je medicinski pojam koji označava potrebu djeteta da jede predmete koji nisu hrana. To je poznato stanje koje osim malene djece, ponekad pogađa i trudnice. 
Među stvarima koje se jedu najčešće su: oljuštena boja sa zidova, dlake s tepiha, zemlja, kreda, pasta za zube, zrnca kafe, sapun i druge nejestive tvari.
Najveći problem kod pike je da bi dijete moglo pojesti štetan i toksičan predmet, kao što je baterijica za igračku. Najveći broj otrovanja zabilježen je zbog olova u boji sa oljuštenih zidova. Neka djeca završila su na hirurškom stolu jer su progutala kovanicu.
Uzroci koji dovode do pika poremećaja nisu u potpunosti rasvijetljeni, ali vjeruje se kako djeci koja gutaju nejestive sitnice nedostaje željezo ili cink u organizmu, a ukoliko je to doista uzrok, pika bi se trebala povući nakon što su potrebe za ovim tvarima nadomještene.
Infantilna anoreksija 
Iako se pojavljuje doista rijetko, ovaj poremećaj javlja se kada beba koja već uzima krutu hranu, odbija jesti najmanje mjesec dana. Odbijanje hrane započinje u dobi od šest mjeseci do tri godine, najčešće između devet i 18 mjeseci za vrijeme prelaska na hranjenje žlicom i uvođenja samostalnog hranjenja. Dijete ne dobiva primjereno na težini. Ozbiljniji slučajevi dovode do akutne ili kronične pothranjenosti.
Djeca nakon svega nekoliko zalogaja odbijaju jelo čvrstim stiskanjem usta, izbacuju zalogaj, odguruju i bacaju pribor za jelo pokušavaju izaći iz stolice za hranjenje, odlaze od stola. Roditelji postaju izrazito zabrinuti zbog djetetova slabog uzimanja hrane i rasta.
Zabrinuti roditelji često u ovakvim situacijama pokušavaju "trikovima" namamiti dijete da pojede više, prakticiraju prekide ili igranje tokom hranjenja, pribjegavaju hranjenju tijekom noći, nude više vrsta hrane, te općenito prisiljavaju dijete na jelo.
Nijedna od ovih metoda ne pokazuje se uspješnom na dulje vrijeme i djetetovo uzimanje hrane i napredovanje u tjelesnom rastu se ne poboljšava. Roditelji postaju frustrirani, anksiozni, iscrpljuju se fokusiranjem cjelokupne svakodnevne aktivnosti i brige oko djeteta na hranjenje.
Takvo ekstremno odbijanje hrane koje rezultira zaostajanjem u rastu potrebno je dijagnosticirati kao infantilnu anoreksiju.
Uzroci odbijanja hrane najvjerojatnije se pojavljuju zbog osjećaja nedostatka apetita uzrokovanog intenzivnim emocionalnim uzbuđenjem djeteta. Dijete ne izražava glad, pokazuje nedostatak interesa za hranu, ali iskazuje interes za istraživanje hrane i/ili interakcije s njom preko roditelja.
Ruminacija - nerasvijetljeni sindrom
Ruminacija ili mericizam označava vraćanje hrane iz želuca u usta, ponovno žvakanje („preživanje") hrane i potom gutanje. Kod novorođenčadi i u ranom djetinjstvu ona je često fiziološka pojava i nestaje s odrastanjem.
Iako ga neki smatraju oblikom povraćanja, kod ruminacije nema gađenja, mučnine ili trbušne boli. Ovaj sindrom nije u potpunosti rasvijetljen, iako se zna da se kod odraslih pojavljuje kao simptom depresije i nervoze.
Kod novorođenčadi ruminacija može trajati tri do pet mjeseci i događa se najčešće zbog kombinacije gutanja veće količine zraka kod hranjenja, uz grčeve u gornjem dijelu probavnog sistema. 
Kod predškolaca se također može raditi o prolaznom fiziološkom povraćanju, ali ukoliko se primijete promjene u težini djeteta i psihomotoričkom napredovanju, njegovom općem stanju i raspoloženju, potrebo je potražiti pomoć.

Najčešći poremećaji u prehrani kod malene djece

Zašto mališani jedu ono što nije za jelo

Bebe se jako uspješno „isključe" iz okoline i ne treba im savršena tišina da bi spavale. Nekim bebama to zaista pomaže, ali mnoge zaspe bez problema na jako bučnim mjestima.

Mnoge bebe zaspe bez problema na jako bučnim mjestima

Bebama ne treba tišina za san

* Smanjen nivo aktivnosti i pokreta.
* Stišava se.
* Gubi interes za ljude i igračke.
* Trlja oči.
* Izgleda ošamućeno i neskoncetrirano.
* Opušteni su vilica, brada i usta.
* Postaje razdražljivo, plačljivo, gubi strpljenje i nervozno je. 
* Zijeva, liježe ili se valja.
* Gleda TV blijedog izraza lica.
* Mazi dekicu ili traži cuclu ili bočicu.

Čitajte signale pospanosti svoje bebe. Evo tipičnih

Kako ćete znati da je beba pospana

Analizirajući genome, odnosno kompletnu gensku mapu četiri člana jedne porodice, američki stručnjaci s Instituta za sistemsku biologiju iz Sijetla utvrdili su da roditelji potomcima prenose znatno manje mutacija gena nego što se do sada mislilo.
Tim iz Sijetla utvrdio je da je svaki od analiziranih roditelja na djecu prenio svega po 30 mutacija, odnosno ukupno 60, dok se do sada vjerovalo da svaki roditelj sam potomstvu prenese oko 75 genskih mutacija.
Američki stručnjaci ipak napominju da broj genskih mutacija koje roditelji prenose na djecu vjerovatno varira ovisno o njihovoj starosti, naročito od starosti oca.
Mnoge od prenesenih mutacija gena nemaju nikakve posljedice na zdravlje djece, ali bi razumijevanje kako do prenošenja tih mutacija dolazi, moglo suziti polje istraživanja genetskih uzroka bolesti.

Američki stručnjaci ipak napominju da broj genskih mutacija koje roditelji prenose na djecu vjerovatno varira ovisno o njihovoj starosti, naročito od starosti oca

Djeca nasljeđuju manje genskih mutacija

Mnogi su roditelji zabrinuti jer svog dvogodišnjaka moraju upisati u vrtić, a nekako osjećaju da je još premali i da je još beba. No, dolazi utjeha u vidu istraživanja koje je dokazalo da rani odlazak u vrtić ima niz pozitivnih posljedica na kasniji uspjeh u školi, koje traju sve do srednjoškolskog obrazovanja. 
Dugotrajno istraživanje koje je pratilo djecu od najranije dobi do tinejdžerskih godina proveo je Nacionalni institut za zdravstvene studije u SAD. Djecu se počelo pratiti kada su imala svega mjesec dana još 1991. godine. Rezultati su pokazali da djeca koja su primila kvalitetnu i dobru njegu u jaslicama, pokazuju bolje rezultate u školskim i kognitivnim testovima u tinejdžerskoj dobi.
Istraživanje je provedeno kako bi se dobio odgovor na pitanje trebaju li oba roditelja raditi dok su djeca još mala i je li vrtić dobro rješenje? 
Visokokvalitetna njega djeteta osigurava bolji uspjeh u školi, možda zbog ranog poticanja učenja čitanja.
Ukoliko ste pronašli idealan vrtić s odgajateljicama koje potiču djecu na učenje, svladavanje određenih vještina i problema te im pružaju utjehu i motivaciju, nemojte se plašiti da će rano odvajanje imati negativnih posljedica na razvoj djeteta, sugerira istraživanje.

Dugotrajno istraživanje koje je pratilo djecu od najranije dobi do tinejdžerskih godina proveo je Nacionalni institut za zdravstvene studije u SAD

Bebe su spremne za vrtić

1. Učite što više o načinima na koje se vaše tijelo mijenja i o tome kako beba raste. Razgovarajte sa majkom, prijateljicama i poznanicama. Pohađajte kurseve, čitajte knjige i gledajte filmove o trudnoći i porodu.
2. Jedite uravnotežene obroke, vodeći računa o piramidi ishrane. Pijte više mlijeka i jedite nešto više bjelančevina. Jedite što više voća i povrća, a ako ne možete jesti nekoliko porcija, uzimajte vitamine. Pijte mnogo vode, dva do tri litra, te birajte voćne sokove umjesto gaziranih.
3. Izbjegavajte supstance koje mogu biti opasne za dijete, poput alkohola i cigareta. Ne uzimajte ni lijekove bez konsulatacije s liječnikom, čak ni one koje možete bez recepta nabaviti u apoteci.
4. Budite aktivni, nastavite s režimom vježbanja koji ste imali prije trudnoće, ali ga prilagodite. Ako se niste bavili vježbanjem prije trudnoće, pokušajte s jogom, šetanjem ili plivanjem umjerenim tempom.
5. Mnogo se odmarajte. Osluškujte svoje tijelo i pružite mu onoliko odmora i sna koliko mu treba.
6. Razgovarajte sa svojom bebom i uspostavljajte vezu s njom. Istraživanja su pokazala da fetusi od svega nekoliko sedmica reagiraju na dodir i zvuk.
7. Potrudite se da smanjite stres i nerviranje, te vježbajte tehnike nošenja sa stresom, poput dubokog disanja, meditacije i slično. 
8. Isplanirajte porod. Informišite se detaljno o svemu što vas čeka. Razmislite o tome gdje se želite poroditi. Odaberite adekvatno mjesto i ljude koji će vam biti od pomoći tokom trudnoće i samog poroda.
9. Uživajte u tom posebnom periodu života uz muža, porodicu i prijatelje. 
10. Imajte povjerenja u sebe i svoje tijelo.

Jedite uravnotežene obroke, vodeći računa o piramidi ishrane

Deset preporuka za devet mjeseci

Istraživanja, ali i majčinsko iskustvo ukazuju na to da kvalitet dnevnog spavanja utječe na noćni san i obrnuto. Bebe se razlikuju u tome koliko im treba dnevnog sna. 
Kao i kod noćnog spavanja, jako je važno kada ćete dijete staviti na spavanje tokom dana. Ako to učinite kasno, negativno će se odraziti na noćni san. Određeni periodi dana odgovaraju bebinom biološkom ritmu i drijemanje u tom periodu balansira budna i spavajuća stanja.
Uspijete li uskladiti bebin bioritam sa rasporedom drijemanja, to će imati jako pozitivan učinak na noćni san.Zato čim uočite znakove umora i pospanosti, stavite bebu na spavanje. 
Vjerovatno će biti potrebno da neko vrijeme posmatrate bebu da biste uočili u kojim je periodima pospana. Onda počnite graditi rutinu. Nakon uspostavljenog obrasca spavanja, možete početi uvoditi rutinu koja će bebu pripremiti na spavanje.
Nakon što uvidite u kojim je periodima vaša beba najumornija, stvorite jednostavnu, ali prepoznatljivu rutinu kojom ćete je odvesti na spavanje. Tu možete uključiti muziku, uspavanke, ljuljuškanje bebe i slično. Ovu rutinu preskočite ako je beba toliko pospana da će utonuti u san čim je polegnete u krevetac.
Nije rijetkost da beba djeluje jako pospano, a dok pripremite sve za njeno spavanje, ona je već budna i spremna za igru. Bebe tada jednostavno izdrže period pospanosti i ponovo skupe snagu za nova dva-tri sata budnog stanja.

Uspijete li uskladiti bebin bioritam sa rasporedom drijemanja, to će imati jako pozitivan učinak na noćni san.Zato čim uočite znakove umora i pospanosti, stavite bebu na spavanje

I bebama treba dnevni drijemež

Općeprihvaćen stil roditeljstva pretpostavlja nagrađivanje djece kada se dobro i lijepo ponašaju i to na način da im se daje više nježnosti i pažnje, a da se loše ponašanje kažnjava povlačenjem i distanciranjem od djeteta kako bi ga se potaknulo da odustane od lošeg i pokaže lijepo vladanje. 
No, čini se kako ovaj pristup više šteti, nego što pomaže, sugeriraju stručnjaci te dodaju kako postoji alternativa ovom obliku odgoja.
"Bildanje" motivacije
Izraelski psiholog Guy Roth bavio se tim pozitivnim i negativnim vrstama roditeljske pažnje, kao i jednim drugačijim stilom koji se naziva "podrška autonomije". 
Taj alternativni stil uključuje postupke pomoću kojih roditelji "bildaju" unutarnju motivaciju kod djece, koji se pokazao najučinkovitijim. 
Svoju studiju dr. Roth započeo je anketiranjem 169 djece starosti oko 14 godina koja su trebala opisati stil odgoja koji prakticiraju njihovi roditelji te koliko često od roditelja skrivaju negativne emocije kao što su strah ili ljutnja. 
Zajedno s profesorima su ocijenili vlastiti školski uspjeh i na kraju su odgovarali na pitanja zamjeraju li štogod svojim roditeljima.
Pozitivna pažnja kao nagrada za dobro ponašanje
Rezultati su pokazali da djeca koja su dobivala pozitivnu pažnju od strane roditelja kao nagradu za dobro ponašanje shvaćaju razloge tj. da su mama i tata na taj način željeli promovirati dobro ponašanje. Ipak, oni sami ne vjeruju u vrijednost dobrog ponašanja već samo u krajnji cilj tj. nagradu. 
Ista ta djeca pokazala su da u vezi sa školskim uspjehom više pažnje posvećuju testovima i ispitima tj. konačnom rezultatu, te da ne shvaćaju vrijednost samog procesa učenja koji stoji iza dobivenih ocjena. Ova grupe djece također je potiskivala bijes i strah usmjeren prema roditeljima, što nije zdravo. 
Uskraćivanje pažnje kao kazna za loše ponašanje
Studija je pokazala da roditelji koji su prakticirali stil ignoriranja i uskraćivanja pažnje u odgoju, kod djece uzrokuje manjak motivacije. Drugim riječima ta djeca ne mare za aktivnosti koje njihovi roditelji cijene, kao što je primjerice pisanje zadaće, jer smatraju da im te aktivnosti neće pomoći u ostvarivanju bilo čega u životu, niti se osjećaju sposobnima obaviti aktivnosti koje se od njih traže.
Djeca kojoj je uskraćivana pažnja imaju niz zamjerki prema roditeljima jer ih doživljavaju kao iznimno sklone kontroli, dok sama djeca teško kontroliraju vlastite osjećaje i imaju problema u ponašanju.
Šta je alternativa
Studija je otkrila da je najučinkovitija alternativa tzv. stil "podrške autonomije". Ovaj stil odgoja podrazumijeva pozitivno nagrađivanje djece, ali na način da se osim nježnosti i pažnje djeci ponude objašnjenja i razlozi zbog kojih roditelji žele da se ono ponaša na određeni način. 
Djeci se daje više mogućnosti izbora i načina obavljanja aktivnosti, daje im se ohrabrenje i uvažava njihov stav i mišljenje u cijelom tom procesu. Na taj će način djeca uvidjeti unutarnju i najvažniju vrijednost dobrog ponašanja i uspjeha u školi.
Dr. Roth je otkrio da djeca koja su odrasla uz ovaj oblik roditeljskog odgoja bolje prepoznaju širi raspon mogućnosti, da su fleksibilnija i pokazuju pozitivne oblike ponašanja. 
Primjerice, oni ne uče zbog ocjena ili zato što moraju, već nalaze u gradivu nešto što ih zanima. Ista grupa djece nije imala negativnih i potisnutih osjećaja prema roditeljima.

Studija je pokazala da roditelji koji su prakticirali stil ignoriranja i uskraćivanja pažnje u odgoju, kod djece uzrokuje manjak motivacije

Kako motivirati djecu da se pozitivno ponašaju

Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji sugerira kako pomaganje autističnoj djeci u učenju komunikacije ne dovodi do popravljanja simptoma autizma. Unatoč tome, ovakvi tretmani koriste interakciji između roditelja i djece s autizmom, kažu naučnici s University of Manchester nakon praćenja 152 ispitanika tokom jedne godine.
Autizam i slični poremećaji pogađaju jedno od 100 djece, napominju istraživači. Najčešći simptomi autizma uključuju poteškoće u održavanju društvenih odnosa, spor razvoj jezičnih sposobnosti te repetitivne obrasce ponašanja.

Autizam i slični poremećaji pogađaju jedno od 100 djece, napominju istraživači

Šta pomaže djeci s autizmom

Roditelji koji uključuju malenu djecu u smislene razgovore i potiču ih na razmjenu rečenica, doista im čine veliku uslugu, jer im pomažu razviti govorne vještine koje imaju dugoročne pozitivne posljedice na učenje i socijalizaciju u kasnijem obrazovanju. 
Šta se smatra smislenim razgovorom? Holandski naučnici koji su došli do ovih otkrića kažu da se radi o "ozbiljnim" temama u kojima uz druge članove porodice ravnopravno sudjeluju i djeca i u kojima se djeci dozvoljava da daju svoj doprinos u dijalogu. 
U istraživanju je sudjelovalo 150 malih Holanđana starosti od tri do šest godina i to kroz period od tri godine. Djeca su dolazila iz porodica različitih nacionalnosti - turske, marokansko-berberske i nizozemske, odnosno iz različitih jezičnih sredina. 
Djeca koja kroz razgovore s odraslima poboljšavaju govorne vještine, u trenutku kada krenu u školu osjećaju visoko samopouzdanje i s lakoćom prolaze kroz teže i ponekad apstraktne koncepte učenja. 
Studija je otkrila da roditelji koji potiču dijete da sudjeluje u razgovorima odraslih, zapravo jako dobro pripremaju malene da postigne u školi prirodnu vještinu komuniciranja koja je iznimno važna za buduće akademske uspjehe djeteta. 
Komuniciranjem dijete pridonosi stvaranju okoline u razredu u kojoj se lakše uči i socijalizira. Osim smislenih razgovora, roditelji će mnogo za školski upsjeh djeteta učiniti i ukoliko mu u predškolskoj dobi čitaju, pričaju priče i iniciraju razgovore o određenim temama.

I mala djeca trebaju učestvovati u razgovorima odraslih, jer tako najbolje usavršavaju govorne vještine potrebne za kasnije školovanje

Kad su djeca spremna za "ozbiljne" teme

Iako je vrijeme provedeno s djecom najbolje potrošeno vrijeme, čini se da ga roditelji ipak nemaju dovoljno. Naime, najnovije istraživanje pokazuje da tek svaki četvrti roditelj ima dovoljno vremena za igru s djecom.
Tokom istraživanja polovina roditelja istaknula je da nema dovoljno sigurnih mjesta gdje bi se djeca mogla igrati. Svaki drugi roditelj krivi posao koji im, kako kažu, ograničava vrijeme za kvalitetno druženje s djecom.
I roditelji, ali i djeca, kažu da im pritisak modernog vremena oduzima vrijeme za druženje, što ih čini nesretnima. Igra je iznimno važna za djecu jer pomaže njihovom zdravlju, učenju i razvoju. 
I što je najvažnije, igra je ključna za uživanje u djetinjstvu te se ne može uzimati zdravo za gotovo. Svi mi moramo pridonijeti tome da djeca imaju normalno i razigrano djetinjstvo.

Tokom istraživanja polovina roditelja istaknula je da nema dovoljno sigurnih mjesta gdje bi se djeca mogla igrati

Premalo vremena za igru djecu čini nesretnom

Istraživanja na Yaleu pokazala su da gojazna djeca, u odnosu na vršnjake normalne tjelesne težine, imaju dvostruko veći rizik od anemije. Povezanost manjka željeza i gojaznosti samo je dokaz koliko nedostatak fizičke aktivnosti i neadekvatna ishrana loše utječu na zdravlje.
Manjak željeza najčešće se povezuje sa siromašnijim sredinama, međutim, nova istraživanja pokazuju da je prisutan i u razvijenim dijelovima svijeta. Broj anemične djece raste gotovo u svim zemljama i najčešće je posljedica neprilagođene ishrane. 
Anemija dovodi do teškoća u učenju i ponašanju, a istraživanja dokazuju da je svako sedmo dijete gojazno, a kod svakog desetog bucmastog uočena je anemija.
Pedijatre posebno zabrinjava činjenica da je kod gotovo šest posto djece, uzrasta između dvije i pet godina, otkriven zabrinjavajući nedostatak željeza. Dokazano je i da gojazne djevojčice brže rastu i sazrijevaju, zbog čega ne mogu odgovoriti potrebama organizma za željezom.
Osim neadekvatne ishrane i smanjene fizičke aktivnosti, željezo može biti u deficitu i zbog genetske predodređenosti, ali su takvi slučajevi mnogo rjeđi.

Pedijatre posebno zabrinjava činjenica da je kod gotovo šest posto djece, uzrasta između dvije i pet godina, otkriven zabrinjavajući nedostatak željeza

Lijekove uvijek na vrijeme

Kad se dijete boji pasa

Kako koristiti pumpicu za nos

Ne ostavljajte dijete u autu

Zašto mališani jedu ono što nije za jelo

Bebama ne treba tišina za san

Kako ćete znati da je beba pospana

Djeca nasljeđuju manje genskih mutacija

Bebe su spremne za vrtić

Deset preporuka za devet mjeseci

I bebama treba dnevni drijemež

Kako motivirati djecu da se pozitivno ponašaju

Šta pomaže djeci s autizmom

Kad su djeca spremna za "ozbiljne" teme

Premalo vremena za igru djecu čini nesretnom

Gojaznim mališanima često nedostaje željeza

Svakodnevnica

Lijekove uvijek na vrijeme

Kad se dijete boji pasa

Kako koristiti pumpicu za nos

Ne ostavljajte dijete u autu

Zašto mališani jedu ono što nije za jelo

Bebama ne treba tišina za san

Kako ćete znati da je beba pospana

Djeca nasljeđuju manje genskih mutacija

Bebe su spremne za vrtić

Deset preporuka za devet mjeseci

I bebama treba dnevni drijemež

Kako motivirati djecu da se pozitivno ponašaju

Šta pomaže djeci s autizmom

Kad su djeca spremna za "ozbiljne" teme

Premalo vremena za igru djecu čini nesretnom

Gojaznim mališanima često nedostaje željeza