Za mnoge bio je pokeraš, bio je trenerski laik, bio je čovjek bez vizije, a očigledno je bio neželjeno lice čelnika NS BiH i stavljen u stranu zbog nekog tamo Ivajla Peteva, ali u jednom trenutku se sve počelo mijenjati.
Nakon što smo dodirnuli dno kao reprezentacija, Sergej Barbarez je postao želja čelnika Saveza, nekadašnji kapiten fudbalske reprezentacije BiH dobio je priliku da bude selektor.
I nije krenulo najbolje, opet se čulo kako je pokeraš, fudbalski laik koji nikoga nije vodio, a on je znao šta radi. Oformio je oko sebe tim ljudi kojima vjeruje i koji su stručni i željni rada i nije se osvrtao na nebitne stvari. Svi zajedno su formirali tim na terenu u koji vjeruju. Teren je mjerilo, kao da je stalno htio reći.
Nekadašnji kapiten, ispostavilo se, sve je odigrao kapitenski, pa danas umjesto, primjera radi, neke utakmice između Kolumbije i Njemačke ili Italije i Gane, čekamo meč Zmajeva protiv Kanade na Mundijalu.
Dovoljno, da se još jednom skine kapa igračima, stručnom štabu, zašto ne reći, ovog puta i Savezu, ali prije svega selektoru Barbarezu.
Veliki posao je već napravljen, a sada imamo priliku uživati i nadati se novim dobrim stvarima njegovog i našeg tima.
