Napadi bijesa dvogodišnjeg djeteta treba shvatiti kao neizbježan dio njihovog razvoja, jer im nedostaje sposobnost prigušivanja sopstvenih osjećanja. Javlja se u trenutku frustracije nečim što ga zbunjuje, zbog nečeg što ne razumije, ili nemogućnosti da dobije nešto odmah. 
Za dvogodišnje dijete ne postoji riječ kasnije, a neispunjavanje želja ga u najmanju ruku poražava, ističu stručnjaci. Malo dijete više razumije nego što može da kaže, pa ga to dodatno izaziva. Koliko će se ljutiti, zavisi od njegovog temperamenta i snage emocija. 
Bijes je uglavnom izazvan umorom i glađu, ali je često uslovljen i stresom. Dijete pod stresom ima problem sa spavanjem, tužno je, a nekada i bolesno. Kada roditelji primjete najavu bijesa, treba da mu preusmjere pažnju na nešto drugo, ali da ne računaju da će to uvijek uspjeti. 
Kada bijes počne, treba ga ignorirati i nastaviti da se bave svojim poslom. Jedino treba da vode računa da se ne povrijedi. Ukoliko se ne distanciraju, dijete će podsvjesno povezati svoj bijes sa roditeljskom pažnjom i izgubiti želju da ga prevaziđe. Napade bijesa djeca prevazilaze kada su u stanju da se tečno izraze riječima, a to obično biva u uzrastu od četiri godine.

Javlja se u trenutku frustracije nečim što ga zbunjuje, zbog nečeg što ne razumije

Bijes je uglavnom izazvan umorom i glađu

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

I kratki izlet zbližava porodicu, a najbolje igralište za djecu su šume i livade. Takav odmor daje djeci osjećaj odgovornosti prema prirodi, ali i ljudima.&nbsp; Priroda inspirira kreativnost ukod djece jer traži korištenje svih čula. U prirodi dijete pronalazi slobodu, maštovitost i privatnost, a roditeljima je to prilika da se dobro odmore, smatra Richard Louv, autor knjige o vezi prirode i porodice. 
- Djeca trebaju prirodu za mentalni i fizički razvoj. Nedostatak prirode u dječjim životima može prouzrokovati depresiju, pretilost i stres. Zaboravite ulicu ili parkove, šuma i livada najbolje su dječije igralište - objašnjava Louv.
I kratki izleti idealan su bijeg od gužve i stresa, a brojna istraživanja pokazala su da zbližavaju porodicu i prijatelje. Druženje u prirodi te zajedničko upoznavanje životinjskog i biljnog svijeta stvorit će uspomene koje će se pamtiti cijeli život. 
Tim spojem užitka, odmora i brige za prirodu osiguravate svojoj djeci odrastanje s osjećajem odgovornosti prema prirodi, životinjama, ali i drugim ljudima. Dovoljno je samo otkriti mjesta za odmor kojih kod nas ima obilje.

I kratki izleti idealan su bijeg od gužve i stresa, a brojna istraživanja pokazala su da zbližavaju porodicu i prijatelje

Priroda inspirira kreativnost ukod djece jer traži korištenje svih čula

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Vjerovatno nema djeteta koje se bar jednom nije požalilo na bol u grudima, što uvijek dovodi do zabrinutosti kod roditelja. Najčešće se radi o potpuno bezopasnom, ali neprijatnom bolu koji se javlja kod inače zdrave djece koja su prije i nakon bolne epizode dobro raspoložena.&nbsp;&nbsp; Blaga i prolazna upala grudnih mišića djeteta jedan je od glavnih uzroka bola u grudima. Naime, radi se o vrlo "zaposlenim" mišićima koji učestvuju u disanju, ali i uobičajenim fizičkim aktivnostima djece. Zato su podložni zamoru koji može dovesti do pojave bola. 
Obično je bol oštar, nekada se širi u leđa ili ka ruci. Dok bol traje - dijete je uznemireno, uplašeno, a karakteristično je da se, čim bol prođe, dijete vraća uobičajenim aktivnostima, kao da se ništa nije desilo. U ovu grupu bolova spadaju i bolovi rasta koji su, također, potpuno bezazleni. 
Druga velika grupa problema koji uzrokuju probadanje u grudima kod djece dešava se na nervnoj bazi. Naime, primijećeno je da emotivnija djeca češće doživljavaju bolove u grudima. Za razliku od organskih bolesti, ovi simptomi nikada nisu praćeni drugim znacima oboljenja. 
Neka djeca mogu imati slabost mišića dijafragme, zbog čega dio želuca može povremeno proći iz trbuha kroz dijafragmu u grudni koš i tada se mogu javiti određene nelagodnosti. 
Međutim, kada se jave takve tegobe, one brzo dovedu dijete do pedijatra -gastroenterologa, koji postavlja dijagnozu i predlaže odgovarajuću terapiju. 
U ovim situacijama dijete obavezno odvedite kod pedijatra. Ne treba čekati, jer komplikacije nakon ovih simptoma nekada mogu biti i vrlo ozbiljne. 
-Dijete ima visoku temperaturu, nemoćno je, slabo i malaksalo, a bol je lokaliziran na sredini grudnog koša, neposredno iza grudne kosti. Tada djeca zaista loše izgledaju i moguće je da se radi o upali srčane maramice (perikarditis). Ovo stanje zaista se vrlo rijetko dešava, ali traži neodložnu dijagnostiku i terapiju. 
- Svaku bol u grudima koja je praćena vrtoglavicom, nesvjesticom ili potpunim gubitkom svijesti treba što prije ispitati. 
- Bolovi u grudima koji se javljaju nakon traume (pada, udarca, saobraćajne nesreće...) razlog su za odlazak liječniku, jer se može raditi o prijelomu rebara, s potencijalno ozbiljnim komplikacijama. 
- Kada se bol u grudima javlja kod djece koja teško i "čujno" dišu ili im pluća "sviraju", tada se obično radi o težoj formi opstrukcije disajnih puteva (astma). 
- Ako se bol u grudima (iza grudne kosti) javi tokom jakog fizičkog napora. 
Srce je ubjedljivo najrjeđi razlog bola u grudima kod djece. Dječije srce ne boli, iako su roditelji vrlo zabrinuti pri pomisli da s dječjim srcem nešto nije uredu. 
Roditelji bolove u grudima uglavnom dovode u vezu sa srcem i to zato što se u lijevoj polovini grudi nalazi veći dio srčanog mišića. Ipak, u pedijatriji postoji pravilo: kada se dijete žali na bolove s lijeve strane grudnog koša - to sigurno nije zbog bolesti srca.

Dok bol traje - dijete je uznemireno, uplašeno, a karakteristično je da, čim bol prođe, dijete vraća uobičajenim aktivnostima, kao da se ništa nije desilo

Blaga i prolazna upala grudnih mišića djeteta jedan je od glavnih uzroka bola u grudima

Bol u grudima nije opasna

Nervoza kod vaše bebe koju ste primijetili vjerovatno je posljedica normalnog refleksa trzanja. On je poznat i kao Mooroov refleks, a može se pojaviti bez očiglednog razloga, kod nekih beba češće, kod drugih rjeđe, ali najčešće kao reakcija na snažnu buku, drmanje ili osjećaj pada - kao kada se mala beba podigne bez odgovarajućeg pridržavanja.&nbsp;&nbsp; Tipično je da beba ukruti tijelo, simetrično zabaci ruke uvis, raširi obično čvrsto stisnute pesnice, povuče koljena uvis i najzad privuče ruke (ali sada stisnutih pesnica) natrag ka tijelu u gestu koji liči na zagrljaj - sve to za nekoliko sekundi. Beba, također, može zaplakati. 
Moorov refleks je jedan od brojnih zaštitnih refleksa s kojima se bebe rađaju, poput primitivnih načina da se ponovo stekne primijećeni gubitak ravnoteže. Mada pogled na bebu koja se trza nerijetko zabrine roditelje, lječnici su češće zabrinuti ako beba ne reaguje tako. Novorođenčad redovno testiraju na ovaj refleks, čije prisustvo je još jedan utješan znak da nervni sistem dobro funkcionira.
Otkrit ćete da se vaša beba postepeno sve rjeđe trza, a refleks će u potpunosti nestati negdje između četvrtog i šestog mjeseca. (Vaša beba može se povremeno trzati i kasnije, u bilo kom uzrastu, ali ne po istom obrascu reakcija).

Moorov refleks je jedan od brojnih zaštitnih refleksa s kojima se bebe rađaju, poput primitivnih načina da se ponovo stekne primijećeni gubitak ravnoteže

Otkrit ćete da se vaša beba postepeno sve rjeđe trza

Zašto se bebe trzaju i u snu

Prijevremeno rođenje nosi sa sobom mnogo rizika. Majušna tijela nisu potpuno sazrela, mnogi sistemi (za regulaciju toplote, respiratorni, i sistem za varenje, na primjer) još uvijek nisu potpuno operativni i nije nikakvo iznenađenje što je veoma povećan rizik od bolesti novorođenčadi.&nbsp; Kako se usavršava tehnologija za održavanje u životu prijevremeno rođenih beba, više pažnje posvećuje se i ovim bolestima, od kojih je većina rijetka ili nepoznata među bebama rođenim u terminu, pa uspješno liječenje sve više postaje uobičajeno za mnoge od njih.&nbsp;Novi načini liječenja se razvijaju gotovo svakodnevno. Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...
Zbog nezrelosti prijevremeno rođenim plućima obično nedostaje surfaktant, supstanca nalik deterdžentu koja plućnim površinama daje elastična svojstva. Bez surfaktanta sićušne plućne alveole, ili vrećice zraka, svakim izdahom se ispumpaju kao izbušeni baloni, prisiljavajući majušnu bebu na sve naporniji pritisak da bi disala. 
Bebe koje su bile izložene velikom pritisku u materici, obično tokom napona i porođaja, imaju manju vjerovatnoću da im nedostaje surfaktant, s obzirom na to da pritisak izgleda ubrzava sazrijevanje ploda.
Ovaj respiratorni sindrom (RDS) nekada je često bio fatalan, ali danas ga preživi blizu 80 posto beba zahvaljujući boljem poznavanju sindroma i novim načinima liječenja, kao što je kontinuiran pozitivan pritisak zraka (CPAP).
Zrak se ubacuje kroz cijevi u nosu ili ustima, ili putem plastične maske sa kisikom. Stalni pritisak sprečava pluća da kolabiraju sve dok tijelo ne počne proizvoditi dovoljno surfaktanta, obično u narednih tri do pet dana.
Ponekad, kada je nezrelost pluća otkrivena prije porođaja i porođaj se može sigurno odložiti, RDS se može u potpunosti spriječiti davanjem hormona koji ubrzavaju sazrijevanje pluća i proizvodnju surfaktanta.
Još jedan način sprečavanja ili smanjenja jačine RDS koji obećava jeste instalacija vještačkog ili humanog surfaktanta u pluća prijevremeno rođene bebe prije nego što prvi put udahne.
Za djecu sa RDS-om vantjelesna oksigenacija membrane (ECMO), koja koristi neku vrstu vještačkog srca i pluća, daje prijevremenu podršku srcu i plućima koji slabe i pruža im lijekoviti odmor. (ECMO se koristi za mnoge vrste respiratornih problema, a ne samo za onaj koji je u vezi sa RDS-om).
Ima beba, naročito onih male tjelesne težine, kod kojih se dugotrajno davanje kisika i mehanička ventilacije izgleda kombiniraju sa nezrelošću pluća i uzrokuju BPD ili hroničnu plućnu bolest. 
Ovo stanje se obično dijagnosticira ako novorođenče zahtijeva povećano unošenje kisika poslije dvadeset osmog dana života. Posebne promjene na plućima se u opštem slučaju vide na rendgenu. 
Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje. Nekima je potreban kisik kada odu kući, ostalima se ograničava unošenje tečnosti ili im se daju diuretici ili bronhodilatatori da bi se spriječile komplikacije, a svima je potrebno da unose mnogo kalorija da bi poboljšale rast. Često se ovo stanje preraste kako pluća sazrijevaju.
Hipoglikemija, nizak nivo šećera u krvi, može učiniti da odrasla osoba osjeća vrtoglavicu, da se zaljulja ili bude razdražljiva, ali kod novorođenčeta to može biti mnogo ozbiljnije i prouzročiti oštećenje mozga i retardiranost ukoliko se ne liječi. 
Ovo je najčešće problem kod beba rođenih u višestrukom porođaju kada manja ili najmanja beba ima tjelesnu težinu manju od dva kilograma, te kod beba čije su majke dijabetičarke (one obično imaju veliku, a ne malu tjelesnu težinu na rođenju). 
Rutinski se prati hoće li se pojaviti hipoglikemija tokom prvih 24 do 48 sati i, ako se otkrije, odmah počinje liječenje koje se sastoji u tome da se normalizira nivo šećera.
U krvnom sistemu ploda postoji spoj mekih zidova između aorte (arterije kroz koju se krv iz srca šalje u ostatak tijela) i lijeve plućne arterije (one koja vodi do pluća) koji se zove ductus arteriosus. 
Ovaj krvni sud odvodi krv od pluća koja još ne funkcioniraju i tokom trudnoće se održava otvorenim pomoću visokog nivoa prostaglandina E (iz grupe masnih kiselina koje proizvodi tijelo) u krvi. 
U normalnom slučaju, nivo prostaglandina E pada na porođaju i krvni sud počinje da se zatvara tokom nekoliko narednih sati. Ali kod otprilike polovine vrlo malih prijevremeno rođenih beba (onih koje su teške manje od 1500 grama) kao i kod nekih većih beba, nivo prostaglandina E ne pada i krvni sud ostaje otvoren, ili patentan. 
U mnogim slučajevima nema simptoma, osim možda malo kraćeg daha prilikom naprezanja i/ili plavih usana, i krvni sud se sam zatvori tokom neonatalnog perioda. 
Ipak, ponekad se mogu javiti teške posljedice. Liječenje antiprostaglandinskim lijekovima (indometacin) obično je uspješno u zatvaranju krvnog suda; a kada nije, jednostavan hirurški zahvat obično završava posao.
Retinopatija nedonesenosti (ROP) je stanje, nazvano i retrolentalna fibroplazija, koje može dovesti do značajnih ožiljaka i oštećenja na mrežnjači oka, do povećanog rizika od miopije (kratkovidosti), ambliopije (šetajućeg oka), nistagmusa (nevoljnih ritmičkih pokreta), pa čak i sljepila.&nbsp;&nbsp; ROP je izuzetno čest među veoma malim bebama - pogađa četiri od pet beba koje su teške od 1500 do 1750 grama. Nekada se mislilo da ga izaziva pretjerano davanje kisika, ali sada se vjeruje da je u mnogim slučajevima problem u neizbalansiranosti kisika u bebinoj krvi i da razni drugi faktori (koji mogućno uključuju jako svjetlo u porodilištu, majčin dijabetes, ili korištenje antihistamina od strane majke tokom posljednje dvije nedjelje trudnoće) vjerovatno doprinose ovom stanju.
Novorodjenče sa ROP-om treba pregledati oftalmolog pedijatar. Pomno praćenje gasova u krvi novorođenčeta sada je rutinsko i zaista izgleda pomaže da se smanji oštećenje. 
Po svoj prilici pomaže i vitamin E dat oralno ili intramuskularno, ali potrebno je redovno pratiti nivo u krvi tako da se doza može mijenjati kako beba raste. 
Agresivna terapija kriohirurgijom (zamrzavanjem se uništi pretjerani rast krvnih sudova u oku i spriječi dalje odljepljivanje mrežnjače) može biti efikasna u sprečavanju sljepila. 
Još nezreo plodov mozak sadrži germinalnu matricu, želatinsku strukturu napunjenu venama, arterijama i kapilarima, koja nestaje oko 38. nedjelje trudnoće. 
Dojenčad rođena prije nego što ona nestane imaju visok rizik hemoragije zbog lomljivosti ovih krvnih sudova i velike količine krvnog protoka kroz njih. Intraventrikularna hemoragija je izuzetno česta među prijevremeno rođenom djecom, javlja se u 30 do 40 posto slučajeva, najčešće tokom prva 72 sata života. 
Hemoragije se gradiraju na četverostepenoj skali, gdje je stepen I najblaži, i stepen IV najteži. Stepen IV zahtijeva blisko nadgledanje da bi se ispravili eventualni dalji problemi koji se razvijaju - hidrocefalus, na primjer. 
Redovan ultrazvučni pregled obično se traži za stepene III i IV sve dok hemoragija ne prestane. Bebe sa hemoragijama viših stepena također imaju rizik od neposrednih komplikacija i kasnijih hendikepa. 
Razvijeni su metodi liječenja koji sprečavaju i/ili liječe ovu bolest, uključujući i jedan u kom se indukuje prijevremena paraliza mišića da bi se smanjio protok krvi u mozgu.
Nekrozni enterokolitis je bolest crijeva u kojoj tkivo crijeva postaje oštećeno i umire, a simptomi se obično pojevljuju između drugog i dvadesetog dana, gotovo uvijek kod beba male tjelesne težine.&nbsp;&nbsp; Simptomi su, između ostalog: Nadimanje u stomaku, povraćanje žutog sadržaja, apneja i krv u stolici. Razvijeno je vrlo mnogo teorija u pokušaju da se utvrdi tačan uzrok, ali nijedna od njih nije potpuno zadovoljavajuća. 
Ono što izgleda najvjerovatnije jeste da postoji kombinacija faktora koji vjerovatno uključuju i korišćenje vještačkog mlijeka (manje je vjerovatno da će biti pogođene bebe koje doje). 
Beba sa nekroznim enterokolitisom obično se stavlja na intravensko hranjenje, a liječenje će zavisiti od simptoma. Ukoliko postoji ozbiljnije oštećenje crijeva, potreban je hirurški zahvat da bi se otklonio oštećeni dio.
Iako se apneja, periodi prestanka disanja, može javiti kod bilo kog novorođenčeta, ovaj problem je mnogo češći kod dojenčadi rođene prije vremena.&nbsp;&nbsp; Apneja nedonesenosti se dijagnosticira ako beba ima takve periode koji traju više od petnaest sekundi ili koji su kraći, ali su povezani sa bradikardijom, usporavanjem srčanog ritma.
Kada se uoči apneja, obično se rade testovi da se utvrdi je li djetetu potrebno nadgledanje. Nadgledanje apneje nedonesenosti obično nije neophodno poslije šestog mjeseca, ali tokom tog vremena monitor se mora podešavati kako bebin puls prolazi kroz normalno usporenje koje dolazi sa rastom (ako se to ne radi, može doći do mnogo lažnih alarma usljed sporih srčanih otkucaja). 
Ova vrsta apneje, i ako se ne povuče pošto je beba dostigla svoj predviđeni termin, nije u vezi sa SIDS-om (sindrom iznenadne smrti novorođenčadi).
Mnogo je vjerovatnije da prijevremeno rođene bebe razviju žuticu nego što je to slučaj kod beba rođenih u terminu.

Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...

Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Neke roditeljske zablude u vezi sa <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/508187/kako-raznovrsna-hrana-utjece-na-razvoj-djece">hranom</a> mogu čak i ozbiljno ugroziti zdravlje njihove djece. Posebno su ugrožena djeca pristalica stroge vegetarijanske dijete - vegana. Evo najčešćih zabluda i njihovih posljedica:&nbsp; 1. Sve više roditelja djecu hrani s previše voća i povrća, a premalo masnoća, žitarica i kalorija. A njihovoj djeci zapravo prijeti takva deformacija kostiju koja se povezuje sa sirotinjskim četvrtima 19. stoljeća. 
2. Drugi roditelji, opet, pretjeruju s mesom nauštrb ugljikohidrata - dijeta bogata mesom, ribom i salatom ne daje dovoljno energije za aktivan tinejdžerski život. Djeca, a posebno ona koja se bave sportom, trebaju konstantnu opskrbu energijom, a to se najbrže postiže ugljikohidratima. Majke pod utjecajem modernih mesnih dijeta mogu opasno pogriješiti. 
3. Prehrana bez mliječnih proizvoda i nadoknade kalcija djeci donosi pokvarene zube te loše kosti. A budući da kosti rastu do 20. godine, slabe kosti u tinejdžerskim godinama znače slabe kosti za cijeli život i vrlo moguću osteoporozu. 
4. Crveno meso povezuje se s pojavom tumora, no majke koje su zbog toga potpuno izbacile crveno meso iz jelovnika svoje djece vjerojatno su zaboravile na željezo koje se tu nalazi. A djeci treba željezo za razvoj mozga i rast. 
5. Neki liječnici susreli su se s malim pacijentima koji su neprestano patili od proljeva. Roditelji su ih hranili gotovo isključivo kruhom i povrćem i nisu shvaćali što nije u redu. No, stanje ove djece odmah se popravilo nakon prelaska na prehranu s manje vlakana. 
6. Djeci predškolske dobi ne bi trebalo davati previše cjelovitih žitarica jer će u kasnijim godinama ova zdrava mršava djeca biti u opasnosti od pretilosti. 
7. Američka studija pokazala je da zabranjivanje slastica u djetinjstvu nosi rizik od veće količine pojedenih slastica u zrelijim godinama. A ovo je posebno tačno kod djevojaka kojima su slatkiši bili tabu.

Svi stručnjaci slažu se u jednom: Ne tretirajte djecu kao da su odrasli i ne podvrgavajte ih pomodnim dijetama pseudonaučnika

Prehrana bez mliječnih proizvoda i nadoknade kalcija djeci donosi pokvarene zube te loše kosti

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Istraživanje američkih naučnika pokazalo je da su djeca genetski programirana za razlikovanje spolova, zbog čega dječaci automatski biraju neku „mušku" igračku umjesto, naprimjer, Barbike.&nbsp;&nbsp; Istraživanje je obavljeno na bebama starim od tri do osam mjeseci kojima su nuđene igračke za djevojčice i igrače za dječake. Dječaci i djevojčice automatski su se opredjeljivali za igračke koje odgovoraju upravo njihovom spolu. 
Naučnici smatraju pojavu urođenom, pošto bebe mlađe od osam mjeseci s tim „životnim stažom" ne mogu naučiti razlikovati spolove. Rezultat istraživanja može se objasniti i ponašanjem roditelja i okruženjem beba iz kojeg stižu primjedbe o razlici muško/žensko, što bi moglo utjecati na bebe.

Bebe mlađe od osam mjeseci s tim „životnim stažom" ne mogu naučiti razlikovati spolove

Rezultat istraživanja može se objasniti i ponašanjem roditelja

Bebe biraju igračke prema spolu

Kod beba se, kako rastu, neprestano smjenjuju epizode budnosti i spavanja (tzv. polifazno spavanje), pri čemu je iz mjeseca u mjesec ukupna dnevna dužina spavanja sve manja, a budnosti sve veća.&nbsp;&nbsp; Čovjek se budi nekoliko puta tokom noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali, sve dok ne nauči sama nastaviti spavati, ni vi, ni ona se nećete naspavati.
Sve do trećeg mjeseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka. Mali broj beba tada počinje povećavati razmak između <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/457216/beba-doji-na-zahtjev-a-ne-prema-satnici">dva obroka</a> što, u početku, ne mora biti noću, ali je obično nakon kupanja. 
Zato kupajte bebu kasnije uvečer, da bi duže spavala noću, a ne danju. Ovaj pomak u ritmu spavanja ne mora se desiti prije šestog mjeseca, naročito kod beba koje doje. Bebe koje se hrane flašicom ranije izbacuju noćni obrok (što nikako ne znači da treba prestati s dojenjem da bi se to dogodilo). 
Bebe se lako navikavaju na određen način ishrane, a vi biste trebali te navike polako mijenjati u skladu s prirodnim potrebama djeteta. Većini beba od dva-tri mjeseca još treba jedno do dva sisanja noću, ali ne više. Ukoliko ta navika i dalje traje, preduzmite sljedeće: 
1. Povećajte obim obroka pred odlazak na spavanje. Ako beba samo doji, ne dajte joj da brzo zaspi na dojci, jer se tako neće dovoljno najesti, pa će kroz nekoliko sati ogladniti, već je budite sve dok se ne najede. 
2. Nahranite bebu prije svog odlaska na počinak. Ukoliko, ova mjera ne pomaže, odustanite od nje. 
3. Provjerite da li beba dovoljno jede tokom dana. Ako to nije slučaj, razumljivo je što nedostatak kalorija nadoknađuje noću. Može pomoći češće dojenje danju, ali to je mač s dvije oštrice, jer se kod nekih beba isti ritam nastavlja i noću, pa dobivate kontraefekt. 
4. U slučaju da je beba starija od pet mjeseci, razmislite o uvođenju nemliječne hrane jer joj, možda, vaše mlijeko više nije dovoljno ili, jednostavno, već osjeća potrebu za drugom vrstom hrane. Indikaciju za dohranu mliječnom formulom treba postaviti isključivo pedijatar. 
5. Pokušajte postepeno „rastezati" period između dva noćna hranjenja tako što ćete dodavati pola sata svake ili svake druge noći. Umjesto da skačete na prvi bebin signal, dajte joj šansu da sama ponovo zaspi. Ako nastavi plakati, pokušajte je umiriti, ali je nemojte uzimati u naručje (pomazite je, otpjevajte uspavanku ili pustite muzičku igračku da svira). Ukoliko plač ne prestane u razumnom periodu (15 minuta), podignite je i probajte je umiriti mazeći je, ljuljajući i pjevajući joj. Ne palite svjetlo u sobi i budite tihi. 
6. Ako sve ovo ne pomogne - nahranite je, sada ste već produžili razmak od prethodnog obroka za dobrih pola sata. Na taj način beba može narednih noći sama za toliko duže spavati. Trudite se produžavanjem vremena između obroka noćno hranjenje svesti na jedno do uzrasta od šest mjeseci, kada treba i njega izbaciti. 
7. Ne presvlačite bebu tokom noći, osim ako je to apsolutno neophodno. U tu svrhu su se bolje pokazale pelene za jednokratnu upotrebu, jer je u njima beba suha i kad se upiški. 
Bebi od pet-šest mjeseci, koja je normalno uhranjena i lijepo napreduje, noćni obrok nije potreban. Sada je u pitanju samo navika, koja se sve teže može promijeniti što je dijete starije. Nemojte čekati da prohoda, jer će onda samo dolaziti do vas i tražiti da doji. 
- Loša je navika da dijete uspavljujete hranom. Tako neće htjeti zaspati samo ni kada već bude dovoljno veliko, a prisustvo mliječnog i drugog šećera u usnoj šupljini tokom noći dovodi do kvarenja zuba koji počinju izbijati, sa dalekosežnim posljedicama.&nbsp;&nbsp; - Momentalno odvikavanje: kada se beba probudi i počne plakati, nemojte odgovarati, već je pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno morati zaspati. Sljedeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uvjeri da je plač uzaludan, neće se više buditi. 
Ova metoda je efikasna, ali malo ko to može izdržati, jer djeluje nehumano i stresno. Ukoliko živite u zajednici s roditeljima, ima vrlo male šanse da uspije. Nakon tri-četiri noći problem će biti jednom zauvijek riješen, pa će i vama i njima ubuduće biti lakše, a beba neće imat posljedica. 
Ukoliko se u bilo kom trenutku bebin plač promijeni i ona zazvuči kao da je u nevolji, obavezno provjerite da se nije uplela u pokrivače ili je zauzela nezgodan položaj iz koga se ne može sama izvući.
- Postepeno odvikavanje: odgovorite kad vas dijete pozove, ali ne tako što ćete ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte mu pomoći da zaspi (mažanjem, pjevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne plakati, pustite ga pet minuta ili koliko možete izdržati, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored bebinog kreveta dok zaspi, već se izgubite ranije, kako bi se vremenom beba navikla da sama zaspi. Svaki sljedeći put je pustite da plače po pet minuta duže prije nego što se pojavite. Možda vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra. 
Vodite evidenciju o vremenu kada se beba budi tokom noći. Probudite se pola sata ranije i sami probudite dijete i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi. Narednih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se ono ne navikne da prespava cijelu noć. Ovo ne pomaže ako beba zaspi čim počne dojiti. 
Ako se beba starija od osam mjeseci budi previše rano, oko pet sati, pokušajte sljedeće: 
1. Ne dajte da u sobu prodre jaka svjetlost. Ako treba, spustite roletne. 
2. Ukoliko se čuje buka sa ulice, premjestite bebu u drugu sobu, držite prozor zatvorenim ili pustite neki monoton zvuk da biste prigušili uličnu buku. 
3. Držite bebu duže budnom uvečer. 
4. Skratite spavanje tokom dana, ali ne toliko da beba bude umorna na kraju dana. 
5. Neka čeka. Nemojte žuriti ka bebi čim se oglasi, možda će sama ponovo zaspati ili se zabavljati igračkama. 
6. Nekoj djeci ništa od ovoga ne pomaže. Onda vam preostaje jedino da ranije legnete i s partnerom podijelite posao oko bebe. Ukoliko dojite, prepustite drugima kućanske poslove, kako biste uspjeli prikupiti malo snage za naredni dan.

Sve do trećeg mjeseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka

Nahranite bebu prije svog odlaska na počinak

Kako ukinuti noćni podoj

Možda se čini logičnim da su rizici od utapanja ili opekotina najčešće prijetnje sigurnosti djece u kupatilu, no nova studija koja je u periodu od 18 godina proučavala slučajeve ozljeda djece tvrdi da najčešće ozljede u kupaonici nastaju usljed klizanja i padova.&nbsp;&nbsp; Prema studiji koju je provela organizacija Center for Injury Research and Policy iz SAD-a, više od 43 000 tamošnje djece do 18 godina svake se godine liječi u bolnicama usljed ozljeda pod tušem ili u kadi. 
Studija je trajala od 1990. do 2007. godine i za to vrijeme je broj ozljeda ostao jednako visok, što upućuje na činjenicu da se mjere prevencije moraju povećati.
Rezultati studije objavljeni su u časopisu Pediatrics, a pokazuju da se više od pola ozljeda događa djeci mlađoj od pet godina. Najčešće se radi o posjekotinama (60 procenata). Najčešća regija na tijelu na kojoj dolazi do ozljeda je lice (48 procenata), a slijede glava i vrat (15 procenata).
Iako pedijatri tokom kupanja preporučuju neprekidan nadzor najmlađih, istraživanja pokazuju da ta mjera nije uvijek dovoljna, pogotovo u slučajevima pokliznuća i pada. 
- Najbolji način da se takvi problemi riješe je korištenje površina koje nisu skliske i koje se mogu postaviti u kadu i izvan nje kao zaštita, savjetuje Gary Smith, koautor studije i ravnatelj centra - Center for Injury Research and Policy.
Ostale preporuke za smanjenje broja ozljeda kod kupanja su ugradnja ručki pomoću kojih djeca mogu ulaziti u kadu i izlaziti iz nje, uklanjanje oštrih rubova oko kade i tuša te, ako je moguća, procjena koeficijenta trenja (engl. coefficient of friction (COF)) površina unutar kade i tuša kojom se može predvidjeti vjerovatnost poskliznuća. 
- Procjena i poboljšanje trenutnih standarda koeficijenta trenja ključni su za prevenciju ozljeda povezanih s pokliznućima i padovima u kupaonici, dodaje Smith.
- Više od polovine ozljeda u kupatilu dešava se djeci mlađoj od pet godina.
- Najčešća vrsta povreda su posjekotine.
- Najčešće su povrede na licu (48 procenata).

Rješenje: ugradnja ručki pomoću kojih djeca mogu ulaziti u kadu i izlaziti iz nje te uklanjanje oštrih rubova oko kade i tuša

Više od pola ozljeda događa se djeci mlađoj od pet godina

Klizanje i padovi u kupatilu najveća su prijetnja djeci

Vaša beba već ima 18 mjeseci i zna mnogo stvari. No, vi ste joj još jako potrebni. Zato uvijek nastojte odvojiti vrijeme koje ćete provoditi sa djetetom i uživati u igri koju ono voli. Provodite što više vremena s djetetom u parku, u bašti ili čak ispred TV-a.&nbsp; Vrijeme ovakve igre i zabave zaista vrlo brzo prolazi, svaki propušteni dan ili dan proveden u nervozi i ljutnji se više nikada ne može nadoknaditi. Odjedanput roditelji se suočavaju sa školskim obavezama i počinju žaliti što nisu proveli malo više vremena u igri i zabavi.
Uživajte u sretnim vremenima i imajte na umu nekoliko veoma bitnih stvari:
1. Ta mala bića misle da su roditelji najbolji ljudi na svijetu, roditelji su za njih centar svijeta, stoga učinite sve da što više vremena provodite zajedno. 
2. Ovo je vrijeme kada to više nisu male bebe i kada sve manje plaču. To je i period kada vas dijete sve manje budi i uznemirava tokom noći. Tako postepeno dobijate sve više vremena za sebe. Uz to, malo biće osjećat ćete da ste i sami okruženi sa puno pažnje i ljubavi. 
3. Djeca ovog uzrasta naprosto vape za novim izazovima i otkrivanjem novog i nepoznatog. Želja i potreba vaših malenih za sitnim ludorijama i smijehom omogućit će vam da se i vi vratite u vrijeme svog djetinjstva.

Vaš pozitivan stav i što više koncentracije na igru i zabavu učinit će zaista pravo čudo čak i u trenucima kada niste pretjerano raspoloženi

Život uz ta slatka mala bića treba biti ispunjen ljubavlju i smijehom

<a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/421548/sta-kad-dijete-nece-povrce">Povrće je korisno</a> za zdravlje i stoga je dobro privikavati dijete na ovu korisnu namirnicu već od početka dohrane. U djece na prirodnoj prehrani, ako majka ima dovoljno mlijeka i dijete dobro napreduje, s dohranom se počinje s navršenih šest mjeseci, ali ne kasnije jer se dojenče mora privikavati na drugi način prehrane, osim sisanja.&nbsp; &nbsp; Postepeno uvođenje povrća u dohranu može početi već od petog mjeseca u djece koja se hrane zamjenskim mlijekom. U svakom slučaju treba se posavjetovati s pedijatrom koji prati dijete u njegovom rastu i razvoju. 
- PET-ŠEST MJESECI: može se početi s kašicom od mrkve, krompira i tikvica. Ovo povrće sadrži malo celuloznih vlakana i lako je probavljivo, blagog okusa i malo slatkasto, te je bebe rado prihvaćaju.&nbsp;&nbsp; 
Krompir mora biti uvijek pažljivo oljušten, ne samo zbog toga da bude i potpuno čist, nego i zato da se odstrani solanin, toksična tvar tipična za porodicu biljaka kojima pripadaju krompir, paprika i neke druge vrste povrća (patlidžani). Solanin se može naći posebno u kori zelenih gomolja krompira te u klicama krompira koji klija. 
- SEDAM-OSAM MJESECI: mogu se ponuditi druge vrste povrća: kelerabica, mlade mahune, špinat i začini (peršin, komorač). Ako je dojenče dobro prihvatilo laganije vrste povrća, postepeno može dobiti one vrste koje sadrže nešto više vlakana. Povrće se priređuje kao juha ili kašica, uvijek pasirano. 
- OSAM-DEVET MJESECI: mogu se dati šparoge i artičoke (meki dijelovi biljke), koje imaju poseban okus i djeca ih baš ne prihvaćaju oduševljeno. 
- DESET MJESECI: oljušten paradajz nemaju previše vlakana i neće previše opteretiti djetetov organizam. Treba žvakati, a on je tvrd. Ovo zdravo povrće ne uvodi se prije spomenute dobi jer može izazvati alergijsku reakciju. Najbolje je paradajz dati pasiran kao začin za tjesteninu. 
- NAKON 12 MJESECI u prehrani djeteta mogu se naći luk, karfiol, iako zbog intenzivnog mirisa i gorkastog okusa ove vrste povrća djeca nerijetko odbijaju. Ne treba prisiljavati dijete da prihvati namirnicu koja mu se ne sviđa. Moguće je da će je nakon određenog vremena prihvatiti. 
- NAKON NAVRŠENIH 18 MJESECI može se ponuditi sirovo povrće jer tada već ima veliki broj mliječnih zuba, zna žvakati, a probavni sistem je zreliji i lakše će ga probaviti. 
- Povrće se može dati kao prvi nemliječni obrok. Može biti osnova za juhu od povrća ili kašicu.&nbsp;&nbsp; - Juha od povrća priređuje se kuhanjem bez dodatka soli. Kada je povrće kuhano, pasira se (ili usitni u mikseru) i priredi kao juha ili kašica kojoj se može dodati usitnjena riža (pasirana ili miksana). 
- Povrće koje se ovako priredi može se čuvati u hladnjaku, ako je dobro zatvoreno tokom 24 sata. 
- Da bi povrće sačuvalo sva svoja korisna svojstva (vitamini i mineralne soli), treba ga kuhati u malo vode, ili još bolje na pari. 
- Voda u kojoj se povrće kuhalo sadrži vitamine i mineralne soli i doda se povrću nakon pasiranja. 
- Začin: Maslinovo ulje, ulje suncokreta.
- Ako se povrće priprema kod kuće treba pri nabavci voditi računa o sljedećem:&nbsp;&nbsp; - Kupovati sezonsko povrće, koje sazrijeva na prirodan način i ima veću prehrambenu vrijednost; 
- Dati prednost povrću koje se uzgaja u blizini (lokalni uzgoj) jer treba manje vremena za transport i čuvanje, čime se čuvaju dragocjeni sastojci, prije svega vitamini koji se dužim čuvanjem gube; 
- Obratiti pažnju na izbor: ako je povrće uvelo i zgnječeno, nije svježe. Kod pripreme treba paziti da se dobro opere pod tekućom vodom prije kuhanja. 
Ako se za početak dohrane nabavlja gotov proizvod, on je dobra alternativa svježem povrću iz sljedećih razloga:&nbsp;&nbsp; - Obrok je pripremljen u odgovarajućoj količini; 
- Lako je probavljiv i djetetu se sviđa ako je povrće potpuno usitnjeno; 
- Sigurno je jer veliki proizvođači dječije hrane pri kultivaciji sirovine ne koriste štetne tvari i konzervanse;
- Higijensko i praktično pakiranje, osobito kada je obitelj izvan svog doma. 
Ako se gotova kašica želi pripremiti kao juha od povrća, dovoljno je dodati prokuhanu vruću vodu obroku povrća. Kada se otvori posudica, mora se čuvati u hladnjaku i potrošiti unutar 24 sata.

Povrće je korisno za zdravlje i stoga je dobro privikavati dijete na ovu korisnu namirnicu već od početka dohrane

Na dnevnom redu povrće: Na početku - mrkva, krompir, tikvice

<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/488310/igrajte-se-sa-svojom-djecom">Pravljenje kuće od karata</a> može biti veliki izazov za malo dijete. Ono će uspjeti sagraditi kuću od karata samo uz puno strpljenja i pažnje. Ali, šta uraditi kada je dijete previše nemirno za to? Od kog trenutka možemo tražiti od djeteta da se koncentrira?&nbsp;&nbsp; Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje. Sposobnost koncentracije nije nikakva tajna. Ona raste sa zadovoljstvom. Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi. I u tom momentu je koncentrirano. 
Neki roditelji pokušavaju vršiti lagani pritisak na dijete, ili obećavaju nagrade ili prijete kaznama da bi maleni, bar na nekoliko minuta, usmjerio pažnju na nešto. Tako se ne rješava problem. 
Stručnjaci se slažu u jednom: s opomenama (ili ukorima) neće se povećati mogućnost koncentracije. Izjave kao što su: „Sada se moraš koncentrirati!" ili „Saberi se!" ne pomažu. Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju. Jedino što možete uraditi jeste da im pomognete da razviju taj pozitivan stav prema učinjenom. Ali, naravno, postoji i nekokiko trikova koji mogu pomoći. 
Sat vježbanja, skakanja ili trčanja aktivirat će rad mozga. Zato dijete treba svaki dan izlaziti vani i igrati se. Kada trčeći ili vozeći bicikl potroši suvišnu energiju, imat će više strpljenja da se tokom ostatka dana igra u kući. 
Čula djeteta možete pojačati i tokom svakodnevnog života. Naprimjer, stavite deset predmeta na sto. Pustite maleno da ih pogleda na nekoliko sekundi, a zatim ih sklonite. Nakon dvije minute zatražite od njega da vam nabroji pet predmeta koji su bili na stolu. Predškolska djeca također vole i knjige u kojima se nešto traži, slagalice, labirinte i slične igre.&nbsp;&nbsp;Dijete se mora odmoriti od svih svojih aktivnosti: ne mora spavati, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. 
Stvari koje se rade tokom dana moraju biti jasno određene, ali tako da se pravila mogu mijenjati. Objasnite djetetu da je bolje da teške i zahtjevne zadatke radi ujutro, a lakše poslijepodne. 
Djeca koja prijepodne piju mnogo tečnosti uspješnija su i imaju bolje rezultate od one djece koja to ne rade, pokazala su istraživanja. 
Kod neke djece koja se ne mogu koncentrirati uzrok mogu biti problematični porodični odnosi ili zdravstveni problemi. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. Pedijatri i terapeuti mogu uraditi testove koji će roditeljima objasniti o čemu se radi.

Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi

Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju

Igrom do pažnje: Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje

Jesu li dodaci za kupanje potrebni bebama?&nbsp; - Najprije najvažnije: najbolje sredstvo za njegu bebe je <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/504497/beba-i-kupanje-nocna-mora-ili-uzivanje">topla voda</a>. Zdrava bebina koža ne treba nikakve dodatke za kupanje jer sapuni i pjene za kupanje dodatno isušuju kožu. Ako djeca već imaju suhu kožu, moguće je vodi za kupanje dodati dvije do tri kapi ulja pšeničnih klica. Jednako su dobra i posebna ulja za kupanje. 
Je li površno pranje dovoljno?
- Da, jer bebe nisu prljave. Dovoljno je da svoje dijete nježno izribate frotirskom krpicom za pranje tijela bez sapuna. Ako dijete ima suhu kožu, možete ga nakon kupanja namazati nekom neparfimiranom kremom za bebe.
Kako njegovati nadraženu bebinu guzu?
- Najbolje bi bilo uopće ne dopustiti da se razvije pelenski osip, odnosno dermatitis izazvan pelenama. Često previjanje i temeljito čišćenje vodom pogoduju nadraženoj guzi. 
Najbolje je guzu ispirati pod mlazom vode. Ako ste na putu, praktične su vlažne maramice. Ako beba ima nadraženu guzu, trebali biste je češće puštati bez pelena, a nadražena mjesta njegovati nevenovom kremom. 
Pazite da se na rubu guze ne stvore mali crvenkasti čvorići. U tom slučaju može biti riječ o gljivičnoj infekciji kojoj jako pogoduje topla i vlažna okolina pelene. Potražite savjet liječnika.
&nbsp;Koliko dugo se beba smije kupati?
- Budući da je bebina koža debljine jedne petine kože odrasle osobe, ona je jako osjetljiva. Stoga se vrijeme kupanja od deset do dvanaest minuta u prvoj godini života ne smije prekoračiti. 
Pritom voda ne smije biti toplija od 36 stepeni, a nije nužno kupati bebu češće od jednom do dvaput sedmično. Jer, to je vrijeme kada pupak treba zacijeliti. Prilikom kupanja beba bi mogla zaraditi infekciju. 
Mala djeca, starija od godinu dana, mogu u vodi ostati duže, a smiju čak i u klorirane bazene. No, ako djetetu zbog klora u vodi izbije iritacija ili ako ima posebno osjetljivu kožu - kao što je to slučaj sa neurodermitisom - sačekajte s bazenom dok dijete malo ne poraste.
Šta se može napraviti protiv jakog prhutanja?
Debeli, ljepljivi sloj prhuta koji se kod mnogih beba stvori na koži glave mnogim majkama nije lijep. Ipak, razloga za brigu nema: perut ili tjemenica, kako se zove kod beba, posve je bezazlena i pojavljivat će se sve dok žlijezde lojnice ne počnu pravilno raditi. 
Ako ne želite čekati, možete na zahvaćenu površinu kože nanijeti ulja za bebe ili maslinovo ulje, pričekati da djeluje jedan sat, a zatim češljem oprezno odstraniti slojeve. Nakon toga glavicu isperite mlakom vodom.
Zašto moja beba ima bubuljice?
Za to su krivi hormoni, i to majčini. Majčini hormoni tokom trudnoće prelaze na bebu i sada se polako razgrađuju. Dok se to u potpunosti ne dogodi, stalno mogu nicati novi prištići. Protiv toga se ništa ne može napraviti, ne smije ih se niti istiskivati, nego jednostavno treba čekati dok se ne zaliječe.
Kako njegovati kosu bebe?
Bebama zapravo ne treba šampon. Njihova tanka kosa može se jednostavno oprati prilikom kupanja i njegovana je i čista sa ili bez uporabe sredstava za pranje kose. Tek kada kosa djeteta postane gušća, blagi šampon ima smisla. Dječiji šampon je blaži i ugodniji za bebinu kožu od sredstava za pranje kose za odrasle.
Koliko topla bi trebala biti kupka?
Tijelo vašeg djeteta tek od druge godine života regulira toplinu putem kože. Stoga je važno da je bebi prilikom kupanja toplo kako se golo tjelešce ne bi pothladilo. 
Optimalna temperatura iznosi ugodnih 25 stupnjeva uz zatvoren prozor. Neka djeca također uživaju kada ih se nakon kupanja suši fenom. To u svakom slučaju isušuje kožu i treba se primjenjivati samo povremeno. 
I oprez: na vrućem zraku djeca se opuštaju i ispražnjavaju mjehur. Kako - a to je problem posebno kod dječaka - mlaz urina ne bi pogodio fen, tokom sušenja donji dio tijela bebe prekrijte pelenom ili nekom malom maramicom.
Kako ću odrezati noktiće?
Bebe katkad imaju već oštre nokte kojima same sebi mogu nanijeti bolne i nelijepe ogrebotine. Mali, mekani nokti mogu se ukloniti posebnim, zaobljenim makazicama za bebe. To najbolje funkcionira dok beba spava. Tamne rubove ni u kojem slučaju nemojte čistiti vrhom turpije. To može povrijediti mekani prostor ispod nokta.
Kako mogu njegovati uši i oči?
Ušna školjka može se nježno istrljati tankom papirnom maramicom ili rubom ručnika. Štapići za uho su nepotrebni. Ako se na očima nalaze naslage ili krastice, vatu možete zarolati palcem i kažiprstom tako da dobijete oblik štapića. Uronite ga u iskuhanu, hladnu vodu i time očistite naslage.

Zdrava bebina koža ne treba nikakve dodatke za kupanje jer sapuni i pjene za kupanje dodatno isušuju kožu

10 pitanja o njezi bebe

Stasala je nova generacija<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/536376/ocevi-su-bioloski-programirani-da-pomognu-odgajati-djecu">očeva</a> koji nastoje ravnopravno učestvovati u djetetovom životu od prvoga dana. Prate trudnoću, prisustvuju porođaju, paze na novorođenče, igraju se s djecom, daju im savjete. Kako biste u toj roditeljskoj ulozi bili što uspješniji, donosimo nekoliko savjeta.&nbsp;&nbsp; U duhovnom smislu očevi moraju biti oslonac svojoj djeci. Djeca očekuju da budete gorostasi koji će ih čuvati i na koje će se moći osloniti te žele da budete čvrsti i jaki. Očevi su im kao stijena na koju će se uvijek moći osloniti. Zato budite prisutni u njihovim životima i u njihovim mislima. 
Ipak, očevi ne smiju biti preveliki da ne bi „usisali sav zrak iz sobe". Moraju naći dobar omjer zabrana i slobode te dati djeci dovoljno prostora za igru i razvoj. 
Zato nemojte uvijek biti onaj koji sve zna. Tri do četiri puta sedmično priznajte svom djetetu da ni vi ne znate uvijek sve odgovore. Recite mu ne znam ili možda. Ukoliko ste pogriješili u nečemu, svakako recite svojoj djeci da vam je žao. 
Mnogo očeva radi prekovremeno ili čak dva posla. Ali, ništa nije tako važno kao druženje s djecom. Potrudite se više biti s njima i uživati u zajedničkoj igri ili učenju. 
Nemojte biti kruti u svojim stavovima i postavljanju pravila. Samo zato što se ostatku svijeta ne sviđa vaš glas nemojte insistirati da uvijek sve mora biti po vašem. Postoji razlika između autoriteta i moći. Strogim stavovima samo ćete odgurnuti dijete od sebe. 
Ako niste pažljivi, neprestanim kupovanjem stvari svojoj djeci možete završiti na prosjačkom štapu. Vaše dijete ipak ne mora dobiti baš sve što poželi. Iako je istina da se novcem ne može kupiti sreća, njime se može kupiti puno drugih stvari, ali nemojte pretjerivati. 
Treba biti oprezan, ali ne i škrt. Od očeva se očekuje da budu pametni, stoga se ne ustručavajte potrošiti malo novca za sličice ako to vašeg sina čini sretnim i priuštite svojoj kćerki plesnu školu o kojoj sanja.

U duhovnom smislu očevi moraju biti oslonac svojoj djeci

Šta dijete očekuje od oca

Svako treće dojenče ima <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/528017/najcesce-greske-roditelja-koje-dovode-do-gojaznosti-djece">prekomjernu tjelesnu težinu</a>. Bucmaste bebe postaju male debeljuce, a gotovo polovica pretilih sedmogodišnjaka postaju pretile odrasle osobe.&nbsp; Što su u ranijoj dobi deblji, djeca imaju veću sklonost prema pretilosti pa tako zadovoljni tromjesečni bucko može postati utučeni mališan kojeg vršnjaci izbjegavaju.
Zbog svog punašnog izgleda takva djeca mogu imati brojne psihičke tegobe. Vršnjaci ih znaju izbjegavati i zadirkivati u školi, a s obzirom na to da više pate od odraslih, lakše gube samopoštovanje i sklonija su depresiji.
Pretilost obično definiramo kao prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva pa je tako pretilo dijete ono čija ukupna težina sadrži više od 25 posto masti kod dječaka i više od 32 posto masti kod djevojčica ili 120 posto od idealnog odnosa težine i visine.
Mjerenje kožnog nabora mnogo tačnije određuje masne naslage.Tijelo nagomilava mast povećanjem broja i obujma masnih ćelija. To je važno za kontrolu dječje pretilosti jer se masne ćelije stvaraju uglavnom u dječijem uzrastu. 
Broj i veličina masnih ćelija brže rastu kod pretile nego kod mršave djece pa takvi maleni na početku adolescencije već imaju više masnih ćelija nego što je potrebno.
Naučnici su otkrili pet različitih faktora povezanih s pretilošću. 
1. Najvažniji faktor u nastanku dječje pretilosti je pretilost roditelja, a ponajprije majke. To može potjecati od jakih genetskih predispozicija ili od načina života (nezdrave prehrane ili nedostatka fizičke aktivnosti).
2. Majke po tradiciji rano uvode šećer u prehranu, zatim zaslađuju sve što bebe piju jer smatraju da je tako ukusnije.
3. Sljedeći faktor je rano uvođenje nemliječne hrane. Većina majki misli da s nemliječnom hranom treba početi što prije, kako bi dijete bolje napredovalo. Međutim, prerano uvođenje čvrste hrane može dovesti do pretilosti. 
Dojenčad na umjetnoj prehrani prije će postati debeljuškasta. Jedan od razloga leži u sastavu majčinog mlijeka, koji je konstantan. Majčino mlijeko se tokom podoja mijenja pa na kraju sadrži znatno više masti nego na početku. 
Budući da masti imaju zasićujuću ulogu, dojenče gubi apetit i prestaje sisati. Toga u adaptiranom mlijeku nema pa bebe koje se umjetno hrane mnogo lakše dobivaju na težini.
Ako beba siše, ne treba je previše često dojiti jer bebe koje bi htjele često sisati ne rade to zbog gladi, već zbog ugode ili nesigurnosti. Najveći broj beba traži hranu svaka dva sata do uzrasta od dva mjeseca, a svaka tri sata do šest mjeseci. Nakon šest mjeseci dojenčad je zadovoljna s tri obroka i dvije užine.
4. Ako prestane jesti prije nego što isprazni bočicu, ne treba inzistirati da je dovrši. Jer takvo insistiranje je jedan od faktora povezanih sa pretilošću.
5. Čvrstu hranu ne treba uključivati prije šestog mjeseca. Nikako prije navršenih 12 mjeseci ne uključujte slatkiše. 
Što prije dojenče postane vitko dijete, veća je vjerovatnost da će imati optimalnu tjelesnu težinu u odrasloj dobi
Kao i kod odraslih, pretilost kod djece nosi brojne zdravstvene rizike kao što su bolesti srca i krvnih sudova, dječija hipertenzija, dijabetes, problemi sa zglobovima, a česte su i smetnje s disanjem tokom spavanja.&nbsp;

Najvažniji faktor u nastanku dječije pretilosti je pretilost roditelja, a prije svega majke

Zbog svog punašnog izgleda takva djeca mogu imati brojne psihičke tegobe

Bucmasta beba često je tromi školarac

Vrijeme je apstraktan pojam, "ne vidi" se, nije opipljivo, pa ga djeca teško razumiju. Zato nas često zasmijavaju rečenicama "juče ću ići u kupovinu" ili "sutra sam bio na bazenu".&nbsp;&nbsp; Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti. Najveća greška koju roditelji tada čine je dopuštati greške računajući da će sve doći na svoje kada dijete još malo odraste. 
Ali, poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja (vrtić, putovanje i slično). Zato, umjesto da čekate da dijete shvati poimanje vremena, pomozite mu da to što lakše savlada. 
- Kad god pogriješi, ispravite ga. Ne morate svaki put detaljno objašnjavati pojmove, ali je važno rečenicu koju izgovori ponoviti pravilno, uz što jednostavnija objašnjenja. 
- Nemojte lagati kada mu, na primjer, kažete "vraćam se za deset minuta", nego uvijek recite istinu. Manipulacija djetetovim nesnalaženjem u vremenu najveća je greška.
- Podsjećajte ga na nešto što se dogodilo, na primjer, ljetovanje ili zimovanje, što će pomoći da shvati pojam godišnjih doba. 
- Na konkretnim primjerima objasnite mu koliko nešto traje. Da bi dijete lakše shvatilo trajanje nekog vremenskog perioda poslužite se brojanjem. Na primjer, dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu brojite sekunde ili stepenike dok se penjete do stana. 
- Približite im pojam o vremenu tako što ćete objasniti pojmove dana i noći. Kada padne mrak to znači da je noć, a buđenje je znak da je jutro. Tako ćete dijete lakše naučiti i šta je juče, sutra ili danas. 
- Koristite vremenske odrednice u komunikaciji sa djetetom, čak i ukoliko ih ono ne razumije. 
Vrijeme ima značajnu ulogu i kada su u pitanju kazne. Važno je da dijete shvati koliko vremena mu je nešto zabranjeno, ali stručnjaci ne preporučuju da dajete preduge kazne. Preporučljiva kazna je tzv. "time out" kazna, odnosno ona kada dijete pošaljete u drugu sobu. Najbolje je da minuti odgovaraju djetetovim godinama (na primjer, ako ima tri godine isto toliko minuta treba provesti u drugoj sobi).&nbsp;&nbsp; Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije. Na primjer, nemojte reći "vraćam se sa posla za osam sati", već mu recite "dolazim poslije tvog ručka (ili prije nego što padne veče)".
Djetetu možete pomoći tako što ćete na kalendaru ispod svakog datuma napisati šta ste radili, ili ako svaki važan datum označite crvenim flomasterom (na primjer, rođendan ili dan u kojem će se raditi nešto lijepo i zabavno za dijete).&nbsp;&nbsp; Pred spavanje pogledajte kalendar i zamolite dijete da prebrojavanjem kockica unazad odredi kada ste bili, na primjer, kod nekog drugara, na šišanju ili u igraonici. 
Svakog jutra kada se probudite precrtajte prethodni dan, što će djetetu pomoći da shvati koliko je dana preostalo do nekog važnog događaja, kao i da se on ravnomjernim tempom približava.

Poimanje vremena je od izuzetne važnosti već prilikom prvog djetetovog odvajanja od roditelja, bilo da je riječ o putovanju ili polasku u vrtić

Kada objašnjavate vremenski pojam, rukovodite se odrednicama koje dijete razumije

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Bol u grudima nije opasna

Zašto se bebe trzaju i u snu

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Bebe biraju igračke prema spolu

Kako ukinuti noćni podoj

Klizanje i padovi u kupatilu najveća su prijetnja djeci

Život uz ta slatka mala bića treba biti ispunjen ljubavlju i smijehom

Na dnevnom redu povrće: Na početku - mrkva, krompir, tikvice

Igrom do pažnje: Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje

10 pitanja o njezi bebe

Šta dijete očekuje od oca

Bucmasta beba često je tromi školarac

Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti

Svakodnevnica

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Bol u grudima nije opasna

Zašto se bebe trzaju i u snu

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Bebe biraju igračke prema spolu

Kako ukinuti noćni podoj

Klizanje i padovi u kupatilu najveća su prijetnja djeci

Život uz ta slatka mala bića treba biti ispunjen ljubavlju i smijehom

Na dnevnom redu povrće: Na početku - mrkva, krompir, tikvice

Igrom do pažnje: Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje

10 pitanja o njezi bebe

Šta dijete očekuje od oca

Bucmasta beba često je tromi školarac

Koliko je pet minuta, šta je sutra ili za sedam dana, djetetu nije lako objasniti