Britanski premijer Kir Starmer i francuski predsjednik Emanuel Makron možda se najviše muče, ali i njihovi kolege od Haga do Varšave te od Berlina do Madrida nalaze se u istoj situaciji, jer imaju zadatak upravljanja zemljama kojima je sve teže upravljati.

Velik dio kontinenta trenutno muči pogubna kombinacija napregnutih proračuna, parlamentarne fragmentacije, energičnog pritiska političkih ekstrema i nesloge koja se često prelijeva na ulice, naglašava Bloomberg.

Na domaćem planu, paradoks previranja koje potiču ekstremi ljevice i desnice jest da im ta previranja još više otvaraju vrata za pristup visokim dužnostima. U međuvremenu, oslabljeni kontinent sve je ranjiviji na hirove globalnih režima ili moćnika koji iskorištavaju slabost, od Vladimira Putina, preko Donalda Trampa, do Si Đinpinga.

Slični problemi u više zemalja

- Prilično sam pesimističan. Svijet se promijenio - priznaje Đovani Orsina (Giovanni Orsina), koji vodi odjel politologije na Sveučilištu Luiss u Rimu.

Evropska kriza upravljanja ima zajedničke teme, tvrdi Bloomberg. Kriza najčešće odražava slom konsenzusa o tome kako podijeliti prihode od slabog gospodarskog rasta, rasplamsan argumentima krajnje ljevice ili desnice da su ili bogatiji ili imigranti dio problema.

Starenje stanovništva pojačalo je proračunski pritisak i dodalo generacijsku dimenziju neslozi. Dok su Francuska i Velika Britanija trenutno u središtu pozornosti, svaka nacija koja se oslanja na javno financirane mirovine suočava se s teškim izborima.

Francuska i Velika Britanija

Francuska je najbolji primjer političke nestabilnosti i zastoja. Njezin peti premijer u dvije godine, Sebastijen Lekorni (Sébastien Lecornu), morat će napraviti stvarne ustupke ljevici kako bi dobio podršku za proračun i zadržao vlast. Manje od dvije godine su do kraja Makronovog predsjedničkog mandata, a krajnje desna stranka Nacionalni skup vjeruje da dolazi njezino vrijeme.

S manje od dvije godine do kraja ranjenog Makronovog predsjedničkog mandata, krajnje desničarski Nacionalni skup ima svo samopouzdanje političkog pokreta koji osjeća da je njegovo vrijeme gotovo došlo.

U međuvremenu, u Velikoj Britaniji, Starmer se bori. Autoritet koji je prvi put imao nakon što je prošle godine osvojio komotnu parlamentarnu većinu iscrpljen je zbog loše prihvaćenog proračuna, tržišnih oscilacija i prisilnih ostavki ključnih saveznika.

S ponovnim pojavljivanjem zabrinutosti zbog inflacije, Starmer se suočava s otvorenom pobunom u vlastitoj stranci. Istovremeno, nakon golemog protesta protiv ilegalnih migranata u središtu Londona, populistička Reformistička stranka koju predvodi Najdžel Faraž (Nigel Farage) vodi u anketama.

Italija izgleda kao iznimka

U usporedbi s Velikom Britanijom i Francuskom, Njemačka ima puno manji teret duga. No, već su se stvorile pukotine u koaliciji Kršćansko-demokratske unije (CDU) i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). Krajnje desni AfD postao je glavna njemačka oporbena stranka i sve su češće ankete u kojima zauzima prvo mjesto.

U Španiji, koalicija premijera Pedra Sančeza (Pedro Sánchez) predvođena socijalistima održala se na vlasti samo putem kontroverznog saveza s katalonskim separatistima. Susjedni Portugal prošao je kroz troje parlamentarnih izbora u isto toliko godina.

Među najvećim evropskim zemljama, Italija bi se mogla činiti iznimkom, s obzirom na to da je Đorđa Meloni (Giorgia Meloni) nedavno postala premijerka s najdugovječnijim mandatom otkako je Silvio Berluskoni (Berlusconi) otišao 2011. godine.

Unatoč tome, ruke su joj vezane suprotstavljenim zahtjevima članova koalicije, ogromnim teretom duga i političkim sustavom s dva jednako moćna parlamentarna doma.

Kolektivna nemoć

Drugdje u Evropi također vladaju političke blokade. Iako je nizozemski premijer Dik Šof (Dick Schoof) preživio glasanje o povjerenju krajem avgusta, sljedećeg mjeseca ga očekuju prijevremeni izbori. U Belgiji je trebalo više od pola godine nakon izbora da se sastavi vladajuća koalicija, što je poboljšanje u odnosu na 500 dana čekanja koliko je bilo potrebno prošli put.

Na istoku, druga godina Tuska na mjestu poljskog premijera obilježena je pobjedom konzervativnog kandidata na predsjedničkim izborima. Predsjednik ima mogućnost stavljanja veta na Tuskove pokušaje smanjenja jednog od najvećih proračunskih deficita u EU.

Bloomberg ističe da kolektivna nemoć koju izazivaju fragmentirane demokracije pruža priliku Vladimiru Putinu. Nedavno slanje dronova na Poljsku moglo bi predstavljati rusko testiranje svojih susjeda.

U međuvremenu, Kina je pokušala razbiti jedinstvo tražeći saveze sa zemljama poput Španije, dok Trampov trgovinski sporazum s EU pokazuje da on kontinent gleda transakcijski, očito kao resurs koji treba iskoristiti, zaključuje Bloomberg.