Maleni mnogo vremena provode trčeći i jureći za loptom, pa su i povređivanja 
češća. Ljekari upozoravaju da je pravovremena prva pomoć, koju mogu dati i sami&nbsp;&nbsp;roditelji, ključna. Kako postupati u slučaju različitih povreda.&nbsp;- Ukoliko dođe do povređivanja, najbolje je na ranu staviti samo čistu, sterilnu gazu, ili 
ukoliko u tom trenutku nemate gazu, čistu krpu. Potrebno je blago pritisnuti, jer će se tako&nbsp;&nbsp;zaustaviti krvarenje i spriječiti dalja kontaminacija rane.&nbsp;- Ranu ne ispirajte ničim, ne stavljajte pastu za zube, ulje, so, kafu, narodne lijekove, 
mehleme i slično, da ne biste zagadili ranu.&nbsp;- Ne nagađajte da li je rana za ušivanje ili ne, jer samo liječnik može to pravilno procijeniti. 
Često male povrede izgledaju bezazleno, a zapravo su vrlo ozbiljne. Dijete je, recimo,&nbsp;&nbsp;napravilo malu posjekotinu šake nožem, a pri tom je oštetilo tetivu. Ili, običan ubod na trn&nbsp;&nbsp;može dovesti do ozbiljnih komplikacija i trovanja.&nbsp;- Novi flasteri koji spajaju kožu mogu da budu od koristi kod određenih povreda, ali i za 
njihovu upotrebu treba konsultovati liječnika.&nbsp;-U slučaju opekotine, sa opečenog mejsta treba ukloniti garderobu i ranu staviti pod 
hladnu tekuću vodu, 10-15 minuta, poslije čega preko povrede možete staviti gazu ili čist&nbsp;&nbsp;čaršaf i odmah otići kod liječnika. Ne stavljajte ulje i so, pastu za zube, niti bilo kakve&nbsp;&nbsp;mehleme, već mjesto ohladite i odmah se javite liječniku!&nbsp;- Ukoliko dođe do preloma, odnosno situacije gdje ekstremitet može biti u nefiziološkom 
položaju, nemojte pokušavati da ga sami postavite u pravilan položaj, jer prilikom toga&nbsp;&nbsp;mogu nastati ozbiljna oštećenja okolnog tkiva.&nbsp;- Poslije zarastanja rane početi sa adekvatnom terapijom protiv ožiljaka. Najbolja iskustva 
zasad postoje sa gelovima koji mogu pospješiti zarastanje rane i ožiljak svesti na&nbsp;&nbsp;najmanju moguću mjeru.&nbsp;- Terapiju treba započeti što prije. Ukoliko je posjekotina u pitanju, terapija se započinje 
nekoliko dana po skidanju konaca, a kod opekotina - kada se stvori mlada koža.

Ranu ne ispirajte ničim, ne stavljajte pastu za zube, ulje, so, kafu, narodne lijekove,  mehleme i slično, da ne biste zagadili ranu

Ukoliko dođe do povređivanja, najbolje je na ranu staviti samo čistu, sterilnu gazu

Kako da pravovremeno zbrinete dječije povrede

1. Dajte djetetu bocu vode na prskanje i pustite ga da prska sve što želi oko kuće.&nbsp; 2. Koristite pjenu za brijanje u kadi pa će kupanje bilo zanimljivije.
3. Zapamtite da su lutke vašem djetetu jednako stvarne kao i bilo koja druga osoba koju zna. Poštujte taj „odnos".
4. Nabavite kućnog ljubimca. Djeci treba nešto da vole, a životinje donose mnogo ljubavi i korisne stimulacije.
5. Učinite zabavnijim odlazak u krevet tako što ćete oponašati marširanje do njega. Naučite dijete da koracima prati ritam, a vi pratite njega.
6. Iskoristite velike kutije i napravite mali pješčanik. Ako ga držite van kuće, zaštitite ga pokrivačem
7. Zajedno gradite tornjeve od plastičnih kockica. Uz zabavu, dijete će učiti o prostornim odnosima, ravnoteži i sličnom.
8. Kada se igra plastelinom, pokažite djetetu kako da napravi određene oblike i pomozite mu pri igri.
9. Djeca obožavaju crtati prstima. Da biste mu pružili to zadovoljstvo, ali poštedjeli sebe stresa, obucite dijete samo u pelenu, stavite ga u praznu kadu i pustite da se bavi stvaralačkim radom.

Koristite pjenu za brijanje u kadi pa će kupanje bilo zanimljivije

9 načina za igre bez granica

Poznato je da se pupčana vrpca sječe na rođenju i vezuje nekoliko centimetara od tijela, a&nbsp;komadić koji je ostao naziva se pupčani patrljak. On se vremenom sasuši i otpadne&nbsp;najčešće desetak dana poslije rođenja.&nbsp;&nbsp;Ipak, do tada ga treba pravilno njegovati kako se rana ne bi inficirala i da ne bi došlo do 
nepotrebnih komplikacija. Evo kako postupati:&nbsp;1. Odmotajte gazu koja je bila na pupku i na štapić od vate ili sterilnu kompresu gaze 
stavite neko dezinfekciono sredstvo pa očistite dio kože oko pupka.&nbsp;&nbsp;2. Zatim pređite na patrljak i čistite ga sve dok gaza ili štapić ne budu potpuno čisti. Ne 
brinite, vašu bebu to ne boli i mada patrljak liči na ranu ona ništa ne osjeća. Čak i ako&nbsp;&nbsp;plače, za to postoji neki drugi razlog, pa nemojte oklijevati da dobro očistite patrljak.&nbsp;3. Donedavno je bila praksa da se očišćen patrljak pokriva sterilnom, suhom gazom. 
Međutim, sada sve više pedijatara savjetuje da ne pokrivate pupak, jer se rana tako brže&nbsp;&nbsp;suši i zarasta.&nbsp;&nbsp;4. Također, savijte pelenu tako da ne pokriva pupak, jer ćete ga na taj način zaštititi od 
mokraće.&nbsp;Ako pupak vlaži ili ima okolno crvenilo ili granulom (bjeličastu tvorevinu) javite se pedijatru 
ili patronažnoj sestri. Ukoliko je patrljak otpao, a rana je i dalje upaljena moguće je da se&nbsp;&nbsp;radi o infekciji. Najčešće se pojavljuje crvenilo ili sekrecija, a problem se lako rješava&nbsp;&nbsp;odgovarajućom terapijom.&nbsp;Ukoliko pupak ne otpadne ni poslije dvije nedjelje, obavezno se javite liječniku. Događa se 
i da poslije otpadanja pupčanog patrljka ostane dio upaljenog tkiva, što će pedijatrijska&nbsp;&nbsp;sestra ili doktor očistiti štapićem natopljenim srebro-nitratom. Postupak je efikasan i&nbsp;&nbsp;bezbolan za bebu.&nbsp;Takođe, može se dogoditi i da poslije otpadanja pupka ostane mala kila (hernija). Pedijatri 
najčešće puštaju da sama nestane, a hirurške intervencije potrebne su samo u rijetkim&nbsp;&nbsp;situacijama. Važno je da ne pritiskate kilu i pokušavate da je "uvučete" u pupak, jer će ona&nbsp;&nbsp;sama postepeno nestajati.&nbsp;

Ljekari savjetuju da se pupak ne umotava kako bi rana što prije zarasla

Otpadne najčešće desetak dana poslije rođenja

Pupak bebu ne boli

Bebe imaju vrlo osjetljivu kožu. Mnoge pate od pelenskog osipa i drugih oblika nadražene kože, pa je jako važno šta dolazi u kontakt s njom. Kada birate odjeću za bebu kupujte onu od pamuka jer će joj biti toplo, a pošto ovaj materijal dopušta koži da diše manje su šanse da će joj biti prevruće. 
Kako biste sebi olakšali, provjerite da li se odjeća koju kupujete može prati u mašini za veš.
Odjeću za bebu operite prije nego što joj je prvi put obučete. Tako će biti mekana i mirisna i očišćena od hemikalija koje se koriste tokom izrade. 
Koristite deterdžent i omekšivač za osjetljivu kožu kako biste spriječili iritacije i alergije. Možete razmotriti i korištenje nekih prirodnih sredstava za pranje koje možete kupiti ili napraviti.
Bebinu odjeću možete prati s ostalim rubljem. Ako koristite pamučne pelene perite ih odvojeno. 
Sva pravila za pranje odjeće odraslih važe i za bebinu. Zatvorite sve rajfešluse i zakopčajte dugmiće kako se odjeća ne bi rastegla, te obojenu i šarenu odjeću perite odvojeno.

Možete razmotriti i korištenje nekih prirodnih sredstava za pranje koje možete kupiti ili napraviti

Odjeću za bebu operite prije nego što joj je prvi put obučete

Ovaj deterdžent koristite za bebinu odjeću

Kada beba stigne u dom, preplavljeni ste ljubavlju i oduševljenjem i strepite nad svojim najvećim blagom. Nekad se i najjednostavniji zahvati čine teškim, pa čak i nemogućim. Pokušat ćemo vam olakšati prve kontakte s djetetom.&nbsp; Mada mnoštvo stvari roditelji mogu naučiti i uraditi oslanjajući se na instinkte, postoje stvari o kojima treba povesti računa čak i kada su u pitanju svakodnevne i naizgled jednostavne stvari poput nošenja i držanja djeteta. 
To nije samo način da prenesete bebu s jednog mjesta na drugo, već i aktivnost koja stvara i jača vezu između nje i vas. Beba u zagrljaju osjećat će se sigurno i ugodno, a takav blizak dodir ima čak i povoljno djelovanje na razvoj i zdravlje bebe pa trebate podsticati i ostale članove porodice da tako grade kontakt sa njom.
Podizanje i nošenje bebe nije nauka, ali nekoliko pravila mogu pomoći u uvježbavanju tog „zadatka". 
- Kada beba leži na leđima, podignite je tako što ćete jedom rukom pridržati glavicu, a drugom stražnjicu ili jednostavno uhvatite je ispod pazuha. Držite je tako da joj glava bude na području vašeg lakta, a drugom rukom je obgrlite. 
- Mnoge bebe, ali i mala djeca udobno spavaju u ovom položaju koji je i odličan za razvijanje prisnosti s vašim novorođenčetom. Kada stariju djecu učite kako sigurno držati bebu, ovo je dobra tehnika. 
- Bebu možete držati i naslonjenu na rame dok jednom rukom pridržavate njena leđa i vrat, a drugom pružate oslonac. Ovako naslonjena može čuti otkucaje vašeg srca, koji djeluju smirujuće.
- Kada beba ima problema s gasovima, držite je tako da leži potrbuške na vašoj podlaktici, a drugom rukom je pridržavajte. 
- Nešto starije bebe koje same mogu držati glavicu uspravnom možete nasloniti na svoj kuk i pridržavati jednom rukom, a drugom možete raditi nešto drugo.
- Sve ove stvari vremenom će preći u rutinu. O nekoliko stvari o kojima za to vrijeme morate povesti računa. 
- Kako god držite bebu, obavezno joj pridržavajte glavu. Kod novorođenčeta ona je teža od ostatka tijela pa je ne može samo držati uspravno. 
- Bebu je bolje držati što bliže tako da može osjetiti vaše disanje i otkucaje srca što će pomoći da se reguliraju i njeni.
- Nikada ne podižite i spuštajte bebu previše naglo.&nbsp; 
- Nikada ne tresite bebu! To može uzrokovati povrede vrata i glave.
- Kada nosite bebu, opreznije se krećite, obratite pažnju na stvari na koje biste se mogli spotaći ili udariti bebinom glavicom.
- Vodite računa da bebina glava ne padne na njena prsa, jer to može otežati disanje.
- Obratite pažnju da tokom nošenja beba ne hvata i uzima stvari koje joj trebaju biti van dosega.
- Nemojte trčati dok nosite bebu jer takvi nagli pokreti mogu izazvati probleme s njenom kičmom i nervnim sistemom.
- Dok držite bebu možete je nježno njihati ili joj pjevušiti. To će je smirivati i pomoći da zaspi.
- Želite li joj pružiti dodatnu udobnost, preko ruke na koju je naslonite možete staviti jastuče ili peškir ili dekicu.
Nemojte brinuti da će previše nošenja razmaziti dijete. Bebi je tjelesni kontakt izuzetno važan za emotivni i psihološki razvoj, pruža joj stimulaciju i osjećaj sigurnosti. Interakcija će također jačati vezu između vaše bebice i vas.

To nije samo način da prenesete bebu s jednog mjesta na drugo, već i aktivnost koja stvara i jača vezu između nje i vas

Bebu je bolje držati što bliže tako da može osjetiti vaše disanje

Podizanje i nošenje bebe nije nauka, ali nekoliko pravila može pomoći u uvježbavanju tog „zadatka"

Balkoni, terase i dvorišta zaista nose neke ozbiljne opasnosti za malo dijete. S nekoliko&nbsp;&nbsp;koraka možete spriječiti ozbiljnije nesreće. Jedna od opasnijih stvari jesu same ograde.&nbsp;&nbsp;Ako je razmak između dijelova ograde dovoljno širok da se dijete može provući ili&nbsp;&nbsp;progurati glavu, obavezno ogradu prekrijte nekim čvrstim materijalom poput plastike,&nbsp;pleksiglasa, bambusa itd.&nbsp;Ako su rešetke na ogradi horizontalne, dijete se lako može&nbsp;penjati uz njih, stoga je važno da to onemogućite te da ih osigurate s unutrašnje strane.&nbsp;&nbsp;Imate li drvenu ogradu, možete u praznine zakovati dodatne letvice. Druga opasnost su 
stepenice. Napravite vrata na početku stepenica tako da dijete ne može silaziti, odnosno&nbsp;&nbsp;penjati se bez vašeg nadzora. Osigurajte sva vrata koja vode napolje koristeći brave koje&nbsp;&nbsp;djeca ne mogu otvoriti.

Imate li drvenu ogradu, možete u praznine zakovati dodatne letvice

S nekoliko  koraka možete spriječiti ozbiljnije nesreće

Ovako možete zaštititi djecu od pada sa balkona

Dolazak bebe je jedan od najradosnijih događaja. Ipak, umor i neispavanost otežavaju vam da uživate u tim posebnim trenucima. Evo nekoliko savjeta roditelja koji su uspjeli izaći na kraj s problemom neispavanosti.&nbsp; 1. Dok dojite dijete možete sebi priuštiti manji odmor tako što ćete pomoću pumpice za mlijeko ispumpati određenu količinu mlijeka prije nego odete na spavanje. Lezite ranije, recimo oko devet navečer, neka muž bebi da sljedeći obrok, a vi preuzmite hranjenje u ranim jutarnjim satima.
2. Pronađite kolijevku koju možete ljuljuškati. Namjestite je tako da je i ležeći možete njihati. Naprimjer, svežite uže oko kolijevke, ali tako da ga beba ne može dohvatiti, i priuštite sebi malo odmora dok uspavljujete bebicu.
3. Opskrbite se užinama koje daju dosta energije. Hrana bogata kalorijama i 
bjelančevinama može nadoknaditi dio snage izgubljene nespavanjem.&nbsp;4. Roditelji mogu podijeliti dežure. Neka jedno od vas bude zaduženo za hranjenje jedne, a drugo naredne noći. Nije ugodno, ali je poštena taktika "preživljavanja". Podijeliti obaveze možete i na smjene. Neka jedno dežura prvi dio, a drugo ostatak noći.
5. Kada umor dosegne granicu izdržljivosti, možete napraviti ponešto ekstreman potez. Neka roditelj koji dežura s bebom spava u odvojenoj sobi od onog koji je na pauzi. Tako ustajanja i hranjenja neće ometati zasluženi san.
6. Pokušajte, bar ponekad, ići na spavanje kad i beba. Barem nekoliko noći zaboravite na sve zaostale obaveze i uhvatite malo više sna.
7. Pokušajte smjestiti bebu da spava sa vama u krevet, uz sve potrebne mjere 
predostrožnosti. Moguće je da beba mirnije spava uz vas, nego u kolijevci.

Dolazak bebe je jedan od najradosnijih događaja

Pokušajte, bar ponekad, ići na spavanje kad i beba

Kako se riješiti umora i iscrpljenosti zbog neprospavanih noć

Djeca lako i brzo dobiju proliv, što nije nista neobično ili opasno. Ali, što je dijete mlađe,&nbsp;&nbsp;to treba brže reagirati. Kada dođe do infekcije sluznice crijeva, probava više ne&nbsp;&nbsp;funkcionira, dolazi do smetnji u apsorpciji hrane, dijete gubi previše tečnosti i neophodnih&nbsp;&nbsp;minerala, može dehidrirati.&nbsp;Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne. Dvije 
trećine proliva kod male djece prouzrokovane su virusnom infekcijom.&nbsp;&nbsp;Proliv u prvoj godini života može biti opasan, jer mala djeca ne mogu brzo nadoknaditi 
izgubljenu tečnost. Jak proljev može već nakon šest sati dovesti do teškog dehidriranja&nbsp;&nbsp;male djece.&nbsp;&nbsp;Djeca koja isključivo doje imaju prirodno češću i mekšu stolicu. Ali, proljev je mnogo 
vodeniji od obične mekše stolice, ima jak i neugodan miris, a djeci je često istovremeno i&nbsp;&nbsp;muka ili povraćaju.&nbsp;&nbsp;
Ukoliko se pored proliva javi i povišena temperatura, posebno kod beba u prvim&nbsp;&nbsp;mjesecima života, ako proljev traje duže od dva dana ili ako istovremeno beba i povraća,&nbsp;&nbsp;obavezno je odvedite ljekaru.&nbsp; 
Uz to, najvažnije je nadoknaditi izgubljenu tečnost. Znači, dijete treba što više piti, najbolje 
vodu ili čaj, a male bebe treba i dalje dojiti. Nemojte davati kravlje mlijeko, voćne sokove ili&nbsp;&nbsp;limunade, jer to opterećuje crijeva.&nbsp;Bolje je djetetu dati više malih nego jedan obilan obrok. Izbjegavajte jake začine, masnu 
hranu i slatkiše. Bebama koje ste počeli dodatno hraniti, najbolje je dati ispasirani krompir.&nbsp;&nbsp;
Majke mogu i trebaju dalje dojiti, jer je majčino mlijeko najbolja hrana, a bebe koje se&nbsp;&nbsp;hrane flašicom trebaju i dalje dobivati normalne obroke.&nbsp;&nbsp;Kada dijete odbija tečnost, odmah otiđite liječniku, da bi se izbjeglo dehidriranje i ozbiljne&nbsp;&nbsp;posljedice gubljenja tečnosti. U apotekama možete kupiti elektrolite koji rastopljeni u vodi&nbsp;&nbsp;nadoknađuju izgubljene minerale i soli.&nbsp;&nbsp; 
Probiotici su također dobri i za vrijeme proliva, jer pozitivno djeluju na obnovu flore 
crijeva i ubrzavaju liječenje.&nbsp;

Dvije   trećine proliva kod male djece prouzrokovane su virusnom infekcijom.

Najvažnije je nadoknaditi izgubljenu tečnost

Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne

Veliki broj roditelja susreo se s problemom grčeva (kolika) kod beba. Tokom prvih nekoliko 
mjeseci bebinog života pojava grčeva je učestala.&nbsp;Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz grčenje,&nbsp;&nbsp;privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem šačica.&nbsp;&nbsp; Takvi napadi su iznenadni, stomačić je napet i osjetljiv. Napad može trajati satima, a 
obično prestaje nakon stolice, ispuštanja gasova ili usljed velike iscrpljenosti bebe.&nbsp;Grčevi se javljaju krajem prvog mjeseca i mogu potrajatii do četvrtog mjeseca.&nbsp;- Nezrelost crijeva koja ne mogu dovoljno svariti mlijeko;
- Povećana količina progutanog vazduha prilikom dojenja, a naročito kod hranjenja na 
flašicu. Ovo je naročito izraženo kod dojenčadi koja halapljivo sisaju;&nbsp;- Fiziološka nepodnošljivost laktoze (mliječnog šećera) koja dovodi do pojačanog 
stvaranja gasova;&nbsp;- Razvoj digestivnog trakta (pojačani rad crijeva) i centralnog nervnog sistema (pojačana 
razdražljivost);&nbsp;- Neurohormonalna nezrelost;
- Emocionalna napetost majke i stresna situacija u porodici;
- Grčevi se javljaju ranije, oko druge sedmice života, ako je dijete na adaptiranom mlijeku. 
Kod beba koje su dojene, kolike nastaju oko šeste sedmice. Grčevi su češći ako su dojilje&nbsp;&nbsp;uplašene, ako su doživjele stres tokom trudnoće ili ako dojilja puši.&nbsp;- Ako dijete doji, vodite računa da zahvati cijelu bradavicu, s oreolom. Kod čestih i kratkih 
dojenja dijete uglavnom posisa prvo mlijeko iz dojke, koje je bogatije ugljikohidratima.&nbsp;- Ugljikohidrati stvaraju veću količinu gasova i vare se brže nego drugo mlijeko koje sadrži 
više masnoće. Zato je preporučljivo dojenje samo iz jedne dojke, sve dok beba sama ne&nbsp;&nbsp;ispusti dojku i ne bude sita.&nbsp;- Promjena položaja pri dojenju (ležeći, sjedeći, stojeći) umanjuje učestalost grčeva.
- Dojilje koje imaju prekomjerni refleks otpuštanja mlijeka (prebrz dotok prevelike količine 
mlijeka koje izaziva kašalj, zagrcavanje i nemir), trebaju početi dojiti prije nego što beba&nbsp;&nbsp;postane uznemirena zbog gladi, jer naglo i energično hvatanje bradavice može uzrokovati&nbsp;&nbsp;snažan refleks otpuštanja mlijeka.&nbsp;- I prespori dotok mlijeka uzrokuje grčeve. U tim slučajevima lagano pritisnite dojku za 
vrijeme dojenja. Ako ništa ne pomaže, možete ponuditi majčino mleko na flašicu.&nbsp;- Na pola obroka podignite dijete na svoje rame i upotpunosti ga ispružite u uspravni 
položaj. Ako ostane pognuto prema naprijed, teže će izbaciti višak vazduha.&nbsp;- Nježno lupkajte bebu po leđima. Nakon jela postavite bebu uspravno u sjedalicu ili na 
tvrdi jastuk još 45 minuta da bi mjehurići isplivali prema vrhu želuca.&nbsp;- Nježno masirajte bebin stomačić u pravcu smjera kazaljke na satu. 
Najvažnije je da prije borbe s kolikama pedijatar otkloni sumnju da je uzrok plača i grčenja&nbsp;&nbsp;bolest ili neki drugi mogući razlog.&nbsp;&nbsp;Bitno je napomenuti da su kolike prolazne tegobe koje ne ostavljaju trajne posljedice na 
dijete, ali mogu izazvati ogromnu količinu stresa kod roditelja i drugih članova porodice&nbsp;&nbsp;koji se o bebi staraju.&nbsp;&nbsp;Grčevi se najčešće javljaju kasno poslije podne ili navečer, tokom ili nakon hranjenja. 
Grčevi obično spontano prestaju do kraja trećeg ili četvrtog mjeseca.&nbsp;- Stavljati dijete na stomak dok traju grčevi. To ga može smiriti u jednom trenutku, ali 
nakon toga stanje se može dodatno pogoršati. Dojenče tako može progutati dodatnu&nbsp;&nbsp;količinu zraka, a da pri tom fermentacija mlijeka u crijevima poveća bolove u stomaku.&nbsp;- Mijenjati vrste adaptiranog mlijeka bez savjetovanja s pedijatrom. Samo pedijatar može 
dati pravi savjet koje mlijeko treba koristiti s obzirom na sve okolnosti. Često mijenjanje&nbsp;&nbsp;mlijeka, ako dijete dobro napreduje i nema nikakvih drugih smetnji u vidu povraćanja ili&nbsp;&nbsp;proliva, nije preporučljivo.&nbsp;

Kada se napad grčeva javi i potpuno zdravo dijete iznenada počinje plakati, uz  grčenje, privlačenje nožica prema stomačiću, crvenilom ili bljedilom lica i stiskanjem  šačica

Grčevi - neugodni i bezopasni

Malo je roditelja koji za stolom u vrijeme ručka, doručka ili večere nisu prošli kroz mučno&nbsp;&nbsp;ubjeđivanje s djetetom da pojede obrok. Maleni koji odbija hranu, čini se, vječiti je&nbsp;&nbsp;problem. Međutim, ukoliko dijete normalno raste i razvija se, nema mjesta panici.&nbsp;Pedijatri tvrde da se roditelji trebaju naviknuti na to da im dijete samo okusi jelo za stolom i 
ostavi ga nakon jednog zalogaja. Ipak, ima slučajeva kada se treba ozbiljno zabrinuti i&nbsp;&nbsp;potražiti pomoć.&nbsp;&nbsp;Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše. To su samo 
neki od načina da maleni skrenu pažnju na sebe.&nbsp;Kada za stolom kaže „ne!", dijete na svoj način pokušava reći „danas protestujem!".&nbsp;&nbsp;Šta se najčešće krije iza takvih situacija? Nekada se odbijanje hrane javlja iznenada i tada 
je trenutak da se roditelji zapitaju, šta se to dešava u životu njihovog mjezimca. Psiholozi&nbsp;&nbsp;tvrde da je možda došlo do nesuglasica djeteta s roditeljima.&nbsp;&nbsp;Ili možda tata i mama za vrijeme obroka pričaju o stvarima, kao što su politička situacija, 
novac, kućni problemi. A, možda naprotiv za vrijeme obroka vlada potpuna tišina jer se&nbsp;&nbsp;roditelji drže tradicionalnih običaja da se za vrijeme jela ne priča.&nbsp;&nbsp;Dešava se čak da za vrijeme doručka ili ručka tata čita novine, a mama gleda omiljenu 
seriju na televiziji.&nbsp;&nbsp;Dijete će tako, odbijanjem hrane pokušati natjerati roditelje da obrate pažnju na njega. 
Takvi signali koje šalje dijete ne bi trebali ostati neprimijećeni. Psiholozi savjetuju da&nbsp;roditelji provode što više vremena s djecom, da im pokažu da ih vole isto kao i ranije i da&nbsp;&nbsp;se nisu promijenili.&nbsp;&nbsp;Tata i mama ne smiju griješiti i djetetu kada odbija jesti u zamjenu nuditi grickalice i 
slatkiše. Time neće popuniti nedostatak ljubavi. Malenima je potrebno nešto sasvim&nbsp;&nbsp;drugo. Na prvom mjestu to je više vremena i druženja s roditeljima.&nbsp;To ne znači da mama i tata moraju provesti čitav dan s djecom. Dovoljno će biti da dva-tri 
puta sedmično popodne posvete malenima.&nbsp;

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu ili one koja pak jedu previše

Sve je više djece koja potpuno odbijaju hranu

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Iznenađujuće, zamotavanje bebe u dekicu nije najbolji način da novorođenčetu bude&nbsp;&nbsp;udobno. Prema višegodišnjim istraživanjima, prakticiranje njege koža na kožu, odnosno&nbsp;direktnog kontakta kože djeteta i roditelja, bolji je način za smirivanje novorođenčeta i&nbsp;njegovu udobnost.&nbsp;- Naša tijela imaju nevjerovatnu sposobnost podizanja tjelesne temperature&nbsp;&nbsp;novorođenčeta i njenog održavanja na pravom nivou - kaže prof. dr. Gene Krantson&nbsp;&nbsp;Anderson s Univerziteta u Klivlendu.&nbsp;Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci, a bebe koje se tako 
čuvaju manje plaču, duže spavaju i lakše se privikavaju na dojenje.&nbsp;Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt 
između kože djeteta i roditelja. Dijete odjeveno samo u pelene nježno prislonite na gola&nbsp;&nbsp;prsa u uspravnom položaju.&nbsp;&nbsp;Ovaj vid njege često se koristi kod prijevremeno rođenih beba, jer blizak kontakt s 
roditeljem regulira djetetovu tjelesnu temperaturu, rad srca i disanje.&nbsp;&nbsp;Zvukovi majčinog srca slični su onima u maternici, a kontakt koža-koža uzrokuje 
emocionalni i mentalni razvoj bebe. Prijevremeno rođena djeca imaju probleme s&nbsp;&nbsp;koordinacijom disanja i radom srca, a istraživanja su pokazala da se na ovaj način&nbsp;&nbsp;pomaže djetetu.&nbsp;&nbsp;Dodir majčine kože s novorođenčetovom pokazao se djelotvornim u smanjenju bolova 
djeteta u tri istraživanja. Kraće vrijeme oporavka uz ovakvu njegu je važna pomoć u&nbsp;&nbsp;održavanju djetetovog zdravlja.&nbsp;Istraživanja su pokazala da su se zagrljene bebe oporavile od bolova za minutu i po, dok 
su bebe koje su bile u inkubatoru trebale više od tri minute.&nbsp;Ako držite dijete na goloj koži, to će mu pomoći pri stabilizaciji rada srca i regulaciji&nbsp;&nbsp;tjelesne toplote. Bolje će spavati, manje plakati, a čak mu se može i brže razvijati mozak.&nbsp;&nbsp;Ako vaše dijete ne doji od početka, dodir kože može pomoći da beba počne dojiti. Njega&nbsp;&nbsp;koža na kožu, naravno, može se koristiti sa sličnim prednostima i kod beba rođenih nakon&nbsp;&nbsp;termina.&nbsp;

Njega koža na kožu je način čuvanja novorođenčeta tako da postoji direktan kontakt   između kože djeteta i roditelja

Takav bliski kontakt naročito pomaže prijevremeno rođenoj djeci

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Bebe najčešće dobivaju prve zubiće između četvrtog i osmog mjeseca života, ali nije&nbsp;&nbsp;rijetkost da zubići ne izrastu ni do prve godine. Broj beba koje se rode sa zubićem ili im&nbsp;&nbsp;oni izrastu tokom prva četiri mjeseca života je manji.&nbsp;Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko 
će ih boljeti i kako će to podnijeti. Ponekad se kod beba i nekoliko sedmica unaprijed vidi&nbsp;&nbsp;da im raste zub jer se na tom području stvorilo crvenilo, pa čak i mala izbočina, dok kod&nbsp;&nbsp;druge djece nema nikakvih zakova tako dugo dok ne vidite da je zubić izašao.&nbsp;Naravno, rast bebinih zubića sigurno je povezan s genetikom, tako da ako su vama i/ili 
ocu zubići izašli kasnije, velike su šanse da će tako biti i s vašom bebom, i obrnuto.&nbsp;&nbsp;Sveukupno, vašoj bebi će do četvrte godine izrasti 20 zubića, iako većina djece do 
navršene treće godine života dobije sve zube.&nbsp;&nbsp;- Razdražljivost: Kako kreću izbijati na površinu, zubi postaju sve oštriji, pa su zbog toga 
desni bebe najčešće upaljene i osjetljive, na šta beba reagira plačem ili razdražljivošću.&nbsp;Bol takve vrste najčešće se javlja pri izlasku prvih zubića i eventualno tokom rasta 
sjekutića, jer su mnogo veći nego zubi koji su do tada izrasli.&nbsp;Razdražljivost može biti i povezana s osjećajem prvih zuba, na koje beba nije naviknuta, 
pa tek uči živjeti s njima.&nbsp;&nbsp;- Bale: Sa tri ili četiri mjeseca beba počinje baliti više nego ranije. Previše sline može 
izazvati povremeno kašljanje i grgljanje. Ali, ne trebate se previše brinuti zbog toga ukoliko&nbsp;&nbsp;je sve ostalo uredu s bebom i ukoliko ona ne pokazuje druge znake prehlade ili bolesti.&nbsp;&nbsp;- Osip po bradi: Kontakt sline s bradom može izazvati iritaciju. Ako se pojavi takav osip, 
pokušajte bebu brisati mekanom gazom kako ne biste još više iritirali kožu.&nbsp;&nbsp;- Ugrizi i nagrizanje: Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet koji joj dođe pod 
ruku. Pritiskom ugriza beba smanjuje pritisak koji se stvara u desnima. Kupite igračke koje&nbsp;&nbsp;su namijenjene baš za to i redovno ih perite.&nbsp;&nbsp;- Rijetka stolica ili proljev: Rast zuba djeluje i na bebinu psihu tako da se može dogoditi da 
dobije rijetku stolicu ili proljev. Neki to čak povezuju s velikom količinom progutanih bala&nbsp;&nbsp;koje razrjeđuju stolicu.&nbsp;&nbsp;- Povišena temperatura: Blago povišena temperatura može biti jedan od znakova zubića. 
Neki roditelji i pedijatri će se složiti oko te činjenice, neki neće. Na vama je da procijenite i&nbsp;&nbsp;da se eventualno posavjetujete s pedijatrom, ukoliko beba ima blago povišenu&nbsp;&nbsp;temperaturu duže od dva dana.&nbsp;&nbsp;- Loš san: Zbog bola koji beba može osjećati tokom dana i noći, teže joj je zaspati i održati 
san, pa je buđenje zagarantirano.&nbsp;&nbsp;- Simptomi prehlade: Prilikom izlaženja zubića, kod neke djece mogu se javiti simptomi 
prehlade, kao što je curenje iz nosa i slično, ali to može biti povezano sa stvarnom&nbsp;&nbsp;prehladom, jer beba često drži ruke u ustima, što povećava mogućnost unosa bakterija.&nbsp;&nbsp;

Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni   koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti

Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Svaki roditelj zna da su djeca najbolji imitatori i često su sklona ponavljanju ponašanja i&nbsp;&nbsp;pokreta svojih mama i tata. Zato je važno paziti na to što se govori, kako se djeluje i šta se&nbsp;&nbsp;čini pred njima.&nbsp;&nbsp;Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja i okoline u kojoj odrastaju, pa ih zato&nbsp;morate držati podalje od onoga što bi im moglo pokvariti tjelesni i mentalni razvoj u&nbsp;budućnosti. Koji su to zabranjene stavke?&nbsp;1. Svađa i tučnjava. Bez obzira na uzroke, svađanje i nasilje u porodici ne bi smjeli imati 
mjesta. Djeca kada vide oca kako tuče majku imat će strašne psihičke ožiljke, a vrlo je&nbsp;&nbsp;vjerovatno da će se i sama slično ponašati kad odrastu.&nbsp;&nbsp;Djeca koja svjedoče takvom ponašanju postaju agresivna, tjeskobna, često i pretjerano&nbsp;povučena. To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih&nbsp;rješavati i sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi.&nbsp;2. „Romantično opuštanje". Važno je povući jasnu crtu između seksualno nabijenog i&nbsp;&nbsp;normalno privrženog ponašanja. 
Prvo šteti, a drugo donosi korist. Određene geste kao što su grljenje, držanje za ruke,&nbsp;&nbsp;naslanjanje na rame partnera pokazatelji su da roditelji imaju zdravu vezu. 
Ali, demonstracija seksualnog uzbuđenja u dječijem umu izgleda kao zlostavljanje. Šteta&nbsp;&nbsp;po dječiji um može biti ogromna.&nbsp;3. Psovanje. Psovke nije uvijek lako izbjeći, naročito kada ih ljudi svakodnevno koriste u&nbsp;&nbsp;svom govoru i ne pridaju im veliku važnost. Ali, one nisu društveno prihvatljive. Zato, ako&nbsp;ih djeca redovno slušaju, dobit će pogrešan dojam o izražavanju u javnosti.&nbsp;4. Gledanje nasilnih i eksplicitnih programa. Ako želite gledati filmove sa spomenutim&nbsp;&nbsp;sadržajima, bolje je da djeca nisu oko vas. Ona su premlada da bi shvatila šta se zbiva te&nbsp;da bi podnijela necenzurirane scene koje mogu naštetiti njihovom mentalnom razvoju.&nbsp;Propušteno vrijeme kompenzirajte odlaskom s djecom u zoološki vrt, muzej ili park.&nbsp;&nbsp;Današnja su djeca odmalena izložena televiziji i internetu pa je važno da redovno&nbsp;&nbsp;kontrolirate kakvom sadržaju su izložena.&nbsp;&nbsp;Brojni su slučajevi u kojima su se djeca ozbiljno povrjeđivala, pa čak i ginula, pokušavajući&nbsp;izvesti viđeno na televiziji i internetu. Rizik od povećane agresivnosti kod djece nakon&nbsp;&nbsp;gledanja nasiljem nabijenih filmova sasvim je realan.&nbsp;&nbsp;Vulgarne scene pak mogu zbuniti djecu. Važno je da ih držite podalje od toga, bar dok ne&nbsp;budu sposobna sama razlučiti šta je ispravno, a šta nije.&nbsp; 5. Alkohol i duhan. Ako roditelji konzumiraju alkohol u pretjeranim količinama vrlo je 
izgledno da će ih djeca kopirati. Isto vrijedi i za cigarete. Ako to rade pred djecom, roditelji&nbsp;&nbsp;gube moralne temelje za zabranjivanje takvoga ponašanja. Osim toga, pasivno pušenje je&nbsp;štetno, a sigurno niko ne želi loše svojoj djeci.&nbsp;Nemoguće je biti uzoran model ako nema dosljednosti. Ako je roditeljima nemoguće&nbsp;prekinuti s cigaretama i alkoholom, bilo bi dobro da ih ne konzumiraju barem pred djecom.&nbsp;6. Laži. Roditelji često lažu i traže razne izgovore kad žele odgoditi sastanke, izbjeći&nbsp;&nbsp;posjete rodbine... Te sitne laži ne štete nikome. Ali, ako lažete pred djecom, šaljete poruku&nbsp;&nbsp;da su laži prihvatljive u rješavanju određenih situacija. Problem je što djeca nisu sposobna&nbsp;&nbsp;razlikovati ozbiljne od sitnih laži.&nbsp;&nbsp;Usto, roditelji su skloni laganju kako bi izbjegli sukobe, dječije suze i objašnjenja. Ali, djeca&nbsp;&nbsp;se uzdaju u roditelje da će im objasniti stvari onakvima kakve jesu, pa nije poželjno da im&nbsp;&nbsp;se serviraju laži.&nbsp;

To kako roditelji rješavaju probleme u vezi odrazit će se na to kako će ih rješavati i   sama djeca kad budu u istoj životnoj fazi

Djeca s lakoćom usvajaju određene navike roditelja

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Mnogi roditelji brinu kako će se njihovi maleni snaći u 
školskim klupama.&nbsp;&nbsp;Šta je bitno da znate o malenima prije nego što pođu u školu. Odgovori na ova pitanja&nbsp;pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna.&nbsp;&nbsp; - Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima?&nbsp;&nbsp;Kada ste prisutni i kad niste?
-Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?
- Zna li sarađivati, kontrolirati svoje ponašanje, čekati svoj red, saslušati drugog... šta radi 
ako ne dobije šta želi?&nbsp;&nbsp;- Ima li osjećaj empatije - zna li kako se drugi osjećaju..., zna li tražiti pomoć i dati je 
drugome...?&nbsp;- Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li govoriti pred grupom...?
- Zna li adekvatno procijeniti sopstvene sposobnosti: šta može, zna..., šta o sebi misli i 
svojim sposobnostima?&nbsp;&nbsp;- Zna li se igrati: djeca koja znaju osmišljavati svoju igru, pratiti suigrače u igri, 
upotrebljavaju svoju maštu - pripremljena su i za školsko učenje - znači mogu se staviti u&nbsp;&nbsp;položaj drugoga, pa i u položaj učenika.&nbsp;- Koliko je dijete samostalno? Odijevanje, briga o svojoj higijeni, pranje zuba, priprema 
doručka, korištenje kućnih uređaja... zna li put od kuće do vrtića ili škole?&nbsp;&nbsp;-Šta zna o zanimanjima svojih roditelja i rođaka?
- Koje biljke i životinje zna?
- Zna li ispričati neku priču?
Odgovori na ova i druga pitanja odredit će aktivnosti pripreme djeteta za školu. 
Ako mislite da im treba pomoć, najbolje bi bilo da im poboljšate znanja o neposrednom 
okruženju. Provjerite koliko stvarno znaju o svakodnevnim stvarima. Neka vam ispričaju&nbsp;&nbsp;nekoliko rečenica o najobičnijim kućnim predmetima, kućnim ljubimcima, svojim&nbsp;&nbsp;prijateljima.&nbsp;&nbsp;Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete. Kasnije se možete 
zabavljati otkrivanjem neobičnih zanimanja ili brojanjem koliko ljudi je učestvovalo da bi&nbsp;&nbsp;neki proizvod stigao do vaše kuće.&nbsp;&nbsp;Prije polaska u školu djetetov govorni razvoj mora biti na određenom nivou za usvajanje 
pismenosti, kao i njegova motivacija za učenje čitanja i pisanja. Postoje djeca koja&nbsp;&nbsp;spontano počnu čitati oko šeste godine, ali većina počne čitati nakon prvog polugodišta&nbsp;&nbsp;prvog razreda.&nbsp;&nbsp;Da biste obogatili djetetov rječnik koristite sve igre: Nađite riječ na slovo na slovo, brojite 
koliko glasova ima u riječi...&nbsp;&nbsp;Sve igre prstima, sjeckanje makazama, pravljenje, vajanje, origami, tangram, crtanje,&nbsp;&nbsp;nizanje perli odlična su vježba motorike šake.&nbsp;&nbsp;Podsjećanje na korištenje papira odozgo nadolje i slijeva nadesno, dovršavanje crteža su 
dovoljna priprema za buduće pisanje. Priprema u odnosu na uslove u kojima će dijete biti&nbsp;&nbsp;u školi.&nbsp;&nbsp;

Odgovori na ova pitanja pomoći će vam da ih bolje upoznate i da im pomognete, ukoliko im je pomoć potrebna

Bavite se zanimanjima s kojima se vi i dijete svakodnevno srećete

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

Djeca mogu spavati loše iz mnogo razloga - premorena su, hiperaktivna, imaju loše&nbsp;&nbsp;snove, pate od nekog poremećaja u razvoju... Stručnjaci tvrde da čak dvije trećine&nbsp;poremećaja sna traju duži vremenski period i zahtijevaju stručnu pomoć.&nbsp;&nbsp;Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina 
djece loše spava iz drugih razloga.&nbsp;&nbsp;Nekim ne prija previše svjetla u sobi ili im smeta buka. To nisu veliki problemi jer se 
rješavaju uvođenjem rutine, rituala i boljom organizacijom.&nbsp;&nbsp;Uredite djetetu dnevne aktivnosti tako da se pri kraju dana smiruje, izbjegavajte dinamične 
igre pred spavanje i intenzivna uzbuđenja u večernjim satima.&nbsp;&nbsp;Uvedite neku lijepu naviku koja će pratiti svaki odlazak u krevet. To može biti pjevanje 
uspavanke, čitanje bajke ili pričanje priče.&nbsp;Djeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana. Kada se 
probude u plaču, objasnite djetetu šta je san, a šta java, kako bi moglo definirati svoje&nbsp;&nbsp;osjećaje.&nbsp;&nbsp;Kada dijete definira šta ga plaši, a to je, naprimjer, čudovište ispod kreveta, možete mu 
pomoći tako što ćete napraviti "sistem za odbranu". To može biti "čarobna" pidžama, u&nbsp;&nbsp;kojoj je dijete nevidljivo, "magični" jorgan koji služi kao štit. To će pomoći malenima, a u&nbsp;&nbsp;isto vrijeme će razvijati njihovu maštu.&nbsp;Kada se dijete probudi uplakano, nikada ga nemojte ružiti ili ga vraćati u njegovu sobu ili 
krevet. Obavezno mu kažite da je to samo loš san i pustite ga da se ušuška u vaš krevet i&nbsp;&nbsp;umiri se.&nbsp;

Samo dva do tri posto poremećaja spavanja kod djece imaju organske uzroke, dok većina  djece loše spava iz drugih razloga

jeca koja se često bude preživljavaju ono što im se događalo tokom dana

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom&nbsp;&nbsp;morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i&nbsp;&nbsp;protiv njega je izrađena efikasna vakcina.&nbsp;&nbsp;S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim 
slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u&nbsp;&nbsp;prevenciji i liječenju.&nbsp;Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične&nbsp;dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor 
zaraze isključivo je bolestan čovjek.&nbsp;&nbsp;
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik 
jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana&nbsp;&nbsp;nakon izbijanja osipa.&nbsp;&nbsp;Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se 
prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko&nbsp;&nbsp;sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali&nbsp;&nbsp;samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.&nbsp;Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset 
godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi&nbsp;&nbsp;je, odnosno steklo odgovarajuću imunost.&nbsp;&nbsp;Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u 
predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi&nbsp;&nbsp;(slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna&nbsp;&nbsp;procijepljenost, itd.).&nbsp;&nbsp;I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su 
preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena&nbsp;&nbsp;majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema&nbsp;&nbsp;protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom&nbsp;&nbsp;trudnoće.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica 
može se podijeliti u tri stadija:&nbsp;&nbsp;- Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
- Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom 
temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na&nbsp;&nbsp;sluznici ždrijela i obraza;&nbsp;&nbsp;- Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se 
tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim&nbsp;&nbsp;redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u&nbsp;&nbsp;pravilu brz oporavak.&nbsp;Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz 
sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.&nbsp;Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga&nbsp;&nbsp;karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s&nbsp;&nbsp;osipom.&nbsp;&nbsp;Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena 
temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i&nbsp;&nbsp;prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu,&nbsp;&nbsp;sve jači kašalj i konjunktivitis.&nbsp;&nbsp;Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-
bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege.&nbsp;&nbsp;U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i 
nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod&nbsp;&nbsp;ospica, patognomonične su za ovu bolest.&nbsp;Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet 
dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže&nbsp;&nbsp;vrhunac, katkad je veća od 40 stupnjeva, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg&nbsp;&nbsp;stanja bolesnika.&nbsp;&nbsp;Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima 
tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo&nbsp;&nbsp;mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio&nbsp;&nbsp;cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan.&nbsp;&nbsp;Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i 
stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a&nbsp;&nbsp;kataralni simptomi brzo nestaju.&nbsp;Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, 
zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti;&nbsp;&nbsp;suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok&nbsp;&nbsp;bolesti je lakši.&nbsp;U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje 
istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje&nbsp;&nbsp;dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.&nbsp;Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska 
potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez&nbsp;&nbsp;čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog&nbsp;&nbsp;oblika.&nbsp;&nbsp;Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s 
određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je&nbsp;&nbsp;samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.&nbsp;Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog 
mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga).&nbsp;&nbsp;Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala 
pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom&nbsp;&nbsp;stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.&nbsp;Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su 
kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na&nbsp;&nbsp;1.000 bolesnika.&nbsp;&nbsp;Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka 
oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve&nbsp;&nbsp;pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.&nbsp;Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika&nbsp;&nbsp;bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.&nbsp; - Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se 
rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a&nbsp;&nbsp;bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.&nbsp;- Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim 
mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka.&nbsp;&nbsp;- Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene 
simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet&nbsp;&nbsp;prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke&nbsp;&nbsp;slike.&nbsp;Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su 
na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje,&nbsp;&nbsp;snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika&nbsp;&nbsp;primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.&nbsp;Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s 
encefalitisom.&nbsp;Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom&nbsp;&nbsp;zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih&nbsp;&nbsp;pripravaka protutijela.&nbsp;Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini 
živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez&nbsp;&nbsp;istodobnog razvoja bolesti.&nbsp;&nbsp;U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena 
protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih&nbsp;&nbsp;12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.&nbsp;No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori 
zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti.&nbsp;&nbsp;U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji 
kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka&nbsp;&nbsp;alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka&nbsp;&nbsp;druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd.&nbsp;&nbsp;U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih 
reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se&nbsp;&nbsp;mogu redovito vakcinisati.&nbsp;
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije 
za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog&nbsp;&nbsp;različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).&nbsp;Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično 
traje samo oko četiri sedmice.&nbsp;
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom 
ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana,&nbsp;&nbsp;bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.&nbsp;

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod   ospica

Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti

Kako da pravovremeno zbrinete dječije povrede

9 načina za igre bez granica

Pupak bebu ne boli

Ovaj deterdžent koristite za bebinu odjeću

Podizanje i nošenje bebe nije nauka, ali nekoliko pravila može pomoći u uvježbavanju tog „zadatka"

Ovako možete zaštititi djecu od pada sa balkona

Kako se riješiti umora i iscrpljenosti zbog neprospavanih noć

Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne

Grčevi - neugodni i bezopasni

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice

Svakodnevnica

Kako da pravovremeno zbrinete dječije povrede

9 načina za igre bez granica

Pupak bebu ne boli

Ovaj deterdžent koristite za bebinu odjeću

Podizanje i nošenje bebe nije nauka, ali nekoliko pravila može pomoći u uvježbavanju tog „zadatka"

Ovako možete zaštititi djecu od pada sa balkona

Kako se riješiti umora i iscrpljenosti zbog neprospavanih noć

Dvije do tri infekcije probavnog trakta godišnje kod male djece sasvim su normalne

Grčevi - neugodni i bezopasni

Kakve signale šalje dijete koje neće da jede

Dodir s majčinom kožom umiruje bebu

Prvi zubići mogu boljeti jako, evo kako pomoći djetetu

Šest stvari koje ne treba raditi pred djecom

Igrice koje pomažu budućim prvačićima

"Čarobna" pidžama protiv loših snova

Ovo je jedini lijek za ospice