Bosna i Hercegovina danima svjedoči potpunom rasulu sistema, mladi su danima bili na ulicama, radnici prijete generalnim štrajkom, a fabrike se gase. Slika je sumorna, a odgovora nadležnih gotovo da i nema.
U Sarajevu su više puta održane masovne demonstracije nakon smrti mladića Erdoana Morankića, koji je stradao u tramvajskoj nesreći. Građani traže odgovornost i sigurnost u javnom prijevozu, poručujući da je dosta improvizacija i kozmetičkih poteza. Okupljanja ispred institucija postala su svakodnevica, a bijes ne jenjava.
Sve je rezultiralo padom Vlade KS i ostavkom direktora Senada Mujagića, a da li će Vlada Trojke ostati u tehničkom mandatu i tako pokušati zavarati javnost, ostaje da se vidi.
Dok se glavni grad suočava s protestima, iz industrijskog srca zemlje stiže još jedan težak udarac, nakon 74 godine ugašena je „Koksara“ Lukavac. Time je simbol jedne epohe otišao u historiju, a gotovo 800 radnika bez izvjesne budućnosti. Gašenje giganta dodatno je uzdrmalo ionako krhku ekonomsku sliku.
Ni tu nije kraj. U TRZ Hadžići izvjestan je generalni štrajk, što bi moglo dodatno paralizirati sektor namjenske industrije. Nezadovoljstvo radnika kulminira, a poruke upozorenja postaju sve glasnije.
Prije nekoliko dana protestovali su i uposlenici Stomatološkog fakulteta ispred Vlade Kantona Sarajevo zbog neisplaćenih plaća. Akademska zajednica, koja bi trebala biti stub društva, dovedena je na rub egzistencije.
Protesti na ulicama, štrajkovi u najavi, fabrike pod ključem, radnici bez plaća, sve to oslikava duboku krizu povjerenja i upravljanja. Građani su umorni od obećanja, a institucije kao da kasne za stvarnošću. Pitanje koje visi u zraku je jednostavno: Ima li iko kontrolu nad sistemom ili je rasulo postalo normalno?
