Dok na političkoj sceni turbulencije ne jenjavaju, jer gotovo iz dana u dan svjedočimo napetostima, raznim pregovorima, izgovorima, opstrukcijama, blokadama, prljavim igricama, dotle običan čovjek gubi tlo pod nogama.
Tragedija kakva se dogodila u Tuzli, gdje je u požaru u Domu penzionera smrtno stradalo 13 starica i staraca, otkrivanje jezivih slučajeva trgovine ljudima, navođenja na prostituciju, seksualnog iskorištavanja u Živinicama, Kalesiji i Sarajevu, čije su žrtve maloljetnice, a glavni akteri policajci i profesori, nažalost, pokazuje koliko su naše institucije slabe i koliko je cijeli sistem zakazao.
I dok se tragedije nižu, dok su posljednja hapšenja policijskih službenika samo vrh ledenog brijega, dotle se BiH sve više udaljava od evropskog puta.
Korak naprijed, nazad dva ili tri, jasno je kada se sagleda posljednji izvještaj Evropske komisije koji donosi poraznu ocjenu: tokom protekle godine nije ostvaren nikakav napredak u većini ključnih oblasti.
Jednostavno, Komisija ističe da reforme o kojima političari godinama govore ostaju „mrtvo slovo na papiru“.
To što BiH, kako se ocjenjuje, zaostaje u reformama usljed „političkih tenzija“ građani ove zemlje debelo osjećaju. Ali, iako plaćaju cijenu neodgovornosti i truleži sistema, iako im evropska perspektiva ostaje sve dalja, nikako da se osvijeste kako se politika bavi sama sobom, dok oni plaćaju cijenu neodgovornosti.
Pri tome, najviše brine što je ljudski život, život penzionera ili djeteta, postao izgleda nevažan. Ni smrt nedužnih u tragedijama, od Jablanice do Tuzle, činjenica da nam djecu podvode oni koji bi trebali da ih štite, ne predstavljaju okidač za revolt, pobunu i promjene, čime prešutno pristajemo na sve, nadajući se samo da će slični užasi zaobići našu kuću i porodicu. Zbog toga, takvi kakvi smo, zaslužujemo da nestanemo i da nas, po procjenama demografa, za nekoliko decenija ne bude na ovim prostorima, da ovu prelijepu zemlju nastane neki drugi narodi, koji nas po dobru svakako neće spominjati.
