"Cloud 9" je plutajući bar na Fidžiju koji asocira na raj. 

Na dva sprata su dostupna pića od kojih barmeni prave najbolje koktele na svijetu, a tu je i italijanska pizzerija sa peći na drva. 

Ipak, najbolji utisak se dobiva zahvaljujući tirkiznoj vodi i nevjerovatnom pejzažu.

Turisti su već napravili hvalospjeve ovom nestvarnom baru čije ime je odabrano, jer na engleskom termin "Cloud 9" označava stanje aposlutne sreće.

Na palubi su kreveti, ležaljke, muzika je savršeno izabrana, a moguće je "Cloud 9" iznajmiti i za rođendane, vjenčanja, privatne partije.

Dnevni izlet s transferom do bara je 90 eura, a u cijenu je uključen i vaučer od 60 dolara za hranu i piće. Zabranjen je boravak djeci do sedam godina. Izlet traje oko sedam sati.

Moguće je iznajmljivanje džet-skija i parasejling. Iznajmljivanje kompletnog bara košta 5.000 dolara.

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Ako odlučite da fotografirate neka od ovih mjesta, možete biti novčano kažnjeni ili čak završiti iza rešetaka.
Na nekim drugim vjerovatno ćete samo proći uz bujicu uvreda, ali u svakom slučaju trudite se da ne vadite fotoaparat kad ih posjetite.
Amsterdam
U glavnom gradu Holandije grijeh je fotografirati u Crvenoj četvrti, koja je najpoznatija po mnogobrojnim bordelima. Njihovi vlasnici preziru slikanje prostitutki u izlogu, tako da, ako se odlučite na fotografiranje, a slučajno vas neko uhvati, budite spremni da će vam razbiti fotoaparat, a u gorem slučaju, možda i vas.
Južna Koreja
Zemlja u kojoj su ''paparaci" potpuno drugačiji, s obzirom na to da je zabranjeno fotografirati žene (u bilo kojem javnom prostoru) bez njihovog pristanka. Kršenje ovog pravila može se protumačiti kao seksualno agresivno ponašanje, pa može rezultirati novčanom kaznom do 7.000 eura. U najgoroj varijanti, možete biti kažnjeni i zatvorskom kaznom u trajanju do pet godina.
SADU zemlji "hrabrih i slobodnih" nećete proći kao u Južnoj Koreji. Ipak, Amerikanci su najosjetljiviji na fotografiranje privatnog vlasništva (prvenstveno se misli na nekretnine), tako da bi bilo dobro dobiti dozvolu vlasnika prije nego što se odlučite na to. Najvažnije je od svega da poštujete znakove zabrane.
Ujedinjeni Arapski Emirati
Slikanje zabranjenih stvari smjestit će vas u zatvor do tri mjeseca, a usput ćete novčanik olakšati za 1.500 eura. Na mnogim lokacijama zabranjeno je upotrebljavati kamere, a uz to neka vam na pamet ne pada ni slikati zgrade vlade, mostove i palače šeika. Zabrana slikanja palača čak je propisana i zakonom.
Sjeverna Koreja
Vrlo jednostavno, bez dozvole zabranjeno je slikati apsolutno sve. Ipak, ako ste se već odlučili da posjetite sjeverniju od dvije Koreje, budite spremni da poštujete pravila. Iz hotela ne izlazite bez vodiča i ne slikajte bez njegove dozvole, jer biste u protivnom mogli snositi vrlo neugodne sankcije.
Engleska
Fotografirati za svoj užitak možete šta god želite, ali, ako želite bilo koju fotografiju u komercijalne svrhe, za to morate dobiti posebnu dozvolu. Naprimjer, trg Trafalgar i parlament za komercijalne svrhe jedino možete fotografirati uz dozvolu londonskog gradonačelnika.
Japan
U Japanu je zabranjeno fotografiranje određenih hramova i Budinih kipova. U nekima zabrana važi samo manji dio godine, dok je u drugim zabrana permanentna, stoga, čitajte natpise i ne upadajte u nevolje.
AlžirPrilično konzervativna zemlja, naročito njen južni dio. Fotografirati možete jedino uz dozvolu, dok za fotografiranje žena morate tražiti dozvolu njihovih muževa ili očeva. Također, najstrožije je zabranjeno slikanje mostova i vojnih objekata.

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin je grad dvoraca, palača, zelenila, čistoće, piva, dragih i prijatnih stanovnika. Moderna irska prijestonica danas se smatra jednim od najrazvijenijih gradova Evrope i svijeta. Zahvaljujući bogatoj i burnoj prošlosti, ovaj grad sa pravom zauzima sami vrh svjetske liste najzanimljivijih turističkih destinacija koje vrijedi posjetiti. Široke uliceU prijestonici Irske nezaobilazni su posjeta rodnoj kući Oskara Vajlda (Oscar Wilde), Nacionalnom muzeju, velikom parku “Sveti Stefan”, fotografisanje na Merion skveru i ispred poznatog Okonelijevog mosta nad rijekom Lifej. Uže gradsko jezgro preplavljeno je pabovima i nemoguće je nešto ne naučiti o pomalo zaboravljenim simbolima ove neobične zemlje, poput djeteline, keltskog krsta, legende o svetom Patriku i harfi.&nbsp; U najvećem irskom gradu nema nebodera pa tako skoro da nema ni stambene ili poslovne zgrade više od tri sprata. To je zbog toga što je najduži period gradnje bio u kasnom 18. stoljeću, kad su u modi bile niske zgrade i široke ulice. 
Na skoro svakom koraku mogu se vidjeti bajkovite vile i palače iz 18. stoljeća, koje prkosno odolijevaju napadima modernih, staklenih i čeličnih zgrada.&nbsp;&nbsp; Grad je podijeljen na dvije velike oblasti. Prva je O’Konel strit, na kojoj se nalaze ogromni bulevar i glavna gradska ulica, u kojoj su smješteni čuveni spomenik, ogromnog srebrenog koplja. Zanimljivo je da se u ovoj ulici nalazi i najstarije porodilište u Evropi. 
Drugi dio grada poznat je kao Templ bar, nekadašnja boemska četvrt, koja je s vremenom postala ulica u kojoj se nalazi veliki broj tradicionalnih irskih pabova. Osim što na ovom mjestu možete probati ukusno pivo, možete se upustiti i u avanturu obilaska starih antikvarnica i galerija.&nbsp;&nbsp; U ovom dijelu grada često odzvanjaju zvuci irskih gajdi i milozvučnih frulica. 
Jedan od najvećih simbola ovog grada zasigurno je poznati Carski dvorac, sagrađen još 1204. godine.&nbsp;&nbsp; Kružna putovanjaVećina dvorca ponovno je izgrađena u 18. stoljeću, uključujući pozlaćene državničke stanove. Originalno je sačuvan samo Rekord toranj, koji se nalazi pored gotske kapele iz 19. stoljeća.&nbsp; Glavni grad je dobra baza za turistička kružna putovanja, koja uključuju neke od najatraktivnijih krajolika istočne Irske. Dublin je i dom trećine irskog stanovništva, a postao je i jedan od većih turističkih centara Evrope sa značajnim zračnim i trajektnim prilazom kroz luku “Dun Laoghaire”. Prošle godine grad je posjetilo više od tri miliona stranih i skoro milion domaćih turista.
Ginisova pivara Velika “Ginisova pivara” smještena je u centru grada. U njoj se proizvodi originalno crno pivo, koje je nekoliko puta proglašavano najboljim na svijetu. Na vrhu pivare nalazi se zastakljeni pab, s kojeg se pruža predivan pogled na ovaj magični grad.
Najstarije knjige svijeta Jedan od najpoznatijih svjetskih univerziteta Triniti koledž nalazi se u ovom gradu. Osnovan je još 1592. godine, a u njemu se nalazi poznata “Knjiga o Keltima”, koja datira još iz 800. godine i izložena je u veličanstvenoj Staroj biblioteci. Nacionalni muzej Irske također je jedna od kulturnih znamenitosti ovog grada. U njemu se nalazi bogata kolekcija irskih antikviteta, koji datiraju još iz 7.000. godine prije nove ere.

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Upišete li u Google Kotor i proučite fotografije, ostat ćete oduševljeni. Magična kombinacija plave, zelene i bijele boje iz koje vire crveni krovovi, zaustavlja dah. Zamislite kako je tek uživo… Kotor je grad, općina i luka u crnogorskom primorju, u krajnjem sjeveroistočnom dijelu zaljeva Boka kotorska. Evo nekih razloga zašto posjetiti Kotor.
Stari grad Kotor
Bedemi kojima je grad opasan zaista se isplati vidjeti. Dugački su 4 km, a u grad se ulazi kroz troja vrata. Od 1979. Kotor se nalazi na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Bedemi podosta podsjećaju na Dubrovačke, što ima smisla budući da je i Kotor dugo bio pod mletačkom vlašću. 
Tvrđava sv. Ivan
Preporučujemo vam da se popnete na brdo sv. Ivana gdje se nalaze stare zidine. Na putu do vrha naići ćete na crkvu Gospe od zdravlja koja je služila za obred vojne posade na gornjoj tvrđavi. Ispod te crkve otkriveni su ostaci najstarije građevine u Kotoru, ranokršćanske bazilike iz šestog stoljeća.
Mjesto od kamena: Perast
Perast je malo primorsko naselje u crnogorskoj općini Kotor. Najveći je spomenik Boke Kotorske, sagrađen u potpunosti od kamena. Preporučujemo vam da prošećete Perastom i pronađete svih 16 palača koje se tamo nalaze. Uglavnom su građene u baroknom stilu, a većina obitelji kojima pripadaju predstavlja 12 peraških bratstava (kazada).&nbsp;

Gospa od Škrpjela krije priču o ljudskim sudbinama 
Kada ste već u Perastu, bacite oko prema vodi. Tamo vas čeka Gospa od Škrpjela, umjetni otočić pred mjestom Perastom u Boki Kotorskoj na kojem se nalazi kapela. Otok i kapela podignuti su u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu pronašli Gospinu sliku. Nasipavanjem kamenja i potapanjem starih jedrenjaka, mještani su povećali površinu otoka. 
Ova je kapela zavjetno svetilište Peraštana, posebice pomoraca koji su, odlazeći na duga i često opasna putovanja, imali običaj da se zavjetuju Gospi od Škrpjela. Obećali su da će joj se nekako zahvaliti bude li ih čuvala na njihovom putu. Nakon što su joj se zahvalili nadograđivanjem, počeli su joj nositi poklone iz raznih dijelova svijeta. Tako je danas riječ o riznici skupocjenih predmeta iz cijelog svijeta – kineskih vaza, porculana i srebra.&nbsp;

Blizina Budve i Tivata
Planirate li posjetiti Kotor, preporučujemo vam da svoj izlet spojite s izletom u Tivat i Budvu. Tivat se nalazi na drugoj strani bokokotorskog zaljeva i do tamo treba 30-ak minuta vožnje. U Tivatu svakako posjetite luku Porto Montenegro gdje se možete nagledati najljepših i najluksuznijih jahta na svijetu. 
Do Budve vam treba isto oko pola sata, a također možete stići busom.

Crnogorski biser koji treba posjetiti barem jednom u životu

Irska je evropska država koju zbog zadivljujućih prirodnih ljepota nazivaju još i smaragdnim otokom. Donosimo vam 10 manje poznatih činjenica o ovoj veličanstvenoj zemlji.1. Dablin se ponosi činjenicom da ima jedan pab na svakih 100 stanovnika glavnog irskog grada. Najstariji irski pub "Sean's Bar" nalazi se u gradu Atloun, a vjeruje se da datira iz 900. godine.2. Prosječni Irac svake godine popije oko 95 litara piva, te se tako nalazi na šestom mjestu najvećih konzumenata ovog pića u Evropi. Više piva popije se u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Estoniji i Poljskoj. 3. Maj je, u prosjeku, najsuši mjesec u godini u ovoj zemlji. Ovo je izvrstan podatak ako joj planirate posjetu.4. Irci nakon odlaska u penziju najčešće odlaze na Kanarske otoke.5. Irska ima najmanji broj prijavljenih viđenja neidentificiranih letećih objekata (NLO) na nebu od svih evropskih zemalja.
6. Bijelu kuću dizajnirao je irski arhitekt Džejms Houban (James Hoban), koji je iz mjesta Kalan u Kilkeniju emigrirao u SAD nakon završetka Američkog rata za nezavisnost. 7. Irska je 2002. godine bila prva zemlja na svijetu koja je uvela porez na plastične vrećice koje se mogu nabaviti u trgovinama i supermarketima.8. Mukanagederdauhaulia je priobalni gradić u grofoviji Gelvej, koji nosi titulu mjesta s najdužim imenom u Irskoj. 9. Drišin je nacionalno irsko jelo. Riječ je svojevrsnom tipu krvavice koji se radi od svinjskog mesa, kravlje, svinjske i ovčje krvi, hljeba, zobenih pahuljica i masnoća.10. Termin bojkot dolazi od irskog kapetana Džejmsa Bojkota (James Boycott). Prvi put je službeno iskorištena u članku magazina "Inter-Ocean" 12. oktobra 1880. godine.

Ovih 10 stvari vjerovatno niste znali o Irskoj

Foto: Foto: Shipwreck LodgeNamibija je jedna od onih destinacija u koju bježe oni željni odmora za dušu i tijelo. Prepuna nacionalnih parkova, a bez horde turista. Jedan od najmanje posjećenih dijelova ove prekrasne zemlje je "Obala kostura", dio u kojem se između ostalog, može naići na brojne olupine nasukanih brodova, a prema mišljenju nekadašnjih portugalskih moreplovaca i mjesto koje označava "vrata pakla", do kraja ove godine moglo bi postati poprilično popularno.
Naime, nacionalni park "Obala kostura" uskoro će dobiti svoj prvi hotel i to vrlo specifičnog izgleda i imena, "Shipwreck Lodge". A kako mu samo ime kaže, njegov izgled inspirirale su brojne nesreće brodova koji su plovili ovom obalom.
Za goste je na raspolaganju 10 "kabina" koje će se napajati solarnom energijom. Središnji objekt sadržavat će restoran i palubu s koje će se pružati pogled na pješčane dine i Atlantski okean. Tu će biti i bar te bazen.
Do hotela moći će se doći zračnim prijevozom, a za one sklonije avanturi, džipovima. Hotel svoja vrata otvara 1. juni, a cijene smještaja (koje uključuju i popratne aktivnosti) su malo više, od 470 eura za noćenje po osobi. "Obala kostura" proglašena je Nacionalnim parkom 1971. godine zbog brojnih životinja koje obitavaju na ovom području, a među kojima su slonovi, žirafe, crni nosorozi, lavovi i tuljani.

Namibija: Noć na "Obali kostura" koštat će 470 eura

Bečka turistička zajednica "WienTourismus" ove godine za marketinške aktivnosti na raspolaganju ima budžet od 15,3 miliona eura, što je za pola miliona eura više u odnosu na 2017. godinu.

Kako se navodi u saopćenju Eurocomm-a, protekla godina okončana je uz dva rekorda.

Ostvareno je 15,5 miliona noćenja i time oboren rekord iz 2016. godine za plus 3,7 posto.

Istovremeno je Beč po prvi put posjetilo više od sedam miliona gostiju.

Budžet za marketing bit će uložen u aktivnosti u 20 zemalja čiji su turisti 2017. godine u Beču ostvarili više od 80 posto noćenja.

Na 15 ovih tržišta budžet će biti pojačan nastavkom intenzivne saradnje s aviokompanijom Austrian Airlines koja sa 56 posto natproporcionalno učestvuje u zajedničkom budžetu.

Austrian Airlines u maju ove godine ponovo uspostavlja direktnu vezu sa Tokijom, a od oktobra i Cape Townom.

Predviđa se da će zahvaljujući ovim dvjema linijama u Beč stići 40.000 putnika i poslovnih ljudi tokom ljetne sezone, saopćeno je.

Pored 14 aktivnih, od 29. marta će biti aktivni i direktni letovi za Bilbao i Gdanjsk, te od 14. juna za Valensiju.

Iz Turističke zajednice navode da je uspostavljanje linije austrijskog avioprijevoznika za Los Angeles i time prve direktne veze Beča i američke zapadne obale bio najvažniji novitet.

Beč prošle godine posjetilo više od sedam miliona gostiju

Raskošni grad na vodi i jedan od najromantičnijih u Evropi svakako je Venecija. Naravno, nemoguće je u jednoj reportaži spomenuti sve mostove i ljepote ovog grada, ali one najvažnije svakako da. Godinama sam slušala priče o Veneciji, a onda sam odlučila sve njihove dojmove provjeriti na licu mjesta i priznajem... čak i ako se u Veneciju niste zaputili sa svojom boljom polovicom, iz Venecije ćete se vratiti zaljubljeni. Doslovno i metaforički! Ja jesam.&nbsp; 
&nbsp;Raskošne crkve

Ne samo što su ljepote Venecije na mene ostavile snažan dojam nego sam imala sreću da na istom putovanju posjetim i Veronu. No, krenimo ispočetka. Očarao me je izgled trgova, palača, kao i tajnovitost crkvi koje su me odvele u raskošnu prošlost. 

Jedan od spomenika koji me je posebno oduševio je “Vittorio Emanuele”, zatim “Piazza San Marco” odnosno Trg svetog Marka. To je jedan od rijetkih drevnih evropskih trgova koji su pješačka zona. Tu je, naravno, i neprikosnoveni Most uzdaha, za koji legenda kaže da je ime dobio po uzdasima zaljubljenih koji bi se poljubili na gondoli ispod mosta za vrijeme zalaska sunca i njihova ljubav bi bila vječna. 

No, istina je ipak nešto drugačija i tužnija. Saznadoh to zahvaljujući Amiru Gačiću, turističkom vodiču, koji istinu o historiji grada romantike ima u malom prstu. 

Most je, dakle, izgrađen u 17. stoljeću kako bi povezao stari zatvor u Duždevoj palači i novi, odmah preko rijeke. Veliki engleski romantičar Lord Bajron (Byron) popularizirao je slobodu za mnoge zatvorenike koji su išli na pogubljenje te bi uzdisali gledajući posljednji put vanjski svijet. No, u vrijeme kad je most sagrađen, inkvizicija i smaknuća bili su već stvar prošlosti. Bilo je, ipak, onih koji su proveli ostatak života u zatvoru, stoga ime mosta ne gubi na smislenosti. 

Venecija ima skoro 2.000 ulica. Ljubazni Italijani za sve imaju strpljenja, a sve što od vas traže je osmijeh. Počevši od običnih prolaznika pa do konobara, sobarica, trgovaca... 

Još je veća sreća bila što je za vrijeme mog boravka u Veneciji bio karneval i što sam na svakom ćošku mogla vidjeti maskirane prolaznike, koji su mi se smiješili dok sam ih radoznalo fotografirala.

No, o historiji Venecije i običajima Italijana mogla bih pisati unedogled. Nakon što smo obišli sve ljepote ovog romantičnog grada, zaputili smo se prema Veroni, koja je očarala i velikog pjesnika Šekspira (Shakespeare). Tek je tad ljubav bila u zraku. Sve je podsjećalo na Romea i Juliju i njihovu ljubav, koja je tragično završila. Posjeta “Casa de Julieta”, odnosno dvorištu kuće u kojoj je živjela Julija, posebno me je oduševila. Naravno, i tu postoji legenda. 

U Veronu svake godine hrle stotine hiljada turista u želji da vide italijanski grad koji je bio dom nesretnih ljubavnika. Tako je bilo i ovog puta... Nekoliko hiljada ljudi željelo se fotografirati pored Julijinog spomenika. Legenda kaže da će se ženama, ukoliko dok se fotografiraju uhvate Juliju ispod ruke, njihova želja ispuniti, dok bi se želje muškaraca ostvarile ukoliko Juliju uhvate za grudi. 

Nakon detalja priče o Romeu i Juliji, naš vodič se pobrinuo da iz Italije ne odemo a da ne probamo prepoznatljivo italijansko jelo, njeno veličanstvo pizzu. I tu postoji jedna zanimljivost. 

Kafa na trgu

Ukoliko poželite tražiti dodatni kečap za pizzu koju ste naručili, bolje je nemojte, jer je za Italijane to uvreda. Njihova pizza je, zaista, savršena, za bilo kakve dodatke nema potrebe. 

Također, ukoliko zaželite popiti kaficu na miru, uživajući samo u ljepoti Verone, možete to učiniti na trgu, u samom centru grada, gdje nećete čuti muziku koja odzvanja iz kafića, kao što je to slučaj u mnogim drugim gradovima. Naprotiv, moći ćete biti sami sa svojim mislima, dok vam sunčeve zrake miluju lice. Šta više poželjeti, zar ne? Tako i ja mislim. 

Zaključak, priče iz Verone podsjećaju nas zašto svi živimo. Za ljubav, naravno. Do sljedećeg puta...


&nbsp;Pisma Juliji

Bezbroj ljubavnih parova potpisano je na zid do Julijine kuće. Ostavljali su svoj potpis kako bi njihova ljubav bila vječna. 
Brojni turisti u dvorištu Julijine kuće ostavljaju pisma Juliji i traže njene savjete u vezi s ljubavnim problemima, a na njih odgovaraju vrijedne “Julijine sekretarice”.

Verona ili Venecija, šta god izaberete, nećete pogriješiti: Gradovi u koje se, jednostavno, morate, zaljubiti

Kolekcija od 10.000 izbijeljenih životinjskih kostiju ukrašava zidove i strop meksičkog restorana Hueso u Gvadalahari.

Restoran je prava turistička atrakcija. S obzirom na to da na španskom jeziku "hueso" označava kost, jedan dizajnerski studio odlučio je upravo životinjskim ostacima ukrasiti ovaj ugostiteljski objekt prije nekoliko godina.&nbsp;&nbsp;

Tačnije, kolekciju od 10.000 izbijeljenih životinjskih kostiju postavili su kao ukras na zidove, strop... I dok bi nekima takav prizor mogao uništiti apetit, većina zaljubljenika u dobru hranu ne može dočekati da posjete restoran.
Šef Alfonso Kadena (Cadena) mnogo pažnje posvećuje jelovniku, na kojem se može naći sve od sočne koštane srži preko janjećih rebara do slasnog odreska. Motiv kosti prisutan je čak i u dezertima, pa se u ovom obliku rade poslastice od šećera, voća, orašastih plodova i čokolade.&nbsp;

Restoran ukrašen s 10.000 životinjskih kostiju prava je turistička atrakcija

Plaža Krentok u Kornvolu godinama je popularna među turistima zbog pješčane obale i prijatne vode. Međutim, mali je broj onih koji znaju da ona krije nekoliko malih pećina koje su skrivene među kamenjem.&nbsp;Ono što je najzanimljivije jeste da se na zidovima krije velikih broj prizora koji su postali dio lokalne legende.
Na zidovima se može vidjeti uklesani konj, ženino lice i jedna ljubavna pjesma.
- Nemoj mi ukaljati lice, čuvaj ga u ovoj usamljenoj pećini kraj mora, pusti da talasi huče, da mi ljube usne zauvijek - glasi dio stihova.
Iako se ne zna porijeklo pjesme, legenda kaže da je stihove napisala neka slomljena duša čija se ljubav utopila u moru.
Kako kaže priča, žena je jahala na konju duž plaže Krentok kada je naišla plima i odnijela ih.
Njen ljubavnik, Džozef Prater (Joseph), posvetio joj je stihove i urezao njen lik u pećini kako bi se zauvijek sačuvala uspomena na nju, prenosi CdM.me.

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako biste izbegli neugodne situacije, savjetnici objašnjavaju kako se najbrže spakovati, a da se ništa ne zaboravi.
Oslonite se na višenamjenske stavke
Kada se pakujete, odaberite stvari koje možete upotrebiti na više načina. Na primjer, ako nosite telefon sa sobom, ne morate nositi laptop, ni kameru, ni GPRS. Isto važi i za odjeću, sve što vam treba je nešto modnih dodataka i možete imati svaki dan drugu kombinaciju.Spakujte tri para cipela&nbsp; Uvijek imajte jedan par za hodanje, jedan svečani par i jedan par kućnih papuča. Ove savjete možete primijeniti gdje god da se uputite.&nbsp;Obucite najdeblje komade odjeće&nbsp; Komadi kao što su čizme ili kaput zauzimaju dosta prostora u koferu. Čak i ako ne idete na hladne lokacije, pokušajte da ponesete što manje debele odjeće, prenosi Kurir.

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Gotovo decenijama, Butan (Bhutan) nije imao televizijske prijemnike, semafore, ni mobilne telefone, a mogao se pohvaliti i kulturom koja se jedva mijenjala tokom vjekova. 
Danas je slika ovog jedinstvenog kraljevstva u podnožju Himalaja malo drugačija - glavni grad Timpu prepun je kafića, dok sve više mladih slobodno vrijeme provodi u internet kafeima igrajući nasilne video igrice.
Iako još uvijek nema saobraćajnog svjetla, budući da su stanovnici glasno protestvovali kada su vlasti namjeravale da stave jedan semafor, činjenica je da se ova izolovana budistička zemlja sve više mijenja, a uz promjene dolaze i svi problemi savremenog svijeta. 
U neobičnom noćnom klubu, 38-godišnja Laden, razvedena majka dvoje djece, pleše do ponoći uz pjesme koje gosti izaberu, uglavnom neke od tradicionalnih narodnih.
- Nisam sretna, a nisam ni tužna. Jednostavno nemam drugog izbora - kaže Lidan, koja se, kao i hiljade njenih sunarodnika, bori da sastavi kraj s krajem.
Sreća je jedan od glavnih prioriteta nacionalne politike u Butanu, međutim, Laden, koja zarađuje 125 dolara mjesečno, nije baš najbolji primjer.


-&nbsp;Živim u vrlo malom stanu, a sebi i deci jedva mogu da priuštim hranu i garderobu.&nbsp;

U nekadašnjoj&nbsp;zemlji sniježnih planina, šuma rijeka i čistog vazduha znaci promjena se mogu vidjeti na svakom koraku.&nbsp;&nbsp; 

Dimnjaci raznih građevina prostiru se širom zemlje, a ogromna Budina statua od bronze i zlata koja komanduje ulazom u Timbu dolinu sada dijeli prostor sa modernim telekomunikacijskim tornjevima.
Na gradskim ulicama, pa čak i na selu, farmerke su postale podjenako nošen odjevni predmet kao i tradicionalne butanske haljine.
Ekonomija Butana, vrijedna 2,2 milijarde dolara, nastavlja da se zasniva na poljoprivredi, ali mobilni telefoni i televizori su prisutni svuda, čak i u dolini Phobjikha, turističkoj meki koja je udaljena sedam sati od glavnog grada.

- Djeca provode više vremena na svojim mobilnim telefonima umjesto da uče - kaže Ap Dov (43), poljoprivrednik koji se također požalio i na rastuće nasipe smeća pored puta.
Ipak, specifičnost Butana je to što je i dalje relativno nedostupan za turiste, ali ne zbog udaljenosti, već zato što je ekološki svjesna vlada Butana odlučila da ograniči turističke aktivnosti. Naime, za razliku od Tajlanda ili neke druge zemlje Južne Azije, Butan je u potpunosti okrenut visokokvalitetnom (čitajte: prilično skupom) turizmu i ekoturizmu.

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Kad se ukuca „Holandija" u ''Googleov'' pretraživač, prvi rezultati su slike vjetrenjača, tulipana i klompi te činjenica da je zemlja ispod nivoa mora. Onda ide Amsterdam, čuveni muzej „Madam Tussauds" i još poznatiji „Red light district".&nbsp;&nbsp; 

Nema gužve 


Prije putovanja nisam mnogo „guglala". Imam dobre domaćine, neka mi pokažu šta trebam vidjeti, bila je mantra mog putovanja dugog više od 24 sata jer je valjalo prijeći BiH, Sloveniju, Austriju, Njemačku.. Šteta što uglavnom idemo autoputem i snijeg je sve prekrio, lijepi su to pejzaži. U autobusu nema gužve, ima prostora za koliko-toliko udobno spavanje. Ulazimo u Holandiju, konačno, drugi dan. 


Rano je jutro i vrijeme je doručka. Prije Roterdama, koji je moja dolazna stanica, prolazimo kroz manji grad - Bredu. Oduševljavaju me male kuće s velikim portalima. Nakon dolaska, susreta s domaćinima, raspakivanja i odmora, krećemo vani. 


Vani je ugodnih desetak stepeni, idealno. Idemo na željezničku stanicu, odakle ćemo brzim vozom do Amsterdama. Na pola puta, putem razglasa, saopćavaju da se desio kvar te da ćemo morati predsjedati u autobus. Dispečer svakih 10 minuta ponavlja obavijest, naglašavajući holandsko „h" u svakoj riječi. 


Moji domaćini su bili Holanđanka bh. porijekla i njene najbolje prijateljice, Indijka Savana i Tara, čiji korijeni sežu do Rusije. Sve tri, uključujući mene, pričljive. Borimo se za riječ, a znamo se nekoliko sati. 


Amsterdam me oduševljava. Toliko je svega različitog, a opet djeluje kao skladna cjelina. Ispred muzeja je toliki red... Odustajemo od voštanih figura. Većina kafića je na principu „to go". Ljudi kafe piju na trgovima nakon što u redu čekaju na čuveni „Starbucks". Uzimam ga i ja, nije loše. Ostatak dana provodimo šetajući, njihovi mostovi su posebni. Pred kraj putovanja prolazimo kroz, kako oni kažu, „shopping aleju", u kojoj je totalno sniženje. Žene i kupovina, poslije trčimo na voz i jedva stižemo. 


Drugi dan Den Hag je na rasporedu. Nisam pretjerano oduševljena, kiša pada i malo je ljudi na ulicama. Obilazimo zgradu čuvenog Haškog suda, šetamo promenadom. U pijesku nalazim nekoliko školjki i nosim ih kao uspomenu. Ulazimo u sasvim običan gril „Roeleveld". I onda probam najbolje jelo koje sam ikada pojela. Škampi s grilovanim krompirom posluženi u plastičnom tanjiru. Ni po čemu posebni, a opet odlični. 


Novo pakovanje 


Obilazak Roterdama smo ostavili za kraj. Tipično holandski, vozimo bicikle. Parkinzi za bicikle su posvuda, nešto što ranije nisam vidjela. Dolazimo do parka koji je uređen u japanskom stilu, a iznad njega toranj „Euromast". Savršen pogled na Roterdam, ostajemo tu nekoliko sati. 


U jednom restoranu probam njihovu verziju „sarajevskog ćevapa". Ni blizu, ni po okusu ni po izgledu. 


U manje redova utisci od 15 dana nisu mogli stati. S posljednjim redovima budi se nostalgija i strah da uspomene ne izblijede. Vrijeme je za novo pakovanje kofera, napola praznih u odlasku. Jer žene i sniženja su posebna priča.


„Massilo" - Tri „floora" ispod zemlje 


Roterdam je poseban i po velikom klubu „Massilo", koji se nalazi ispod zemlje stare zgrade, koja je u ruševnom stanju. Pitam domaćine „Gdje ste me dovele", a one se smješkaju i govore: „Čekaj, sad ćeš da vidiš." Pokretnim stepenicama spuštamo se nekoliko spratova ispod zemlje. 


Klub je podijeljen na tri „floora". Na jednom je r'n'b, drugi je za ljubitelje rap muzike, a trećim, najmasovnijim, dominira house.

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Turistička agencija Centrotours u Sarajevu je za turističke agencije iz cijele Bosne i Hercegovine, predstavila svoj program ljetovanja Turska 2018. Pred više od 140 turističkih radnika predstavili su se i gosti iz najvećih turskih hotelskih lanaca Amara Hotels, Kaya Hotels, Armas Hotels, Marti Hotels, te lanac Euphoria hotela.
Prema riječima direktora agencije Centrotours, Muamera Lutvića, "rani booking" za ljetovanje u Turskoj već je počeo i važi do kraja januara, a u posebnoj ponudi mogu se pronaći vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50%. Interesovanje za ljetovanje u Turskoj veće je nego prethodnih godina, pa se ove sezone očekuje da će bh građani u velikom broju ljetovati na Antalijskoj rivijeri. 
-Ove godine obezbijedili smo veliki broj hotela gdje 2 djece ima GRATIS smještaj, negdje je to do 12, negdje 13, 14, a u nekim hotelima imamo GRATIS smještaj za djecu do 15 godina - rekao nam je Lutvić.
Paket aranžmani za ljetovanje u Turskoj (Antalija, Alanja, Kemer, Belek, Side), obuhvataju avio prijevoz direktnim čarter letovima na relaciji Sarajevo - Antalija - Sarajevo, smještaj u hotelima po izboru putnika na bazi 7, 10, 11 ili 14 noćenja i transfere na relaciji aerodrom - hotel - aerodrom. Prvi let predviđen je za 20.06.2018. godine, a u ponudi će biti dva termina sedmično – ponedjeljkom i četvrtkom. Za sve putnike koji ne žive u Sarajevu obezbijeđen je GRATIS prijevoz do aerodroma u Sarajevu, a za one koji dolaze u Sarajevo automobilima i GRATIS parking. 
Nakon prezentacije, druženje radnika Centrotoursa i njihovih kolega iz partnerskih agencija nastavljeno je na gala večeri do kasno u noć, a najsretniji učesnici dobili su niz vrijednih nagradnih ljetovanja.
Više informacija o Centrotrans Eurolines <a href="http://www.centrotours.ba/">http://www.centrotours.ba/</a>Centrotrans-Eurolines osnovan je 1963. godine kao dio kompanije Centrotrans Sarajevo zadužen za pružanje usluga prijevoza putnika. Kroz dugogodišnji rad Centrotrans-Eurolines je prošao razne faze organizacionih promjena koje, uprkos izmjenama društvenih prilika, nisu uticale na uspješnost poslovanja. Centrotrans je 1997. godine primljen u punopravno članstvo Eurolines organizacije. Danas je Centrotrans-Eurolines sa svojim voznim parkom, koji broji više od 200 autobusa koji zadovoljavaju stroge sigurnosne evropske i svjetske tehničko-eksploatacione standarde, vodeća firma za autobuski saobraćaj u Bosni i Hercegovini. U našem vlasništvu su savremene auto-baze, pet poslovnih jedinica, osam autobuskih stanica te četiri savremeno opremljene turističke agencije.

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Riječni most Vitim smješten je u&nbsp;Sibiru i važi za jedan od najspektakularnijih i najopasnijih mostova na svijetu - ne zbog svoje ljepote, već očigledne opasnosti za ljudski život koji nosi.Riječ je o starom željezničkom mostu koji služi za prijelaz rijeke Vitim, a vozačima koji ga prelaze ne ostavlja drugi izbor nego navigiranje uskom stazom "širokom" tek 180 centimetara, piše "Dangerous roads".Izgrađen je od stare metalne strukture te je prekriven truhlim drvenim daskama, koje su vrlo klizave zbog česte pojave leda i smrzavanja na području Sibira.Most nema ni ogradu koja bi barem prividno pružala nekakvu sigurnost - od ledeno hladne vode koja neumoljivo teče ispod njega.&nbsp;&nbsp; Ukupna dužina mosta je 570 metara, a nalazi se na visini od 15 metara iznad vode.Osim što je uzak, vozači ističu da najveći izazov predstavljaju snažni vjetrovi koji pušu iznad rijeke. Mjera predostrožnosti da vjetrovi ne bi ljuljali auto je otvaranje svih prozora, da bi zrak strujao kroz njega.

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Na planeti ne postoji mnogo ljudi koji su bili u prilici da obiđu i upoznaju više od polovine svjetskih zemalja. Susreti sa afričkim plemenima, obilazak brazilskih favela, druženje sa najvećim predatorima, sve je to sastavni dio života putopisca iz Crne Gore Edina Krnića, koji je do sada obišao 107 država svijeta, piše Anadolu Agency, prenosi CdM.
Edin Krnić (50), privrednik iz Tuzi, svoje slobodno vrijeme, koje kreira po sopstvenoj želji, provodi obilazeći svijet. Ljubav prema putovanjima Edina je vodila daleko, pa je istražujući svijet, obišao Afriku, Aziju, Ameriku, Evropu, a mnoge države je posjetio i po više puta.
Nakon posljednjeg putovanja i povratka iz Etiopije, Krnić u razgovoru za Anadolu Agency govori o iskustvu sa putovanja, neobičnim situacijama sa kojima se susretao, ali i planovima za budućnost.
Priča o njegovim putovanjima krenula je nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, Edin tada nije vjerovao da će uspjeti da obiđe pola svijeta i postane Crnogorac koji je obišao najveći broj svjetskih zemalja.

“Pravo prvo putovanje&nbsp; krenulo je nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Ne mogu sada brojati dok je bila SFRJ, bio sam mlad i neiskusan, to su bili izlasci koji mi ništa ne znače, iako se broji da sam bio u tim državama. Pravo prvo putovanje je počelo sa Brazilom, a koincidencija je da ću sada ponovo da idem u Brazil na karneval. Bio sam 2001. godine i 2004. godine. Tu sam osjetio pravu strast prema putovanjima. Od našeg posljednjeg razgovora prije dvije godine, kada su bile 82 države, ja sam do sada obišao njih ukupno 107 - kaže Edin.

Posljednje putovanje iskoristio je da obiđe nekoliko zemalja. Upravo planski, odabrao je da stota zemlja koju će posjetiti bude Palestina. Kroz razgovor, Edin pokušava da objasni u kakvim uvjetima žive Palestinci i sa kakvim se nedaćama susreću.

- Etiopija mi je bila 107 država koju sam obišao, a planski sam odredio da mi Palestina bude stota država koju ću obići. To se dešavalo prije ovih posljednjih događaja. Ta moja ljubav prema Palestini, ta moja borba na svim putovanjima, boravci sa različitim plemenima u nepoznatim uslovima, vađenje viza, dolasci na granice, pitanja kako ću proći granicu. Jer, kako smo mi mlada država, i sa crnogorskim pasošem jeste dosta lako putovati, ali za trećinu zemalja nemamo prave informacije kako ući u te države. Onda ja dolazim u situaciju, baš kao što Palestincima bude teško, da ne znam da sam izašao iz jedne države, da mi viza ističe. Kao naprimjer, mogu li iz Kenije ući u Etiopiju, mogu li ući i izvaditi vizu kao Nijemac, Šveđanin ili Kanađanin, ili će me vratiti i poništit će mi ulazak. To je ta koincidencija mene i Palestine i to je ta moja ljubav prema Palestini i pravu sam stvar uradio što sam Palestinu odabrao da bude stota država koju sam obišao - priča Edin.

Na svoja putovanja Edin Krnić polazi sam. Prilikom odabira destinacija, smještaja i boravka širom svijeta, Edin ne bira luksuz, što mu je i mnogo pomoglo, posebno prilikom upoznavanja sa plemenima u Africi. Boravak i smještaj u ovakvim uvjetima za Edina nije ništa strano, jer, kako kaže, na taj način ostvaruje bliskost sa tim ljudima.

- Smještaji su razni. Ja mogu da spavam od plemenskog smještaja, što sam jedan od rijetkih, kao što su desaneš pleme, dorzeš pleme, konso pleme i hamer pleme u Etiopiji, gdje sam spavao sa njima. Spavao sam s plemenima po prvi put u nacionalnom parku Ngorongoro na sjeveru Tanzanije, tada je bilo pleme Masai, prije nekih šest i po godina. To je bilo veliko iskustvo za mene, ali sada sam stekao toliko iskustvo da sam jednostavno ja kao domaćin u koje god pleme da dođem - ističe Krnić.

Pitanje koje se samo nameće jeste kako on komunicira sa plemenima koja su daleko od civilizacije, udaljena od modernog života.

- Plemena po Africi imaju svoje lokalne jezike. Zambija ima 36 jezika i da nema taj afroengleski jezik, oni se međusobom ne bi mogli sporazumjeti. U Zimbabveu ih ima preko pedeset, u Ugandi isto tako. Njima je spas kada koriste neki od evropskih jezika, bilo da je engleski, francuski, portugalski - kaže Edin.

Boravak u neobičnim uvjetima često nekada može biti i opasan. Toga je svjestan i Edin. Ističe da se sada, prilikom boravka u Etiopiji, našao u veoma opasnoj situaciji, a da toga nije bio svjestan.

- Sada kada sam bio u Etiopiji, pleme Mursi, koje je najopasnije u Africi, pleme koje je ne samo opasno već su oni bezobrazni, na sve su spremni kada dođete kod njih da vas iziritiraju, da se posvađate s njima ili da dođe do smrtnog ishoda. Ja to nisam znao i nisam imao problema, ali sam saznao kada sam se vratio i boravio kod hamer plemena.

Onda sam čuo da su neke Kineze i Italijane ubili, da ubijaju komšije iz plemena Ari bez ikakvog razloga. Ja sam tamo boravio jedan dan, nisam spavao, ali sam se vratio zdravo i dobro. Ali nisu svi kao Mursi, ima svugdje izuzetaka. Većina ostalih plemena me oduševljava i vuče kao magnet da ja pođem tamo - ističe ovaj najpoznatiji crnogorski putopisac.

Iza Edina je veliki broj država koje je posjetio. Kaže da je, između ostalog, na Kubi bio više puta, na Tajlandu devet puta, u Americi 17 puta, dok je po nekoliko puta obišao i Brazil, Indoneziju, Maleziju. Ističe da prilikom polaska za Aziju, Tajland koristi kao dobru bazu, jer se u Bangkoku nalaze sve ambasade zemalja u okruženju, gdje završava vize.

- Ne znam tačno kada ću u koju državu poći, jer ne znam koja je procedura za dobivanje vize. To nije ono da znate da ćete otići u Češku, Slovačku ili Njemačku, vozite, prolazite granice. Ovo su opet neke neistražene zemlje i ja prvo moram da pređem tu barijeru da bi nastavio dalje. Sada će tih barijera za mene biti mnogo više, jer pređeno je 107, a ostalo je 89 država i planiram da obiđem sve zemlje svijeta - kaže Edin, koji se priprema za novo putovanje, a na narednom putovanju obići će i Sjevernu Koreju.

Putovanja uglavnom traju od dva do četiri mjeseca i Edin praktikuje da svijet istražuje u periodu od septembra pa do aprila. Ostale mjesece provodi u Tuzima, radeći u svojoj radnji.

- Moja putovanja traju minimum dva mjeseca. To su različite vremenske zone, jer uvijek idem iz zime u ljeto, što znači da sam ljeti ovdje, radim, a idem krajem septembra i idem ponovo u tople krajeve. Ostajem minimum dva, tri, a nekada i četiri mjeseca. To je zato što ne možeš za sedam dana da vidiš jednu državu. Ne možeš da prilagodiš organizam na neku destinaciju gdje je plus ili minus 30 stepeni Celzijusa, to je šok za organizam - kaže Edin.

Prije nego krene za Sjevernu Koreju, Edin će najprije ponovo do Južne Amerike i to na čuveni karneval u Brazilu.

- Sada ću ponovo da idem u Brazil, na karneval. Bio sam i nekoliko puta prije. Imam tamo neke prijatelje koje sam zadnji put upoznao i zvali su da opet idem. Sada imam mnogo više iskustva, napraviću mnogo boljeg video materijala. Prošli put sam bio, a sada ću ponovo, u tim njihovim najopasnijim favelama, ja volim tako ta opasna mjesta. To je najopasnija favela – hosinja, tamo kažu da ni policija ne smije da uđe, jer je rizično hoće li živu glavu izvući - kaže Edin.

Njegova putovanja puna su raznih zanimljivosti. Edin kaže da se ne libi da proba tarantulu, meso od kornjače. Sa posljednjeg putovanja ističe da se rado sjeća susreta sa lavovima, koje je fotografirao na blizini od dva metra. Također, ističe da je nevjerovatan osjećaj plivati pored ajkule.

“- a sam zavolio putovanja zbog fotografija i zbog pisanja. Ja sam to počeo da radim zadnjih sedam godina i da toga nije bilo, ja danas vjerovatno nebi obišao 107 država i ne bih toliko volio putovanja i ne bih toliko znao. Ja ne bih zapamtio toliko imena, gradova i sela, ne bih znao ništa o svjetskim destinacijama da to nisam pisao - poručuje Krnić.

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Crnogorski biser koji treba posjetiti barem jednom u životu

Ovih 10 stvari vjerovatno niste znali o Irskoj

Namibija: Noć na "Obali kostura" koštat će 470 eura

Beč prošle godine posjetilo više od sedam miliona gostiju

Verona ili Venecija, šta god izaberete, nećete pogriješiti: Gradovi u koje se, jednostavno, morate, zaljubiti

Restoran ukrašen s 10.000 životinjskih kostiju prava je turistička atrakcija

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Putovanja

Mnogi kažu da je ovo najbolji bar na svijetu, a čini se kako imaju pravo

Osam mjesta na svijetu koja su zabranjena za fotografiranje

Dablin: Grad dvoraca, muzeja, piva...

Crnogorski biser koji treba posjetiti barem jednom u životu

Ovih 10 stvari vjerovatno niste znali o Irskoj

Namibija: Noć na "Obali kostura" koštat će 470 eura

Beč prošle godine posjetilo više od sedam miliona gostiju

Verona ili Venecija, šta god izaberete, nećete pogriješiti: Gradovi u koje se, jednostavno, morate, zaljubiti

Restoran ukrašen s 10.000 životinjskih kostiju prava je turistička atrakcija

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti