Košarkaški klub Bosna 15-ak godina je rovario na granici između A1 lige i neuspješnog bivstvovanja u najvišem rangu bh. košarke, s izuzetkom jedne sezone kada su igrali ABA 2 ligu, a rezultat im je bio takav da je bilo bolje da nisu ni igrali.

Nakon toga se, potpuno tiho, u klubu pojavio Dubravko Barbarić, čovjek koji je izrazio želju da nakon uspjeha s malim klubom iz Bijeljine, pokaže da se i Bosna može vratiti na staze stare slave. Nije ga preporučila politika tu, nego sam sebe, time što je spreman da iz svog džepa, tačnije iz svoje firme daje novac za sport. Počeli su polako da dolaze i drugi sponzori, bilo je tu uspona i padova, probalo se ponovo u ABA 2 ligi i odmah se ona osvojila.

A onda nove drame, gdje će se igrati utakmice, zašto su bitniji nižerazredni događaji u Skenderiji i da li se može uložiti malo novca u renoviranje dvorane, no na kraju se pronašlo rješenje u Zetri, koja primarno nije dvorana za ovaj sport. Bilo je drame i oko toga da li će dati svi novce da bi se igralo vrhunsko takmičenje u kojem će igrati i tri euroligaške ekipe, ali sve to se prebrodilo.

Rezultat svega toga je da je Bosna ove sezone dogurala do četvrtfinala evropskog takmičenja, a u ABA ligi su na dobrom putu da budu u plej-ofu. Nema Barbarić ni danas problem da kritikuje politiku što nisu dali novce koje su obećali, igrače i trenera drži van dometa nekada okrutne javnosti, sve se tiho radi, a nakon dugo vremena mi uživamo u vrhunskoj košarci.

Zaslužio je i Barbarić, trener i igrači da im se oduži s malo više ljudi u Zetri, onako kako je to bilo protiv Partizana, ali valjda i to s vremenom dođe.