Od nedjelje državljani BiH, koji nemaju dvojno državljanstvo s nekom članicom EU, prilikom prelaska granice moraju dati otisak četiri prsta i ići na skeniranje lica.
Novi sistem ulaska i izlaska je napravljen s ciljem sprečavanja ilegalnih migracija, a građani naših zemalja su postali kolateralna šteta te mjere.
Možemo se zbog toga osjećati jadno i bijedno, jer smo drugačije tretirani, iako i sami stremimo tome da postanemo članica EU, ali takav osjećaj frustracije treba biti isključivo zbog ponašanja naših institucija, a nikako zbog Brisela.
Frustraciju možemo osjetiti jer smo potencijalni kandidat od 2003. godine, kada, recimo, Kosovo još nije bilo ni država, Crna Gora je bila u državnoj zajednici sa Srbijom, a Sjeverna Makedonija tek izašla iz sukoba s albanskim separatistima, koji su izbili 2001. godine.
Za te 22 godine mi jedva da smo se igdje pomjerili s mjesta, a vlasti su se mijenjale.
Jesmo dobili status kandidata i formalno otvaranje pregovora s EU, a treba biti pošten i reći da su takve odluke bile više političke prirode i stvar dobre volje EU u kompleksnim geopolitičkim trenucima, negoli produkt nekog velikog rada i truda naših funkcionera.
Sada nam ostaje da se evidentiramo jednako kao i migranti, a od kraja naredne godine i da unaprijed najavljujemo putovanja uz plaćanje takse.
Ali nemojte kriviti Evropsku uniju, krivite isključivo one koji nas vode i koji svoj nerad pravdaju preko kvazianalitičara koji govore da „nas neće u EU jer smo muslimani“, dok je isto muslimanska Albanija svjetlosnim godinama ispred nas u procesu pristupanja i već se govori o tome kada bi mogli postati članica EU. Do nas je.
