Princip jedan opozicionar - jedna stranka uništio je u Srbiji bilo kakav potencijal okupljanja i zakovao režim Aleksandra Vučića na vlast duže od decenije.

Ono što se dešava posljednjih mjeseci u Republici Srpskoj sve neopisivo podsjeća na taj scenarij. Zbog Draška Stanivukovića je već nastao još jedan PDP, a Stanivuković je napravio novu stranku, koja doduše neće izlaziti na ove izbore, nego će Stanivuković izaći na njih kao PDP, kojeg želi da ugasi.

SDS na izbore izlazi i kao „SDS“ i kao „SDS-Volja naroda“. SDS je na američkoj crnoj listi i ima blokirane račune, a druga stranka to nema. Ipak, sve to će samo stvoriti dodatnu konfuziju kod glasača kojima ništa neće biti jasno.

Na kraju, u jeku kampanje svjedočimo prijedlozima o fuziji SDS-a i nove stranke Stanivukovića koja neće izaći na izbore, što na kraju jedan organ SDS-a prihvata, a drugi ne prihvata. Kakvu li to tek konfuziju stvara kod birača? Osim toga, ovako žestoko suprotstavljeni stavovi, uz već odmetnutog Vukanovića od kompletne opozicije, potencijalno znače samo još jednu novu stranku koja će nastati nezadovoljna odlukama rukovodstva.

I na to sve svjedočimo mjesecima trakavice gdje Branko Blanuša jedan dan izjavi da će biti kandidat za predsjednika RS-a, a drugi dan da će se dogovarati s opozicijom oko zajedničkog kandidata. Jedini logičan pristup je bio da se sjelo za isti stol prije nekoliko mjeseci, da se odredilo koja će stranka imati kandidata za koji nivo vlasti, a onda da se pregovara o imenima, kao što se radilo u ranijim izbornim ciklusima.

Sada svjedočimo nevjerovatnoj želji većeg broja kandidata za dvije pozicije, koji doslovno tjeraju one koji su protiv SNSD-a da ostanu kod kuće.