Slučajevi femicida u BiH nisu niz izoliranih zločina niti nesretne slučajnosti. Oni su ogledalo urušenog sistema i duboko ranjenog društva koje se naviklo na vlastiti mrak. Ubistvo Aldine Jahić u Mostaru još jednom potvrđuje obrazac koji se ponavlja iz godine u godinu: žena upozori na prijetnje, institucije formalno registriraju slučaj, a nasilnik ostaje na slobodi.
Kada nasilje dosegne svoj konačni čin, svi se iznenada čude kao da tragedija nije imala prepoznatljive obrise mnogo prije posljednjeg udarca. Onaj ko analizira ove slučajeve s trunom ozbiljnosti shvatit će da institucije ne samo da zakažu, već uporno ne djeluju. Sigurnosne i socijalne službe, umjesto da budu zaštitna mreža, pretvaraju se u birokratski labirint u kojem žene gube vrijeme, sigurnost i, naposljetku, vjeru da će ih iko zaštititi. Struka godinama ponavlja isto: femicid nije iznenadni izljev brutalnosti, nego završna faza dugotrajnog zlostavljanja.
Svaki femicid u BiH ima svoju povijest ispisanu prijavama, molbama i vapajima koje niko nije ozbiljno shvatio. Ipak, porazno nije samo to što institucije ne rade svoj posao. Dublju i bolniju ranu otkriva reakcija dijela javnosti. Umjesto jasne, nedvosmislene i bezuvjetne osude zločina, pojavljuju se komentari koji usmjeravaju sumnju prema žrtvi. Takav refleks razotkriva dubinu moralnog rasula. To je dno dna zajednice ogrezle u mraku. To su simptomi društvene patologije.
Ako se država želi stvarno suočiti s femicidom, promjene moraju biti istovremeno institucionalne i društvene. Institucije trebaju brze procjene rizika, hitne zaštitne mjere, specijalizirane timove za nasilje i doslovno nultu toleranciju na prijetnje. A društvo mora proći vlastitu terapiju, naučiti prepoznati nasilje i prestati ga opravdavati. Jer femicid se ne događa u vakuumu. On se događa tamo gdje institucije šute, a društvo moralizira. Upravo ta šutnja, ona koja se vraća dva dana nakon svakog ubistva, tiho i uporno priprema teren za sljedeće. Dok se taj začarani krug ne prekine, žene će i dalje plaćati životima za tuđe propuste, predrasude i hroničnu nezainteresiranost.
