Nemamo nacionalni plan i strategiju, ali imamo operativne planove za otežavanje ionako teškog položaja bosanskohercegovačkog stanovništva.
Dok je nacionalni plan koju proklamira član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović satkan od tri riječi „Država Bosna i Hercegovina“, kako to on voli reći na patriotskim skupovima u stranačke i predizborne svrhe od Cazina do Gradačca, Operativni plan „Elektroprivrede BiH“ o poskupljenju struje za 1,5 posto novi je šamar za raspamećeno stanovništvo koje već 24 godine živi na ivici siromaštva i kojem je kvazipatriotizma navrh glave.
Pokrivanje dugova i gubitaka kroz povećanje cijene potrošenog kilovat-sata struje nije ništa drugo nego prikrivanje lošeg upravljanja i nedomaćinskog poslovanja u našim „tvornicama struje“.
Rudnici, termoelektrane, elektroprivrede i elektrodistribucije odavno su prerasli u odaje za uhljebljivanje stranačkih parazita. Ko može i na koji način objasniti činjenicu da direkcija jednog rudnika u BiH ima zaposlenih čak desetak radnika sa diplomama žurnalista?!
Dok kukolj raste pod plaštom elektroenergetskog koncerna, ozlojeđenom stanovništvu prijeti se poskupljenjem struje, koje će, ako dođe do toga, proizvesti lančanu reakciju poskupljenja svih prijeko potrebnih namirnica i komunalnih usluga.
Građani bi možda mogli i razumjeti prijedlog o povećanju cijene struje da se iza toga krije dobro iskreirana socijalna politika kao jednog od bitnih preduvjeta na našem bezalternativnom reformskom putu. No, kada se poskupljenjem struje kompenziraju loše poslovne politike menadžmenta u našim „tvornicama struje“ i njihovih političkih mentora, onda građani nemaju alternativu nego da zaustave bogaćenje političkih kvazielita preko svojih pleća.
