Članovi Predsjedništva BiH konačno su imenovali Zorana Tegeltiju za mandatara Vijeća ministara BiH.

Ovim je načinjen veliki korak da naša država dobije vlast nakon skoru godinu natezanja i raznoraznih opstrukcija.

Hoćemo u Brisel, ali nećemo NATO, hoćemo u EU, ali mi smo za Rusiju. Jedni jedno, drugi drugo. I tako prođe godina.

Dok su se lideri nadmudrivali, dragocjeno vrijeme je izgubljeno, a susjedi su napredovali.

Iako je vijest o imenovanju Tegeltije došla kao grom iz vedra neba, a imenovanje obavljeno uz očitu podršku stranih ambasadora, u cijeloj priči nema ni gubitnika ni pobjednika.

Je li usvojen „Godišnji nacionalni program“ ili je to „Program reformi“, za građane nije od presudne važnosti. Bitno je da smo se konačno pomakli s mrtve tačke i kaljuže u kojoj smo godinama zapeli.

Sada je važno da se sve nedoumice i politikantstvo konačno ostave po strani kako bi država prodisala punim plućima. Jer dok se bh. lideri svađaju, jedni druge optužuju, države regiona napreduju.

Sjeverna Makedonija je već pred vratima EU, zeleno svjetlo čeka i Albanija.  Samo je naša država u ćorsokaku.

Prvo poluvrijeme je završeno, ali čeka se konačan sudijski zvižduk.

To bi značilo i bolje dane za sve u BiH, trasiralo bi put milijardama investicija i projekata, koje strpljivo čekaju da se naši političari dogovore.

Bio bi to znak za početak utrke i u Parlamentu BiH, pred kojim godinu i više stoje zakoni, propisi, uredbe, ali i ugovori, kada je u pitanju izgradnja Koridora 5c.

Nije li to dovoljan razlog da pozdravimo jučerašnji sporazum?!