Nakon što se kao žvakaća guma godinama razvlačio projekt Južne plinske interkonekcije, i to najviše zbog spora „čije će ruke zavrtati ventil“, izgleda da je, konačno, cijela priča dobila pravi vjetar u leđa. Zahvaljujući američkoj inicijativi, taj projekt više neće biti zaglavljen u političkim prepucavanjima i birokratskim labirinitima, a ono što je do jučer izgledalo nemoguće, već danas djeluje sasvim jednostavno.
Projekt koji bi bio prva veća direktna američka investicija u energetski sektor u ovom dijelu Evrope, BiH će konačno približiti ulasku na globalno tržište prirodnog plina. Zapravo, nakon gotovo pola stoljeća potpune ovisnosti o ruskom plinu, BiH ima priliku da se konačno svrsta u zemlje koje razmišljaju o svojoj energetskoj budućnosti, umjesto da budu taoci prošlosti.
Jasno, najave o pokretanju projekta Južne interkonekcije kao američke investicije, plinovoda koji bi BiH povezao s terminalima LNG gasa preko Hrvatske, dobile su veliki odjek u stručnoj javnosti. Iako postoje različiti pristupi kada je riječ o modelu upravljanja i finansiranja, ključna poruka ekonomskih analitičara jeste da ovaj projekt predstavlja dugoočekivanu razvojnu šansu koju BiH ne bi smjela propustiti.
Premda ostaje gorak okus činjenice da je ovakav pomak postao moguć tek kada je došao snažan pritisak izvana, jasno je da BiH nema više prostora za odgađanje. Baš onako kako je to nedavno poručio otpravnik poslova SAD u BiH, Džon Ginkel (John).
Iako je cijeli projekt i dalje tehnički i finansijski veoma zahtjevan, vrlo je važno da stvari nastave ići pozitivnim tokom i da BiH dobije ono što drugi imaju, sigurnost, stabilnost i mogućnost izbora, pogotovo, kada je riječ o energetici.
