Zamislite ogromnog škorpiona veličine bejzbolske palice kako se penje preko stijena prekrivenih mahovinom, prije nego što sklizne u obližnji potok. Upravo tako naučnici opisuju najvećeg do sada poznatog škorpiona koji je prije oko 415 miliona godina živio na prostoru današnje Velike Britanije.

Do ovog otkrića došlo je ponovnim pregledom fosila koji su više od jednog stoljeća bili pogrešno klasifikovani i čuvani u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, prenosi CNN.

Spajanjem ranije pronađenih primjeraka s novim fosilnim ostacima, istraživači su dobili potpuniju sliku o životinji za koju se ranije mislilo da pripada grupi rakova. U studiji objavljenoj 2. juna u časopisu Paleontology, procijenjeno je da je Praearcturus gigas bio dug oko jedan metar.

Prvi put je opisan 1870-ih godina, kada je svrstavan među izopode, vrstu rakova. Tek osamdesetih godina prošlog vijeka počelo se razmatrati da bi zapravo mogao biti škorpion.

- Riječ je o ogromnom organizmu - rekao je Rasel Biknel (Russell Bicknell), paleobiolog sa Univerziteta Flinders u Australiji, koji nije učestvovao u istraživanju. “Ne biste željeli sresti takvo stvorenje u mračnoj ulici. Bila bi to prava zvijer.”

Otkriće divovskog škorpiona

Naučnici su analizirali osam fosila pronađenih na tri lokacije tokom više godina, koristeći CT skeniranje i druge metode kako bi detaljnije proučili primjerke iz kolekcije Prirodoslovnog muzeja.

“Ključni dokaz” da je riječ o škorpionu, prema glavnom autoru istraživanja Ričardu Hauardu (Richard Howard), kustosu fosilnih člankonožaca u muzeju, proizašao je iz studije iz 2015. godine o srodnom škorpionu iz Kanade.

To stvorenje, Eramoscorpius brucensis, imalo je grudnu strukturu dugu, trouglastu i s centralnim žlijebom, gotovo identičnu onoj kod P. gigas. “Potpuno je ista kod oba škorpiona. Iz toga možemo zaključiti da su to dvije blisko srodne životinje”, rekao je Hauard.

Neočekivano otkriće

Pronalazak ovako velikog škorpiona u ranom devonskom periodu predstavlja iznenađenje. Ogromni člankonošci, poput ranih insekata i stonoga, pojavili su se mnogo kasnije, kada je povećanje nivoa kisika omogućilo razvoj većih kopnenih vrsta.

Osim veličine, P. gigas imao je noge, kliješta i glavu prekrivenu kvržicama, tipičnim za škorpione. Iako oči nisu sačuvane, naučnici pretpostavljaju da su postojale na prednjem dijelu glave.

Njegova kliješta, duga oko 16 centimetara, posebno su impresivna.

- To je otprilike četiri puta duže od kliješta velikog modernog škorpiona - rekao je Biknel. Pretpostavlja se i da je imao posebne strukture na trbuhu koje su mu možda pomagale pri plivanju.

Život na kopnu ili u vodi?

Jedna teorija sugeriše da je ova vrsta narasla do takvih dimenzija kako bi izbjegla predatore. Međutim, na kopnu bi mu bilo teško hraniti se sitnim organizmima poput grinja.

- Nešto veličine psa ne može se hraniti takvim sitnim stvorenjima. Ne znam ni kako bi ih lovilo - rekao je Hauard. Zato naučnici smatraju da je vjerovatno živio amfibijskim načinom života i hranio se primitivnim ribama.

Ipak, dio stručnjaka nije potpuno uvjeren da je riječ o škorpionu. Džejson Danlop (Jason Dunlop) iz Prirodoslovnog muzeja u Berlinu navodi da ključne osobine škorpiona, poput žalca i osjetilnih organa, nisu pronađene.

- Problem koji ja vidim, a autori to iskreno i priznaju, jeste što imamo samo dijelove i fragmente životinje - rekao je Danlop.

Značaj nove interpretacije

Ovo istraživanje pokazuje koliko je važno ponovno analizirati stare naučne nalaze.

- Nevjerovatno je da je ova priča zapravo priča o reviziji i upornoj znatiželji. To pokazuje kako nauka funkcioniše - rekla je Elizabet Dauding (Elizabeth Dowding).

Prema Biknelu, ovo otkriće otvara vrata novim istraživanjima i mogućem otkrivanju još sličnih fosila u narednim godinama.